diplomski rad - darhiv.ffzg.unizg.hrdarhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/9427/1/melita antunović...

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

DIPLOMSKI RAD

MELITA ANTUNOVIĆ

ZAGREB,2016

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za kroatistiku

Katedra za hrvatski standardni jezik

POVIJESNA DJELA FRA FILIPA LASTRIĆA

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Student:

Prof.dr.sc Ivo Pranjković Melita Antunović

S A D R Ž A J

SAŽETAK

1. UVOD……………………………………………………………………………….…1

2. FRANJEVCI U BOSNI………………………………………………………………..2

2.1 Nastanak i bitna svojstva franjevačkog reda…………............................................2

2.2 Franjevci u Bosni…..............…………………………………………………....3-4

2.3 Važnost franjevačkog reda za stanovnike Bosne........................……………......5-6

3. ŽIVOT I DJELOVANJE FILIPA LASTRIĆA…………………………………….….7

3.1.Podrijetlo i školovanje…………………………………………………………...7-8

3.2.Odgojna djelatnost………………………………………………………………....9

3.3.Predstavnik Franjevaca iz Bosne……………………………………………...10-12

4. LASTRIĆEV KNJIŽEVNI I ZNANSTVENI RAD………………………………..…..13

4.1.Filozofsko djelo…………………………………………………………….……...13

4.2.Književno – teološka djela…………………………………………………….......13

4.2.1. Koristan nauk dilovati molitvu od pameti……………...........................…...13

4.2.2. Testimonium bilabium………………………………………………...…....14

4.2.3. Kratak način činiti Put Križa………………………………………….….....14

4.2.4. Od uzam……………………………………………………………….….....14

4.2.5. Nediljnik dvostruk…………………………………………….……….…....15

4.2.6. Svetinjak……………………………………………………….…………....15

4.3. Povjesnička djela…………………………………………………………….…....16

4.3.1 Commentariolum super Bosnensis provincia……………………………......16

4.3.2 De aniquitate et natis Proviniae Bosniensis ( Epitome 1)……..……….…......16

4.3.3 Epitome vetustatum Provinciae Bosniensis ( Epitome 2)…………….……....16

4.3.4 Epitome vestustatum Bosnensis proviciae ( Epitome3)…………………........17

4.3.5 Lastrić kao suradnik ………………………………………………….……....17

5. POVIJESNA DJELA FRA FILIPA LASTRIĆA......................................................18-20

5.1 Bosna u Lastrićevim očima……………………………………….…….……..21-22

5.2 Izvori i literatura ……………………………………………………………....23-24

5.3 Nastanak i namjena njegovih povijesnih djela…………………………………....25

5.3.1 Commentariolum super Bosnensi provincia……………………………........25

5.3.2 De antiquitate et natis Proviniae Bosniensis ( Epitome 1)……………...........25

5.3.3 Epitome Vetestatum Provinviae Bosniensis ( Epitome 2)...............................26

5.3.4 Epitome vestustatum Bosnensis provinciae ( Epitome 3)………………........26

5.3.5 Lastrić suradnik u Farlatijevu povjesničkom djelu Illyricum sacrum……....27

6. ZAKLJUČAK………………………………………………………………………......28

7. LITERATURA / IZVORI………………………………………………………….....29

8. KLJUČNE RIJEČI...........................................................................................................30

9. POPIS SLIKA...................................................................................................................31

SAŽETAK

U ovom radu se ukazuje na važnost franjevačkog reda na prostorima Bosne i

Hercegovine i njihovom utjecaju na stanovnike; a posebice životu i djelovanju fra Filipa

Lastrića.

Filip Lastrić pripada plejadi najučenijih franjevaca Bosne Srebrne, posjedovao je

zavidnu opću kulturu, te je obnašao najviše dužnosti u svom Redu. Najviše djela je napisao

hrvatskim jezikom (slavo-bosanskim) ikavskim govorom, kako se tada većinom govorilo u

Bosni, te latinskim jezikom. Uvjeti u kojima je Lastrić živio i stvarao bili su izuzetno

nepovoljni, teško je bilo doći do podataka i literature, a i sam njegov život bio je ugrožavan od

Turaka, koji su često navaljivali na franjevačke samostane i uništavali kulturno blago i

dokumentaciju. Zirdum u predgovoru u Pregledu starina Bosanske provincije ističe da se

Lastrić počeo baviti poviješću iz nužde, a bio je vođen poglavito pitanjima preživljenja i

održanja u novim okolnostima na tlu BiH i šire. Odnosno, osjećao je potrebu da brani svoju

Provinciju od njezinih protivnika, a usput je htio i pokazati ljepote, bogatstvo i slavu svoje

domovine. Stoga, ovaj rad je posvećen njegovom djelovanju na prostorima Bosne, te njegovim

povijesnim djelima.

Rad je koncipiran u nekoliko cjelina. U uvodu je kratko opisan diplomski rad, odnosno

objašnjeno je da ne možemo pisati o povijesnim djelima fra Filipa Lastrića bez da spomenemo

važnost franjevačkog reda za stanovnike Bosne i Hercegovine kroz povijest. Osim toga opisan

je život i djelovanje fra Filipa, s posebnim naglaskom na njegovo zalaganje za prava Bosne, te

njegov književni i znanstveni rad: njegova filozofska, književno-teološka i povijesna djela. Na

kraju je dan osvrt na diplomski rad u cjelini.

Već su mnogi rekli da je Lastrić jedna od najznačajnijih ličnosti u hrvatskoj kulturnoj

baštini Bosne i Hercegovine, a istinske tragove njegove djelatnosti nalazimo u svim važnijim

događajima u životu Provincije pa i cijele Bosne, što još nije sasvim osvijetljeno. Stoga će,

prema A. Zirdum koji na kraju svoga djela Filip Lastrić Oćevac piše: “trebati još istraživati i

njegov život i njegov rad i prilike u kojima je djelovao, kako bi se mogla dati potpunija ocjena

njegova djela i odrediti njegov položaj unutar cijele hrvatske kulture i europskih kulturnih

zbivanja u 18. stoljeću”.

Povijesna djela fra Filipa Lastrića

1

1. UVOD

Kulturno je stvaralaštvo povezano s političkim, gospodarskim i kulturnim prilikama doba u

kojem stvaralac živi. Za bosanskog franjevca fra Filipa Lastrića može se reći da je osobito čvrsto

bio vezan za svoje doba. 1

Na samom početku rada govorit će se o franjevcima, o bitnim svojstvima franjevačkog reda,

pojavi franjevačkog reda u Bosni, te na kraju o njihovom djelovanju. Osnovna zadaća franjevaca

je živjeti Evanđelje, što znači pomagati potrebitima te im pružiti utočište i toplu riječ. Fra Filip

Lastrić je u pravom smislu te sintagme živio Evanđelje i radio sve da bi sačuvao granice svoje

Bosne i zaštitio interese svojih sunarodnjaka, što je vidljivo iz njegovog biografskog profila.

