Marija Juri Zagorka GORDANA

MARIJA JURI ZAGORKA PLAMENI INKVIZITORI__________________________________________________________________________________

KI KRVNIKA

Proljetni dan, vedri je, a ljudi su mrani. Okupljeni na obali kaptolskog ribnjaka, gledajui u djevojku koja rukama kopa zemlju. Iza nje kaptolski desetnik s lovnim biem. Izmuena nevoljnica digne pogled kao da trai pomo, ali desetnik vikne:- Kopaj, kuo avolova, ili e se moja remenjarka napiti tvoje krvi.Djevojino tijelo klone nad jamom, ruke se ponovno zarinu u zemlju. Ljudi oko nje ute kao da neto iekuju. to je jama dublja, njihove se glave sputaju nie. Njihovi pogledi trae...Onda se svi uznemire, zamrmore. Na dnu jame mrtav ovjek. Kaptolski desetnik klikne slavnodobitno:- Aha, dakle ga je ipak zakopala!Onda digne svoj bi. Olovni okrajci zadiru u djevojino meso. Slomljeni krik - kao da je viknuo mrtvac u jami. Iza svjetine pojave se jahai. Njeni glas jahaice strogo ukori:- Zato opet tuete, Ruperte?Sve se glave podignule k plavoj djevojci na konju. Srebrno vezivo njezina ruiastog plata ulijeva poitanje. U pogledu nesretne crnokose kopaice ogleda se duboka zahvalnost. Djevojka na konju zapita mekim glasom:- to se dogaa ovdje? elim saznati!- Banska svjetlosti, banovice naa, evo, krvnikova ki poinila je zloin: zakopala je nekog ribara za koga se tek nakon njegove smrti saznalo da je krivovjerac - pataren, pa je njegova asnost nadinkvizitor Matijas osudio da ga raznesu grabeljive ptice. A krvnikova ki Tajana douljala se prole noi k osuenom truplu i zakopala ga. Sada je, naravno, njegova asnost osudila zloinku da ga iskopa golim rukama.- Dobro, Ruperte, ali zato je tuete?- Pretvara se da ne moe kopati, a osuda glasi da mora truplo iskopati golim rukama.- Ali osuda ne odreuje bievanje i zato osjeam dunost da zatitim sirotu od olovnog bia koji je sigurno samo osobna osuda gospodina desetnika.Snaga topline mekana glasa, blaga pogleda i razborita tumaenja, prela je u due ljudi. Njihova lice pokazuju da odobravaju samilosti.- Svijetla banovica govori istinu. Neka se vri osuda. Ali zato je desetnik tue kao da je pseto, a ne djevojka? - veli muki glas iz svjetine.Desetnik zvizne biem i bijesno krikne:- Tko se usuuje ovdje govoriti? Na koljena, pseto!- Nisam kaptolski vazal. Graanin sam slobodnog grada Gria i poteni sedlar. Ne zamjerite, banovice, to sam se usudio progovoriti.- Tvoje rijei pokazuju da slijedi nauk ljubavi i samilosti prema blinjima - odvrati banovica.A osuena, kao da eli iskazati zahvalnost, prione hitro i otro svom munom poslu. Zamalo se na dnu jame pokae truplo u siromanoj irokoj smeoj koulji s ribarskim pojasom. Rupert digne ruke i ree povienim glasom:- Oprala si svoju duu od strahovitom grijeha to si ga poinila kad si predala zemlji avolsko tijelo krivovjerca. Idi svojoj kui!S kraja ledine dotri meu svjetinu gorostas od ovjeka. Obrastao je bradom, odjeven u haljetak od tri boje: zelene, crvene i bijele.- Krvnik - apu ljudi i ugibaju mu se, a on se okrene prema djevojci i vikne:- Nikad vie u moju kuu, prokleto smee! Kakvu mi nanosi sramotu! Vie bih volio vidjeti te u zemlji nego to si zakopala grijeno krivovjersko tijelo.- Zar niste uli da je izvrila pokoru? - opomene ga banovica.- Nikada nitko nee s moje glave oprati ovu sramotu. Neka mi ne dolazi pod krov jer u ga nad njom zapaliti.Crnooka bljedolika djevojka, udne tajanstvene ljepote, stoji nijema, mirna kao da nije svjesna svoje nesree.- Javi se u moj dvorac na Griu - ree joj mlada banovica - trebam sluavku. Onda okrene konja.Svjetina izraava ushienje nad tolikom dobrotom, a krvnikova ki pogleda za djevojkom dubokim upitnim pogledom. Zatim krene prema Lakoj vasi. Njezina se vitka pojava izgubi u grmlju ribnjaka. Ljudi s izrazom veselja promatraju kaptolskog desetnika koji je ostao ponien. Graditelj Kucoti povue ga k obali ribnjaka i ree:- Prokleto te osramotila banovica pred cijelim svijetom. Vidi kako ti se podruguje: pozvala te na red i nije ti dopustila da tue djevojku. A o emu jo razmilja?Rupert bijesno zamahne remenjarkom po zraku:- uj, Kucoti, ono od ega je banovica Mirena obranila krvnikom smet, to e dobiti - ona. Zakovat u je u toranj i izbievati od srca. Inkvizitor Matijas bit e zadovoljan!- Ah, vidi, vidi! - vikne Kucoti. - Pojavio se putujui vitez Sokol. Davno ga nije bilo.- Jao! Prilazi krvnikovoj keri! Ide uz nju - uzima je u zatitu. Gledaj! Dunost je ove viteke klatei da titi sirote, ali ne takav krivovjerski smet.- Protiv njega ne moemo nita - odvrati Kucoti - ali banovica neka ispata. Ban Joakim mari samo za onu cigansku kraljicu, a ne za svoju kerku.Kucoti pogleda uz ledinu za plavokosom jahaicom to je zaostala za drugim jahaima. Uz nju je smeokosa drugarica koja joj ljutito prigovara:- Rekla sam ti, Mireno, ne uplei se u to. Inkvizitor e misliti da si htjela sprijeiti njegovu osudu.- Samo sam sprijeila neovjenost onog krvoloka koji tue sve ljude kao da su stvoreni za njegovu remenjarku. - Ali ova djevojka nije zavrijedila tvoju zatitu, zakopala je patarena.- Patarena? Nikada nisam ula tu rije.- To su krivovjerci iz Bosne koji seba nazivaju bogumilima, toboe jer su Bogu mili - a zapravo su avolu predragi.- Pa kako je ovaj iz Bosne dospio ovamo?- Prodrli su u itavu Dalmaciju i Slavoniju, a moj ujak inkvizitor zna da su neki zalutali ve i na Gri. Nakon smrti ovog ribara saznalo se da je bio pataren.- Moda, ali nije dokazano.- Ako to veli ujak koji je svet ovjek i podignut na ast nadinkvizitora, onda jest tako. On se ne moe pretvarati. Osjea li to si uinila, Mireno? Ne primi pod krov djevojku koja sahranjuje krivovjerce.- Ali ona je svoju duu oistila, a vidi, neuka je i ne zna prosuditi svoj in. Sirota, nema krova, otac ju je protjerao! Dorja, ti si najpobonija djevojka u itavoj zemlji, ja znam da je i tebi ao djevojke, ali se boji ujaka.- Nije to zbog ujaka. Grozim se od blizine koja je dodirnula krivovjerca. Ti, Mireno, ne zna nita o tome, ali meni je priao moj ujak. ula sam kako veliki metar svetih hospitalaca Olivero i prior svetih templara Kastro pripovijedaju o strahovitim nesreama koje mogu stii ovjeka. Kome e vjerovati ako ne njima?- Vjerujem i elim da me o tome uputi, Dorja.- Evo, to i inim. Primi, Mireno, moj savjet: poalji slugu u svoju palau i kad tamo stigne krvnikova ki, neka je izbace van.- Dorja, to ne mogu uiniti, ali ona e spavati u sjeniku. To ti ne moe biti krivo.Smeokosa djevojka estoko zamahne glavnom i uvrijeeno odgovori:- Neu u tvojoj kui doekati tvoje vjenanje. Smjesta putujem.- Zato to ne mogu prosjakinju baciti na ulicu? Nanosi mi toliku alost i sramotu.- Nitko ne treba doznati to se zbilo meu nama. Velim ti, neu ostati u blizini djevojke koja je svojim rukama dodirnula krivovjerca. Idem kui, a kad moj brat doe na tvoje vjenanje, reci mu da me hitno pozvala stara kneginja.- Molim te, Dorja, ostani. Vidi, uz krvnikovu ker ide vitez Sokol, a njega potuju svi.- Svoju odluku ne mijenjam. Evo, tvoj je vjerenik neto nestrpljiv, a knezovi Gisingovci nas zlovoljno gledaju.Potjerale su konje prema svojoj pratnji, ali se plavokosa banova ki jo jednom zaustavi:- Sutra u jutro je moje vjenanje. Ne mogu vjerovati da bi me mogla ostaviti.- Krvnikova ki ne smije pod tvoj krov.- Nizato na svijetu ne smijem uskratiti samilost nesretnici bez krova i kruha.- Onda reci da me je hitno pozvala stara kneginja Baboni. Ja idem.Dorja dozove svoju pratilicu i sluge i pojuri prema glavnoj cesti. Mirena, blijeda i alosna, promatra kako joj naglo izmie pogledu. Onda joj se priblii vjerenik, mladi lijepa lica i povede je k ostalim jahaima.Potjerali su koje prema pratnji. Mlada plavokosa banova ki zaustavi se jo jednom i oslovi svoju prijateljicu knjeginjicu Dorju iz Oki-grada:- Ne mogu vjerovati da me naputa?- Izbaci ispod svojega krova krvnikovu ker.- Nema li samilosti prema protjeranom stvorenju, Dorja? Nikada neu promijeniti odluku da nesretnici udijelim milost.

