Bismillahir~Rahmanir~Rahim

SADRAJ -1- PRIRODA I SVRHA SUFIZMA -6- KEF (OTKROVENJE) -2- MISTINO ISKUSTVO -7- ERIAH-TARIKAH-HAKIKAH -3- VIZIJE I OTKROVENJA -8- ALLAHOVI ATRIBUTI -4- EKSTATINE IZJAVE (ETHAT) -9- SVIJET -5- SEJR I SULUK (PUTOVANJE) -10- OVJEK

= subhanehu ve te'ala=neka je slavljen i uzvien. =sallallahu alejhi ve sellem=blagoslov Allahov i spas neka je na njega. =alejhi selam=mir neka je s njim. =radiallahu anh=Allahovo zadovoljstvo neka je s njim. Predgovor: Elhamdulillahi Rabbil 'alemin ves~salatu ves~selamu 'ala sejjidina Muhammedin ve 'ala aalihi ve sahbihi edme'in. Prije svega elio bih pojasniti neke stvari relevantne temi ovog dokumenta. eriah tj. Islamski zakon ima dva regulativna aspekta. Jedan aspekt je splet regulacija koje se tiu tjelesnog tj. fizikog funkcionisanja ljudskih bia dok je drugi aspekt splet regulacija koje se tiu duhovnog tj. imaterijalnog funkcionisanja ljudskih bia. Na ovom svijetu ljudsko bie ima dvije osnovne komponente a to su tijelo i dua. Stoga eriah podjednako oslovljava i jedno i drugo odreujui jasno vidove njihova odgovarajueg ibadeta (oboavanja Stvoritelja). Nauka koja se bavi regulacijama i odnosima tjelesnog aspekta funkcionisanja ljudskog bia zove se Fikh a nauka koja se

bavi duhovnim regulacijama i odnosima funkcionisanja ljudskog bia zove se Tesavvuf ili, kako je danas popularno poznata, Sufizam. eriah kao cjelina Islamskog zakona ima tri dijela a to su znanje ('ilm), akcija ('amal) i iskrenost (ihlas). Fikh je sredstvo i izvor znanja prijeko neophodnog za ispravno obavljanje bilo kakve akcije ('amal) a Tesavvuf je sredstvo i izvor kroz koji se stie prijeko neophodna iskrenost (ihlas) za prihvatljivost bilo koje akcije ('amal). Ultimativni cilj eriata je dostizanje Allahova zadovoljstva koje podrazumjeva spas na oba svijeta. Stoga je neophodno svakom ljudskom biu da naui od Fikha i Tesavvufa onoliko koliko je potrebno za dostizanje Allahova zadovoljstva. Zanemarivanje bilo kojeg od ova dva kljuna aspekta Islamskog zakona nee uroditi potpunom pokornou eriatu a time ni sticanju Allahova zadovoljstva. Ovaj dokument je namijenjen onima koji ele da dostignu Allahovo zadovoljstvo koje ujedno predstavlja ultimativni cilj eriata. Nadam se da je ovo dovoljno razumnoj osobi da shvati vanost ovog dokumenta kao i teme o kojoj raspravlja. Ebu Irfan el~Bosnevi

Kutbu~ l~ Hakkani el~ Imami RabbaniOvaj dokument je posveen velikom Imamu i velijji koji je doivotno zaduio sve Muslimane drugog milenija Islamske ere. Njegova pojava na ovom svijetu (alemu) je jedna od velikih Allahovih milosti i blagodati sljedbenicima zadnjeg Allahova Poslanika Muhammeda . Njegovo pojavljivanje je razbilo tmine neznanja (dahleta) i novotarija (bidata) koje su se uvukle i proimale sve slojeve Islamskog drutva. Doista je teko iznai rijei kojima bi se mogao adekvatno opisati efekt njegove duhovne svjetlosti (nura) i pronicljivosti (basire) na due, u tami ignorancije, miliona Muslimana irom svijeta. Neka ga Allah nagradi svim najljepim blagodatima i poastima za koje samo On zna. Imam Rabbanijevo puno ime je Ahmed ibn Abdul-Ehad ali je popularno poznat kao Imam Rabbani el~Mudeddid Elfi Sani. On je takoe poznat kao Ahmed Sirhindi jer je ime njegova rodnog mjesta Sirhind u Indiji. Imam Rabbani je roen na 26 Maj 1564g. (4 evval 971g. po Hidri) u malom gradu Sirhind u sjevero-zapadnoj Indiji. On je potomak drugog

halife Omera ibn Hattaba Faruqija . Do svoje sedamnaeste godine on je postao Hafiz Qur'ana pod tutorstvom svog babe ejh Abdul-Ehada koji je i sam bio veliki alim i velijja. Po svravanju memorisanja Qur'ana kod svog babe on je otiao na kolovanje u Sialkot (dananji Pakistan) gdje je zavrio studiranje logike, filozofije i teologije pod tutorstvom tada vrlo uvenog alima po imenu Mulla Kemal Kamiri kuddise sirruh. Hadis je studirao kod muhaddisa Jakuba Serfija kuddise sirruh, koji je bio autor komentara Buharijinog Sahiha i istovremeno ejh u Kubrevija tarikatu. On je takoe prouio i studirao neka vrlo napredna djela u oblasti tefsira i hadisa pod tutorstvom alima Qadi Bahlul Badahanija kuddise sirruh. Kada je imao 17 godina starosti Imam se vratio nazad u Sirhind poslije ega ga je njegov babo poslao u Agru tadanji glavni grad Mogalske imperije. Poto je tada stanje uenjaka i dvora bilo vrlo zagaeno novotarijama i krivovjernikim praksama i vjerovanjima, preisti i neustraivi Imam je po savjetu svog babe odluio da se vrati u Sirhind i studira knjige Tesavvufa pod tutorstvom svog babe koji je imao dozvolu za obuku u nauci Tesavvufa od ejha u iti tarikatu po imenu ejh Rukn 'l Din kuddise sirruh. Tako je Imam Rabbani poeo studiranjem djela kao 'Te'arruf' od el-Kalabadija , 'Awarif' od Suhrevardija i 'Fusus' od Ibn Arabija . U to vrijeme je najvia ljestvica duhovne spoznaje meu veinom ejhova tesavvufa bila doktrina 'Vahdetul Vudud'. Poslije smrti svog babe (1598) Imam Rabbani je odluio da krene na Hadd. Na putu se zaustavio u Delhiju, gdje je uo za velikog ejha iz Nakibendi tarikata koji je tek nedavno stigao u grad. On je otiao sa jednim poznanikom da se upozna sa tim ejhom koji je ujedno bio i prvi Nakibendi ejh u Indiji. Njegovo ime je bilo Muhammed Baqibillah . Nakibendije su bile poznate po striktnom slijeenju eriata u svom duhovnom putu (suluk). Kad je upoznao Imam Rabbanija on je odmah uvidio da to nije bilo koji dervi te mu je predloio da ostane neko vrijeme u njegovom drutvu. Samo poslije nekoliko dana u drutvu sa ejh Baqibillah Imam Rabbani je bio toliko oduevljen i impresioniran da je odluio da mu da zakletvu na poslunost (bajah) a samo za dva i po mjeseca je dostigao svjesnost (nisbet) Nakibendije pa potom i istinito samoponitenje svijesti (fenu haqiqi) ili apsolutnog jedinstva (dem el dem). Poslije toga je nastavio sa svojim trudom dok nije dostigao stupanj rastavljanja (farq badel dem) poslije ujedinjenja. To je stupanj koji je ejh Baqibillah nazivao "kraj ljudskog stremljenja" ili "stupanj savrsenosti" je u pismu (meqam-i-tekmil). U tom periodu njegova razvoja ejh Baqibillah svom prijatelju rekao o njemu slijedee:

"ovjek iz Sirhinda po imenu ejh Ahmed je nedavno doao kod mene. On je vrlo nauevan i posjeduje ogromne duhovne sposobnosti. On je ve nekoliko dana u mom drutvu; i na osnovu ovog to sam dosad vidjeo, nadam se da e on u budunosti biti lampa koja e obasjati cijeli svijet." Poslije toga Imam se vratio u Sirhind gdje je nastavio sa svojim duhovnim usavravanjem. Poslije nekog vremena je opet posjetio ejh Baqibillah te je po rastanku dobio zadatak od svog ejha da poduava druge tarikatu to je on nevoljno prihvatio i to samo onda kada mu je njegov ejh naredio da isto uini jer je bio tada kvalifikovan za tu dunost. ejh mu je stavio ak i nekoliko svojih uenika (murida) pod tutorstvo iskazavi mu tako da ima puno povjerenje u njegove sposobnosti. Poslije nekog vremena, malo prije smrti ejh Baqibillah , Imam Rabbani je ponovo otiao u Delhi da ga posjeti i tada je ejh ustao i hodao nekoliko koraka u susret svom omiljenom ueniku to je u Tesavvufu tada bila velika ast i ugled za uenika koji je dostigao savreni karakter (ahlaki kemali). Po njihovom rastanku ejh Baqibillah je svoje vlastite sinove ostavio njemu na amanet za duhovnu obuku koji je (suluk). To sve itekako svjedoi ugledu i sposobnostima Imam Rabbanija

bio mlai od sinova njegova ejha. ejh Baqibillah iako i sam vrlo visoke duhovne spoznaje i znanja je rekao, nekim derviima koji su doli da uzmu od njega tarikat, slijedee: "Idite ejh Ahmedu jer meni ne prilii da imam uenike dok je on meu nama. Naspram njega mi smo kao zvijezde naspram sunca." Sve ovo je bilo prije nego to je Imam Rabbani poaen mekamom (duhovnom pozicijom) mudeddida (obnovitelja). Stoga je stvarno teko odati dunu poast njegovoj veliini i linosti a da ne bude nekako nedovoljno i blijedo. Neka ga Allah nagradi i poasti onako kako samo Njegovoj velikodunosti dolikuje. Ja u u ovom dokumentu pokuati da predstavim neka probrana pisma koja je ovaj veliki Imam pisao svojim suvremenicima, uenicima itd. Ova pisma su prevedena sa Engleskog iz knjige "Sufism and Shari'ah" od autora Abdul~Haqq Ansaria. U njima on odgovara na mnoga esencijalna pitanja i teoloke vorove koje niko prije njega nije tako elegantno i podrobno obrazloio i pojednostavio. On je u tim pismima rijeio neke najuzvienije teme i pravne probleme koji se tiu teoloke nauke (Ilmi kelam). Prije itanja istih elio bih skrenuti panju itaocima da je ponegdje tekst i stil izraavanja vrlo komplikovan osobama koje nisu upuene u Islamsku terminologiju a pogotovu u oblasti Tesavvufa i Akide. Stoga ja bih skrenuo panju itaocima da za

sve to im nije jasno treba da konsultuju nekog eksperta u oblasti Tesavvufa i Akide i da nipoto ne izvlae svojevoljno pravne odluke ili principe vjerovanja. Osobe koje nisu dobro upoznate sa Tesavvufom i Akidom ne treba da koriste ovaj dokument za korigovanje svog vjerovanja jer nisu u stanju da razlue definicije u kontekstu i van konteksta. Ja u pokuati da to jasnije opiem te termine u ovakvim zagradama ( ) a moji komentari i pojanjenja u vezi nekih komplikovanijih definicija e biti u ovakvim zagradama []. Pa ipak i pored sve delikatnosti predmeta itanje ovih pisama e donijeti osobi duhovnu korist zbog blagoslovljenosti Imam Rabbanija , autora ovih pisama, pa makar osoba i ne razumila sve detalje. Molio bih sve koji nau neke greke u prevodu ili pojanjenjima da mi to to prije jave putem emaila. Neka nam Allah podari svjetlo (furqana) po kojem emo moi raspoznati Istinu (Haqq) od lai (batil). Amin! "Rabbena etmimlena nuurena vagfirlena inneke 'ala kulli ejin kadir." "Gospodaru na upotpuni nam nae svjetlo i oprosti nam, doista Ti sve moe."

Mektubat Imam Rabbanija= subhanehu ve te'ala=neka je slavljen i uzvien. =sallallahu alejhi ve sellem=blagoslov Allahov i mir neka je na njega. =alejhi selam=mir neka je s njim. =radiallahu anh=Allahovo zadovoljstvo neka je s njim.