Tek kada su objašnjene prilike doba u kojem je Lastrić živio možemo zapravo shvatiti njegova

djela i ciljeve pisanja istih. Odigrao je sudbonosnu ulogu za provinciju Bosnu Srebrenu, koja je

kao provincija opstala zahvaljujući upravo njemu. Ono što je zanimljivo da u svojim povijesnim

djelima unosi i vlastita zapažanja iz zemljopisa, bilježi uspomene iz susreta, potkrijepljuje svoje

tvrdnje dokazima koje u cijelosti prenosi u djela.

1. Zirdum 1982:7


2

2. FRANJEVCI U BOSNI

2.1 Nastanak i bitna svojstva franjevačkog reda

Redovnički život je opća pojava kod svih naroda, bez obzira na različitost religija.

Redovništvo je bilo, a i danas je, jedan od bitnih čimbenika Rimske crkve. Redovništvo je

postojalo na našim prostorima i davno prije dolaska Hrvata.2 Red sv.Franje, koji se po njemu

naziva franjevački red, 2009. godine je slavio svoju 800. obljetnicu postojanja. Kako navodi

Anđelko Barun, 1209. godine, kada je Franjin pokornički način života prihvatilo njegovih

dvanaest sljedbenika, on je sebi i svojoj braći jednostavnim riječima napisao pravilo života u

kojem je opsluživanje svetog Evanđelja postavljeno kao nerazoriv temelj. S njima je sv. Franjo

krenuo u Rim k papi da mu službeno potvrdi Pravilo i da odobri takav način života. Papa je

oklijevao, jer nije bio siguran da je takav život moguć. No, dobivši viđenje da skromni čovjek

podupire leđima Lateransku baziliku da se ne sruši, Papa je shvatio da je taj siromašni čovjek

sv.Franjo. Potom je odobrio Pravilo te im dopustio da slobodno propovijedaju riječ Božju. Mala

Franjina zajednica je uskoro postala veliki crkveni red.

Unatoč činjenici da potječe iz bogate i ugledne obitelji, odlučuje se za život u siromaštvu i

poniznosti, čuvstvom najdubljeg suosjećanja. Barun dalje navodi da sv. Franjo nije želio da

njegov red bude samo jedan red više u Crkvi. Nije se htio, naime, povući poput monasa,

tadašnjih redovnika, na ograđene prostore moliti i raditi; htio je djelovati u svijetu i spašavati

svijet, a i sebe. Tu veliku novost kasnije prihvaćaju i drugi prosjački redovi. Za Franju je, izići

iz svijeta ili napustiti svijet, značilo prezreti svjetovne ispraznosti, ostaviti svjetovne mane i

požude i intenzivnije se uputiti prema Bogu. Njegovo Pravilo nije ništa drugo nego Evanđelje

na djelu.3

2.www.bosnasrebrna.ba , pregled 18.9.2016.

3.Barun 2008: 9-15

http://www.bosnasrebrna.ba/


3

2.2 Franjevci u Bosni

Dominikanci su bili prvi misionari katolicizma u srednjovjekovnoj Bosni. Prvo su se pojavili

kao inkvizitori, tj. ispitivači pravovjerja bosanskih krstjana, a nakon proglašavanja Crkve bosanske

hereičnom kao misionari, odnosno propovjednici vjere. Prvi biskupi uspostavljene latinske

bosanske biskupije bili su dominikanci. Njihovo djelovanje u Bosni nije bilo uspješno vjerovatno

zbog političkog faktora. Oni su, naime, došli u Bosnu pod zaštitom ugarskih političkih snaga, čijoj

su se dominaciji opirale domaće političke snage, prije svega bosanski banovi.

Prvi franjevci su došli na bosansko tlo davne 1248.g. kao ispitivači pravovjerja bana Mateja

Ninoslava.4 Naseljavaju se po gradskim naseljima, rudarskim i trgovačkim mjestima, gdje je veća

skupina stanovništva. Prvi samostan podigao je bosanski ban Stjepan II. Kotromanić u Milima kraj

Visokog. 1340. su već osnovali samostalnu franjevačku zajednicu koja se naziva vikarijom, a

poglavar je vikar. Uz papinsko odobrenje podigli su se mnogi samostani po Raškoj, Vlaškoj,

Slavoniji i Ugarskoj. 1375. je franjevačka bosanska zajednica imala sedam kustodija i 36

samostana. 5

Krajem 17.st. , u vrijeme tzk. Bečkog rata, Osmanlije su bile potisnute iz dijela južne Europe.

Taj je rat prouzročio velike seobe pučanstva i novi slijed ratova. Karlovačkim mirom 1669.

Osmansko je Carstvo napravilo najveće teritorijalne ustupke u svojoj povijesti i tim je mirom

postavljena današnja granica Bosni i Hercegovini. Kako mirom nisu bili zadovoljni ni poraženi ni

pobjednici to su pokazala i sljedeća dva rata. 6 Tako se početkom 18.st. Bosna našla u tri različite

neprijateljske države: Habsburgškoj Monarhiji, Mletačkoj Republici i Osmanskom Carstvu.

4.Vasilj, Džaja,Karamatić,Vukšić 1997:49

5. ibid 1997:86

6. Lastrić 2003:8


4

Svi ti ratni sukobi doveli su do velikih seoba pučanstva, a posebno katolika Hrvata iz Bosne

i Hercegovine. Uz njih su išli i franjevci. Od bivših deset franjevačkih samostana ostala su samo

tri koja su preuzela brigu za dušobrizništvo u Bosni i Hercegovini. 7 Mnogo franjevaca je prešlo u

novooslobođene krajeve. Omogućena im je bila i gradnja novih samostana. Nastao je procvat

Provincije u njezinom južnom i sjevenom dijelu, dok se u Bosni i Hercegovini, pod turskom vlašću,

nije mogao obnoviti ni jedan samostan, niti sagraditi novi.