TOMO CRNI

U svemiru titraju zvijezde. Na zemlji duboki mrak i tiina kao da se sve pretvorilo u grobite. Neto, poput nemani, vue se pustom noi. Sve je blia kripa kola i topot konja.Gromki poklik odjekne mrakom kao da je pao sa zvjezdanog neba.- Stoj! - zagrmi grubi glas.- Tko je? - odazove se netko u tmini poput upita drueg djeteta.- Kraljiini harmiari.tropot umukne. Netko odgovara:- Mi smo domai trgovci, vraamo se sa sajma, nemamo tue robe.- Da se nitko nije maknuo kad zapovijedaju harmiari.Sve je tiho, nitko se ne mie, a onda deset baklja plane u mraku. Svjetlost otkrije cestu i povorku kola. Na sjedalima zaprepatena lica. Oko njih smotao se obru jahaa s okruglim eljeznim klobucima. U rukama im maevi i baklje. Na elu je mladi ovjek u crnoj kacigi.U kolima apu: - Nisu harmiari. Razbojnici su...- Ako bi se netko usudio usprotiviti, raskomadat emo ga kao peenu prasad - vikne vitki voa koji sjedi na nemirnom vrancu. Zaustavi se pred prvim kolima:- to zuri, mrcino kramarska? Vadi novce! Sve to ima...Pun strepnje, ovjek ne govori, ne oklijeva, ve izvlai iz koulje kesu.- Pregledaj kola - zapovjedi voe momcima - nije li lopov togod sakrio u sijeno.Dva su momka pretraili kola, ali nigdje ne naoe nita. ovjek u crnoj kacigi polazi redom od jednih kola do drugih i otimlje sve. Nitko se ne opire.Iz jednih kola skoi mukarac. Opasan je maem, u graanskoj haljini, pa e odvano:- Svuci me, uzmi sve, ali ja ne dajem nita dobrovoljno.- Tko si ti da se usuuje prkositi?- Sedlar sam i graanin slobodnog kraljevskog grada Gria - odgovori on i udari po toku svog graanskog maa.- Otpaite mu tubastu noetinu s njegova pojasa, neka njime nae ene doma sijeku glave puranima.Griki sedlar se isprsi:- Uzmi novce i ivot ako si vitez - a to mi svjedoi tvoja odora - samo ne diraj ast maa mojega grada.- Umije hrabro braniti ast svojega maa. Neka ti je i tvoj novac. A drugi put ne putuj s takvom kramarskom klatei - ree ovjek i dobaci mu kesu to su mu je oteli njegovi momci pa krene narednim kolima. Uz kota klei starac zavinuta nosa, plae i moli:- Gospodine uzvieni, asni, nema u mene niesa!- Tko je ova dvogrba mrcina to se tu valja preda mnom? - pita voa.- Lakoveki cincar - odgovore momci.- Gospodine milostivi, ako u mene nae zlata, uzmi mi glavu!Voa ga udari biem.- Kukave, glavu bi tvoju i svinja ispljuvala. Vadi iz monje zlato, ili u ti ja iz trbuha izvaditi crijeva! Nee izvaditi kesu? Momci, podrakajte mu grkljan noem.- Evo, uzmite za njega moj novac i ogrlicu - vikne enski glas.Voa u crnoj kacigi okrene se. Pored njegova konja stoji djevojka. Osvijetljena je bakljom. Glava joj pokrivena kapicom nauankom, ispod kapice talasa se svijetlosmea raspletena kosa. Svijetlosmee oi gledaju mrko vou, a tanane ruke pruaju mu nakit i kesu. ovjek asak uti, a njegovim tamnoputim licem, pod crnom kacigom, preleti tajanstveni smijeak.- Ljepotice, od ena ne otimam - novac.- Ali ja dajem otkupninu za ovog starca.- Milosrdna ljepoto, ba ste odlino drutvo odabrali za svoje suputnike.- Bojala sam se da u putem sresti nesigurno odlino drutvo...- A vidite, ba su vam oni pomogli da vas je moja srea nanijela na moj put. Maknite, momci, baklje! Njezine oi svijetle jae. Spremite, ljepotice, nakite! Meu svojim dragim kamenjem vi ste najskupocjeniji. Samo u taj zadrati.Ponosno osovi ona glavu:- Vaa je odora viteka, a in razbojniki. Vitezovi brane ene od napadaa.- Da ih mogu sami uzeti...- Sluajte: ovdje su moje sluge i dvije sluavke. Pustite jednog od njih kui da donese otkupninu. Koliko traite?- Sedam kraljevskih kruna, sedam kraljevskih dvorova, sa sedam utvrenih kula.- Ne zbijajte ale. To moj brat nema. Recite koliko traite maraka u zlatu?- A tko je va brat, ljepotice?- Knez Ivan Okiki.- Maa mi, opasno je susresti se s takvom ljepotom. Momci, da mi niste pustili s oka njezine sluge i slukinje. Amo jednoga konja! Lijepa kneginjice, molim, potrudite se uspeti na ovog vranca.Mirno i bez oklijevanja uspne se djevojka u sedlo.- Ha-ha-ha - lukavi ste. I ja se bratimim s lisicama. Nadate se odjuriti u no? Uzalud vam nada. Priveite joj konja uz mojega. To vas ba mnogo ne veseli, lijepa kneginjice? Dakle, jeste li sva kola pretraili, momci?- Gospodaru, pokupili smo sve to je bilo.- Neka ova cincarska gamad ide dalje, olakali smo im breme. Sretan vam i veseo put - okrene se prema povorci kola na cesti i zategne uzde svome konju uz koji je svezan konj zarobljene djevojke.- Kamo me vodite? - zapita ona otro.- Do mojega dvorca bilo bi odvie daleko. Nai emo konaite na ledini - odgovori on.I krene s ceste u tminu. Njegov konj povue za sobom i vranca na kojem sjedi kneginja. Na ledini privue voa vranca posve blizu, a djevojku dohvati oko struka.- Nikad jo nisam imao takvu lovinu.Djevojka odgurne njegovu ruku:- Fric, dajem vam itav svoj miraz - pustite me.- Ovu vam uvredu, kneginjice, neu oprostiti. Usporeujete me s Fricom? Upamtite, on je razbojnik koji ubija ljude, ene i djecu.- I vi ste htjeli ubiti starca.- Ubijamo samo na megdanu i to sebi ravne. Ovo sa starcem bilo je samo da se nauivam muka te kukavice. Ja pljakam, istina je. E, pa robe i gospoda vitezovi templari, hospitalci, vlastelini, trgovci i lihvari.- Tko ste vi? - upita ona, gledajui u no po kojoj se unja svijetla maglica.- Tomo Loborski, kojeg poteni otimai zovu - Tomo Crni.- Ako pod ovom vitekom odorom bije srce viteza Tome, onda me pustite na Oki-grad.- Dobro, primam, ali uz dobrovoljnu otkupninu - ree on drsko.- Zaklinjem vas au vaega maa, pustite me!- Moj bi mi ma uskratio slubu za sva vremena i prezreo do groba da vas pustim ovako, bez otkupnine...Dok je to govorio, gledala je ona preda se u tminu u kojoj je svijetla maglica bivala sve jasnija pa joj se inilo da se iz zemlje die neki krijes, kao da tamo ima neto ivo. to su jahali dalje, maglica je postajala vea, kao da je to neki odsjaj ara.- Dakle, lijepa kneginjice, odluite se brzo. Vae je lijep tijelo posuda eravice i pitam vas: hoete li dobrovoljno poloiti otkupninu? Ako niste voljni, pozvat u momke da vas sveu.Neko je vrijeme utjela, a onda e, spoitavajui mu:- Da ste pravi vitez, ne biste prijetili silom.- Ne rekoh li da bi mi bilo drae, mnogo drae, kad biste pristali dobrovoljno. Maa mi moga, ne bih vam te radosti nikada zaboravio.- Zato govorite sa mnom kao s djevojurom? Vae me ponaanje odvraa od vas, ali da se drugaije vladate...- Onda? Izrecite - urno e on, a glas mu zadre.- Robili ste na moje oi, zao vas glas prati, svejedno, lagala bih kad bih rekla da ste mi mrski.- Pristajete, pristajete! - klikne on. - Glas o vaoj pobonosti i o mojoj zloi uivaju jednaku slavu, a mi...- Ne usporeujte me sa sobom, utite i sluajte to hou da vam kaem. U svjetlu baklje vidjela sam vae crnoputo lice, tamne oi i vau stasitost.- I rijeima me rasplamsavate, ljepoto. Jao meni i vama!- ekajte da doreem: mene odbija vae ponaanje. Lijepe rijei omamile bi moje srce, lijepe slatke rijei kojima vitezovi osvajaju djevice. To bih htjela da ujem i od vas.- Nona zvijezdo, jutarnja roso moja!- Vidite, to ve ljepe zvui. Samo nastavite. Kao to ica s lutnje dira srce, tako mene diraju rijei.Njegove usne sipale su pregrt trubadurskih laskanja. Vrijeme je prolazilo. Odjednom, on se trgne i ree:- Siimo, kneginjice.- Vaa eta je odve blizu, a i moje sluge su s njima.On zatrubi tri puta u rog, a topot konja iza njih se izgubi. eta je zaostala dok su oni proslijedili dalje.- Nisam vam mrzak, mirisna ljubice? - apne on. - Umirem za tobom, sii da te zagrlim.- Siite i dignite me s konja - apne ona.On otro povue i zaustavi oba konja, skoi sa sedla i, kao u nekoj omami, poe da obie konja kako bi kneginjicu skinuo. U tom asu udari ona svojega konja svezanog s njegovim i divljim trkom jurne u no, ravno prema arkoj magli koja pred njom lebdi kao uareni oblak. Ispred toga ara opazi crne zidove i kule, a za sobom zau zvuk roga pa jo jae potjera konje prema siluetama zidina i kula. Nala se na rubu movare usred koje stoji tvrava, a iza nje se die uareni dim. Na straarnici stoji noobdija, obasjan svjetlom iz dvorita.S njim je vratar. Obojica sru vino iz vra.- uje li? Opet netko trubi. Sada posve blizu movare - upozori vratar.- Bogme, jest. I neki enski glas ujem, pazi, sluaj...- Vigilatore stana - vie ena - vitezova templara, spusti brv, djevicu progoni razbojnik. Spasite me!- uje li? Djevica, razbojnik, brv! Veliki metar Olivero zapovjedio je, ako se pred utvrdom javi razbojnik s djevicom, valja spustiti brv.- Onda hitro, danas je Olivero podivljao. Mogao bi te zaklati ako ne pusti ptiicu u kavez. Divlji su ovi templarski dotepenci.Vratar se spusti nekoliko stepenica niz kulu i stade okretati kolotur. Dugi most sputa se preko movare. Kraj mu padne na ledinu. Druim srcem Dorja skoi sa sedla, potri bez daha po brvi i nae se na malom ulazu u tvravu. Osjeti se potpuno sigurna.- Dignite brv - ree sva zadahtana. - Razbojnik me progoni. Je li veliki metar Olivero budan?- Posve budan.- to to gori u dvoritu tvrave?- Gori krijes u poast vama.- Vi ste pijani. To svjedoe vae rijei i zadah vina. Govorite, gdje u nai velikog metra Olivera?- Lako ga je nai, idite samo desno, tamo je ulaz u dvorite, on se tamo grije.Drskost vratarovih odgovora upute ju da prekine s njom razgovor i krene putem koji joj je pokazao. Vratar je opet stao navijati kolotur da digne most. Ali na njemu spazi sjenu ovjeka koji se sklie niz strminu brvi, viui:- ekaj lopove, ovdje Tomo Loborski, va prijatelj.Vratar brzo okrene kolotur natrag, a Tomo prijee preko brvi, zamahnuvi rukom na vratara:- Pijana mrcino, ne poznaje li me? to je tamo? Opet veselo?- Jako veselo. Neka vae gospodstvo izvoli unii.- Gdje je djevica to je prola preda mnom?- Pola je k vitezu Oliveru koji se grije kod ognjita u dvoritu.- Mora da ga trese groznica kad se u svibnju grije kraj ive vatre. Idem da ga pozdravim.

Meutim je Dorja ve unila u dvorite tvrave. Zastala je kao da su je udarili posred ela. U sredini visoko gori krijes poput plamena brda. Oko njega u plesu se vrte ene raspletene kose. Oko struka opasane su vrpcama s kojih se sputaju blistavi nizovi. Vitezovi sviraju u frule, drugi opet hvataju djevojke, uz grohotan smijeh isprepleu se s njima kao da su ih ar i vino potpuno obezumili. Olivero stoji iza njih lomatajui rukama, vrtei se, viui gore prema kuli:- to si rekao? Grlica ve dolazi, ona je tu, gdje, gdje je?Dorju hvata omaglica, nita ne razumije i ne shvaa. ini joj se da vidi polugole djevojke, da uje buku i smijeh, a sve je to negdje daleko, nejasno, kad je iz omame trgne poznati glas:- Evo je, tu je, pala mi je u naruaj ravno s neba.Ona se povue natrag pred vitezom ije je lice posve nalik na Olivera, samo je sada iznakaeno pijanstvom.- Veliki metre - prozbori uasnuta - dola sam da me zatitite.On je obuhvati oko struka, viui:- Znam, dola si, zatitit u te, kako ne bih, zlatna ribice!Djevojci se ini da je pala u movaru koja je gui. Otimlje se i, skupiv svu svoju snagu, odrine ga.- Fric, gdje si Fric? Vei ljepoticu - zapovjedi Olivero.Ove rijei zaustave Dorju i opet joj bude pred oima magla, ali novi glas privede je k svijesti. U dvorite je uao Tomo i pozdravio:- Vesela vam no, veliki metre Olivero.- Tomo, crni avole, to te nosi mojim templarima?Nije doekao odgovora. Opazi da se Dorja sprema utei, pa poleti za njom i obuhvati je oko struka.- Nema ti vie bijega od mene, golubice. Dat u Fricu itavo blago to mi je tebe donio u naruaj.Djevojci se smrai od njegovih rijei. Ipak pokua jo jednom utei, no on je dri vrsto i vie:- Sluge moje, ovamo, drite je, ni da se makne iz vaih panda!Priskoe dva momka, pograbe je, jedan oko struka, a drugi joj ruke svine unatrag, dok Olivero bijesno vie:- Sve djevice kraljevstva bile bi sretne da ih poeli Olivero. Golubice luda, padaj na koljena pred lijepim Oliverom i moli ga za cjelov.Iza njega stoji Tomo, iskesi se u lice oajnoj kneginjici i upuuje:- Olivero! Ne tako nasilno! Najprije lijepe rijei, slatke rijei, to e je omamiti.Pred njezinim oima sve se smijealo u strahoviti mete. Iako sve vidi, ipak joj se ini da sniva avolski san. Osvijeste je Tomin smijeh i njegove rijei. Pribere opet svu snagu i stane se otimati.- U moju lonicu s njom! - zapovjedi Olivero. - Ovu no je moja, sveite je.Sluge otkopaju svoje pojase, sveu joj ruke i noge pa je ponesu ispred krijesa u kuu. Tomin glasni smijeh nadjaava kriku djevojaka i buku pijanih.

