mato lovrak druzba pere kvrzice

Mato Lovrak

Druba Pere Kvrice

2

Mato Lovrak: Druba Pere Kvrice

Sadraj

Kad je djeak u vruici _________________________ 3

kolski se nadzornik proslavio _________________ 10

Palaa na jezeru ______________________________ 16

Druba pod zemljom i pod oblakom ____________ 27

Krasno je biti poglavica _______________________ 33

Jedan slavni dan _____________________________ 39

Drubu je obasjalo sunce i zvijezda danica _______ 45

Milo dijete se proslavio ________________________ 52

Drubini crni dani ____________________________ 55

Svi su u vruici _______________________________ 59

Rjenik ______________________________________ 65

3


KAD JE DJEAK U VRUICI

Bilo je to prvog lipnja. Na katolikom kalendaru toga je dana stajalo tampano: Gracijan. Pravoslavni je kalendar biljeio Patrikija. Sutradan je bio kod katolika Erazmo, a kod pravoslavnih Talalej. A i kako e drukije? Valjda nee biti zapisani Joco, Bao i Dida! To ne bi bio kalendar. Sve se ovo dogaa u selu. U nizini uz rijeku. Prvi je dan u mjesecu lipnju. Rano ujutro. Lastavice su izletjele iz staja. Pjevaju na gra-nama oraha u oborima. U jednoj maloj seoskoj kui, slamom pokrivenoj, mrano je. I sparno. Die mnogo ljudi. Spavaju. Na postelji uz oca lei Pero. Odjednom skoi sav zno-jan. Sjedi na postelji kao mjesear. Ponad blijeda mu lica gusta kosa. Visok je i tanak dje-ak. Upiljio oi u kut sobe. Desnom rukom krui zrakom. Govori: Vidno je! Ba je vidno! Tako se on svako jutro teko budi od sna. Glas mu je kao u svih seljakih djeaka u oboru, na njivi, u livadi. Otac ga kori: Spavaj jo! U sobi je nastalo gibanje. Sva sila ukuana spava u toj maloj i niskoj sobici. Bude se re-dom. Pero je potpuno razbuen. Zavikne odluno: Znam to je! Tu nema kisika! Svreno! Mora se uguiti! Skae s postelje i otvara mali prozori. Oblai se. Baka ne trpi otvoren prozor. Mrzi Perin kisik. Stenje na svojoj postelji i tui se: Propuh je! Pero se nasmije: Znao sam, bako, da ete prigovoriti. Ne moe biti propuha. Ta samo je jedan prozor otvoren!... U koli uimo da je soba puna ugljine kiseline. I to znam da ima ljudi na svi-jetu, koji spavaju samo po jedan u sobi... Baka poe kihati. Da li na silu ili od zbilje, Pero nije siguran. Majka mu zapovjedi da za-tvori prozor. On poslua, a onda viknu: Idem od vas! Na pau! Na kifik! veli krezuba baka. Pero se na dvoritu slatko protegnuo i zijevnuo tri puta. Onda skoi k prozoru i viknu u kuu: Jao! Kolikog li vani pro-pu-ha!!! Onda potri na bunar. Izvadi kabli vode i napije se na prazan eludac. Izlije zatim vodu u kopanj te se umije. Zemlja je u dvoritu bila mekana i vlana. Lie na vokama isto. Nebo kao oprano staklo. Pero kucne svojima o prozor: Narode! Nou je kia padala!... Onda znajte jo i to da je zrak pun ozona! Razumijete li? O-zo-na!

4


Baka opet kihnu. Nazdravlje, bako, i na dugo ivljenje! klie Pero kroz prozor. Pa, ostanemo li ivi od propuha i dobijemo li za doruak gance, onda molim da ih zalijete vruim mlijekom! Ne moe biti odgovara mu majka. Mlijeko prodajemo da dobijemo koji dinar. Da kupimo soli i petroleja. Da tebe obujemo za zimu... Za kratko je vrijeme Pero vodio kravu u polje. Treba s njom poi od kue do ume uskim travnim puteljkom. Krava pase na tom putu. Pero mora paziti na nju da ne zagrize ni lijevo ni desno od puta, jer bi to onda bio kvar. Kravino se puno vime gotovo vuklo po zemlji. Majka kravu dvaput na dan pomuze, a nitko u kui i ne okusi mlijeka. Sve tui ljudi popiju! Tko? Pero ih ne pozna. Samo zna da su daleko. Negdje u velikom gradu. Polje je bilo jo mokro od kie. Pero gazi vlanu travu bosim nogama. To mu je godilo. Imao je vruicu. Sjeao se svega, to je sino otac majci govorio dugo u no: Ljudi su u naem selu nerazumni. Na rijeci imamo od vajkada stari mlin, vodenicu. Mlin je seoski, zadruni. Zajedniko je to imanje svih nas. Pa to je s mlinom? Eno ga ve est godina svega zarasla u dra. Trune. A zato? Samo zato, to se most preko potoka, koji utjee u rijeku, provalio i ne moe se kolima prijei preko jarka u mlin. Neki su selja-ci bili zato da se most popravi, a drugi su se tome protivili. Bogati vlasnik parnog mlina spretno je to iskoristio. Podmitio je neke ljude u selu rakijom i drugim mitom. Ovi su stvorili stranku koja nije htjela popravljati most. Svi su preli mljeti u parni mlin, a svoju zadrunu vodenicu ostavie. I mlinar je napokon morao napustiti mlin. Odselio se u drugo selo. Zato? Zato to je rakija tako razjarila ove dvije stranke u selu da je pola sela mljelo u jednom, a pola u drugom susjednom parnom mlinu, a u svom zadrunom nitko iv! Kad bi mlinar sam i popravio most, seljani opet ne bi kod njega mljeli, pa on ne bi mogao ivjeti. Zato ni jedan mlinar nije vie htio zadruni mlin. Bojali su se mrnje u se-lu. Nahuckani su seljani ratovali jedni protiv drugih. U isto su vrijeme dvostruko skuplje mljeli u susjednim parnim mlinovima, a na je zadruni mlin do krova obrastao u ko-rov. Pero je jutros na pai stalno o tom razmiljao. Krava se sporo vukla. Pero joj ree: Mii se, kravo, malo bre! Da stignemo na brijeg. Da vidimo mlin na vodi! S brijega, preko sela, daleko na drugoj strani, vidio se stari mlin na rijeci u gustom ikar-ju. Naliio je iz ove daljine na ruevine staroga grada usred ume. Vue Peru elja ve odavno onamo. Da preskoi jarak. Da se provere kroz grmlje. Da za-viri u naputene prostorije. Da opipa teko mlinsko kamenje. Vruica mu jo jae poraste. On kliknu: Sam ne idem onamo! Skupit u ja drutvo! Okrenu se kravi te joj govori kao kakvu eljadetu: Tako je, kravo moja! Odlueno je! Skupit u ja svoju drubu. Osvojit emo stari mlin! Radost ga obuzela. Ogleda se na sve strane. aljivo stavi prst na usta, i anu kravi na uho: Samo, stara moja, treba uvati tajnu! Krava kimnu kao kad se od muhe brani. Pero je u vruici. Veseo je, skoi u kukuruze i otrgne snop zelenih stabljika da njima poasti kravu.

5


Kad se Pero vratio s pae, baka mu je dala crnu kavu. On je prigovarao: Ta grka crna tekuina nije za djecu. U njoj se nalazi kofein. Ja u od nje dobiti najma-nje koleru! Baka se opet poela uzrujavati. Pero nastavlja: Nema vam pomoi, bako! aci mnogo toga znaju. A sve je to zanimljivo. Zamislite samo ovo: kofein, alkohol, pa temperatura i... ps... ps... ps... ps... Dozove tako psa i izlije crnu kavu u njegov loni. Ovaj ni da lizne. Mrko je pogledao Peru. Pero se ispriava: Izvolite, vjerni uvaru ove kue, prigovarati na pravom mjestu, a to je kod bake... Pogleda na zidni sat. Pokazivao je devet. Pero se trgnu i stade se uurbano spremati. Vi-e: Ako je ovdje devet, onda je to zapravo ve osam sati u koli! Trai eir. Ljuti se. Onda ne moe pronai torbu. Tu je! Srea! Ali gdje su sada knjige? Istina, uitelj stalno govori: Ponesite, djeco, knjigu i na pau, pa ispred krave itajte. Pero je mislio: To je pametno, da je inio tako, sada bi mu bila pri ruci. Sat na zidu udara devet. Pero je naao na klupi hrpu knjiga. Odrezao je komad kruha, uzeo aku soli i glavicu crvena luka, i sve to uurbano trpa u torbu. Onda se priblii maku. Zamiri jednim okom. Nacilja i stane palcem maku na rep. Ma-ak dreknu. Slavno! zavie Pero. Baka ga isprauje. Tepa mu korei ga kroz nekoliko zuba, to joj ostadoe na uspomenu: Sad e se barem kua smiriti! Idi! Sretan ti put! Na cesti je Peri prva briga da natrpa pune depove kamenja. On opet govori sam sebi: Ako eli mir, spremaj se za rat! To sam negdje uo. Na ljivinoj grani uz cestu nakostruila se dva vrapca. Svaaju se. Pero baci kamen na njih, a ovaj udari o tarabe. Dotri pas. Uzbudio i druge susjedne pse. Pero je skoio na-sred ceste i boj zapoe. estoro pasa odbija on kamenjem. Sve ih odbija junaki, samo jed-nog ne moe. Taj ba navalio da podere Perine gae. Onda Pero posegnu u torbu, izvadi luk i baci ga psu. Ham! Uhvatilo i zagrizlo prevareno pseto, pa stade pljuvati i haktati, te se vrati nazad. Tako se oslobodio pasa pa se smjeka. Iz dvorita ispadaju njegovi drugovi. uvi uzbu-nu pasa, znadu oni, Pero to ide cestom. Tri ih pet. Umiveni su i zaeljani. Zovu se sli-nim imenima poput Pere, ali osim toga imaju nadimke koje su stekli u koli. Jednom vele Budala, drugog zovu ilo. Treemu govore Medo. etvrtom viu Divljak. A peti, onaj naj-manji, ima lijep nadimak. Zovu ga Milo dijete. U koli je najlake stei nadimak. Tako im se jedan ak zove Subjekt, jer stavlja toke u pisanju i ondje, gdje ne treba. To zovu bolest toka. Kad se potpisuje, stavlja toku iza prezimena. Ljuti se uitelj: Ti si onda isto prosta reenica. Ivan je subjekt, a Kati predikat. Samo Pero jo nije imao nadimka. Njih estoro krenulo je posred druma u kolu. Divljak jede velik komad gibanice sa si-rom. Pero gleda, gleda, uti i eka. Onda stade pred njega i kae mu: Budi ovjek!... I razumije ovaj. Trga ostatak kolaa i dijeli svima po komadi. Jesmo li za slogu? pita Pero.

6


Jesmo! odgovaraju oni. Skupie se u hrpu na cesti. Pero ih poziva priguenim gla-som: Drubo estita! Noas je kia oprala od praine gazda-Markovu trenju. Grijeh bi bio da se ne popnemo na nju. Oni pristaju. Stoj! veli Pero. Neemo kusati nita. Neto drugo. Popeti se, da vam neto poka-em iz visine! Zamakla druba u sokak i poljem dooe do vonjaka gazda-Marka. Rana je trenja bli-zu ceste. Potrbuke puzahu u visokoj travi vonjaka. Na trenju se popelo najprije Milo dijete. Za njim Divljak i drugi. Pero ostao zadnji. Onda prigueno zavikne: Sluga pokoran, gospodo! Ja idem. Dignu kapu i poe prema cesti. Zajauknue oni gore, a Milo dijete skoro zaplakalo. Pssst! uutkuje ih Pero, zakvaio se za stablo i penje se kao vjeverica. Gore je. Tjei ih: Naalio sam se. Nikad toga ne bih uradio. Nisam izdajica! Svaki sjedi na jednoj grani. apui razgovaraju. Pero im pokazuje stari mlin. Tko e sa mnom onamo? Ima ondje zmija! tui se ilo. Probodi zmiju! govori Pero opet u vruici i nagovara drubu da svi zajedno pou onamo to prije. Pero im obeava da e ondje u guticima vidjeti svakojaka uda nevie-na. I njegovo drutvo pristaje. A sad u berbu! Na trenje! zapovjedi Pero. Naberimo ih gazda-Markovu sinu i odnesimo mu ih u kolu za poklon. Za naplatu to mu beremo treba da se dobro i mi najedemo! veli Divljak. Kao da je to tako lako i jednostavno brati trenje! kae opet Budala. Tuili su se je-dan drugom zbog naporna posla. Raspriali se. Milo dijete i Medo gutaju trenje s koti-cama. Drugi kotice izbacuju. Budala gaa koticama svoje drugove. Pogoeni ga psuju, a Pero se ljuti. Galama je velika. ut e ih tkogod. Stazom prolaze pandur i inovnik, oni kupe zaostali porez. Djeca se prestraila da e ih pandur opaziti. Srea u nesrei! S protivne strane dolazi seljak i vodi konja kovau na potkivanje. Kad je konj doao blizu ove dvojice, skoi inovnik u stranu i povie: Kakav je to red! Zar se konji vode stazom za ljude! A zato se bojite, moj gospodine?! udi se seljak. Kako da se ne bojim konjskih kopita?! uzrujava se inovnik. Ali ja garantiram! uvjerava seljak. U taj as pue granica na trenji. Konje se brecnu. Zbaci gazdu u jarak, okrenu se nazad i u divljem trku otri cestom kui. Smiluj se, Savo, Dravo i Dunave! zavapi Budala na grani. I, ne znajui ni sam ka-kvom snagom, ali on je ve obujmio stablo i strelovito se sputa dolje. Svi padaju za njim. Bjee. Neko vikanje uli su iza svojih lea, ali ne razumjee nita. Jure poljem i zaas su u livadi. Pero ih zaustavi:

7


Stoj! Nitko nas ne progoni! Ovamo u hrpu da vidimo jesmo li svi ivi?! Jesmo! Noge su na mjestu?! to je rasklimano?! Haj! Haj! Jedino nosovi nisu u redu! Malo kr-vavi! Malo, pa nita! Bacie se potrbuke i oprae nosove i lica u jarku. Pero pita dalje: A trenje za gazda-Markova sina?! Drugovi pokazuju na trbuhe: Samo ovdje. Dobro spremljeno! Dosta! viknu Pero. Vi ste prostaci! To ne ide! Sramota! Cvik!!! zabode se Peri jedna kotica u lice. Tko me je? vie on. Ja sam! isprsi se Divljak. Ne bojim te se! Nisi moj gospodar! Ostali ih stadoe huckati, jedino Milo dijete vidi u tom veliko zlo. On ve cmizdri i nava-ljuje da se poe u kolu. Pero i Divljak bacaju torbe na livadu. Kosa im se najeila. Nasrnuo jedan na drugoga. Pograbili se ispod pazuha. Zamahuju jedan drugim. Stenju. uljaju se. Podmeu noge. Grizu se. Znoj ih oblio. Izbeili oi. I jezike ve plaze, hvataju dah. Divljak zavitla Perom, sad e ga tresnuti o zemlju. Majko moja! krgutnu Pero. Istrgnu se u zadnjem asu, vjeto kao zmija, i svali Divljaka na zemlju. Prignjei ga koljenom i pljune u stranu. Ba si Divljak! hukne Pero i die se. Uza svu tu nevolju zau se iz sela vika. Vie neka ena na njih: Ne gazite livade! Otale, vragovi! Sad u tamo s batinom! Pokupila druba svoje stvari i krenula jo jedan komad puta livadom. Svrnue na cestu, a onda stazicom kroz ito. Jo prije ceste sjeli su pod jedan grm. Milo dijete je nezado-voljno. Strah ga je. On je za to da se ide u kolu. Pero se izdere na njega: Nimalo pametno! Nita slavno! Proboraviti itav dan samo u koli! Vrlo jednostavno. Ali biti u jednom danu i u koli i pod oblakom? to na to kaete? Njegova ga druba nije u poetku razumjela. Pero ih upita: Tko je za to, da se popnemo na crkveni zvonik, ako je crkva otvorena? Milo dijete nije za to, ali sam se ne usuuje zakasniti u kolu. Sa crkvenog zvonika obeava Pero vidi se stari mlin najljepe. Ali sada ne smiju cestom, da ih ljudi ne vide. Pretrali su preko ceste na drugu stranu polja. Putuju ispod ita, da ih ne opaze seljaci to kopaju kukuruz. ilo i Budala zaostali su u itu. Nedozrele trenje uzbunie im se u crijevima. Milo dijete nagazilo opet na jea. Nosio je stotinu metara itavu etku bodljika zabodenu u bosu nogu. Bilo je muke s tim djetetom dok je pristalo da mu Pero izvri operaciju na nozi. Odmah zatim morade i Mi-lo dijete u ito. Nee biti zbog operacije. Ta njegova su crijeva puna kotica! Zar je udo?! ljutio se na njih Pero. Vi ste prava djeca! Jedete zeleno voe... Guta-te i kotice... A povrh svega toga, Milo dijete je i prilino razmaeno... No, bit e bolje! Naprijed! Popet emo se sad nebu pod oblake!

8


Dospjeli su iza crkve. Ve su pred vratima. Otvorena su. Crkva se zrai. Penju se na zvo-nik. Popee se do tavana. Milo dijete vrisnu. Pero ih umiruje i hrabri: Uplaio se kipa. Ogledavaju tajanstveni, stari svetaki kip bez ruke, baen na tavan. Milo dijete se uplai-lo sveevih oiju. Bile su izbuljene. To je stara umjetnost! ree im Pero vano. A sad naprijed! Koga je strah neka ostane dolje. Penjali su se visokim stepenicama do zvon. Sjedoe ispod njih. Srce im gotovo na jeziku od umora i jeze. Sva su etiri prozora otvorena. Silan propuh. Haj! Haj! Ovdje bi bilo mjesto za promjenu zraka mojoj baki! vikne Pero. ilo upita: to bi bilo da se otkai teki bat iz zvona i da na nas padne?! Ja bih zamirio ree Budala. Juh pameti! zgranu se Pero. Ama, da mi nije... zamalo te ne bismo primili u dru-bu. Ba si prava budala! Znate li to bi Pero uinio? priupita Divljak. Ne znate? udim se. On bi rukom uhvatio bat u letu. I onda bi Divljaka njime pogladio po njegovoj mudroj glavi! nasmija se Pero. U taj as zaumi iznad njihovih glava: ! Svi se oni bacie na daske. Zaepili ui da ne uju udarac bata. Budala broji, a da ni sam ne zna zato. Nema udarca. Pero podie glavu. Smije se, ali je blijed. Govori. Drubo junaka! Pogledajte gore! Pa to vise imii na gredi! Zbog imia priini im se zvonik jo tajanstveniji. Pero zato preporuuje da gledaju radi-je kroz prozor. Na poljima vide stotine radnika-seljaka. Okapaju kukuruz. Sa sjevernog se prozora vidi pola sela. Kroza nj vodi cesta, a na njoj guske i mala djeca. Kroz juni prozor vidi se druga polovica sela. U njoj je kola. to e biti danas s nama u koli? zabrinuto pitaju svi Peru. On ih poziva na istoni prozor. Stari mlin! kliknu svi. Gledaju zadivljeni. Odavde se ini kao da bi ga mogao ru-kom dohvatiti... Dolje u daljini, u dubini inio im se kao divna djeja igraka. ilo je ushi-en. Okree se Peri. Ba je lijepo! Pero je gord. Uspravio se na prozoru. Lica mu gore. Zanosno govori. Deki! Zamislite ovo! Kaimo: Mlin je na! Druba ga ne razumije pa nita ne odgovara. Pero nastavlja. Jasno je. Vi ste zanijemjeli. Ta ja vam jo nisam rekao to mislim. Neu se prenagliti. Mozgam ovih dana. Dok smozgam, predloit u vam neto... A to?! Reci sada! zapitkuju ga svi. Ne mogu. Nije dozrelo. Recite jo jednom. Jesmo li sloni? Jesmo! potvrde svi. Da odemo u mlin to prije?! Jesmo i za to! Da dademo potenu rije? Zakunimo se!

9


Sunca mi! Tako mi due! Majke mi! Pruie ruke. Kao kad se klade o neto. Milo dijete bio je svjedok. On im je presijecao ru-ke. A sad u kolu! viknu Pero razdragan. Nazdravlje! veli ilo konac djelo krasi! I ne mogavi odoljeti, nagne se kroz zapadni prozor i pljune iz visine na Zemaljsku kuglu.

10


KOLSKI SE NADZORNIK PROSLAVIO

U kolsku su zgradu uli na prstima uljajui se kao tati. Sada su u prizemnom hodniku. Pero se okrenu svima: Tu bi trebalo propuha sa zvonika! Recite sami: to je ono prvo to nam u ovoj prasta-roj koli veli dobar dan. Zna se! Smrad! A sad samo pamtite dobro sve redom. Dolazit e sve ljepe za ljepim! Ali ipak, hrabro naprijed!... Stoj! Jo jednom da ponovimo: Stari mlin! Svi kao da se zaklinju: Stari mlin! Budala pie olovkom po zidu te dvije rijei. Pero prigovara: To je divljaija! Ostrui to noem sa zida, budalo! Sad Pero stade pred vrata uiteljiinog razreda i oima upozoruje drugove na utnju. Ob-javljuje im priguenim glasom: Narode! Tu je nadzornik! to emo sada?! Ako je ve bio u naem razredu, onda smo propali! Ja najbolje raunam, a nije me bilo ovdje! tui se Divljak. Pero opet najbolje znade povijest! promumlja Medo. Da. Ali, ako nije bio u naem razredu, onda smo spaeni!! kliknu Pero. Nadzor-nik ide obino najprije reetati onu mrkavad iz prvog razreda! Popeli su se tiho u prvi kat. kolski sat na zidu pokazuje devet. Silno! Sve nam ide od ruke! Nije kasno! veseli se Pero. Stade pred vrata razreda i udeava zabrinuto i tuno lice. Sat na zidu stoji! Ne kuca! ape ilo. Probodi ga! odgovori Pero i uhvati za kvaku. Svi uoe za njim. Duboko se klanja-ju. Dobar dan! Aaaa! zinula sva djeca u razredu kako samo kasno dolaze!! Medo isplazi cijelom razredu jezik iza Divljakovih lea. Milo dijete ape u strahu znatieljnoj djevojici u prvoj klupi: Bili smo pod oblakom. Eto, da zna! Ona razrogai oi. Druga je brbljava, pa je Milo dijete uutkava: ... ... imi!! Druga sjeda od uda. Treoj, najbrbljavijoj ape: Rekao sam: Mi! i! I! U! Ku... Dobro jutarce, seoska brbljavice! Ona, uvrijeena, skae i tui uitelju: Brbljaju nam sramotne stvari!

11


I tako su naljutili uitelja. Uz tolike brige on ima danas jo i nadzornika u koli. Srdei se, stao je uitelj pred ake koji su zakasnili. Pero pokae rukom na djecu u razredu: Lako ovima. Sve sami jedinci i mazunci. Oni mogu spavati do osam sati. Ne diu se na pau ranom zorom kao mi. Uitelj se udobrovoljio. Nato ree cijelom razredu: Eh, tako je! Lako se vama uditi. Vi nemate druge brige, osim kole. Sjednite i smirite se. Nadzornik e za koju minutu doi u na razred. Pod je u sobi bio neobino ist. Nigdje ni truna praha. Prozori su s june strane otvoreni. Lastavice se zalijeu prema njima. Pe je osvjetlana. Na stolu stolnjak. Na njemu vaza. Tko ju je samo donio?! Vaza je starinska (Stara umjetnost, rekao bi Pero). Na vazi je ukras s glavom vraika. Izboeni mu roii i isplaen jezik djeci u razredu. Medo se zagledao u vazu i pokuava udesiti svoje lice kao vraiak na njoj. Spazili to aci, pa se smiju. Oh, to radi Medo?! Oh, to radi, majko mila! Pssst! umiruje uitelj. Utiava amor. Poslije se hvata opet za glavu i vie: Ne lupajte tim cipelama! Odgovaraju aci jednoglasno. Mi smo bosi!... Sad je ljeto. Da. Nogama, htjedoh rei! vie uitelj. I opet ste noge ponijeli u kolu, dakako! ali se uitelj, ali nakon nekoliko minuta opet se uzrujavao. Djeco! to to tako zaudara? Cvijee ili zahodi? Mi mislimo, zahodi zaudaraju! govore aci. Zatvorite ih! Oni su otvoreni. Odlazi nekoliko aka. Vraaju se. Zahodi su zatvoreni. Cvijee zaudara! Boli od njega glava govore djevojice. Drugi viu. Zahodi su krivi! Osjeaju se kroz vrata. Barometar ide nalijevo. Bit e kie. Ne! Cvijee zaudara! Zahodi! Cvijee! Zahodi! Cvijee! Svaaju se. Vika u razredu. Uitelj lupnu akom po stolu. Daje acima lijek protiv nere-da u razredu. Dijelit ete broj od nekoliko milijuna na veliko djelilo sa etiri brojke! To je neto za naeg Divljaka! Divljak naprijed viknue djeaci. Ue nadzornik. Rukuje se s uiteljem. Stane ispred djece, a onda e uitelj acima. Djeco! Kod nas je na gospodin nadzornik! U razredu tajac. A i to e djeca na to?! Da kau: Drago nam je! Hoete li nam popodne dati odmor?... To ne smiju. Zato ute i ekaju. Izvolite sjesti! ree uitelj. Mnogo zbunjenih aka reklo je zajedno s nadzornikom: hvala, i svi sjedoe. Nadzornik je izvadio lijepu depnu maramicu. Razmotavao ju je dugo i s uivanjem. Sa-svim ju je rairio i useknuo se. Onda je izvadio malu etkicu i prigladio brkove. Pri tom je govorio.

