manastir moračnik
DESCRIPTION
Manastir moračnik na Skadarskom jezeruTRANSCRIPT
Zdravko Gagović
Manastir Moračnik
CETINJE, avgust 2012.
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 2
1. Uvodna strana
________________________________________________________
Lokacija Manastir Moračnik
_________________________________________________________________________
1.1 Naziv i adresa kulturnog Manastir Moračnik – ostrvo Moračnik na
dobra Skadarskom Jezeru - SO Bar
________________________________________________________________________
1.2 Broj (brojevi) u registru Rješenje br. 1208/57 od 26.11.1957;
br. 01-1670/1-61 od 08.11.1961;
br. 02-111 od 07. 02. 1994.
________________________________________________________________________
1.3 Kategorija vrijednosti II (druga)
_________________________________________________________________________
1.4 Vrsta građevine/lokaliteta Sakralna arhitektura – manastir
_________________________________________________________________________
1.5 Vrijeme nastanka XV vijek
_________________________________________________________________________
1.6 Podaci o vlasniku/držaocu Mitropolija crnogorsko-primorska, Cetinje
_________________________________________________________________________
1.7 Oznaka na mapi Crkva: 42o
8' 24.13'' N; 190 15' 26.75''E
Kapela: 420
8' 29.20''N; 190
15' 17.53'' E
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 3
2. Opis kulturnog dobra
________________________________________________________
2.1 Svojstva i osobenosti kulturnog dobra
U Krajinskom arhipelagu, na Moračniku, jednom u nizu od pedesetak ostrva, hridi i
grebenova uz jugozapadnu obalu Skadadarskog jezera, nalazi se manastirski kompleks
posvećen Presvetoj Bogorodici. Kompleks je smješten na isturenom rtu na jugoistočnoj strani
ostrva, položen nisko, skoro do samog jezera. Prema nazivu ostrva, kompleks je poznat kao
manastir Moračnik.
Manastir Moračnik se prvi put se pominje u pisanim izvorima, u povelji Balše III Đurđevića
Stracimirovića iz 1417. godine, kojom on manastiru Prečista Krajinska, preko crkve na
Moračniku, daruje jedno gumno soli. Iz ovog A.P. Rovinski izvodi zaključak da je crkva na
Moračniku „bila neka vrsta parohijske u odnosu na manastir Prečiste Krajinske i njen zadatak
je bio da prima darove i za ovu posljednju, gdje se u to vrijeme nalazio zetski mitropolit
Arsenije sa svim zborom i klerosom, kako je zapisano u povelji“. Znači, manastir Moračnik je
1417. godine bio metoh – skit manastira Prečista Krajinska.
Iz povelje Balše III Đurđevića - prema I.S.Jastrebovu
Ako se prihvati teza da je ktitor crkve bio Balša III Đurđević Stracimirović, koji je stupio na
presto 1403. godine, onda bi se vrijeme gradnje crkve moglo datovati između 1404. i 1417.
godine, kada se prvi put pominje u povelji.
Kompleks manastira Moračnik sastoji od crkve posvećene Presvetoj Bogorodici, ostataka
priprate, ostataka prizidane bočne kapele, ostataka dva neidentifikovana objekta - smještena
jedan južno, a drugi istočno od crkve - i konačno od moćne kule sa urušenim gornjim
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 4
djelovima - smještene sa jugoistočne strane.
Kula je vjerovatno najstariji objekat na Moračniku, podignuta na ovom kamenitom i relativno
udaljenom ostrvu u Skadarskom jezeru sa istim ciljem sa kojim je podignuta i kula na
Tophali, krajnjem ostrvu prema granici Albanije. Istina, kula na Moračniku nije podignuta
istovremeno kada i pirg na Tophali, već, moguće, neku deceniju docnije, zapravo onda kada
su nadolazeće opasnosti postale izvjesnije i kada je trebato formirati neki vid čvršće
predstraže za osiguranje unutrašnjeg dijela jezera. Moguće je da je jedan od prvobitnih
zadataka pirga na Tophali bio usmjeren i na zaštitu omanje trolisne crkve, podignute na istom
ostrvu, koja se oblikom osnove vezuje za slične crkve nastale u periodu između IX i XII
vijeka i koja je, moguće, poslužila kao izvorište osnovnog oblika svih kasnijih trikonhosa koje
su Balšići izgradili na goricama jezera.
Istovremeno, usamljena i moćna kula na Moračniku ulivala je dovoljno sigurnosti da se uz
nju, u prvim decenijama XV vijeka, podigne crkva, a odmah zatim i ostali objekti
manastirskog kompleksa. Na osnovu sačuvanih zidova kule, ne može se sa sigurnošću utvrditi
njena prava visina, kao ni prvobitni izgled krova, odnosno posljednjeg sprata. Sačuvana
ležišta za spratne grede, koja se uočavaju na unutrašnjim površinama zidova, dozvoljavaju da
se, s izvjesnom rezervom, zaključi da je kula imala četiri sprata međusobno spojena
unutrašnjim, uzanim, drvenim stepeništem. Posebno je značajno istaći da se na posljednjem
spratu u zidu nalazi manja polukružna apsida, što govori da je pretpostavljena prostorija na
četvrtom, posljednjem spratu, prema potrebi, služila i kao kapela. Takođe je značajan i
podatak da je prostorija bila zasvedena krstastim svodom od koga su ostale sačuvane samo
dvije ugaone konzole, slične onima iz priprate crkve Sv. Đorđa na ostrvu Beški.