Dorja lei na postelji pod crvenim zastorom porubljenim zlatim resama. Nemo je uini apatinom. Gleda preda se kao da se obraunala sa ivotom. Vrata se otvore. Lijepi Olivero pijan, ali jo na nogama, ulazi u sobu i pribliava se postelji.- Veliki metre vitezova templara - vikne Dorja - za ime Boje, zar me ne poznajete? Pogledajte me - ja sam neakinja vaeg prijatelja Matijasa.On se luaki smije i zatetura prema postelji:- Vraja, anelova, svejedno je...Ali ga za ramena zgrabe dvije ruke i povuku natrag. Tomo e ironiki:- Veliki metre, pristojno bi bilo da prije ponudite gosta!- to radi ti ovdje, razbojnie Tomo?- U posjetu sam svojem drugu - dopusti mi da prospavam pod zlatnim resama ovoga kreveta.- Idi, Tomo, ne smetaj, ja sam Olivero!Umjesto odgovora, Tomo zgrabi Olivera i zapravo ga odnese u pokrajnju prostoriju. Onda zakrauna vrata i vrati se u spavau sobu svog kuedomaina.Dorja se na postelji trgne. Tomo prekrsti ruke i polagano pristupi k njoj, korak po korak, uivajui u njezinu strahu. Ona smrtno problijedi. Tomin zluradi osmijeh potrese je do kostiju.- Vidjeli ste u tmini ar i zapali u samostan. Mislili ste ovdje nai zaklonite? - i ponovno se nasmije. - Plemenita djevica smislila je u svojoj glavi lukavu osnovu, pobjegla je jaretu, a naletjela u vuju jamu. Zavrijedili ste to. Nikad se Tomo nije umiljavao jednoj eni kao to je inio danas. Budala sam bio, a vi ste mi se rugali. Eh, sad se, eto, rugam ja vama. Trebalo je da vas sveem kao templar.Ona samo zuri preda se potpuno svjesna svoje nemoi.- Dakle, da se obraunamo, lijepa kneginjo! Tko je Tomu jednom prevario, taj mu plaa lihvarske kamate. Ipak sam jo uvijek vitez. Preputam vam da birate: Olivera ili mene - brzo. Ne ekam ni asa. Ja, ili on? Tko vam je drai?- Obojica ste mi podjednako odvratni, prokletnici.- Kneginjice, strah vam je iskvario ukus. Pomoi u vam. Znam koji vam se vie gadi. Onaj vitez, prijatelj vaeg ujaka inkvizitora. On smrdi na vino kao staja na gnoj, on je ogavniji, zato vas se odriem - u njegovu korist. Osim toga, on je sveti i poboni hospitalac.Govorio je ironino i sa zlobnim izraajem lica. Onda je krenuo k vratima iza kojih se ulo lupanje i Oliverovo dozivanje.- Sad u pustiti vuka k ovci - smije se Tomo.- Stanite! - povie Dorja.On se okrene, podboi i upita:- to eli ljepotica?- Gospodine, vi ste oprostili griom sedlaru. Zar nisam vrijedna koliko i on?- Bili ste mi blago vrijedno sedam kraljevstava. Sad mi ne znaite nita.- A ja vas molim: dajte mi bode da se bar mogu rijeiti ovih muka.- Otkud najpobonijoj djevici tolika grijena misao? Neu vam pomoi da smrtno zgrijeite. Vitez vas je zasluio - i opet uhvati zavor.- Zaklinjem vas - ne otvarajte vrata onom groznom ovjeku.Skrstio je ruke i nasmijao se:- Dakle, priznajete da sam vam ipak manje ogavan od njega? Za ovo priznanje - on se pokloni - oduit u vam se. Tako mi mojega maa. U tu se zakletvu moete pouzdati.Zaprepateni njezin pogled uhvati crnoputo lice koje gori od strasti, dok on ironiki govori dalje:- Ja sam s ovim asnim vitezovima u dobrom prijateljstvu. Ovdje sam kod kue. Mogu vas lako iznijeti iz samostana, ali da niste pisnuli jer e svi pijani i trijezni navaliti na me i otimati se za roakinju inkvizitora Matijasa.I on je zamota u crveni pokriva, digne kao perce i ponese trijemom, ugibajui se svjetlu krijesa oko kojeg su jo uvijek buili vitezovi i djevojke.Stigavi u veu, probudi kljuara:- Otvaraj veu, sputaj brv! Smjesta!Vratar ponizno poslua i uino po zapovijedi glavareva prijatelja. A ovaj se uri preko brvi. Na sredini najednom stane i primakne usne tkanini iza koje se nazire glava:- Kneginjice, da vas ovdje poloim u movaru, da vas zagnjurim poput pupoljka u kaljuu?Ispod pokrivaa njezin je glas zvuao kao da je ve uguen u movari.- Bacite me.- Kneginjice, s takvim roktanjem ne moete na onaj svijet. Ne dolikuje to vaem rodu ni ljepoti. Idite hrabro, nasmijani. Dajem vam jo asak vremena da na svoje djevianske usne domamite smijeak i koju lijepu rije, lijepu, slatku. ekajte, tamo je movara dublja, bit e vam bre kraj.Tomo pouri dalje sa svezanom djevojkom iznad movare. Poloi je na ledinu kraj svojih momaka koji su ga ovdje ekali. Djevojka se ne mie, lei kao mrtva. Sagne se k njoj.- Najpobonija djevice, stigli ste, ali skupa sa mnom. alim to ni u raju nemate bolje drutvo od mene.Ona ne daje znaka ivota.Tomo razmota svileni pokriva. Uhvati njezinu ruku, ledenu i beutnu.- Kozak! Ajde amo - zovne on svog pouzdanika. - Pogledaj, je li mrtva?Skinuli su joj remenje i neko se vrijeme o neemu sporazumijevali. Tada se ona pone micati i podizati glavu prema mjesecu to je izlazio ispod oblaka. Tomo ponovno zapoe alu:- Prokleti mjesec, znatieljan je kao baba. Ne gledajte mjesec, kneginjo, ja sam vam blie.- Gospodaru, osvijestila se - najavi mu Kozak.Dorja tapka oko sebe rukama i uvjeri se da lei na ledini, u mokroj travi, a oko nje su Tomo i njegovi ljudi. Zadubila se u misli i ne odgovara ni na jedno njegovo pitanje. Dugo je ostala ovako. Tada se opet spusti na zemlju kao mrtva.- Prevarili smo se, gospodaru, izgleda da je, uistinu, izdahnula - ree u bradu zarasli Tomin pouzdanik.On se samo smijucka, ne vjerujui:- No, sad je moemo zakopati. Uzet emo sjekire to smo ih oteli onim trgovcima i njima iskopati jamu.Tomo povue ovjeka sa sobom sve do grmlja, tu ga gurne i prisili da une. Sakrili su se i ekaju.Dorja digne glavu, pogleda oko sebe. Spazivi da je sama, skoi i pone bjeati. Ali Tomo odmah za njom, dostigne je, uhvati za ramena i nasmije se:- Kneginjice, vama slui lukavstvo kao meni ma. Vaa mi se lukavost vie svia od vae ljepote. Samo lukavosti svojoj pripiite nesreu koja e vas sada stii. Ej, momci, gdje su njezine sluge i slukinje?Dorja stoji na mjeseevu svjetlu, iekujui svoju sudbinu. A Tomo se smije:- Da vam prikratim vrijeme, lijepa kneginjice, dok oni sve opreme, recite kako vam se svia vae drutvo u samostanu? Zar ne, samo je jo nedostajao va asni ujak inkvizitor?Odvratila je od njega glavu i utjela dokle god nisu doli njegovi momci, vodei zarobljenu pratnju.- Smjestite kneginjicu u njezina kola, tako i sluavke, vratite slugama konje pa onda idemo.Dorja bijesno povie:- Kakva ste opet muila izmislili, vi, krvolona zvijeri?A on se trijumfirajui nasmije:- ivotinja se rado zabavlja sa svojom rtvom prije nego je prodere. Dakle, ustrpite se do zore. Naprijed, momci. Jeste li spremni?Tomo povue na stranu svog etovou, starijeg mukarca, neto mu tiho naredi pa se opet vrati:- Kneginjice, sve je spremno, vrijeme je da krenemo.Ona se pokori, ne rekavi nita.Svi pooe prema cesti. Tomini momci na konjima opkole Dorjina kola i njezine sluge i povorka krene.Tomo je poao naprijed. Uz njega njegov pouzdanik.Vrijeme prolazi, mjesec se sputa na zapad.Tomo se naglo zaustavi i apne:- Netko se skriva u grmlju kraj ceste. Zaustavi one sprijeda!Na zviduk etovoe povorka se zaustavi.Tomo s drugom ue u grmlje. Neki se ovjek dade u bijeg. Oni za njim, zgrabe ga i pritisnu o zemlju.- Kremenjarku daj! - zapovjedi Tomo.Iskre iz kamena zasvjetlucale su pred licem uhvaenoga.- Fric! - klikne Tomo. - Ubojice sinja! Namirisao si na meni sajmarski plijen? Gdje me ekaju tvoji ortaci? Govori ili crkni!- Vitee Tomo, kunem se, nisam vam postavio zasjedu, nisam ni znao da idete, nemam nikoga od svojih. Sakrio sam se, mislei da su hospitalci...- Kakvog oni imaju posla s tobom? Vei ga, Kozae!- Ne dirajte me, rei u vam istinu. Hospitalac Olivero mi obea da e skinuti s mene svaku osudu ako mu dovedem neku plemenitu djevicu. Obeao sam i otiao, pa sad, eto, dan e i ne mogu vie stii u svoje planine. Tamo je u umi moj konj. Uvjerite se!- Ne vjerujem ja tebi, razbojnie, da ne eka moj plijen. Kozae, neka oni idu dalje, Bla zna kamo, a Frica emo zadrati za taoca. Ako tvoji ljudi napadnu moje momke - mrtav si.Kozak naredi Tominoj eti da krene s kneginjicom, a on povede zarobljenika u umu. Stali su i ekali do zore.Sunce je izalo kad se na cesti pojavi Tomina eta. Dozove je, trubei u rog. Skrenuli su u umu. Stigavi k njemu, Bla ga izvijesti:- Otpratili smo kneginjicu kao ste odredili.- Sada neka Fric ide. Neu da blatim svoje viteke ruke na njemu.Razbojnik se pouri u gustu umu.- Kozae - ree Tomo - vratimo se u samostan. Ona paad ve je sigurno zahrkala. Treba da se odmorimo i mi.- Gospodaru - priapne Kozak Tomi - a kneginjica?- Putuje sa svojom pratnjom ravno na Gri.- Pustili ste je samo ovako? Lijepo ste uinili...- Nadmudrila me lukavou. Pobijeen vitez se pobjedniku pokloni, ali izaziva ga na megdan - iznova. Jo u se sresti s njome - a onda jao njoj... Skupo e mi platiti svoju pobjedu!

OPSJEDNUTA VRAGOM

Savijena izmeu etiri kronjata debla stoji kolibica. Oko nje skupili se ene i mukarci, odjeveni u seoske kratke haljetke i graanske koulje.Na vratima stoji pustinjak. Siva trona haljina, svezana uetom, obavija srednje mravo tijelo. Jo mlado mravo i blijedo lice skladnih crta obraslo je tamnom bradom. Tanke usne su mu nasmijane, a svijetloplave oi, okruene crnim kolobarima, jedini su vidljivi ig stradanja. Ne prua sliku pustinjake mistike, ve ljubazna ovjeka. Svi oni oko kolibe okupili se oko njega, ispituju svaku rije s njegovih usana.- Ljudi, dragi, ne smatrajte rad nevoljom, to je utjeha dui, a vaem ivotu uvjet. Eto, popravljam ljudima obuu i to mi je dosta za ivot, a kad radim - uvijek pjevam. Budite vedri, a ne mrani. Zar nije ovo proljee procvalo? Veseli nas gledati mlado lie i cvjetove koji e nam dati plodove. Neka su vam due uvijek mirne, vedre - razlae im on i odgovara na svaije pitanje, utjei svaiju alost i ljudi se od njegove kolibice vraaju mirni, vedri, kao oarani njegovom naukom.Kad su svi otili, na vrata kolibice pokuca Tajana. Pustinjak se zaudi:- Tajana, ovako sama?- Nisam sama. Dopratio me dobri vitez koji me brani.Sagnuvi svoje visoko tijelo, vitez ue u kolibu i nijemo se pokloni. Pustinjak se zagleda u rupice njegova vizira iz kojih svijetle oi. Obojice ute i gledaju se. Pustinjakovo dobroudno nasmijeeno lice postade ozbiljno.- Pustinjae Dragoa, zar sam uinila zlo to sam ga dovela? - zabrinuto e djevojka.Pustinjak ne odvrati na pitanje, ve okrene lice k djevojci.- Protjerao te otac, zato si dola? Ljudi su mi ve sve ispripovijedali. Mlada banovica te je pozvala da joj bude sluavka. Zato nisi otila?- Nisam znala je li to dobro i dola sam da vas pitam. Sutra se ona vjenava i polazi u Zvonigrad. Zar da odem tako daleko od vas?- Treba da ima krov nad glavom, a dalje u se ja pobrinuti za tebe.Na vratima se opet ulo kucanje. Oglasi se muki glas i pustinjak ostavi viteza i djevojku.Mladi je sjeo na klupu, a Tajana se pribliila k stolu. Svjetlo joj obasja lice nalik na kip od bjelokosti. Crni pramenovi okruuju visoko elo. Svaka ilica ispunjena je dalekim mislima. Kroz rupice vitezova vizira od ploica djevojku promatraju mladieve oi.- Putem si mi priala o ribaru kojega si zakopala. Reci to ti je bio taj mladi?- Nisam htjela da ga raznesu vrane. On i pustinjak Dragoa bili su mi dobri. Jedino njih dvojica.- Zaboravila si spomenuti mene.Podigavi k njemu tamni pogled, Tajana odgovori ozbiljno:- Da, i vi. Nisam zaboravila i neu.Zamislila se, a on je opet zapita:- O kome ti uvijek misli?- O majci koju ne poznajem.Pustinjak se vrati vedra i nasmijana lica i oslovi viteza:- Dunost je svakog viteza da titi i brani djevojku. Vi ete izvriti svoju dunost i Tajanu jo veeras odvesti na Gri banovoj keri.- Izvrit u poteno i ista srca. Idem da opremim svoga konja.Kad je vitez za sobom zatvorio od dasaka sabijena vrata, gledala je djevojka jo uvijek onamo gdje je on nestao.- Tko bi mogao biti taj vitez koji nikad ne otkriva lice?- esto misli o njemu?- Dopustili ste mi da razgovaram s njim.- Zato to brani tebe i svakoga komu se nanosi nepravda.- Zato i mislim o njemu. Mora da je vrlo plemenit.- Jo mi nisi rekla o emu si razgovarala s njime. Pratio te je dovde, bio je dug put. O emu ste razgovarali? - pustinjak e, gledajui je pozorno.- Razgovarala sam kao i s vama - o svemu.- Nije li ti moda govorio ono to svi vitezovi govore svojim djevojkama - o ljepoti?- Govorio je samo kako mi ide od ruke strijeljanje lukom - to me je on nauio. Veli da tako samotnom stvorenju ovo moe posluiti u obrani.- Tajano, ne misli o vitezu, misli su skroviti putevi koji nas vode u nevolju.- Mislim o svemu.Pustinjak uputi Tajanu kako se ima vladati, a onda oboje ostave kolibu. Visoka, snana vitezova pojava uspne se na sedlo, a pustinjak mu doda Tajanu. On je posjedne na sedlo i krenue. Dugo su jahali. Pribliavali su se gradu Griu. Vitez progovori:- Tajano, obeaj mi da e uvijek biti pod krovom prije zapada sunca.- Ja se ne bojim. Zar nemam vas?- To je danas, a sutra i kasnije - hoe li te tko braniti?Najednom ona zapita:- Je li istina da svaki vitez odabere gospou koju brani?- Vitez odabere gospou u ije ime brani i titi ostavljene sirote, bori se u ratu i stjee slavu u vitekim igrama.- I vi imate takvu gospou?- Da, i ja je imam.- I ponosi se s vama?- Ona i ne zna da to inim za nju.Dalje nije pitala. On sie s konja i krene usporedo s njom. Okolo zelene poljane i ume, a pored njih brdo na ijem je vrhu, visoko opasana debelim zidinama, grika utvrda. Iz nje vire vrci tornjeva. Vitez pogleda djevojku, vitku, u tamnoj tronoj haljini, s raspletenom crnom kosom, natopljenom suncem.- Tajano, izgleda mi poput kakve arobne kraljice uz koju kroi njezin vitez - ree on.- Vi poznate nau kraljicu koja dolazi?- Da, poznajem je. Zato pita?- Je li kraljica lijepa?- Prelijepa je.Nekoliko asaka proe u utnji, a tada e ona neobino mrko:- Skinite me sa sedla, hou da idem pjeke.- Zato, Tajano?- Neu da sjedim na sedlu, a vi da idete uz mene. Ja nisam kraljica.Vitezovo lice okrenulo se k njoj. Ona pokua da se sama spusti s konja. Da ne padne, uhvati je oko struka i skine sa sedla.- to ti je? Zato dre, Tajano?- Ne znam - odgovori, upravivi oi k nebu.- Kakve ima to oi, djevojko? Jao onome koga ti zavoli, tri puta jao onome koga ti zamrzi.Djevojka mu ne odgovori. I ne pogleda ga, ve krenu dalje pjeke. U pratnji svibanjskog sunca, utei su ulazili u palau banovice.