12


Sprema se na kiu. Da. Zaudara... ree uitelj. Osjea se iz hodnika... A, ne to! Osjeam ja u kostima upadne nadzornik. Pred kiu imam kostobolju. Vi ste stari ratnik! rekao je uitelj. Tono. Pogodili ste odgovori nadzornik. A sada, gospodine uitelju, izvolite da-lje uiti djecu, to ste danas dopodne bili nakanili. Uitelj se nakaljao par puta. Pitao je ake osjeaju li kako zaudara. Onda im je spome-nuo kako imade u nas divnih krajeva u kojima je mirisan, svje zrak. Ondje na gorama lei vjeni snijeg, a u dolinama zru trenje. Tamo ive ljudi isti, rumeni i vole pjevati. Pruilo se tamo jedno krasno jezero. Oko njega su sazidane palae. Tu se ljeti ljetuje. Zi-mi se opet zimuje na snijegu i ledu. Pero je sluao i mislio o tome, kako ondje sigurno spava sve po jedan ovjek u sobi. Uitelj je priao o tom naem kraju tako, kao da je to raj na zemlji. Pero je cijelo to vrijeme gutao uiteljevo prianje. Zanio se pa je ovako razmiljao: To imamo i mi. Voda kod mli-na divno je jezero. Palaa je kua kod mlina. Divne ume i gajevi, to je ono ikarje oko starog mlina. I dok je uitelj priao dalje, Pero se ogledavao i traio oima lanove svoje drube. to je to, Pero?! pita uitelj. To je stari mlin! odgovori on. Mlin? udi se uitelj. I nadzornik se udi. I djeca. Svi. Propast! jaukne ilo prema Budali. Daje ilu prstom znak. Probodi ga! Ustaje ilo i brani Peru. To se njemu samo tako priinilo! to mu se priinilo?! upita uitelj zgranut. Onda se, sreom, Pero osvijestio i branio. Ja zamiljam to jezero kao na mlin! Tim je bilo sve sretno rijeeno. Uitelj neto ape nadzorniku. Milo dijete pie ceduljicu Divljaku: Na Pero ima veliku vruicu. Ovaj odgovara. Kako tvoje kotice? uljaju li te u trbuhu? Kad se uitelj najljepe raspriao o bajnom jezeru, ustade Milo dijete: prekine ga. Molim van! Strpljenja malo vie ne bi kodilo! kori uitelj maloga pa ba sada! Ne moe biti drukije! izjavljuje Pero nepitan. ilo u uasnom strahu pogleda Budalu. Bodi! govori ovaj prigueno prema ilu. On je jutros trenje jeo! izjavljuje ilo. Svi su se tome nasmijali. I nadzornik. On opet vadi maramicu. Kad se uredio, smijeei se ree: No dobro. Neka aci malo raunaju, s trenjama, dinarima i kilogramima. Kad su to zavrili, digne se nadzornik i ree: Sad u vam ja zadati jedan zadatak. Sluajte! Piite brojke! Neki ratar ima njivu du-gaku etrdeset i dva metra, iroku osamnaest metara. Na njoj je jedna bara. Povrina joj je dvjesta i osamdeset etvornih metara...

13


Divljak izlazi pred veliku plou. Uzima kredu. Zbunjen je. Jedna kotica doletje odostrag i pogodi ga u zatiljak. Sreom, nitko to drugi ne opazi a on razumije. To znai: Dri se! Treba se proslaviti! To druba trai od tebe! Divljak se osvijesti i ponavlja zadatak. Ide sve lijepo, ali tamo kod bare stade. Nikako da kae da na njivi lei bara. Okree se acima. Pogleda Peru. Pero je, znamo ve, u vruici. Die se i govori: Narod se u naem kraju bavi naprednim ratarstvom. Gospodar taj ima na njivi moda jednu jamu. U nju baca stare lonce, razbito staklo i uginule make... nadovezuje Medo. On e navesti zemlju i zatrpat e tu jamu dodaje ilo. Nadzornik vadi opet maramicu i brie nos. Uitelj odlazi meu ake. Kod jedne djevoji-ce kliknu: Naa Marica je ve izraunala povrinu! A neki zatrpali jamu, pa im i ne treba raunati! htjede rei ilo vie sam sebi, ali a-ci zagrajali. Divljak ide u klupu. Prolazi pokraj Milog djeteta. ape mu Milo dijete: Profukao si slavu! U tom meteu Divljak dobije pisamce od Pere. Na ceduljici je napisano: Babama je sve-jedno. Ba da je palo i sunce na njivu, one bi i njegovu povrinu izraunavale. Makar se i opekle. No, sve im badava. Tu je stari mlin! Imamo ve skoro gotovu zamisao! Samo jo malo strpljenja. Nadzornik ustade od stola i ree: No, dobro. Sada molim da djeica itaju iz svojih itanka! Svi aci izvadie itanke. Pero je zamiljen i miruje. Uitelj ga omjeri pogledom. Tad se Pero brecnu i izvue knjigu na klupu. im ju je otvorio, poeo je mijenjati boju lica. Sad je crveno, sad blijedo. On je ponio od kue bakinu sanjaricu. Uitelj uzvikuje: Otvorite itanku tamo gdje se nalazi lijepa pria o Pepeljuzi! Pero se skamenio. Otvorio je jednu stranu. Prvi red. Poetno slovo B. Kraj njega naslika-na debela baba s brkovima. Pokraj slike pie: Sanjati o debeloj babi s brkovima znai ogovaranje i klevetanje. Pomisli: Glupost i strpa knjigu pod klupu. Uitelj se namrgodi na njega. Pero vadi ponovo sanjaricu na klupu. Otvara sredinu knjige. Ne varaju li ga oi? Ta, evo, tu je nas-likana vodenica, mlin. Pokraj slike pie: Sanjati o vodenici znai sreu i dobitak. Pero govori u sebi: Da. Sanjam ja o tebi i danju i nou. Sva je srea da Pero nije itao. Prestadoe s itanjem na vrijeme. Poslije toga zaelio je nadzornik da uje kako aci poznaju povijest svoga naroda. Uitelj pljesnu triput ruka-ma i namignu Peri: Deder, ispriaj nam neto o vjerskoj borbi i o biskupu Grguru Ninskom! Onako lijepo i pametno, kako ti umije. Pero ustade. U taj as kao da mu je netko mozak izvadio ili klin zabio u glavu. U njoj sa-mo umi, posve je prazno. Poe: Bili su latinai... Osim njih glagoljai... Latinai i glagoljai... Latinai... aci se smijuckaju. Uitelj ih strogo umiruje i govori Peri:

14


Samo mirno, dragi moj Pero! Ta to si se uznemirio pred gospodinom nadzornikom? Hajde, Pero! Pero se staklenim oima zagleda u nadzornika i klikne: Kvrica! Cio razred prasne u smijeh. Viu: Kvrica! Pero Kvrica! ilo se okree Budali i dovikuje mu: Ovo nee moi podnijeti Zemaljska kugla! Probodi je! dovikuje mu Budala. ilo vie uitelju: Pero ima vruicu! Kako zna? upita uitelj. On je jo uvijek u udu. Tuio nam se jutros! Jutrom rano ide na pau bos po rosi. I tako svako jutro, a rosa je hladna. Zato ne obuje cipele? pita nadzornik. Cipele tedi za zimu! Mlijeko je jeftino. Litra pola dinara! nadvikuje ilo galamu u razredu. Dobro! ree nadzornik uitelju. Pustite djecu kui. Popodne ne trebaju doi u kolu. Pero skoi i kliknu: Slavno djelo!!! Kako? zaprepasti se uitelj. Pero se sreom snaao. Opravdava se: Grgur Ninski je uinio slavno djelo. Obranio je na crkvenom saboru u Splitu narodno bogosluje! Neka! Dobro! Dosta, drago dijete! govori nadzornik. Vjerujem da zna. Lijepo se spremi i poi kui. Ako ima vruicu, legni u postelju. I ne zaboravi pozdraviti svoje drage roditelje! Svi su se aci spremili. Naklonili se uitelju i nadzorniku i spustili niza stepenice. Pero je iao sa ilom. Ogrlio ga. ape mu vatreno u uho: Nadzornik se proslavio! Popodne nas puta slobodne! Slavno djelo! Da on zna! Naa druba treba danas poslije podne otii prvi put u stari mlin. Kad ispadoe na cestu, osmaknu se o Peru crvenokosi djeak, zvan Batina, i podrugnu mu se: Pero Kvrica!! Pero se istrgnu iz zagrljaja ila i potri za Batinom. Uhvati ga za kaput. Zamahnu rukom i unu ga. Crvenokosi se uhvati za nos. Sad je krtenje novog imena obavljeno. Tako estoko ipak nisam htio, ali izmaklo mi! ree Pero, a onda se okrenu svima: Da znate svi! Odsad me moete tako zvati! Ostajem Pero Kvrica i ne vrijea me to vie. A ovaj je prvi dobio svoje. Onda on stade izvan reda i ree:

15


Ne idem s vama. Tko e sa mnom, neka ostane! Druba poletje Peri. Djevojice zavikae: Kui se mora ii u redu! Tuit emo uitelju. Najslavnije vae djelo! ree podrugljivo Budala. Dugo su se na cesti svaali. Kad Pero ne htjede nikako s njima, aki red dva i dva krenu dalje kui... Druba Pere Kvrice ostade sama na cesti. Sad tek Pero opazi da meu njima nema Milog djeteta. Zato ne htjede s nama? zapita Pero oajan. Boji se odgovorie mu drugi. Pa i ne trebamo ga! On je kao malo dijete. Mogao bi nam samo smetati. Pero ostade neutjean. On voli svoga malog druga i vie za djecom. Martine! Oj! Milo dijete! Vrati nam se! aki red je stao i okrenuo se, ali nitko se ne vraa. Priekajte me ovdje ree Pero i zaprai bosim nogama za acima. Milo dijete ide u redu kui sputene glave. Pero ga ogrli i stupa dugo uza nj. Nagovara ga da se vrati. Onda izae iz reda. Primi Peru za ruku i obojica sretni potre nazad dru-bi.

16


PALAA NA JEZERU

Opet su svi na okupu. Ovdje na cesti nije bilo zgodno mjesto za tajne dogovore. Zato krenue prema prvom sokaku. Ulaz je bio zatvoren drvenom ljesom. Nee oni otvarati ljesu. Milije im je skakati preko nje. Medo je zapeo nogom i pao na ledinu. Ne die se. Ukoio se, a nos mu u travi. Jao! zajauknula etvorica. Slomio je vrat! No Pero ustanovljuje mirno: Probodi ga, ilo, pa da vidi, kako e skoiti! Medo ne eka da ga ilo bode. Skae i smije se. Dotra k njima i ree posve ozbiljno: Pero je opet pokazao da je najsposobniji u naoj drubi. Ne smijete odmah jaukati kao bebe! Da Pero bude voa! Jeste li za to? Milo dijete naglo odskoi i pobjegne u prvo ito. Malo strpljenja ne bi kodilo! prigovara mu Budala. Pa upravo sada, u tako sve-an as! Drukije ne moe biti! ruga se ilo. Da, slavna drubo, tako je! podruguje se Divljak. Tako je uvijek, kad se mala djeca najedu zelenih treanja! Pero ga nije trebao vraati. On je moda i morao kui zbog trbuha. Pero dovikne Milom djetetu u ito: Mi idemo, a ti danas ostani. Idi lijepo kui. Ti e drugi put s nama. Druba je krenula ispod vonjaka prema starom taglju na ledini. Taj pust i gotovo pra-zan tagalj ostao je od nekog vlastelinstva. Jo uvijek u njemu lei neto stare slame. Druba je ula u tagalj. Iz njega izletjela sova. Sova znai mudrost ree Budala. Mudrost izletjela, budala uletjela! primijeti nato Divljak. Budala odluno zahtijeva: Pero, ovako me vie neete nazivati! Idem radije kui. No Pero e jo odlunije: Dobro! Pristajemo! Neemo ga vie tako zvati. On je za nas Vinca. To je njegovo pravo ime... Haj, haj, vinca-ca, vinca rumena! zabrunda Medo. Stoj! viknu Pero. Hoemo li odrati dogovor ili neemo? Poni, Pero! On sjedne na gredu i stade da govori opet kao da je u vruici: Deki! Sluao sam paljivo uitelja kad je priao o jezeru, o palaama i o divnim cvjet-nim etalitima. Hajde, nainimo i mi sebi iz naeg starog mlina ljetovalite!... Pero je uzbuen drhtao, a druba je zanijemjela. Njegov ih je prijedlog zatekao nespremne.

17


U poetku su prihvatili zamisao Perinu, ali se poslije svaki lan dosjetio kojekakvih pote-koa, pa je nastala prepirka. Jednomu je mlin predaleko, drugi nije znao, gdje e smoi orue za taj posao, trei se bojao, da ih roditelji nee putati da cio dan borave negdje na nepoznatom, daleko od kue. I sve tako slino. Prepirka je postala sve vea. Medo je galamio, posve jasno. Nije mumljao. Vinca, znate, biva Budala, on je vrlo mudro govorio, a glas mu je odzvanjao kao iz bureta. Divljak je pak vrlo utivo dokazivao neto ilu, a da ga ni jednom nije gurnuo u prsa. Pero se u poetku prepirke slatko smijao, a onda se zamislio i zagledao u jedno mjesto u slami. Druba se smiri. Gledaju Peru. Onda navalili na njega da on presudi. Pero! to ti je? Reci ti! Pero uti, a oni jo jae navalie. Medo trese njime uhvativi ga za ramena. Onda Pero ree zamiljeno: Kvrica! Druba sad navali na Peru da im razjasni, to time misli. Veli Pero: Kad god ujete tu rije, treba budalaste prepirke prekinuti. Poslije te rijei dolaze slavna djela! Druba ga upita koje bi slavno djelo imalo sada doi, a on ih pozove jasno, glasno, krat-ko: Umjesto da se ovdje prepiremo, idemo u stari mlin! Tamo e se moi kazati moemo li iz njega stvoriti ljetovalite ili ne. Svi su pristali, ali se nisu mogli sloiti u tom treba li se prije ipak navratiti kui da neto pojedu. Jedni su bili za to da se ide kui, a drugi nisu. I opet planu prepirka. Pero se za-gleda u slamu i ree: Kvrica! No sad se on ozbiljno zagleda u slamu, a ne znam nije li mu se kosa pod eirom najei-la. Iz slame je zaista niknula kvrica. Bio je to palac. Pravi ljudski noni palac. Mrtvac! kriknu Divljak kao lud i nagne bjeati a za njim svi ostali. Udaraju bosim petama po leima. Guraju se. Padaju. Diu se i dalje jure kao divlji. Kad su se nali u livatku pod hrastom, smirie se i Pero ree: U bjeanju i svaanju svakako smo sloni. Priznajemo, ustraili ste i mene i ja sam bjeao, koliko su me noge nosile. Sad mi je ao. Budemo li takvi, neemo biti sposobni da ivimo u starom mlinu! Pero ih nagovori da se vrate u tagalj. Da im ovrsnu ivci. Kad su stigli do taglja i zavirili kroz rupe unutra, opaze poznatog starog prosjaka kako sjedi na slami i zijeva poslije spavanja. Neki su bili alosni to u taglju nije bio mrtvac. Pero je bio radostan, jer da su nali mrt-va ovjeka, svakako bi put u mlin bio odgoen. Ovako ih okupi iza taglja i upita: Jesmo li za slogu? Ako jesmo, idemo danas bez jela u mlin! to prije, to bolje! Idemo! pristanu oni, i upute se kradomice ispod vonjaka prema mlinskom putu. U jednom vonjaku zaletio se ratoborni gusak na Divljaka i uhvatio ga za platnene gae. Divljak vrisnu od uasa. Vie hrabrosti ne bi kodilo prigovara ilo. Ta zar da djeak vriti pred gusa-kom?! Gusak e priati svojim guskama kad se vrati. Bit e smijeha! Ga! Ga! Ga! Medo prigovara ilu:

18


Deder, ilo, otupi malo svoj iljak i ne bodi kad ne treba! Razjurit e nam drubu i prije reda! Smiju se ostali, ali Pero viknu: Kvrica! Je li opet palac? pita Divljak. Pero uzbueno odgovara: Drugovi! Evo mlinskog puta! Pogledajte kako je po sredini obrastao travom. Ovuda kola ne prolaze ve nekoliko godina. Ni ljudske se stope ne vide. Deki! Mi smo prvi po-slije svega toga! Meni srce drhe! Izletjet e! Za mnom! Podnevno je sunce eglo. Uarena praina pekla je bose djeje tabane. Kad su propjeai-li dva kilometra, sjedoe pod hrast. Medo je leao na trbuhu i turio nos u travu. On se najradije tako odmarao. Divljak je tvrdio da se u grmovima uz put nalaze ptija gnijezda. Pretraivao ih je. Nije naao nita do krepana maka u jarku. Krenuli su dalje. Kad su preli etiri kilometra, dooe do zadnjeg zavoja. Pero stade iz-nenada i vikne: Drubo, stoj! eire dolje! Tu je iza zavoja: mlin! Krenue dalje kao oarani. Svrava zavoj. Vidi se najprije gutik pun ikarja i visoka dra-a. I onda, napokon, iznad svega toga crni se krov od dasaka. Palaa! apnu Pero. Blijed je i Medo ve pomalo ali, to je poao, jer Pero bulazni. Kvrica i palaa! Kako da to sloi zajedno! Doli su do jarka. irok je dva metra. Pred njima je razruen most, zbog kojega su seljaci napustili svoj mlin. Pero tumai drubi: Nai se ljudi u selu nisu mogli sloiti da poprave ovaj most. Posvadili se i napustili svoj zadruni mlin, pa melju u parnim mlinovima. To ih doe skuplje, a netko ih pri tom svemu vue za nos. Divljak se protivi: Znamo mi to. Ne soli nam pamet. Idemo dalje! Preskoie jarak. Put vodi do zgrade mlina. Vrbe su preguste, rairile se preko puta. Pe-rina druba mora sebi kriti prolaz kao u gustoj praumi. Pero gori od uzbuenja. Pretrao je ispod vrba. Onda jeknu krajem njegov uzvik divlje-nja. Stoje svi na irokom prostoru pred mlinom gdje su se nekad skupljala kola. Vrata su na mlinu debelim lokotom zakljuana. Lokot je zarao. Iz zidova raste dra. Na krovu je propalo nekoliko trulih dasaka. Palaa! podrugljivo e ilo. A pred palaom jezero! pokazuje Pero. Mrtvo jezero! primjeuje Vinca. Ispred mlina se dugi niz godina skuplja voda pred ustavom. Izjela je obale te se rijeka tu rairila kao jezero. Sada ima samo malo vode u njemu. Gdje je voda? upita Medo, a ilo mu odgovori: Zmaj dolazi nou iz dalekih planina i ovdje se napaja. Neemo vie natezati mrtvace i zmajeve! Tako se nismo pogodili! odluno e Pero. ilo na te rijei stade ispred njega u stavu mirno i pozdravi po vojniki: Razumijem!

19


Onda se okrenue da na istonoj strani pogledaju veliku ustavu, sastavljenu od tri dijela. Voda je izjela zemlju oko nje. Zato se i ne zaustavlja. Otjee dalje. Jedna je ustava sruena i preko nje voda otjee. itavo mrtvo jezero obraslo je vrbama, aem i drugim draem. Grane drvea i grmlja lee na povrini niske vode. Voda je uz kraj smrdljiva, zelena, neista. Bajno jezero! Taman za ljetovanje! ruga se Divljak, ali Pero klike u pravoj vatri: Mi emo ga uiniti bajnim za ljetovanje!... Idemo dalje! Sad opaze zavoj rijeke. Gubi se u gustim granama drvea i grmlja. Moraju prijei odvojak rijeke iz jezera. On je naveden na mlinski toak. Tu je opet druga ustava. Ali mala! Ova je itava. Snaga vode na velikoj ustavi vea je, pa je provalila i sruila jedan dio. Pred malom ustavom mora druba prijei preko rijenog odvojka. Preko njega su polo-ene duge daske po kojima se ure veliki crni mravi. Pero stupi odvano na dasku. Pras!! pukne daska pri kraju i Pero pade u vodu. On se odmah baci potrbuke i zapliva. Glasno se sam sebi nasmija i ispravi se u vodi. Druba opazi sada da je odvojak dubok samo do koljena. Izvukoe Peru iz vode posve lako. Po-pevi se na obalu kliknu radostan: Drubo! Poloio sam ispit. Sad sam tek u nudi ustanovio da znam dobro plivati! ilo pita: Tko ne zna plivati, da ga bacimo u jezero? Da mu stvorimo malo nude? Moram se svui i osuiti odijelo ree Pero i skide sve sa sebe. Ostao je potpuno go. Okuava oprezno drugu dasku. Sretno prijee preko nje. Za njim druba. ilo je posljed-nji. Eno ga nasred daske. Krh! pue i ova popola. Ode i ilo na ispit! vie druba. Sreom, skoio je na noge i stoji u vodi do koljena ravno kao vojnik. ilo se zabolo! vie on iz vode. Drugovi mu dodaju komad daske i izvlae ga napo-lje. Tu se sada dalje dala naslutiti nekadanja stazica. Bila je sva prekrivena grmljem i gra-njem od vrba te se druba morala verati kroz ikaru. Kad izioe na istinu, pred njima je stajala kua u kojoj su mlinari nekada stanovali. Zasad nisu uli u kuu, nego otre prema velikoj trostrukoj ustavi. Jedna lei slomljena u rijeci i trune. Zemlja je s krajeva sva podrovana i voda bui i umi. Rui se kao kroz tjes-nac u rijeku. Medo sjedi na nasipu. Namae noge u vodi. Mora vikati, jer slapovi zagluuju. Moje je ljetovanje poelo! Divni su to slapovi! Moramo ih opisati u novinama. Da ino-zemstvo sazna za njih. Zmija! probode ilo zrak svojim tankim vriskom, a Medo ustraen skoi i pope se vjeto kao majmun na gredu ustave. Drugi se skupili u hrpu i pitaju gdje je zmija. U naoj itanci naslikana! odgovara ilo umirujui Medu. Sii mirno dolje i dalje peri noge u bisernim slapovima. Pero vodi drubu dalje uz rijeku neznana toka. Idu stazom, koja je obrasla travom. Vra-aju se nazad. Pero govori: Sve je obraslo. Zaraslo. Zaputeno i divlje. No sve emo to mi preokrenuti! Uredit e-mo etalite uz jezero i rijeku. Druba nita ne govori. Svi su zamiljeni. Tako dooe do kue.

20


Mlinareva je kua zakljuana. Obilaze je djeaci okolo-naokolo. Ne mogu u nju. Prozori su zatvoreni. Stakla su cijela. Ha! Srea je bila, pa prozori na tavanu nije imao stakla. Brzo smislie ovako. Medo i Divljak neka se sagnu. Tako. Na lea im skoi Pero i evo piramide! Preko Perinih ramena skoi Vinca i uhvati se samo jednom rukom tavanskog prozoria. Stenje, lomata bosim nogama, no onda se odupre prstima o zid. Uhvati se i drugom rukom prozoria i popne se. Provue se kroz prozori i nestane u mraku tava-na. Pero skine eir i estita Vinci na tavanu: elimo ti ugodno ljetovanje! A mi idemo kui. Vinca pokaza na prozoriu svoje prestravljeno lice i zajaue: A joj! A joj! Majko moja! Ne idemo kui, pristane li da i dalje ostane Budala! Pristajem! odgovara u suzama Vinca. Pero e nato: Htio sam neto drugo. Po drugi put sam vas iskuao. Opet se pokazalo da ste plaljivi. Bojim se kako emo dovriti nae djelo! Ipak, Budala pretri tavan i sie po ljestvama u smonicu, a odavde u kuhinju. Otvori tekom mukom prozor, jer je sve bilo zaralo. Skoi kroz prozor pred kuu i odahnu kao da se oslobodio tamnice. Pero je veseo, penje se kroz prozor u kuu i svi drugi za njim. Kuhinja je bila isprepletena pauinama, smonica zaudarae na plijesan i vlagu. U jednom kutu iza zida rasla je pra-va gljiva. Dok su drugi razgledavali smonicu i ljestve za tavan, ilo znatieljan, otvori vrata od sobe, a onda ih buno zatvori. to je? skoe svi k njemu. Ne ulazite ovamo! Strano je! Je l' zmija? Moda mrtvac?!... Kakav kostur?! ilo kimnu, a druba pojuri na onaj jedan jedini prozor. Svaki bi htio prvi van. Gaze je-dan drugog. Guraju se nemilosrdno. Udaraju. A kad su se snali vide: ilo je ostao unut-ra i smije im se: estitam, drubo, na junatvu!... Pero, zar i ti?! ilo se nasmije, skoi u onu stranu sobu i otvori prozor na njoj. Stisne nos, pa e drubi: Samo malo prozraiti! Mrtvac zaudara! Svi priskoie prozoru i na podu, usred mlinareve sobe, opaze neist. Sramota! zgranu se Pero. Tjeio ga Medo: Miruj, miruj! Kad se mi prihvatimo posla, nestat e svega toga. Bit e sve isto, miris-no i lijepo! I opet se svi vraaju kroz prozor u mlinarevu kuu. Penju se na tavan. Tamo ne naoe nita drugo do starih ljusaka od graha i crvenog luka te nekakav poderan prastari kio-bran. Uvlai se druba u sve mrane kutove tavana ne bi li to pronala. Najednom Medo vri-snu i nestade. Propao je u nekakav ponor. Deki! Ovamo k meni! vie on drubi. Svi tabanaju tavanom do njega. Imaju to i vidjeti. Medo nabasao na amac i uvalio se u njega. Sad se uspravi, prisloni uza se veslo iz amca i ree:

21


Poklanjam ljetovalitu na prvi brod! Imenujemo te kapetanom! veli Pero i prua mu ruku. Medo prihvaa ruku i tako nehotice ispusti veslo, a ono svojom lopatom pljus Divljaka po glavi! Glava je Divljakova, istina, tvrda, ali njemu je ve dosta svega i on gori od elje da se na nekom iskali. Za kratak as evo opet nove nesree. Budala stao tuliti. Plee po tavanu, hvata se za gla-vu i tuli. Ostali vidjeli to se dogodilo, pa nagnue opet svi u bijeg prema otvoru i sve se koturaju niza stepenice u smonicu. A to je bilo? Kad je Medo uspravio veslo, dirnuo je njime u osinje gnijezdo na gredi. Jed-na je naletjela i ubola Vincu u elo, a sve ostale navalie na drubu. Jedva su se spasili. Kad je Budala skoio kroz prozor, tulio je i dalje od boli. Potri do rijeke. Tu se baci potr-buke, turnu glavu u vodu i opere je. Tako se smiri. Svi ale Budalu, te se dre uza nj. Samo Divljak nije s njima. Stoji po strani i misli: Koga da izaberem da se na njemu nasla-dim?! Svreno! Medo mora izvui batina! ilo e Peri: Bilo bi vrijeme da se obue! Pero skoi do male ustave po svoje rublje. Tu stade kao ukopan. Daske vie ni jedne ne-ma. Kako e prijei nazad? Svi ne znaju plivati. Bit e zlo. Pero skoi u odvodni rukav i zapliva u jezero. Tu osjeti pod sobom dubinu pa skupi sve svoje snage i snano zaree po vodi. Dopliva do obale. Ba je bilo dobro! ree sam sebi. Rashladio sam se, a sparno je i vrue danas kao u krunoj pei. On smota svoju odjeu i baci je preko odvodnog rukava na drugu obalu. Onda opet ot-pliva natrag. Tu se mokar obue i odlui, da drubu ne podsjeti na to da nema prijelaza kod male ustave. Kad se vratio, nae Budalu i ila pod dudom u hladu. Sjede i razgovaraju o tom kako su gladni kao kurjaci. No za to je lako, ali zlo je vee u tom, to su edni, a pitke vode ni za lijek. Najednom su u dvoritu nali bunar te vode Peru k njemu. Bunar treba najprije oistiti! veli Pero. Ne smije se iz njega prije piti! Vidjeli su uginula takora kako pliva na povrini vode. Njih se trojica vratie pod drvo. Sparina postaje sve jaa. Idemo kui! predloi Budala. Ne smijemo jo! odgovara Pero. Sprema se na kiu. Uhvatila bi nas na putu. Ov-dje se imademo gdje skloniti dok prestane padati... Ali gdje su Divljak i Medo? U taj as banu Medo pod dud. Govori uplaeno: Divljak se zatvorio u smonicu i rei na vrata. Budi pametan! miri ga Pero. Ali Medo se opet vrati onamo. Ovi pod dudom legoe. Obuze ih drijem. Opet dojuri Medo. Sav je izoblien: Divljak ne puta k sebi. Grebe, a pjena mu navire na usta. Pobjesnio je. Smiju se ovi pod dudom i ne vjeruju. Medi se nee, ali opet, neto ga vue Divljaku. Za nekoliko sekundi evo ga opet pod dud. Vie: Onda se Divljak jutros najeo sapuna! Nemoj nas buditi! ljute se ovi. Medo se opet vraa. I sad se odande, od smonice zau lupa, vika i stenjanje.