Kule na Tophali, Prečistoj Krajinskoj i Moračniku pretstavljale su u svoje vrijeme okosnicu
odbrane Zete od sve češćih napada Mlečana.
Hram Presvete Bogodice je malih dimenzija, dužine 7.5 a širine 4 m, osnove u vidu sažetog
trolista. Crkva se odlikuje neuobičajeno niskim apsidama. Kod nje se pojavljuje zapadni
travej, uz koji su dozidane niše na sjevernoj i južnoj strani, koje su služile kao proskomidija i
đakonikon. Kako je zapadni travej skoro istih dimenzija, osnova je dobila simetričnu i čistu
formu. Kube je kopija onog na starčevačkom hramu i oslanja se na četiri pilastra, između
kojih su postavljeni lukovi. Zbog bočnih lukova pojavljuje se transept koji nije lažan kao na
Starčevu. Ukrasni kameni vijenac postavljen je ispod svih krovnih površina, a s unutrašnje
strane njime su ukrašeni podužni zidovi. Svi prozori, po jedan na svakoj apsidi i četiri na
tamburu - pravougaoni su i opervaženi kamenim gredama. U prozorima su nađeni ostaci
fresaka, po čemu se može zaključiti da je čitava crkva bila živopisana. Zapadni portal ima,
iznad pravougaonog otvora, polukružnu linetu. Crkva je građena od pritesanog kamena,
složenog u nepravilne horizontalne redove. Prvobitno je bila pokrivena kamenim pločama,
kao i svi hramovi Balšića na Jezeru.
Uz zapadnu fasadu, u kratkom vremenskom rasponu, ali u svakom slučaju naknadno je bila
podignuta priprata, nešto šira od naosa. O postepenoj gradnji manastirskog kompleksa, pored
priprate, govore i otkriveni ostaci spoljašnje priprate, odnosno otvorenog trijema, ostaci
manastirske kapije, po svemu sudeći rađene po uzoru na onu u Starčevu, prilaznog puta i
nekih drugih još uvijek neidentifikovanih objekata. Uz samu crkvu, prizidana uz južni zid
nalazila se kapela koja je takođe imala trijem.
Manastirskom kompleksu se prilazilo sa zapadne strane. Od malog kamenog pristana,
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 5
formiranog pri obali jezera, pa do manastirske kapije vodio je prilazni put, u dužini od oko
desetak metara, do same kapije, sa obije strane zaštićen zidovima zidanim u suvomeđi,
prosječne širine 1,00 m i sa očuvanom prosječnom visinom od 1,00 m. U manastirsku portu se
ulazito kroz monumentalnu kapiju koja je, sudeći po masivnim bočnim zidovima, bila
zasvedena i pokrivena krovom na dvije vode, nešto slično kao kapija manastira Sv.
Bogorodice na ostrvu Starčevu.
Manastirskom kompleksu pripada još jedna manja crkva locirana na omanjem kružnom
platou, omeđenom potpornim zidovima, na najvišoj koti ostrva, udaljena od manastirske
crkve cca. 240 m. Sačuvana je do visine svodnog vijenca. Radi se o jednostavnoj,
jednobrodnoj građevini od pritesanog kamena sa polukružnom apsidom i sa po jednim uzanim
prozorom na obje podužne fasade i jednim na apsidi. Lijevo i desno od apside, nalazi se po
jedna dublja niša za đakonikon i proskomidiju. Iz sačuvanih tragova iznad apside, zapaža se
da je crkva bila zasvedena prelomljenim svodom. Ova mala crkva se ne pominje u istorijskim
izvorima ni u stručnoj literaturi, pa se o njenom patronu i vremenu podizanja ništa pouzdano
ne može reći. Može se samo pretpostaviti da je podignuta ili za potrebe monaštva u vrijeme
najintenzivnijeg života manastira, kada je postojeća crkva postala premala, ili, pak, da se radi
o mauzolejnoj crkvici koju je podigao neko od članova vlastelinskih porodica Balšića ili
Crnojevića. Njena jednostavna obrada, jednobrodna osnova i prelomljeni svod pokazuju
dovoljno sličnosti sa crkvicom koju je za svoj ukop podigla Jelena Balšić 1440. godine na
ostrvu Beški, što bi možda moglo da ukaže da je i crkvica na Moračniku nastala u istom
periodu.
2.2 Značaj kulturnog dobra
Dinastija Balšića (1360.-1421.) je osim snažnog uticaja na političku istoriju Zete, ostavila i
markantan trag u kulturi onog vremena. Za vrijeme njihove višedecenijske vladavine
obnavljaju se stari i podižu novi hramovi, formiraju se gradovi – utvrđenja, a razvijaju se
umjetničke i kulturne aktivnosti.