1-Priroda i svrha Sufizma (Tesavvufa)

I

Prvi tom: 30to pismo (od 99-101 stranice) Cilj Sufizma nije postizanje intuitivnog znanja o realnosti, nego sluenje Allahu Nema stupnja vieg od stupnja sluenja ('abdijat), i nema istine van eriata. .

ovjek je stvoren da bi sluio Allaha (Svemogueg Tvorca i Jedinog Boanstva). Ako je ljubav (ak) rasplamsana u ovjeku, bilo na poetku ili tokom njegova duhovnog putovanja (suluk), svrha je samo odvraanje panje od stvari koje su drugo do Allah . Ljubav nije nikada cilj sama u sebi; ona je samo sredstvo postizanja iskrenog sluenja ('ubudijat). Osoba postaje istinski rob Allahov kada se otrgne od ljubavi i privrenosti ovom materijalnom svijetu (dunjaluku). Ljubav (ak) nije nita do sredstvo iskljuivom sluenju i predanosti Allahu . Zadnja stanica na Sufi putu (velajet) je sluenje ('ubudijat); iza toga nema nijednog vieg stadija. Na ovom stadiju dervi uvia da nema nikakve slinosti izmeu njega i njegova Gospodara: on je muhta svemu, dok je njegov Gospodar apsolutno neovisan i samodovoljan i u Svom Biu (zaat) i u Svojim Atributima (siffat). On ne vidi nita slino izmeu svog bia i Boanskog Bia (zati ilahi), niti izmeu njegovih atributa i Boanskih Atributa, niti izmeu svojih akcija i Allahovih akcija. On ak tavie izbjegava rei da je svijet sjena (zill) Allahova, jer to implicira uporedbu i analogiju. On jednostavno potvruje da je Allah Svemogui Stvoritelj a da je on samo stvorenje; nita vie ne tvrdei osim toga. Neki ljudi su tokom svog duhovnog putovanja odvedeni vjerovanju u Jednog initelja; oni ne vide nijednog initelja osim Allaha. Ali sufije Nakibendi tarikata znaju da je Allah Stvoritelj a ne poinitelj akcija. Doktrina o Jednom initelju je korijen uzroka krivovjerstva (zendeqah). Ja u to objasniti jednim metaforinim primjerom. Recimo da ongler, sjedi iza platna, napravi forme nekih objekata, i onda proizvede neke udesne pokrete u tim objektima. Oni koji imaju pronicljiv pogled e znati da je tvorac tih pokreta u objektima ovjek iza platna, iako su pokreti obavljeni od strane objekata. Stoga oni zakljuuju da su forme te koje se pokreu a ne ongler. I oni su ispravno zakljuili. Shvatanje Jednog initelja je proizvod duhovne intoksikacije (sukr). Istina je pak da ima mnogo initelja, ali je samo jedan tvorac akcija. Istoj kategoriji pripada i vjerovanje tj. doktrina Jednog Bia (vahdetul vudud). Ona je takoe proizvod duhovne intoksikacije i ekstaze. Kriterij za ispravnost mistinih ideja je da se one slau sa jasnim istinama eriata; te ako se one rastave koliko i za dlaku od istog, one su posigurno proizvod duhovne intoksikacije. [Prevodilac: Kada se spominje duhovna intoksikacija onda se misli na pomueno stanje svijesti jednog dervia koji je od preplavljujue vizuelne i osjeajne ekstaze nesposoban da ispravno misli i rezonuje. U takvom stanju on ne moe koristiti svoje znanje koje je stekao izuavanjem Islamskog zakona jer nema kontrole nad svojim osjetilima. To se zove sukr a uzrokovano je jakom dezbom. Dezba je neodoljiva

privlana sila koju Allah Milostivi ispoljava prema derviu da bi mu odvratio panju i ukinuo privrenost stvorenom svijetu te da istu upravi iskljuivo prema Sebi.] Istina je samo ono to je uspostavljeno od strane uenjaka (ulema) Ehli Sunneh Vel Dem'ah; sve ostalo je krivovjerje i zabluda, i rezultat intoksikacije i ekstaze. Savrena usaglaenost sa eriatom je mogua samo na stupnju sluenja ('abdijat); svaki stadij ispod toga ima u sebi element intoksikacije. Neko je upitao ejh Bahauddin Nakibendija : "ta je svrha duhovnog putovanja (suluk)?" On je odgovorio: "Svrha je da zna u detalje ono to zna ukratko, i da vidi u viziji ono to zna kroz argumente." ejh nije rekao da je svrha suluka saznavanje neeg van i iza ve uspostavljenih istina eriata. Ipak injenica je da dervi prima razliite ideje tokom svog suluka. Pa i pored toga jednom kada dervi dosegne kraj tog duhovnog puta, tj. suluka, te razliite ideje nestanu bez traga kao para u zraku. On tada posmatra istine eriata u njihovim detaljima (koje obini ljudi ne mogu uoiti) istupivi van uskog vidokruga razuma u prostranstvo kefa (duhovnog osmatranja realnosti). Allahov Poslanik prima istine kroz Objavu (vahi), a dervi prima iste istine kroz inspiraciju (ilham) direktno i iz istog im izvora, a pravnik (fakih) uzima te istine putem dedukcije iz Objave i definie ih u vidu principa tj. Islamskih zakonskih postavki. Poslanik prima istinu u detalje, a i dervi prima istinu u detalje. Ali meu njima postoji bitna razlika: istina prvog ovisi o sebi, dok istina drugog ovisi o prvom, i potinjena je njenom autoritetu. [Prevodilac: Drugim rijeima, dervievo duhovno osmatranje istine (kef) je potinjeno Poslanikovoj Objavi istine (vahi). To je zato to je Allah zagarantovao nepogreivost Objava dostavljenih Poslanicima ali to isto nije zagarantovao inspiraciji (ilhamu) dervia. Osim toga ljudi e biti odgovorni i pitani samo za vjerovanje i slijeenje Objave (vahi) a nee biti pitani za vjerovanje u inspiraciju (ilham) dervia. Poznato je da satana (Iblis) konstantno pokuava da uprlja i smuti istinu sa neistinom. On je to inio ak i u procesu proslijeivanja Objava ali je Dibril po Allahovoj komandi uklanjao njegove primjese jer Objava mora biti ista od sataninih doaptavanja i primjesa poto od njene istoe ovisi spas i finalni obraun ljudima i dinnima. Stoga inspiracija derviu nije nikad 100% sigurna od sataninih primjesa te se treba filtrirati od istih time to e se osmotriti pod lupom Objave. Stoga vrlo je fatalno vjerovati da inspiracija (ilham) moe biti neovisan i pouzdan izvor istine.] II Prvi tom: 266to pismo (od 623-4te stranice)

Objekt Sufi tarikata nije nita drugo do zadobijanje ubjeenja (jaqin) u vjerovanja eriata i olakavanje praktikovanja njegovih pravila. Poto se osoba opremila ispravnim vjerovanjima i pokorila eriatskim pravilima, ona treba, ako Allah tako htjedne, da ue na put Sufija. Ali osoba ne treba da ulazi u njega da bi dostigla neto van i povrh vjerovanja eriata, ili da dobije neto novo. Svrha kroenja Sufi putom je da se zadobije ubjeenje (jaqin) u objekte vjerovanja koje nee moi biti oslabljeno sumnjama skeptika niti poljuljano primjedbama kritiara. Jaqin tj. ubjeenje koje se zasniva na argumentima nije vrsto, i onaj koji koristi rezonovanje ne moe zadobiti sigurnost u vjerovanju. "Znaj da kroz sjeanje na Allaha (zikrullah) osoba zadobija smirenost i zadovoljstvo srca." To je objekt Sufi tarikata po pitanju vjerovanja. Po pitanju eriatskih praksi, objekt Sufi puta je uiniti njihovo obavljanje lahkim i spontanim, ukloniti manjkavost i tromost u obavljanju istih, i pokoriti strast svoje linosti (nefs, heva). Prema tome, svrha Sufi suluka nije osmatranje oblika i prizora transcendentalnih realnosti, niti osmatranje boja i svjetala; to sve nije nita do igra i zabava. Materijalne forme i svjetla nisu nita manje interesantna ako je osobi do zabave; zato onda da osoba napusti te i tri za duhovnim formama i svjetlima, i jo da se podvrgne mukotrpnim i tekim praksama u tu svrhu? Forme, jedne ili druge, i svjetla, materijalna ili duhovna, su sva stvorena od Allaha . On ih sveukupno transcendira; ona nisu nita do Njegovi znakovi i dokazi. [Subhanallahi ve te'ala 'amma jurikuun...(Slavljen je Allah i visoko iznad onoga to mu pripisuju...)] a bih ja trebao rei o sluanju pjesama, ili plesanju (igranju), ili o zapadanju u trans, ili posticanju ekstaze! Sva stanja i iskustva proisteena iz nedozvoljenih sredstava su, po mom miljenju, samo vrsta kunje kojom Allah testira ljude. Osobe kojim Allah podari slobodu ovog puta, prolaze kroz ova stanja, iskuse ujedinjenje, i primaju vizije u smislu formi ovog svijeta. Mistici Grke i takozvani 'sveci' Brahmanije u Indiji su takoe imali sva ova iskustva. Znak validnosti bilo kojeg iskustva je, prvo, da se slae sa doktrinama eriata i, drugo, da osoba u svrhu postizanja tih iskustava ne koristi nikakve u eriatu zabranjene ili sumnjive stvari. Znaj da su muzika i igranje (ples) samo trivijalne igre. [Uljudno je ovdje napomenuti da Imam Rabbani niani na krajnji cilj dervikog tj sufijskog duhovnog puta. Kada Imam na ovakav nain govori o raznim praksama prijanjih i potonjih sufija to ne znai da ti veliki ljudi kao Ibn Arebi, Mewlana Rumi itd. nisu znali pravi put i dostigli krajnji cilj sufijskog puta. Ovo je upozorenje za neiskusne i laike da ne bi sebi umislili kako su muzika, ples i sline prakse nekakve vane komponente u sufijskom uenju. Takve prakse nisu nita drugo do izljevi velikog aka i sredstva olakanja za one iji nefsovi su zamrli od velike line mudahede kojoj se dervii izlau da bi upokorili svoj

nefs. Ta zaleenost motivacije nefsa za daljnim naporima se moe probuditi raznim lijepim tonovima (muzika) i smislenim kretnjama (ples). Ovaj efekt na nefs vrlo dobro razumiju oni koji su istinski uestvovali u bitkama protiv nefsa na mejdanu srca. Osim toga postoje vrste halova odnosno duhovnih stanja koja mogu proizvesti neobinu apatiju unutar insanske duhovne dimenzije usljed intezivnog spoznavanja realnosti stvorenog svijeta i besmislenosti ljubavi i privrenosti dunjaluku. Takva stanja mogu donijeti opu nezainteresovanost prema stvorenom svijetu i ugroziti vrlo vanu oblast eriata poznati kao muamelat tj. obaveze prema drugim stvorenjima. Zato spasimo sebe od srkletnih zakljuaka i stavova o raznim kako fikhskim tako i sufijskim meselama. Neka vam uvijek bude na pameti da Allah nita ne stvara bez svrhe. Mudar je onaj ko u svemu stvorenom uvidi svrhu. Doista je Allah nedostian u Svojoj mudrosti.] III Prvi tom: 97mo pismo (241va strana) Doivljavanje tj. iskustvo fene' i baqe' je esencija velajeta; njegova svrha je proizvodnja ubjeenja. Objekat stvaranja ovjeka je oboavanje i pokornost Allahu onako kako je to On

odredio; a objekt oboavanja i pokornosti je postizanje ubjeenja (jaqin) koji je esencija vjerovanja. To bi moglo biti znaenje ajeta: "Oboavaj i pokoravaj se Allahu dok (hatta) ne postigne ubjeenje (jaqin)." (El~Hidr 99) Jer, rije hatta predstavlja svrhu kao i to predstavlja i kraj. Prema tome, ovaj ajet moe biti protumaen ovako: "Oboavaj i pokoravaj se Allahu da bi postigao ubjeenje (jaqin)." Drugim rijeima, vjerovanje koje osoba ima prije oboavanja i pokoravanja Allahu je vie formalno nego istinsko vjerovanje tj. ubjeenje (jaqin). Allah kae: "O vi koji vjerujete (amenu), vjerujte (aminu)!" (En~Nisa 136) to znai: "O vi koji imate formalni (razumski) iman potrudite se da imate istinski srani iman (haqqa-l-jaqin) oboavanjem i pokoravanjem Allahu onako kako je On odredio." Objekt fene i baqe, koje su esencija velajeta (duhovnog evolucionog puta), je da se postigne ubjeenje (jaqin), i nita drugo. [Prevodilac: Fena i baqa su Sufi termini arapskog jezinog porijekla. Fena u Sufizmu znai dostizanje stanja svijesti u kojem osoba ima utisak da je ponitena u samoj svojoj egzistenciji i da se utopila ili ujedinila sa Allahovom egzistencijom pri tom totalno gubei samosvjesnost. U tom stanju svijesti osoba (dervi) nije svjesna niti sebe niti iega osim Allaha. Naravno sve se to deava samo u viziji a ne u stvarnosti jer u stvarnosti Allah je apsolutno transcendentan svakom poimanju i poistovjeivanju. U realnosti fena vududi je

apsolutno nemogua ali fena uhudi je mogua jer se deava u vidu doivljavanja vizija o ujedinjenju i utapanju u Allahovo Bie. Osoba koja ne razumije ovu bitnu razliku izmeu ove dvije doktrine ne smije nipoto da vjeruje u bilo kakvo ujedinjavanje sa Esencijalnim Bitkom jer moe pokvariti svoj iman. Fena je vizuelno iskustvo, koje je u stvari samo proizvod Allahove kreativne moi (tekvin), namijenjeno za totalno ponitavanje samosvijesti dervia koji e iz tog stanja izii ist od bilo kakvih privrenosti i ljubavi osim prema Allahu . Samo poslije tog iskustva osoba moe da oboava Allaha sa istinskim ihlasom (iskrenou). Baqa je pak stanje svijesti onoga koji je iziao iz Fene tj. ponitenja samosvijesti. Ona manje ili vie znai da je ta osoba ponovo svjesna sebe i stvorenih stvari ali istovremeno postpuno svjesna i predana Allahu . ta je razlika onda od stanja svijesti prije fene i poslije fene? Razlika je u tome to je osoba morala konstantno da se bori da bude svjesna Allaha doim poslije fene ona ima tu svjesnost bez ikakve borbe i nastojanja sa svoje strane. Osoba prije fene mora stalno da popravlja svoj nijjet (naum) da bi obavila bilo kakvu akciju samo za Allahovo zadovoljstvo dok poslije fene ta ista osoba sve to ini automatski radi samo za Njegovo zadovoljstvo. Svaki otkucaj srca, dah i misao te osobe svjedoi i slavi Allaha . To je stanje svjesti koje odraava savrenstvo vjere (ihsan). Kao to je to Resulullah rekao u svojoj definiciji ihsana: "Oboavanje Allaha kao da Ga se vidi pred sobom."] Ako osoba razumije fena u Allahu i baqa sa Allahom u bilo kom drugom smislu koji sugerira fuziju (ovjeka) u Allaha, onda je to krivovjerno kvarenje vjere. Mnoge stvari dolaze iz usta Sufije dok je u stanju duhovne intoksikacije (sukr), koje on mora eventualno da prevazie, okrene se Allahu i potrai Njegova oprosta. Ibrahim ibn ejban , jedan od velikih Sufija kae u djelu Tabeqat: "Istinska fena i baqa se sastoji u tome da osoba iskreno vjeruje u Allahovo Jedinstvo (ihlas 'l-vahdanijah) i da asno ivi kao Njegov rob (sihhat 'l-'ubudijah). Bilo ta povrh i pored toga, je oita greka i nevjerstvo (kufr)." Tako mi Allaha, ovo to kae je istina; njegove rijei svjedoe njegovoj ispravnosti. Fena u Allahu znai ponitenje sebe u izvravanju Alahove volje. Vi moete shvatiti sejr ila Allah (meditiranje koje vodi Allahu) i sejr fi Allah (meditiranje u Allahu) na istom principu. IV Prvi tom: 207mo pismo (407ma stranica) Vizije i audicije nisu kraj Sufizma; nego su samo sjene, i Allah transcendira. ih apsolutno

