Vijest i izvještajObjektivnost, način prezentiranja događaja i poseban stil, najvažnije su osobine novinskog istraživanja, koje ima poseban oblik, poznat kao obrnuta piramida.Obrnuta piramida je tekst koji po svojoj formi počinje vrhuncem i na samom početku izlaže najbitnije činjenice.Udarni izvještaj se naziva Lid. Postoje dvije vrste Lida: direktni i odloženi.U direktnom Lidu se odmah daje suština priče, njen sumar, rezultat, zakljičak.

Šta je novinska vijest?Nekoliko osnovnih činilaca, koji mogu okarakterisati dobru novinsku vijest:1. Utjecaj, 2. Bliskost,3. pravovremenost, 4. Važnost, 5. Neobičajenost, 6. Sukob i 7. čitaoci

Odabir materijalaPošto je procjena vrijednosti događaja izuzetno važna karika u stvaranju interesantne novinske priče, taj posao se najčešće prepušta zajedničkoj procjeni redakcije i urednika. Međutim, novinar je taj koji mora da riješi problem kako iz mnoštva činjenica odabrati najzanimljivije detalje. Taj odabir detalja je najzahtjevniji posao i odlučujući za zanimljivost članka.

Stil izvještavanjaPored obrnute piramide, najprepoznatljivija metoda izvještavanja je metoda pješčanog sata.Metoda pješčanog sata se najčešće koristi u izvještajima koji zahtijevanju da se nešto ispriča hronološki. Započinje Lidom u kojem se daju osnovni podaci, zatim se pređe na hronološko kazivanje događaja koji vode logičnom završetku.

Objektivnost jezikaSnaga jezika i rečenica se mjeri snažnim imenicama i glagolima, a ne na pridjevima i prijedlozima. Novinsko izvještavanje je konkretno i specifično, jasno i ekonomično. U prosjeku, rečenice ne bi trebale da sadržavaju više od dvadesetak riječi.ABC reporterskog novinarstva je: Accurary (tačnost), Brevity (jezgrovitost) i Clarity (jasnoća).

KomentarAko je neki događaj važan, onda se prelazi u dublju analizu: kako se moglo nešto dogoditi i zašto se dogodilo? Tada se prelazi iz reporterskog novinarstva u analitičko, koje je utemeljeno na postupcima indukcije i dedukcije, odnosno analize i sinteze.Takve reakcije stižu u komentarima najviših novinskih autoriteta iz jedne redakcije ili u nepotpisanim tekstovima koji su stav ili ocjena cjelokupne redakcije. U komentaru nema neutralnosti. Komentar je ubjedljiv u onoj mjeri u kojoj su snažni argumenti koji podržavaju osnovnu misao i tvrdnju.Struktura komentara:1. glavna tvrdnja, ocjena ili teza,2. Argumenti i 3. zaključak

Jezik komentaraJezik kojim se služi komentar ne može biti neutralan i sadrži ličnu notu i pečat. Komentator se služi jezikom ubjeđivanja, jer ima za cilj da promjeni stavove čitalaca.Komentar sadrži mnoge osobine jezika izvještavanja, ali se razlikuje po:1. Metaforičnost i 2. putem analogije se otkrivaju odnosi i sličnosti

ReportažaReportaža u sebi sadži osobine izvještavanja i komentiranja istovremeno: aktuelnost i autentičnost događaja, činjenica koje ga obilježavaju i ozbiljnost uzroka i posljedica. U reportaži se novinar – reporter služi elementima literarnog jezika slikajući na suptilan način istinit život, socijalna i psihološka stanja, kolektivna i individualna osjećanja. Reportaža ima svoju radnju i jedan je od osnovnih zahtjeva da je autor istovremeno i sudionik, odnosno očevidac.

Struktura i stil reporzažeU reportaži preovladava narativni postupak, koji omogućava logično razvijanje priče od njenog početka do kraja, sa opisima i kazivanjima, koja imaju za cilj da se čitaocima događaj približi, da se prenese događaj i atmosefera. U reportaži su u centru pažnje ljudi, njihova ponašanja, pojedinačna kolektivna atmosfera.