U novim političkim prilikama franjevci su pokušavali naći prikladan modus vivendi, ali su

bili ograničeni kretanjem, jer su okviri u kojima su se mogli kretati bili uski i čvrsti da su se katolici

sve više otuđivali i nisu više usklađeno djelovali. Preostalo malobrojno katoličko stanovištvo u

Bosni proživljavalo je najteže dane u svojoj povijesti. Valjalo je preživjeti, te su se zbili oko svojih

franjevaca i njihovih samostana. To su prilike u kojima je djelovao bosanski franjevac Filip Lastrić,

koji je istaknutije ime u skupini franjevaca koji su svojom djelatnošću uspjeli obraniti, sačuvati i

dalje izgrađivati katolike Hrvate. 8

U Osmanskom razdoblju svoje povijesti provincija bosanskih franjevaca se širila na

izvanbosanskohercegovačka područja, da bi se kasnije vratila u svoje granice, a u isto vrijeme je

katoličanstvo knjižilo svoj socijalni, urbanistički i brojčani nazadak. Turski poreski popisi govore

vrlo često o napuštenim i opustošenim selima, a opustošena zemljišta naselit će nekatolički

kolonisti iz jugoistočnog bosansko-hercegovačkog susjedstva, a od 18.st. i katolički kolonisti iz

Dalmacije, te Hercegovci. Daljni uzrok opadanja katoličanstva bila je intenzivna islamizacija, te

djelomični prijelazi na pravoslavlje. 9

7. ibid 1997: 10,11

8. Zirdum 1982.: 3,4

9. Vasilj, Džaja, Karamatić, Vukšić 1997:62


5

2.3 Važnost franjevačkog reda za stanovnike Bosne

„ A bijaše tada nječesova ognjuština u Bosni, od koje pomrije mnogo naroda. Bi i

kuga teška i svaka žalost. Iste godine pade snijeg i mraz na žita i bi glad golem. I otada se

počeše kovat manjgure, jerbo se k Carigradu proć ne mogaše, budući svuda Nijemci i drugi

krstjani obastrli Bosnu. I bijaše šinik pšenice za srebrne jaspre po jaspri 6000, a za

manjgure-po dvanaest hiljada.- Pomrije također mnogi narod od glada. A bižanija turska

bižaše priko Save prid vojskom nimačkom. Kud god si se makao, sve mrtvaci ležahu, niti

se kopahu, niti imadijaše tko kopati. Jeđahu ljudi resu ljeskovu, koru s drvlja, vinovu lozu,

pse, mačke i gdi godi bi što mogli naći. U Sarajevu izidoše dica svoju mater mrtvu... Istina

je pak da bi mnogi mnogijem a osobito fratri, kojizim i onda gospodin Bog i sv. Franjo jest

providio, davali da se najedu, ama kako bi se koje najilo, tako bi i umrlo.“ 10

Koliko su bili teški uvjeti života, te koliko su franjevci pomagali jadnim ljudima u Bosni

svjedoče zapisi u Ljetopisu sutješkog samostana. Franjevci iz porušenih samostana prešli su u

oslobođene krajeve ispod turske vlasti, pa je broj svećenika u BiH bio posve mali. Pisali su

kardinalima da njih 26 održava na nogama pet glavnih samostana usred Bosne i pet na granicama,

te da dijele sakramente i poslužuju bijedne kršćane u vrijeme kuge i kužne zaraze. Nekoliko mjeseci

nakon Karlovačkog mira naređeno je gvardijanima da se vrate na svoja stara ognjišta. No, ipak

nitko se nije vratio. Nešto kasnije broj se ipak povećao te su djelovali uglavnom franjevci koji su

bili rodom iz Bosne i Hercegovine; franjevci koji su gajili uvjerenje da bi njihova odsutnost zapravo

značila umiranje katoličanstva na tom tlu. 11

10. Benić 2003: 53

11. Zirdum 1982: 36


6

Osnovna zadaća franjevaca bila je naviještanje evanđelja riječju i primjerom.

Upravo su zbog navedenog bavili se raznim kulturnim djelatnostima koje su izravno ili

neizravno vezane za njihov poziv. Kad je katoličkom puku bilo najteže franjevci su bili za

njega i socijalni radnici, politički zastupnici, prosvjetitelji i pisci , graditelji, liječnici i sve

drugo što je potrebno za očitovanje i očuvanje vrednota jednoga naroda. 12

Franjevci su pružali utočište ispačenom narodu; veliki porezi, pljačke, nasilja,

ponižavanja i progoni su iscrpljivali puk i dovodili u ekonomsku krizu. Puku je trebala

zaštita i lijepa riječ, a to su mogli naći samo kod franjevaca. Franjevački samostani su

također bili jedini centri za prosvjećivanje katolika u Bosni. Krajem 16.st. dobivaju od

osmanskih vlasti dopuštenje da mogu i po selima poučavati djecu. Još prije Ilirskog pokreta

franjevci otvaraju pučke škole i tečajeve za opismenjivanje. Nadalje, franjevci su

rodonačelnici bosansko-hercegovačke književnosti. Prvo djelo na narodnom, hrvatskom

jeziku izdao je fra Matija Divković 1611. pod naslovom Nauk krstjanski i Sto čudesa. Za

njim mnogobrojni franjevci pišu i objavljuju radove i djela različita sadržaja.

Nažalost, u Bosni sve do druge polovine 19.st. državne vlasti nisu poduzimale mjere

zdravstvene zaštite ljudi. Inicijativu preuzimaju franjevci, osobito od 17 st. pa dalje.

Prililkom studija teologije u inozemstvu, prikupljali bi knjige medicinskog sadržaja i

donosili u Bosnu, tako da je bilo puno franjevaca priučenih liječnika. Početkom 18.st. su

poneki franjevci uz teologiju studirali i medicinu. 13

12.Barun 2008: 91

13. ibid 2008: 92,93


7

3. ŽIVOT I DJELOVANJE FILIPA LASTRIĆA

3.1 Podrijetlo i školovanje

Fra Filip Lastrić se redovito potpisivao kao Filip iz Oćevije, dok su ga njegovi

suvremenici nazivali jednostavno Oćevac, po mjestu u kojem je rođen. Oćevac je , dakle,

istoznačnica za Lastrića. Rodno ime i prezime Filipa Lastrića bilo je Martin Jakovović. 14

Rođen je 1700., a potječe iz siromašne obrtničke obitelji. Ne zna se točno kada je došao u

Kraljevu Sutjesku, no prema odgojnoj praksi s početka 18 st. u samostan su primali dječake

između 12 i 14 godina. Pretpostavlja se da je Lastrić došao 1712. ili 1713.godine. Osnovna

izobrazba dječaka je trajala od šest do osam godina;

u to vrijeme svaki je đak trebao naučiti čitati, pisati,

računati, te gramatiku ilirskog, latinskog i

talijanskog jezika.15 1720. je položio redovničke

zavjete, a ubrzo nakon toga odlazi na studij u

Foligno u Italiji. Završio je tri godine filozofije i

četiri teologije, i to s odličnim uspjehom. 1726. ga

imenuju i profesorom filozofije u Požegi. Nakon

skoro deset godina školovanja i predavanja iz

filozofije, Lastrić se vraća u svoj rodni samostan u kome će, uz kraće prekide, ostati do

smrti 1783. Tu je bio učitelj đaka i novaka, a kako njih nije bilo puno, bio je vrlo aktivan u

dušobrizništvu. 16

14. Lastrić 2003: 16

15. Zirdum 1982:59

16.Lastrić 2003:18


8

Fra Bono Benić u Ljetopisu sutješkog samostana ima samo riječi hvale za fra Filipa Lastrića:

„ Isto je tako 1741.bio / održan/ kapitul , na kojem je izabran odsutni m. p. o. Filip iz Oćevije

za provincijala; on je bio svestrano učen. Trajno je bježao od časti i dok je obnašao ovu

službu i uvijek. Zbog svog uzornog redovničkog života bio je osobito drag

velikodostojnicima kako crkvenim, tako i svjetovnim po Ugarskoj, Banatu i Slavoniji. Bio

je revan širitelj redovničkog opsluživanja i riječju, i primjerom, i naukom, u koju se , kao

što je sam rekao, odlično razumijevao.“ 17

Slika 2:

17. Benić 2003: 67


9

3.2 Odgojna djelatnost

Lastrić je bio odgojitelj, profesor filozofije u Požegi, a na kraju učitelj novaka i đaka u

Kraljevoj Sutjesci, gdje je vršio i dužnost propovijednika i kao najmlađi svećenik bio veoma

djelatan po cijelom području sutješke župe. Svojim profesorskim i odgojiteljskim radom

svratio je na se pozornost šire provincijske javnosti. Kada nije imao školskih obaveza,

posvećivao je dosta vremena pastoralnom radu. Tragove nalazimo po župnim knjigama

sutješkog arhiva, gdje je bilježio one koje je krstio, vjenčao ili pokopao, ali je usput unosio i

druge podatke i svoja zapažanja. U to vrijeme je harala i kuga, pa je Lastrić od početka bilježio

i podatke o njoj: osobe koje su od iste umrle, načine kako se bolest prenosila, kako je prolazila

i kako se ponovno pojavljivala. Bilježio je i vremenske neprilike, pa čak je zabilježio kako je

popravljan krov na crkvi. Lastrić je obilazio i udaljena sela i zaseoke sutješke župe, a u vrijeme

kuge je pokazivao pravo i hrabro čovjekoljublje, bez obzira na opasnost za svoj vlastiti život.18

18,19. Lastrić 2003:7,8,20


10

3.3 Predstavnik franjevaca iz Bosne

Svojom poduzetnošću i sposobnošću stao je 1734. na čelo franjevcima iz Bosne i Hercegovine.

Napisao je i predstavku Propagandi, koju potpisuje s jos 24 franjevaca. U njoj govori o političkim

prilikama i odnosu osmanske vlasti prema franjevcima i katolicima, kritizira susjede biskupe koji

se ne mogu složiti oko granica, žali se na ministra koji je ukinuo slanje studenata u inozemstvo, te

diobu Provincije.

1735. ga imenuju kustosom Provincije, drugom po položaju osobom u vodstvu zajednice. Kao

kustos suprostavlja se podjeli Bosne Srebrne, te se nije htio odreći službe samo zato da bi mogao

zagovarati i braniti interese Bosne.19

1736. za kratko vrijeme je Bosna postala neovisna, zalaganjem fra Filipa Lastrića, ali su stečenu

samostalnost uskoro izgubili i opet bili uključeni u zajednicu s Prekosavljem. No, što dalje to je

sve višebrojniji prekosavski dio zapostavljao i zanemarivao Bosnu; ona je postala samo privjesak.

To je prisililo Bosance da se izjasne za odvajanje i da se bore za samostalnost. Do nje je konačno

došlo g. 1757. Tada je Provincija podijeljena na prekosavski dio, koji je postao Provincija sv. Ivana

Kapistrana, i na bosanski dio, koji je sada postao Kustodija sv. Križa Bosna Srebrena. Bile su to

vrlo nejednake cjeline: provincija sv. Ivana Kapistrana imala je 22 samostana i preko 600 braće a

Bosna Srebrena svega 3 samostana i 150 braće.

18,19. Lastrić 2003:7,8,20

20. www. svjetloriječi.ba:pregled 20.9.2016


11

Ta nova podjela bila je i po Bosance u jednu ruku povoljna a u drugu nepovoljna. Dobro je

bilo što su se konačno osamostalili i oslobodili prevlasti Prekosavlja; loše je bilo to što su sada

spali na rang kustodije, jedinice koja stoji ispod provincije. A ipak, upravo je Bosna bila toliko

zaslužna za Crkvu i Red i bila majkom brojnih drugih provincija. Sada je došla na začelje, iza svih

drugih provincija, a ujedno izgubila brojne povlastice koje je kao provincija imala.

U toj nevolji bosanski su franjevci poslali u Rim fra Filipa da on ponovno vrati Bosnu na

rang provincije i vrati joj stara prava. Na suprotnoj strani bila je snažna prekosavska provincija sa

svojim učenim stručnjacima. U raspravi su sudjelovali i talijanski pravnici o. Karlo M. Perugino i

odvjetnik Reda o. Kerubin.21 Njihov izaslanik, fra Filip, je u svom rukopisnom djelu

Commentariolum super Bosnensi provincia opisao cijeli tijek rasprave, pitanja nadležnih, i svoje

odgovore. 22 Kako piše u Ljetopisu Sutješkog samostana fra Filip se vratio iz Rima s dekretom te

je Bosanska Kustodija bila opet uzdignuta na čast provincije sa svim ranijim povlasticama.

„ 1759. dana 18.februara dođe iz Rima u Fojnicu m.p.o. Filip Oćevac, bivši provincijala,

vrlo vrijedan i slavan čovjek. Bio je silno radostan jer je nosio dekret sv. o. Pape i generalnog

ministra , kao što smo gore opisali. Stoga bi zakazana kapitularna skupština u Fojnici za 25. dana

istog mjeseca, to jest februara.“ 23

21.www.svjetloriječi.ba, pregled 20.9.2016

22. Lastrić, 2003:14

23. Benić, 2003:202


12

Kao bivši provincijal Lastrić je mogao sudjelovati na kapitulama, te se tim pravom redovno

služio.24 U Ljetopisu Sutješkog samostana piše :

„ Bivši provincijal Oćevac, uzevši sa sobom kao prijatno druga p.o. Nikolu Lašvanina,

tadašnjeg kustosa, otide odavle, pa idući preko Kranjske i Štajerske, stignu u Beč, u Austriji. Ondje

su kanili predočiti razne poteškoće i potrebe ove kustodije posvećenom carsko-kraljevskom

veličanstvu. A sad, dragi čitatelju, pogledaj šta je uradio prije svog odlaska naš predvodnik, otac