ta da kaem o trivijalnim idejama Sufija, i ta da kaem o njihovim doivljajima i iskustvima. Na vjenom svijetu (Ahiretu), njihova iskustva i saznanja nee biti

vrijedna pola pare osim ako se budu slagala sa eriatom, i njihove ispiracije nee biti vrijedne ni koliko pola zrna ako ne budu podlijegale kriteriju Qur'ana i Sunneh. Svrha putovanja Sufi putem je ojaavanje ubjeenja u objekte vjerovanja onako kao to je regulisano eriatom, to je stvarno znaenje vjere, kao i postizanje sposobnosti da se eriatske dunosti obavljaju sa lahkoom onako kao to je to regulisano fikhom. Nema svrhe iza niti povrh toga. Jer Allahova vizija je obeana za drugi svijet (Ahiret) i ne moe se imati na ovom svijetu; inspiracije i vizije kojim se Sufije hrane ne pruaju im nita do uitka sjenki i radosti slinosti. Allah apsolutno transcendira sve to (vara' 'l vara'). Ja se ovim sada nalazim u orsokaku: ako reknem istinu o vizijama i inspiracijama kako stvar u realnosti stoji, bojim se da u time obeshrabriti putnike (salike) na ovom putu (suluk) i negativno efektovati njihov trud; ali ako, na drugoj strani, ja ne kaem istinu, bojim se da u biti kriv za prodavanje neistine za istinu iako poznajem istinu. V Prvi tom: 22go pismo (od 71-6te stranice) Evlije su od dvije vrste: oni koji ostanu obuzeti iskljuivo Allahom povrate svijetu. Zadnji su superiorniji prvima. , i oni koji se

Slavljen neka je Onan koji je uklopio svjetlo sa tamom i spojio trans-fenomenalno koje je van prostora sa fenomenalnim (pojavnim) koje je u prostoru; i slavljen neka je Onaj koji je stvorio u svjetlu toliko jaku ljubav za tamom da stremi ka ujedinjenju sa tamom tako da bi moglo kroz to ujedinjenje jo blistavije svjetliti. To je kao kada elite poliirati ogledalo da bi moglo biti blistavije, vi ga prekrijete prainom tako da moe svjetliti blistavije kontrastom sa tamnilom praine, i da povea svoje bljetilo kontrastom sa prljavtinom gline. Kada je svjetlo zaneseno ljepotom svoje fenomenalne ljubavi i obrhvano svojim ujedinjenjem sa materijalnim tijelom, ono zaboravi viziju koju je imalo o Transcendentom, i zaboravi sebe i svoje vlastite egzistencijalne kvalitete (tevabi' vududihi). Kada se ovo desi ono ide nadolje sa svojom ljubavi do levela "Ljudi od Lijeve strane" (ashabi 'l me'emeh) i ono je lieno asti od "Ljudi od Desne strane" (ashabi 'l mejmeneh). [Prevodilac: "Ljudi od Lijeve strane" su nevjernici a "Ljudi od Desne strane" su vjernici i ovi citati su ajeti 8-9 iz sure El~Vaqi'ah. U toj suri se ljudska vrsta djeli na tri skupine dvije ve spomenute, tj. nevjernici i vjernici, i trea skupina su "Oni su Allahu bliski" (el~muqarebbun) tj. Poslanici i evlije koji su prvi i najsnaniji u vjerovanju.] Ako to svjetlo nastavi sa tim gueim ujedinjavanjem i ne izie van na otvoren zrak slobode onda e biti potpuno upropateno. Jer ono nije

uspjelo postii svrhu radi koje je stvoreno, ili razviti sposobnosti kojim je obdareno. Ukratko, ono je izgubljeno i svreno. Ali ako je, na drugoj strani, ono Allahovom milou spaeno i Allahovom milou oproteno, onda se moe ponovo uspeti, sjetiti onog to je zaboravilo, i povratiti Allahu govorei: "Samo Tebi je moj Hadd i moja Umra, O moja ljubavi! A ne ciglama i kamenju koje ostali posjeuju." Stoga ako se ono utopi u meditaciji o Allahu na ispravnim linijama (tj. sa ispravnom teologijom), i skoncentrie na Njega na najbolji mogui nain, tamnilo se onda preda njemu, i utopi se u njegove iluminacije (osvjetljivanja). Kada se ova utopljenost intenzificira do te mjere da ono zaboravi materijalnu primjesu skroz na skroz, i zaboravi sebe i svoje egzistencijalne osobenosti (tevabi vududihi) kompletno, onda nestane u viziji Svjetla svjetala i dostigne svoj cilj samo sa jednim velom izmeu. U tom trenutku ono postigne samo-ponitenje (fena') u oba vida; fiziki (desedi) i mentalni (ruhi). Ako poslije ovog samo-ponitenja ono opstane u toj viziji onda ono kompletira svoje samo-ponitenje (fena) i opstojanje (baqa). Tek u ovom trenutku ono moe s pravom ustvrditi velajet. Poslije dostizanja ovog pointa ono moe ostati potpuno utopljeno u objektu svoje vizije i zaboraviti sebe u njemu zauvijek. Ili se moe povratiti svijetu i pozivati ljude Allahu , na takav nain da ivi svojim unutarnjim biem ujedinjen sa Allahom a s vanjskim biem okrenut prema svijetu. Na ovom stupnju svjetlo je osloboeno tamnila utisnutog u njemu, da bi se moglo predati Allahu ; i inom svog osloboenja ono se kvalifikovalo da pristupi Ljudima Desne Allahove Ruke. Treba da bude jasno da, Allah nema desnu niti lijevu ruku; ali mi simbolino spominjemo Njegovu desnu ruku, jer ona predstavlja, blagoslov i milost u kombinaciji. Hadis kae: "Obadvije Njegove ruke su desne ruke." (Sahih Muslim, Imarah 18) Tamnilo koje slijedi svjetlo okupira se oboavanjem i pokornou. Kada spominjem transcendentalno svjetlo ja mislim na duh (el~ruuh), radije, realnost duha; a kada spominjem tamnilo obuhvaeno prostorom ja mislim na duu (el~nefs). U istom smislu ja koristim rijei: unutarnje ja (el~batin) i pojavno ja (el~zahir). Neko moe upitati: Kako to da su evlije (Allahu bliski miljenici) koje su utopljene u stanju oitovanja Allahova Jedinstva uopte svjesne pojavnog svijeta oko njih, i obavljaju svakodnevne dunosti u suivotu sa ljudima? ta ponitenje sebe i

konstantna utopljenost znai? I kakva je razlika meu ljudima koji su konstantno u utopljenosti i onih koji su povraeni u svijet i zatraeni da pozivaju Islamu? Pod ponitenjem sebe i utopljenou ja mislim na utopljenost duha (el~ruuh) kao i due (el~nefs) poto je prethodno ona (dua,nefs) sebe utopila u iluminaciji duha (el~ruuh), kao to sam ve prije obrazloio. Osoba je svjesna svijeta kroz svoja osjetila, osobenosti i organe koji sainjavaju duu (el~nefs). Bie kao cjelina je to koje je utopljeno i poniteno u iluminaciji koju je duh doivio; ali njegove razne osobenosti ili moi jo uvijek nastavljaju da funkcioniu kao i prije bez ikakve distorcije ili oteenosti. Evlija koji se povratio svijetu, i dua mu se pomirila, izlazi van iluminacije i poduzima aktivno pozivanje Allahu . On ponovo razvija osjeaj za svijet, i radi tog osjeaja, njegov trud i poziv je nagraen uspjehom. A za tvrdnju da je dua jednoa a osjetila i druge osobenosti su njeni dijelovi, to moe biti shvaeno na ovaj nain. Dua (nefs) je povezana sa srcem (qalb), koje je povezano sa duhom (ruuh) kroz Obuhvatajuu Realnost Srca; sve poruke (senzacije, inspiracije i manifestacije) od duha (ruuha) prvo dospiju do ove Realnosti i onda kroz nju do svih pojedinanih osobenosti i osjetila. Otuda ona (Realnost) ima neku vrstu prisustva u dui (nefs). To je razlika izmeu ove dvije grupe evlija. Treba da se zna da je prva vrsta evlija sainjena od opijenih (vizuelno utopljenih) osoba, a druga vrsta evlija su trezvene osobe. Prva vrsta ima svoju ast i ugled, ali je druga vrsta njima superiornija. Stanje opijenosti (duhovne) prilii i odlikuje evlije, a stanje trezvenosti odlikuje Poslanike (nebijjin). Da nam Allah podari ast i ugled evlija i obdari nas emuliranjem Poslanika! [Prevodilac: Drugim rijeima da nam Allah podari status evlija koji su povraeni svijetu i trezveni od duhovne opijenosti.]

2-Mistino Iskustvo

I Drugi tom: 99to pismo (1172 stranica) Sufi doivljavanje fene i baqe je samo vizuelne prirode, a nipoto egzistencijalne znaajnosti.

Fena, ponitavanje sebe, i baqa opstajanje Allahom, su samo vizuelne (uhudi) a ne egzistencijalne (vududi) naravi. ovjek (apsolutno nikad) ne postaje Allah niti se ujedinjuje sa Njim. Rob je zauvijek rob, i Gospodar je zauvijek Gospodar. Oni koji vjeruju da su fena i baqa egzistencijalne naravi su pokvareni heretici (krivovjernici); i da se ovjek otrese svojih egzistencijalnih limitacija i odreenosti; i da se poniti i boravi u svom Gospodaru; i da kao kap vode se pomijea sa rijekom, gubei time svoje individualne osobenosti i limitacije i postaje jedan sa Apsolutnim. Da nas Allah sauva takvih blasfeminih ideja i vjerovanja! (Amin) Stvarna fena je da se zaboravi sve ne-Boansko, da se osoba oslobodi ljubavi prema svijetu (dun-ja), i da oisti srce od svih pouda i elja, kao to se to oekuje od istinskog roba. A stvarna baqa je da se ispune elje Gospodara, da se zamjeni lina volja Njegovom voljom bez gubljenja samo-svjesti. II Prvi tom: 295to pismo (od 776-7 stranice) Nestanak individualnog identiteta u feni je vizuelan a ne egzistencijalan. U pisanjima nekih Sufija osoba naie na rijei kao mehv, ponitenje, idmihlal, rastapanje. ta oni stvarno misle sa tim rijeima je vizuelno ponitenje (mehv nazari) a ne egzistencijalno ponitenje (mehv 'ajni). Identitet Sufije nestane samo iz njegove vizije; on nikad nije poniten u realnosti. U stvari, vjerovati u zadnje je pokvareno i krivovjerno. Nekoliko Sufi amatera je interpretiralo ove obmanjujue izjave u egzistencijalnom kontekstu time poinivi krivovjerje. Oni su porekli kaznu i nagradu na vjenom svijetu (Ahiret). Oni vjeruju da kao to su jednom potekli iz Jednoe ka mnoini, da e se isto tako povratiti od mnoine Jedinstvu. Neki od ovih zalutalih ljudi su smatrali ovo ponitenje kao 'Veliko Proivljenje' i porekli stvarno Proivljenje i Obraun, Most (sirat) i Terazije (mizan). Oni su otili sa Pravog Puta i odveli mnoge za sobom. Ja sam vidjeo jednog od njih kako citira, u potporu svog miljenja, stih od ejh Abdur~Rahman Damia :

Dami! Na izvor kao i kraj je Jedinstvo i nita drugo, Mi ivimo u sred mnotva koje je nestvarno i lano. On ne zna da je Dami pod povratkom Jedinstvu mislio na povratak u viziji a ne u realnosti tj. egzistencijalno. Sufi ne vidi nikog osim Allaha , i sva mnoina nestane

iz njegova vida. Dami nije nikad smatrao da je to egzistencijalan povratak. Ovi ljudi su slijepi, oni ne vide da, bez obzira na stupanj savrenosti, osoba ne moe transcendirati ljudske limitacije, imperfekcije i ovisnost. Stoga egzistencijalni povratak mnoine Jedinstvu nema smisla. Ako oni misle da e se to desiti poslije smrti, onda su oni nevjernici (kafiri); oni poriu realnost kazne na Vjenom Svijetu (Ahiretu), i utjeruju u la uenja Poslanika. III Prvi tom: 266to pismo (589ta stranica) Allah se ne ujedinjuje ni sa im, niti se ita ujedinjuje sa Allahom .