U nemirnim istorijskim vremenima, tokom druge polovine XIV vijeka i početnih decenija XV
vijeka, na ostrvima (goricama) Skadarskog jezera: Starčevu, Beškoj i Moračniku - Balšići
podižu svoje grobne crkve. Tada se na Skadarskom jezeru pojavljuje jedan karakteristični
graditeljski tip – trikonhos. Osnova crkve tog plana, u kome se uz centralni pravougaoni
prostor nalaze tri polukružne apside sa polukalotama između kojih se izdiže kupola, proizišla
je iz rješenja koja nalazimo na području Crne Gore u ranom srednjem vijeku ( na Zlatici kod
Podgorice, Topolici u Baru, Sv. Jovan u Zatonu). Ta organizaciona shema crkve je u srednjem
vijeku sublimirala u trikonhos na Tophali iz doba Vojislavljevića, koji je bio uzorom zetskih
hramova iz doba Balšića.
Zetski trikonhosi su se gradili na domaćem iskustvu i u osnovi naslijeđenim rješenjima, kao u
paleohrišćanskom trikonhosu u Baru, ispružanjem pilastara ka središtu radi oslanjanja male
kupole. Varijanta zetskog trikonhosa ima ispred apside prezbiterijalni travej, a umjesto
pjevnice za monahe, male bočne konhe da u njima jedva može stati sarkofag. Građeni su od
kamena u redovima, a ispred traveja imali su podignutu pripratu. Načinom gradnje se ističe
zetska romanička tradicija, izražena niskom evolucijom, rebrastim svodom i krovom od
kamenih ploča, što je bilo karakteristično za sve male zetske crkve. Balšići su, većinom
oslonjeni na graditelje, zidare i klesare primorskih gradova, dali trikonhosima zapadnjačku
odeždu. Izgrađeni od četvrtastih pravilnih tesanika ili samo od pritesanog kamena, sa oblicima
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 6
svodova, lukova, vizuri i otvorima, dobrim dijelom preuzetim iz savremene gotike, hramovi
posljednje četvrtine XIV i početka XV vijeka, na Skadarskom jezeru podignuti su u duhu
oblasti u kojoj su nastali, preuzevši stil koji je bio u toku, svaki, pa i ovaj na Moračniku
osoben na svoj način.
U svakom slučaju zetski trikonhosi su jedna zasebna skupina u graditeljstvu Balkana tog
vremena. Oni se razlikuju od trikonhosa u drugim oblastima gdje su građeni od cigle ili
kombinacije kamen – cigla. Zetski trikonhos je uvijek građen od tesanog ili pritesanog
kamena i pokriven kamenim pločama. Pri tome su lukovi, oblici svodova, zvonika i prozora
preuzeti iz gotike, tj. stila koji je tada bio dominantan na Zapadu. Osobenost im je donijela
domaća tradicija i majstori, najvjerovatnije iz Bara i Kotora u kojima su u to vrijeme bile
veoma aktivne radionice kamenara, klesara i graditelja.
Simbioza domaće tradicije i novog stila, učinila je da umjesto čiste romanike ili gotike u Zeti nastaje
nova romano – gotika, odnosno graditeljstvo zetske regionalne škole. Crkva Presvete Bogorodice na
Moračniku ima sve osobine te – Zetske graditeljske škole, pa predstavlja jedinstveno kulturno
dobro, skladnih proporcija i arhitektonskih rješenja, što ga čini posebno značajnim svjedokom
naše kulturne prošlosti.
Pretpostavlja se da Manastir Moračnik srušen i zapustio krajem XVII vijeka, u pohodima
skadarskog vezira Sulejman – paše Bušatlije. Postoji mišljenje da su ga tada Turci pretvodili u
džamiju,1a do početka 60-tih godina je služio kao štala.
3. Stanje kulturnog dobra
________________________________________________________
3.1 Opis stanja kulturnog dobra
Manastir Moračnik je u periodu od 2002. do 2008. godine, gradnjom bez sprovedene
arhitektonske analize kompleksa i odobrene projektne dokumentacije, uvođenjem elemenata
koji nemaju uporišta u nasljeđu, kako u materijalu tako ni u tehnici izvođenja, izgubio
značajan dio kulturnih vrijednosti. U potpunosti je poremećena izvorna, srednjovjekovna
organizacija prostora. Formiranje spoljašnjeg stepeništa uz sjevernu stranu kule, na mjestu
gdje ono nikada nije postojalo, improvizovana izgradnja same kule u suprotnosti sa
principima rekonstrukcije, kako po pitanju spratnosti, odabranog pokrivača i improvizovane
apside kapele na četvrtom spratu, materijalizovane u kombinaciji elemenata od betona i
pritesanog kamena, sa vijencima i okoprozornicima od industrijski rezanog bijelog kamena.
Pri ovoj gradnji su uništeni tragovi krstastog svoda na drugom spratu kule.
Na samoj crkvi izvedeni su brojni radovi koji su izmijenili izvorne stilske karakteristike ovog
značajnog segmenta zetske arhitekture s početka XV vijeka. Na kubetu crkve otvori su
zatvoreni perforiranim kamenim pločama od bijelog kamena sa improvizovanom dekoracijom
dvočlanog prepleta što ne odgovara ni stilu ni vremenu gradnje crkve. Na vrhu kubeta je
1 Navod iz dopisa Sekretarijata Savjeta za kulturu Narodne Republike Crne Gore, Zavodu za zaštitu
spomenika kulture br.03 -1196/1 od 19.11.1960. godine, povodom zahtjeva za izradu elaborata za očuvanje
kulturne baštine u basenu Skadarskog jezera.