SABLAST ZLOE

Laka vas vrvi svjetinom. Svi ele vidjeti banovske svatove iako svi bjee pred licem bana Joakima Pektara. Ali svi znaju da i on nee doi u svatove jer je u pratnji kralja i kraljice. A svi bi htjeli poeljeti sreu njegovoj tako dobroj i miloj keri.Pred dominikanskim samostanom zaustavila se kneevska visoka kola s grbom Okikog kneza. Mlada kneginja izlazi, glave pokrivene sve do oiju, i pozvoni.- Odmah me odvedite ujaku Matijasu - naredi vrataru.Veliki inkvizitor za sve hrvatske zemlje Matijas zaudio se ovom ranom posjetu i naredio da kneginjicu odmah uvedu. Visok je, snaan, ali i odvie debeo. S obje strane njegova ugojena lica visi meso poput monje. Bezbojne oi zapanjeno promatraju unilu kneginjicu.- Dorjo! Kako to izgleda? Kao da su te konji na repovima vukli Lakom vasi. Otkud dolazi takva?- Znate zato sam otila. Javila sam. Bila bih stigla jo za dana, ali slomili su se kotai i morali su ih dugo popravljati. Ve je bilo kasno i pridruili smo se putujuim trgovcima. Putem nas je napao Tomo Crni.- Tomo? - zaprepasti se Matijas i jo bolje zagleda u blijedo lice i smueni pogled svoje neakinje. - Dorjo, nije li Tomo poinio neki straan in?- Ne, nije. Pred Tomom sam utekla u tvravu vitezova hospitalaca u iama - govori ona, gledajui ujaku vrsto u oi. On se malo prepao:- A oni su te - zatitili?- Tvoj prijatelj Olivero, koji zatiuje razbojnike i ubojice, nije zatitio - mene.- Nisu zatitili tebe? O, to e mi platiti! Dakle, jo i to - jo i to, oni nama...- Zato velite jo i to?Osjetivi da je rekao previe, pone se ispriavati:- Mislio sam na spor koji se vodi meu nama. Nije stvar velika, sasvim gospodarstvena, pa smo sada, ne mislim u neprijateljstvu, nego tek - onako...- Bio va spor kakav mu drago, smiju li vitezovi, ako uistinu slue Bogu, kako ste mi neko govorili, napustiti djevojku koja se k njima utee? Oni su to ipak uinili. Evo, dakle, nisu poboni, nego su slubenici vraga. Ujae, vae vitezove nala sam pijane kako pleu s polugolim djevojurama, a na njihovim prsima bijelio se kri. Lano je sve to - sad vidim sve.- to sve? Kakav smisao imaju tvoje rijei?- Vi ste me uili da vjerujem templarima, da vjerujem Oliverovim rijeima. Vjerovala sam da Mirena ini Bogu mrsko djelo kad se zauzima za Tajanu koja se dotakla krivovjereva tijela. A tko mi je to najvie utuvio u glavu? Va Olivero - kojega sam vidjela kako plee s djevojurama i koji me je dao svezati i odnijeti u svoju lonicu. Da nije zloglasni Tomo bio ovjeniji od njega, ve bih leala na dnu Save.Dorjine rijei bile su kao pljuske u obraz i Matijas problijedi, dok je djevojka ustala da e otii.- ekaj, djevojko. Ti i ne sluti to se dogodilo. Za malo i meni e biti dunost da lomaama iskorijenim krivovjerne patarene. avao, njihov moni saveznik, urotio se protiv mene, prvog invizitora hrvatskih i ugarskih kraljeva. Meni treba uzeti ugled, mene valja pred itavim narodom osramotiti da mi slome mo, a orue u toj uroti - jesi ti.- Ja? to to govorite?- Ti si moja neakinja, tebi hoe avao da otme vjeru da bi mene osramotio.- Zato su vitezovi templari plesali s djevojurama, zato me je Olivero svezao u svojoj lonici?- Ne, sve se to nije dogodilo! avo te je uljuljao u san i prikazao u snu ovu gadnu sliku...- Ujae, bila sam tamo, ula svojim uima, vidjela svojim oima.- Jest, sve si ula i vidjela jer avo umije da sve to doara kao da se uistinu dogaa. Dorjo, sve je to bila vjerna, strahovita predodba da posumnja, da se svijetom pronese glas: tienica i neakinja inkvizitora Matijasa ostavila je svog uitelja.- Ne, ne, to nije predodba. Tomo je bio sa mnom tamo - on me je iznio. Na ledini, pred dvorcem, govorio je o svemu. avao nema razloga da ga obmanjuje, njegovu due ne treba osvajati jer je ve ima. Ne, nije obmana. Nije, nije.Dorjina odlunost smete dominikanca. On sagleda svu pogibelj koja mu prijeti ako Dorja pone o tome pripovijedati drugima. U krajnje odsudnom asu, on se uspravi i naglasi, uprijevi u nju svoje otre oi:- Dorjo, nesretnice, avao je uao u tvoju istu duu pod krovom tvoje prijateljice Mirene koja je uzela k sebi zloduhom opsjednutu krvnikovu ker koja se dodirnula tijela krivovjerca. Zloduh je uao u tebe!Djevojka zadre. Njezine irom rastvorene oi izraavaju oaj.- Opet vidi prikaze, Dorjo - protumai to njezin ujak.Dorja progovori s uasom:- Vidim: Olivera i pijane vitezove, ujem kako govore. Olivero me grli i vie: "Amo, Fric, dajem ti blago to si mi donio ljepoticu."Matijas razabere kakvo mu je zaprijetilo zlo. On zna Oliverove orgije i sada e ih saznati i narod iz usta inkvizitorove neakinje. On e to sprijeiti, po svaku cijenu:- Dorjo, odluio sam da te poaljem u samostan - veli on odluno.- Pitat u svoga brata Ivana. On mi je umjesto pokojnih roditelja - ree ona.Matijasove obrve se nakostrijee:- Ja sam odgovoran za tvoju duu, ti e slijediti moju elju. Spremi se na put. Odmah!- Kamo? Na kakav put?- Odvest u te u sveti mir u Dalmaciju da tamo zaboravi avolske prikaze.Mlada djevojka s uasom razabire da je uhvaena u klopku. Priroena enska lukavost pritekne joj u pomo:- Imate pravo, ujae. Ako je sve to, uistinu, bilo avolsko djelo, moram se toga osloboditi u samostanu. Poi u dobrovoljno. Nije potrebno da me prisilite. Ii u sama, ali prije moram otii svojemu bratu.- Ne. On ne smije saznati ime te je opsjednuo avao.- Ujae, brat me eka pod utvrdom Lake vasi, rekla sam mu da idem k vama, svi su me vidjeli kako sam ula u samostan. Vani su bratovi ljudi i ekaju da se vratim. Ivan bi protiv vas poinio runih stvari, znate to...- On te eka pod utvrdom?- Jest, eka me. Rekoh mu da u odmah doi - odgovori djevojka, udei se sama odlunost kojom je izrekla la.- Nisi mu govorila s svojim predodbama?- Nisam imala kad jer smo se susreli kad je htio na Gri, a ja sam htjela govoriti s vama pa me eka dolje, jer ste u neprijateljstvu.- Odgodit u tvoj put u samostan, ali se prije ne moe udaljiti iz ove sobe dok ne prisegne na raspelo da bratu nee priopiti to se dogodilo u ovoj sobi.- Nisam li duna povjeriti svoju duu zamjeniku pokojnih roditelja?- Za tvoju duu odgovaram samo ja.- Da, istina je, ali ipak...- Ovo to si meni otkrila, to je ispovijed. Ljudi ne smiju saznati tvoje grijehe...- Moje grijehe? - ona porumeni, a ljutina ozari njezin pogled. - Zar sam pogrijeila ako...Prijetei njegov pogled presijee Dorji rije. Ona osjeti jezu u kostima. U ovom je asu optuena, a on je nemilostivi tuitelj i sudac, njegova soba tamnica. Trgne je strah da nee vie iz nje vidjeti svjetlo dana. Njezin pogled padne na vrata. Istodobno je on uhvati za ruke.- Hoe li prisei ili ne? Pitam te posljednji put.Njegovo pitanje zaustavi joj kucanje srce. A njegov pogled odgovori joj da mu je predana na milost i nemilost. elja da se spasi, da se nae na suncu, daleko od ovog pogleda, ulije joj odlunost. Ona digne dva prsta u vis:- Sto puta u prisei, ujae. - Govori.Matijas prui raspelo. Dorja poloi na nj dva prsta. Opetovala je za njim:- Kunem se na sveti kri da ni jednom ivom biu neu odati nita to sam govorila i ugovorila sa svojim duobrinikom, da u zatajiti strane avolske prikaze i bratu i svakoj drugoj ivoj osobi. Kunem se da u se dobrovoljno odrei svijeta i krenuti u samostan. Neka me Bog udari svakom kaznom ako prekrim zakletvu.Zavrivi prisegu, Matijas ree:- Kai Ivanu da si dobrovoljno odluila poi u samostan, a ja u odrediti dan tvojega putovanja.- Hou, ujae.- Zaklela si se, Dorjo, na kri, u nj valjda jo nisi posumnjala?- Nisam, nisam! Sad idem k bratu da ne doe ovamo.Toga se je Matijas toliko preplaio da je neakinju poslao da odmah poe. Sada ionako vlada njezinom sudbinom.Dorja nikad nije osjeala takav osjeaj osloboenja kao u asu kad je izala ispod ujakova krova. Jedva se uvukla u kola zbog slabosti, zbog neprospavane noi, od prepaenog straha za svoju djevojaku ast i od tekog razoaranja. Odmah naredi da kola krenu na Gri.