Allah se ne ujedinjuje ni sa im, i nita se ne ujedinjuje sa Allahom . Neke izjave Sufija sugeriraju ujedinjenje, ali njihovi autori ga nisu namjeravali. Na primjer, izjava, 'Kad je njegova neimatina (fakirluk) savrena on je Allah' sugerira ujedinjenje. Ali stvarno znaenje je da kad neimatina Sufije postane savrena on shvati da je on isto nepostojanje i da nita osim Allah se Sufi ujedini sa Allahom ne postoji. To ne znai da i postane On, jer takva ideja je isto nevjerovanje (kufr)

i apostatluk (irtad). Allah je iznad neosnovanih zakljuaka pokvarenjaka. Na ejh je izjavljivao 'Enel~Haqq' ali to ne znai 'Ja sam Allah'; to radije znai 'Ja ne postojim, i Allah jedini postoji'. [Prevodilac: Imam Rabbani se ovdje osvre na poznate ekstatine izjave ejh Husejin ibn Mensur el~Halada 'Enel~Haqq' koji je bio u stanju svijesti gdje nije vidio nita do Allaha pa ak ni svoj identitet i zato je ekstatino izjavljivao 'Enel~Haqq' ili 'Ja sam Istina'. On je svojim izjavama ushieno davao do znanja da on ne vidi svoje postojanje nego iskljuivo Allahovo . Naalost sredina i vrijeme nisu bili naklonjeni takvim dvosmislenim izjavama ak ni od evlija te je zbog toga javno pogubljen. Kao to vidimo Imam Rabbani ima ispravno tumaenje njegovih ekstatinih izjava to nesumnjivo dokazuje da ejh Husejin bin Mensur nije bio krivovjernik niti murted kao to neke nezrele osobe tvrde. Isto tako mnogi neupueni u stvarno stanje Sufizma zbog slinih izjava amatera, koje Imam Rabbani ovdje spomenu takoer krenu putem tekfirenja i potvaranja na istinske Sufije ime se izlau Allahovoj prijetnji spomenutoj u Hadis Kudsiji: Objavljujem rat onima koji lihvare i kude moje evlije. Da nas Allah Milosni sauva i zatiti od takva miljenja i govora o istinskim sufijama tj. evlijama. Amin! Historija dokazuje da su arlatani (oni koji se pretvaraju) pod nevidljivim Ibliskim utjecajem

stvorili zbrku u svim ljudima poznatim znanostima pa ak i sufizmu. Allah nas sauvao od toga. Amin!]

IV Prvi tom: 272go pismo (od 654-6te stranice) Vjerovanje u Jedinstvo Bitka nije neophodno za realizaciju fene i baqe. to god se vidi, uje ili osjeti u mistinim doivljajima nije Allah; Sufi treba da ih sve negira i shvati da je Allah iza njih (tj. apsolutno ih transcendira).

Vjerovanje u Jedinstvo Bitka (tevhid vududi) nije neophodno za postizanje fene i baqe, ili postizanje nieg ili vieg velajeta. Za fenu, mi trebamo samo percepciju Jednog Bia (tevhid uhudi) tako da zaboravimo ne-Boansko. Dosta je mogue da Sufi pree svoj duhovni put (sejr) od jednog kraja do drugog, bez dobijanja ideje o Jedinstvu Bitka; on ak tavie moe sumnjati da li se ona ikad i pojavila. Za mene, put na kojem se ne pojave ovakve ideje je dosta krai nego put u kojem se pojavljuju takve ideje. Takoe, putnici na prvom putu obino dovre svoje putovanje, dok putnici na drugom putu esto lutaju tamo i amo. Oni se zadovolje sa nekoliko kapljica i napuste rijeku; oni tre za ujedinjenjem sa sjenkom i izgube realnost. Ja sam nauio ovu istinu u svom linom iskustvu. Neka im Allah pokae istinu!

Ja sam proao put drugom rutom, i mnotvo ideja o Jedinstvu Bitka se spustilo na mene. Allah je bio osobito milostiv i ljubazan prema meni i povukao me je Sebi kroz put ljubavi (sejr mahbubi). Njegovom pomoi ja sam preao doline i uspeo se planinama koje lee na ovom putu. Samo Njegovom milou On me je proveo preko sjenki i na kraju doveo do Realnosti. Ipak, kada sam poeo da obuavam uenike (muride), uvidio sam da je drugi put (bez ideja o Jedinstvu Bitka) puno krai i laki. 'Sva hvala pripada Allahu koji nas je uputio na istinu; da nam On nije pokazao put mi nikad ne bi nali istinu. Zasigurno, Poslanici naeg Gospodara su donijeli istinu.' (El~'Araf 43) Biljeka: Iz diskusije na poetku ovog pisma jasno je da su bitci mnogi i da pored Allaha postoji i svijet. Ova injenica, pak, ne spreava realizaciju fene i baqe niti postizanje nieg ili vieg velajeta. Jer fena znai zaboravljanje svega ne-Boanskog, a ne negiranje svega ne-Boanskog. ta se trai od Sufije je da prestane vidjeti sve neBoansko, a ne da prestane vjerovati u sve ne-Boansko i negira mu egzistenciju.

Ova istina, iako tako oigledna, nije bila poznata ak ni mnogim uvenim Sufijima; nije udo onda to je bila skrivena od laika. Oni su pobunili percepciju Jednog Bitka (tevhid uhudi) sa vjerovanjem u Jedan Bitak (tevhid vududi) i smatrali da je vjerovanje u Jedan Bitak (vahdetul vudud) kao jedan od preduslova za Sufi put, i smatrali su zalutalim one koji su vjerovali u dvije odvojene egzistencije (Allah i svijet) koji odvode druge na krivi put. Za mnoge od njih znanje o Allahu (marifet) nije nita drugo do znanje o istinama Jednog Bitka (vahdetul vudud), i percepcija Jedinstva u ogledalima mnoine je finalno izgaranje. Neki od njih su ak rekli da je Poslanik po zavretku svoje misije postavljen u poziciju (stanje) gdje je osmatrao Jedinstvo u ogledalima mnoine. U potporu ovog vjerovanja oni navode ajet: 'Doista, Mi smo ti dali kevser!' (el~Kevser 1), koji oni interpretiraju da znai 'Doista, Mi smo ti dali (viziju) Jedinstva u mnoini!' (jer slovo v od vahdet, Jedinstva, lei izmeu slova k i sr od rijei kesir to znai mnogo). Takve ideje su daleko ispod dostojanstva poslanstva. Poslanici propovjedaju apsolutno unikatna Allaha; ta god da se pojavljivalo u ogledalima kvalifikovane realnosti ono ne sudjeluje u Njegovoj unikatnosti, ono je limitovano kvalifikacijama i relacijama. Neka Allah podari ovim ljudima osjeaj za pravdu! Oni porede dostignua Poslanika sa svojim dostignuima, misle da su Poslanike odlinosti kao njihove odlinosti. Kako alosne rijei uvrede oni izgovaraju. Insektu koji je skriven u kamenu, Njegovo nebo i zemlja su nita drugo do taj kamen. Najnii od stvorenja (Imam sam za sebe daje ovako ponizan status), koji je imao sline ideje u poetku svog suluka (duhovnog putovanja) se stidi istih i okree Allahu za oprost. On odbija ideju o mogunosti percepcije Allaha u ovom svijetu na principu Krianske inkarnacije. Havadah Nakibendi kae: 'ta god se vidi, uje ili osjeti mistinim doivljajem je ne-Boansko, i mora se negirati kelimom negacije (La ilahe IllaAllah; nema boga osim Allaha).' Stoga vizija Jedinstva u mnoini se takoe mora negirati. I sve to se treba negirati je ne-Boansko tj. nije Allah. Ove rijei Havadeh Nakibendija su me spasile te fatalne percepcije, oslobodile me okova vizija i percepcija, i podigle me sa takozvanog znanja do neznanja i iz gnoze u upitanost. Neka ga Allah nagradi za ono to je uinio za mene! (Amin) Zbog ovih njegovih rijei ja ga volim i pridruujem se njegovim zaljubljenicima. Evlije osim njega teko da su rekle neto slino, ili teko da su negirali svoje vizije i percepcije kao to je to Havadah Nakibendi uinio. U tom svjetlu osoba treba da

shvati njegove slijedee rijei: 'Bahaiddin (ahi Nakibend) ne bi imao znanje (marifat) o Allahu, da poetak njegova puta nije kraj Ebu Jazida.' Uprkos svojoj veliini ejh Ebu Jazid Bistami nije proao iza svojih percepcija i vizija, i nije istupio napolje van tijesnog oklopa 'Slavljen neka sam ja!' Havadah Bahaiddin, pak, na drugoj strani, negira sve svoje vizije i percepcije i tretira ih kao ne-Boansko. ejh Ebu Jazidova 'transcendencijalizacija' (tenzih) Allaha nije nita do 'imanentalizacija' (tebih) u oima Havadeh Nakibendija, i njegova afirmacija Allahove unikatnosti samo usporedba, a njegova perfekcija samo defekt. Stoga finalni uspon u kojem on nije prevaziao stadij imanentnosti je bio polazna taka za Havadu Nakibendija Jer, osoba 'imanentizira' u poetku i 'transcendira' na kraju. Ja, ipak, mislim da je ejh Ebu Jazid bio informisan o svojoj nesavrenosti pred kraj ivota. Jer on je rekao na samrti: 'Ja Te nisam poznavao osim poslije neznanja, i nisam Te sluio osim poslije perioda vremena.' On je tako smatrao svoju prvu svjesnost o Allahu nesvjesnou, jer to nije bila svjesnost o Allahu nego o jednoj od Njegovih sjenki i pojava. Stoga on nije imao stvarnu svjesnost o Allahu; jer Allah je iza svega tj. apsolutno trancendira sve. Sjenke i pojave obiljeavaju poetak puta; one su samo pomo i sredstva. [Prevodilac: Drugim rijeima, percepcija sjenki i pojava slui svrhi postepenog preplavljivanja i obhrvanja svjesti Sufije koja se finalno poniti u stadijumu fene. Dakle sve te vizije imaju esencijalnu svrhu ali se nipoto ne smiju uzeti same po sebi kao cilj sufizma. Cilj je istinsko robovanje tj, 'ubudijah. ] V Prvi tom: 240to pismo (od 503-4te stranice) Ishod fene i baqe je hajret (divljenje i uenje), a ne znanje. Slava i hvala Allahu, i mir neka je na Njegove odabranike! Ja sam primio tvoje pismo u kojem govori o svojim pohvalnim postignuima; bio sam vrlo zadovoljan itajui ga. Na putu ljubavi mnoge udnovate stvari se deavaju. Ti mora prevazii te doivljaje i stadije, pokuati da dosegne Onog koji stvara ta stanja, i tamo gdje nema znanja nego neznanje. Ako ti se poslije toga podari istinsko znanje, ti e biti vrlo sretan. Zapamti jednu stvar: negiraj sve to ti doe u viziji i poimanju, ak i ako to bude vizija Jedinstva u mnoini. Jer stvarno Jedinstvo se ne pojavljuje u mnoini: ta se pojavljuje je u stvari reflekcija ili odraz tog Jedinstva, a ne samo Jedinstvo. Prema tome, najbolja stvar za tebe na ovom stadiju je da ponavlja kelimu: la ilahe illallah (nema boga osim Allaha). Ti treba da ponavlja ovu kelimu sve dok nita ne ostane u tvojoj viziji i .

poimanju, dok ne doe u uenje (hajret) i neznanje (dehl), i ne postigne ponitenje (fenu). Sve dok ne dostigne uenje i neznanje ti nee postii ponitenje. Ono to ti smatra fenom je u stvari nitavilo (adam); to zasigurno nije fena. Prvo dostigni neznanje i onda e realizovati fenu; to je prvi korak na putu. Ne misli na dospijee (vasl) ili susret (ittisal); oni jo nisu na vidiku. Kako e dosei Su'ada! Tamo su planine na putu, I visoke litice i duboke bezdani. Tvoja doivljavanja su ispravna (durust). Ali ti mora proi iza njih. Blagoslovljeni su oni koji slijede uputu i hodaju putem Poslanika . Moj drugi savjet tebi je da se vrsto dri eriata i da ocjenjuje svoja iskustva na njegovim principima. Ako osjea bilo kakvu razliku u rijei ili djelu (ne dao Allah), treba se bojati da je to od tvoje manjkavosti. Ovo je put Sufija koji su ispravno uspostavljeni. I moje najbolje elje su upuene tebi!

3-Vizije i Inspiracije

I Prvi tom: 130to pismo (330ta stranica) Ono to se pojavljuje u viziji nije Allah. Konstantno promjenjljiva stanja i doivljavanja nisu pouzdan oslonac. Ne brigaj se za onim to doe i ode, ta je reeno i osluhnuto. Cilj je potpuno drukiji: on transcendira sve to uje ili vidi, osjeti ili doivi. Ove stvari su samo kao slatkii kojim se mame i obraduju djeca suluka (duhovnog puta). Idi iza njih. Prava stvar koja se trai je iza ovih sitnica koje su nestvarne kao san. Ako u snu vidi da si kralj, ti nisi postao kralj u realnosti. Ipak, san nudi nadu; to je obeanje. U Nakibendi tarikatu (neka Allah blagoslovi njegove lidere), vizije i doivljaji se ne uraunavaju. Ti e nai ovaj stih u njihovim knjigama: Ja volim sunce, Ja pjevam o suncu;

Ja nisam no, niti volim no, Stoga ja nikad ne priam o snovima. Ako jedno stanje doe a drugo ode, nema ta da se ali niti radi ega da se raduje. Trai Onog koji je apsolutno unikatan i neopisiv. Allah II Prvi tom: 272go pismo (od 657-60te stranice) U svojim vizijama Allaha Sufije ne vide u stvari Allaha , oni vide samo Njegovu te blagoslovio!

pojavu ili sjenku; i rijei koje uju nisu u odnosu sa Allahom kao govor prema govorniku, nego kao stvorenje prema svom Stvoritelju. Izjave Sufija koje se protive ovom pravilu se trebaju uzeti kao ethat (pogrena izjava proistekla iz duhovne opijenosti): njihovi govornici e biti oproteni, ali njihovi sljedbenici koji vjeruju u te izjave bi mogli nastradati od Allahove kazne.

