marijin trsat

VJESNIK SVETIŠTA

ISSN 1331–703 BR OJ 3 BOŽIĆ 2011.

Marijin Trsat – Izdaje Uprava Svetišta Majke Božje Trsatske; izlazi tri puta godišnjeGlavni i odgovorni urednik fra Lucije Jagec; grafički urednik Slavko Katnić; lektura i korektura Gordana Ožbolt;

fotografija: Foto Kurti, fra Ivica Pečnik, Dražen Šokčević, Ivo Karavanić Arhiv SvetištaList uredio fra Zoran Bibić

Adresa uredništva: Frankopanski trg 12, 51 000 Rijeka; telefon 051 452-900Tisak: Tiskara Šuljić Marinići

Božić, 2011., Rijeka

MOLITVA BENEDIKTA XVI. DJEVICI MARIJI

Marijo, Majko predanja, ti si slušala Isusa,i poznaješ boju njegova glasa i otkucaje

njegova Srca.Zvijezdo jutarnja, govori nam o njemu,

i pripovijedaj nam o svome putukako bismo ga nasljedovali na putu vjere.

Marijo, koja si živjela s Isusom u Nazaretu, utisni u naš život svoje osjećaje, svoju

poučljivost,svoju šutnju koja zna osluškivati

i daje da se Riječ rascvjeta u odabire istinske slobode.

Marijo, govori nam o Isusukako bi svježina naše vjere blistala u našim

očimai ogrijala srce onih koji će nas susresti,

onako kako je to bilo kada si ti pohodila Elizabetu

koja se u svojoj starosti s tobom radovala daru života.

Marijo, Djevice „Magnificata“, pomozi nam pronositi radost svijetom

i, kao u Kanu, potakni svaku mladu osobukoja se trudi služiti bližnjemu

da čini samo ono što će joj Isus reći.Marijo, svrni svoj pogled na sve mlade

da budu plodno tlo svete Crkve.Moli da se Isus, koji je umro i uskrsnuo,

nanovo rodi u namai preobrazi nas u noć punu svjetla, punu Njega.

Marijo, Gospo Loretska, vrata nebeska,pomozi nam uzdići pogled prema gore!Želimo vidjeti Isusa! Govoriti s njim!

Naviještati svima njegovu ljubav! Amen.

3MARIJIN TRSAT 3/2011

ODASLA BOG SINA SVOGA

Dragi čitatelji Marijina Trsata, dragi štovatelji i hodočasnici Trsatskoj Gospi, Majci milosti!

Čovjek stvoren od Boga, u Bogu je našao svoj mir, svoj smisao i odgovor na tolika otvorena i životna pitanja. Sv. Augustin je to izrekao riječima: “Nemirno je srce moje dok se ne smiri u tebi, Gospodine!” Od savrše-ne sreće i ispunjenja zadovoljstvom u zemaljskom raju, koje proizlazi iz zajedništva i druženja s Bogom, nje-gove blizine, čovjek je svojom kriv-njom dospio na drugu stranu grube i surove stvarnosti. Izvan raja prepu-šten je sam sebi, razdiran patnjama i brigama za život, ugrožen smrću, okružen neprijateljskim pogledima živih bića i često trnjem obraslim i neplodnim poljima. Čovjek je sam pokušavao riješiti svoja životna pita-nja tijekom dugih tisućljeća, ali nije uspio. Bog koji ga stvorio za sebe, za sreću i radost, nije napustio čovjeka. Obećao mu je još jednu priliku da se vrati k Njemu po Isusu. Prvi advent, povijesno iščekivanje Božjeg zahvata u ljudsku povijest po Mesiji, trajao je vrlo dugo. Proroci su tijekom stoljeća upućivali Božji narod na ispunjenje Božjih obećanja, jer Bog uvijek osta-je vjeran svojim obećanjima. Božja obećanja ostvarila su se po Mariji i Isusu na prvi Božić. Marija, najvjer-nija službenica Božja i suradnica spa-senja iz Nazareta, svojim je pristan-kom omogućila Božji plan spasenja. Bog nikoga ne prisiljava, već strpljivo čeka odgovor na svoja pitanja. Tako je bilo nekada, tako je i danas. I danas Bog računa sa svakim od nas, učinio nas je svojom djecom po Isusu Kristu, ne može bez nas, sve je dao za nas, sebe je dao za nas. Dogodi-lo se to u Nazaretu i u Betlehemu. Navještenje i rođenje Sina Božjega najveći su misteriji Božje i ljudske

povijesti. Bog se rodio među nama kao jedan od nas. Najstariji podatak o tome zapisan je u Pavlovoj poslanici Galaćanima iz 54. godine. Evanđelja su nastala poslije. Pavao piše: “A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo” (Gal 4,4). Pavao u ovom tekstu ističe spasenjsko značenje utjelovljenja Božje riječi i činjenicu da je Božja riječ ušla u ljudsku povijest tako da se utjelovila u čovjeku Isusu iz Nazareta. Utjelovlje-nje Sina Božjega ima veliko povijesno-spasenjsko značenje za cijelu kršćansku zajednicu. Sin Božji ušao je u ljudsku povijest po Mariji u Betlehemu, postao jedan od nas da počasti našu ljud-skost, da nas oslobo-di od grijeha i smrti i učini nas Božjim sinovima. Bog s neba silazi k nama da nas uzdigne do neba. Isus je za nas Riječ tijelom posta-la, a po sv. Ivanu mudrost Božja upu-ćena ljudima da nam pokaže jedini pravi put prema spasenju, prema suživotu s Bogom, po Isusu Kristu u Duhu Svetom. Tu svoju prvotnu zadaću Isus je pre-dao Crkvi, zajednici

svojih vjernika, i u Crkvi se ostvaruje zajedništvo Boga i čovjeka. Isus je došao među nas da bude Bog s nama, Emanuel. Po uskrsnuću Isus trajno ostaje s nama po sakramentima do konačnog sjedinjenja sa svima nama u Kraljevstvu nebeskom.

Svima vama koji čitate Marijin Trsat i koji hodočastite na Trsat, želim zajedno s braćom i sestrama trsatskog samostana da po Isusu nađete put k Bogu, da se po Isusu Bog nastani u vašim srcima, u vašim obiteljima te da već sada osjetimo ljepotu zajed-ništva s Bogom i ljudima. Započeo je novi svijet po Isusu, s Isusom se ostvaruje svakim danom sve više.

Sretan vam i blagoslovljen Božić i nova 2012. godina!

fra Antun Jesenović, gvardijan i čuvar Svetišta

4 MARIJIN TRSAT 3/2011

JESMO LI SPREMNI PROBUDITI SE

U danima, tjednima došašća svijet u kojem živimo svojom vanjštinom postaje drukčiji. Zbivanja oko Boži-ća kao da pridonose sve većem i dubljem uspavljivanju, a ne buđenju. Sve ranije počinju pripreme za slavlje Božića, božićno vrijeme se produžu-je, oko nas je prepuno šarenih lampi-ca koje trepere u izlozima i na trgo-vima naših gradova, uresuju pročelja naših domova, svi teže k bajkovitom i snenom izgledu. Svi su u strci, žurbi i jurnjavi ruku prepunih darova... Zvuci božićnih uspavanki pretvaraju se u sveprisutnu uspavanku, otvore-nih očiju spavamo, sanjamo.

Suživljenost s bajkom i uspavan-kom dovodi do toga da se pitamo kako vjerovati da se u kršćanstvu događa nešto presudno, duboko, veliko i tako ozbiljno? Kako u takvu ozračju vjerovati da je adventsko vri-jeme, vrijeme okretanja glasu nutri-ne, vrijeme otvaranja našeg srca Bož-jem pozivu na novo rađanje? Umje-sto jurnjave i strke po trgovinama, besmislenih i ispraznih veselica i zabava, pozvani smo u svitanje na mise zornice, na buđenje za novi život. Na spoznaju da Isusovo rođe-nje utjelovljuje Božji poziv, da se njegovo rođenje tiče svakog čovjeka. Isus se rađa, dolazi, postaje čovje-kom, spušta se na našu ljudsku razi-nu. Jesmo li spremni probuditi se i izaći iz svoje duhovne uspavanosti koja uzrok ima u našoj nesvjesnosti da nam je potrebno spasenje? Čovjek

današnjice svoje spasenje pronalazi u moći znanosti i tehnike, a slobodu i oslobođenje željno očekuje od poli-tičara i politike. Sve više se trudimo, jer nam je tako lakše, da Bogočovjeka učinimo sličnim sebi, a mi da smo sve manje slični Njemu. Zatvaramo Mu usta našim govorom i današ-njim ozračjem Božića po našoj mjeri. Ne prepoznajemo Njegov poziv na novo rađanje, na novi život koji On izravno dodiruje. Život koji trebamo i moramo živjeti s radošću i smijehom, s patnjom, s tegobom i tminom, suo-čiti se s njegovom tamnom i svjetlom stranom zato jer Isus svojim rođe-njem spaja zemaljski i nebeski život. Bog svojim silaskom u čovječji život preobražava prosječnost naših živo-ta, daje nadu, u patnju unosi svoje svjetlo, osmišljava smrt…

Današnje shvaćanje Božića uda-ljava i nas vjernike-kršćane od izvora naše snage, od samoga našeg sre-dišta, od srži i biti našeg bivstvova-nja, navodi nas da nadu polažemo u svoju vlastitu moć i snagu. I od nas vjernika-kršćana današnji svi-jet očekuje da sneno pričamo priče o malenom Božiću, o idili naših društvenih odnosa, očekuje da se utopimo u kolektivnu uspavanku. Odvojimo vrijeme u predbožićnoj i božićnoj jurnjavi i užurbanosti, uđimo u crkvu, kleknimo, sjedni-mo u tihi, polumračni kutak crkve i dok se adventska svijeća svojom svje-tlošću poigrava sjenama na našem

Rodila si svjetloU štalici maloj rodila si Spas naš.U jaslama hladnim leži Svjetlokoje si donijela svijetu.U krilu svome pjevašLjubavi koja će osvojiti cijeli svijet.