U katedrali ekaju na vjenanje. Pomalo apuu, promatrajui svatove.- Mladenac knez Zvonigradski, mlad je kao rosa - promatraju ene ruiastu srebrom vezenu kazetu i blistavu kacigu mladog, vitkog viteza s modrim oima.- Ba mu pjeva srce. Sve mu oi iskau od radosti.- Banovica!Zamuknue, podajui se gledanju srebrom izvezene haljine i djevojake raspletene kose to se sjaju na suncu poput niti od zlata. Ruiasti plat od svile, porubljen vezivom, sputa se niz njena ramena. Oko glave je ovila biserje i bijelo cvijee.- Lice joj je ljiljan, a oi potonice - apu ljudi. - Ba je obraz okupala u dobroti.- A zato nema ovdje njezina oca?- Ban je s kraljem i kraljicom u koprivnikom Kamen-gradu. Dolazi sutra. Joakim je kraljiin ljubavnik.Sveani svatovi ulaze u crkvu. Ljudi se natiskuju za njima. Pod crkvenim svodom polutama. S obih strana, s jednog i drugog kraja glavne lae, diu se skele, zaklanjaju svjetlo, ire crkvom mistini mrak. Izmeu skela stisli se ljudi. ovjek prislonjen o ovjeka, jedva diu.Kaptolski desetnik neobinom snagom potiskuje ljude. Kucoti se povue k vratima crkve, zastane na pragu, pogleda van, mahne kapom i onda klekne, zadubivi se u molitvu. Pred oltarom mladi par stoji nepomino. eka biskupa i njegovu pratnju. Ali jo nitko ne dolazi. Iza lea mladenaca poredali se svatovi.Crkvenjak izlazi iz sakristije i polako uee arene duplire.Ljudi se giblju. Tako proleti nekoliko asaka.- Zato jo nema biskupa? - apu ljudi. - Gdje su sveenici?Odjednom kao da su crkvenim zidinama pojurili gromovi. Prasak, razaranje, lomljava po kojoj pada pljusak ljudskih krikova strave i uasa.Poput kipue bujice sa strmine, pojuri svjetina k vratima, derui, ruei, gazei, u divljem otimanju i oajnoj borbi da se dokopa izlaza.- Stanite, ljudi! Stanite-e-e! - gromko se ori nad uzavrelim kotlom glas s propovjedaonice.Oni kod vrata gnjee jedni druge, oni straga izgubili su nadu prokriti put i dignu oi gore k propovjedaonici gdje stoji sveenik. Gromko viui, rairenim rukama, doziva izgubljenu svijest mase, pokazujui u lijevo krilo crkve gdje je leala hrpa dasaka od skele.- Gledajte, ljudi! Sruile se skele - nita drugo!Hvataju se te rijei to podaju po njihovim duama poput hladne kie po eravici.Sve se stiava. Pred crkvom su opazili da se ljudi vraaju natrag. Pregaeni jauu, razderani plau. Vraaju se svatovi to su se rasprili - oznojeni su i zadihani. Gospoe se osvjeuju i pobiru poderane povlake, razjanjavaju, smiruju se, i onda se okreu prema oltaru, k mladencima.Na stubitu stoji sam vjerenik, do njega na stepenici, vjereniin plat. Vjerenik okolo trai oima, pita oblinju gospodu, okree se na sve strane.Mrki sjedobradi mu, u crnoj kneevskoj odori, skoi k vjereniku:- to je, Radoslave? Gdje je Mirena?- Traim je, moda se sklonila u sakristiju.Svatovi se rastrali po crkvi, iza oltara, u sakristiju, drugi uzjaili konje to su vani ekali svatove i razbjeali se na sve strane.Svjetina zuri, ape, uznemiruje se. Gospoe izvedljivo iekuju glasnike koji se vraaju s istim odgovorom:- Nigdje joj nema traga.Sjedobradi knez povue sina za ruku i krenue iza oltara.- Sine, gdje ti je vjerenica?- Oe, pustite me da je traim. Moda negdje lei u nesvijesti.- Ne mii se! Zato to nisi ti mogao pobjei, maknuo si nju ispred oltara.- Mogao sam je maknuti prije...- Nisi. Dobro zna da smo ti uvijek bili za petama.- Oe, vae su sumnje strane. Ako sam jednom htio izbjei toj enidbi, to je bilo samo zato to ban Joakim hoe tu enidbu da me ima u vlasti.- Spleo si se s njegovom kraljicom...- Lae, ljubomorno pseto. Nisam bio nego jedanput pred kraljicom, na sveanosti na kojoj su bili prisutni i svi drugi. Znate da sam poao u Budim samo kao poslanik za vau parnicu...- Joakim je izradio kod kralja da sam je dobio, a ti si podlegao razbludnoj omami kumanske krvi. Jest! Da je moe doekati slobodan, osramotio si bana i unitio njegovu ker, a na mene navalio njegovu osvetu. Radoslave, jao tebi!- Oe, varate se. Zar sam mogao unaprijed znati da e u crkvi biti metea?- Teko je pogoditi da su skele poruili tvoji kupljeni ortaci. Sine, jo moe sve popraviti. Tako ti matere, reci gdje je djevojka. Ja u je dovesti i nitko nee slutiti to je bilo. Sine, ouvao nas Bog svemonog Joakima! Ne vuci mene i sebe u propast zbog razbludnog hira te ciganske kraljice. Joakim je zapovjedio da se vjena prije kraljiina dolaska. Ali, nee je doekati slobodan, uzalud si se rijeio vjerenice. Slijedi me!Za oltarom pojave se knezovi Ivan Okiki i Pavao Baboni.- Knee, to se to zbilo? - upita Ivan Okiki. - Nestala je banovica!- Pitajte izroda koji mi je do ovog asa bio sin. Slijedi me!- Radoslave, u to se ne moe vjerovati - ree Baboni.On uti i poe za ocem u sakristiju gdje je ekao kneev kastelan.- Gdje je biskup? Zar je otiao? - upita knez.- Nije ni doao. Glasnik iz Kamen-grada donio je biskupu poruku od Joakima da vjerenike vjena u svojoj kui jer se vjerenik sprema da pred oltarom, na oigled svemu svijetu, izree kako njegovu ker nee za enu.Stari knez plane:- Kakva nesrea pada na moju staru glavu! Kastelane, predajem vam zarobljenog kneza Radoslava.Mladi knez prui kastelanu svoj ma i, pogledavi oca, ree:- Znajte, nikad vas neu moliti da mi ga vratite...- Ona e ti ga vratiti! Ona - Kumanka? Ciganka? Kastelane, ovaj ovdje prosti je ubojica i zloinac. Sveite ga i bacite u tamnicu Joakimove palae. Gubi se, prokleti skote! Crkni kao ubojica!Mladi mirno prui ruke da mu ih veu.A pred crkvom svjetina sklapa ruke:- Izginula je pred oima svih. Po bijelom danu nestala - u zrak, u nita...- Njezin plat lei na stubama oltara, a ona je iz njega otprhnula.Iza crkve se pojavi dominikanac Klaudius. Na trgu uzdigne ruke:- Narode krteni! Krivovjerci su je oarali avolskom moi. Krivovjerci! Sakrili su se meu nama, u svojem tijelu donijeli avole i zloduhe. Ne mirujte ni dan ni no. Udrite krivovjerce. Oni su istu duu zaarali i pretvorili u dim.Sluaju ljudi, gui ih jeza, jedan drugome gleda u oi kao da pita: jesi li ti krivovjerni zlotvor?A govornik vie iz svega glasa:- Zloduh iz tijela krivovjeraca oteo je istu djevicu, ponio je nevidljivu kroz zidine i dignuo k demonima crnih oblaka koji se skrivaju u njima...Uza zid crkve, iza lea svjetine, stisnula se Tajana i slua. Iza nje projure vitezovi u bijelim odorama, sa crvenim kriem na prsirna i platevima. Na glavi im kacige. Kreu gore, prema sjeveru. Da im se makne, Tajana izae pred crkvu. Dominikanac Klaudius je spazi. U oima mu sijevne zluradost. Podigne ruku prema njoj i vikne:- Ljudi, evo zloduha! Ona ga nosi u sebi - krvnikova ki, ona ga je donijela u svom grijenorn tijelu. Zakopala je krivovjerca. Ona je kriva. Zloduha nosi u sebi ki sotone, on je odnio banovicu koja ju je primila.Masa cikne. Nala je nekoga da nad njim prospe bijes od straha strepnje posijane Klaudiusovim rijeima. Opkole je.Tajana stoji blijeda i zuri u lica, ispunjena strahom i jadom.- Dajte je Matijasu, neka goni vraga iz nje! - viu ljudi.- Ona je! Ona je bila u crkvi!Nekoliko ruku posegne prema njoj.- Tko je dotakne, pretvorit e se u muhu! - prolomi se muki glas iz mase.- Gonite je k Matijasu! Gonite! - vie Klaudius.Ispruene se ruke u strahu povuku natrag.- Skinite mrenu s oiju, brao moja! - zaori se snaan glas iza lea svjetine.Ona se obazre i zanijemi. Tamo stoji pustinjak sa svojim mirnim vedrim licem i pogledom punim dobrote.Svi nagnue k njemu, privueni nesvjesnom djetinjom eljom da se sklone pred neim nevidljivim, neznanim i stranim to je razbudilo njihovu matu i zastrailo im srce.Na Dominikanca se nije vie nitko obazirao i on se postien povue.Pustinjak nastavi:- Dobri moji ljudi! Srca su vam puna strepnje. Ona vam je zamrala vid i smutila misli. Ne krivite djevojku. Zloduh ne stanuje u nevinom srcu!- Ali, pustinjae, gdje nju sretne, svuda je zlo! Nesrea vrca iz nje kao iskra iz pakla - tui se kaptolski luar.- Samo zlo mora da dre. Tko je od vas ista srca, taj nema vie straha u sebi ni od koga.Njegov sugestivni glas kosi u njihovim srcima strepnju i dozivlje ih k svijesti.- Govori, govori, dobri Dragoa! - vape oni i natiskuju se k njemu, osjeajui da od njega izlazi smirenje i zatita.- uo sam to se dogodilo, dobra brao moja, i velim vam: nije banovicu odnio zli duh. To je djelo ovjeka.Usklik zauenja preleti svjetinom.- ovjek? Kako?- Jest, to nije djelo duha ni zloduha, nego ovjeka.Ljudi se hvataju njegovih rijei, nose im umirenje - da nije zloduh nego ovjek.Uto iz crkve iziu na trg kneevske sluge i kastelan, vodei svezanog kneza Radoslava Zvonigradskog.Pustinjak pogleda onamo, pokroi blie i zapita kastelana:- to je skrivio gospodin knez?- Oslobodio se vjerenice - odvrati kastelan, s poitanjem se poklonivi pustinjaku. - Skele su sruili njegovi ortaci da je mogu u meteu oteti.Kneevo mlaahno lice, okrueno dugom smeom kosom, pokazivalo je potpunu ravnodunost. Kastelan pozdravi pustinjaka i krene s uhienikom dalje.Ovo razjanjenje ugasi i posljednju strepnju. Ljudi su odahnuli, osjeaj osloboenja od neeg strahovitog umiri im srca.- Nisu zlodusi, nisu oni, ovjek je! - kriknuli su u veselju kao da je time uklonjena nesrea. - to god veli ti, poboni ovjee, to je istina!Tajana jo uvijek stoji na trgu, pred crkvom, kao prikovana pustinjakovim pogledom. On je zovne da se priblii.To opet svrati pozornost na nju.- Brao moja - ree Dragoa - budite joj dobri. Nije kriva to se rodila u krvnikovoj kui. Nije ureena, samo je od svih prezrena. Zakopala je krivovjerca zato to je neuka pa nije znala to radi. Velim vam, brao, ja znam njezinu duu: ista je. Ne nosi u sebi zloduha - ne nosi zlo - vi i ne slutite to je u njoj. Ona je stan istoe - stan sree.On, koji im je uvijek pruao lijeka dui i tijelu, a sad im vratio mir, ije su rijei as prije tako bjelodano potvrene dokazima, zavlada ovaj as njima potpuno. S nekoliko rijei razruio je svu mrnju i strah koji im je ulijevala krvnikova ki.- Istina, istina - potvruju. - Pravo veli. Nikad nije nikoga urekla. Sirota je.Prije pola sata razjarena masa pretvori se u smirenu janjad.- Sada, brao moja, ne dajte da avo pomuti mir i vedrinu vae due!Dragoa uzme za ruku Tajanu i spusti se niz brdo, ostavljajui iza sebe tajanstveni trag svoje snage.