U mom miljenju vizija Allaha u ogledalima moguih stvari, koju neke Sufije smatraju savrenstvom i za koju vjeruju da kombinuje transcendenciju sa imanencijom, nije vizija Allaha ; to nije nita do proizvod njihove imaginacije. Ono to oni vide u moguem nije Neophodno, ono to dobiju u privremenom nije Vjeno, i ta izgleda kao imanentno nije Transcendentno. Ovi ljudi koji govore takve opijene rijei se mogu opravdati; nadati je se, da e oni biti tretirani kao Islamski pravnici u pogreci (mudtehid), i poteeni kazne. Ali mi ne znamo kako e Allah tretirati njihove sljedbenike koji su vjerovali u te opijene izjave dok su sami bili pri istoj svijesti; ja bih volio kad bi se oni tretirali kao sljedbenici mudtehida u pogreci. Ako oni pak ne dobiju takav tretman onda e biti u velikom belaju. Analogija (kijas) ili idtihad je osnovni princip eriata, i nama je nareeno da mu se pokorimo. Ali to nije sluaj sa kefom (duhovnim otkrovenjem) i ilhamom (inspiracijom); jer nama nije nareeno da se istim pokorimo. Inspiracija koju Sufi prima nije obavezujua na druge osobe; ali idtihad (analogija) Fakiha (Islamskog pravnika) jeste obavezujua na druge osobe. Stoga mi smo obavezani da slijedimo mudtehide (pravnike) i vjerujemo u osnovne principe religije kako su ih oni definisali. Rijei i djela Sufija koje se protive pogledima mudtehida se ne smiju slijediti. Ali osoba treba da se ustegne ruenja istih; nego treba radije da im ponudi saosjeajno razumjevanje. Njihove rijei se trebaju tretirati kao ekstatine izjave (ethat) i ne interpretirati se bukvalno.

Zaista je iznenaujue da odreeni broj Sufija trai od ljudi da vjeruju u njihove inspiracije i otkrovenja kao to su vahdetul vudud (Jedinstvo Bitka), nagovaraju ih da slijede njihove ideje i ak im prijete ako ne budu vjerovali u njih. Bolje bi im bilo da su im sugerirali da ne poriu te ideje, i upozorili ih na poricanje istih. Imati vjerovanje u neto je jedna stvar, a izbjegavanje poricati neeg je druga stvar. Vjerovanje u ove ideje nije neophodno; ali osoba ih isto tako ne treba ni poricati. Jer poricanje tih ideja bi vrlo lako moglo dovesti do ukora i osuivanja onih koji su ih izjavili, i time dovesti osobu u prezir prema Allahovim prijateljima (evlijama). Ukratko, osoba se treba vladati u skladu sa pogledima Sunni Uenjaka, i ustegnuti se komentarisanja na izjave Sufija, niti ih treba vjerovati niti ih treba poricati. To je pravi put, srednji put, izmeu ekstrema. Da nam Allah pokae i uputi nas na pravi put!

Jo zaprepaujue je ponaanje nekih kobajagi Sufija; oni nisu zadovoljni sa svojim vizijama i otkrovenjima, koje oni smatraju niim iskustvom, nego idu ak dotle da tvrde da je mogue vidjeti Allaha u ovom ivotu. Oni ak tvrde da vide neshvatljivu i nedokuivu Esenciju (zat) Neophodnog Bia, i busaju se da ono to je Poslanik doivio samo jednom u noi mirada oni doivljavaju svaki dan. Oni poistovjeuju svjetlo koje im se pojavi sa 'praskozorjem' (isfar subh) i vjeruju da je to Allah u svojoj nedefinisanoj i neopisivoj Naravi, i da je vizija istog kraj mistinog uzdizanja. Oni takoe vjeruju u razgovor i dijalog sa Allahom . Oni kau Allah je rekao

ovo ili rekao ono; neki od njih ak i citiraju Allahove rijei kojim se prijeti njihovim neprijateljima ili daju radosne vijesti njihovim prijateljima. Neki od njih tvrde da su imali produeni dijalog sa Allahom od poetka zadnje treine noi pa sve do sabah namaza (jutarnje molitve), tokom kojeg su upitali o nekoliko stvari i dobili Allahove detaljne odgovore. Doista, oni su arogantni i puni samozablude; velika li je uvreda njihova nepobonost. Iz rijei ovih ljudi se ogleda da oni poistovjeuju svjetlo sa Allahom i vjeruju da je to Allahova Esencija, radije nego da je to samo Njegova sjenka i pojava. Nazvati to svjetlo Allahom je nesumnjivo ista la, krivovjerje i blasfemija. Doista to je ogromni Allahov sabur da ih on odmah ne kazni i potpuno uniti. Slavljen neka je Allah koji trpi ljude iako zna njihove uvrede, i koji im oprata iako On ima mo da ih kazni! Narod Musaov (Mojsije) je bio uniten samo zato to su traili viziju, a Musa je i sam bio ukoren rijeima: 'Ti Me nikad nee vidjeti', i pokajao se za to. Poslanik Muhammed koji je najbolji i najvoljeniji od svih stvorenja, i prolih i buduih, i koji je bio poaen unikatnom privilegijom da se fiziki uspne do Allahove blizine, i koji je proao povrh Prijestolja i Stolice i transcendirao vrijeme i prostor, pa ak i

njegovo vienje Allaha je stvar rasprave meu Islamskim uenjacima, uprkos nekim sugestijama sadranim u Qur'anu u potporu te vizije. Veina uenjaka smatra da on nije vidjeo Allaha da Poslanik . Imam Gazzali kae: 'Ispravan pogled u ovoj stvari je nije vidio Allaha u noi mirada.' Ali ovi zalueni ljudi tvrde da

svaku no vide Allaha , a uenjaci nisu sigurni ak i oko jedne vizije za naeg Poslanika . Allahovo proklestvo neka je na ove tvrdoglavce! Takoe se da razumjeti iz njihovih izjava da oni vjeruju da rijei koje oni uju stoje u odnosu na Allaha kao govor prema govorniku. Ovoj je ista blasfemija. Pogreno je poimati da rijei proizilaze od Allaha kao govor to implicira redoslijed i sekvencu; jer to je znak mogunog. Rijei velikih Sufija su ih odvele u greku, jer su oni takoe govorili o razgovaranju sa Allahom i dijalogom sa Njim. Ali treba napomenuti da te velike Sufije nisu vjerovale da su rijei u relaciji prema Allahu kao govor prema govrniku; oni su vjerovali da rijei u odnosu na Allaha stoje kao stvorenje prema Stvoritelju. Ne bi smijelo biti nikakve tekoe u prihvatanju ovoga. Allahove Allahom rijei koje je Musa uo iz svetog drveta, su stajale u relaciji sa , su stajale u relaciji sa Njim kao kao stvoreno prema Stvoritelju, a ne kao govor prema govorniku. Isto uo od Allaha

tako, rijei koje je Dibril

stvorenje prema Stvoritelju. Pa i pored toga, rijei su bile Allahove rijei, i onaj ko to porekne je nevjernik (kafir) i krivovjernik. Drugim rijeima, 'Allahov govor' se odnosi na obadva unutranji govor (kelam nefsi) i rijeni govor (kelam lafzi) koje Allah stvara bez ikakvog intermediuma. Stoga rijeni govor je takoe Allahov govor i onaj ko to porekne je nevjernik. Treba da shvati ovaj point jasno, jer e te opkoristiti u mnogim razliitim kontekstima. Da nas Allah uputi!

4-Ekstatine Izjave (ethat)I Drugi tom: 95to pismo (od 1137-39te stranice) Doivljaj jednoe (dam) i doivljaj razliitosti (farq), su takoe poznati kao kufr-itarikat i Islam-i-tarikat i njihove karakteristike. Ekstatine izjave su proizvod prvog doivljaja (dam).

Ja sam dobio tvoje pismo u kojem pita o odreenim izjavama nekih Sufija. Dragi moj! Vrijeme nije podobno za pisanje ili odgovoranje na tvoja pitanja. Ali poto si ve podigao ta pitanja, ja sam primoran da ti na njih odgovorim. Ipak, biti u kratak. Osnovna stvar koju treba da zapamti u vezi ovoga je da kao to imamo u eriatu kriterij izmeu Islama i kufra, tako isto mi imamo kriterij u tarikatu izmeu Islama i kufra; i kako je u eriatu kufr defektan a Islam perfekcija, slino i u tarikatu, kufr tarikata je imperfekcija a Islam tarikata je perfekcija. Kufr tarikata je doivljaj jednoe tj. jedinstva gdje je realnost pokrivena i distinkcija izmeu istine i neistine nestane. U ovom doivljaju Sufi posmatra u ogledalu svake stvari, dobre ili loe, divotu Jedinstva koje voli. Prema tome, on ne vidi nita dobro ili loe, perfektno ili manjkavo, osim kao manifestaciju tog Jedinstva. On, stoga, nema volje da porekne (zlo i imperfekciju), koja se pokazuje iz distinkcije (izmeu istine i neistine), te je konsenkventno u pomirenju sa svime, koje on smatra ispravnim. On izvlai zadovoljstvo za sebe iz Qur'anskog ajeta: 'Nema nijednog ivog stvorenja, a da ga On ne dri za kiku. Moj Gospodar je doista na ispravnom putu.' (Hud 56) On ak poistovjeuje manifestaciju sa Manifestom, svijet sa Allahom , i roba sa Gospodarom. Ovo su posljedice doivljaja ujedinjavanja. U ovom stanju svijesti Husejn ibn Mensur Halad je rekao: Ja sam napustio (kefertu) Allahovu religiju,

I ja moram ostati pri tom nevjerstvu (kufr), Iako je to zlo U oima Muslimana. Kufr tarikata nosi slinost kufru eriata, iako kafir eriata zasluuje ukor i kaznu dok kafir tarikata zasluuje ljubav i nagrade. Jer ovaj kufr potie od neodoljive preplavljenosti ljubavlju prema Allahu u kojoj se sve osim Allaha zaboravi, i stoga je, prihvatljiv; ali kufr eriata potie od ignorantnosti i nepokornosti, i mora, stoga, biti osuen. Islam tarikata je doivljaj razliitosti tj. podvojenosti, gdje distinkcija dolazi nazad i istina je odvojena od neistine, i dobro od zla. Islam tarikata je istovjetan kao i Islam eriata: kada Islam eriata postane perfektan onda postane jedno sa Islamom tarikata. Radije obadva Islama su Islam eriata, razliitost meu njima je zapravo razlika meu unutranjim duhovnim eriatom i vanjskim pojavnim eriatom, ili realnost eriata i

njene pojavne forme. Kufr tarikata je superirorniji Islamu pojavne forme eriata, iako je inferiorniji i nii od Islama realnosti (duhovne) eriata. Nebo je nie od Prijestolja, Ali je vie i superiornije od zemlje. Sufije (Allah im blagoslovio due) koji su izrekli eth ili rijei koje su u konfliktu sa eriatom, su uinili to u stanju kufr-i-tarikat, a to je stanje duhovne intoksikacije i ne distinkcije. Ali Sufije koji su bili blagoslovljeni sa Islamom haqiqe (realnosti) su se izdigli iznad takvih opijenih izjava i rijei, slijedili Poslanike u unutranjem ponaanju i vanjskom ponaanju. Onaj koji govori eth je u miru sa svima; za njega je sve na ispravnom putu. On ne uoava razliku izmeu Allaha i svijeta, niti vjeruje u dualnost egzistencije. Ako je on doista postigao stupanj jedinstva i ustaniio se u kufri-i-tarikat, onda on zaboravi sve osim Allaha . On e biti prihvatljiv, i njegove rijei e se uzeti kao posljedica intoksikacije (duhovne), i nee biti interpretirane bukvalno. Ali ako on nije dostigao taj stupanj, i zadobio tu perfekciju, i jo uvijek pria eth i vjeruje da je sve na ispravnom putu, i ne pravi distinkcije meu istinom i neistinom, on je onda heretik i nevjernik; zato to on hoe da kontradiktuje eriat i porekne misije poslanika koji su kanali Allahove milosti ovjeanstvu.

Ukratko, rijei koje se konfliktuju (sa eriatom) mogu izii iz usta pravednika kao i pokvarenjaka. Za prvog one su eliksir ivota, a za drugog one su najei otrov; isto kao to je voda rijeke Nil istovremeno bila slatka za Izraeliane a neukusna krv za Egipane. Ovo je vrlo klizav teren: mnogi Muslimani koji su slijedili rijei duhovno opijenih Sufija su izgubili pravi put, i zapali u zle vode, unitivi svoju vjeru. Oni ne znaju da se ekstatine izjave toleriu pod odreenim uslovima kod onih koji su doista u ekstazi a ne kod bilo koga. Od tih uslova najvaniji je da je osoba stvarno zaboravila sve osim Allaha ; ovo je ultimativni uslov za njenu prihvatljivost. A kriterij za raspoznavanje istinskog Sufije od arlatana je njegova dosljednost eriatu. Onaj ko je istinski Sufija nee prekriti nijedno eriatsko pravilo, ak i u stanju intoksikacije, i nesposobnosti da uoi distinkciju. Mensur Halad , posigurno, jeste rekao: 'Ja sam Istina (Allah)', ali bi svake noi u zatvoru obavio 500 rekata dobrovoljnog namaza sa okovima na nogama, i odbijao da jede hranu koja je dolazila od nepotenih ljudi, iako sama hrana nije bila haram. Ali onaj ko je pokvaren osjea praktikovanje eriata teim od pomjeranja planine. Ajet: 'Ono to im ti preporuuje je vrlo teko za njih.' (E~ura 13) opisuje stanje lanog Sufije.