/Oćevac/. Kad se spremao na ovo putovanje, nije za njega talo lako mogao dobiti starješinsku

naredbu od generalnog poglavara; od provincijala, koji nam inače nije bio naklonjen, nije bilo

smisla tražiti je. Budući da je stvar bila hitna, zamolio je od presv.i preč. Biskupa Pavla Dragičevića,

apostolskog vikara, crkvenu naredbu za sebe i za svog druga, da se ne bi, ako bi zatrebalo, na putu

našli bez ikakva svjedočanstva dobra redovnika. Ovaj vrijedni otac napravio je još jedan dosjetljiv

potez u ovoj nevolji:napisao je naime hitno pismo u Rim m.p.o. generalnom prokuratoru Reda,

moleći ga da mu što prije izvolil odgovoriti a odgovor da uputi u Graz ili Savoriju i da gvardijanu

toga mjesta preporuči da ga /za njega/ sačuva. Razboriti o. Oćevac htio je, kad tamo dođe bez

pismene starješinske naredbe svoga Reda, da nitko od poglavara one provincije ne mogne reći, da

je o. Oćevac krenuo na put bez znanja svojih redovničkih poglavara. „ 25

Oštrouman, kako kaže Zirdum, i energičan, koleričkom je upornošću nastojao postići ono

što je smatrao da je zajednici potrebno, a nakon neuspjeha nije se lako dao pokolebati. Bio je

poštivan, cijenjen, napadan i kažnjavan. Lastić je rodoljub kojemu je velika istina o Bosanskom

Kraljevstvu ulijevala nadu u slobodu i samostalnost Bosne i Hercegovine. 26

24. Zirdum 1982: 63,64

25. Benić 2003.: 121

26. Lastrić 2003.:45


13

4. LASTRIĆEV KNJIŽEVNI I ZNANSTVENI RAD

Fra Filip Lastrić ima široki opus djela, koja možemo podijeliti na filozofska, književno-teološka,

te povjesnička djela. Kako Lastrića najčešće nazivaju začetnikom kritičke povjesnice Bosne i

Hercegovine 27 , u ovom radu ćemo više govoriti o njegovim povijesnim djelima.

4.1 Filozofsko djelo

Lastićevo filozofsko djelo je Traditiones in universam aristotelico-scoticam philosophiam.

Radi se o rukopisu iz filozofije, što ga je napisao i njime se služio, dok je bio profesor u Požegi.

Lastrić svoj spis nije davao studentima, već mu je on služio kao podsjetnik kod predavanja. 28

4.2 Književno- teološka djela

4.2.1. Koristan nauk dilovati molitvu od pameti

Zirdum tvrdi da Lastrićeva knjižica o razmatranju nije izvorna ni po sadržaju ni po načinu.

To je prvi put na hrvatskom jeziku opširno i stručno obrađena franjevačka metoda razmatranja.

Knjižica nije imala većeg utjecaja na Lastrićevo kasnije stvaralaštva. No, ipak je važno za

proučavanje jezika, leksike i grafije u 18.st. 29

27. Zirdum 1982.:169

28. ibid 1982:85, 91

29. ibid 1982:93


14

4.2.2. Testimonium bilabium

Prvo Lastrićevo propovjedničko djelo jest Testimonium bilabium, djelo je izbor iz njegovih

svečanih govora koje je držao po BiH i drugim krajevima provincije. Pisao ih je i držao na

hrvatskom jeziku, a preveo ih je i na latinski jezik. To je jedino homiletsko djelo u našoj starijoj

književnosti, koje je tiskano bilingvalno:na latinskom i hrvatskom jeziku. Svojim kićenim jezikom

pokušao je zadovoljiti otmjeno slušateljstvo svoga doba. 30

4.2.3 Kratak način činiti Put Križa

Pobožnost put križa prakticirana je u srednjem vijeku, ali broj stajališta nije bio strogo

određen. Pod utjecajem franjevaca poprimila je sadašnji oblik, koji je nadomjestio sve druge.

Potvrdio ju je Papa Inocent XI. Pobožnost je obavljana u franjevačkim samostanskim crkvama

provincije Bosne Srebrne pa su je brzo prihvatili i vjernici. Lastrićevi obrasci put križa dobro su

primljeni i dugo upotrebljavani u BiH. 31

4.2.4 Od uzam

Od Uzame je Lastrićev prijevod „veni mecum“, tj.pođi sa mnom. Njegovo najpopularnije

odgojno-teološko djelo. Dao mu je slikovit naslov jer bez njega niti jedan bosanski svećenik druge

polovice XVIII. i prve polovice XIX.st. nije polazio na svoja pastoralna putovanja. Mali format mu

je omogućio da ga je mogao uvijek uza se imati i poslužiti se s njim u svakoj prilici. 32

30. Zirdum , 1982: 94,95

31. ibid, 1982.:102,103

32. ibid, 1982., 104,105


15

4.2.5 Nediljnik dvostruk

Poslije tiskanja djela Testimonium bilabium franjevci u BiH zamolili su Lastrića da napiše

jedan godišnjak tj. ciklus propovijedi za cijelu godinu, za sve nedjelje i svetkovine. Njihovoj molbi

Lastrić je udovoljio tiskajući Nediljnik dvostruk i Svetnjak. Zamoljen je da napiše jedan godišnjak,

no ponudio je dva, jer je za svaku nedjelju pripremio po dvije različite propovijedi. 33

4.2.6 Svetinjak

Svetinjak je zasebno djelo, a po svojoj kompoziciji naslanja se na Nediljnik. Što je u

Nediljniku pisao za nedjelje, u Svetinjaku je pisao za svetkovine, koje se štuju uzdržavanjem od

poslova služavski priko sve godine, s tom razlikom što je u Svetnjaku samo jedna propovijed, osim

za pet svetkovina , gdje su stavljene po dvije propovijedi. 34

33. ibid 1982.: 110,111

34. ibid 1982: 114,115


16

4.3 Povijesna djela

4.3.1 Commentariolum super Bosnensis provincia

Lastrić je svoj Commentariolum naslonio na ljetopis Andrije Šipračića- Dubočanina, koji

se čuva u Kraljevoj sutjesci. Počeo ga je pisati nakon povratka iz Rima, jer je očekivao da će dekret

Pastoralis officii naići na reakcije, pa je trebalo bolje proučiti temelje na kojima je stajao. Kod

davanja dekreta povijesni razlozi bili su odlučujući, a o povijesti se znalo malo i uopćeno. Pa je

Lastrić , čim se vratio od putovanja, počeo prikupljati dokumetne i građu iz ljetopisa i povjesničke

literature. 35

4.3.2 De aniquitate et natis Proviniae Bosniensis ( Epitome 1)

Ovo djelo Lastrić ne stavlja u popis svojih tiskanih djela. Razlog je, u tome što ga je

pretiskao u Epitome 2 , a uz male preinake i u Epitome3. Ovaj spis je napisao da sudionicima na

generalnom kapitulu pokaže neutemeljenost zahtjeva Kapistranske provincije. 36

4.3.3 Epitome vetustatum Provinciae Bosniensis ( Epitome 2)

Epitome je korak dalje u Lastrićevu istraživanju bosanske povijesti. U njemu je iznio

rezultate do kojih je došao na temelju pristupačnih izvora i literature. Djelo je bilo zapaženo u

javnosti, pa će to biti jedan od razloga zašto će Lastrić nastaviti izučavati bosansku povijest. (37)

35. ibid, 1982: 117

36.ibid, 1982: 122

37.ibid 1982.,:125


17

4.3.4 Epitome vestustatum Bosnensis proviciae ( Epitome3)

Epitome je pobudilo zanimanje i reakcije među čitateljstvom. To je nastavak i kraj

Lastrićevog povijesnog istraživanja.38

4.3.5 Lastrić kao suradnik

Uz rukopisna i tiskana djela Lastrić je bio suradnik u Farlatijevu povjesničkom djelu

Illyricum sacrum i Horanyijevu bibliografskom djelu Memoria Hungarorum. 39

38. ibid 1982.:130,131

39.ibid 1982.: 133


18

5. POVIJESNA DJELA FRA FILIPA LASTRIĆA

Lastrićevo djelo Pregled starina Bosanske provincije, drugačije je negoli druga slična djela.