VJERENIK BANOVE KERI

Dorja je sretno prispjela pod krov svoje iezle drugarice. Doekala ju je njezina odgojiteljica. Ali tu Dorja klone od boli i srui se na leaj.Uz nju sjedi sjedoglava ena i zabrinuto gleda blijedo Dorjino lice.- Gospoice, ne biste li se svukli i legli u postelju? Joakim bi me istjerao kad vas ne bih poteno njegovala, a njegova mi je sluba jedino utoite otkako sam izgubila sina.- Katarino, moja bolest nije u tijelu, ona je u dui!Dugo je plakala, a onda zaspi.Probudi se kasno poslijepodne. Ue Katarina.- Gospoice, spavali ste vrsto i dugo. Odmah ete dobiti okrepu.A Dorja je govorila u oaju:- Je li prikaza avla? Ne, ne - bio je on.- Kau da je Radoslav potkupio Frica.Dorja isprui bijeli labui vrat:- Radoslav? Katarino, vi ste tu u kui umjesto pokojne banove ene, i Mirenu ste othranli - znate sve. Je li mogue da bi mladi knez uinio takvo strahovito djelo?- Bio je prema njoj dobar i njean, ali tko zna to mu je u dui? S njim su uvijek bila braa Gisingovci, vele da su straarili nad njim jer da su kneza na to vjenanje prisilili otac i ban. I na nju su pazili, nikud nije mogla iz kue, a da ne bi Gsingovci straarili. Bili smo opsjednuti straama. Bojali su se da e je knez, ako se sama udalji iz kue, dati ugrabiti da je se rijei.Dorja se uhvati za elo:- Sve mi se muti, sve mi se smuuje, sve je - la - la! - i pogleda na otvorena vrata u blagovaonicu. Zastane i upita:- Krvnikova ki je u vas sluavka?- Banovica ju je primila.- Zakopala je krivovjerca, a... - i uuti, neto ju je stislo u grlu i u glavi.- Pustinjak iz Kratkog dola proglasio je djevojku istom. Ne znam, ali kad je pustinjak Dragoa brani, nije ureena - i krivovjerca je zakopala zbog neukosti. Tako je rekao pustinjak - branila je stara Tajanu.Dorju mue sumnje, neizvjesnost. Zamalo upita:- Gdje je knez Zvonigradski?Starica upre prstom u pod:- Dolje u tamnici - po oevom nalogu. Mue ga dan i no, ali on nita ne priznaje.- Govorite tie, Katarino! Krvnikova ki je jo uvijek tamo u sobi.- Ne brine se ona ni za to, a niti vas razumije. Neka je, ali je marljiva.- Katarino, kad biste mi mogli pokazati put da doem dolje u tamnicu k mladom knezu?- To je nemogue. Kljueve od tamnice ima mladi knez Henrik Gising. On i njegov brat Nikola silaze dolje s ocem vjerenika. Vi znate da su Gisingovci Joakimovi glavni prijatelji. Henrik je ovdje i kastelan. Ja sam samo siromana gospodarica, ne mogu vam nikako pomoi.- Gdje je moj brat?- Knez Ivan Okiki poao je da trai jadnu Mirenu. Molim vas, doite neto zaloiti.I povede je u prostranu sobu. Oko dugog orahova stola, prostrtog stolnjakom, poredani su stolci. Tajana postavi zdjele i kad je Dorja sjela, ostane uz nju, dvorei je pri jelu.- Oi su joj tako pametne - apne Dorja Katarini - a ipak velite da je neuka. udno, ne osjeam strah od njezina dodira, naprotiv neto me vue da gledam to lijepo lice u kojem se zrcali istoa. Kakva je to promjena u meni?S ulice je dopro zveket oruja i topot konja. Katarina ustane i pogleda na prozor.- Hospitalci - izvijesti Dorju. Djevojka se trgne. U istom trenutku oive pred njom slike prole noi. Brzo ustane, poe k prozoru i ugleda na elu povorke Oliverovo lice to je odavalo i odve jasne tragove probdjevene none orgije.- Sigurno su svratili na Gri da se okrijepe - objanjava dalje Katarina. - Danas imaju gospoda templari i hospitalci vijeanje pred biskupom Timotejem.- Kakvo vijeanje? - udi se Dorja.- Oprostite to vas sablanjavam, ali kad pitate, moram vam odgovoriti. Sveti se redovi poinju meu sobom pljakati, a sad jo imaju i spor s dominikancima. Danas uveer morali bi se pred biskupom izmiriti.- Tko? - upita Dorja Katarinu.- Hospitalci i dominikanci. Biskup Timotej ih je pozvao.- Katarino, dosta sam jela. Sad mi treba mira. Hou da mislim, puna mi je glava, dopustite da odem.- Vaa stara soba spremna je. Ondje vam nitko nee smetati.Tajana spremi posue i odnese iz sobe, a Dorja poe niz stepenice. Zaustavi se u ugodnoj prostoriji, legne na leaj i sklopi oi.Tako je ostala dugo nepomina. Prene je kripa vratiju. Pred sobom spazi Tajanu.- to trai tu? - zapita je zaudeno.Ona samo pokae rukom daje slijedi. Dorja se odazove i poe kao da je voena nekim unutranjim nagonom. Izile su na trijem, onda u tamni uski hodnik pa odatle u komoru, usku i praznu. Pod je pokrivao stari sag. Tajana digne i pokae Dorji etverokutni poklopac u podu.- to je to? - upita Dorja, promatrajui Tajanu.A ova uzme iz kuta eljeznu ipku i spretno podigne poklopac. Iz dubine sijevne mrak u koji se sputaju ljestve.Dorja pogleda u Tajanine pametne oi i tiho zapita:- Govori, djevojko! Kad zna taj ulaz, vidjela si nekoga sii?- Jesam.- Tko je silazio, kada?- Sino - stari knez.- Dolje je mladi knez Zvonigradski?- Mue ga - apne Tajana.- ula si moj razgovor s Katarinom?Krvnikova ki potvrdi glavom, ali Dorja nije imala vremena da o tom razmilja.- Idi - uputi je Dorja. - Ne smije nitko vidjeti da si mi pokazala put. Ja u dolje.Ni asa nije oklijevala, ve podigne svoje haljine, uhvati povlaku i stade silaziti u dubinu. Slua. Negdje iz tmine dopre do nje bijesna kletva. Nastavlja hod po nevidljivom tlu. Ispruene ruke napipaju zid iza kojeg neto blijeti. Zaviri u otvor. Usred tamnog podzemlja piti baklja.Sa stropa visi naglavce mladi knez Radoslav. Tijelo mu se ziblje amo-tamo i zadire u iljke ispruenih maeva to su ih dva plavokosa mukarca pritisli o njegove gole prsi i lea. Stari knez stoji postrance i vie:- Govori, prokletnie, gdje je banova ki?Nema odgovora.- Reci istinu, bit e ti oproteno.I opet nita. Tijelo se ziblje, a otrice mu zadiru u meso.- Henrie Gsingov - vikne knez - izrei mu jezik. Mladii bace maeve, a mlai uzima no.- Gospodine knee, gdje vam je oinsko srce? - vikne Dorja i ue u tamnicu.Sva trojica zapanjeno gledaju djevojku.- Tko vam je pokazao put ovamo? - zapita gnjevno stari knez.- Svevidljivi - odvrati ona. - Knee, ovo je va sin.- Bio je. Izate odavde!- Knee, ja u ostati. U ovoj sam kui gost kao i vi. Molim vas, obustavte muke kneza Radoslava.Jedan od mladia sprsi se pred Dorjom:- Kneginjice, vi branite ovoga mladia?- Gospodine Henrie, ja branim oca da ne okalja ruke sinovljevom krvi, a vi, molim vas, ne smetajte mi.Tada prie knezu i uhvati ga za ruke:- Knee, skinite ga i dopustite meni da ganem srce vjereniku svoje prijateljice.- Ne doputam da ona razgovara s njime! - vikne mlai plavokosi Gising.- Ne sluajte Henrika, on je uvijek edan krvi. Gospodine knee, dopustite da pokuam saznati istinu. Skinite Radoslava i pustite me s njime nasamu. Uvjeravam vas - doznat u sve.Kneeva elja da dozna to je njegov sin uinio s banovom keri bila je jaa od krvoednosti njegovih pomagaa.- Ako vam to poe za rukom - dobro.I odredi da ga skinu. im su mladi Gisingovci izvrili kneevu zapovijed, svi se utei povuku iz tamnice u hodnik i ostave Dorju samu s mladim knezom. On je sjedio, prislonivi se o zid. Dorja poklekne kraj njega i apne:- Radoslave, govorite to ste uradili s Mirenom?Mukama ugasle oi bulje u baklju utaknutu u zid. Tiho i teko odvrati:- Ako mi odreu obje ruke i noge, izbodu oba oka, zreu jezik, ne mogu dati odgovora - nikome na svijetu.- Radoslvave, je li istina da ste je predali Fricu da je odnese Oliveru u ie? Znam da je Olivero nju ekao prole noi. Vi ste se trgli? Radoslave, zar je to mogue? Govorite, tako vam pokojne majke! Je li mogue da ste pozvali Frica da je vodi Oliveru?- Ne - ne - ne. Nikad!- Recite to je onda s njom?- Ne mogu rei nita vie - i on sklizne uza zid na zemlju. Djevojka vikne, a stari knez dotri iz hodnika.- Knee, ostavila ga je svijest - ba u asu kad mi je obeao rei istinu. Oslabljen je mukama, glau i eu. Naredite da mu dadu okrepu, treba da se osvijesti, da doe k sebi. Sutra, jamim vam, saznat ete sve.- Kneginjice, vjerujem vam i inim to elite, ali ujte moju posljednju: ako sutra, kad sunce bude nad crkvom sv. Marka, ne iskae ono to elimo, ni aska neu vie ekati. Izrezat u mu jezik, na to prisiem. Ban Joakim je moj gospodar u Hrvatskoj. Sad hajdemo svi. Odredit u da mu donesu vode i jela. Doite. Poslat u mu sluge da ga osvijeste.Dorja je posluala i slijedila ih. Izili su na eljezna vrata u prizemlje.Dorja se uspne na prvi kat, ne obazrevi se vie na gospodu. Henrik se obrati knezu:- Sila je ljestvama iz komore u prvom katu. Zakljuat u da ne moe vie do njega. I potri uz stepenice, poe trijemom i zakljua komoru pa spremi klju.Dorja je ula u blagovaonicu u kojoj je Tajana prostirala veeru. Krvnikova je ki nekoliko puta zirnula u Dorjino blijedo lice. Ona je shvatila to pitanje i kimnula glavom. Djevojke su se razumjele.U sobu ue Henrik s bratom Nikolom i sjedoe k stolu. Mladi plavokos knezov izgledaju poput blizanaca. Zavinuti im nosovi debele ispupene usne odavaju neto drsko i grubo. Videi da bi imala sjediti zajedno s njima kod veere, Dorja ustane da ostavi sobu. Henrik skoi i zakri joj put. Ona ga promjeri:- Kojim me pravom ne putate?- Ljubite Radoslava? - upita on poluglasno, plamteim oima.- Odgovorila bih vam na pitanje kad biste imali pravo da pitate.- Uproeni ste...- Ali nisam - isproena. Moj brat vam jo nije dao - moj odgovor.- elim ga uti iz vaih usta.- Vama bi trebalo ivjeti do sudnjeg dana da steknete plemenitost koja je potrebna muu zbog kojeg bih uplela svoje kose!Planuvi, zazvei on rnamuzama, a ona poe k vratima iza kojih nestade rub njezine ruiaste haljine.- Henrie - zadri ga brat kad je mladi htio da je slijedi. - Ne luduj. Ona je neakinja inkvizitora Matijasa.- Pusti me, Nikola. Zdrobit u Ivana Okikoga ako mi je ne da. Razruit u mu grad kao to jastreb rui ptije gnijezdo. Krv mi vrije. Teko njima, Nikola! Rasporit u Ivana Okikoga od vrata do trbuha ako mi je ne da.- Zna da o tome vie odluuje Matijas nego ona i on. Smiri se. Veerat emo kod kue.I oni napuste sobu u kojoj se Tajana stisnula kraj kamina, zapanjena i u mislima izgubljena.Vrativi se u svoju sobu, Dorja dozove Katarinu. Gospoa je ulazila s nekom plahou nakon neugodnog prizora u blagovaonici. Meutim, Dorja se priblii povjerljivo, obuhvati je preko ramena i apne:- Katarino, mogu li se pouzdati u vae sijede kose?- Gospoice, moja odanost prema vama tako je velika kao to je bila prema mojoj mladoj nesretnoj gospodarici.- Pozajmi mi odoru svog sina.Neugodno iznenaenje odrazi se u licu stare gospoe.- uvam tu jedinu uspomenu na svoje mrtvo dijete. Ne traite to od mene.- Bio je vjeran prijatelj mojega brata, a meni pobratim. Ruho koje pripada Ninoslavu nee Dorja nikada oskvrnuti loim djelima. Uzajmite mi njegovu odoru i ne pitajte zato.- Ne pitam i, evo, dajem to traite.Starica klekne uz krinju okovanu eljezom i izvadi iz nje viteko ruho. Zatim uzme pomagati Dorji pri odijevanju.Zamalo stisnula je Dorjino razvijeno tijelo odora mladog viteza. Raspletene kose smota oko glave i privrsti eljem. Tada uzme kacigu na kojoj se cakli srebrna riba, a onda zamoli Katarinu da pozove njezine sluge.U sobu uoe dva jaka momka i gotovo padoe od uda, razabrav u vitekoj odori svoju gospodaricu.- Vas dvojica ete sa mnom. Treba da budete uvijek uza me i da se pokoravate svemu to u vam rei. Ali nitko ne smije slutiti tko se krije u ovoj odori. Upamtite!Onda pokrije glavu kacigom, a lice vizirom. Dugi, iroki plat, koji se sputao za njom kao povlaka, potpuno je pokrio itavo tijelo.- Ne, ovako nitko ne moe naslutiti da se pod vitekom odorom krije ena - primijeti Katarina.- ekajte me - ree Dorja. - Kad se vratim, moda u vas trebati.I Dorja s momcima ostavi Joakimovu palau.