Reportaža najčešće ima odloženi Lid kojim se naknadno postavlja neka scena ili izražava raspoloženje.Opisi imaju poseban značaj jer pomažu čitraocu da kreira vlastitu sliku svijeta o kojem se u reportaži govori.Tri najvažnija segmenta ua dobru priču:1. kazivanje/naracija (1. ili 3. lice), 2. prizori/scene i 3. dijalozi

FeljtonKada se nakon određenog vremena novinari vrate nekom događu smatrajući da on još uvijek izaziva pozornost čitalaca, onda to rade u formi feljtona, koji se najčešće bazira na istraživanju i korištenju dokumentacionog materijala.Feljtonom se na pristupačan i živ način obrađuju neki događaji iz prošlosti, neke pojave u nauci...Pod ovim nazivom su se štampale novine, pisali eseji, romani, kritike. Feljtone su pisali: Žil Vern, Karel Čapek, Balzak, Gotje, Žorž Sand...Feljton je i danas zadržao: intrigantnost tračerskih priča, novinarsku dokumentarnost i autentičnost, literarne osobine kazivanja, uzbudljivost avanturističkih romana, kritiku političkih zbivanja, tanku granicu između naučnog razmatranja i naučne fantastike, mogućnost da se preuzmu veći dijelovi tuđeg teksta, a da se izbjegnu strogi propisi o autorskim pravima.

Kompozicija feljtonaFeljton nema čvrstu strukturui kompoziciju. Pisac se često služi digresijama. Događaji, ličnosti i pojave, osnovno su vezivno tkivo koje feljtonu daje osjećaj cjeline. Kompozicija je zavisna od tematike i načina na koji je autor obrađuje. Jedna od osnovnih osobina svih feljtona jeste da se tekst formira u više zasebnih cjelinaili epizoda skoro identične dužine primjerene novinskom prostoru. Međutim, danas ni ovo pravilo nije toliko ispoštovano, pa se radi u formi tzv. dosijea.

Feljtonistički jezikNajveća jezička sloboda u novinarskoj formi se nalazi u feljtonu. Naravno, opet se ta jezička sloboda razlikuje od tematike do tematike. Ako se radi o laganijom temi, onda novinar može sebi dozvoliti mnogo veću jezičku slobodu, ali opet bez vulgarnosti ( od blage ironije, do sarkazma, preko satiričkog izrugivanja). Ovaj novinarski žanr se približava novinarskom satiričnom žanru, kao što su pamflet, parodija, epigram, karikatura. Teoretičari smatraju da je jedan od osnovnih ciljeva u feljtonu kritika loših društvenih pojava, njihovo izrugivanju, izvrgavanje ruglu, izazivanje bijesa, gnušanja i prezira prema drugim nemoralnim kategorijama i nemoralnim i nečasnim osobama.

Formalno pismeno komuniciranjeFormalno, poluformalno i neformalno pismoStepen formalnosti koji se izražava u pismu zavisi od:1. odnosa sa ličnosću kojom se obraćamo2. svrhe pismaFormalno pismo pišemo nekome koga ne poznajemo ili nekome prema kome smo u podređenoj poziciji. Svrha ovog pisma je impersonalna i ozbiljna.Neformalno pismo pišemo onome koga dobro poznajemo i s kim smo u ravnopravnoj poziciji. Karakter ovog pisma je personalan, bez obzira da li je o ozbiljnim stvarima ili o razmjeri nekih iskustava.Poluformalno pismo može biti pisano nekome ko je stariji od nas ili je u nadređenom položaju, ali ga dovoljno poznajemo da možemo iskazati prisniji odnos i udaljiti se od hladnog saopštavanja činjenica.Pronalaženje mjere formalnosti je vještina koja vremenom prerasta u rutinu. Dok pišemo pismo, moramo voditi računa hoće li izbor tona, stil i sadržaj izazvati željeni utisak. Posebno treba paziti na završne i pozdravne riječi.