Prije svega je bitno istaknuti motive zbog kojih je Lastrić počeo istraživati povijest i ciljeve koje

je time želio postići. Zirdum u predgovoru u Pregledu

starina Bosanske provincije ističe da se Lastrić počeo

baviti poviješću iz nužde, a bio je vođen poglavito

pitanjima preživljenja i održanja u novim okolnostima na

tlu BiH i šire. U rukopisnoj bilješci , na marginama

Epitome 1 obrazložio je svoje motive jer je slutio da će

franjevci Provincije Sv . Ivana Kapistrana, uporno tražiti

prednost i čast pred obnovljenom provincijom Bosnom

Srebrnom. Tako je Lastrić skupljao dokaze da bi Srebrna

imala prednost i kad se na generalnom kapitulu bude o

tome razgovaralo.

„ Sastavio sam , dakle, ovo djelce, kao povijest, u kojem

sam iznio sve dokaze za koje sam predviđao da bi ih oni mogli potezati... dok sam išao na glasoviti

generalni kapitul, dao sam ovaj sveščić u Veneciji na tisak, da bi ga ( ako bude trebalo) lakše mogao

dati u ruke porotnicima i drugima na koje to bude spadalo. Tako sam to i učinio. Franjevci

Provincije Sv. Ivana Kapistrana podnijeli us generalnog kapitulu molbu u kojoj su iznijeli svoje

dokaze za zaštitu ranije spomenute časti. Tamo je i naš izaslanik jedne, na koje je to spadalo,

zamolio, a drugima je podijelio ovu knjižicu i tako gotovo šuteći , na posve lijep način, parnicu

okrunio uspjehom.“ 40

40. Lastrić 2003: 28,29


19

Tijekom vremena nakupilo se i drugih pitanja i problema o kojima je Lastrić htio iznijeti

svoje mišljenje. Od najstarijih vremena postavljalo se pitanje dolaska franjevaca u BiH i kraja iz

kojega su ušli. Na temelju različitih odgovora izvlačili su se različiti zaključci. Autori su bili

podijeljeni. Lastrić je bio mišljenja da je Bosanska vikarija jako stara i da je gotovo istodobna s

franjevačkim redom, te je kritizirao starije franjevačke povjesničare Lisabonca i Gonzagu, a držao

se Waddinga i drugih suvremenih povjesničara.41

„ Nitko neće poreći da je ova provincija pod nazivom vikarije vrlo stara i da je gotovo istodobna

sa samim franjevačkim redom, ma što o tom rekli Lisabonac i Gonzaga sa svojim

istomišljenicima.“ 42

U svoja djela Lastrić unosi izvorne dokumente, uglavnom povlastice, koje nisu zastarjele, kao

što je slučaj s mnoštvom onih, što ih nabrajaju Wadding, Gonzaga i drugi. To su povlastice o slanju

studenata na studij u inozemstvo, o odlasku u Rim bez posebnog dopuštenja vrhovne uprave.

Pobilježio je i darove katoličkih vladara franjevcima Bosne Srebrne i neka pisma koja nas štite i

preporučuju i neka svjedočanstva da ne bi bila zaboravljena.

Uz povijest Provincije Lastrić u Epitomama obrađuje i kratku povijest svoje domovine BiH.

Lastrić je obišao mnoge europske zemlje, vidio mnogo krajeva i gradova, pa mu je bilo žao što je

njegova domovina gotovo nepoznata ili krivo predstavljena obrazovanim ljudima u Europi. 43

41. Zirdum 1982.:156,157

42. Lastrić 2003.:63

43. Zirdum 1982.:56,157,158


20

U Lastrićevim povijesnim djelima osjeća se jak utjecaj okoline u kojoj je živio i djelovao. Na

njega utječe oporna životna stvarnost, trudi se biti jasan i prihvatljiv malom bosansko-

hercegovačkom čovjeku: tješi ga u vrijeme oskudice i tlake, ide mu u susret u njegovim željama,

dijeli s njima radosti i nade. Govori mu u slikama i simbolima iz njegova svakodnevnog života, iz

prirode s kojom je bio jako povezan, pričama posuđenim iz naroda i literature. 44

44. ibid, 1982.:146


21

5.1 Bosna u Lastrićevim očima

Prirodna okolica ima veliku ulogu u čovjekovu životu, pa ga je njegovo opisivanje uvijek

privlačilo. Upotrebljava mnoštvo slika iz prirode, da bi snagom jezičnog izričaja u svom

slušateljstvu izazvao određene osjećaje , potrebu za podizanjem ljepšeg svijeta, oblikovanog

čovjekovom tvoračkom suvislošću, duhovnim značenjem njegove sudbine. 45

Ono što je Lastrić htio istaknuti u ovom djelu jesu prirodne ljepote Bosne. Kaže da su vrijednost

i ljepota Bosne manje poznata svijetu, pa ju ne želi opisati , da se taj prikaz ne bi učinio izmišljenim

i pretjeranim.

„ Priznali bismo da u Bosni ima dosta planina, ali se varaju oni koji misle da su to planine Gelboe.

Bosna obiluje ne samo planinama nego i ravnicama, a jedne i druge vrlo su plodne. U Bosni nema

planina koje nisu bogato protkane krasnim i raznolikim livadama i gajevima. Natapaju ih potočići

iz izvora, pa one gode pogledu i razveseljuju srce. Nema rijeke koja s obje strane ne bi bila okružena

obrađenim njivama i oranicama – što ravnim to brežuljkastim- i to vrlo rodnim. Ne treba smatrati

nevjerovatnim ako se kaže da s nekih planina teku zlatonosne rijeke... Rijeke- ne samo veće nego

i gorski potoci- obiluju vrlo ukusnom ribom. „ 46

Lastrić je zaljubljen u Bosnu, oduševljeno nabraja njezine ljepote, gradove, tvrđave. Zastupa svoje

mišljenje i stoji iza svoje svake napisane riječi.