22


Skoili ovi ispod duda i ravno k prozoru. Imaju to i vidjeti: Medo se i Divljak rvu i nose po kuhinji. Udaraju sobom o zidove. Kakva tunjava! to e biti s njima?! Uto iznenada prasnu grom. Prozori se na kui zatresli. Rvai se rastave. Cijela se druba penje kroz prozor u kuu. Pero poe da zatvori prozor u sobi. Veseo se ogleda. Neisti u sobi vie nije bilo. Vidi, valjana je njegova druba! Zatvori prozor i u kuhinji, jer je crni oblak strahovito naglo jurio sa zapada prema mlinu. Umrijet emo od ei! potue se rvai. U kui se i svud okolo zamrai kao da je ve-e. Munja bljesnu. Grom udari negdje blizu. ilo se boji grmljavine. Stisnu se u kut. Pita ga Medo: Kako e se ti tek bojati rata? Nato e Pero: ilo se ne boji rata. Znate li kako on pria da se ratuje? Kako? Sastanu se kraljevi zaraenih drava te se rvu... Smije se druba, no grom prekida veselje. Poslije ovog groma pljusne gusta kia, te se nije vidjelo ni nekoliko metara daleko. Cijela je druba najprije zanijemjela i problijedjela. Poslije su se privikli. Za nekoliko minuta opaze na stropu iznad svojih glava veliku rupu. Krov je upalj. Treba ga popraviti. ilo pametno savjetuje: Treba poslati Medu na tavan da rairi onaj stari kiobran. Budali je otjecala glava od osina uboda. elo i oba uha narasla mu gotovo dvostruko, a nos nabubrio kao golem krumpir. A oi? Ba je to bilo alosno! Oi su mu nestajale. Sva-kih pet minuta bijahu mu sve dublje i dublje. Druba bi se bila smijala njegovoj glavi, no on je poeo plakati kad je sam sebe ugledao u staklu od prozora. Osim toga, i drugi bija-hu tuni, jer su bili strahovito edni. Popio bih sav onaj bunar! Pustio bih da kroza me rijeka tee! Ispio bih ocean do dna! ilo prekida: Prvo i drugo bi moda jo ilo, ali ovo zadnje je pogreka. Morska je voda naime sla-na. Pero se digao te se penje na tavan. Ljuti se na njih: Nemate strpljivosti ni za dvadeset i pet para!... Idem popraviti krov. Na krovu je manjkao jedan crijep. On uspije podvui na njegovo mjesto daicu koju je naao na tavanu. Onda je siao dolje i javio: Krov je popravljen. I kia prestaje padati! primijeti druba. Budala je postajao sve smjeniji. Nos mu je dobio kvrge. elo je posve stisnulo oi. Pri-govarao je to nisu ranije poli kui. To mu se onda svakako ne bi bilo dogodilo. Pero ih opominje da najvanije nisu jo vidjeli, a to je mlin iznutra. Sve bi dobro bilo, samo da nam se napiti vode! neprestano mrmlja Medo. Pokuali su srkati kinicu iz aka. Nespretno je bilo skakati kroz prozor van i unutra. Ta, mi imamo i vrata, narode! kriknu Pero. Ali vrata su zakljuana! odgovara druba.

23


Treba ih otvoriti! veli Pero dalje. Zar silom? udi se druba. Pero im se smije. A zar nismo ve u kui? Ta mi smo ve ionako provalili! Za kratko vrijeme otvorili su vrata silom. Udarahu eljeznim koturom s pei po bravi dok je ne izbie. Kinica im je bila bljutava i nikako im nije mogla ugasiti e. Svi su se sloili u tom da moraju u svom ljetovalitu najprije oistiti bunar. Pero prekida razgovor o bunaru: Vi ste dobri lanovi! Ne pitam tko je uinio, ali u sobi vie nema one sramote. To se mora pohvaliti. Medo je pocrvenio preko uiju. ilo mu pristupi: estitam! To si ti bio istilac! Medo se brani da nije. Drugi isto tako. Nastade graja. Dvojica se ve i guraju: Kvrica! vikne Pero i svi se umire. Pero predlae: Dok jo kia pada, da odrimo kolu! Jeste li za to? Jesmo! Neemo mnoiti niti dijeliti! Neemo bubati pjesmice napamet. Mi emo uiti ono to nam ovdje treba. Da ujemo to? Evo sluajte: Jednog od nas ujede zmija. to emo raditi? Isisat emo ranu! Povezat emo mu nogu iznad ugriza. Ispei emo ranu! Vrlo dobro. Sjednite! Neemo tako, Pero! Ti se igra uitelja!... Pa i gdje da sjednemo? Ne igram se. To je sasvim ozbiljno. Evo drugog pitanja: Jedan se utapa, to emo radi-ti? Bacit emo mu slamku pa neka se za nju hvata! Neu tako! ljuti se Pero. Moramo plivati do njega i spasiti ga. Ili emo do njega veslati amcem. Divljak uzima rije: A da vas ja neto zapitam? Doleti sedmoglava adaja da nas sve proguta. to emo onda raditi? Nita jednostavnije od toga. ilo e je probosti i svrena stvar. Druba se smije. I Pero e kroz smijeh: Tako je! Mudro pitanje, mudar i odgovor. Divljak mlati svata kao o tarabe... Sad ujte opet moje pitanje: Najednom se uje: Drr! Drrh! Potres! to emo onda? Ja bih se sakrio pod stol odgovara Divljak. Druba se smije. ilo die dva prsta. Tko je tu uitelj? Molim van! On otvori prozor i poe se penjati. Ta, ima otvorena vrata! upozori ga Pero. Kuda opet srlja kroz prozor?

24


Oblak je preletio prema istoku. Jo pada rijetka i sitna kiica. Sa zapada se vedri, kao da ponovno svie dan nakon kratke noi. Moglo bi biti oko est sati veli Pero. Najednom naleti izvana na otvoreni prozor ilo i naglo se penje u kuu kao da je pomah-nitao. Ovi iz kue graku na njega: Kuda opet kroz prozor?! Vrata su ti otvorena. ilo nita ne uje. Blijed je i uskae kroz prozor. Sad tek opazie drugi da je on u strahu upao u kuu bez hlaa. Bile su pod prozorom. ilo im tek sada moe govoriti: Netko tu u blizini stenje i plae!... Pravi djeji glas! Moda vodeno dijete?! Moda koga zmaj guta?! Stoj! vikne Pero. Za mnom, junak tko je! Idu svi za njim. Kreu se polako stazicom izmeu vrba. Stadoe. Oslukuju! Zaista! Ta-mo od mlina dopire jecaj. Najednom zau se odanle i otar krik. Druba pade od straha na zemlju, u blato. Pero!... Deeki! dopire i dalje vika od mlina. Druba sada hrabro ustaje iz blata. Pa to je Milo dijete! Sad su junaci i tre k mlinu. Kad su doli do odvojka, imaju to vidjeti. Milo dijete eli prijei preko, ali ne moe. Nema daske. Plae. Odijelo na njemu slijepljeno. Skroz je na-skroz mokar. Preko ramena visi mu torba. ekaj! vikne mu Pero silno obradovan. Onda se okrene drubi: Svi za mnom! Na tavan! Po amac! Izmuili su se dok su teki amac spustili dolje s tavana i dok su ga dovukli do jezera. amac se opet nakon mnogo godina naao u vodi. Od veselja se ljulja. Poigrava. U a-mac su se usudili uskoiti samo Pero i ilo. Najprije im se nagibao sad na jednu, sad na drugu stranu. Onda Pero zaree veslom po vodi. amac jurnu i zabode se u ustavu. Veslaj ovako, ne ide, veslaj onako, opet ne ide. Napokon mu uspije pogoditi onako kako treba. Vie on drubi na obali: Veslati treba uiti, djeco, a ne samo bubati pjesmice napamet! Doveslali do Milog djeteta. Ovaj sav drhturi. Hladno mu je. Boji se u amac. U njemu je dobio jo jau drhtavicu. Sad zaveslaju. amac poe krivim smjerom prema rijeci. Onda Pero poe drukije. amac poe nazad k obali. Na staro mjesto. Ha! Sad ga imam! uskliknu on i zaveze. amac se jako nagnuo i malo da se ne izvrnue u vodu. Milo dijete je zamirilo prije smrti. ilo je naoko hrabar, a zapravo mu se gae tresu od straha. Pero se sav kupa u znoju. Pokuava sreu u veslanju na jo jedan nain. Onda se amac opet stao na jednom mjestu okretati oko sebe. Milo dijete zamiri nasred jezera drugi put. ilu se ovo okretanje svidjelo pa se ali: Ne moe se maknuti. Netko je od nas grean! Sad se Peri dogodi sluajno i on veslom tako zahvati vodu da je kljun amca poletio k obali gdje je druba ekala.

25


Tako! Tako! Rei! klike druba kod svakog Perina zamaha. amac je jurio takvom snagom da je naletio na obalu. Druba zapljee od sree. Ova trojica sad lako izlaze iz amca na obalu. ilo savjetuje: S Milim djetetom u kuu! Da se svue. Da se ne prehladi. Prvo im je bilo da pregledaju pridolu torbu. Bila je puna ranih treanja. Kia ih je oprala. Bile su iste i mirisale su. Druba navali na trenje. Htjedoe rastrgati torbu. Divljak uda-ri Medu akom meu oi. Ovaj njemu vrati nogom u trbuh. I tako nastane oko treanja itavi rat. ilo namignu Peri. Njih dvojica navale na zavaene, isklopaju ih i svladaju. Napokon se sve smirilo. Sad pogledajte! ree im Pero. Polovica je treanja zgaeno! To se zove sloga! Od svega ovoga nee biti nita! Mi neemo moi u mlinu nita dovriti! Ostale trenje podijelie na jednake dijelove. Nisu ih ni vakali. Halapljivo su gutali. Ta-ko su utaili e. Svaki je od drube posudio Milom djetetu po jedan komad od svoje odjee i obukoe ga u suho. Zato ovi drugi bijahu tek napola obueni. Jedan je bio bez koulje, drugi bez gaa, trei bez hlaa. Siti i utaene ei grlili su Milo dijete i ispitivali o svemu i svaemu, a ovaj obasipan lju-bavlju, neprestano je gledao nabubrenu Budalinu glavu i pitao: A tko je ovo? Oteenoga se nije vie moglo prepoznati. Milo dijete je pripovijedao: Bio sam na trenji i odanle gledao stari mlin. Nisam mogao odoljeti. Nabrao sam tre-anja i doao k vama. Na mlinskom me putu uhvatila velika kia. uo sam u selu i to da se cijeloj drubi spremaju batine kad se iz skitnje vrate kui. Nitko ne zna, gdje ste vi. Svi misle da ste otili u umu brati jagode. Hoemo li se sastati drugi put ovdje poslije batina? pita ih Pero. Hoemo! Dok je Pero ispitivao Milo dijete za kojekakve druge novosti iz sela, ostali su lanovi drube izili napolje. Za kratko vrijeme uli su oni opet u kuu, okieni zelenim grani-cama. Stali su pred Milo dijete, skinuli eire i poklonili se malo smijeno, ali duboko. ilo stoji prvi i govori: Milo dijete! Ti si nas spasio od gladi i ei. Zahvalni smo ti! Kao da si pao s kiom. Dogodilo se kao u staroj prii. Neka bude i dalje nevjerojatno kao u prii. Ti si kao mali princ! Darujemo ti ovo jezero i ovu palau! Smiju se svi. Radosni su. U taj se as pokae sunce. Sve je naokolo bilo isto i kiom opra-no. Jedino opazie da je sunce ve dosta nisko. Svi odluie da odu kui. Ali kako? Jednostavno. Pero e ih prevesti na amcu. Dotrali su do obale, ali amca nema. Mali valovi na jezeru odljuljali su ga nasred je-zera. Ne zna druba to e. Kako da prijeu? Od muke upaju kosu. Pero bi dodue mo-gao doplivati do amca, ali je ve hladno. ilo se dosjetio: Pa imamo vrata! Istavie vrata iz vratnica. Vrata su preteka i padaju u jarak. Tekom su ih mukom ipak prebacili preko odvojka kraj male ustave. Tako su od vrata dobili most. Kad svi prijeoe preko, ree im Pero:

26


Neka je amac na jezeru. Nee mu se nita dogoditi. Njegov je ivot na vodi... I vrata mogu ostati dok ne doemo drugi put ovamo. Kua e se bolje zraiti. Zdravo, kuo! vie druba. Zdravo, ame! Do vienja! amac se kljunom okrenuo djeci na malim valovima. Ziba se i klanja im se. Kad su doli do seoskih vonjaka, sunce je ve zalazilo. Zadnji su ostali Pero i ilo. Nji-hove su kue najdalje. Napokon se i ilo rastaje. Udari Peru u lea: Baba! Pero mu vrati. Baba! Baba Pero! Baba ilo! Baba! Baba! Ovaj. Onaj. Onda Pero prestade: Dokle emo tako? Pametniji treba da popusti. Ja ne udaram vie. Onda se ilo veselo zaleti i jeknu Peru u lea: Da zna, ostaje baba! Onda krene dalje svojim vonjakom i vikne Peri: Da pametniji uvijek poputaju budalastijima, ne bi valjalo. Onda bi budale prevladale!