Poslovno pismoPisanju poslovnog pisma treba pristupiti organizirano i planski. Prvi korak je da se odmah odredi cilj da se njega striktno drži kroz cijelo pismo. Treba prethodno prikupiti svu potrebnu dokumentaciju i osobito voditi računa o tome da se pri pisanju ne gomilaju nepotrebne činjenice.Svako poslovno pismo se sastoji od:1. zaglavlja (naziv, adresa i neophodni podaci o pošiljaocu), 2. referenca (ime, prezime autora pisma), 3. adresa primaoca (firme, ovlaštenog lica), 4. predmet pisma (svrha i cilj),5. pozdrav, 6. tijelo pisma (u kojem je poruka napisana što kraće), 7. završni pozdrav, 8. dan, mjesec i godina kad je poslato, 9. Potpis i 10. prilozi

Pet zlatnih ''C'' pravila kojih se treba pridržavati pri pisanju poslovnog pisma:1. Pismo mora biti jasno, tako da onaj ko ga čita bez teškoća sazna šta mu je cilj.2. Pismo mora biti potpuno, sa svim potrebnim informacijama.3. Pismo mora biti kratko, bez nepotrebih detalja.4. Pismo mora biti u odgovarajućem učtivom nivou.5. Pismo mora biti napisano bez pravopisnih, stilskih i slovnih pogrešaka.

MemorandumMemorandum ili skrćeno memo je interno poslovno pismo. U njemu se pojedinac ili neko tijelo u okviru jedne organizacije ili institucije obraća pojedincu, dijelu zaposlenih ili svim članovima kolektiva. Poruka može biti poslata za vrijeme neke krizne situacije, sadržavati neko neodložno djelovanje, naredbo, upustvo ili preporuku, interno poslovno obavještenje, četstiku povodom nekog uspjeha, anketu ili neki drugi istraživački zahtjev.Memorandum je po kompoziciji i stilu veoma blizak poslovnom pismu i od njega se razlikuje što obično nema uvodnog dijela i pozdrava i što je mnogo direktniji i manje formalan od poslovnog pisma.U uvodnom dijelu se jasno i precizno objašnjava razlog pisanja poruke i odgovara se na pitanja šta? , kada? i gdje? Sredni paragraf osigurava neophodne detalje, a završni paragraf naglašava važnost poruke i precizira aktivnosti i poruke.Cirkularno pismoI, pored toga što se šalje na različite adrese, cirkularno pismo treba u što većoj mjeri personalizirati, tako da svaki pojedinac ima dojam da je baš njemu upućeno. U ovim pismima je najvažniji uvodni pasus.

Saopštenje za štampuSaopštenjem za stampu se pojedine organizacije i institucije obraćaju javnosti. Ona moraju slijediti sve elemente odgovarajućih žurnalističkih formi – vijesti i informacije. To znači da vijest mora biti interesantna i važna za javnost, treba da je saopštena na profesionalan i efikasan način, najbolje postupkom obrnute piramide.

E – mail porukaE – mail je konverzacionalniji naćin komuniciranja. U razmjeni e – mailova moguć je brz kontakt i razrješenje. Zbog toga se e – mail približava konverzaciji i preuzima neke karakteristike usmenog komuniciranja.Prva osobina dobre e – mail poruke je njena kratkoća. E – amil poruku treba pisati pažljivo i planski, kao skicu, rukopis ili ispravljen tekst.

ZapisnikLjudi zakazuju sastanke uglavnom iz tri razloga: da donesu zajedničke odluke, da se međusobno informiraju i da rasprave ofređene probleme ili razmjene mišljenja. Na kraju, kao rezultat sastanka ostane zapisnik (minutes) u kojem su sumirane diskusije i izdvojeni zaključcii odluke koje nekog obavezuju da nešto do određenog vremena uradi. Zapisnici su jedini verificirani dokumenti o tome šta se desilo na sastancima.Zapisnik sa sastanka treba da sadrži sljedeće elemente:1. datum, vrijeme, mjesto sastanka, 2. listu učesnika i listu odsutnih, 3. vrijeme kada je sastanak počeo, 4. usvojeni dnevni red, 5. saglasnost na zapisnik sa prethodnog sastanka uz eventualne amandmane, 6. sažetak diskusija, ocjene i prijedloge, 7. zaključke, zaduženja i rokove za njigova ostavrenja, 8. vrijeme kada je sastanak završen i 9. potpis osobe koja je vodila zapisnik

Zapisnik se piše kratkim, jednostavnim rečenicama. Jezik zapisnika je suhoparan.Postoje dvije vrste zapisnika:1. narativni (sumar diskusije i izdvojene odluke) i 2. rezolutivni (diskusija se zanemaruje, daju se samo zaključci)

InstrukcijeKao i ostali vidovi formalnog pismenog komuniciranja i instrukcije imaju određenu formu. Tekst je komponovan hronološki i često je popraćen slikama. Jezik je veoma štedljiv i naredbovan, rečenice su kratke i bezlične.