Sveta Marijo,ti čista dušo nježne radosti,milinu svoje ljubavi nosiš mii u srce je moje uranjaš.Čistim svojim očima gledaš me,griješ moje srce kad ga život zamrzne,od nesreća i nepravdi u svijetukoje moje oči vide,kada tamna strana života dođe.

Tad gledaš me u oči,Marijo, Majko moja Trsatska,i milost svoju prosipaš po meni,Ti Majko Milosti Božje.Usliši Marijo, Kraljice nebeska,

molitve mojei Isusu me na nježnim rukama

svojim prinesisvojim zagovorom za me tiho mu recikoliko ga moje srce neizmjerno voli

i molida Njegova volja u našem životu

pobijedi.Denis Tonkela

licu, osluškujmo život koji se u nama budi, koji nam Isus svojim rođenjem omogućuje. Probudimo se za novo, neočekivano, jer samo budan i pro-buđen vjernik-kršćanin može probu-diti uspavane. Probudit ih za istinsku vjeru u snagu koja nadilazi ljud-sku, za vjeru u dostojanstvo svakog čovjeka, za vjeru u bolji i pravedniji svijet, za vjeru u oprost umjesto osve-te... Isusovo rođenje daje slobodu duha koji se ne boji, oslobađa nas od strahova, egoizma, samodostatnosti, potiče nas na trud oko dobra, oko iskrenosti i istine. Daruje slobodu koja nas uvodi u spoznaju i priznanje vlastite krhkosti.

Isusovo rođenje zove na novo rađanje, ono nas punom istinom i realnošću vodi k onome što je bilo i u središtu srca našeg serafskog oca Franje, onome što nam je i on osta-vio u nasljeđe – BOG iznad svega poželjnog i čovjeka kojega moramo ljubiti kao brata! Dopustimo da Božić svojim rođenjem probudi život u nama, novim rađanjem budimo Nje-govi glasnici radosti i mira u ovome svijetu!

Angela Lovrić


MARIJA GA NEIZRECIVOM

LJUBAVLJU NOSILA

U liturgijskom vremenu adventa čitamo: „Marija ga je neizrecivom ljubavlju nosila“. Ovo je vrijeme da se pripremimo za dan kada će nam se Gospodin objaviti u svojoj neizre-civoj ljubavi, u liku malena djeteta. U adventskom vremenu sva čitanja govore o spasenju i darovanoj i ispro-šenoj djeci koja su imala svoje mjesto u planu Božjeg spasenja.

Sva su djeca radost i budućnost. Oni su nosioci novih nadanja. Svijetu darovani, maleni su Božji glasnici. Glasnici su to koji nas upozoravaju, koji navješćuju radost nad radosti-ma, ljubav veću od svih ljubavi. Oni navještaju nadu koja nadilazi svaku nadu, nadu da će se i na nama očito-vati neizreciva ljubav.

MArIJA NoSI NEIzrEcIVu NADu

Odabravši je od početka vremena, stvorivši najdivnije biće, čisto i bez svake ljage grijeha, Bog je očitovao svoju neizrecivu ljubav. Bog Otac od vremena je odabrao Mariju za majku svoga Sina učinivši je zaručnicom i majkom. Po Duhu Svetom i njezi-nim pristankom začeto je Djetešce s dvije naravi, božanskom i ljudskom. Neizreciva ljubav Božja našla je svoje

utjelovljenje u krilu Djevice Marije. Ona je zaručnica. Ona je lijepa, zano-sna i sve oko sebe zahvaća tom ljepo-tom i zanosom ljubavi i radosti.

Tiha radost zahvaća Marijino maj-činsko srce i što više u svojoj nutrini osjeća kako novi život raste, ona ga sve više prihvaća i ljubi. Majka sa svojim čedom razgovara, tepa mu, ljubi ga. Dok drugi majku doživ-ljavaju kao istu osobu, ona zna da to više nije. Ona je potpuno svje-sna novoga života koji u njoj raste, novoga bića koje ona svojim tijelom i svojom ljubavlju hrani i izgrađuje. Velik dio majke na taj način postaje novi čovjek.

KAKo JE MArIJA prIMIlA I NoSIlA SVogA SINA

„Raduj se, Marijo, jer ćeš začeti i roditi sina. On će biti sin Božji.“ On će biti onaj koji je ljubav, Stvoritelj

svake ljubavi u stvorenju. Vrhunac stvorene ljubavi koja se vraća Bogu dolazi od Blažene Djevice Marije. Ona, čista od svakoga grijeha, potpu-no se predaje Ljubavi i nikada, ni na tren, ne odstupa od Božje volje. Ona se otvorila potpuno božanskoj ljuba-vi i njezino bezgrješno krilo postalo je dom Sinu Božjem. Duhom taknuta, njezina duša i njezino tijelo posta-je dom neizrecive Ljubavi. A Crkva kliče u radosti: „O Marijo, ti si dom neizrecive Božje ljubavi.“

Marija je Isusa prihvatila vjerom i ljubavlju. U isto vrijeme ljubav i vjera mijenjali su Mariju. Od tihe nazaret-ske djevice, Marija je izrasla u jaku ženu. Smjerna djevojčica dodirnuta Duhom postala je snažna i hrabra žena, odlučna da se posveti Onome koji je u njoj započeo život, odlučna da u potpunosti dade život Ljubavi koja se u njoj nastanila.

O, kako žudimo da barem na tren osjetimo ljubav, ljubav neizreci-vu kojom je Marija nosila svoga Sina. Ljubav koja je uvijek bila tu, Ljubav koja se zauvijek sjedinila s njom. Ali naša grešna priroda nam to ne dopušta. Dotaknuti grijehom, nikada u potpunosti nećemo moći spoznati neizrecivu ljubav, ali tu je Marija, ona koja će postati našom majkom, koja će nas po Milost uvijek voditi bliže Isusu, bliže Ljubavi neizrecivoj.

U Marijinu srcu nema straha. Ona kreće na put svojoj rođakinji Eliza-beti. „Blažena ti što povjerova i bla-goslovljen plod utrobe tvoje. Odakle meni ta milost da majka Gospodina moga dolazi k meni?“, kliče Elizabeta gledajući svoju malu rođakinju, ali njezino srce zna da pred njom nije samo mila djevojka, nego da pred njom stoji Ljubav sama. Duh Sveti vodi dvije majke. Marijino srce bukti od ljubavi i pjeva: „Veliča duša moja Gospodina, od sada će me svi nara-štaji zvati blaženom“.

fra Ivan Sršan


VENDELIN VOšNJAk I TRSATSkO SVETIšTE

Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda obilježava ove godine dvije velike obljetnice – 720. godina Trsatskoga svetišta i 150.

godina od rođenja časnoga sluge Božjega fra Vendelina Vošnjaka, svoga prvoga provincijalnog ministra. Ovo je ujedno prigoda da

se ukaže na povezanost fra Vendelina i Trsatskog svetišta koje se njegovom zaslugom našlo u sastavu novoosnovane Provincije sv.

Ćirila i Metoda.

1899. pismom generalu Reda Alojziju Laueru. U drugom dijelu pisma, prvi je dio posvećen Čakovcu, govori o Trsatu i kaže: Misao o osnutku nove Hrvatske provincije svi su, i crkveni i svjetovni krugovi do kojih je doprla vijest o tome primili s velikim oduševljenjem. No, duhovi su se uzbudili, a neka su se braća ogorčila na naše susjede, kad se proširuje vijest da bi mogao otpa-sti glavni samostan, onaj na Trsatu… Trsat i s političkog i s crkvenog gledišta pripada Hrvatskoj. Nalazi se na hrvat-skom području, u narodnosti hrvatskoj, u dijecezi hrvatskoj… Hrvatski jezik, koji je na trsatskom čudotvornom mjestu u upotrebi, na kojem se u nedjelje i blagda-ne propovijeda narodu, našima je mate-rinski, a kruh Božje riječi lakše se pruža i prima u vlastitom nego u tuđem jeziku… Ne tražimo tuđe, već samo molimo svoje sa svim počitanjem (S. Majstorović, Sluga Božji otac Vendelin, Slavonski Brod, 1967., 88.–89.). Usprkos napo-rima slovenske strane da se Trsat ne uključi u Hrvatsku provinciju, časni sluga Božji Vendelin pozvan je 1900., vlastoručnim pismom generala, u Rim kako bi mu osobno bila priop-ćena odluka u pripajanju spornih samostana novoj Provinciji. Dekre-tom Generalne kurije Moderatores plu-rium od 16. travnja 1900. odlučeno je da trsatski i čakovečki samostan pripadnu novoosnovanoj Hrvatskoj provinciji. Ova će odluka biti potvr-đena i u dekretu Ordine nostro od 3. lipnja 1900., kojim je osnovana Hrvat-ska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda. Najbolji izvor koji govori o ovoj problematici je Vendelinova okružnica Sveta ova godina iz 1925., u kojoj piše: Samo njemu – o. Generalu (Alojzije Lauer, nap. a.) – imadnemo zahvaliti, da su dva naša samostana na periferiji, Čakovec i Trsat, odmah na početku pripojena našoj Provinciji.

Vendelinovi životopisci bilježe kako je vrlo rijetko govorio o svojoj

ulozi u određivanju granica Provin-cije, ali je jednom prigodom svome bliskom suradniku i nasljedniku u službi provincijala fra Rafaelu Rodi-ću rekao: Bila je borba za Trsat (S. Majstorović, Život i rad o. Vendelina Vošnjaka, 36.). Kao provincijal u jed-noj od svojih prvih okružnica, Ut visitatio canonica iz 1901., o. Vendelin će o Trsatu zapisati sljedeće: Dopusti-te napokon, ljubljena braćo u Kristu, da upravim vašu pažnju posebnom uresu naše Provincije. Govorim o trsatskom svetištu, koje radi svoje glasovitosti kao čudotvorno mjesto, iziskuje od nas poseb-nu brigu, zaslužuje posebno štovanje… Tu se radi o svetištu naše Provincije; kao što njegova čast pripada nama svima, tako treba da bude i s brigom za nj (S. Majstorović, Život i rad o. Vendelina Vošnjaka, 34. – 35.).

