UVOD

Kopnene je vode, s obzirom na gibanje vodenih masa, uobičajeno podijeliti na

stajaćice i tekućice. Tekućice su dijelovi hidrosfere s izrazitim vodnim tokom uvjetovanim

padom dna vodotoka, odnosno djelovanjem sile gravitacije. Tekućice su rijeke i potoci.

Rijekom nazivamo vodu koja teče pod utjecajem sile teže i usijeca korito (žlijeb) na površini

kopna, a potokom smatramo ponajčešće manju tekućicu.

Tema ovog seminarskog rada je mehanizam tokova tekućica. Svaki riječni tok moguće

je podijeliti u tri karakteristične cjeline. To su gornji, srednji i donji tok. Procesi koji se

događaju u svakome od ta tri dijela toka su različiti, tako da ću u ovome radu opisati

karakteristike svakog toka kao i bitne procese u njima.

1

1. POJAM, NASTANAK I ZNAČAJ TEKUĆICA

Tekućice su rijeke, potoci i drugi tokovi, kojima voda otječe pod utjecajem sile teže

pri čemu oblikuje korito (žlijeb) na površini kopna.

Osnovni dijelovi tekućica su:

- izvor – izlaz vode iz podzemne cirkulacije (voda temeljnica)

- korito – udubljenje na povrsini zemlje kojim teku vode

- ušće – mjesto gdje rijeka utjece u neku drugu vodu

Za nastanak i obnavljanje površinskih tekućica potrebni su slijedeći uvjeti:

-količina oborina mora biti veća od isparavanja i poniranja

- nepropusna litološka podloga, koja pod utjecajem gravitacije omogućava

gibanje vode pri čemu ona na Zemljinoj površini usijeca – oblikuje svoje korito.

Tekućice su značajne zbog toga što predstavljaju:

- jedan od temeljnih vanjskih faktora preoblikovanja vanjskog reljefa Zemljine površine,

- predstavlljaju dinamičan i osjetljiv tip krajobraza,

- životni prostor (ekosustav) brojnih vrsta,

- važan izvor vodoopskrbe.

2. PODJELA TEKUĆICA

Tekućice dijelimo na rijeke i potoke s obzirom na:

- Količinu vode koja njima protječe (veličina otjecanja)

- Duljini toka (riječnog korita)

- Veličini poriječja

Tekućice se razlikuju na osnovu nagiba, brzine, količini vode, te po drugim značajkama.

Erozijski učinak tekućica najveći je na dijelovima s većim padom, za visokih

protjecanja kad je njihova brzina, a samim tim i transportna moć, najjača.

2

Erozija djeluje mehanički pomoću otrgnutih fragmenata okolnog stjenovitog

materijala, stvarajući erozijske riječne oblike.

Na dijelovima s malim nagibima transportna moć tekućica je manja, pa na tim

dijelovima dolazi do odlaganja materijala i stvaranja akumulacijskih fluvijalnih oblika.

Erozijskim fluvijalnim oblicima pripadaju korita i doline tekućica. Korito tekućica

predstavlja žlijeb kroz koji voda otječe. Sastoji se od dna i strana i neposredan je odraz

fluvijalne erozije. Međutim, najvažniji oblik fluvijalne erozije predstavljaju doline

tekućica. Sastoje se od dolinskog dna u koje je usječeno korito tekućice i dolinskih

strana.

Kao posljedica odnosa erozije i akumulacije, tekućice se dijele na:

- gornji tok,

- srednji tok

- donji tok

Procesi koji se događaju u svakome od ta tri dijela su različiti, pa ćemo razmotriti

svaki posebno.

Slika 1. Podjela riječnog toka

3

3. GORNJI TOK TEKUĆICA

Gornji tok karakteriziraju veliki nagibi i velika brzina vode. Transportira se

velika količina materijala. Veliki su nagibi i brzina vode. Transportira se velika

količina materijala koji se postupno usitnjava i zaobljuje u pijesak i šljunak. Najveći

su uzdužni padovi, a brzine toka su daleko veće od kritične brzine što podrazumjeva

silovito tečenje. Zbog velikih padova velika je erozija, ne samo u koritima nego u

cijelome slivu, dok je bočna erozija slabo izražena. Korito ima oblik slova V

te je je u stjenovitom materijalu iz razloga što je manje otporne čestice vodotok već

odavno pronio u donje dijelove toka.