Prijava za konkursPostoje dva načina pisanja pisama kojim se prijavljujemo na konkurs:1. američki (dosta je slobodan i neformalan, daje mogućnost šireg obrazloženja, te ideja)2. evropski (tradicionalan i suzdržan, ne daje veliku mogućnost za vlastiti marketing)

Ustaljena forma:1. naziv kompanije, organizacije kojoj se obraćamo, 2. izvor iz kojeg smo saznali za konkurs ili pročitali oglas, 3. referencem informacije o osobi koja konkuriše i 4. interes za intervju, spremnost za posao, pozdrav i potpis

Životopis (curriculum vitae – tijek života)CV je kratki prikaz nečijeg života, obrazovanja, radnog iskustva. Prilaže se uz svaku prijavu na konkurs. CV je šematiziran tekst sa ustaljenom formom i sadžejem:1. personalni detalji, 2. druga znanja, 3. radno iskustvo, 4. posebni interesi i aktivnosti i 5, priznanja

GovorSpontani govorMnogo je teže nešto napisati nego to ispričati. Spontani govor ima dosta informacija koje se prenose specifičnim tonom, jačinom i bojom glasa, pauzama i drugim nejezičkim sredstvima koja nam olakšavaju komunikaciju, a koja su u pismenom izražavanju nedopustiva i neprimjerena.

Pripremljeni govorOnaj ko priprema govor mora voditi računa kako će govor započeti, kako će se razvijati i kako će završiti.- Govori o tome o čemu ćeš govoriti.- Govori.- Govori o onome o čemu si govorio.

PrezentacijaDa bi prezentacija bila uspješna trebate: razumjeti svoju publiku, izgraditi strukturu prezentacije, oblikovati prezentaciju, odabrati vizuelna pomagala i vježbati govor.Bitno je znati: šta pokušavate saopćiti, kome govorite, šta vaši slušaoci već znaju, šta mogu razumjeti i za šta su zainteresovani.

Retorika Retorika je nauka stara oko tri hiljade godina. U prvom vijeku prije naše ere smatrana je osnovnim ciljem obrazovanja, Oduvijek je bila usmjerena na razvijanje sposobnosti i pronalaženje načina i sredstva za uvjeravanje drugih ljudi.

Retorički principiAristotel je tvrdio da postoje tri osnovna načela da se publika ubijedi u ono što se izgovori ili napiše: etos (etički dokazi), logos (logički dokazi) i patos (emocionalni dokazi).

Metodologija organizovanja i vrednovanja nastave izražavanja

Metodički pristup u pogledu neposredne izrade pismenog zadatkaFaze u izradi pismenog sastava:1. izbor i oblik izražavanja, 2. izbor i analiza teme, 3. prikupljanje i izrađivanje materijala i 4. izrada plana

Principi komponovanja sastava:1. princip jedinstva, 2. princip odabiranja, 3. princip sklonosti/harmonije,4. princip izrazitosti, 5. princip raznovrsnosti i 6. jezik i stil

Ispravljanje i vrednovanje pismenih sastava treba da bude odgovorno, stručno i pravovjerno, pri čemu se polazi od toga: kako je shvaćena tema i oblik izražavanja, kako je sačinjen plan, kakva je kompozicija, jezik i stil, te opšta urednost. Uz svaku ocjenu treba pisati obrazloženje.

Sociološki oblici nastavnog rada, nastavna sredstva i metode u nastavi izražavanjaNastavni oblici:1. Individualni2. Tandemski i 3. grupni

Nastavna tehnika i nastavna sredstva: TV, radio, film, kasetofon, magnetofon, kompjuter.Savremenene nastavne metode:1. metoda ankete, 2. metoda pokazivanja, 3. dijaloška metoda, 4. metoda rada na tekstu, 5. metoda pisanih radova učenika, 6. metoda podsticajne riječi, 7. metoda samostalnog izražavanja učenika, 8. metoda objašnjavanja, 9. metoda izlaganja i 10. metoda učenja putem rješavanja problema

Subjektivne slabosti u vrednovanjuKod ocjenjivanja učeničkih radova treba se čuvati halo – efekta (vrednovanja učeničkog rada po prethodnom radu; svaki rad je drugačiji).