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 7
postavljen krst sličnih stilskih karakteristika i materijalizacije. U lineti na zapadnoj fasadi
oslikan je u fresko tehnici lik Bogorodice u pseudovizantijskom stilu. U enterijeru crkve
postavljen je nova oltarska pregrada – ikonostas bez utemeljenja u zetskoj kamenoj plastici, sa
ikonama koje se ne mogu smatrati tumačem sakralne umjetnost s početka XV. vijeka.
Ukupnoj stilskoj konfuziji doprinosi i kapija je ozidana od pravilnih kamenih tesanika bijele
boje, improvizovanog rješenja bez prethodno sačinjene studije o njenom mogućem
prvobitnom izgledu, tako da djeluje kao strani element u okviru manastirskog kompleksa.
I pored brojniih radova izvedenih na manastirskom kompleksu, opšti utisak stilske
nedosljednosti sa jedne i zapuštenosti sa druge strane povređuju njegovu izvornost. Time ovaj
autohtoni segment crnogorske kulturne baštine, posebno unošenjem elemenata koji mu
istorijski i kulturološki nijesu sopstveni uveliko gubi na značaju.
3.2 Dosadašnji radovi na kulturnom dobru
Interesovanje za Manastir Moračnik prva je pokazala Cetinjska Prosvjeta 1864. godine i nešto
kasnije ruski diplomata, istiričar, etnograf i arheolog – konzul u Skadru I.S.Jastrebov, u
članku u Glasniku Srpskog učenog društva 1880. godine (knj. 48 str. 384) i A.P. Rovinski
1888. godine (Crna Gora u prošlosti i sadašnjosti IV, Cetinje 1994.)
O Moračniku je pisao i Andrija P. Jovićević 1922. godine u monografiji Crnogorsko primorje
i Krajina. No, prvo naučno izučavanje ovog manastirskog kompleksa izvršili su Aleksandar
Deroko (1928.) i Đurđe Bošković (1931.). Značajan doprinos izučavanju Moračnika dao je i
Vladimir R. Petković ( Pregled kroz povesnicu srpskoga naroda, Beograd 1950. Str.39).
U to vrijeme, Povjerenik za kulturu Narodne Republike Crne Gore dopisom br. 856 od
12.09.1950, godine nalaže Zavodu za zaštitu spomenika kulture da je neophodno obići
spomenike kulture. Nabrajaju se: Mostina i Obod – Rijeka Crnojevića, Kom, Lesendro,
Vranjina, Grmožur i Starčevo na Skadarskom jezeru, Ratac i drugi objekte u srezu Barskom.
Nabrajaju se i objekti koje treba obići „radi istraživanja istorijskih podataka i prikupljanja
spomenika kulture i etnografskih objekata“: Šin Đon, Karuč, Goljemade, Vuksan Lekiće,
Plavnicu ( Karabane), Žabljak ( Finetov krš), Godinje, Limjane, Tuđemile, Zupce, Topolicu,
Ribnjak, Volujicu, Zaljevo, Biskupadu ( Bar), Velembus, Bijelu Skalu, Most i podzemne
hodnike staroga grada Bara, Imanje Selim Begovo, Crkvu Svete Neđelje, Staru maslinu u
Tombi, Dobre vode, Mrkojeviće, Valdanos, Kunje, Goranu, Ulcinj ( Balšića ploča, mač
gusara, Džamija XVI vijek), Salč (Šas), Šenkol ( sv. Nikola), Shan Gjergj (sv. Đorđe),
Bregviju ( Štoj), Reč, Donju Kleznu, Vladimir, Tophalu, Bešku, Moračnik, ..elike, Mikuliće,
Gornje Mikuliće, Pinčiće, Šestane, Bes, Prečistu Krajinsku, Sirć, a po mogućnosti još neka
mjesta u Crmici...
No, rad na izučavanju, naučnoj valorizaciji i zaštiti manastirskih središta u basenu Skadarskog
jezera, pa i manastira Moračnik, inicirao je Savjet za kulturu Narodne Republike Crne Gore,
1960. godine. Zavod za zaštitu spomenika kulture je 1964. godine angažovao prof. Vojislava
Koraća da sačini Predlog zaštitnih radova na kompleksu Bogorodičine crkve na ostrvu
Moračniku. Nakon arheoloških istraživanja u cilju analize materijala urušenog dijela crkve,
1965. godine su izvršeni opsežni radovi na konzervaciji i rekonstrukciji crkve:
- Zidanje porušenog dijela istočne apside do visine unutrašnjeg i spoljnjeg vijenca;
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 8
- Izrada novog umjesto unutrašnjeg vijenca apside koji je nedostajao.
- Doziđivanje dijela luka koji je nosio zid iznad apside;
- Izrada svoda prema ostacima, a po ugledu na zapadni svod;
- Sve apside završene su polukupama do 10 cm ispod ivice pokrivača, a prema ostacima
nađenim na zidovima. Zidovi, sjeverni i južni, takođe su završeni na 10 cm ispod
nivoa pokrivača, koji diktiraju ostaci na tamburu;
- Iznad śeverne i južne apside nadzidano je uzvišenje trougaonog oblika;
- Krov je grubo poravnat;
- Od vijenaca samo je na južnoj apsidi završen cio vijenac i to od dodataka dva
novootesana profila;
- Na istočnoj apsidi ugrađen je dio vijenca sa profilima nađenim u šutu;
- Zatvaranje spojnica i pukotina izvršeno je nabacivanjem cementnog maltera, umjesto
pravog fugovanja;
- Izvršeno je zidanje desnog śeveroistočnog pilastra od pritesanog kamena koji se
nalazio u šutu ili od kamena sličnog onome kojim je objekat sazidan;
- Dio svodne konstrukcije koji nedostaje na dijelu crkve ispred apside ozidan je od
obrađene sige;
- Postavljena je nova drvenarija.