Časni sluga Božji Vendelin Voš-njak obavljat će službu trsatskoga gvardijana i čuvara Svetišta tri puta: 1909.–1912., 1923.–1924. i 1930.–1933. U razdoblju od 1923. do 1924. bit će duhovni asistent, odnosno upravitelj Trećega reda sv. Franje na Trsatu. Početkom njegova posljednjeg služ-bovanja na Trsatu, 1930. godine, papa Pio XI. proglasit će Svetište manjom bazilikom, potvrđujući time njegovo značenje u katoličkom svijetu.

Fra Vendelin preminuo je u Zagrebu 18. ožujka 1933. kao trsatski gvardijan i čuvar Svetišta za koje se odlučno i nepokolebljivo borio da ostane hrvatsko.

fra Daniel patafta

Medalja časnog sluge Božjega fra Vendelina Vošnjaka prigodom 150. godišnjice njegova rođenja, izradio

prof. Damir Mataušić, akademski kipar

Provincija je nastala 1900., nakon što je papa Lav XIII. godine 1897. bulom Felicitate quadam ujedinio sve ogranke Reda manje braće. Tada se pokazala i potreba za preuređenjem postojećih provincija u Redu. Tako je u kontinentalnoj Hrvatskoj, s papin-skim blagoslovom i pod vodstvom fra Vendelina Vošnjaka, osnovana nova provincija kojoj je on postao prvim provincijalnim ministrom. U sastav nove provincije ušli su hrvat-ski samostani koji su se dotad nalazili u tri provincije – Hrvatsko-kranjske sv. Križa, Slavonsko-podunavske sv. Ivana Kapistranskog i sv. Ladislava sa središtem u Zagrebu. Pri definira-nju granica nove provincije otvorilo se pitanje pripadnosti samostana na Trsatu i u Čakovcu. Generalna kuri-ja Reda izdala je 1899. dokument Schemae novae limitationis s prijedlo-zima novih provincijskih granica u Monarhiji, prema kojima je trsatski samostan trebao ostati u sastavu Pro-vincije sv. Križa jer su franjevci koji su u njemu živjeli i djelovali mahom bili Slovenci. Fra Srećko Majstorović zapisat će u prvome Vendelinovu životopisu kako je Trsat najljepši ures Provincije, Marijino svetište, posvećeno stoljetnim uspomenama na pobožnost hrvatskoga naroda. U davnoj prošlosti (od 1517.) pripadao je… provinciji Bosne – Hrvatske, a od godine 1708. provinciji hrvatsko-kranjskoj sv. Križa. Pod konac stoljeća (19. st., nap. a.) zapremali su ga sami Slovenci (S. Majstorović, Život i rad o. Vendelina Vošnjaka, Zagreb, 1952., 34.). Zbog ugleda koji je fra Vendelin uživao u Generalnoj kuri-ji kao podupiratelj reforme te uz zauzimanje Engleza fra Davida Fle-minga, ostavljena mu je mogućnost da u tajnosti raspravi s franjevcima koji dobro poznaju povijest svojih provincija pitanje pripadnosti Trsa-ta. Na prijedlog Generalne kurije, fra Vendelin odgovara 18. siječnja


Iz propovIjedI mons. ŽelImIra puljIća, nadbIskupa zadarskog na malu gospu

PLEMENITE MAJkE SNAGA SU OBITELJI

U Božjem planu Marija je postala ne samo majkom Sina Božjega, nego i našom majkom, a njezino materin-stvo u ekonomiji spasenja neprekid-no traje. Velika je to tajna i otajstvo pred kojim večeras prigi-bamo svoja koljena. Elizabeta ju je zbog toga nazvala „bla-ženom“ i „blago-slovljenom“ među ženama. I mi joj večeras, okupljeni u ovom svetištu, srcem vjere i raspjevane duše šapuće-mo, kličemo i pjevamo: Blagoslovlje-na si, Marijo, jer ti je namijenjeno biti u Božjoj blizini. Braćo i sestre! Živimo u vremenima kada nam je potreb-na Božja blizina i Marijina pomoć i zaštita na svim razinama. Stoljeće koje je iza nas, ostavilo je duhovnu i moralnu pustoš i udaljilo se od Boga. U nedavnom Domovinskom ratu osjetili smo svu strahotu perverznog ponašanja i uništavanja ljudi i naših svetinja. Izdržali smo sve te nevolje, progone i ideološka zavođenja jer smo znali i vjerovali da su Njegova vremena i vjekovi. Ta obećao nam je dati ženu „zaogrnutu suncem“. Marija je ta divna žena, majka i dje-vica koja je zasjala na obzorju ljudske povijesti. To je žena i majka koju nam je nebo darovalo. Ona je uzor žena-ma, pomaže djevojkama kako postati dobre, plemenite i odgovorne žene i majke.

Valja nam o tome posebice raz-mišljati uz blagdan rođenja Blaže-ne Djevice Marije. Jer proživljava-mo veliku krizu dostojanstva žene i strašnu krizu materinstva. Htio bih zbog toga spomenuti primjer svete žene Ivanke Beretta Molla iz Berga-ma (1922.–1962.) koja se ostvarila kao majka obitelji. Ona je po završetku Medicinskog fakulteta 1955. upozna-la inženjera Petra Mollu i udala se za njega. Koliko se radovala braku,

majčinstvu i djeci najbolje pokazu-je pismo zaručniku Petru nekoliko dana prije vjenčanja: „Dragi moj Petre, još je samo nekoliko dana do časa kad ćemo pristupiti k oltaru i primiti sakrament naše ljubavi. Kad pomislim na to, veoma sam ganuta. Mi ćemo postati Božji suradnici u stvaranju. O, da mu možemo dari-vati djecu koja će ga ljubiti i služiti mu! Petre, hoću li moći postati žena i majka kakvu si uvijek želio? Ja takva, uistinu, želim biti, jer ti si to i zaslu-žio.“ Možemo samo zamisliti kako je titralo Petrovo srce dok je čitao ove iskrene izljeve ljubavi njegove izabra-nice Ivanke!

U braku su dobili troje djece. No u trećem mjesecu četvrte trudnoće liječ-nici su otkrili da Ivanka ima tumor na maternici. Predlagali su joj neka se odluči za pobačaj kako bi je mogli operirati. Ona je tada izjavila i svojoj odluci ostala vjerna do kraja: „Ako morate birati između moga i djeteto-va života, ne oklijevajte. Izaberite dije-te i spasite njega.“ Potpuno predana u ruke Božje, radosno i opušteno, u molitvi je proživjela posljednjih šest mjeseci čekajući rođenje svoje drage Ivane Emanuele (na Veliku subotu 21. travnja 1962.). Iako su liječnici sve učinili da spase njezin život, ona je sedmi dan nakon porođaja u bolima, s molitvom „Isuse, ljubim te“, premi-nula u bolnici u Monzi. Svetom ju je proglasio Ivan Pavao II. 2004. godine.

Na kanonizaciji je uz njezina tada devedesetdvogodišnjeg muža i djecu bilo osobiti dirljivo pratiti najmla-đu kćer, četrdesetdvogodišnju Ivanu Emanuelu, također liječnicu, kako čitavo vrijeme drži za ruku svoga staroga oca s istim osmijehom kakva je imala njezina sveta majka. Sveta Ivanka prva je liječnica koja je pro-glašena svetom, a spomendan joj je 28. travnja. Proglašena je zaštitnicom trudnica, djece i promicatelja kulture života.

Ne smijemo, međutim, zaboraviti da je duhovnost ove izvanredne žene sazrijevala kod oltara. Ona je rado sudjelovala na sv. misi, čitala je sveto Pismo i redovito molila krunicu. Uz to je bila vrlo angažirana u župi i u apostolatu, na konferencijama sv. Vinka, u Udruzi katoličkih studenata i Katoličke akcije. Znala je Ivanka da nema pravog materinstva bez Boga, bez Marije, bez vjere, bez pobož-nosti, bez molitve, bez milosnog i sakramentalnog života. Velike, česti-te, uzorne i plemenite majke snaga su obitelji, duša naroda i stožer života i budućnosti. To su majke koje kleče pred Gospom, najvećom Majkom i Ženom povijesti. I mole blagoslov, zagovor i njezinu pomoć na stepe-nicama oltara i na pričesnoj klupi. To su majke koje žrtvom, molitvom i uzornim životom hrane svoju djecu i upućuju ih na pravi put spase-nja. Blago narodu koji ima moralne, dobre i čestite žene i majke.

I mi okupljeni večeras u ovom dragom nam svetištu vjerujemo da je Gospa ‘naša darovana nada’, zvi-jezda mora i dragulj naše povije-sti. Njoj, koju su naši pređi nazivali ‘najvjernijom odvjetnicom Hrvatske’, upućujemo večeras sve naše nakane i molimo je da štiti našu sadašnjost i budućnost. Zahvalni za svjetlo koje nam je po njoj zasjalo, molit ćemo večeras za sve naše obitelji, očeve i majke kako bi bili dostojni svoga roditeljskog poziva. Molit ćemo i za tolike zavedene žene koje ne drže do svoga dostojanstva, kako bi i one čule nebeski glas opomene i upozorenja. Molit ćemo za sve nas da budemo ispunjeni strahopoštovanjem pred Bogom, pred životom i pred vječ-nošću. Naša nastojanja i naša obe-ćanja kako ćemo Boga priznavati, život poštovati, sakramente slaviti, Crkvu voljeti i Bogu se moliti, oku-pljeni ovdje stavljamo pod okrilje one koja je ‘nada svijeta i zora spasenja’. Gospo Trsatska i Kraljice Jadrana, moli za nas. Amen!