Učeničko vrednovanje sastavaKod učenika treba stvarati naviku za samokritičkim sagledavanjem vlastitog pisanog sastava i navikavati ih da sami ispravljaju svoje sastave individualno i uzajamno. Učenici tako uočavaju svoje i tuđe greške.

Osobine ocjenjivača (Gordon Olport):1. Iskustvo2. Sličnost3. Inteligencija4. kognitivna složenost5. samouviđanje6. Snalažljivost7. Izdvojenost8. estetski stav i 9. intraceptivnost

Četiri grupe pisanih radova učenika:1. školski i pismeni zadaci2. domaći zadaci3. školske vježbe i 4. ostali pismeni rad

Tematike pisanih sastava:1. Naracija2. Deskripcija3. Portret4. Dijalog5. Imaginacija6. Impresija i 7. Refleksija

Područja, vrste i oblici rada u nastavi govorne kulture i pismenosti

Nastava govorne kulture i pismenosti obavlja se na četiri vrlo razgranata i saodnosna područja.Prvo područje se odnosi na podrobno upoznaanje jezika kao znakovnog sistema kojim se ostvaruje usmeno i pisano izražavanje. U pitanju je prvenstveno praktično usvajanje i bogaćenje jezika koje se obavlja pomoću odgovarajućih jezičkih vježbi. Jezičke vježbe mogu biti: leksičke, frazeološke, sintaksičke, semantičke, fonetske i fonološke, akcenatske, vježbe u čitanju, izražajnom kazivanju i besjedništvu.Druge područje nastave pismenosti obuhvata savlađivanje pravopisa. Od upoznavanja pravopisnih pravila do ispravnog postupanja mogu dovesti samo pogodne i sistematične pravopisne vježbe. One imaju ove oblike: diktat, samodiktat, dopunjavanje iskaza, preoblikovanje teksta i korektorska vježbanja.Treće radno područje jeste obuka u primjenjivanju izražajne moći jezika. Savlađivanje upotrebnih funkcija jezika i razvijanje sposobnosti da se uspješno koriste njegove izražajne mogućnosti ostvaruje se pretežno pomoću stilskih vježbi. Neke od njih su: vježbe u zapažanju, izbor značajnih pojedinosti, izbor riječi, kombinovanje riječi, pojačavanje i ublažavanje izraza, sažimanje i proširiivanje teksta, originalno poređenje, metaforično kazivanje, lektorske vježbanja itd.Četvrto područje sastoji se u obučavanju učenika da samostalno stvaraju cjelovite tekstove koji mogu imati upotrebnu vrijednost u društvenoj praksi. Rad u ovoj oblasti ostvaruje se uz pomoć pisanih sastava. Pismeni sastavi, prema vrsti tematike, načinima kazivanja i namjeni obavještenja granaju se u četiri vodeća stilska oblika, a to su pripovijedanje, opisivanje, izvještavanje i raspravljanje.

Pismeni sastaviPismeni sastavi su samostalni učenički radovi koji nastaju po nastavnom podsticaju. Pri pisanju sastava učenici sami odabiru građu i oblikuju sadržaj ali sve to čine u skladu sa zadatom temom.Istovremeno bavljenje svim komponentama pismenosti: sadržajem, jezikom, stilom i pravopisom, te njihovo objedinjavanjeu valjane iskaze i cjelovit tekst čini pismene sastave najsintetičnijim oblikom nastavnog rada. Učenici stvaraju sadržinu pismenih sastava od građe koju su na različite načine upoznali. Neke činjenice i događaje primili su neposredno, a druge sa manjim ili većim stepenom posrednosti. Tri su osnovne iskustvene postavke: doživljaj ili neposredno učešće, svjedočenje ili prisustvo i obavještenost ili posredno saznanje.Doživljaj – dok učenik piše o ličnim zapažanjima i utiscima, o svojim zgodama i nezgodama, uvijek obuhvata i neki širi objektivni kontekst. U središtu zbivanja je učenik koji izvještava, on je glavna ličnost i gotovo sve što se dešava njega se tiče. Učenici imaju priliku da pišu o svojim zapažanjima, utiscima, mislima i osjećanjima, ispoljavaju svoju intimu, ispovjedaju se, maštaju i projektuju.