Nakon ovih radova, najpotpuniju analizu arhitekture manastira, posebno crkve, sačinio je V.
Đurić, koji je svoja zapažanja bazirao na sačuvanim ostacima manastira, čije se stanje
sedamdesetih godina, kada je analiza rađena, nije bitno razlikovalo od stanja koje je 1931.
godine zabilježio Đ. Bošković. Prilika da se nešto više sazna o ovom izuzetno vrijednom
manastiru ukazala se 1984. godine, kada su obavljena manja arheološka istraživanja,
prevashodno za potrebe definisanja projektnih rešenja za njegovu konačnu sanaciju i
prezentaciju. Istraživanja, nijesu obavljena u onom obimu koja bi u potpunosti omogućila
stručno i naučno definisanje kompleksa, ali su, ipak, doprinijela da se dođe do niza veoma
dragocjenih podataka na osnovu kojih se, sa više pouzdanosti, može govoriti o mogućem
prvobitnom izgledu čitavog kompleksa, o mogućim prvobitnim izgledima njegovih pojedinih
segmenata, o vremenima njihove gradnje, kao i o njihovim međusobnim odnosima.
Arheološka istraživanja obavljena 1984. godin, imala su za cilj definisanje čitavog
manastirskog kompleksa, posebno njegovih pomoćnih objekata, od kojih su se neki samo
nazirali. Istraživanja su, dakle, bila usmjerena na pripratu, prostor ispred priprate, ostatke
objekta uslovno nazvanog "trpezarija", ostatke manastirskih konaka, na kulu, prilazni put,
manastirsku kapiju i obimne zidove. Pažnja je, takođe, bila usmjerena i na ostali prostor
ostrva, posebno na njegov najviši dio, na kome su otkriveni ostaci još jedne manje crkve.
Arheološka istraživanja obavljena su u organizaciji Republičkog zavoda za zaštitu spomenika
kulture, a njima je rukovodio arheolog dr Čedomir Marković, sa saradnikom arh. Vladimirom
Vukmirovićem. Uporedo sa istraživačkim radovima izvršeno je detaljno arhitektonsko
snimanje čitavog kompleksa sa unošenjem svih novootkrivenih djelova arhitekture, tako da se
na kraju dobio detaljan snimak potpuno definisanog kompleksa. Izvršeno je i geodetsko
snimanje čitavog kompleksa, što je zajedno sa rezultatima naučnog istraživanja i
arhitektonskim snimcima poslužilo kao osnova za izradu projektne dokumentacije.
Nakon istraživačkih radova, sačinjen je Projekat konzervacije i prezentacije manastirskog
kompleksa, a 1985. godine je realizovan.
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 9
3.3 Nelegalni i nestručni radovi na kulturnom dobru
Iskustvo u rаdu nа zаštiti grаditeljskog nаsleđа kаo i brojni istorijski primjeri pokаzuju dа su
prestаnаk ili nedostаtаk funkcije bitni činioci koji negаtivno djeluju nа stаnje i integritet
kulturnog dobra. Tehničkа zаštitа kаo osnovni uslov očuvаnjа dobra ne može dа obezbijedi
njihovu trаjnu zаštitu ukoliko nijesu rešeni i problemi redovnog održаvаnjа tаkvih kulturnih
dobara, а redovno održаvаnje moguće je riješiti nа nаjpovoljniji nаčin povezivаnjem s
određenom funkcijom.
No, hrišćanski, pravoslavni svijet Crne Gore, krajem devetih decenija XX vijeka, a na
goricama Skadarskog jezera prvih godina XXI vijeka krenuo je u obnovu. Decenijama
zapretani vjerski život, lišen kontinuiteta, oslobođen stega, motivisan često razlozima koji
nijesu u Vjeri, u obnovu je ušao stihijski.
Već 2002. godine Komisija koju su činili građevinski inspektor, glavni i republički
vodoprivredni inspektor i direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture su u
Izvještaju o obilasku manastira Moračnik utvrdili brojne nelegalne i nestručne radove.
Nakon ovog Republički zavod za zaštitu spomenika kulture je Rješenjem br. 02-366 od
04.07.2002. godine naložio Mitropoliji Crnogorsko – primorskoj da u roku od 120 dana
dovede kompleks Manastira u prvobitno stanje.
Da ovo Rješenje nije imalo pravne posljedice svjedoči i nalaz Komisije za utvrđivanje stanja
nepokretne kulturne baštine Crne Gore, koju je 2004. godine formiralo Ministarstvo kulture i
medija, u saradnji sa Ministarstvom zaštite životne sredine i uređenje prostora, Republičkim
zavodom za zaštitu spomenika kulture Crne Gore i Regionalnim zavodom za zaštitu
spomenika kulture – Kotor.
Nalazi ove Komisije su gotovo istovjetni:
- Na postojećim zidovima identifikovane kapije, nadzidana je nova od polupriklesanih
blokova, završena dvovodnim krovom pokrivena kanalicom. Streha "kotali" su
izvedeni od tankih kamenih ploča, nad kojima je vidan betonski serklaž.