MARIJINE SESTRE NA TRSATU

U Pastoralnom centru, Auli pape Ivana Pavla II., u okviru redovitih tri-bina Trsatskih razgovora, predstavljen je u ponedjeljak 24. listopada doku-mentarni film Marijine sestre. Povod okupljanju bila je Misijska nedjelja, a događaju je prisustvovala i mlada profesorica filozofije, logike i vjerona-uka u pazinskoj Klasičnoj gimnaziji, Majda Praiz.

Misijska nedjelja najbolji je dan za posvješćivanje važnosti pomaga-nja potrebitima u zemljama Trećeg svijeta u kojima djeluje i priličan broj misionara i misionarki iz Hrvatske, istaknula je moderatorica tribine Mari-jana Medanić, upoznavši okupljene s okolnostima kada je papa Pavao VI. godine 1926. posvetio 24. listopada misijama i proglasio Misijsku nedje-lju. Priča o sestrama misionarkama u Beninu ispričana je u dokumentar-nom filmu Marijine sestre, u produkciji Hrvatske radiotelevizije i pod redatelj-skom palicom Maje Tokić. Sestre su u

Beninu prisutne od 1988., a film je nastao 2005. Družbu Mariji-nih sestara čudo-tvorne medaljice utemeljila je s. Leopoldina Bran-dis u Ljubljani 16. srpnja 1878., a od 1970. podijelje-

na je na dvije provincije: slovensku i hrvatsku. Njihovo poslanje prisutno je u raznim apostolatima, od posje-ćivanja bolesnike po kućama, rada u bolnicama, domovima umirovljenika, uključene su u župni pastoral...

Njihova prvotna karizma njege bolesnika po kućama izvrsno je zaži-vjela na afričkom tlu. Sestre katkad satima pješače da bi stigle u udaljena sela i bile na usluzi bolesnicima u nji-hovim siromašnim i skromnim kuća-ma... Zajednica danas u Beninu ima sedamnaest sestara, od kojih je trinaest domo-rotkinja. Osim malog sela Affa-mey u kojemu su sestre zapo-čele svoj aposto-lat 1988., danas djeluju u još tri zajednice – Poro

Novo, Malanhoui i nedavno otvorenoj kući u Birou, rekle su u razgovoru za Radio Vatikan.

Promocija filma bila je prigoda da mlada profesorica Majda Praiz upo-zna publiku s motivima odlaska u misije. Ona će svoj godišnji odmor iduće godine na ljeto provesti volon-tirajući u misiji u Tanzaniji. Za taj veliki korak u životu odlučila se tije-kom svojih putovanja Afrikom gdje je vidjela siromaštvo i poželjela im dati ono najvrednije – svoje vrijeme. Počela je s pripremama u Zagrebu u Udruzi Kolajna preko koje volontira s djecom s posebnim potrebama i za naš radio je istaknula kako nije svjesna u što se upušta, ali da s nestrpljenjem čeka dan kada će krenuti. Ne boji se onoga što bi je tamo moglo dočekati, nego osje-ćaja koji će vjerojatno biti jaki kada se bude morala vratiti u Hrvatsku.

Film Marijine sestre dirnuo ju je jer zorno prikazuje svakodnevni život misionarki u Beninu, egzistencijalne probleme s kojima se suočavaju, ali i ljepotu misionarstva.

Helena Anušić

Svakog ponedjeljka u 19.30 u prostorima Pastoral-nog centra Trsatskog svetišta u Auli Ivana Pavla II. odvijaju se Trsatski razgovori koje organiziraju trsatski franjevci pod vodstvom fra Emanuela Hoška sa surad-nicima teolozima: dr. Natalijom Bogović, dr. Veronikom Reljac, mr. Anđelom Jeličić i prof. Marijanom Medanić. Ovogodišnji ciklus Trsatskih razgovora započeo je 3. listopada predstavljanjem knjige dr. Veronike Reljac Pastoral braka i obitelji u Hrvatskoj (1965.–2000.).

Teme Trsatskih razgovora raznovrsne su – biblijske, teološke, psihološke, socijalne, a prikazuju se i filmovi vjerske tematike. Najviše su me se dojmilo predanje Kako je Isus molio mr. Anđele Jeličić te dokumentarni film Marijine sestre prikazan u povodu misijske nedjelje. U filmu je prikazan rad družbe Marijinih sestara čudo-tvorne medaljice, koje djeluju u misijama u Beninu. Pri-kazivanju filma prethodilo je razgovor prof. Marijane

Medanić s mladom prof. Majdom Praiz iz Pazina koja će iduće ljeto provesti volontirajući u misiji u Tanzaniji. Posebno zanimljivo bilo je predavanje Molitva razma-tranja dr. Natalije Bogović o molitvenom čitanju Svetog pisma. Predavačica je istaknula kako ta molitva uklju-čuje maštu, osjećaje i želje, a to je potrebno za obraćenje srca te da se ojača volja da se slijedi Krista. Na kraju bih htio spomenuti izvrstan film Ivan, o životnom putu don Ivana Filipovića koji je od ovisnika o drogi prošao dug put do obraćenja i svećeništva.

Pozivamo vas da nam se pridružite na nekom od sljedećih predavanja na kojima će biti obrađene teme koje nam mogu pomoći nadopuniti svoje znanje o vjeri i praktičnom vjerničkom životu. Posebno su prigodne teme koje nas žele pripremiti za nadolazeće božićne blagdane: 12. prosinca Neverbalna komunikacija – božićno čestitanje dr. Veronike Reljac i 19. prosinca Molitva kao susret s Isusom dr. Natalije Bogović.

fra Ivica Pečnik

TRSATSKI RAZGOVORI


PROSLAVA VELIkE GOSPE

Ni vrućina ni visoke temperatu-re nisu u ponedjeljak 15. kolovoza spriječile desetke tisuća vjernika u hodočašću na Trsat na proslavu blag-dana Vele Gospe. Prvi put je hodoča-sničkoj misi prisustvovala premijerka Jadranka Kosor, a središnju je večer-nju misu predvodio riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić. Tom su se prigodom na dosadašnjem radu trsatski fra-njevci i mons. Ivan Devčić zahvalili fra Luciju Jagecu koji odlazi na novu službu u Varaždin. Na njegovo mje-sto trsatskoga gvardijana došao je iz Čakovca fra Antun Jesenović.

Blagdan Uznesenja Marijina na nebo podsjetnik je da se i mi mora-mo staviti u Gospodinovu službu. Marija je bila ponizna službenica i Vela Gospa blagdan je cijeloga čovje-čanstva, blagdan nade i optimizma, blagdan naših grobova jer je Marija svojim uznesenjem pokazala i nama taj put, rekao je na svečanoj dopod-nevnoj misi u 11 sati novi trsatski gvardijan fra Antun Jesenović.

Središnje euharistijsko slavlje i hodočasničku procesiju s čudotvor-nom slikom Majke Milosti predvo-dio je riječki nadbiskup Ivan Devčić. Uspoređujući Marijinu vjeru s Abra-hamovom, naglasio je kako Crkva ne bez razloga u njima vidi oličenje vjernika. “Promatrajući njih otkriva-mo da vjera znači napuštanje staroga i otvorenost u nepoznato kamo nas Bog zove i vodi”, rekao je riječki nad-

biskup. Zaključujući svoje obraćanje vjernicima, poručio je kako Crkvu proslavljaju sveci, među njima naj-više Marija koja je već postala dioni-com slave kojoj se svi nadamo, a štete joj ne samo neprijatelji izvana, nego još više oni koji je svojim grijesima kaljaju iznutra.

Po završetku misnoga slavlja nad-biskup Devčić se, zajedno s trsatskim

franjevcima, zahvalio dosadašnjem gvardijanu fra Luciju Jagecu na služ-bi koju je obnašao na Trsatu, a koju će od sada obnašati u Varaždinu, te je zaželio dobrodošlicu novom čuvaru Trsatskog svetišta fra Antunu Jese-noviću.

Helena Anušić

BlAGdAn ROđenjA djeVIce MARIjeProslava blagdana Male Gospe, kojim se Katolička crkva spominje rođenja

Blažene Djevice Marije, u Svetište Majke Božje Trsatske privukla je mnogo-brojne Marijine štovatelje iz Rijeke i okolice. U prijepodnevnim satima služe-ne su svete mise, a u perivoju Gospe Trsatske dijeljen sakrament pomirenja. Hodočasničku procesiju s večernjom svetom misom predvodio je zadarski nadbiskup msgr. Želimir Puljić, u zajedništvu s trsatskim franjevcima i sveće-nicima Riječke nadbiskupije.

Upućujući prigodnu riječ brojnim trsatskim hodočasnicima i vjernicima, prvi put otkad je sa službe dubrovačkog biskupa izabran na mjesto prvog čovjeka Crkve u Zadru, mons. Puljić stavio je pred oči Mariju, Isusovu majku i majku cijelog čovječanstva, koja je od Boga izabrana kao početak boljega svi-jeta. „Bog nam je darovao Mariju kao uzor, osobito svim ženama i majkama, čega trebamo biti osobito svjesni danas u vremenima velike krize dostojan-stva žene i majčinstva“, istaknuo je nadbiskup Puljić, upoznavši vjernike s primjerom sv. Gianne Beretta Molla, zaštitnice trudnica i djece, koja je žrtvom vlastita života podarila život svome djetetu, nalazeći snagu u duhovnosti koju je, kako kaže zadarski nadbiskup, crpila iz svete mise, čitanja Biblije, molitve i pomaganja bližnjima. „Žene i majke koje prihvaćaju Mariju kao zaštitnicu i zagovornicu, a žrtvom i molitvom hrane svoju djecu, duša su naroda, stožer života i budućnosti“, poručio je mons. Puljić, pozvavši mnogobrojno vjernič-ko mnoštvo da pred likom Majke Božje Trsatske moli za sve obitelji, osobito očeve i majke da budu dostojni roditeljskog poziva, kao i sve zavedene žene koje ne drže do svoga dostojanstva.