Svjedočenje – uloga svjedoka i radoznalog posmatrača motivisana je životnom potrebom i nagonom za saznavanjem. Učenik u ulozi svjedoka piše o drugima. Tematika objektivnog svjedočenja pretežno se zasniva na prikazivanju događaja i pojava, ljudi i njihovih postupaka te na opisivanju stvari, bića, prostorija, ličnosti, duševnih stanja i masovnih scena. Obavještenost – posrednim putem, preko pričanja znalaca i svjedoka, pomoću knjiga, štampe, slika i filmova, saznajemo mnoge historijske činjenice i dobijamo obavještenja iz oblasti nauke, tehnike, kulture, umjetnosti i sl. Posrednim saznavanjem učenici upoznaju mnoge nove pojmove, pojave i događaje pa tako šire duhovne vidike i stiču naučni pogled na svijet.

Tematika pismenih sastava se prilagođava kako sposobnostima i sklonostima učenika tako i stvarnim potrebama društva i učenika.Zato se od tematike koju učenici posebno vole metodički kreće u dva svrhovita smijera: prelazi se na nova područja koja učenici treba da zavole i sa područja koja učenici vole odabiru se izuzetne teme koje uključuju nova gledišta, posebnu građu i povišene stilističke zahtjeve.

Naslovi pismenih sastavaKazivanjem i bilježenjem naslova nastavnik prenosi na učenike i neke osnovne zahtjeve koje treba uvažiti pri obradi teme. Tema je šira i konkretnija od naslova. Ona obuhvata uvod u građu iz koje će poteći mogući sadržaji pismenih sastava.Tema se naslovom samo naznačava, a tek je pogodna objašnjenja i uputstva čin potpuno jasnom. Tema nije u značenju naslova, već je u njegovom smislu. Naslovi pismenih sastava mogu se jezički uobličiti na više načina. Naslovni iskazi najčešće imaju ove oblike: naslovna sintagma (naslovni pojam), pitanje (neupravno i upravno), iskaz želje ili pretpostavke, esklamativni i eliptični iskazi, tvrdnja iz ličnog iskustva, tvrdnja iz opštog iskustva i objašnjivački oblik.

Korištenje književne umjetnosti u nastavi pismenostiČitanjem književnih tekstova učenici razvijaju svoj literarni ukus i šire duhovne vidike, a time stiču i pouzdaniji kriterij o vrijednostima jezičkostilskog postupanja.Čitanjem se pretežno stiče znanje koje je svakako bitno za sadržaje i oblike pismenog opštenja ali se pismenost ko umijenje, vještina i stvaralačka navika stiče jedino praksom pisanja. Jedino se kvalitetom čitanja može stvaralački utjecati na pismenost.Umjetnički tekstovi se često koriste za upoznavanje stilskih izražajnih sredstava – stilskih figura i širih jezičkih izražajnih mogućnosti.Pravi cilj rada nije u prepoznavanju izražajnih sredstava u piščevim iskazima već je u usvajanju i primjeni odgovarajućih stilskih postupaka u vlastitom usmenom i pismenom izražavanju. Učenicima se povremeno zadaje i da pismeno prikazuju pojedina književna djela i njihove vrijednosne činioce. Književne teme se mogu vezivati za svako književno djelo i obuhvatiti stvaralačko postupanje bilo kojeg pisca. Ove teme su pretežno vezane za obradu umjetničkih tekstovai za utvrđivanje i obnavljanje gradiva iz književnosti, pa su korisnije na tim područjima nego u nastavi pismenosti.

Leksičke i semantičke vježbeOve vježbe imaju za cilj bogaćenje učeničkog rječnika i stvaranje povoljnijih mogućnosti za širi izbor i pouzdaniju upotrebu riječi. Vježbe: označavanje dužinom vokala (akcenat), razlikovanje oblika po dužini izgovora (riječi se isto pišu, a različito izgovaraju), osjećanja (imenovanje osjećanja), akcelerativni rječnik (učenici pišu što više riječi koje označavaju osjećanja – obogaćuju svoj vokabular), ljudske osobine (pri karakterizaciji likova), jedan predmet – mnoštvo osobina (otkrivanje više osobina pojedinih predmeta i pojava), građenje riječi sufiksacijom, građenje riječi prefiksacijom, upotreba riječi suprotnog značenja – antonima, višeznačnost riječi – polisemija, pronalaženje izostavljenih rečeničnih dijelova, ustaljeni frazeološki oblici – idiomi itd.