- Otvor kapije je formiran kao lučni, sa naglašenim ključnim kamenom. Sam ulaz je
formiran u zidnom platnu od kamena, bez naglašenih okvira, arhitravnog oblika.
Nadzidani zidovi ne prate širinu zatečenih.
- Porta je neuređena, a u jednoj polovini je razasut građevinski materijal. Sa
sjeverozapadne strane, kompleks je omeđen ogradnim zidom u suvomeđi.
- Na crkvi su postavljeni metalni prozori i vrata, sa unutrašnjim metalnim rešetkama.
- U lineti iznad ulaznih vrata napravljena je nova freska Bogorodice Trojeručice.
Prozori na kupoli zatvoreni su kamenom plastikom od mermera u izuzetno
detaljisanom prepletu. Na isti način je formiran krst na vrhu kupole, kao i ikonostas u
unutrašnjosti crkve. Ukupno radi se o elementima koji nijesu u saglasnosti sa
vremenom iz kojeg crkva potiče.
- Crkva je sva fugovana tehnikom dekorisanja u cementnom malteru. Uočava se razlika
u odnosu na spojnice zidova konzerviranih ostataka zidova priprate.
- Bez prethodnih konzervatorskih uslova, na ostacima starih konaka nadzidana je
zgrada, spratnosti P + 1, završena dvovodnim krovom, pokrivena kanalicom. Krovni
vijenac je betonski. Zgrada je zidana od lomljenog kamena u nepravilnim redovima, a
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 10
fuge su dersovane u cementnom malteru. Crkva je sva fugovana tehnikom dersovanja
u cementnom malteru.
- Svi otvori na zgradi su formirani zidanjem t. j. bez okvira.
- Uz kulu, a sa zapadne strane prizidano je jednokrako kameno stepenište sa metalnom
ogradom. Pragovi otvora vrata su betonski, a sa gornje strane natkriveni metalnim
nadstrešnicama prislonjenim na fasadi sa pokrivačem od kanalice.
- Postavljanje armirano-betonske ploče na visini prvog sprata umjesto autentične drvene
međuspratne konstrukcije;
- Na zapadnoj fasadi konaka, 2003. godine postavljena je memorijalna ploča.
Zavod za zaštitu spomenika kulture je nakon ponovnog uvida u stanje kulturnog dobra 2008.
godine, utvrdio da se radovi na manastiru Moračnik nastavljeni:
- Na manastirskoj kuli urađen je krov na četiri vode od armiranog betona i pripremljen
za pokrivanjem bakrom.
- Na gornjoj partiji rekonstruisanog dijela kule, na sjevernom dijelu urađen je konzolni
ispust sa jednim prozorom.
- Krovni vijenac, kao i okoprozornici na kuli, izvedeni su od rezanog kamena.
Nakon uvida u stanje Zavod je donio Rješenje br. 02-1257 od 27.06.2008. godine, kojim se
obustavljaju – zabranjuju svi radovi na manastirskom kompleksu.
Žalbu Mitropolije Crnogorsko- primorske na ovo Rješenje, svojim Rješenjem br. UP II 04-
2/2-08 od 15.01.2009. godine odbilo je Ministarstvo kulture, sporta i medija, kao neosnovanu.
No radovi na manastiru Moračnik zu završeni.
Izvođenje radova na ovim objektima bez valjane dokumentacije neminovno dovodi do
povrede njihove izvornosti. Posebno štetni za ovaj jedinstveni i autohtoni segment crnogorske
kulturne baštine su nelegalni radovi koji se još uvijek izvode sa namjerom unošenja elemenata
koji mu istorijski i kulturološki nijesu svojstveni.
.
4. Neophodni radovi na kulturnom dobru
________________________________________________________
4.1 Predlog radova na kulturnom dobru
S obzirom da cjelokupni pravni sistem Crne Gore obavezuje državu na prevashodnu
odgovornost kada je u pitanju stanje i kulturne baštine, neophodno je da se preko nadležnih
organa i institucija što prije preduzmu sve neophodne mjere kao i radovi u cilju resanacije
ovog kulturnog dobara, čime bi ovi izuzetno vrijedni svjedoci naše prošlosti imali i svoju
budućnost. Cilj svih budućih radova na manastiru Moračnik mora da bude u službi vraćanja
njegove autentičnosti, te očuvanja studiozno izvedenih konzervatorsko-restauratorskih
intervencija u toku 60 i 80-tih godina prošlog vijeka. Iz istih razloga treba ukloniti kasnije,
proizvoljne interpretacije, koje su izmijenile njegovu suštinu i osobenosti zetske arhitekture s
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 11
kraja XIV i početka XV vijeka. U tom smislu neophodno je sačinjeti detaljnu
multidisciplinarnu analizu radova koji su grubo narušili izvorne oblike ovog značajnog
segmenta naše prošlosti i sačinjeti projekat njegove resanacije, definisan kroz potrebu
očuvanja njegovih izvornih oblika, kao i ekonomske valorizacije, u cilju njegovog održivog
korišćenja. To je i obaveza koja proizilazi iz Zaključaka Vlade Republike Crne Gore br. 02 –
6897 od 27. oktobra 2005. godine.