NA KAPTOLU

Na Kaptolu, u biskupovom dvoru, u naslonjau obloenom jastucima, smjestio se biskup Timotej. Blijedo, naborano lice ne odaje nikakvih briga ni elja ni unutranjih nemira ili strasti. Svijetle oi izraavaju mir ovjeka koji u dui ne nosi ni jedno pitanje na koje nije odgovorio.Ue kaptolski kljuar i najavi:- Vitezovi su stigli na vijeanje.- Idem. Da, Belko. Templarima otvori vrata s hodnika, a hospitalcima iz blagovaonice, neka uu istodobno da ne bude uvrede ako pustim u sobu jedne prije drugih. Potukli bi se na vratima.Belko je potrao osvijetljenim trijemom da izvri zapovijed. Ali nasrne na viteza s dugim platem, srebrnom ribom na kacigi i vizirom na licu. Stade neodluan, oito da ga vitez oslovi.- Pusti me - ape Dorja dubokim glasom. - Hou da sluam vijeanje u dvorani. Zar ne zna tko sam?- Ve sam mislio da neete doi. Sve sam spremio, samo brzo, brzo - i otvori vrata. Oboje uu u dvoranu. Po sredini prua se dug orahov stol s raspelom. Nad njim veliki luster s deset etverokutnih svjetiljki izraenih od bruene rogovine. Uokolo stola trokutne stolice. Na proelju veliki stolac, uza zid krinje. U dubini lijep iroki kamin, a s obih strana visoki stupovi.Belko povue Dorju za sobom.- Ovdje vas ne moe nai niti Svevid! - i gurne viteza u kamin. - Ne miite se dok ne odu i dok ne doem po vas.U dnu dvorane otvorila se vrata. Ulazio je biskup u pratnji kanonika.Belko stoji poput kipa. Na zapovijed kanonika otvori lijeva pa desna vrata i, pogledavajui u kamin, napusti dvoranu.Biskup Timotej sjedne na proelje. Odmah zatim s jedne strane ulazi est hospitalaca. Na koulje od kovane mree obukli su purpurne haljine. Na grudima i leima bijeli se osmerostruki kri - znak plemstva.S druge strane ulazi est templara, takoer u kouljama od kovne mree, ali u bijelim odorama s jednostavnim crvenim kriem na prsima i platevima. Svi su opasani maevima, a glave im pokrivene kacigama. Pozdravljaju redom biskupa, a on im oznai mjesta na koja sjedaju. Biskup pone mirnim glasom:- Gospodo vitezovi svetih redova, kojih je slava preletjela od jednog do drugog kraja svijeta, pozvao sam vas na ovo vijeanje. Za dan-dva dolazi kralj, a iz Rima papinski legat s vanom porukom. Na osvanku smo tekih borbi da osvojimo natrag, ne sveti grob u Palestini, nego vjernike koji su se u naem domu odmetnuli od crkve. A za to nam treba: sloge.Oko stola pomakli se vitezovi. Njihovi maevi tiho zvekeu.- Narod nee s nama bude li i dalje gledao kako slavni, divni, plemeniti vitezovi svih redova meusobno ive u vjenoj svai oko svojih zemaljskih posjeda. A sada, evo, jo novi spor, naime, tue mi se oci dominikanci na neke stvari koje su ve dole do uiju puka. Sve je to zlo. Narod vidi i misli. Zato pozivam predstavnike svetih redova da ovdje preda mnom sklope pomirenje i zakunu se da e napustiti ovakva djela... Znate na to mislim: natezanje za zemaljska dobra i jo vie... Mislim da e predstavnici na to odgovoriti ono to ja elim.Veliki metar, plavokosi Olivero, ustane i ohrapavljenim glasom od none orgije ree:- Biskupe, preasni, vaem pozivu odazvali su se slavni vitezovi jeruzalemski.Omani prior ternplara Kastro skoi uvis i vikne mu u rije:- Gospodine preasni biskupe, templarima ne pripada pravo da govore prvi. Na je red stariji i po svojem osnutku i slavi.Olivero upadne otro:- Na je red stariji po plemstvu. Svaki vitez hospitalac broji osam plemenith koljena unatrag. Nama pripada ast da govorirno prvi.- Na red - udari se Kastro u prsa - broji sto koljena unatrag. Cijelim svijetom odjekuje njegova slava kakvu nikad nisu doivjeli osmerostruki.Blijedo Oliverovo lice orumeni se:- Jesu li vas krivovjerci poslali da provaljujete na naa imanja u ovoj zemlji koja su nam poklonili kraljevi i knezovi hrvatsko-ugarski?- Laete! - viu vitezovi hospitalci. - Mi se samo branimo kad vi provaljujete na naa dobra koja smo dobili od kraljeva.Olivero ubaci:- Zaviate nam to nas pape i kraljevi obdaruju vie nego vas. Za Glogovnicom vam se cijede sline, i za gradom Belcem, ali neete ih dobiti.Templari viu:- Belac vam uva va pobratim razbojniki Tomo Crni.- A vas prezire i Fric! - vikne Olivero templarima.- Vi primate Frica pod svoj krov i pljakate dominikance do koe.Svi se templari uzvikali na hospitalce:- Predobro ste upueni u svaku svinjariju s djevojakom au...- Grjena kua u Lakoj vasi dovozi vam svakog tjedna u ie djevojure...- Palite krijesove oko nagih cura. Razbojnici!- Pljakai dominikanskih kesa!Svi se stolci povale, vitezovi se razmau, maevi zasvjetle, jedni skau preko stola i zaas stoje dvije skupine - crveni i bijeli - jedni protiv drugih. Rasplameni krenue naprijed s maevima.Vidjevi biskup to se dogaa u njegovoj kui, vikne ljutito:- Tako ste radili u Palestini i zato vas je sultan izbacio iz zemlje i jedne i druge na sramotu svih krana. Eto, Marko, to su krivci! - ree biskup svome kanoniku.Ali vitezovi niti ga sluaju niti uju, u njima kipi elja da zamirie krv. Bijesnim zamahom udaraju jedni na druge.Templari vjetiji mau zatjeraju hospitalce do ruba kamina. Sakrivena u kaminu, Dorja vie nije mogla vladati svojim uzbuenjem. Izae i potri prema biskupu.Kaciga padne s njezine glave. ealj kojim je privrstila kosu omakne se. Smei pramovi prosuli se po vitekom platu.Borci iz prvih redova opaze djevojku u vitekorn odijelu. Maevi im se zaustave. Drugi se dalje tuku, a Dorja sklopi ruke i usklikne:- Gospodo, hvala vam! Sad znam sve!Poklik ih zbuni. Obazru se i opaze enu. Zaustave borbu, pribliavajui se zapanjena pogleda djevojci u vitekom ruhu s raspletenorn kosom.Olivero je prepozna i priblii se:- Lijepa je kneginjica u udnom ruhu koje ne dolikuje njezinoj pobonosti.- Moja je pobonost u dui, a vaa u licemjernoj obrazini.- ime me okrivljuje kneginja Okigradska?- Jo pitate? Zapovijedam vam da poete ocu Matijasu i priznate to ste radili prole noi i kako ste se ogrijeili o mene.- Nisam vas ni vidio. Kneginjicu je opsjednuo avao.- O, avle, na iji bi raun grijeili sveti ljudi da nema tebe! - vikne ona.Biskup prekine odluno:- Vitezovi redova, ono to ste uinili u mojoj kui ovlauje me zamoliti vas da ostavite moj dom. Htjedoh vas pomiriti, ali vi ste zaboravili da potujete moj krov. Molim da izaete bez ikakvih razjanjenja, vidite da imam gou - i pokae na Dorju.Hospitalci se povuku u dno dvorane. Olivero privue k sebi druga, apui mu:- Orie, im izau, daj znak Tomi. Dok ih on udara, osvetit u se toj drskoj kneginjici. Upamtit e me pa da ima tri ujaka inkvizitora.Biskup strogo pogleda Olivera u znak da se udalji. Olivero se pokloni i s drugom ode iz dvorane.Tada Timotej uljudno pozdravi Dorju, a ona se pouri opravdati:- Gospodine biskupe, uinila sam zlo to sam dola u tom ruhu i to sam se sakrila iza kamina. Sve u vam razjasniti...- Hvalim vam. Da nisu ugledali vas, ne bi prestali s tunjavom dok ne okrvave moj dom. Samo alim da ste uli vrlo runih stvari.- Koje su me spasile da ne poludim. Sad vidim, sad znam da nije vrag opsjednuo mene, nego - njih...- Vas, kneginjice? - nasmijei se biskup. - To bi mogla ustvrditi samo ludost ili zloba.- Ludost ili zloba - opetovala je ona gotovo zapanjeno, sjetivi se svojeg ujaka. Biskup je utio, oekujui da mu razjasni zato je dola.- Preasni biskupe, ponajprije da vas zamolim za oprotenje. Unila sam u dvoranu kad nije bilo u blizini ni jednog sluge. Znala sam da e biti vijeanje i neto me je vuklo da sluam. Vae sluge nisu tome krive.- Nije potrebno da se ispriavate. Ve sam rekao da ste me spasili od krvoprolia.- Onda treba da vam jo razjasnim zato dolazim odjevena u viteko ruho. To je razumljivo, ena uveer ne moe na ulicu, a do sutra moglo bi biti kasno. Biskupe, knez Zvonigradski hoe da sutra svome sinu izree jezik jer ovaj nee da oda kamo je nestala njegova vjerenica. Ne mogu vjerovati da je kriv i molim vas, zauzmite se za njega.- Kneginjica se dala na opasnu stvar - ozbiljno e biskup. - Nestanak banovice teko sumnjii kneza i preda mnom.- Zato, biskupe? Recite, molim vas.- Evo, zato. Na dan vjenanja, as prije nego to sam htio da odem u crkvu, stigao je banov glasnik iz Kamen-grada s porukom neka mlade ne vjenam u crkvi, nego da ih doekam u dvorcu. Da mladi knez kani pred svima u crkvi izrei da banovicu nee uzeti. Taj glasnik bio je laan. Nije ga poslao ban. I ruenje skela svjedoi da se knez htio osloboditi vjerenice i zadrao me da ne doem. On zna gdje je banovica.- Gospodine biskupe, ako zna, onda je bolje da ga otac ostavi u tamnici nego da ga uutka zauvijek. Mladi knez e ipak progovoriti. Ili e ga odati savjest, ili nee izdrati muke, ali jednom e progovoriti.- Pravo velite, bilo bi bolje da ga ostavi u tamnici, nego da ga kazni vjenom utnjom. S tim se slaem. Nego, vi se ba mnogo zanimate za njega?- To je moja dunost, velika dunost. Molim vas da ga puste na slobodu, ali neka se s tim ne uri, ako zna, knez e priznati.- Kneginjice, obeavam vam da u sutra u zoru poslati svoga kanonika da mi dovede kneza. Pouzdajte se u mene. Va je prijedlog pametan.Uto stupi u sobu kljuar Belko. Spazivi kneginjicu u vitekoj odori, uznernireno najavi:- asni otac Matijas ve dugo eka.Dorja urno pokrije glavu kacigom, a lice vizirom i zamoli biskupa:- Molim vas, ne recite ujaku tko sam.Onda se omota platem od vrata do poda.Matijas je ulazio, ljubazno se klanjajui biskupu.- ao mi je, oe Matijase - ispriao se biskup. - Nadao sam se da u moi pomiriti vitezove meu sobom, a onda hospitalce nagovoriti da poprave ono to su vam nedavno uinili. Umjesto pomirbe, eto bitke u mojoj kui.- alosno je to - uzdahne Matijas. - Okrali su nas gore od Crnog Tome, opljakali poput Frica. Ne moe ovako dalje, to je lupetvo. Tko je taj vitez? - zapita, spazivi tek sada Dorju.- Neka mi asni otac oprosti, vitez eli ostati nepoznat, a vi znate da se elja mora potovati - mirno e biskup.- Otkud vam, vitee, ova kaciga? - zapita Matijas.Dorja uti. Biskup se nasmijei:- On eli ostati nepoznat, zato nee odgovoriti.- Preasni biskupe, ne elim povrijediti vae potovanje prema gostu, ipak ovaj znak na kacigi me nuka da ga pitam. Taj znak je...- Riba. Nita drugo, asni oe. Znate, da svaki vitez uzima drugi znak, svaki hoe da bude osebujan i valjda su sve dvonone i etveronone ivotinje ve tako iscrpili da je ovaj uzeo jednu - bez nogu. Dakle, gospodine vitee - okrene se biskup Dorji - udovoljit u vaoj molbi. Mirno poite kui.Dorja se pokloni na viteku i, nastojei oponaati hod mukarca, napusti dvoranu. Vani je ekao Belko. Nije ga oslovila. urila se da to prije umakne ujaku Matijasu. Belko krene za njom, otvorivi joj veu pred kojom su je ekale sluge. Kad krene trgom, ostao je Belko na pragu.Praena dvojicom slugu, Dorja poe izvan ograde, kad odnekud iznikoe templari na konjima.- Kneginjice, iza otarske vasi ekaju vas u zasjedi Olivero i drugovi. Poastite na krov da vas od njih ouvamo...- Nemogue je da bi se vitezovi usudili da ovdje u gradu diraju kneevsku ker - ree ona.Templari je nastavili uvjeravati da joj se sprema zasjeda, kad Dorja razabere da joj netko iza lea ape:- Ne sluajte ih. Lopovi su kao i oni drugi. Ne primajte njihovu zatitu.Ona se obazre i prepozna kljuara Belka.- Vratite se radije k biskupu - savjetuje kljuar.- Ne, ne - odvrati ona, elei da bude to dalje od Matijasa koji je ostao kod biskupa.- Idemo - naredi slugama koji su izvadili bodee da zatite svoju gospodaricu, a onda e templarima: - Hvala vam, ne bojim se nikoga. I htjede poi prema Griu, ali joj templari zakre put. Razabravi namjeru vitezova, sluge je zaklonie svojim orujem. To svrati pozornost Oliverovih ljudi koji su bili u zasjedi. Dojaili su, dignuvi maeve.Dorjin sluga, iskoristivi taj as, pograbi gospodaricu, digne je i dade se u bijeg. Spazivi to, vitezovi, bijeli i crni, potjeraju konje za njim i opkole ga.I ternplarske i hospitalske ruke posegnule za Dorjom da je strgnu iz rnladievih ruku. Uto se zau gromki Belkov glas:- U pomo! Razbojnici otimaju djevojku!Ni templari ni hospitalci ne haju za to. Pojaanim bijesom bore se za Dorju. Njihovo hrvanje iskoriuje sluga vrtei se u krugu.Oliverov ma zahvati ga u lea i on klone na koljena.Vitezovi skoe s konja i posegnu za plijenom. Drugi Dorjin sluga pokua je braniti. Sve se to zbilo u nekoliko trenutaka.Od sjeverne strane Kaptola juri u tmini neka eta i zaas opkoli djevojku i vitezove. Grubi glas etovoe zagrmi:- Vuci vitekih redova, predajte se! Plijen je moj.Bio je to Tomin glas.- Nema plijena! Uvrijedio nas je neki mladi vitez - brzo e Olivero da zametne trag Dorji. Ali Tomo udari po njima.- Tomo, jesi li lud? to bije nas?Meutim, iz tmine ne dopire nikakav glas, jedino se uje snano dahtanje konja.- Tomo, jastrebe crni - uzvie se templar Kastro. - Nas si ekao? Po ijoj zapovijedi?Razdraeni svaom kod biskupa, osjete potrebu za kreevom. Svi su opet poskakali na konje. Maevi tresnuli jedni o druge. Templari i hospitalci nau se zajedno protiv Tome. Dorja osjeti da je slobodna. Belko je uzme za ruku. Na vei biskupskog dvora zasvijetlila je lu. Djevojka se uplai:- Ne biskupu, hou na Gri!Mladi kljuar poslua i povede je prema utvrdi.Sa strepnjom sluaju ljudi u svojim kuama nono kreevo monih vitezova. Nikomu i ne pada na pamet da izae na cestu.Tada se javi Oliverov glas:- Stanite, vitezovi. Tomo istupa protiv vas kao neiji branitelj i sutra e nas svijet izrugivati da je Tomo ovdje nekoga obranio. Nije asno da se borimo s vitezom otimaem.- Dobro ste rekli: nije asno - upadne Tomo - da se vas desetorica otimakih vitezova tuete s jednim jedinim.- uti, Tomo - navale hospitalci da ga uutkaju. - Odluili smo da se ne borimo i gotovo.Templari su odbili Oliverov prijedlog. Odmah se odijele od Oliverovih ljudi i, vidjevi da je Dorja nestala, odlue krenuti kui.Tomo se ustoboi na konju:- Opet sam ti, Olivero, sveti vitee, ispred nosa odnio svetaki plijen...- Nije bilo plijena. Neka je svinja napala Okiku kneginjicu, a mi smo je branili.- Svakoj se svinji hoe ira bilo koje mu drage rase - nasmije se Tomo.Olivero mu se priblii i okosi se na nj:- Izdajice! Nisam li te zvao ovamo da napadne one druge? Da si udario na njih, danas bi kneginjica spavala u iama.- A vi biste Olivero zaspali do sudnjeg dana.- Otkad Tomo brani djevianstvo?- Od sino - ali za sebe, gospodine Olivero! Vama e Fric moda ipak dobaviti onu drugu.- Tako ti Boga, to zna o tome?- Znam da kneginjici vi neete biti prvi dok je Tomo iv. Laku no, lijepi Olivero!I potjera konja niz strminu ispod grikih utvrda pa krene prema Savi.