Pravopisne vježbeU savlađivanju pravopisa i udovoljavanju njegovim zahtjevima izrazito važnu ulogu imaju mnogi nastavni principi, a posebno postupnost i sistematičnost, jedinstvo teorije i prakse, trajnost znanja i umijenja i svjesna aktivnost učenika. Po svojoj složenosti i stručnom opsegu pravopisne vježbe mogu biti: posebne ili proste (elementarne, jednosmjerne) i opšte ili složene (višesmjerne).Posebne vježbe – podešene su za upoznavanje i savlađivanje jednog pravopisnog pravila.Obično obuhvataju tekstom više pravopisnih zahtjeva, ali svi oni nisu podjednako istureni učeničkoj pažnji. Opšte vježbe – sadrže raznovrsne pravopisne zahtjeve od kojih su dva, tri pa i više njih, a ponekad i svi , podjednako značajni za obuku ili provjeru. Pretežno se obavljaju u vidu diktata koji obuhvataju pravopisno gradivo upoznavano i uvježbavano u relativno dužem periodu.

Na osnovu načina izvođenja pravopisne vježbe imaju ove oblike: diktat, samodiktat, dopunjavanje teksta, ispravljanje teksta, prepisivanje i obrazlaganje pravopisa u tekstu.Diktat – diktiranje je način čitanja ili kazivanja koji je prilagođen uslovima tekućeg zapisivanja. Samodiktat – postupak kad učenik pri pisanju diktira samome sebi neki tekst koji zna napamet. Dopunjavanje teksta – ove vježbe obično obuhvataju dvije radnje: jezičku i pravopisnu, pa im to povećava praktičnost.Ispravljanje teksta – koriste se tekstovi sa didaktički proračunatim pogreškama koje učenici zapažaju i otklanjaju.Prepisivanje teksta – učenici obično prepisuju tekstove kako bi ih na određenim mjestima proširili, izmjenili, dopunili ili ispravili. Prepisivanje je većinom samo pomoćna radnja u koju se utkivaju zahtjevi i ciljevi raznih vrsta pravopisnih vježbanja.Obrazlaganje pravopisa u tekstu – u ispravkama diktata, samodiktata i jezičkih projekcija u dopunjenim tekstovima uvijek se ističu razlozi pravilnom postupaju, a oni se saopštavaju u vidu pravopisnih pravila i podsjećanja na odgovarajuću jezičku normativnost.

Stilske vježbeStil je način služenja jezikom, pa samim tim predstavlja jezičko umijenje i praksu, govornu naviku i stvaralačko ponašanje, pa o dobrom stilu valja manje govoriti, a više ga tvoriti. Siguran put do dobre pismenosti, a samim time i do uspješnog pismenog sastava može se predstaviti ovako: saznanje sadržaja, jezičke vježbe, stilske vježbe i pravopisne vježbe čine pismeni sastav.Vježbe: određivanje sintagmom i zavisnom rečenicom (stilske vježbe što više povezivati s gramatikom), uopšteno i konkretno kazivanje, stilska usmjerenost pismenih sastava, promjena gledišta, bliskost dalekih stvari, tumačenje izraznog ponašanja, prenesena značenja riječi, stilske figure, varijante iskaza, odnosi između veličine i vrijednosti izraza, izbjegavanje suvišnih riječi i izbor ekonomičnijeg sinonimauočavanje i otklanjanje beznačajnih pojedinost, sažimanje teksta uz pojačavanje informativnosti, otklanjanje praznoslovlja i tuđica, otklanjanje nejasnosti i dvosmjernosti, pojačavanje i ublažavanje izraza i drugi.

Domaći zadaci u nastavi maternjeg jezikaDomaći zadaci su dio nastavnog rada koji učenici obavljaju kod kuće. Gotovo svi oblici rada koji se ostvaruju u školskoj sredini mogu se pod posebnim uslovima uspješno obavljati i u domaćim okolnostima. Može se govoriti o shvatanju domaćih zadataka u užem i širem smislu, tj. o uobičajenim pisanim zadacima i o svim onim raznovrsnim oblicima rada koji se izvode kod kuće po nalogu nastavnika, a koji uključuju i pisane radove. Domaći zadaci se mogu dati prije i poslije obrade pojedinih nastavnih jedinica.