5. Postojeće informacije o kulturnom dobru
________________________________________________________
5.1 Izvori dokumentacije
- Vojislav Korać, Predlog zaštitnih radova na kompleksu Bogorodičine crkve na ostrvu
Moračniku, Dokumentacija RZZSK, 1964.
- Manastir Moračnik, Projekat konzervacije i prezentacije, urađen 1985. godine, sig
1669
- Samardžić Tijana, Stručni rad iz istorije umjetnosti, Zadužbine Balšića na goricama
Skadarskog jezera (istorijat istraživanja i zaštite) , 2006.
5.2 Bibliografija
- Prosvjeta, Cetinje, 1864, sv. IX
- I.S.Jastrebov, Podatci za istoriju srpske crkve - iz putničkog zapisnika, Beograd 1879.
Str. 162,187,188
- I. Ruvarac, Kamičci – prilošci, ( Prosvjeta, 1893. Sv. IX, str. 478-79)
- A.P. Rovinski, Crna Gora u prošlosti i sadašnjosti IV, Cetinje 1994. str. 448.
- Đ. Bošković, Starinar VI, 1931. str. 162-5
- A. Jovićević, Zetski glasnik br. 52, 1935.
- Đ. Bošković, Izveštaj i kratke beleške sa putovanja, Starinar, knj. VI, Beograd 1931.
- Vladimir.R. Petković, Pregled kroz povijesnicu srpskog naroda, Beograd 1950., str 39
- Vojislav Đurić, „Balšići – Arhitektura“, u: Istorija Crne Gore, II, knj. 2., Titograd –
Beograd, 1970., str. 413-430
- P. Mijović i M. Kovačević, Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori, Beograd-Ulcinj, 1975.
- P. Mijović, O istraživanju spomenika kulture u bazenu Skadarskog jezera, CANU,
Naučni skupovi, knj. 9, Titograd 1983.
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 12
- Tatjana Pejović, Manastiri na tlu Crne Gore, Novi Sad: Presmedij, Cetinje: RZZSK,
Beograd 1995, str. 107-
- Č. Marković, Manastir Moračnik - neka nova saznanja, Glasnik Narodnog muzeja Crne Gore, Nova serija. I knjiga, Cetinje 2004.
- Božidar Šekularac, Crna Gora u doba Balšića, Cetinje 2011.
6. Kartografski podaci
___________________________________________________________________________
6.1 Granice kulturnog dobra sa katstarskim oznakama
Prema Listu nepokretnosti br. 184 za KO Bobovište, Direkcije za nekretnine Republike Crne
Gore, Područna jedinica Bar, br 102 - 956 – 1 – 70 / 2006 od 09.01.2006. godine, kulturno
dobro manastir Moračnik je 11.10.2002. godine upisan kao svojina Mitropolije crnogorsko –
primorske i skenderijske - Cetinje.
6.2 Granice zaštićene okoline sa katastarskim oznakama
Granica zaštićene okoline kulturnog dobra Manastir Moračnik, treba da bude cjelokupna
površina ostrva. Prema Listu nepokretnosti br. 184 za KO Bobovište, Direkcije za nekretnine
Republike Crne Gore, Područna jedinica Bar, br 102 - 956 – 1 – 70 / 2006 od 09.01.2006.
godine, ovu površinu označenu kao - Neplodna zemljišta, matični broj 00000039460 SIZ za
Nacionalni park Skadarsko jezero – Zabjelo.
6.3 Površina kulturnog dobra
Bogorodičina crkva..............................................................................................................28 m2
Ostaci crkve na najvisočijoj koti ostrva...............................................................................16 m2
Konaci I...............................................................................................................................29 m2
Konaci II..............................................................................................................................86 m2
_____________________________________________________________________________________________________
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 13
Ukupna površina kulturnog dobra.....................................................................................159 m2
6.4 Površina začtićene okoline
Ukupna površina ostrva Moračnik..............................................................................77.075 m2
6.5 Ukupna površina kulturnog dobra i zaštićene okoline
Ukupna površina kulturnog dobra i zaštićene okoline.................................................77.243 m2
7. Namjena kulturnog dobra
_______________________________________________________
7.1 Način čuvanja, održavanja i korišćenja kulturnog dobra
Manastir Moračnik je u službi, kao manastirsko središte, tako da je dostupan javnosti kao
vjerski objekat. Njime upravlja Mitropolija crnogorsko - primorska. U cilju uključivanja ovog
vjerskog objekta u kulturnu ponudu i turizam Skadarskog jezera, neophodno je uključiti
Nacionalne Parkove Crne Gore, Crkvu, reprezentativne ličnosti lokalne zajednice i turističke
organizacije u cilju definisanja strategije, valorizacije i prezentacije ovog kulturnog dobra.
Razvoj kulturnog i religioznog turizma mogao bi uticati na održivi razvoj ovog i drugih
manastirskih središta i omogućilo njihovo kvalitetno održavanje. Krajnji cilj zaštite kulturnih
dobara jeste da imaju svrhu i da se omogući korisniku pojedinačnog objekta da njime
upravlja, i da ga održava, shodno utvrđenoj namjeni.