27


DRUBA POD ZEMLJOM I POD OBLAKOM

Sad su u koli nastali najtuniji dani. Vani ljeto, a u kolskoj sobi tvrde klupe, hladno i nita zanimljivo. Radi se, ali taj rad nije nita novo. Zove se ponavljanje. U koli su svi prozori otvoreni i to je srea. Ako te jo vea srea poslui i uitelj ode nekamo na kratko vrijeme, moe sjesti na prozor u katu da ti noge vise van. Tako si na slobodi, divljoj, iz koje moe pljuckati na prolaznike. Ako si pristojan ak, odozgor e utivo pozdravljati. Odrasli prolaznici nisu jednaki. Jedni se tome dive, drugi padaju u nesvijest od straha, a trei glasno govore: To je nered! To je straan nered! U deset sati je odmor i aci idu na tranje po dvoritu. Odmor je prekratak. Opet sjedaju u razred i ponavljaju. Preko podneva je najljepe. Onda su nekoliko sati na miru. Pero i njegova druba nisu u srijedu ili kui na ruak. U koli su se dogovorili, pa kad bi se svi aci razili, oni su ne-opaeni poli u stari tagalj na dogovor. U taglju su najprije pregazili svu staru slamu. Ne, nitko nije spavao. Sami su. Mogu slo-bodno razgovarati o najveim svojim tajnama. lanovi Perine drube tuni su i smrznuti kao da su pokisli. Pero pita: Tko ne kani vie poi u stari mlin? Nitko ne odgovara. Svi gledaju ila. On bez rijei otkapa hlae i razvezuje gae, te po-kazuje modre masnice po debelom mesu. To je od bia. Mislio sam, ubit e me aa... Druba je zanijemjela. Svi su oni sretnije proli kad su se iz mlina vratili kui, ali ilo je zaista teko stradao. Medo veli posve pametno: Da priznamo naim starima kamo idemo i to kanimo izvesti, nita ne bi pomoglo! Jo bi nae priznanje sve pokvarilo. Ne moe se s njima raditi. Oni nisu nikad u koli uili o jezerima! kae Milo dijete. Moj je tata zapamtio iz kole jednu jedinu pjesmicu: Daj mi grle jedno zrno... Oni ne znaju da ovjek ima nepotrebno slijepo crijevo veli Pero. A o kakvom ljetovalitu da i ne govorimo! Pravo veli na Medo, oni bi nam sve upro-pastili! Dogovorili su se da e sutra poi ranije. Sastat e se na poetku mlinskog puta. Ponijet e svakovrsnog orua. Donijet e jela i vode. U koli se popodne opet ponavljalo. Pero je pisao ceduljicu i slao je od lana do lana drube. Na njoj je napisao: Ovaj as razmiljam o tom, kako mi ovdje dangubimo! Mo-gli smo to vrijeme korisnije upotrijebiti u mlinu. Meni nije potrebno ponavljanje. Ne bi li ipak jedino uitelju priznali na posao u mlinu? Kad se papiri vratio Peri, lanovi su drube pripisali: Uitelju ni rijei. Meni se uitelj inae svia, ali o tom ni rijei. On e sazvati roditeljsko vijee, i mi smo onda slavno pro-pali! Uitelj vikne: Pa vi neki i ne radite! Vinca, Pero, im se to zabavljate ispod klupa?

28


Triglave, u pomo! zavapi Medo. to e sada biti?! Gdje je papiri?... Kod koga je?!... Potrese iz Japana, doi ovamo i zadrmaj!... Milo dijete pocrvenje. Uitelj se digne i poe k njemu. Nita nije naao. Istrauje dalje. Pretraga pod klupama. Nita. Pretraga depova. Opet nita. aci su radosni. Oni vole, kad se vodi kakva istraga. Osobito onda kad su sigurni da nisu nita krivi. Ana s malim nosom veli uitelju: Medo se s neim zabavlja pod klupom. Dok uitelj pretrauje, Medo, ilo i Pero se sastali i namigujui neto apuu. ila nestade meu klupama. Uitelj nije naao nita. Sva djeca sjela u klupe. Tad ustane ilo i ree posve ozbiljno: Da pokrije sebe, Anica tui druge. Trebalo bi pogledati pod njezinu klupu. Uitelj to poslua i nae pod Aniinom klupom cijeli donji dio neke stare lule. Cio razred upravo zaurla od veselja. Anica, lulica! Anica, lulica! Tako su u veselju dola etiri sata i aci su poli kui. Druba je bila u redu dva i dva. Svi u hrpi nablizu. Medo upita Peru: No kako ti se svidjelo dananje popodne? Pero je bio oduevljen: S Anicom je ispalo slavno! Milo dijete upita: A gdje je papiri? Pero veli: Ilo je teko, ali u zadnji as, u muci, ja sam ga stisnuo u kvricu i progutao. Kvrica je spas u nevolji! veli Medo. Na kraju sela ostali su zadnji Pero i ilo. Veli Pero na rastanku: Bez tebe e mi biti kao bez brata roenog. Ali kad je tvoj otac strog, nemoj dolaziti u mlin. Ubit e te. Sutradan je bio etvrtak. ilo je prvi sjedio na mlinskom putu pod grmom. Onda su do-lazili svi drugi redom. Nosili su sobom dosta jela i vode za pie. Osim toga donijeli su sjekiru, pilu, eki, klijeta, mnogo avala, pa i dvije lopate. Bilo je osam sati kad su se svi sakupili. Bili su sigurni da ih nije nitko opazio. Za p sata stigli su do mlina. Zanimala ih je sudbina amca. On ih je ekao uz obalu. Sam se tako na valovima i nehotice doklatio. Zdravo, ame! viknu druba, a u tom asu zaboravili su sve nevolje koje ih ekaju kod kue, kad se navee vrate. Uskoie u amac trojica. I opet se dugo okretao oko sebe, dok nije Pero pogodio pravo veslanje. Dvojica nisu htjela amcem prijeko, nego su prela preko vrata. Pero je svezao amac za vrbu, da ne odluta. Potrali su svi do mlinareve kue. Zavirie u sobe. Pod je ist. Razigrala se druba. Skau na tavan. S njega dolje. Bjee bosim nogama po pliina-ma i hvataju abe. Drubo!! saziva ih Pero. Jedva se nekako skupie. Veli im on: Vrijeme nam pro-lazi. Najprije sve u red staviti, a onda ljetovati! Ta mi poznamo dosad samo jezero i pala-u, a u industriju nismo ni zavirili.

29


Mlin je zakljuan lokotom. Zato? Sigurno je unutra remenje na tokovima. Pero, sav u vatri, zapita odluno: Da provalimo?! Da!! pristaju svi. Ponesu eki i klijeta. ilo prijee preko ustave i penje se na go-lemi mlinski toak koji je imao guste lopatice za vodu. Vie drugovima: Uitelj mi je vie puta u koli rekao: Ti nema sve tokove u glavi! Da mi nije ispao ovaj? Haj! Haj! Dotle Pero i Medo muku mue kako da otvore vrata na mlinu. Morali su razbiti lokot. Drvena su vrata zacviljela. U mlinu je sve stajalo kao i pred nekoliko godina. Remenje na tokovima bilo je napeto. Samo je sve isprepleteno pauinama. Druba je oprezno obila-zila sve prostorije mlina. Penjala se na kat gdje su bila dva kamena. Na njima je bilo jo starog zaostalog brana. Ono je bilo sve ugrudano, puno crvi i moljaca. Ogledavali su djeaci eljezne tokove i pokuavali ih okretati, ali da, oni se i ne miu. Sve kao da je zaleeno, mrtvo i zakleto. Dva su toka posve crvena od re. Na njih pada kia kroz rupe na krovu. Sve se to mora zaepiti! zamiljeno govori Pero i silazi s kata u prizemlje. Odavde se sputa jo nie. Zadivljen, zagleda se u glavnu debelu osovinu koja ulazi izvana, iz velikog toka, kroz zid, u mlin. Ona se zavrava koturom vrstih zubaca. Svi su! klikne on. Pita ga druba: Tko svi? No on ne odgovara, nego promatra dalje. Ova osovina tjera opet eljezne osovine. One pokreu tokove. Tokovi okreu teko mlinsko kamenje. Peri se ini da tu nita ne manj-ka. Sve je na svom mjestu. Sve je spojeno. Sve je na vrstu temelju! Kako bi bilo da oni sve to pokrenu! Od same pomisli zavrtje mu se u glavi. Kad su svi izili na zrak pred mlin, ree Pero: Drubo! Zasukati rukave! Na posao! Urediti ljetovalite. Prvo nam je bunar! Dogovorili su se: vodu e svu iscrpsti. Tako e bunar oistiti. Medo eli da se prvi spusti abrom u bunar. Ponijet e prut da izmjeri dubinu vode. Milo dijete dobi od straha drhtavicu. Rekao je da to nee nikako gledati. Drugi su prista-li. Ogledali su dobro lanac. Bio je vrst i siguran. abar je bio hrastov, velik. Medo je mo-gao u njega sjesti. Vreteno je bilo jako. Dakle, sve u redu, Medo kliknu Pero. Idem! veli on. Nego, brao, hajte amo da se izljubimo, jer ja idem u podzemlje. A ako se vie nikad ne vratim, evo moje oporuke: ilu ostavljam na brigu da jo jednom izlupa Pavla, to sa mnom u koli sjedi. Divljaku sve trenje u selu. Milom djetetu sve bombone u seoskom duanu. Budali ostavljam opinsku blagajnu. Blagajna je prazna! Peri dajem jedino svoje blago, moju pernicu. Onda uze prut, istina, problijedio je, ali se penje i sjeda u abar, a dri se grevito za la-nac. Pero zapovijeda onima to okreu toak da rade oprezno i polako, a on e gledati u bunar. Izmakne li im se toak, teina e povui i Medo se moe o stijene bunara na mjes-tu ubiti.

30


Polako ga sputaju. On iz dubine vie veseo. Najednom zamuknu kao presjeen. Pero vidi, Medo je dolje u dubini klonuo i prut mu ispao iz ruku. Vuci polako, oprezno!!! krikne Pero onima kod toka. Medo visi u abru. Samo malo jai trzaj i on e pasti u dubinu. Izvukoe ga. U nesvijesti je, blijed, zelen i ne zna za se. Pero i ilo ga izvuku i poloe na travu kod bunara. Milo dijete udari u pla, a Budala kriknu i pobjee prema selu. U taj as vikne Divljak: Ja nisam nita kriv! i potri prema selu za Budalom. Peru, ila i Milo dijete jednako zahvati veliki strah te nagnu bjeati i oni prema selu za onom dvojicom. Kad su ostavili mlin, ilo se napolju sjeti Mede, kako je ostao sam leati na travi. Pero bjei preko polja, i najednom mu se priini, kao da pred oima vidi Medu, kako se boles-tan die, a sam je, nema blizu nikoga svoga. ilo osjeti da ga je zabolo oko srca. Pero isto tako. I jednom i drugom kao da se orosilo oko. Stali su i pogledali se. Okrenuli se i kao strijele pojurili natrag u mlin. Za njima potri i Milo dijete. Nali su Medu jo u nesvjestici. ilo se prvi dosjetio: On nije umro. On se onesvijestio. Da ga polijemo vodom? Da! Da! progovori konano i Pero. Brzo vode! ilo je donosio, a Pero ga je polijevao po glavi, po licu, po vratu i vlaio mu prsa. Dotle je Milo dijete trao kao lud, cmizdrio i mrcao. Ne smjede onamo ni pogledati, jer onesvije-teni ljudi lie na mrtve, a on mrtvace ne moe gledati. Za kratko vrijeme leao je Medo u vodi. Odjednom mu se otvore usta. Kao da je zijev-nuo. Peri udari srce jae. Oslovljava on Medu. Zove ga. Drma. Konano Medo progleda i opet zaklopi oi. Onda poe dublje disati. Njegovo je disanje postalo sve dublje i dublje, a obrazi mu se zarumenjeli. Pero se dosjeti. Vie Milom djetetu: Pomozi nam barem u tom. Tri to bre moe za Divljakom i Budalom. Makar pogi-nuo! Vrati ih nazad. Reci da Medo nije umro. Napravit e u selu strku. Na posao je onda propao! Milo dijete zatabanja i zaista, poletio je poljem kao munja. Dotle su ova dvojica odnijela Medu u hlad i svega ga obrisali svojim kouljama. Ni maknuli se nisu od druga. Nijemo su ga motrili. On je postajao sve rumeniji, a katkad je i zijevnuo. Za etvrt sata douljali su se kao uplaene zvjerke Divljak, Budala i Milo dijete. Bili su prani i znojni. Pero ree: U bunaru je ugljina kiselina. Ne smije se u nj ulaziti, ali mi emo ga ipak oistiti. Milo dijete je ostao uz Medu, a drugi su prili stranom bunaru. Vukli su pune abrove vode. Iskopali su jari i izlijevali u nj vodu. Voda je otjecala u rijeku. abrovi su bili te-ki. Radnici su se umarali. I kad su opazili da je vode sve manje, veselje im poraste. Odije-la su im se kod toga posla tako mazala i moila da su morali skinuti sa sebe sve osim ga-a. U jednom su abru izvukli ogavna takora. Kad su se odvie umorili, otili su pod drvo u hlad da se odmore. Tamo je Milo dijete razgovarao s Medom. On se ve posve osvijestio. Nasmijeio se drugovima, a onda im ree krepkim glasom:

31


U oporuci je trebalo da ostavim poruku acima u koli, da uiteljeva prianja ipak vri-jedi zapamtiti. Sjeam se da nam je uitelj jednom govorio kako se na dnu starih bunara moe katkada nai otrovne ugljine kiseline. U razgovoru u hladu zauli su crkveno zvono. Zvonilo je podne. Druba je slatko ruala slaninu, kruh i crveni luk. Voda je u uturama bila mlaka. Veselili su se kako e drugi put piti svjeu vodu iz svoga bunara. Do podne su izvukli etrdeset i osam abrova vode. Poslije podne su nastavili dalje. Kad im je bilo prevrue, polijevali su se vodom. Kad im se opet poslije odmora vratila nova snaga, nastavili su muan posao. Oko etiri sata ve su bili malaksali. Rekoe Peri: Neemo vie! Idemo kui! Pero je na muci. Veli drubi: Idem i ja u bunar! Ne! Ne! viu svi. Pero ih ne poslua. Ja mislim da smo plin rastjerali! Idem dolje! Samo me polako sputajte! ilo! U tebe se pouzdajem. Svi ga odvraaju: Ne idi! Mi te neemo sputati. Sputajte me, molim vas! Htio bih izmjeriti. Nekako ih ipak nagovori. Druba je bila u velikom strahu i napetosti kad se Pero abrom sputao u dubinu. On im je stalno odozdo vikao: Jo! Jo! Jo! Proao je ono mjesto kod kojeg se Medo onesvijestio. Zato vikne odozdo: Jo je malo zaguljivo, ali se die! Samo sputajte, bez brige! Najedanput se Divljaku izmae toak. ilo se prestraio pa i on popusti. Vreteno se stre-lovito zavrti i abar jurnu u dubinu. Pras!!! Druba osta gore kao skamenjena. Iz dubine vie Pero: Vi ste zaista prava, nepaljiva stoka! Mogao sam se ubiti! Ipak nisam! Pogledajte! Sto-jim u vodi. Neto jo vie od p metra ostalo je vode u bunaru. Kako ti je dolje? pita Milo dijete. Doi mi u posjete! naali se Pero. Nije ba najljepe. Straljivo je. Puno je stono-ga. Jo samo da iznikne kakav vodenjak, pa da me odnese u podzemno carstvo!... Dogovorili su se ovako. Pero e ostati dolje i mulj grabiti abrom. Oni gore moraju biti jako oprezni da im se pun abar ne izmakne i ne jurne dolje, jer bi onako teak mogao ubiti Peru. Vuci! vikao je Pero kad je napunio abar. Pazi! vikala je druba odozgo kad su sputali prazni abar. Vuci! Pazi! Vuci! Pazi! Koliko puta tako?! Tko bi nabrojio?!

32


U jednom je abru doao u mulju stari eir. U drugom opet djeja lopta. Razliite su stvari vadili iz bunara i stavljali na travu. Na kraju nije vie mogao Pero dolje na dnu na-puniti ni polovinu abra. Zadnji abar izvue i njega gore. On kliknu kad ga obasja toplo sunce: Ipak je, deki, ljepe pod oblakom, nego pod zemljom! Cijela druba bila je toga dana strano umorna. Slabo su i spavali. Svi su se nekako sret-no izvukli kod kue. Samo je Milo dijete stradao. Majka je uzela tanku ibicu te ga ibala po bosim nogama. U petak su se jedva dovukli do kole. Boljele su ih ruke i noge. Kao da ih je tko ispremla-tio. Nisu htjeli ni misliti na stari mlin. U subotu su ve bili potpuno zdravi. Polovica drube kazala je Peri u koli, na odmoru, da nee vie u mlin. O podne ih je Pero nagovorio da se popnu na zvonik crkve. Zvonar je meo crkvu za nedjelju, pa ju je ostavio otvorenu. Druba se popela do zvon. Na gredi su visili imii. Dvije su sove drijemale na gredi i buljile u udne goste. Pero otvori prozor prema istoku. Mlin je bio duboko dolje. Zar vas ne zanima upita Pero da li u bunaru ima pitke vode? Mene zanima! I mene! I mene! potvruju svi ne skidajui oka s mlina. Da im je mo-gue, odavde bi poletjeli onamo. Jesmo li za slogu? upita Pero. Jesmo! pristaju opet svi. Pruaju ruke i Milo dijete jo jednom presijeca. Na rastan-ku ree Pero: U ponedjeljak, znate ve, ne idemo u kolu. Kod nas je godinji sajam. to god je ivo, sve e poi na sajam. Na poljima nee biti ljudi. Mi emo moi lake u mlin na posao. U ponedjeljak ujutro je sastanak na poetku mlinskog puta. Treba ponijeti sav alat i hranu. Vode ne treba nositi. Bit e pitke u ljetovalitu do grla! Svi silaze sa zvonika. ilo ostaje zadnji, da se izdovolji: Divno je pod oblacima! Nagne se kroz juni prozor i pljucne na tu suznu dolinu.

33


KRASNO JE BITI POGLAVICA

Ponedjeljak je osvanuo lijep. Nebo je bilo modro. Na polju je sve bujalo. Tog je jutra gaz-da-Markova trenja osvanula posve ista. Preko noi je svu netko obrao. Druba je tvrdi-la da oni noas nisu ni dirnuli u trenju. Bilo im je teko danas ostavljati selo, jer je sajam zanimljiva stvar. Tamo se prodaje i ku-puje. Na sajmu andari veu depare. Ljudi se opijaju i gube novce. Djeca ih nalaze pa kupuju medene kolae i pranjave bombone. Ako nemaju novaca, neki uzmu i bez nova-ca. Kad ih mediar opazi, hvata ih. Onda ih smije tako nalupati da jedva ostanu ivi. lanovi drube sjede pod grmom. Danas donesoe, osim svega drugoga, kosu i brus. ini im se, ve je kasno, ali Pere nema. ilo im javi: Pero je bolestan. Nahladio se. Tako mi je kazala jutros njegova majka. To je sigurno dobio u bunaru kae Medo. to e sada druba? Jedan bi iao u mlin. Drugi ne bi. Treeg privlai sajam. Pa i boje se nekako bez Pere u mlin. I tako opet nastala meu njima estoka prepirka. Budala za-uti, zagleda se i kliknu: Kvrica! lanovi se nasmijali. Vinca je tu rije zakretio sitnim glasom. Divljak se digne i progo-vori vano: Poslije te rijei dolazi sjajno djelo! Neka nam danas Divljak bude voa! predloi Budala. Poglavica divljih plemena! dobaci Medo, ali u zao as. Divljak skoi na njega i njih se dvojica opet uhvatila ukotac. Bilo bi kako-tako da su se asno rvali. Ali nije bilo tako! Oni su se, kao kakve babe, upali za uha i kosu. Budala je oko njih skakao i vikao: Kvrica! Kvrica! Kvrica! no sve to nije pomoglo. Divljak je bio jai. Bacio je Medu na zemlju u prainu. Vie druba: Svreno, Divljak je voa! Ali samo onda kad Pero ne moe doi zahtijeva Milo dijete. Hajde, Divljae! Idemo! Vodi nas! Ve je kasno! Druba sretno doe do mlina. Nikoga nisu susreli na polju. Vrata su na mjestu, prebae-na preko odvojka. amac je jo svezan. On poigrava na vodi. Raduje se drubi. Divljak se boji ui u amac, ali on je u vruici. Danas je voa pa mora vriti sva slavna djela kao i Pero. Skoi u amac i pozove lanove na malu vonju. Hvala lijepa! Ti se sam malo provozaj! Divljak uhvati nespretno za veslo i pomisli: to li je uasno teko! Sad poe njim rezati vodu, ali tako da je amac poeo poigravati kao nestano drijebe. Divljak se uznojio, ali ne moe estito potjerati amac. Jedino ga je odbio od obale i sad se vrti na mjestu. ilo mu dovikuje: Dokle kani biti na vodi? Ako do veera, onda moramo izmeu sebe birati novoga vou.

34


Djeaci na obali priredili novu derainu. Kvrica!! vikne Budala opet. Sitan ti je glas, kao da si jutros ensko! veli ilo. Trebao si obui danas suknju. uli ste opet vanu rije kvrica. Sad mora doi slav-no djelo. Mi na obali biramo Budalu za vou. On je poglavica na suhu, a Divljak na vodi. Uh, to sam edan! Sav sam u znoju! prizna vodeni poglavica na amcu. Sad se ovi na suhu sjetie bunara. Potrae onamo. U njemu voda narasla. Zagrabie je-dan abar. akom su srkali dobru, svjeu vodu. Svi kliknue zadovoljni: to li e se tome Pero veseliti! Sad su se dogovorili: Medo i Budala moraju nainiti most preko odvojka, a ilo i Milo dijete krit e nepotrebne grmove i grane koje smetaju. Uklonit e i dra. Nije prolo ni etvrt sata, a njih su etvorica radili upravo mahnito. Medo i Budala trgali su daske sa svinjca i skraivali ih pilom. Onda su ih odvukli do odvojka kod male ustave. Vrata s mlinareve kue tekom su mukom uklonili i postavili etiri daske preko odvojka. Tako su dobili irok i vrlo vrst mosti. Nije potrajalo dugo, i veliki crni mravi trkarahu preko mostia. Prvi izletnici idu preko naeg novog mosta zadovoljno e Medo. To su Crnci! opazi Budala, pa nastavi u oduevljenju: to li e se Pero tome vese-liti! Otrali su veseli javiti onoj dvojici da su svrili posao. Kad oni tamo, a imaju to vidjeti! Ova su dvojica sjekirom i lopatom uklonila sve grmove koji su bili obrasli sve do jezera. Osim toga, sasjekoe grane vrba i drugog drvea koje su se bile pruale do jezera. Sad je ilo kosio gusti dra, a on kosi kao pravi kosac. Milo dijete je rukama odvlailo dra tamo iza staje. Kako je to sada pitomo! kliknue ova dva doljaka. Uto spazie da je jedan grmi ostao usamljen. Kad su traili razjanjenje, zato i njega ilo nije posjekao, odvede ih Mi-lo dijete do grma i bez rijei rastvori mu grane. Bilo je unutra malo ptije gnijezdo i u njemu etiri sitna ptieta. A gdje je Divljak? Da se nije utopio?! upitae ova dvojica. Samo nemojte opet bjeati prema selu! bocne ih ilo. Kad bolje pogledae, a ono Divljak doveslao do obale ispod vrbe i nikako ne umije izii na obalu. amac se vraa i on bi pao u vodu. Da mu pomognemo? upita ilo. Idem ja! kae Medo. To je slavno! opet e ilo. Tako vam se pruila zgoda da se pomirite. Kad su se vratili Divljak i Medo, svi prionue da oko jezera oiste tlo od grmlja, granja i draa. Do podne su mnogo uinili. Oko jezera je bilo sve oieno na dva metra irine. Sad se jezero priinjalo ire. Ispod draa i grmlja ostala je vlana zemlja. Oni su na obali uz vodu okolo-naokolo nainili stazu iroku jedan metar. Zemlju, koju su iskopali za sta-zu, bacali su na obalu i krpali rupe izderane od vode. Iza staze bili su grmovi i drvee. Iz sela je dopro zvuk zvona. Podne. Odlaze u hlad pod orah. Tu su teno jeli i jo tenije pili vodu iz svog bunara. Danas Medo nije donio jela. Dali su mu drugi.

35


Sunce je jako peklo te im se nije htjelo ispod oraha na rad. Razgovarali su o Peri: Zato on onda u koli ree kvrica? ilo zna: Meni je jednom priznao. inilo mu se, ree, kao da je vidio na elu nadzornikovu kvr-icu kao bradavicu. Tako neto slino. Onda je on bio u vruici zbog ovog mlina i ta mu je rije pala na jezik... Najednom druba prekida razgovor i nauli ui. U vodi se uje neki pljusak na drugoj strani jezera. Da nije vodenjak? upita u strahu Budala. Da nije zmija? upita Milo dijete. A zmaj?! dre vodeni poglavica Divljak. Medo je najhrabriji. Ustaje pa e prigue-no: A tko nam je danas voa? Treba da nas povede sa sobom! Kao ono Pero prvi put! Ta zar vi ne znate da je to zmaj? Pije vodu! Zmaj! vrisnu Milo dijete. ilo je ipak najhrabriji: Ne! Zmaj je nona zvijer! Po danu je slijep. Hajde, drubo, sa mnom. Va e ilo napri-jed. Po danu e zmaj biti proboden! S njim emo na raanj. Taman se druba ojunaila da skoi u borbu sa zmajem, kadli se iza vrba ukaza amac. Digao je radosno kljun i vozi Peru! Druba skoi veselo na obalu te udari u pljesak. Pleu na obali. Ciku. Ne mogu doekati da amac pristane, te da opipaju Peru da li je iv i zdrav. Zdravo! klike Pero i pristaje s laom u luku. On ve dobro vesla. im je skoio na obalu, opazie lanovi da je blijed i slab. Osim toga u pluima mu je gr-goljalo. Pero e drubi: Nahladio sam se u bunaru. Kaljem. Ali nisam imao strpljenja kod kue. Doao sam. Donio sam svakomu medenjak sa sajma. To mi je poklon od ujne i strine. Poslije su vodili Peru oko jezera. On je drhtao od uzbuenja i sree. Zavirio je i u grm da vidi ptiice. Obiao je i novi mosti preko odvojka. Kad je htio s njima na posao, rekli su mu, neka danas ne radi. Oni su zadovoljni to je on uz njih. Da su svi na broju. Pa nismo svi! kliknu Medo. Gledajte, nema Divljaka! Trae ga, zovu, ali nitko se ne odazivlje. Sad su Peri ukratko ispriali sve to se danas dogodilo. On se zabrinuo. Govori sav utuen: Divljak je otiao u selo. On e sve odati. Sve e biti upropateno! Sad vidite, to moe da uini nesloga. Razmiljali su dugo, a onda konano smislie. Treba brzo nekoga poslati i javiti mu: Ako oda njihovu tajnu o mlinu, svi e ga tui, i to: dan na dan u koli i putem u kolu, te iz kole kui. Tui e ga kao vola, da e jedva iv ostati do kraja kolske godine. Milo dijete otri s porukom. ilo, Medo i Budala krili su dalje. Pero je radio lagan posao. Vukao je grmlje, granje i dra daleko od mlina na jednu hrpu. Prokrili su prolaz od mli-na do mlinareve kue. Uklonili su tri vrbe i desetak grmova. Trideset grana su odsjekli. Stazu su proirili i lijepo je ostrugali. Pero pozove drubu i predloi im: Mi bismo tre-bali sav gusto zarasli prostor ispred mlinareve kue iskriti i urediti ga za cvjetnjak.