Siniša Pucić


JOš JEDNA HODOČASNIČKA

GODINA

U svibnju ove godine obilježili smo i svečano proslavili 720. obljet-nicu Trsatskoga svetišta, o čemu smo izvijestili u zadnjem broju Marijina Trsata. Taj je događaj ujedno označio i službeni početak hodočasničke godi-ne. Svaka subota u vrućim ljetnim mjesecima na Trsatu bila je prepoznat-ljiva po velikom broju vjernika, mari-janskim pjesmama, križnim putovi-

i Crkvi: „Draga braćo i sestre, na ovoj misi sudionici smo gozbe Jaganjčeve u Kani trsatskoj. Došli smo jer smo Ga gladni, jer žeđamo za Njim. Došli smo ga slušati da se ne stidimo, s njime raditi, da ne griješimo. Majka Milosti je s nama, ona nas zagovara, znamo da svome Božanskom Sinu otkriva prošnje s kojima je svatko od nas došao na ovo slavlje. Kad Mu bude govorila: zdravlja nemaju,

kruha nemaju, djece nemaju, sveće-nika nemaju, prijatelja nemaju, mira nemaju... kao pastir Te molim, Istar-ska kućice moja, Crkvo preljubljena: Što god vam rekne, učinite! Što god nam rekne, učinimo! I, ma što da se dogodilo, volimo Crkvu!“

Već tradicionalno druge nedjelje u listopadu, ove godine 9. listopada, vjernici Krčke biskupije sudjelovali su na 19. biskupijskom hodočašću Gospi Trsatskoj kako bi, poput niza prethodnih generacija, pred čudo-tvornom slikom Majke Božje zazvali njezin zagovor za sve svoje životne poteškoće.

Dok su se hodočasnici polako okupljali u perivoju, započeo je pri-godni program koji je vodio vlč. Luka Paljević s ciljem duhovne priprave za euharistijsko slavlje. Izrazio je dobro-došlicu hodočasnicima i podsjetio ih kako „za sve vjernike hodočašće ima posebnu važnost i budi u nama žar za molitvu i zahvalu; u molitvi ne prikazujemo samo sebe i svoje potre-be, nego se sjećamo svih onih dragih koji su se preporučili u našu molitvu, te zahvaljujemo za primljene milo-sti“.

Euharistijsko slavlje u Marijinu perivoju Trsatskog svetišta započelo

ma na Trsatskom brijegu, svečanim hodočasničkim misama, najčešće u Marijinu perivoju te po zavjetnim ophodima oko oltara Majke Milosti. Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije najveće je godišnje okupljanje vjernika i hodočasnika na Trsatu, ali s njim ne završava hodočasnička sezona. Osim mnogobrojnih hodo-časničkih grupa iz različitih dijelova Hrvatske, u rujnu i listopadu, po već ustaljenom programu, organizirano hodočaste vjernici iz Porečko-pul-ske i Krčke biskupije te, ove godine prvi put, vjernici iz Gospićko-senjske biskupije.

U subotu 3. rujna na Trsat su na svoje godišnje zavjetno hodočašće Majci Božjoj Trsatskoj došli Istrani, pod vodstvom svoga biskupa mons. Ivana Milovana. Po vrlo lijepom vre-menu došlo je mnoštvo hodočasnika iz svih krajeva Istre, a nekolicina i pješice. Misu je u zajedništvu s goto-vo svim istarskim svećenstvom pred-vodio porečko-pulski biskup mons. Ivan Milovan, a riječi dobrodošlice uputio im je novi trsatski gvardijan fra Antun Jesenović. U svojoj homiliji porečko-pulski biskup ohrabrio je i potaknuo vjernike da zagledani u čudotvorni lik Majke Milosti nastave svoj hod vjere u ljubavi prema Kristu Mons. Valter Župan povjerava Majci Milosti vjernike i svoju biskupiju

Mnogi vjernici iz Istre pješice su hodočastili Majci Božjoj Trsatskoj


je svečanom procesijom za čudotvor-nom slikom Gospe Trsatske koju su nosili bračni parovi iz Supetarske Drage (Nada i Josip Duminić), Nova-lje (Ivana i Zlatko Vidas), Vrha (Sabi-na i Milorad Depikolozvane) i Malog Lošinja (Mariuča i Bruno Visić).

Svetu misu predvodio je gene-ralni vikar Krčke biskupije mons. Anton Valković u koncelebraciji s gvardijanom svetišta fra Antunom Jesenovićem i tridesetak svećenika koji su dopratili svoje vjernike na hodočašće.

Na početku je hodočasnicima dobrodošlicu izrazio gvardijan Sve-tišta i poželio da ih „ovaj hrvatski Nazaret ohrabri da ustraju u dobru“. Naglasio je da „nas Marija okuplja ne toliko zbog sebe, nego da nas dovede Kristu, a zato smo se i danas sabrali“.

Krčki biskup mons. Valter Župan podsjetio je na početku svoje homi-lije kako je svaki susret s majkom utješan i drag, pa su i “mnogi dolas-ci vjernika naše biskupije na Trsat, vjernika Krka, Cresa, Lošinja, Raba, Paga, Suska, Ilovika, Unija bili često popraćeni suzama. Nekada suzama radosti i zahvale za dobivene milosti, drugi put suzama molbe i vapaja tra-žeći pomoć i uslišanje. Ipak, dolazak na Trsat uvijek je bio pun nade jer je upravo Marija ona koja je od Boga dobila posebnu ulogu: da pokazuje na Isusa, da pripremi i vodi ljude k njemu u kome je jedinome, i ni u kome drugome, svako dobro i spase-nje za ljude”.

U subotu 22. listopada Majci Bož-joj Trsatskoj prvi su put organizirano hodočastili vjernici Gospićko-senj-

ske biskupije. Na Trsatu se okupilo oko tisuću vjernika iz svih dekana-ta biskupije. Sveukupno je bilo osa-mnaest autobusa, a dio hodočasnika došao je svojim osobnim automobili-ma. Prije sv. mise vjernici su se ispo-vjedili u velikom broju. U 11 sati odr-žana je i pobožnost križnog puta na Trsatskom brijegu. Iako se zbog bure prohladno vrijeme činilo još hladni-jim, većina hodočasnika sudjelovala je na ovoj pobožnosti. Misno slavlje u 12 sati predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović s brojnim svećenicima.

Nakon hodočasničkog progra-ma u svetištu Majke Božje Trsat-ske, hodočasnici su se uputili prema riječkoj katedrali Sv. Vida gdje su se susreli s riječkim nadbiskupom dr.

Ivanom Devčićem i zajedno s njime svečano izmolili Večernju molitvu.

Ova hodočasnička sezona štova-nja čudotvornog lika Majke Božje Trsatske svečano je završila u nedjelju 30. listopada sv. misom koju je prema tradiciji predvodio riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić u zajedništvu sa svećenicima. Kako je u propovije-di rekao nadbiskup Devčić, vjernici su pozvani moliti Boga po Marijinu zagovoru za svoje duhovne pastire, jer kako budu molili, takve će sveće-nike imati.

„Posebno smo pozvani moliti za svećenike koji lošim ponašanjem i nepreuzetim obvezama vuku vjer-nike u propast, jer ono što govore vjernicima sami ne čine,“ istaknuo je Nadbiskup. Dodao je kako bi svaki svećenik trebao imati iskrenu ljubav za spas ljudskih duša, pa i po cijenu vlastita života i bez radnog vremena. Mnogobrojnim ovogodišnjim hodo-časnicima koji su pohodili Trsatsko svetište i za zagovor se utjecali Majci Božjoj Trsatskoj – Kraljici Jadrana, zahvalio je u ime franjevaca, čuvara Svetišta, gvardijan fra Antun Jeseno-vić. Istaknuo je kako su se svi ovogo-dišnji događaji na Trsatu odvijali u znaku jubileja 720. godišnjice otkako je kućica nazaretske obitelji Isusa, Marije i Josipa čudesno prenesena na Trsat i označila početak neprekidne tradicije štovanja ovoga mjesta hodo-časnika iz mnogih krajeva.

Priredio: fra Zoran Bibić

Misu zahvalnicu na kraju hodočasničke godine predvodio jeriječki nadbiskup dr. Ivan Devčić

Prvo zavjetno hodočašće Gospićko-senjske biskupije predvodio jemons. dr. Mile Bogović


PRVI REDOVNIČKI ZAVJETI

Nakon godinu dana pripreme u novicijatu osvanuo je i taj dan, dan kada smo konačno i službeno rekli Bogu svoj „da“. Osvanuo je dan kada smo zavjetovali i obećali izvrši-ti zavjete Gospodinu Bogu svojemu pred svim pukom njegovim.

Osim provincijalnog ministra Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željka Železnjaka i provincijalnog ministra Franjevač-ke provincije sv. Jeronima fra Josipa Sopte, svečanom su slavlju prisustvo-vali brojna druga braća, obitelj, rodbi-na, prijatelji, ostali vjernici te biskup fra Gerard Žerdin koji je i predvodio ovu svečanost. U ruke provincijal-nog ministra fra Željka zavjete smo položili nas sedmorica novaka: fra Leopold Palić (Zagreb), fra Marko Gulin (Makarska), fra Zoran Šegrt (Dugo Selo), fra Saša Šimić (Cernik), fra Ivan Nikolić (Otok), fra Josip Sedlar (Čakovec) i fra Matija Marijić (Slavonski Brod). U ruke fra Josipa Sopte zavjete su položili: fra Željko Pendić (Vareš) i fra Tome Cvitanović (Zadar).

Te subote 27. kolovoza 2011. obe-ćali smo pred Bogom i ljudima da ćemo živjeti u poslušnosti, bez vla-sništva, u čistoći. A što se dragom Bogu obeća, to treba i izvršiti, pogo-tovo ako za taj zavjet znaju toliki ljudi.

Ako mladicu drveta posadimo u zemlju, a ona ne pusti korijenje već ostane ista godinu, dvije, tri ili duže,

tada ona nije ništa drugo doli malo, beskorisno, slabo drvo koje nikomu i ničemu ne koristi. Tu i tamo može poslužiti kao kakav jeftini ukras koji je tako slab da ga jači nalet vjetra, vode ili kakva životinja kida i uni-štava.