'Gospodaru na! Obaspi nas Svojom milou, i prui nam u ovom naem postupku prisebnost.' (El~Kehf 10) I mir neka je s njim ko slijedi istinsku uputu! (Amin!) II Prvi tom: 95to pismo (od 236-8me stranice) ejh Sirhindi diskutuje pet izjava od nekoliko uvenih Sufija, i tretira ih kao ekstatine izljeve (ethat). Prva dvojica govore esencijalnu istinu, ali je njihov nain izraavanja zavodljiv i neprikladan; on, stoga, pokuava da pokae ta je njihovo pravo i prihvatljivo znaenje. Ostala trojica su esencijalno u pogreci, i on nije sposoban da nae interpretaciju koja bi bila prihvatljiva. U svjetlu principa koji on razvija u diskusiji prve dvije izjave, ejh Sirhindi interpretira sveti Poslanikov hadis (Hadis Kudsi). ovjek je komprehensivno bie. Sve to se nalazi u svim stvorenjima je prisutno u ovjeku. Ovo je istinito u realnosti u kontekstu svijeta mogunosti, ali u kontekstu Neophodnog Bitka to je samo formalno istinito. 'Allah je stvorio ovjeka u Svojoj formi (suretihi).' (Sahih Buhari, 8: 246) Srce ovjeka ima istu komprehesivnost: ta god je tamo u totalnosti ovjeka to je tamo u srcu. Zbog toga je srce nazvano Komprehensivnom Realnou (Haqiqat-i-Demi'ah). Na osnovu te komprehensivnosti (obuhvatnosti) neki Sufiji su govorili o ekspanziji srca i rekli: 'Kad bi se Prijestolje sa svim to sadri stavilo u ugao Sufijinog srca teko da bi ga on i osjetio.' Poto srce obuhvata (shvata) elemente i nebesa, Prijestolje, Stolicu i Duu, i obuhvata fenomenalno kao i trancendentalno, onda Prijestolje i ono to sadri ne predstavlja neto veliko. Srce obuhvata transcendentalno, i Prijestolje sa svim onim to sadri pripada, i pored ogromnosti toga, svijetu prostora, i, bez obzira koliko veliko bilo, ono je limitovano i ne moe se ni uporediti sa transcendentalnim. U miljenju trezvenih Sufija, pak, ovakve rijei i shvatanja su rezultat nedistinkcije izmeu realnosti stvari i njihovih simbolinih formi (en~muzad). Prijestolje Velianstva (Ar Medid) je pozornica kompletne Allahove manifestacije i prevelik je da bi stao u srce. Ono to se pojavljuje u srcu je u stvari samo simbolina forma Prijestolja, a ne realnost Prijestolja; i doista, ta simbolina forma ne predstavlja neto veliko u srcu koje je sposobno obuhvatiti bezbroj formi. Nebo, veliko koliko jest, se pojavljuje sa mnogim drugim stvarima u ogledalu; ali to ne znai da je ogledalo vee od neba. Odraz neba je manji od ogledala, ali ne i realnost neba. Ja u

to objasniti primjerom. Mi imamo u ovjeku simbolinu pisutnost zemlje. Ali na osnovu ovoga, mi nemamo pravo rei da je ovjek vei od zemlje. Naprotiv, postojanje ovjeka naspram zemlje je kao sitna estica. Rijei u diskusiji su, ukratko, zasnovane na zbunjenosti u poistovjeivanju simboline forme sa egzistencijalnim originalom. Istoj kategoriji pripadaju i rijei nekih Sufija obhrvanih ekstatinim doivljavanjem: 'Komprehensivnost (dem) Muhammeda je obuhvatnija od komprehensivnosti Allaha .' Poto oni vjeruju da Poslanik Muhammed uestvuje u obadva levela realnosti, mogue i neophodne, oni zakljuuju da je Poslanikova komprehensivnost obuhvatnija od Allahove . Ovdje oni opet brkaju simbolinu formu sa njenom realnou. Poslanik Muhammed obuhvata simbolinu formu a ne zbilju tj realnost Neophodnog. Allah , pak, na drugoj strani, je Neophodno Bie u realnosti. Da su oni uoavali razliku izmeu realnosti i simboline forme Neophodnog Bia, oni sigurno ne bi izustili takve rijei. Poslanik Muhammed je samo rob Allahov, limitovan i konaan, dok je Allah nelimitovan i beskonaan.

Znaj da je intoksikacija obiljeje velajeta, a da je trezvenost obiljeje nebuveta, iji djelovi su dostupni najsavrenijim sljedbenicima poslanika kao sljedbenicima putem njihove trezvenosti. Bistamije predpostavljaju ekstazu trezvenosti; Ebu Jazid je rekao: 'Moj barjak je vii od Muhammedovog barjaka.' Pod njegovim barjakom on misli na velajet a pod Poslanikovim barjakom on misli na nebuvat i time je izdigao velajet koji podrazumjeva ekstazu iznad nebuveta koji predstavlja trezvenost. U istu kategoriju spada izjava nekih Sufija: 'Velajet je superiorniji nebuvetu.' Oni misle da u velajetu ovjek sueljava Allaha a da u nebuvetu on sueljava stvorenja, a jasno je da je sueljavanje Allaha superiornije sueljavanju stvorenja. Neki ljudi su interpretirali ovu izjavu da znai da je velajet Poslanika bolji od njegova nebuveta. Po meni takve izjave su daleko od istine. Jer u nebuvetu (poslanstvu) poslanik ne sueljava samo stvorenja, nego istovremeno i Allaha i stvorenja. Njegovo unutarnje bie je sa Allahom a njegovo vanjsko bie je sa stvorenjima. Onaj ko sueljava samo stvorenja je dravnik. Poslanici su najbolja Allahova stvorenja, i poaeni su najboljim Allahovim blagodatima. Velajet je samo dio nebuveta koji predstavlja cjelinu; stoga nebuvet je bolji od velajeta, pa bio to velajet evlije ili poslanika. Trezvenost je bolja od ekstaze koja je ukljuena u trezvenost kao to je velajet ukljuen u nebuvet. Trezvenost, prosta i ista, koja je dostupna svakom obinom ovjeku nije predmet ove diskusije; stoga, izdignuti ekstazu nad ovakvom trezvenou

ne predstavlja mnogo. Trezvenost koja prati ekstazu je nesumnjivo bolja od ekstaze. Istine eriata koje potiu iz nebuveta su ista trezvenost i ta god nije u skladu sa njima je rezultat ekstaze. Osobe u ekstazi zasluuju opravdanje; ipak, ideje koje zasluuju da se slijede su ideje trezvenosti a ne ideje ekstaze. Da nas Allah blagoslovi sa sljeenjem doktrina eriata (neka je mir i blagoslov na njihova donosioca); i neka Allah blagoslovi i one koji kau amin na ovu dovu. (Amin!) Ono to se prenosi u svetom hadisu (Hadis Kudsi): 'Moja zemlja i Moja nebesa Me ne obuhvataju; ali srce Mog vjernog roba Me obuhvata.' se odnosi na obuhvatanje simboline forme Neophodnog Bia a ne Njegove realnosti; jer Allah je daleko od ulaska u bilo ije srce kao to smo ve gore objasnili. Sad je jasno da je obuhvatanje Transcendentnosti srcem u stvari obuhvatanje 'simboline' transcendentnosti a ne istinske Transcendentnosti isto kao i u sluaju Boanskoga Prijestolja i onog to sadri. Srce nikada ne obuhvata istinsku Transcendentnost. III Prvi tom: 152go pismo (325-7me stranice) Pokornost Allahu lei u pokornosti Poslaniku . Rijei Sufija koje prave razliku izmeu te dvije pokornosti spadaju u kategoriju etha i trebaju se ignorisati. Allah kae: "Onaj koji se pokorava Poslaniku se u stvari pokorava Allahu." smatra pokornost Poslaniku zapravo pokornost samom koja je drukija od pokornosti Poslaniku u stvari

(En~Nisa:80) Tako Allah

Sebi. Stoga, pokornost Allahu

i nije pokornost Allahu . Da bi naglasio i podvukao ovaj point Allah je upotrebio rije qad (koju smo mi preveli kao 'u stvari'), da ne bi zlonamjerna osoba podvajala ove dvije pokornosti, ili predpostavila jednu drugoj. Na drugom mjestu Allah , kori ljude koji prave razliku izmeu ove dvije pokornosti: "Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i ele da izmeu Allaha i Poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i ele da izmeu toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici..." (En~Nisa:150) Neke Sufije u stanju duhovne opijenosti i ekstaze su izustili takve rijei koje razlikuju izmeu pokornosti Allahu i pokornosti Poslaniku , i govore o predpostavljanju ljubavi prema jednom ljubavlju prema drugom. Naprimjer, prenosi se da je Sultan Mahmud Gaznevi za vrijeme svoje vladavine doao jednom u oblast Harkan i

ulogorio se tamo. Onda je poslao jednog od svojih ljudi do ejh Ebul~Hasan Harkanija traei od njega da ga posjeti u njegovom atoru, i u sluaju da ejh odbije njegov poziv da mu glasnik proui ajet Qur'ana: 'Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i onima koji imaju autoritet meu vama.' (En~Nisa: 59) Kada je Sultanov glasnik uvidio da ejh nije voljan odazvati se pozivu, on mu je prouio dotini ajet. Na to ejh odgovori: "Ja sam jo uvijek zauzet pokornou Allahu te se stidim da se jo nisam poeo pokoravati Poslaniku . ta onda da kaem za pokornost vladaru." Ovo implicira da je ejh smatrao da je pokornost Allahu drukija odnosno odvojena od pokornosti Poslaniku . U stvari, ovo je odvajanje od istine. Sufije ije iskustvo je istinito odnosno savreno izbjegavaju takve rijei, i vjeruju da u svim stvarima eriata, Tariqata i Haqiqata pokornost Allahu lei u pokornosti Poslaniku ; oni su uvjereni da svaka pokornost Allahu pokornosti Poslaniku , je ustvari samo zabluda i krivovjerje. mimo

Takoe se prenosi da je ejh Ebu Sa'id Ebu~l~Hajr jednom bio sa nekim ljudima meu kojim se nalazio ugledni Sejjid (potomak Poslanika ) iz Hurasana. Iznenada se kod njih pojavi ekstatini Sufi (medzub) i ejh se okrenu od Sejjida da primi Sufiju. Sejjid nije volio taj njegov gest; na to je ejh rekao: 'Ja tebe potujem porad ljubavi prema Poslaniku , ali ja potujem ovog ekstatinog Sufiju poradi moje ljubavi prema Allahu .' Ova vrsta razluivanja, takoe, nije svojstvena Sufijama ije duhovno iskustvo je istinsko odnosno savreno. Za njih je opreavanje ljubavi za Allaha naspram ljubavi za Poslanika posljedica duhovne opijenosti, i ista dominira, je ta koja zabluda. injenica je da u ranim stadijima velajeta ljubav prema Allahu ali na stadiju savrenosti koji je slian nebuvetu, ljubav prema Poslaniku dominira. Da nas Allah pokornost samom Allahu uvrsti u pokornosti Poslaniku . (Amin!) IV Prvi tom: 100to pismo (od 251-2ge stranice) Neke rijei izgledaju kao eth ali to nisu i njihov autor ne moe biti opravdan. Ti mi kae da je ejh Abdu~l~Kebir Jemeni rekao da Allah ne poznaje skriveno (gajb). Dragi moj! Ja prosto ne mogu da ujem takvo neto: to prokljua moju krv Farukija. Ove rijei ne trebaju objanjenje ili interpretaciju, bez obzira bio njihov

koja je u stvari

autor ejh Kebir Jemeni ili ejh Ekber ami. Mi moramo da imamo (slijedimo) rijei Muhammeda Arabije , a ne rijei Muhjidina Arebije , Sedr~l~Dina Qunavija ili Abdur~Rahmana Kaija: mi trebamo nass (tekst Qur'ana i Sunneta), a ne fass (Fusus~l~Hikam) od Ibn Arabije . Dovoljne su nama futuhati medenijeh (objave Poslaniku ); mi ne trebamo da se bavimo sa Futuhati Mekkijeh (od ejh Ibn Arabije ). [Prevodilac: Potovani Imam Rabbani ovdje ne poniava niti nipodatava trud i ugled ejh Ibn Arabija nego strogim i odsjeenim tonom daje do znanja labavim i nedovoljno prosvjetljinim Sufijama da su oni kao i svi ostali Muslimani obavezani rijeima (eriatom i Objavom) Poslanika Muhammeda a nisu obavezani rijeima i inspiracijama ejh Ibn Arabija bez obzira koliko one mogle izgledati velianstveno i prosvijetljeno u njihovim oima. Na sudnjem danu Allah e ih pitati o vjerovanju i slijeenju rijei zadnjeg Poslanika a nee ih pitati o vjerovanju i slijeenju rijei bilo kojeg ejha. Stoga znanje koje sufije posjeduju se prenosi samo onima koji su ga dostojni odnosno koji ga mogu, Allahovom milou, ispravno shvatiti i upotrijebiti. Ovdje elim napomenuti itaoce da Imam Rabbani zapravo kritikuje pogreno razumijevanje, Ibn Arabijevih ili pak drugih evlija, rijei odnosno alegorinog govora visokih sufija. Nemojte da to poistovjetite sa kritikom, Ibn Arabijeve ili nekog drugog evlije, linosti, jer daleko je od toga da se Imam Rabbani uputao u takvu vrstu govora gore navedenim i slinim citatima iz Mektubata. Allah blagoslovio njega i sve Njegove evlije i uinio nas iskrenim nasljednicima njihova znanja i bliskosti sa Njim. Amin!] Allah lino izjavljuje u Qur'anu da On zna skriveno (gajb), i karakterie Sebe kao poznavaoca skrivenog. Stoga, rei da Allah ne poznaje skriveno je ista blasfemija, i nita manje od poricanje Allaha. Dajui ak i drugo znaenje rijei gajb autor te izjave se ne moe opravdati od uvredljivosti svojih rijei. "Grdne rijei dolaze iz njihovih usta." (Kehf: 15) Ja ne znam ta ih je zavelo da izuste takve rijei koje izravno kontradiktuju eriat. Ako je Mensur rekao: 'Ja sam Istina!' i ako je Bistami rekao: 'Slava neka je meni!', oni se mogu opravdati, jer su to rekli obhrvani duhovnom ekstazom. Ali rijei ovih potonjih nisu posljedica ekstaze; naprotiv, one su intelektualne izjave i tiu se razuma. One ne potrauju opravdanje, i teko da zahtijevaju ikakvu interpretaciju. Ako je autor tih izjava htio istim da na sebe navue prezir ljudi, ak i to je zlo i pokueno. Ipak, ako poslije svega autor istih eli prezir okoline, postoje mnogi drugi naini da to postigne; zato se prihvatio puta koji ga dovodi na ivicu nevjerstva?