Riječna dolina je uska i ograničena brdima. Česte su i nagle promjene smjera toka.

Nepravilno je vodno lice i prati oblik korita vodotoka. Konture korita vodotoka su

također nepravilne. Česte su promjene pada dna korita. Vrlo je nepravilan vodni

režim, odnosno maksimalni protok višestruko je veći od srednjeg. Česte su pojave

bujica u slivu.

Dolazi do pojave vodopada i slapova u slučajevima kad su korita tekućica izgrađena

od stijena različite podložnosti eroziji ili kao posljedica tektonskih pokreta (rasjedi).

Slika 2. Gornji tok rijeke Drine

4

3.1. Vodopadi i slapovi

Vodopadi predstavljaju mjesta gdje dolazi do naglog, slobodnog pada vode iz

višeg u niži dio korita, dok na slapovima ona otječe postupno, preko niza kaskada.

Pomicanje vodopada unatrag najizraženije je u slučajevima kad su stijene različito

podložne erozijskom djelovanju vode. Voda koja otječe kroz korito svojom

erozijskom snagom brže odnosi mekše stijene koje se nalaze u podini od tvrđih stijena

u krovini. To dovodi do produbljivanja korita i stvaranja prevjesnih dijelova u mekšim

stijenama, a zbod nedostatka podloge tvrde stijene iz krovine se urušavaju. Upravo

vodopadi predstavljaju mjesta gdje dolazi do najjačeg unazadnog usijecanja riječnog

korita regresijskom erozijom.

Slika 3. Vodopad Kravice

Slapovi su prirodne pojave koje se javljaju na rijekama, a označavaju mjesto

slobodnog pada vode u riječnom toku na onim mjestima gdje se javlja iznenadna

promjena u elevaciji reljefa. Uzroci ovakvih iznenadnih prekida u reljefu mogu biti

tektonske prirode, kada je gravitacijski po rasjedu spušten nizvodni blok, kratkotrajan

proces koji se javlja prilikom zemljotresa, ili razliciti litološki sastav dvije stijenske

mase, pri cemu je stijenska masa nizvodno manje otporna na riječnu eroziju, odnosno,

kada se u njoj djelovanjem vode vrši brže iznošenje čestica nego što je to u uzvodnom

bloku.

5

Slika 4. Slapovi rijeke Krke

Kao poseban tip vodopada i slapova javljaju se sedrene barijere na krškim tekućicama.

Njihovo osnovno obilježje je rast sedre, koja nastaje taloženjem otopljenog kalcij

karbonata prvenstveno oko algi i mahovina u vodi. No i njihovom nastanku

pogodovalo je postojanje pregiba u riječnom koritu.

Slika 5. Sedrena barijera na Plitvičkim jezerima

Ponekad, voda tekućica svojom regresijskom snagom probije razvodnicu i proširi se

na susjedni slijev. Kao posljedica presijecanja, susjedni slijev se skraćuje zbog

otjecanja tekućica prema novom slijedu. Ta pojava naziva se gusarstvo ili piraterija.

6

4. SREDNJI TOK TEKUĆICA

Srednji tok se često prikazuje kao prijelazni dio između gornjeg i donjeg toka.

Zbog smanjenog nagiba u ovom dijelu toka tekućica otječe sporije. U oblikovanju

korita, uz dubinsku, sve veće značenje ima bočna erozija. Korito ima oblik slova U.

Dolinske strane zbog jačeg bočnog erozijskog djelovanja postaju sve blaže. Dolina se

zbog daljeg smanjenja nagiba uzdužnog profila toliko proširi da joj strane poprime

konkavan oblik. Česta je pojava riječnih zavoja - meandri i mrtvaja.

4.1. Meandri i mrtvaje

Zbog sporijeg otjecanja vode i sve jačeg djelovanja bočne erozije korito postaje

sve šire pa počinje oblikovati riječne zavoje – meandre. Bočnom erozijom voda

potkopava vanjsku stranu meandra, koja zbog toga ima konkavan oblik. Otrgnuti

materijal taloži se na njegovoj unutrašnjoj strani, koja pritom poprima konveksan

oblik.