Isto je i s našim zavjetima. Oni nisu nešto površinsko, nešto izvana za pokazivanje, jer ako je tako, onda su zbilja jeftin ukras od kojega nitko nema koristi. Zavjeti moraju pustiti korijenje, moraju zahvatiti cijelo naše biće. Oni, doduše, kreću izvana tako da se čovjek odriče vlasništva, obi-telji, svoje volje, ali ne smiju tu stati, njihovo korijenje treba prodirati u osjećaje, misli, razum, volju, u cijelo biće. Ako prodiru u osjećaje, tada osjećaji postaju siromašni i čisti od svih pa i najmanjih strasti, a bogati čistom ljubavlju prema Bogu i sva-kom čovjeku. Ako puste korijenje

u misli, tada misli postaju čiste od svega ovozemaljskog i prolaznog, a potpuno usmjerene na neprolazno i vječno. Pustimo li da zavjeti prodru u razum i volju, tada se razum i volja oslobađaju oholosti i postaju pod-ložni najsavršenijoj i najuzvišenijoj mudrosti, Božjoj volji.

Još nešto treba imati na umu. Mla-dica koju posadimo u zemlju neće izrasti u veliko i čvrsto drvo bogato plodovima za jedan ili dva dana, neće ni za mjesec, pa ni za godinu dana. Ako je krenemo čupati i silom izvla-čiti da prije izraste, nećemo postići ništa pozitivno, samo ćemo je otkinu-ti i uništiti, a to nam nije cilj. Želimo li da od te mladice nešto bude, treba joj briga, strpljenje i ustrajnost.

Zavjeti također ne izrastaju čim smo ih posadili, položili. I njima treba vremena, brige strpljenja i ustrajno-sti. I ako smo strpljivi, brižni i ustraj-ni bez obzira na sve, tada dopuštamo da u nama izraste nešto što će biti Bogu na slavu, drugima na korist, a nama na vječno spasenje.

fra Matija Marijić

Ove je godine obred oblačenja bio 27. kolovoza 2011. godine. Obred oblačenja započeo je jutarnjom molitvom Časoslova u samostanskoj kapelici. Završivši molitvu Jutarnje, uputili smo se u baziliku Gospe Trsatske kako bismo obukli redovničko, franjevačko odijelo.

Magister novaka fra Zoran Bibić prozvao je kandi-date, a nakon svakoga prozvanog imena uslijedio je odgovor, tj. potvrda: „Evo me!“ Tim smo odgovorom potvrdili da smo spremni obući franjevački habit i živjeti godinu kušnje.

Naš provincijalni ministar fra Željko Železnjak održao je kratku homiliju nakon pročitanog Evanđelja. Fra Željko nas je ohrabrio i osokolio da ustrajemo do kraja ovu godinu novicijata, a i daljnjeg života u Franje-

vačkome redu. Rekao nam je da ne budemo navezani na materijalne stvari, ali ni na osobe. Trebamo živjeti pravim redovničkim životom i spremati se za prve zavjete.

Završivši homiliju, magister fra Zoran blagoslovio je franjevačka odijela – habite. Potom je uslijedio sam čin oblačenja. Tim su činom sljedeći kandidati stupili u novicijat: fra Ivica Pećnik iz Koprivnice, fra Vedran Kos iz Orahovice, fra Stjepan Hrkač iz Slavonskog Broda, fra Dario Tomac iz Zaprešića, fra Andro-Tomislav Glu-ščić iz Gaja, fra Bruno Oroz iz Svete Nedjelje i fra Stipan Saraf iz Beča.

Na kraju, nakon što smo obukli habite, ostala braća čestitali su nam na našoj odluci i zaželjeli nam mir i ustrajnost!

fra Stipan Saraf

OBlAČenje nOVAKA


OSAMNAESTI ROĐENDAN TRSATSKE

FRAME

Tijekom života svake godine obi-lježavamo dan kada smo došli na ovaj svijet, dan kada se obistinilo onaj ‘’neka bude’’ u trenutku našeg začeća. Naravno, pojedini rođendani su malo ‘’posebniji’’ od ostalih, kao što su to prvi, osamnaesti, dvadeseti, trideseti, pedeseti, šezdeseti i tako redom.

Osim rođenja novoga života, s radošću slavimo i pojedine obljetnice nastanka. S jako velikom radošću i puna dojmova pišem ove skromne retke prisjećajući se osamnaestog rođendana (čitaj obljetnice nastan-ka) Frame Trsat koju smo proslavili u subotu 15. listopada ove godine. Ovu, iako u brojkama malu, ali za nas veliku obljetnicu započeli smo svetom misom. Tijekom dana redali su se radovi po grupama, plenumi, radost, smijeh i pjesma te, na kraju dana u samo predvečerje, ‘’sveča-ni’’ program prigodom obilježavanja ‘’punoljetnosti’’ Frame Trsat.

Večernji program sastojao se od predstavljanja svake pojedine gene-racije framaša koji su prošli kroz našu Framu, od njezinih početaka do današnjih dana. Bilo mi je tako drago vidjeti te naše ‘’stare’’ genera-cije framaša, one koji su utkali staze naših putova, kako se radosno pri-sjećaju svojih ‘’framaških’’ dana kroz živa svjedočanstva svake pojedine generacije te kroz odabrane fotogra-fije koje su se projicirale na velikom

zidu Aule. Bilo je milo promatrati njihove reakcije i prisjećanja te radost na njihovim licima dok su gledali te fotografije i ‘’vadili’’ iz škrinje svoje framaške povijesti anegdote vezane upravo za te trenutke u kojima su one nastale.

No posebno me se dojmilo što je većina bivših framaša već osnovala svoje obitelji te su došli sa svojim supružnicima i djecom. Bilo je tu djece od posve malih beba do škol-ske dobi. Dakle (evo, sad dolazim do

onog bitnog), tijekom cijeloga progra-ma dječica bivših framaša skakutala su okolo i čudila se kada su njihovi roditelji odjednom došli na pozor-nicu i sudjelovali u programu. Tako primijetih i nekoliko ‘’puzavaca’’ (puzavci = mala djeca koja još nisu svladala tehniku hodanja te se kreću u prostoru isključivo puzanjem) koji su bili čas ovdje, čas ondje... Doživ-ljavala sam ih kao poveznicu između framaške prošlosti, framaške sadaš-njosti i framaške budućnosti. Naime, roditelji tih istih ‘’puzavaca’’ bili su temelj našega bratstva koje se godi-nama gradilo iskustvom, trudom i nadasve molitvom. Danas, mi smo poveznica između njih i budućih čla-nova našega bratstva, nama ostaje čast, ali nadasve velika odgovornost, nastaviti dalje koračati tim istim sta-zama i tako osigurati još kvalitetnije i čvršće temelje bratstva, našu ostavšti-nu koju ćemo predati budućim gene-racijama framaša – koje prepoznah upravo u tim ‘’puzavcima’’.

Dragi brate, draga sestro, nije važno iz kojega bratstva dolaziš i koliko zlatnih ljeta tvoje bratstvo broji iza sebe, važno je da ponosno koračaš stazama sv. Franje živeći Evanđelje u današnjim (i ne tako lakim) okolno-stima.... Koračaj radosno jer nikada ne znaš koje ćeš malo dječje srce razveseliti, i upravo ti biti onaj/ona po kojem će u njemu biti posađeno malo sjeme franjevaštva.

Dolores Turkalj


PROMjene U BRATSTVU TRSATSKOG SAMOSTAnAFranjina preporuka “Neka braća žive na ovom svijetu kao putnici i pridošli-

ce...” učinila je braću slobodnima, nenavezanima ni za mjesta ni za ljude ni za bogatstva. Zato su braća češće mijenjala mjesto života i rada. Takva praksa već 800 godina živi u Franjevačkom redu. Svake treće, šeste ili devete godine na provincijskim kapitulima braća dobivaju nove zadaće i oblikuju nova brat-stva. I trsatsko samostansko bratstvo je na 38. provincijskom kapitulu, koji se održao ove godine od 25. do 29. travnja u Samoboru, doživjelo promjene osoblja i novih zaduženja. Dosadašnji gvardijan i čuvar Trsatskog svetišta fra Lucije Jagec imenovan je gvardijanom u varaždinskom samostanu, a fra Antun Jesenović imenovan je novim gvardijanom i čuvarom Svetišta na Trsa-tu. Dosadašnji sakristan fra Juraj Vrančić preuzeo je novu službu u franjevač-kom samostanu u Samoboru, a ispovjednik fra Gracijan Biršić premješten je u Požegu. Na njihovo mjesto došla su nova braća, ispovjednici fra Ivan Sršan i fra Josip Soldo te dvojica mladih sakristana fra Marinko Klaić i fra Krešimir Palošika. Neka ih sve prati zagovor i pomoć Majke milosti u njihovu služenju braći i Crkvi!

fra Antun Jesenović

HODOČAŠĆE U MARIJU BISTRICU

U subotu 8. listopada trsatski su župljani hodočastili u Mariju Bistri-cu. U posjet Majci Božjoj, u njezinu najvećemu hrvatskom svetištu, poveli su ih župnik fra Ivan Miklenić te novi trsatski gvardijan fra Antun Jesenović s dvojicom novaka – fra Vedranom i fra Ivicom. Već je pri polasku zvjez-dano nebo, unatoč niskim tempera-turama, obećavalo lijepo vrijeme, što se pokazalo istinitim.