5-Sejr i Suluk(kontemplativno kretanje ljudskog uma i putovanje Sufi putem)

I Prvi tom: 144to pismo (318-19te stranice) Znacenje sejra, i opis njegova etiri stadija: sejr ila Allah, sejr fi Allah, sejr en Allah bi Allah i sejr dar aja'. Sejr i suluk se se odnose na kretanje (uma) u znanju koje pripada kategoriji kvaliteta; stvarno kretanje je nepojmljivo ovdje. Sejr ila Allah (kretanje ka Allahu) se moe definisati kao proces znanja u kojem se osoba kree od nieg ka viem znanju, i od toga ka jo viem znanju, dok ne dostigne znanje o Neophodnom Biu. Osoba dostigne na ovaj stupanj kada znanje o moguim biima izblijedi i potpuno nestane. Ovaj stupanj se zove Fena ili ponitenje sebe. Sejr fi Allah (kretanje u Allahu) je kretanje znanja u levelima Neophodnosti, imenima, atributima, stanjima (ujun), relacijama i negacijama, dok osoba ne dostigne stupanj koji rijei ne mogu opisati, niti simboli oznaiti, niti pridjevi okarakterisati, niti relacije povezati, i koji niko ne moe znati i obuhvatiti. Ovaj stupanj se zove Baqa (opstojanje u Allahu). Sejr en Allah bi Allah (kretanje od Allaha sa Allahom) koji je trei stadij je takoe kretanje znanja od vieg ka niem znanju, i odatle nie i nie dok osoba ne sie do levela moguih bia na povratku sa levela Neophodnosti. Ova osoba je gnostik (el~'arif) koji zaboravi Allaha kroz Allaha, koji se vrati od Allaha sa Allahom, koji gubi a ipak nalazi, koji je razdvojen a ipak ujedinjen, i koji je udaljen a ipak blizu. Sejr dar aija' (kretanje u stvarima) je spoznavanje stvari, jedne po jedne, nakon to ih je osoba potpuno zaboravila u prvom sejru. Stoga, etvrti sejr je nasuprot prvom sejru, a trei nasuprot drugom, kao to moete i sami vidjeti. Sejr prema Allahu i sejr u Allahu su namijenjeni za kompletiranje velajeta oitovanog u feni i baqi; a trei i etvrti sejr su namijenjeni za ispunjavanje dunosti propagiranja vjere to je bila misija svih poslanika pa i naeg Vjerovjesnika . [Prevodilac: Samo

da opet napomenem da svi ovi termini koji govore o kretanju u Allahu

, sa Allahom

itd. nisu bukvalni nego simbolini izrazi i 'kretanje' nije kao prostorno kretanje od take A do take B kako se u matematici i fizici razumije. Sve to kretanje se deava u svijesti tj. znanju osobe koja putuje Sulukom. Stoga, bilo kakva kritika ovom pasusu od strane bukvalista (npr. selefije, vehhabije) je besmislena i nezrela sa njihove strane jer doista je apsurdno da poetnik (laik) kritikuje ili odreuje kriterij za strunjaka (arifa).] II Prvi tom: 290to pismo (740-4te stranice) ejh Ahmed Sirhindi opisuje u detalje svoje mistino iskustvo.

Kada sam odluio da krenem Sufi putem, Allah me je vrlo ljubazno uputio na velikog evliju i gnostika, i jednog od vodeih autoriteta Nakibendi tariqata, ejh Muhammeda Baqibillah . Mog uitelja i upravitelja na putu koji poinje od kraja (indirad~l~nihajah fil~l~bidajah) i provodi kroz sve stadije velajeta. On me je pouio zikr ismi zaat (ponavljanju Imena Allah), i usmjerio svoju duhovnu panju prema meni (tevedduh) na prisnim relacijama dok nisam doivio veliko zadovoljstvo (duhovnu ispunjenost) i intenzivnu enju koja me je dovela u cvilenje (pla). Poslije samo jednog dana osjeanje samonegacije (bi hudi) kako je poznato ovim Sufijama i nazvano zaboravnost (gajbah) me je potpuno obuzelo. U tom stanju samoponitenja ja sam ugledao ogroman okean i uvidio da su se forme stvari pojavljivale kao sjenke u tom okeanu. Ovo stanje se intenziralo dok me nije obhrvalo. Nekad je trajalo etvrtinu dana, nekad dvije etvrtine, a nekad i cijelu no. Kada sam to prenio ejhu, on je rekao: "Ti si postigao vrstu fene", i posavjetovao me da budno pazim na to prosvjetljenje (agahi). Dva dana poslije, ja sam postigao fenu u punom smislu, i prenio to ejhu. On mije rekao da nastavim. Poslije toga sam postigao fenu od fene (ponitenje u ponitenju). Kada sam to prenio ejhu on me upitao: "Da li vidi cijeli svijet kao jednou ujedinjenu sa Jednim?" "Da." - rekoh ja. Onda je on rekao: "Fena od fene u istinskom smislu je da uprkos vizije ujedinjenosti zapadne u stanje besvjesnosti (bi u'uri). Sljedee noi ja sam postigao tu fenu o kojoj je govorio moj ejh. Ja sam mu to prenio; I takoe mu rekao o svojim osjeanjima poslije doivljavanja fene. Nadalje sam mu rekao da sam primio direktno znanje ('ilm huduri) o Allahu, i da sam uvidio da su atributi koji su trebali pripadati meni u stvari pripadali Allahu.

Nakon toga sam ugledao svjetlo koje je obuhvatalo sve stvari. Mislio sam da je to Allah . To svjetlo je bilo crne boje. Ja sam to prenio ejhu. On je rekao: "Ti si vidio Allaha , ali pod velom svjetla." On je jo dodao: "Ekspanzija svjetla koju vidi je u ravni znanja, i pojavljuje se zbog kontakta Boanske Esencije sa bezbrojnim stvarima, uzvienim i niskim; ali se treba negirati." Poslije toga, to sveobuhvatno svjetlo je poelo da se skuplja dok od njega nije preostala samo taka. ejh mi je rekao: "Ti treba da negira i tu taku, dok ne dostigne stanje udenja (hajret)." Ja sam uinio kako je on rekao, i ta imaginarna taka (noktah mevhum) je nestala te je nastalo udenje, gdje je Allah bio vidljiv Sobom kroz Sebe. Kada sam to prenio ejhu on mi je rekao: "Ova prisutnost (hudur) je prisutnost na koju Nakibendija cilja, i to je ono to predstavlja znaenje nisbeta Nakibendije. To je takoe poznato kao prisutnost Allaha bez skrivenosti (hudur bi gajbet), i tu lei ukljuenost cilja u poetku (indirad~l~nihajah fi~l~bidajah). U naem (Nakibendi) tariqatu ovaj nisbet se dobija kao to se dobija ezkar i evrad od ejhova u drugim tariqatima (selasil) da bi praktikovanjem istih dervii dostigli cilj. Na osnovu ove injenice, onda, moete zamisliti do kojih visina se mogu uspeti Sufije ovog tariqata." Ovaj nisbet, koji je dosta rijetka pojava, meni je podaren za manje od dva mjeseca i nekoliko dana poslije toga sam zapoeo zikr po ejhovim instrukcijama. Poslije tog nisbeta, druga fena mi je podarena za koju se vjeruje da je stvarna fena (fena haqiqi). Moje srce se proirilo toliko da je cijeli svijet, od Allahova Prijestolja pa do centra zemlje, bio manji od zrna naspram te ekspanzije. Poslije toga sam vidio sebe i svaki objekat svijeta, radije svaki djeli svijeta kao dio Allaha . Onda sam vidio svaki djeli svijeta odvojeno ujedinjen samnom, i vidio sam sebe kao jedno sa svima njima, dok nisam vidjeo da je cijeli svijet skriven u jednom djeliu. Poslije toga sam vidio sebe, radije svaki djeli mene, toliko proiren i uvean da je cijeli svijet pa i nekoliko svjetova moglo stati u njega. Vidio sam sebe onda i svaki djeli sebe kao ekspandirajue svjetlo koje ulazi u svaki djeli tako da su sve forme i oblici svijeta nestali u njemu. Nakon toga ja sam vidio sebe, radije svaki djeli mene, kako obdrava (muqavvim) svijet. Kada sam to prenio ejhu on je rekao: "Ovo je stupanj istinskog ubjeenja (haqqa~l~jaqin) u tevhid (jedinstvo), stadijum ujedinjenja od ujedinjenja (dam~l~dam)." Poslije toga, sve forme i oblici svijeta koje sam prethodno vidio kao da su Allah sada sam vidio kao imaginarne (mevhum), i svaki djeli koji sam prethodno vidio kao Allaha bez razliitosti i jasnoe (bi tefavut ve bi temjiz) sada je bio iluzoran. Zapao sam u kompletno udenje, izgubljenost (hajret). U tom trenutku sam se prisjetio rijei ejh Ibn Arabije u njegovom Fususu koje mi je proitao moj babo: "Ako hoe, moe to nazvati stvoreno; ili ako hoe, moe to nazvati Allah u jednom smislu i

stvoreno u drugom smislu; ili ako hoe, moe izraziti svoju nesposobnost da razlikuje izmeu dvoga." Te rijei su me malo opustile. Onda sam otiao kod ejha i rekao mu o mom stanju. On je rekao: "Prisustvo (hudur) Allaha koje ima nije jasno. Nastavi sa instrukcijama dok Postojei (el~Mevdud) ne bude jasno razlikovan od iluzornog (mevhum)." Onda sam mu ja na to citirao rijei ejh Ibn Arabija koje govore o nerazlikovanju. On je rekao: "ejh (Ibn Arabi) nije govorio o savrenom stanju, i, naravno, nerazlikovanje jeste bilo finalno stanje nekih Sufija." [Prevodilac: ejh Baqibillah nije mislio ovdje da zanegira savrenost spoznaje ejh Ibn Arebiju da u tom pasusu ve samo zapaa i doznauje svom ueniku Imam Rabbaniju