Dorja je u pratnji svojega sluge i Belka stigla u banovu palau. U blagovaonici je ekala zabrinuta Katarina. Dorja je zamoli da je ostavi s Belkom nasamu.- Ti si me u biskupskom dvorcu s nekim zamijenio. Uzalud porie, razabrala sam to i posluila se tvojom zabludom. Netko te potkupio da moe sluati vijeanje vitezova. Ne boj se, zatitila sam te pred biskupom, dugujem ti zahvalnost. Evo ti dvije marke to si me sakrio u kamin, a dvije da uti ako te tko pita za koga su se vitezovi otimali.- Hvala, ne primam novac, samo molim malo dobrote vaeg srca.- Malo ima ljudi koji se zadovoljavaju takvom nagradom.- Zato to ne raspoznavaju dragocjenosti.- Ove rijei nisu nikle u glavi sluge. Svejedno, tvoja je to stvar. Ostajem tvoj zahvalni dunik.Belko se zahvali, pokloni i napusti palau.Ljudi su, meutim, doveli ranjenog slugu. Dorja izda odredbe i za njega i onda ue u svoju sobu da svue viteku odoru. Tajana ju je ekala i pomagala joj.Zamiljeno ogleda Dorja kacigu sa znakom ribe, obnavljajui u svojim mislima neobino inkvizitorsko zanimanje za taj znak. Osjeti u dui novi strah.Tajana ponese odoru u drugu sobu da je sloi u sanduk, a Dorja se spusti na klecalo da moli. Sklopila je ruke, ali ni jedna rije molitve ne dolazi joj na usta.Klonula je na postelju. Njezinom glavom lete slike: samostan vitezova, krijes, oko njega nage ene, pijani Olivero...Onda samostan dominikanaca. Matijas i prisega, sve to obaraju u la jer ona je opsjednuta avolom. Ali nisu li to ubojice ljudskih dua, razbojnici ljudske sree? Ne, ona nee utjeti! Opet iskrsne prizor u biskupskoj dvorani.A prisega? to je to? Zato sam prisegom morala dokrajiti svoj mladi ivot prije nego sam i zapoela ivjeti? Zato sam se morala osuditi na vjeno tamnovanje? Zar ono moe biti prisega?Dorjina je dua pusta tmina u kojoj se sudaraju pitanja i u paninom strahu uzaludno trae izlaz na svjetlo.Tajana se vratila da uzme viteku kacigu i ma pa da ih spremi. Ali Dorja je nije ula. Lei na postelji, rukama podupire vruu glavu, oajniki govori sama sa sobom. Tajana se pritisla o zid, gleda i slua Dorjine muke.U tekoj muci sumnja ona zaplae.Savijajui se u jecaju, osjeti na sebi ruku i uje apat:- Ako vas neto boli, idite pustinjaku Dragoi.Ona se uspravi i obazre. Iza nje stoji Tajana suznih oiju.- Zato plae, djevojko?- Zato to vas neto boli.- Zato to boli - mene?Ona plae zato to boli mene, i sjeanje joj predoi sliku kako Tajana, od svih prezreno stvorenje, mueniki iskapa mrtvaca, a ona se od nje grozi pod dojmom stranih prikaza koje su joj ocrtavali Matijas i Olivero.- Pitajte pustinjaka Dragou ako vas neto mui.- Hoe li me odvesti k njemu rano u zoru, kad jo svi spavaju?- Hou, gospodarice.Kneginjica osjeti da joj je odlanulo. Pojavila se nada da e nai utjehu svojim sumnjama.- Sluaj pozorno: nitko ne smije saznati kamo idemo. Obui u odijelo svoje sluavke da me ne prepoznaju.

KNEZ RADOSLAV NA STRATITU

Oblaci su sakrili jutarnje sunce. Praena Tajanom, Dorja u odijelu svoje sluavke vraa se kui pustim krajem iza Lake vasi.- Sluaj, djevojko, pustinjak mi veli da si dobra, ista dua. Zamolio me da budem dobra prema tebi. Tvoj te otac ne voli. Ja u te otkupiti od gospodarice bana Joakima. Je li ti to drago?- Veoma mi je drago - ape Tajana.- Dobro. im se vratim, otkupit u te i onda te nitko vie ne moe progoniti.Stigle su u banovu palau, tiho se popele trijemom i ule u Dorjinu sobu. Osjeala se mirnija.Preodjenula se u svoje ruho i ekala Katarinu. Kad je stigla stara gospoa, Dorja joj odmah predloi da od nje otkupi Tajanu. Katarina pristane. Tada gospodarica banove palae pozove kneginjicu na zajutrak.U blagovaonici zateknu starog Zvonigradskog kneza. Bio je mrk i zamiljen.- Kneginjice, kad sunce bude visoko, odvest u vas dolje da jo jednom od Radoslava zatraite istinu. Ako je ne iskae, nema mu pomoi.Dorja je odgovorila mirnije, oslanjajui se na biskupovo obeanje da e zatititi mladia.Jo su jeli kad sluga najavi knezu kanonika Marka. Ovaj moli neka bi se knez potrudio k biskupu.Dorja je s Katarinom ostala u blagovaonici. Vani, s trijema, uo se iv razgovor.- Glas mojega brata! - klikne kneginjica.U blagovaonicu ue stasit mladi od dvadesetak godina, smeokos i smeih oiju, posve nalik na Dorju. Ona ga vrsto zagrli.- Hvala Bogu, ti si Ivane! Vratila sam se juer iz Ozlja i saznala za nesreu koja je snala Mirenu.- Dolazim s potrage. Svi je traimo posvuda. Kao da je propala u zemlju - odvrati on.- Vele da je Fric bio pred crkvom i da ju je oteo po Radoslavovu nalogu.- Za Fricom su poli i moji i banovi ljudi zajedno. Uzalud. A ne vjerujem nikako da bi je Radoslav dao oteti po Fricu.- Ni ja, osobito nakon mojeg razgovora s njime.- S njim si govorila?- Juer u tamnici.Ue Tajana, nosei jelo za kneza. Kad je izala, Dorja izvijesti brata:- To je krvnkova ki. Otkupila sam je od Katarine. Je li ti pravo?- Nikad se ne paam u tvoje stvari. Ako ti je s voljom, dobro si uradila.Neko su vrijeme razgovarali o izgubljenoj banovoj keri, kad se grubo otvore vrata i otrim koracima ue u sobu kastelan Kamen-grada i Joakimove palae Henrik Gising. Pozdravi gospoe i Okikog kneza pa onda znaajno primijeti:- uo sam, knee, da ste stigli. Imam za vas vanu poruku od bana Joakima.- Da ujem to mi on poruuje. Sigurno glede Mirene.- Neto drugo. Odreeni ste da budete kraljev pratilac, a kneginjica Dorja da bude u pratnji kraljice i njezine sestre dok e boraviti u Hrvatskoj.- Prevelika je to milost za mene - ree Ivan - po pravici to bi dopalo starijega.- Bit e da vas uvaavaju kad su odabrali upravo vas.- Hvala Vam. Odazvat u se, a dakako i moja sestra.- Kad je Joakim izdao ovu poruku nije znao da kneginjica, kojoj je podijelio toliku ast, hoda nou u mukom odijelu. Vitez Olivero jedva ju je obranio iz ruku Crnog Tome.Dorji udari krv u lice. Brat je strogo pogleda.- Razjanjenje dugujem samo tebi, brate, i nikome drugome - ree ona. - Rei u ti sve kad budemo sami.Henrik Gising upadne:- I ja imam neko pravo na razjanjenje. Knee Okiki, dugujete mi odgovor na moju prosidbu za ruku vae sestre.- Jo je nisam pitao to misli o tom.- A ja, evo, odgovaram: polazim u samostan.- Zato to e knez Radoslav izgubiti jezik - vikne Henrik porumenjevi od ljutine. - Izgubit e ga, tako mi oinjeg vida odmah ovaj as.- Tko vam daje pravo da to uinite? - upita Dorja.- Ja sam kastelan banove palae.- Ali niste krvnik, on je pod utvrdom. Poruujem vam da se kneza ne dotaknete dok se s Kaptola ne vrati njegov otac. On mi je obeao da e me odvesti u tamnicu da kneza jo jednom pitam.- Samo to on vie nee moi govoriti.- Ne dirajte Radoslava! Znajte: biskup se zauzima za njega.- Dakle, po tom ste se poslu sino uuljali u biskupov dvorac i besramno se pokazali vitezovima u mukoj odori?Knez Ivan Okiki skoi i vikne:- Za uvredu nanesenu mojoj sestri uutkat u va jezik maem.- U blagovaonici se ne moemo tui, knee.- Gdje god, ali odmah. Upamtit ete svoju drskost.- Evo me, knee, samo as. Stajat u vam okom u oko - ree on i, posprdno se smijui Dorji, poe prema vratima.- Dorja, je li istina da si bila u mukoj odori na Kaptolu?- Ivane, bila sam u biskupa da izmolim od njega neka smeka Radoslavova oca. Nitko me nije otimao Tomi, nego je on najurio vitezove template i hospitalce koji su me opkolili i tako sam pobjegIa.- To mi nisi smjela uiniti, sestro.- Oprosti mi, pola sam da sprijeim stranu namjeru staroga kneza. I sam si uvjeren da je Radoslav nevin.Ivan je privine na grudi i njenoje ogrli:- Uinila si zlo, korit u te, ali i braniti. Tko te dirne ili te je dirnuo, taj e osjetiti otrinu mojeg maa.Dorja se sjeti zakletve to ju je poloila pred ujakom na raspelo i zavapi u sebi:Zato je traio od mene zakletvu? Zato mi je zatvorio usta kad bi me samo Ivan mogao zatititi?Knez Ivan je uzrujan hodao dvoranom, oekujui mladoga Gisinga.- Sjedi, Ivane - ree mu Dorja - zaloi jo neto.- Ne mogu okusiti nita vie dok Henriku ne namrem estitu uspomenu na dan kad je povrijedio moju sestru.- Htjela bih sprijeiti da se bori.- Vrijea me ako se boji za mene.- Ma u tvojoj ruci tako je siguran da me nije strah, ali sad imamo preih briga. Nesrea moje prijateljice Mirene i njezina vjerenika Radoslava tako je teka i mnogo mi pritie srce. Henrik bi mogao izvriti svoju prijetnju.- Ako je otac kneza Radoslava odredio da ti jo jednom govori s njime, nee se Henrik usuditi da uini neto bez staroga kneza.- Kad bi se samo doskora vratio s Kaptola! Nadam se da e posluati bskupov savjet.Ivan je uzalud ekao mladoga Henrika Gisinga.Tada se otvore vrata. Na pragu stoji Tajana. Blijeda, iroko otvorenih oiju, bulji u gospodaricu.- to je, Tajano? - zapita Dorja.Djevojka odvrati vrlo tiho, gotovo apui:- Moj je otac s gospodinom Henrikorn uao u tamnicu.- Ivane! - klikne Dorja i naglo ustane. - Henrik e izvriti osudu. Henrik je ljubomoran na Radoslava. Uinit e to iz osvete. Sprijei to, Ivane.Bez rijei pohiti on u drugu sobu.Tajana i Dorja ostale su same.- Zato Ivan ne ode dolje? - pita Dorja, a Tajana je uhvati za ruku i apne:- Doite, kneginjice, da ne bude prekasno.- Ivane, Ivane! - vikne Dorja.Otvorivi druga vrata, ue u sobu, ali je ova bila prazna. To je ispuni beznadnirn strahom.Tajana povue Dorju na trijem, odakle su se spustile u dvorite.Dorja je pola prema vratima tamnice.Sluge joj zakre put, a ona im zapovjedi:- Maknite se! Poslao me ban, gospodar ove kue.Sluge posluaju Dorju i ona ue s Tajanom u mrani prostor kojim je jednom ve izlazila iz tamnice s knezom i braom Gisingovcima.U dubini svjetlo im pokae put koji ih odvede u tamnicu. Mladi knez Radoslav u jadnom je stanju. Dva su ga mukarca od vrata do nogu svezala o stup. Henrik Gising stoji postrance i zluradim krvoednim glasom draka:- Odmah u vas, knee, liiti jezika. Bila bi teta da nam otkrijete tajnu kako ste omamili kneginjicu Okigradsku. Bit e da umijete lagati ba kao trubadurski pjevai. Svojim junatvom i snagom svoga krljava tijela ba niste mogli osvojiti tako hirovitu, izbirljivu djevicu kao to je Dorja.Knez nije odgovarao. Izgledao je poput muenika koji je spreman da umre, a da ne progovori i sasvim se pomirio s tom milju.- Njoj za volju liili ste bana njegove keri. Znam ja to, a ini se da najpobonijoj djevici u kraljevstvu to i nije krivo! Mnogo se trudi oko vas, ali to emo?! Sad sam ovdje ja i ne kanim vam produljiti ivot ni do onog asa dok se sunce uspne nad crkvom sv. Marka. Kad vam stari knez dovede kneginjicu, neete joj moi nita vie rei. Nije li to uitak? - govorio je Henrik, smijui se, dok je krvnik mirno brusio no i pripremao se hladnokrvno na strahoviti in.Uto uleti kneginjica u tamnicu, a za njom Tajana.- Jao! - krikne ona i pograbi krvnika za ruku. - Ne smijete uiniti nita dok se s Kaptola ne vrati njegov otac.- Ovdje ja zapovijedam! - vikne knez Henrik.- Teko vama ako ga dirnete!- Plemenita kneginjice, niste mi mogli pribaviti veu radost nego to ste sami doli da budete svjedok kako e va miljenik izgubiti svoj pogani jezik! Ni vae usne ne bi mogle prirediti takav uitak. Krvnie, pouri!Tajana se prislonila uz zid, bulji u svoga oca, sklapa ruke u nijemoj molbi. Ali krvnik ne vidi, ne gleda, ve beutno brusi no, kao da se sprema rezati boinu peenku.- Ivane! Ivane! - vie Dorja kao bezumna u mrani hodnik tamnice. - Gdje mi je brat?- eka da mu doem na megdan! - nasmije se Henrik. - I poi u, ali prije treba da izvrim ono to e mi dati najvee zadovoljstvo i snagu da se bijem.Sluge Dorji zakre put, a Henrik im zapovjedi:- Rastvorite mu gubicu! Krvnie, na posao!Sluge pristupe k mladom knezu. Dorja se uhvati za zid. Pred oima joj se magli. Ne vidi nita drugo, nego no u krvnikovoj ruci i vie posljednjom snagom:- Ivane! Ivane!Pred oima joj nasta mrak i ona se srui na tlo tamnice.

PROROANSTVO

S grikih utvrda lepraju barjaci. S kula odazivaju se strae, zvona zvone. Velika vrata kamene kule s istoka iroko su otvorena. Teki drveni most tutnji pod udarcima konjskih kopita.Iznad devet grikih insula zatrubie kraljevski trubai sveanu objavu. Kraljevska povorka ulazi na Gri.Na malim konjima, opremljenim crvenom ormom, ponosno sjede dvorjani u arenim odorama. Slijedi ih nepregledna eta ugarskih vitezova s blistavim kacigama s kojih visi areno perje. Brade su isprepleli svjetlucavim zrnjem i vrpcama. Oruje blista i zvekee.ustro se kreu mali rutavi Kumani sa crnim klobucima. Oi im hvataju lijevo i desno areni svijet to se ukoio od uda, gledajui neviene crnopute momke.Kraljevski titonoe i barjaktari visoko uzdiu znakove kraljevske vlasti. Na konju s pozlaenorn ormom, u sedlu pokrivenom grimiznim pokrivalom, sjedi