Toga dana Mariju Bistricu posjetili su hodočasnici iz Bosne i Hercegovi-ne, predvođeni vrhbosanskim nadbi-skupom, kardinalom Vinkom Pulji-ćem i banjalučkim biskupom Franjom Komaricom te pomoćnim banjaluč-kim biskupom, franjevcem Markom Semrenom. Svetu misu predvodio je kardinal Puljić. U propovijedi se posebno dotaknuo aktualne situaci-je u kojoj se sve što je dobro i sveto

pokušava relativizirati i obezvrijediti. Ponajviše je isticao vrijednost braka i obitelji, koje se u današnjem društvu često omalovažava. Stavio je vjernici-ma pred oči dugu tradiciju kršćanske povijesti u kojoj se vrlo jasno dobro nazivalo dobrim, a zlo zlim, te vri-jednost i ulogu naših djedova i baka, očeva i majki, koji su kršćansku vjeru i u najtežim vremenima prenosili na svoju djecu. Koliko mi danas svojim životom svjedočimo vjeru u Isusa Krista i tako živim primjerom dajemo odgovor mnogima koji danas napa-daju Crkvu i koliko branimo kršćan-sko dostojanstvo, to ostaje pitanje za

svakoga pojedinog vjernika. Na kraju je Nadbiskup pozvao sve okupljene da već danas prionu uz dobro te da osvježeni i obnovljeni Marijinim zagovorom budu živi svjedoci vjere u svakodnevnom životu.

Nakon svete mise vjernici su imali vremena za osobnu molitvu i obila-zak Svetišta, a potom smo u 14 sati krenuli u Čakovec, u posjet župi sv. Antuna Padovanskog, bivšoj župi našega gvardijana. Za dobro raspolo-ženje na putu pobrinuli su se župnik i gvardijan koji je na taj način isko-ristio priliku za bliže upoznavanje s vjernicima budući da je tek odnedav-na na Trsatu. U Čakovcu smo posje-tili župu sv. Antuna gdje smo ugod-no dočekani te smo uz druženje sa župljanima obišli i novu crkvu koja je uistinu hvalevrijedno djelo. Na povratku smo stali u Maloj Subotici pozdraviti tamošnju Schönstacku, tri puta divnu Gospu u kapelici koja je svojom ljepotom zadivila hodočasni-ke. Nakon molitve i pjesme, uz Mari-jin blagoslov, krenuli smo put Trsata.

Nadam se da je svatko od nas ovim hodočašćem postao bogatiji te da ovo nije bio samo jedan u nizu lijepih izleta, već istinski susret s Marijom koja nas najbrže i najsigur-nije vodi k Isusu, cilju svih naših želja i težnji.

fra Vedran Kos


OBITELJSkA MOLITVA PRED SLIkOM MAJkE

MILOSTIObitelj je Crkva u malom koja

je nastala sakramentom ženidbe u kojem su se zaručnici obvezali biti zajedno „u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti“. To je najvažnija stvarnost na zemlji, jer je kolijevka iz koje izlazi svaki čovjek. No danas kršćansku obitelj ugrožavaju teške opasnosti koje joj prijete u ovome materijalistič-kom i hedonističkom, tj. uživalačkom

društvu. Te su opasnosti nesloga i razdor, rastava braka, pribjegava-nje svim sredstvima za sprječavanja života te teški grijeh pobačaja.

U takvu okruženju moliti za svoj brak i obitelj veoma je važno jer se time može vratiti i sačuvati mir i sklad naših kršćanskih obitelji. Upra-vo po takvoj molitvi postaju sve više

prepoznatljiva vjernička okupljanja svake prve subote u mjesecu u Trsat-skom svetištu. Još od početka ove godine, svake prve subote vjernici se okupljaju na Trsatu kako bi raz-mišljali o obiteljskim vrijednostima te po molitvi i posveti Majci Božjoj i njezinu Bezgrješnom Srcu danas našli potrebnu pomoć, sigurnost i utjehu za sebe i svoje obitelji u ovim vremenima koja nisu nimalo laka.

Posebno svečano bilo je prve subo-te mjeseca listopada, prvoga dana listopadskih pobožnosti. Na početku molitvenog susreta župnik župe sv. Jurja fra Ivan Miklenić pozdravio je sve prisutne vjernike te ih pozvao da kroz mjesec listopad obnove svoju osobnu i obiteljsku molitvu. Tom pri-godom blagoslovio je kopiju slike Majke Milosti, Gospe Trsatske, koju je vrlo lijepo kombiniranom tehnikom izradila vjernica Davorka Vučak. U sliku je ugrađen kamen špilje Navje-štenja u Nazaretu. Sliku Majke Milo-sti već sljedeće nedjelje preuzela je jedna obitelj u župi da bi je zadržala tjedan dana i pred njom nastojala oživjeti obiteljsku molitvu, osobito molitvu svete krunice. Slika se iz tjedna u tjedan predaje drugoj obitelji koja se želi pred njom okupljati na molitvu i utjecati moćnom zagovoru Majke Božje.

fra Zoran Bibić

OBITelj KOjA ZAjednO MOlI OSTAje SlOŽnAObitelj koja zajedno moli, ostaje složna. Sveta krunica, prema drevnoj tradi-

ciji, osobito je zgodna kao molitva na koju se okupi sva obitelj. Pojedini njezini članovi, upravljajući svoj pogled na Isusa, ponovno postaju sposobni pogledati jedni drugima u oči, razgovarati, biti solidarni jedni s drugima, uzajamno opra-štati i gajiti međusobnu složnu ljubav obnovljenu Duhom Božjim.

Mnogi problemi suvremenih obitelji, osobito u gospodarski razvijenim druš-tvima, nastaju zbog sve težeg komuniciranja. Članovi obitelji rijetko uspijevaju biti zajedno, a i u tim rijetkim prigodama najčešće su zaokupljeni gledanjem televizije. Vratiti se molitvi krunice u obitelji znači ispuniti svakodnevni život sasvim drugim slikama: slikom otajstva koje spašava, slikom Otkupitelja, slikom njegove Presvete Majke. Obitelj koja zajedno moli stvara dio ozračja nazaretske obitelji: njezini članovi stavljaju Isusa u središte, dijele s njim radosti i boli, u njegove ruke stavljaju svoje potrebe i planove, iz njega crpe nadu i snagu za ići dalje.

Upirem svoje oči u vas, braćo i sestre svakoga staleža, u vas, drage obitelji, u vas, bolesni i stari, u vas, mladi: ponovno uzmite s pouzdanjem krunicu u ruke! Iznova je otkrijte u svjetlu Pisma, u skladu s liturgijom i u ozračju svoje svakodnevice.

Ivan pavao II., Krunica Djevice Marije, br. 41–44

Slika Majke Milosti proboravila je u našem domu samo sedam dana, ali je ostavila dubok trag. Bilo je prekrasno svakog jutra

susretati je u svojoj kući, pomoliti se pred Njom, preporučiti joj se pred odlazak na dnevne obveze,

a na povratku kući Njezin bi blagi pogled bio prvo što bismo ugledali. Večernje okupljanje oko Njezina dragog lika i zajednička molitva

litanija i krunice, u našu je obitelj unijela dodatni mir i blagoslov. Možemo kao obitelj s članovima iz tri generacije posvjedočiti da je zajednička obiteljska molitva ono što stvara zdrave odnose i dublje,

iskrenije osjećaje te veću povezanost s obitelji.

Nela Pujić

Župnik fra Ivan predaje blagoslovljenu kopiju slike Majke Milosti obitelji Pujić


SUSRET ZBOROVA TRSATSkOG DEkANATA

U povodu blagdana svete Ceci-lije, u subotu 26. studenog. 2011. u Svetištu Majke Božje Trsatske održan je susret crkvenih zborova trsatskog dekanata. Susret je obilježen sveča-nim večernjim euharistijskim slav-ljem na kojem su pjevali zborovi župa trsatskog dekanata, predvođeni zborom domaćinom – zborom Sve-tišta Majke Božje Trsatske pod vod-stvom gđe Klaudije Kraljić i uz orgu-ljašku pratnju gosp. Igora Vlajnića. Pozivu su se odazvali pjevači iz župa: sv. Lucije – Kostrena, sv. Antuna – Draga, sv. Obitelji – Pećine, sv. Ane

– Gornja Vežica, sv. Terezije – Donja Vežica, sv. Ćirila i Metoda – Sušak.

Svečanu misu predvodio je gvar-dijan Trsatskog svetišta fra Antun Jesenović, kojemu su se u koncelebra-ciji pridružili fra Zoran Bibić, fra Ivan Sršan, mons. Milan Šimunović i vlč. Ivan Šarić. U prigodnoj propovijedi gvardijan fra Antun Jesenović osvr-nuo se na život sv. Cecilije te naglasio važnost crkvenih pjevača kao prvih suradnika svećenika u bogoslužju. Sveta glazba je svečana ispovijest vjere, a sv. Augustin je govorio „tko pjeva, dvostruko moli“.

Na misnom slavlju izvedena je Missa de Angelis u obradi Miroslava Martinjaka, koju smo imali prigodu čuti na misnom slavlju na zagre-bačkom hipodromu, koje je pred-vodio papa Benedikt XVI. u lipnju ove godine prigodom svoga pohoda Hrvatskoj. Misa je komponirana za četveroglasni mješoviti zbor i puk tako da se izmjenjuju zborni dijelovi u dijalogu s dijelovima iz koralne „Anđeoske“ mise. Izvedene su još skladbe: Ti Kriste kralj si vjekova; pri-pjevni psalam Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar (solist Cvetan Pelčić); Jedan kruh na svetom stolu; Uzmite, jedi-te (obr. Miroslav Martinjak); Ljiljane bijeli.

Na kraju misnog slavlja uručene su zahvalnice za 10, 15, 20, 25, 30 i 40 godina pjevanja u crkvenom zboru. Zahvalnice je potpisao nadbiskup riječki mons. Ivan Devčić i trsatski dekan vlč. Ivan Stošić, koji je i uru-čio zahvalnice jubilarcima crkvenog pjevanja.

Susret je okončan prigodnim dru-ženjem u Auli pape Ivana Pavla II. uz pjesmu i veselje. Velika zahvala u izvrsnoj pripremi i organizaciji ovo-godišnjeg susreta zborova trsatskog dekanata, kao i prijašnjih godina, svakako ide fra Serafinu Sabolu koji je uvijek spreman podržati ovakve događaje.