Slika 6. Nastajanje mrtvog rukavca

7

Slika 7. Meandar rijeke Morave

Postupno, kao rezultat bočne erozije, na vanjskoj strani meandra dolazi do njihovog

spajanja pa stari dio korita zaostaje u obliku srpastog udubljenja – mtvaje. Procesom

eutrofizacije, odnosno truljenjem biogene mase dolazi do njihova zatrpavanja.

5. DONJI TOK TEKUĆICA

Slika 8. Donji tok tekućica

U donjem dijelu toka voda tekućica nema erozijsku snagu te dolazi do izražaja

jaka akumulacija materijala. Korita tekućica su široka, a kao posljedica njihovih

8

promjena, uz meandre su česti mrtvi rukavci koji zapravo predstavljaju stara

napuštena korita.

Smanjen nagib i time uvjetovano sporije otjecanje pogoduje akumuliranju

materijala. Na dijelovima tekućica s malim nagibom, osobito u donjim dijelovima

dolazi do stvaranja akumuliranih reljefnih oblika. Oblikovanje plavina karakteristično

je za tekucice kojima se pad naglo smanjuje. U pravilu nastaju na mjestu gdje gorske

tekućice prelaze u rubne dijelove vecih dolina. Kao rezultat slabljenja njihove

transportne snage dolazi do talozenja materijala u obliku lepezastog uzvišenja.

5.1 Ade, sprudovi, naplavne ravni i delta

Na mjestima gdje u koritima tekućica postoje manje zapreke ili izbočenja, na

njihovoj nizvodnoj strani dolazi do taloženja materijala i oblikovanja sprudova, a oni

ponekad izbiju na površinu u obliku riječnih otoka, poznatih i pod imenom ade.

Slika 9. Ade na rijeci Savi

Naplavne ili holocene ravni nastaju tijekom visokih vodostaja kada se tekućice

izlijevaju iz svojih korita i plave dna dolina. Na taj nacin usporeno je otjecanje vode i

smanjena njena transportna moć pa dolazi do taloženja finog materijala (pijesak i

mulj) po dolinskom dnu. Istodobno se vrši njegovo uravnanje i stvaranje naplavne

ravni.

9

Slika 10. Naplavna ravan, Drava

Nastajanje riječne delte je obilježeno odlaganjem sedimenta koji rijeka donosi sa

sobom. Smanjenjem brzine toka vode kako se približava ušću, smanjuje se i snaga

vode kojom nosi razne vrste sedimenta, koji se zbog toga taloži na dno i stvara

prepreku. To opet dovodi do toga da voda mijenja smjer kako bi zaobišla prepreku, ili

se razdvaja na rukavce. Veće delte se sastoje od niza brže i sporije tekućih ili čak

stojećih rukavaca. To, međutim, nije moguće kad rijeke završavaju u morima sa

velikim razlikama između plime i oseke, umjesto delte, kod tih se rijeka stvara

ljevkasti estuarij. Kako rijeka teče u pravilu prema moru odnosno jezeru, kad stigne do

vode koja ne teče, odlaže sediment, i time svoju deltu neprekidno "gura" dalje u more.

To je vrlo vidljivo na delti Nila.

Slika 11. Delta Nila Slika 12. Delta Neretve

10

ZAKLJUČAK

Tekućice su dakle rijeke, potoci i drugi tokovi, kojima voda otječe pod

utjecajem sile teže pri čemu oblikuje korito na površini kopna. Kao posljedica odnosa

erozije i akumulacije, dijele se na gornji, srednji i donji tok.

Gornji tok karakterizira jaka dubinska erozija, velika brzina rijeka, a česta je

pojava vodopada i slapova.

Srednji tok karatkerizira jaka bočna erozija, sporije otjecanje vode, pojava

riječnih zavoja – meandri i mrtvaje.

Donji tok karakterizira slaba erozijska snaga i jaka akumulacija materijala.

Karakteristične pojave za ovaj tok su ade, sprudovi i delte.

11

LITERATURA

Riđanovic,J., 1993., Hidrogeografija, Školska knjiga, Zagreb

Cvitanović, A. (2002) Geografski rječnik, Hrvatsko geografsko društvo, Zadar.

Perica D. Geomorfologija, skripta

www.grad.hr/nastava/.../tvz/mel.../RegulacijePredavanje_01_V.pdf

12