36


Iako su bili umorni, ipak navalie odmah na posao. Djeaci vole kriti. Lijevo uz jezero imaju stazu i grmlje. Desno e iskriti toliko da se tamo od mlina bude moglo vidjeti cije-lo proelje mlinareve kue. I na desno e iskriti stazu, a iza staze e ostaviti grmlje. Djeaci su bili toliko radosni da su grmovi nestajali kao da ih netko prodire. Pero je pao u vatru i uhvatio sjekiru iz Medinih ruku, da ga zamijeni. Sjekao je i krio kao mahnit. Sruio je pet grmova, a onda ga uhvati kaalj. Medo mu ote sjekiru i zapovjedi mu otro da miruje i da se suna. Moglo je biti est sati poslije podne. Premda se nitko ne bi tomu nadao od Milog djeteta, on je ipak prevalio tu daljinu i doao opet u mlin. Naao ih je sve kako sjede pred mli-nom i promatraju kuu. Ona kao da im se smjekala svojim prozorima. Dogovarali su se kako e ostaviti te dvije glavne staze, a izmeu njih e zemlju prokopati, usitniti i posadi-ti cvijee. Moraju s tim poslom pouriti, dok zemlja odvie ne presui. Sutra da nam je doi! kliknue svi. Veliko ih je veselje obuzelo sad, kad su vidjeli, kako im posao napreduje. Prekinuli su dogovor kad se Milo dijete vratio. On im je priao kako je Divljaka pronaao u igri s dvjema djevojicama. Vodeni, bapski voa ljuti se Medo. Milo dijete ispria: Pozvao sam ga na stranu i rekao mu, to mu druba iz mlina poruuje. Divljak mi je na to isplazio jezik. No to mu nije bilo dosta, nego me je jo i udario u prsa, da sam pao. To e mu se svakako vratiti! obea Pero. lanovi su ve tako gladni, a nemaju vie nikakva jela. Zato se spremaju kui. Pero i ilo ostadoe sami u gornjem kraju sela. Skrenue iz vonjaka u polje, na Divljako-ve njive, i nau ga na putu s kravom na pai. Provukli se kroz kukuruze i banuli preda nj. Divljak se smrtno prestrai, vrisnu, ostavi kravu i pobjegne ravno kui. Ova su dvojica i odvie umorna da bi za njim bjeali. A krava? Ona zae mirno u kukuruze i predera se. ilo i Pero vrate se kui. ilo je plesao pred majkom kao ono jednom Milo dijete. Ona uze tanku ibicu i oplee ga njome po bosim nogama. Vie mu: Sramoto moja! Tepino! Propalice jedna! ilo cmizdri. Guta suze, plee i samo to ne prizna sve pred majkom. I plaui penta: Sve bi onda propalo! I propast e, propasti, propalice jedna, a ne moj sine! prihvaa majka. Priznaje li? Pero je opet cijelu no kaljao. Ujutro nije poao na pau, jer je bio slab i neispavan. U kolu je ipak otiao. Kad je doao u razred, doeka ga Milo dijete. On mu otkri tajnu: ilo i Medo su otili u mlin. Ponijeli su i potrebno orue... Ne ispituj dalje nita! Glav-no je da se u mlinu radi dalje, a i to je vano da se pobrine, kako treba da nas trojica po-podne odemo u mlin, a oni e se vratiti u kolu.

37


Pero je za odmora nagovarao Budalu, ali ovaj nije htio poi. Divljak se uklanjao pred Pe-rom, no Pero je ipak imao sreu. Kad je zazvonio svretak odmora, i kad su se djeca sva skupila u razrede, doekao je Divljaka na hodniku, iznenada ga pograbio i odvukao u kancelariju. Znao je da tamo nema uitelja. Tu je Divljaka pritisnuo o zid i priklijetio ga za grlo. Oda li komu ma i jednu rije o mlinu, bit e bijen tri puta na dan! Ni rijei vie ne govorim... Bolje e ti biti da se vrati k nama! Poslije ruka Pero je s Milim djetetom umjesto u kolu otiao u stari mlin. Na ramenu je nosio torbu, a u ruci koaru. Tamo nisu nali nikoga, no zato su cijeli prostor pred ku-om nali prekopan. Zemlja je bila vlana i Pero je s drugom sitnio zemlju i pravio uske gredice za cvijee. Kad je to bilo gotovo, izvadio je iz torbe deset zamotaka u starom novinskom papiru. U svakom je bilo drukije cvjetno sjemenje. Skupio je to kod svoje kue, u rodbine i susjeda, to je njima preostalo. Posijao je rijetko i zatrpao sjeme grabljicama. Onda je izvadio iz koare dvadeset poveli-kih cvjetova s korijenjem. Bilo je tu karanfila, tulipana i drugog cvijea. Divio se Milo di-jete, kako je Pero dospio sve to nabaviti u ta podnevna tri sata. Cvijee su zasadili i u e-iru nosili vodu iz jezera da ga zaliju. Svrili su posao, oprali ruke, a onda je Pero pozvao Milo dijete u amac. Vozio ga je jezerom okolo-naokolo. Kad ga je dovezao nasred jezera, ree mu: Hej, prine na bez carevine! Vidi li, to se ve stvorilo iz tvojeg dara! Pitomo jezero! Cvjetno etalite! Sad Pero potjera amac u rijeku. Tu je Milom djetetu pruio veslo, da se vjeba veslati. On je sav drhtao, ali nikako nije mogao potjerati amac posred vode, nego ga je zakretao u vrbe, sad desno, sad lijevo, i tako neprestano. U au ispod vrba uzbudio je komarce i oni poee ubadati. Pero nato prihvati veslo, potjera amac u jezero i onda stade govoriti drugu: Mi moramo drugi put iskriti i dra i granje uz rijeku. Barem na dvjesta metara uz-du. U ljetovalitu ne smije biti komaraca. Oni prenose malariju! primijeti Milo dijete. Odlino! dometne Pero. Sjetio si me kole. to aci rade sada? Sigurno ponavlja-ju, a to nama ne treba, jer mi smo svi u drubi odlini i vrlo dobri aci... Da, Budala nije vie htio u mlin. Bojim se to e uiniti on i Divljak! Hoe li nam sve upropastiti? Kad su poli kui, pogledali su jo jednom vrt ispred kue. Presaeno je cvijee klonulo. U hladnoj noi cvijee e dii glave rekao je Pero. Vraajui se kui, morali su se esto sakrivati ispod grmlja. Ljudi su radili na livadama. Suilo se sijeno. I kad se nisu ni najmanje nadali, zauju iza lea glas. Odakle vi, djeco? Kupali smo se u rijeci. A to e vam koara? Pa i to orue? ak i grabljice nosite udi se seljak. Djeca se skamenila. Kako e se sada izvui iz kripca? Seljak ih prestigao i nastavlja: Da niste i vi ili u lov na vidru? Da! odgovori mu Pero. Seljak se smije i veli:

38


Naa dva lovca vrebaju vidru ve deset dana. Vidjeli su je, vele, u rijeci. Ako je oni pu-kom ne ucecaju, sumnjam, da ete je vi lopatama! I tako ih on, sreom, ostavi, a oni pooe dalje, bez neprilika kui.

39


JEDAN SLAVNI DAN

Druba nije imala sree cijeli jedan tjedan. Padala je kia sedam dana i sedam noi. Samo se, upravo po srei, u etvrtak poslije podne malo razvedrilo i druba je otila u mlin. Toga su dana oistili uz rijeku dra, grmlje i granje to je visilo u vodu. Oistili su stotinu i osamdeset koraka u duljinu. Sad se rijeka inila irom i ljepom za ljetovanje i za vonju amcem. Kod toga su ih posla komarci iz aa tako izboli da su uveer ili kui krvavi po licima, kao da su bili na ratitu. Da je druba bila potpuna, bilo bi se i vie uradilo. Dvojica vie ne dolaze tuio se Pero svojoj maloj drubi. Premalo nas je. Osim toga prekratko nam je vrijeme, da sve dovrimo. Kada ima biti sve gotovo? pita ga druba. Na dan zavrne kolske sveanosti. A da jo neke pozovemo u drubu? Bojim se da je prekasno! I koga? Kad se Divljak i Budala nisu s nama slagali, tko e drugi? Tko je mogao i pomisliti da e nas ta dvojica iznevjeriti! Divljak bi htio biti voa. To je razlog ustvrdi ilo. On uz Peru nee da bude veli Medo. Tako su se oni razgovarali u petak o podne u taglju. Milo dijete je rekao: Pero, naa je srea da nas nisu jo nikom odali Boje se. To e tako biti dok kola traje. Zato se moramo uriti da svrimo posao u mlinu do svretka kole. Poslije ovih rijei svi su se utjeili. Jedino su se tuili na kiu. Nadali su se da e prestati padati, barometar je naime u koli pokazivao da e se vrijeme popraviti. Sutradan, u subotu, bio je etrnaesti lipnja. Osvanuo je lijep, vedar dan. Pero je dojurio u kolu vrlo rano. Bio je prvi. Nestrpljivo je iekivao lanove svoje drube. Uto su zajedno doli Divljak i Budala. Kad spazie Peru, pocrvenjee, kao da ih je Pero u neemu nepo-tenom zatekao. Pero se ganu, pristupi im i upita ih lijepo, toplo: Deki, evo opet lijepa vremena! Zato ne idete i dalje s nama u mlin? Da vidite to smo ve uradili, ne biste prepoznali mlina! Mi vie ne idemo! odgovori odrjeito i grubo Divljak. Zauju se koraci drugih aka. Pero upotrijebi zgodu da im ponovo zaprijeti: Ali, pokuajte onda komu odati! Da vidite to ete doivjeti! Divljak isplazi jezik, a u razred nahrupila trojica lanova drube koji povikae: Pero! Pero! Zna li novosti? Mir! Ni rijei! Ovdje su izdajice! Pred njima ni slova! Druba je otrala u stari tagalj. Tamo se otkrilo da svi lanovi o tom znadu. Velika no-vost za drubu! Danas, u subotu poslije podne, imadu seljaci njihova sela, njihovi rodite-

40


lji, sastanak na ledini. A zato se sastaju? Zato, da se dogovore kako bi opet proradio nji-hov zadruni mlin, koji je sada prava sramota njihova sela. Mi bismo svakako morali biti na toj skuptini veli Pero. Svi su bili za to. Ali ima jedna potekoa, a ta se zove kola. Srea! kliknu Medo. Danas poslije podne dolazi upnik. Moi emo lake izosta-ti. Tu se stali opet grdno prepirati, jer su neki tvrdili da nije potrebno da idu svi, a drugi su bili za to da svi budu na skuptini. Kvrica! viknu Pero. Ako i nas etvoro ne moemo biti sloni, onda bolje da se odmah raziemo! Sloili su se da odu Pero i ilo. Druba je opazila u koli da je uitelj toga dana bio uzru-jan. etao je po sobi neprestano gore-dolje i pri tom je neto biljeio na komad papira. acima je rekao da vjebaju itati. inilo se da e to itanje potrajati najmanje do sud-njega dana! Pero je pisao pisamce svojim lanovima: Dangubimo. Oh, da mi je sjesti u amac! Kad je ceduljicu dobio nazad, lanovi su mu pripisali: Raste li nae cvijee pred mlinarevom kuom? Ta kua nam jo nije u redu. Ja u danas u koli iz koe iskoiti od dosade. Pero je u jednom asu ustao i zamolio uitelja: Molimo da nam dopustite sluati va radio. Uitelj pristade i posla ih u dvorite. Njegova im gospoa stavi zvunik na prozor i otvo-ri radio. Radio-stanica krupnim glasom javlja: Halo! Sad emo dati vremenski izvje-taj. Nakon dugotrajnih kia, javljaju nam iz svih krajeva drave da se vrijeme popravlja i meteorolozi obeavaju stalno lijepo vrijeme... Slavno! kliknula je druba jednoglasno. Pssst! uutkuju ih drugi. Zaas javlja se opet enski glas: Dajemo jelovnik: to ete sutra moi kuhati. O podne: juha od pasirana pasulja s koc-kicama od emlje, prenima na masti. Juha! kliu djeca. enski glas na radio-stanici nastavlja, a djeca viu: Zar n

mato lovrak druzba pere kvrzice

Documents