45. ibid 1982.:148

46.Lastrić 2003.: 161


22

„ Bosna je , dakle, kao kraljevstvo, dok je doživljavala svoj procvat, imala više banovina,

kneževina i drugih upravnih jedinica ili pokrajina. Graničila je s istoka s rijekom Drinom, koja

utječe u Savu, s juga s Dubrovačkom Republikom i Primorjem- sa zapada s Cetinom, Krbavskim

planinama i rijekom Unom. Napokon, priznajem da sam ovo rekao, jer sam kod raznih pisaca

mogao pročitati razne tvrdnje. Rekao sam to bez namjere da osporavam ili da koga izazivam na

raspravu, nego-kako sam kazao: treba pustiti svakoga da zastupa svoje mišljenje.“ 47

Završavajući svoj prikaz o vrijednosti bosanskog tla piše:

“Tko bi htio prikazati ljepotu položaja gradova i gradića smještenih uz rijeke i potoke,

prijaznost zraka barem u ljetno doba, zdravo podneblje, izvore živih voda, plodnost

ravnica.....zaista bi morao raspresti mnogo duže izlaganje , nego što nam je bila namjera u ovom

kratkom prikazu.“ 48

47 ibid 2003.: 166

48 Zirdum 1982:159


23

5.2 Izvori i literatura

Lastrić pristupa proučavanju povijesti kao čovjek izobražen i iskusan u pisanju. Njegova

povjesnička djela metodički su dobro koncipirana. Podijeljena su na poglavlja, paragrafe i brojeve.

Opaske u tekstu obilježava slovima, stavlja i stvarno kazalo, gdje kod svakom pojma bilježi

stranicu i marginalni broj. Iako nije završio studij povjesničkih znanosti, kroz studij filozofije i

teologije, usvojio je kritički pristup izvorima i literaturi. Svoje tvrdnje temelji na dokumetnima, te

se tuži što u Bosni nema mnogo toga što je potrebno da se upotpuni mala povjesnica. 49

U djelu možemo naići na transkripte dopisivanja , dopise, prijepise koje nam Lastrić donosi u

cijelosti. Trudi se da, u pisanju o prošlim događajima , provede u djelo Ciceronov princip istinitosti

i autentičnosti. Doslovice unosi i neke dokumente u čiju vjerodostojnost sumnja, da se kakvi- takvi

sačuvaju, jer te stvari išćezavaju u pepelu zaborava. 50

Tako donosi i cijeli dekret o uspostavljanju Kustodije sv. Križa Bosne Srebrne na stupanj

provincije.

„..... u njemu je provedena željena podjela, oci i braća Slavonije, Srijema i Ugarske nisu joj se

suprostavili nego su je odobravali. Spomenutu Provinciju Bosnu Srebrenu tako smo podijelili na

dva dijela...51

49. Zirdum 1982: 161

50. ibid 1982:161

51. Lastrić 2003:85


24

Ili prijepis odgovora pročelnika Propagande na molbe otaca Provincije koje smo u ovom radu

već spomenuli.

„ Poštovani oci! Ovamo su stigla vaša pisma kojima se tužite...; a glede studija i vestijarija

mladića koji idu na obrazovanje izvan Provincije neka se drže i u svemu izvršavaju dekreti koje je

Propaganda u drugim prilikama izdala u njihovu korist. Isto tako treba da nastojite gorljivo

promicati u tim krajevima svete misije za spasenje duša, ...“ 52

Uz bogatu arhivsku građu Lastrić se služio relativno bogatom literaturom. Imao je na

raspologanju knjižnicu u Sutjesci, za koju je i sam mnogo nabavljao, ali je sigurno neke knjižive

posuđivao iz drugih samostalnih knjižnica.

52. ibid 2003: 92


25

5.3 Nastanak i namjena njegovih povijesnih djela

5.3.1 Commentariolum super Bosnensi provincia

Kao što je već spomenuto Lastrić je svoj Commentariolum naslonio na ljetopis Andrije

Šipračića Dubočanina, koji se čuva u Kraljevoj Sutjesci. Počeo ga je pisati nakon povratka iz Rima

1759. jer je očekivao da će dekret naići na reakcije. Kod davanja dekreta povijesni razlozi bili su

odlučujući, a o povijesti Bosanske provincije znalo se malo i uopćeno. Lastrić je cijelu tu godinu

prikupljao dokumente i građu. Zamislio je svoje djelo u deset paragrafa, razvrstao je građu,

napravio koncept i tek onda počeo pisati. Pisao ga je na latinskom jeziku, osim prepisanih

dokumenata koji su na hrvatskom ili talijanskom jeziku, za sebe, kao podsjetnik i pomagalo. 53

5.3.2 De antiquitate et natis Proviniae Bosniensis ( Epitome 1)

Ovo djelo Lastrić ne stavlja u popis svojih tiskanih djela. Razlog je u tome što ga je doslovno

pretipkao u Epitome 2, i u Epitome 3. Ovaj spis je napisan da sudionicima na generalnom kapitulu

pokaže neutemeljenost zahtjeva Kapistranske provincije. Bojao se da najeminentniji skup

Franjevačkog reda ne bi što izmijenio. Dosta prostora je posvetio podjelama Bosanske Provincije

1735. i 1757. 54

Na povratku s generalnog kapitula u Mantovi Lastrićev tiskani svezak pobudio je zanimanje

među franjevcima. Tiskao ga je u ograničenom broju primjeraka, te se odlučio pripremiti novo

prošireno izdanje. Kako je druga dva izdanja samo nadograđivao na ovo, cijelo njegovo

povjesničko djelo je poprimilo polemički karakter. 55

53,54,55 Zirdum 1982: 121,123


26

5.3.3 Epitome Vetestatum Provinviae Bosniensis ( Epitome 2)

Poslije mantovanskog kapitula ( 1762) Lastrić je bio zauzet pripremanjem svojih književno-

teoloških djela. Prije polaska na put u Veneciju morao je pripremiti rukopis Epitome. U prvom

Epitome je trebalo ispraviti tiskarske pogreške. Osim toga, Lastrić ga je malo i proširio i stavio u

prvo poglavlje. U drugom je poglavlju iznio povijesničke dokaze za svoje tvrdnje, već spomenuti

dekret bosanskog kralja Tomaša, popis samostana, župa, rezidencija. Nabrojio je i 20 lokaliteta

gdje su nekad bili samostani, te vikare, franjevce koji su bili posvećeni za biskupe i pisce koji su

tiskali svoja djela. U trećem poglavlju opisuje Bosnu, tu je otiskao i dio izvještaja što ga je posalo

talijanskom povjesničaru Farlatiju. 56

5.3.4 Epitome vestustatum Bosnensis provinciae ( Epitome 3)

Kako su mu stizale opaske i sitni ispravci na Epitome 2 ; to ga je potaknulo da i dalje istražuje

povijest Bosanske provincije. Poticaj za to bila je i uprava Provincije, koja mu je obećala novo

izdanje tiskati na provincijski trošak. Dok je pisao svoj Epitome, Luka Vladimirović je tiskao davno

povučeni dekret Cum divisa u kojemu je Dalmatinskoj provinciji bila obećana Hercegovina i dio

Bosne, kad budu oslobođeni od Turaka. Tim dekretom Lastrić se bavio još dok je bio kustos i uspio

je da taj dekret bude povućen. Zato je njegovo tiskanje sada i za Lastrića i za franjevce bio veliki

izazov. Osjetili su bojazan da bi se cijeli problem mogao oživjeti, pa ga je Lastić stavio u Eptiome3. .