Fususa ejh Ibn Arabi nije govorio o svojoj zadnjoj duhovnoj stanici na okomitoj stazi spoznaje (marifeta) nego o toj specifinoj duhovnoj stanici nerazlikovanja. Ovo je vrlo vano shvatiti kada se itaju ovakvi naoigled kritini osvrti na stanja i shvatanja prijanjih evlija. Ljudi bez uvida imaju inherentu sklonost da ovakve i sline citate iz Mektubata uzimaju kao dokaze da ejh Ibn Arabi nije usavrio svoju spoznaju odnosno marifetullah a to nije niemu dokaz osim njihovoj neupuenosti u ovu prefinjenu temu.] Ja sam nastavio sa instrukcijama. U sljedea dva dana Allah mi je pokazao, poradi duhovne panje mog ejha (tevedduh), razliku izmeu Egzistencije i iluzije. Potom, sam uvidio da je stvarna Egzistencija razliita od iluzorne (egzistencije); uvidio sam da atributi i akcije te efekti koji su poticali od iluzornog u stvari potiu od Allaha . Takoe sam uvidio da ovi atributi i akcije su absolutno iluzorni (mevhum mehad) i da nema nita egzistencijalno osim Allaha . Kada sam prenio ovo otkrovenje mom ejhu on je rekao: "Ovo je stadijum raliitosti poslije ujedinjenosti (farq ba'de~l~dam), to je finalni kraj ljudskog stremljenja. Poslije ovoga osoba moe uvidjeti ono poradi ega je obdarena neophodnim sposobnostima. Autoriteti Sufizma su to smatrali stadijom perfekcije." Dopustite mi da ustanovim pregled svega toga. Kada sam izveden u stanje trezvenosti poslije intoksikacije (duhovne) tj, iz fene u baqu, i osmotrio svaki djeli moga bia, tamo nisam vidio nita do Allaha Allaha i vidio sam to kao ogledalo u kom sam gledao . Iz tog stanja sam zapao ponovo u stanje uenja i izgubljenosti. Kada sam

se povratio sebi, vidio sam Allaha ne unutar djelia mog bia nego pored tj. uz njih, i naspram tog prethodni stadij je izgledao inferiorniji. Opet sam potom zapao u izgubljenost (hajret), ali kad sam povraen nazad u trezvenost, vidio sam Allaha u takvom stanju gdje nije bio niti jedno sa svijetom niti drukiji od svijeta, niti je bio u

svijetu niti van njega. Odnos u kojem sam naao Allahovu prikljuenost (mai'jah), obuhvatnost (ihatah) i imanentnost (sirjan) na prvom stadiju, je sada potpuno nestao. Pa uprkos tome On mi je bio pokazan sa tim atributima, kao da sam Ga osjetio. Ja sam takoer u isto vrijeme vidio svijet, ali svijet nije stajao sa Allahom u tim relacijama. Poslije toga sam opet zapao u izgubljenost. Kada sam povraen u trezvenost, saznao sam da je Allah bio u drukijoj relaciji sa svijetom od tih prethodnih relacija. Ta relacija je bila nepojmljiva, i ja sam vidio Allaha u toj nepojmljivoj relaciji. Poslije toga sam opet zapao u izgubljenost, i iskusio neku vrstu kontrakcije. Kada sam se povratio sebi, vidio sam Allaha bez te nepojmljive relacije: On nije imao nikakve relacije sa svijetom bilo pojmljive ili nepojmljive. Ja sam tada vidio svijet takoe u tom stanju. Tada mi je podareno specijalno znanje po kojem nije postojala nikakva relacija izmeu Allaha i svijeta, iako sam istovremeno vidio obadvoje. Potom sam informisan da objekat te moje vizije (mehud), uprkos svoje transcendentalne naravi, nije bio Allah . To je radije bila simbolina forma Njegove kreativne relacije (suret misal~i~ta'alluq tekvin uuv) koja je iznad svih pojavnih relacija, pojmljivih ili nepojmljivih. Kako da dostignem Suada! Na putu su visoke planine, I duboke klisure sa strana. Dragi moj! Ako bih ja poeo govoriti u detalje moje doivljaje, i istine koje su mi otkrivene, diskusija bi se puno oduila. Pogotovo, ako bih poeo diskutovati ideje o Jednoi Postojanja (tevhid vududi) i sjenkasti karakter stvari, tada bi ljudi koji su proveli cijeli ivot u dolini Jednog Bia uvidili da ne poznaju ni jednu kap ovog beskrajnog mora znanja. Kako udno da me ovi ljudi ne uvrtavaju u one koji su iskusili doivljaj Jednoe Postojanja i smatraju me samo pukim teologom koji porie Jedinstvo. Oni vjeruju da je insistiranje na istini Jednoe Postojanja najvie dobro, i da putovanje iza tog stupnja odraava pad. Neke lude koje nisu svjesne samih sebe, Su zavoljele manjkavost pod utiskom da je to savrenost. Oni se raspravljaju o ovoj stvari na osnovu izjava ranih Sufija o Jedinstvu Postojanja. Da im Allah pokae kako da pravedno tretiraju dotine izjave. Kako oni znaju da

te iste Sufije nisu dostigle taj stadij i ostale na njemu? Ja ne poriem da osoba ne dobije ideje o Jedinstvu Postojanja: to se doista desi. Ono to ja zagovaram je da postoje vii stadiji iznad tog. Ako oni smatraju osobu, koja se uzdigne iznad tog stadija, poricateljem Jedinstva i odaberu da je tako markiraju, ja se onda ne elim uvlaiti u diskusiju sa njima. III Prvi tom: 71vo pismo (200-1ve stranice) Duhovne vjebe i mukotrpne prakse koje nisu u skladu sa eriatom nemaju nikakve koristi. Da bi bili zahvalni Allahu , to je naa primarna dunost, neophodno je, prvo, da se naui ispravno vjerovanje definisano od Ehli Sunneh, tj. Spaenog Naroda; drugo, da se slijede praktine odredbe eriata onako kako su to regulisali Mudtehidi ovog naroda; i tree, da se osoba duhovno oisti na principima zacrtanim od Sufija tog Spaenog Naroda. Prve dvije stvari su obligatorne, zato to one formiraju osnovu na kojoj se die cijela struktura Islama; trea stvar je potrebna za perfekciju, poto savrenost Islama ovisi o tome (duhovnoj istoi). Svaka akcija ili praksa koja je suprotna ovim principima je grijeh, nepokornost Allahu , i nezahvalnost tom velikom Dobroinitelju. Brahmani iz Indije, i Filozofi Grke nisu zaostajali u mukotrpnim praksama i velikoj predanosti. Ali poto te prakse i predanost nisu bile u skladu sa eriatom poslanika (alejhimus~selam) nisu im ni koristile i nee spasiti poinitelje istih na drugom svijetu. Stoga, morate slijediti Poslanika i njegove pravedne Nasljednike (hulefa~i~raidin).

6- Kef

I Prvi tom: 217to pismo (stranice 432, 435) Kef (otkrovenje) Sufije nije nepogreiv: tri uzroka pogreke u kefu. Ti mi nisi zadugo pisao o svojim stanjima i doivljajima. Bilo kako bilo, ono to se trai je da se slijedi eriat ustrajno bez skretanja i za dlaku u vjerovanju i akcijama.

Najvanija stvar je da se uva stanje odnosa sa Allahom u srcu. to vie neznanja ima u njemu biti e sretniji, i to ranije dostigne stanje izgubljenosti (hajret) bolje za tebe. Vizije o Allahu i otkrovenja njegovih Imena se pojavljuju dok si na putu; kada dosegne kraj, one se rijetko dese. Na tom stupnju, osoba ne eli nita osim neznanja (dehalet) i nepostizanja ('adam jaft). ta da ti piem o kosmikim otkrovenjima (kuuf kavni)! Na ovom polju uzroci greki su mnogi i mogunost pogreke je velika. Pojava ovih stvari je dobra koliko i njihovo nepojavljivanje. Ti se moe upitati kako to da se nekad uvuku greke u otkrovenja evlija, i neto drukije se u stvari desi. Veli (svetac) nas informie, naprimjer, da e taj i taj umrijeti poslije mjesec dana ili se vratiti sa putovanja. Ali kada se mjesec navri nita od toga se ne desi. Odgovor je da otkrovenje (mekuf) moe ovisiti o neemu sa im Veli nije bio upoznat niti je to mogao otkriti, a on je to otkrovenje kategorino izrazio. Takoer moe biti i druga mogunost: Gnostik je mogao saznati sa uvane Table Sudbine (Levhi Mahfuz) o specifinom dogaaju, ali taj se dogaaj u meuvremenu mogao promjeniti, pripadavi kategoriji promjenjljivih odreenja (kada' mu'allak) za iju prirodu i podlonost promjeni Veli nije znao. U takvom sluaju, onda, ako on kae ono to zna to se lahko moe da ne dogodi....[Prevodilac: To ne znai da je evlija slagao ili da je on patvoren nego da je on podloan greci u takvim stvarima kao i svaki drugi ovjek koji nije poslanik. To nimalo ne oduzima od njegove asti i ugleda kod Allaha niti odraava nesavrenost njegova duhovnog iskustva. Stoga pri pojavi takvog sluaja je najbolje rei Allah ini to Mu je volja i nikom za to raun nee polagati, izbjegavajui time sumnju u dostojnost dotinog Allahova prijatelja (velijjullah).] Znaj da su Allahova odreenja od dvije vrste: promjenjljiva i nepromjenjljiva.

Prva su podlona promjeni i zamjeni, dok druga nisu. Allah kae: "Moja odreenja se ne mjenjaju." (50:29) Ovo se odnosi na nepromjenjljiva odreenja. O promjenjljivim odreenjima On kae: "On brie ono to On eli i potvruje ono to On eli, i sa Njim je Majka Knjiga (Umm~l~Kitab)." (13:39) Nego da se vratim naoj temi. Pogreka se moe nekad pojaviti u nadahnutim idejama kada se intelektualne predpostavke, koje su vrsto uspostavljene kod primaoca inspiracije a u realnosti su neistinite, kombinuju sa nadahnutim idejama i on nije sposoban da ih razlui, i, konsekventno, uzme cijelu stvar kao inspiraciju. Tako se pogreka ubaci unutra, i cijela stvar postane netana, jer je dio iste netaan. [Prevodilac: Imam hoe da kae da vjerovanja i predpostavke primaoca inspiracije imaju sposobnost da se otisnu i promu cijelu inspiraciju time joj mijenjajui prvobitni smisao i realnost. Naprimjer ako je osoba vatreni pobornik

doktrine Jednoe Postojanja (Vahdetul Vudud) svaka inspiracija e morati proi kroz taj mentalni filter ostavljajui svoj otisak na inspiraciji. Stoga vrlo je teko za samu osobu da to objektivno analizira i odbaci ono to je netano. To je jedan od razloga zato inspiracija evlije nije obavezujua nikome i zato je neophodno da dervi podnosi raport o doivljenim inspiracijama i vizijama svom Duhovnom Uitelju, koji je sve to proao i zna ta je tano a ta netano pod uticajem raznih faktora. U protivnom osoba je u stalnom riziku od samovoljnog interpretiranja (pogrenog) i konsekventno naputanja pravog puta.] Takoe se moe desiti da Sufi vidi u viziji, ili u snu, neku transcendentalnu istinu, i primi je literarno kako mu se pokae. On je interpretira literarno i poini greku; on ne shvata da to to vidi nije namjenjeno znaenje dotine vizije, i da je to trebao shvatiti kao simbolinu predstavu neeg drugog. Ovo je samo jo jedan znaajni faktor koji doprinosi mogunosti pogreke u objavljenim idejama (kefijah). Ukratko, ono to je kategorino istinito pripada Qur'anu i Sunni, tj. to je objavljeno putem poslanike objave, i preneseno od strane meleka (anela). Koncenzus (idma) uleme (Islamskih uenjaka) i idtihad (Islamsko pravo) mudtehida (Islamskog pravnika) je zasnovano na njima. Sve to je van ova etiri principa eriata se prihvata samo kad je u saglasnosti sa njima; a sve ono to se kosi sa istim nee se prihvatiti, pa makar to bile i ideje koje Sufi primi putem inspiracije (ilham) i otkrovenja (kuuf). Osjeanja i doivljaji Sufija nee vrijediti ni pare ako ne budu potvreni eriatom, i njihove inspiracije i otkrovenja nee vrijediti niemu ako ne budu u saglasnosti sa Qur'anom i Sunnom. Svrha slijeenja Sufi puta je: prvo, jaanje vjerskog ubjeenja (jaqin) u principe eriata, to je esencija vjerovanja, i drugo, olakanje obavljanja dunosti propisanih eriatom. Nita drugo nije objekt Sufizma. Jer vizija Allaha je obeana za vjeni svijet (Ahiret) i nije mogue imati je u ovom ivotu. Vizije i prosvjetljenja (iluminacije) zbog kojih su Sufije radosni, ne nude nita do uitka u sjeni i ushienja sa prizorom i simbolom. Allah je daleko i visoko iznad svega toga. Plaim se da ako kaem istinu o tim vizijama i iluminacijama da u obeshrabriti putnike na Sufi putu i da u politi hladnom vodom njihove aspiracije. Ali, s druge strane, ako ne kaem istinu kada je znam, bojim se da u biti kriv za mjeanje istine sa neistinom. Ja moram rei da vizije i otkrovenja koje se pojavljuju na Sufi putu moraju biti testirani na primjeru vizija i otkrovenja koja je imao Musa (Mojsije) na Planini. Ako se ne obistineonda se trebaju tretirati kao sjene, prizori i umiljanja. I najvjerovatnije da se one nee obistiniti, zato to se drhtanje i raspadanje nee desiti, to je nerazdvojvni uslov (istinske Boanske pojave) u ovom ivotu, nevezano o tome da li se to pojavljuje unutarnjem ili vanjskom oku osmatraa. U svakom sluaju, drhtanje i

raspadanje je neophodno. Samo je zadnji Poslanik Allaha

bio iznimka; on je imao viziju

u ovom ivotu, i nije se pomakao sa mjesta. Njegovi sljedbenici koji ga

najvie imitiraju mogu takoe imati viziju Allaha , ali je nee imati bez vela izmeu njih, bez obzira bili oni toga svjesni ili ne. Ako je Musa , Kelim Allah pao onesvijeen u procesu doivljaja prije nego je i mogao vidjeti Allahovu viziju, kako neko drugi to moe izdrati!

7-eri' ah, Tarikah i HakikahI Tom. 1:36 (str. 115-16) Sufi tarikah i Hakikah su potinjeni eri'atu: njihova svrha je da proizvedu iskrenost (ihls) to sainjava jednu od tri integralne komponennte eri'ata, a druge dvije su vjerovanje (iman) i akcija ('amal). eri'ah ima tri dijela: znanje, akcija, i iskrenost motiva (ihlas); sve dok ne ispuni zahtjeve od sva tri dijela, ti se ne pokorava eri'atu. A kada se pokori eri'atu ti onda zadobije Allahovo zadovoljstvo, to je ujedno najvee dobro i na ovom i na vjenom svijetu. Qur'an el~Kerim kae: 'Allahovo zadovoljstvo je najvee dobro.' Prema tome, eri'ah obuhvata svako dobro i na ovom i na drugom svijetu, i nita nije izostavljeno radi ega bi osoba trebala