Cvetan PelčićZbor Svetišta Majke Božje Trsatske

ZRAKE SVJETLOSTI IZ SRcA MAjKe elVIReU povodu mjeseca borbe protiv

ovisnosti zajednica Cenacolo predsta-vila je u srijedu 7. prosinca u Pasto-ralnom centru – Auli pape Ivana Pavla II. knjigu majke Elvire, ute-meljiteljice Zajednice, Zrake svjetlosti. “Knjiga sadrži poruke koje je majka Elvira, kako su je mladići i djevojke Cenacola zvali, izrekla tijekom rada s njima,“ rekao je don Ivan Filipović, nekada i sam ovisnik. Ova skromna žena u svom je radu bila “žena vatra” – osjećala je neizmjernu ljubav prema mladima i bila neizmjerno zaintere-sirana za mlade. „Kad te pogleda u oči, imaš osjećaj da te skenira, da vidi tvoje potrebe, ali i zna istinskim osje-ćajem pomoći“, posvjedočio je don Filipović, dodajući kako je teško bilo na papir prenijeti njezine riječi jer je sestra Elvira govorila strastveno, riječi su uvijek “kipjele” iz nje. Ono

što je sestra Elvira govorila dečkima u Cenacolu, navedeno je u knjizi – o ranjenom životu, a svačiji je život na ovaj ili onaj način ranjen. Djelo, uz to, otvara čovjekovo srce prema Bogu i “zatopljava” čovjeka iznutra potiču-ći ga na promjene nabolje, poručio je don Filipović. Osnovati zajednicu sestri Elviri nije bio lak zadatak jer nije imala podršku. Sedam godina trebalo je da ideja zaživi, otkako je krajem 70-ih i početkom 80-ih gle-dala mlade kako izgubljeni u paklu ovisnosti tumaraju talijanskim kolod-vorima, prije svega onim u Torinu. „Zajednica je stvorena u Elvirinu srcu“, poručio je don Filipović otkriv-ši kako je prvi ovisnik sestre Elvire bio njezin otac – alkoholičar. Bog je znao izabrati osobu koja može razu-mjeti ovisnika, a upravo takva osoba bila je majka Elvira koja je uvijek pre-

nosila pozitivnu energiju, vjerovala da svatko ima budućnost, isticala da nitko nije rođen da bude ovisnik. Sve je to iskusio don Ivan koji se zahva-ljujući vlastitim životnim lutanjima upoznao sa sestrom Elvirom. U rat-nim, devedesetim godinama izgubio se i njegova je izgubljenost otišla u smjeru ovisnosti o teškim drogama poput heroina, ali i prema svemu ružnome što ta ovisnost sa sobom nosi. Na svoju sreću susreo je sestru Elviru i u zajednici Cenacolo ponovno pronašao pravi put i vratio dosto-janstvo, a poslije bio blagoslovljen i svećeničkim pozivom. „Zajednica Cenacolo vidljivo je čudo koje ople-menjuje unutarnje siromaštvo ovisni-ka,“ zaključio je don Filipović svoju životnu priču o sebi i o zajednici liječenih ovisnika u kojoj sada djeluje kao svećenik.

Helena Anušić


OKRUnjenA MAjKO MIlA

Svako svetište, osobito marijansko, obiluje mnogim pjesmama koje su izričaj vjere, pouzdanja, preporuke i zahval-nosti Bogu i Božjim ugodnici-ma. Imamo stare tradicionalne i već prokušane melodije, a ima ih i novijeg datuma. Neke su pjesme Majci Božjoj uspjele pogoditi vjerničku dušu pa su postale poput himni pojedi-nog svetišta, kao npr. Sred te se pećine, Došli smo ti Majko draga, Majko Božja Bistrička. Odavno sam i ja sanjao i priželjkivao, a sada kao čuvar Svetišta još i više, pjesmu – melodiju na riječi Okrunjena Majko mila, pjesmu Majci Božjoj Trsatskoj koju je spjevao o. Paškal Cve-kan, pjesmu koja bi zaživjela ponajprije na Trsatu, a zatim i među svim našim hodoča-snicima. Ima puno skladate-lja koji su sami komponirali na tekst Okrunjena Majko mila kao npr. Kamilo Kolb, Ljubo Kuntarić, Petar Kinderić, Kla-udija Kraljić, Ivan Žan, a neke sam i ja sam zamolio za njiho-vu inspiraciju kao Ladislava Vargu, Anđelka Igreca, Slavka Topića. Sabravši sve te kom-pozicije, pučkog i zborskog karaktera, s malim smo žiri-jem izabrali skladbu franjev-ca Slavka Topića. Pjevna je i nadam se da će je hodočasnici prihvatiti. Zato bih volio da ju pročitaju i nauče svi budući trsatski hodočasnici kako bi nam poslužila na zajedničkom slavlju da ujedini sva srca vjer-nika u molitvi pred slikom Majke Milosti, Gospe Trsatske. Svima koji su se uključili u mali natječaj za “trsatsku pjesmu” zahvaljujem na trudu, dobroj volji i spremnosti. Unaprijed molim za ispriku skladatelje koji ovaj put nisu izabrani, ali im Majka Milosti to neće zabo-raviti. Preporučujem župnici-ma i zborovođama crkvenog pjevanja da pogledaju ovu pjesmu i nauče ju ne samo za hodočašće na Trsat nego i za molitvu u svojim crkvama za blagdane Majke Božje.

fra Antun Jesenović, čuvar Svetišta

Himna Gospe Trsatske


Dragi župljani!I ove godine želimo se osobno susresti s vama u vašem domu i zajedno s vama moliti Božji blagoslov u obitelji, za vaš život, rad i za prostor u kojem živite.Kako je na Trsatu običaj, molim vas, svakako uzmite prijavnicu i ispu-nite je. Možete je predati na porti samostana - vrataru.Svakako napišite broj telefona. Svećenik će doći u dan određen za vašu ulicu prije podne (od 9 do 13) i poslije podne (od 15 do 19) – osim stare godine od 9 do 16 sati zbog sv. mise zahvalnice!Puno ćete nam olakšati ako se ubilježite za prije podne.

Hvala!utorak, 27. prosinca 2011.

B. Felkera, Šenoina, Linićeva, Vrtlarski put, Glavinićeva, Partizanski put

srijeda, 28. prosinca 2011.Marohnićeva, Piškulićeva , Strmica, Anke Krizmanić, B.Vilhar Podrinske, J. Kulfaneka, N. Rojc, R. Leard, S. Raškaj, Špina

četvrtak, 29. prosinca 2011.Radićeva, Mihanovićeva, Vidikovac, Prolaz F. Paravića, Trsatske stube

petak, 30. prosinca 2011. Vrlije, S. Krautzeka, D. Šćitara

subota 31. prosinca 2011. Od 9 do 16 satifra S. Schona, V. Valkovića, Bošket, N. Katunara, P. Zrinskog, Frankopanski trg

ponedjeljak 2. siječnja 2012. J. RakovcaOrehovica (ići će dva svećenika od 10 sati)

RASPORed BlAGOSlOVA OBITeljI

Poštovani župljani, braćo i sestre!Prvom nedjeljom adventa ili došašća započela je nova crkvena ili liturgijska

godina. Vrijeme došašća je vrijeme pripreme za dolazak Sina Božjega. Pitamo se zar opet moramo čekati i pripremati se za Božić. Ne, nije potrebno jer Bog želi da ga mi susrećemo svaki dan, no itekako je važno shvatiti bit dolaska Sina Božjega među nas ljude. Nije on bez razloga došao među nas, nije bez razloga podnio teškoću rođenja u betlehemskoj štalici, nije bez razloga podnio patnju križnog puta. Došao je da nam dade priliku da poboljšamo svoj zemalj-ski život kako bi po njemu mogli zaslužiti vječni život. Na svima nama je da se preispitamo tko smo zapravo mi. Tko sam ja? Ja sam čovjek, ja sam kršćanin, ja sam katolik. Ovo doista potiče na razmišljanje. Bog daje svima šansu ako je hoće prihvatiti. Nadamo se da će i naši vjernici osjetiti potrebu da nam se priključe na svetim misama zornicama koje ćemo imati u došašću. Božićna ispovijed lijepa je prigoda da se istinski pripremimo za Božić. Ispovijed sta-rijih i bolesnih – svećenik će ih rado posjetiti i donijeti utjehu vjere zajedno s njima moliti i donijeti im Isusa koji će u sv. pričesti doći k njima. Poziv je otvoren svima. Nemojmo upasti u zamku da puno toga pripravimo, a duša ostane nepomirena s Bogom! Ne prepustimo najvažnije!

To vam žele i zajedno s vama mole trsatski franjevcii vaš župnik fra Ivan Miklenić

pasToralno djelovanje

Rast i odgoj u vjeri potreban je svima! Tu nam pomažu razni susreti

u Auli Ivana Pavla II.

Župna kateheza djece po rasporeduTrsatski razgovori – ponedjeljkom u

19.30Biblijski sat – molitva u sedam

koraka srijedom u 19.15Kršćanska meditacija – srijedom u

19.15.Klanjanje – četvrtkom nakon večernje

miseFrAMA – franjevačka mladež:

srednjoškolci i studentisusret – petkom u 20.15molitva – ponedjeljkom u 20.15

Franjevački svjetovni red (FSR) - zadnja nedjelja u mj. u 16.30

Pjevački zbor svetišta – utorkom u 19.00

Molitvena zajednica Srca Isusova i Marijina – u crkvi Sv. Jurja petkom u 16

glasnici velikoga Kralja (djeca 1–8. razreda, kandidati za Framu) – druga subota u mjesecu u 18.30 sati u Auli Ivana Pavla II.

Župno pastoralno i ekonomsko vijeće zahvaljuje na svjedočenju

vjere i vašem daru za obnovu župne crkve Sv. Jurja!

Župa sveTog jurja TrsaT I sveTIŠTe majke boŽje TrsaTske

Župni listić za Božić 2011.

Hvala Ti, Majko Milosti

marijin trsat

Documents