Djelo je i nakon što je poslano na tiskanje popravljano te mu je Lastrić dodavao dijelove. Jedno od

zanimljivijih ima naslov: „Mali dodatak ovom Epitomeu u povodu jedne nove povijesti“ gdje

upozorava gosp. Bommana da briše tvrdnju o glavnim gradovima Bosne u Hrvatskoj. 57

56 Zirdum 1982: 126,127

57 ibid 1982: 130


27

„ Ovaj Pregled starina objavio sam prije nekoliko godina. Nije me vukla želja za isticanjem a još

manje pohlepa za dobitkom, nego samo namjera da spasim čast svoje plodne majke Provincije.

Pošto se on pojavio u javnosti, moji su poglavari odlučili da se on proširi , dopuni nekim podacima

i opet izda.....A čini se da Bomman i oni na koje se on poziva uopće ne poznaju krajeve o kojima

je riječ. Jer, kad bi oni poznavali te krajeve, ne bi ga zaveli da padne u takva očita protivrječja da

glavne gradove Bosansko Kraljevstva stavi u Hrvatsku. „ 58

5.3.5 Lastrić suradnik u Farlatijevu povjesničkom djelu Illyricum sacrum

1760. ili 1761. talijanski povjesničar Danijel Farlati je pripremio četvrti svezak djela pod

naslovom Ecclesiae suffraganeae metropolis spalatensis; naišao je na nejasnoće jer ni jedan od

njegovih suradnika nije ulazio u tursku BiH. A o građi koju je pronašao po hrvatskim i inozemnim

arhivima i knjižnicama bilo je lokaliteta i osoba o kojima nije znao ništa ili gotovo ništa.

Pretpostavljao je da bi mogao dobiti pomoć iz BiH, te piše za Filipa Lastrića:

„....Veoma, dakako, zahvaljujem, ostajem zahvalan prvoj dvojici koji su meni i mome znanstvenom

radu priskrbili takvog i tolikog čovjeka, veoma marljivog istraživača prilika u Bosni, a o. Filipu,

jer je radi mene i mojih istraživanja preuzeo na se toliki posao i neugodnost. Što sam , dakle,

pismeno primio od o. Filipa , to ću razmjestiti i utakti na raznim mjestima ove povijesti, kako će to

zahtijevati narav stvari i prilike vremena.“

Farlatti je doslovce kurzivom tiskao njegove odgovore vezane uz prostranstvo i opseg Bosne,

o sjedištu bosanskih banova i kraljeva, bosanskim biskupima.... 59

58. Lastrić 2003:184

59. Zirdum 1982:1


28

6. ZAKLJUČAK

Vrstan poznavatelj njegovih djela dr. Andrija Zirdum piše “Lastrić je odgojen i orijentiran

prema europskoj kulturi, nastavlja rad svojih prethodnika u prenošenju tradicija,…”

Fra Filip Lastrić je prvi čovjek iz BiH , koji se ozbiljnije bavi povijesnim pitanjima, a njegov

povjesnički opus- Commentariolum, tri izdanja Epitomea i suradnje u djelima drugih autora- smo

gledali kao jednu cjelinu. 60

U životu i djelovanju Filipa Lastrića susreli smo se s izobraženim, radinim i široko zauzetim

franjevcem. Nastojao je postići ono što je smatrao da je zajednici potrebno, a nakon neuspjeha nije

se dao pokolebati. Njegovi sukobi u okvirima franjevačke zajednice su zapravo borba mišljenja, u

nastojanjima da se radi bolje i uspješnije. Otprilike pedesetak godina među franjevcima Lastrić je

bio vodeća ličnost koja je svojim radom utjecala na tijek događanja u 18.st. 61

Političke prilike su ga prisilile da se bavi poviješću i da brani svoju zajednicu od njezinih

protivnika. Njegov povijesni opus govori o problemima s kojima se on izravno suočavao. Zbog

navedenog je postao prvi historiograf na području Bosne i Hercegovine. U radu smo se dotaknuli

i Bosne viđene njegovim očima; htio je pokazati ljepote svoje zemlje, njezino bogatsvo i slavu koju

je nekada imala.

Navodi: “ Pročitao sam – piše on- kako je neki ozbiljan povjesničar rekao da je za svakoga

čovjeka sramota ako ne poznaje kraja u kojem boravi, ako ne zna kako je u njega došao i od kojih

je pređa potekao”.62

60 Zirdum , 1982: 156

61 Lastrić, 2003:45

62 Zirdum, 1982. 15


29

7. LITERATURA / IZVORI

1. Barun, Anđelko: Svjedoci i učitelji: povijest franjevaca Bosne Srebrene , Sarajevo-Zagreb

2003

2. Zirdum, Andrija: Filip Lastrić Oćevac 1700.-1783., Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1982.

3. Fra Filip Lastrić: Pregled starina Bosanske provincije, Sarajevo 2003.

4. Fra Bono Benić:Ljetopis Sutješkog samostana, Sarajevo 1979.

5. S. Vasilj, S. Džaja, M. Karamatić, T. Vukšić : Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini,

Sarajevo 1997.

6. Bosna Srebrna http://www.bosnasrebrena.ba

7. Svjetlo riječi http://www.svjetlorijeci.ba

http://www.vares.pp.se/bobovac/boblist/broj67/67_07.htm

http://www.bosnasrebrena.ba/

http://www.svjetlorijeci.ba/


30

8. KLJUČNE RIJEČI / KEY WORDS

8.1 Ključne riječi na hrvatskom jeziku:

1. Filip Lastrić

2. Bosna

3. Franjevci

4. Povijesna djela

5. Pregled starina bosanske provincije

8.2 Ključne riječi na engleskom jeziku:

1. Filip Lastric

2. Bosnia

3. Franciscan

4. Historical literary works

5. Overview of the antiques from the Bosnian Province


31

9. Popis slika:

Slika 01. Fra Filip Lastrić ( preuzeto s interneta dana 16.11.2016.)

Slika 02. Sutješki samostan ( preuzeto s interneta dana 16.11.2016.)

Slika 03. Naslovna strana Pregleda starina Bosne i Hercegovine ( preuzeto s interneta dana

16.11.2016.)

diplomski rad - darhiv.ffzg.unizg.hrdarhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/9427/1/melita antunović...

Documents