Crna Gora je posvećena zaštiti svog kulturno-istorijskog nasljeđa obavljajući ovu aktivnost
kao aktivnost od posebnog društvenog interesa. Ona preko odgovornog Ministarstva kulture
vrši nadzor u smislu poštovanja zakonskih regulativa u zaštiti kulturnih dobara, a preko
Uprave za zaštitu kulturnih dobara, bavi se politikom zaštite i njenim monitoringom.
7.2 Način čuvanja, održavanja i korišćenja zaštićene okoline
O zaštićenoj okolini kulturnog dobra manastira Moračnik brine se NP Skadarsko jezero,
prema Planu upravljnja Nacionalnim parkom Skadarsko jezero 2011-2015 godine, izrađenim
u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode (Sl. list RCG, br. 51/08), Zakonom o nacionalnim
parkovima (Sl. list RCG, br. 56/09) i Prostornim planom područja posebne namjene za
Nacionalni park Skadarsko jezero (Sl. list RCG, br. 46/01).
Jedna od strateških oblasti ovog dokumenta je i zaštita kulturno – istorijskog nasljeđa Parka sa
užim okruženjem koja u dugoročnom planskom periodu nameće potrebu definisanja
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 14
strateškog cilja - zaštite, valorizacije i promovisanja kulturnih vrijednosti, kojim se treba
rukovoditi u realizaciji budućeg planskog koncepta. Predviđenim strateškim ciljem predlažu
se mjere i aktivnosti u čijoj bi pripremi i realizaciji trebale da učestvuju relevantne institucije,
set aktivnosti koje će obaviti JPNPCG i Nacionalni park Skadarsko jezero, i određene mjere i
aktivnosti meñuinstitucionalnom saradnjom.
Planom upravljanja predviđeni su akteri koji mogu biti uključeni na zaštiti i poboljšanju
nezadovoljavajućeg stanja kulturnog nasljeđa: Uprava za zaštitu kulturnih dobara,
Ministarstvo kulture, Ministarstvo održivog razvoja i turizma, JPNPCG, Nacionalni park
Skadarsko jezero, Ekspertske organizacije (fakulteti, instituti), lokalna samouprava i
stanovništvo, NVO i donatorske organizacije.
Jedan od ciljeva brige za kulturnu baštinu, NP je planirao kroz dokumentovanje i ažuriranje
sveobuhvatnih podataka o kulturno-istorijskom nasljeđu, kroz uvođenja digitalizacije, kao
metod novog načina rada, na osnovu kojeg se mogu sprovoditi raznovrsni vidovi
promovisanja i prezentovanja kulturne baštine, kao bitnog elementa turističke aktivnosti i
njeno uključivanje u razvoj turizma,
8. Zaključak
________________________________________________________
U sklopu crnogorskog kulturnog nasljeđa, zadužbine Balšića čine jedinstvenu arhitektonsku,
kulturno-istorijsku i ambijentalnu cjelinu. Oblikovnom jednostavnošću i gardivnim
materijalom srasle su sa goricama na kojima su sagrađene, te na taj način čine sastavni dio
Skadarskog jezera. U mauzolejima Balšića potpunosti je pomirena estetika, arhitektura i
potreba.U crkvi Presvete Bogorodice, kao posljednjoj sagrađenoj na jezerskim goricama,
sublimirana su sva neimarska iskustva epohe Balšić, i ona predstavlja svojevrsni fenomen
naše kulturne istorije.
I pored činjenice da su gradnjom bez valjane dokumentacije posljednjih godina, unošenjem
elemenata koji ovom autohtonom dragulju naše medijavalne arhitekture nijesu istorijski i
kulturološki svojstveni, uveliko povrijeđene njegove izvorne vrijednosti, nakon sveobuhvatne
resanacije, manastir Moračnik zaslužuje da zadrži status kulturnog dobra.
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 15
9. Foto i tehnička dokumentacija
________________________________________________________
Slika 1 i 2: Manastir Moračnik, prije i nakon konzervacije 1965. godine
.
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 16
Slika 3 i 4. Manastir Moračnik, u toku konzervatorskih radova 1965. godine
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 17
Slika 5 i 6: Manastir Moračnik, u toku konzervatorskih radova 1965. godine
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 18
Sika 7 i 8: Manastir Moračnik, izgled kupole prije konzervatorskih radova 1965.godine
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 19
Slika 9 i 10: Manastir Moračnik, u toku konzervatorskih radova 1965. godine
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 20
Slika 11 i 12: Osnova manastirskog kompleksa i idealna rekonstrukcija prema Č. Markoviću,
nakon istraživanja 1985. godine
Slika 13: Manastir Moračnik nakon konzervatorskih radova 1985. godine
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 21
Slika 14: Manastir Moračnik, osnova i presjeci crkve - Istorija Crne Gore
Slika 15: Manastir Moračnik, osnova i presjeci, prema A.Deroku 1962.
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 22
Slika 16 i 17: Manastir Moračnik, nelegalna obnova 2004.
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 23
Slika 18-23: Manastir Moračnik, nelegalni radovi 2004-2006.
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 24
Slika 24-26: Manastir Moračnik, nelegalni radovi 2004-2006.
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 25
Slika 27 i 28: Manastir Moračnik, nakon posljednjih nelegalnih radova
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 26
Slika 29 i 30: Manastir Moračnik, nakon posljednjih nelegalnih radova
MANASTIR MORAČNIK
Zdravko Gagović 27
Slika 31 – 33: Manastir Moračnik – crkva Rođenja Hristovog