mila vlaši6: y-ecjezicna pesniška · pdf filevukoše me cas za lijevu, cas...
TRANSCRIPT
~ Hrvatska Društvo Ljubljana
Mila Vlaši6: Y-ECJEZICNA PESNIŠKA ANTOLOGIJA
K izidu knjige sta pripomogla Javni skladRepublike Slovenije za kulturne dejavnosti
in Hrvaško društvo Ljubljana.
Mila Vlaši6
VECjEZICNA PESNiŠKA
ANTOLOGIJA
(Slovensko-hrvaško- italij anska izdaja)
Ljubljana, 2011
Mila Vlaši6VECJEZlCNA PESNIŠKA ANTOLOGIJA
Lektorica:
Mila Vlaši6, prof.
Korektorica:
Mila Vujevi6, prof.
Avtorica slike na naslovnici:Mila Vlaši6
Založnik:
Hrvaško društvo Ljubljana, Brilejeva 14, 1210 Ljubljana
Za založnika:Predsednik društva PetarAntunovi6
Oblikovanje in prelom:Maja Milas
Tisk:
Tiskarna Formatisk d.o.o., Bobenckova 4, 1000 Ljubljana
Naklada:250
© Mila Vlaši6
CIP - Kataložni zapis o publikaciji
Narodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana
821.163.42-1
821.163.6-1
VLAŠIC, Mila
Vecjezicna pesniška antologija / Mila Vlašic.
Ljubljana:Hrvatsko društvo, 2011
ISBN 978-961-93204-0-2
258695936
6
MOJI DRAGI CiTATELJI
Ja sam Mostarka i Ljubljancanka. U Mostaru sam prohodala, progovorila, medutim u njemu nisam rodena. Svijetsam ugledala na djedovskom imanju u SoviCima nedaleko
od Mostara (18.9. 1928.). Tamo smo odlazili svake godinena ljetovanje. Otac je bio Hercegovac, a majka Dalmatinka.lmala sam toplo ognjište i sretno djetinjstvo. Rasla sam uzbrižne roditelje, uz cetiri brata i dosta stariju sestru. Otacbijaše veliki ljubitelj knjige i nekako po životnom nazorupjesnik. Mene je odgajao unarodnim poslovicama. Tako on
meni bijaše prvi duhovni ucitelj. lja zavoljeh poeziju ...Kada sam se opismenila, zapisivah tajno stihove u svoj
Dnevnik. Zašto kažem tajno? Trebalo je skrivati od braceda ne bi iz toga napravili neke "rugalice". lonako od bracecesto stradah. To dobro pamtiše moje pletenice. Vukoše me
cas za lijevu, cas za desnu. Nisam ni ja njima ostajala dužna.Stariji pricaju da sam bila vragoljasto i nestašno dijete, pravaživa. Dobro se sjecam: nije bilo u domu dana da moj otac
za mnom nije vikao: "Cekaj, cekaj, istjerat cu ja iz tebe tvojjo gunl uk. "
lako bijah s bracom u vjecitim trvenjima, mi smo se
voljeli. Za njih sam šivala - oblikovala lopte krpenjace, zanjih sam lagala roditeljima da nisu odlazili na igralište. A
oni, kao i svi decki Mostarci, bijahu strastveni nogometaši,dok samja voljela i da samujem. Ponekad, vruce ,sam željelabiti sama sa sobom. Puno sam vezla, puno ple1a i 's ljubavljupuno crtala. Uza sve te moje aktivnosti iz djetinjstva najvišesam voljela povjeravati se svome Dnevniku. Sanjarila sam do
beskraja. Po geografskoj karti prsticem ocrtavah zemlje kojecu pohoditi. Tako u danima druženja sa suncevim zracima
i tišinom proputovah mnoge predjele kugle zemaljske. Uztakva razmišljanja moje se misli stalno zapitkivahu: Što
cu biti kada porastem? Zamišljah sebe okruženu razdraganom djecicom i mladima koj ima cu se posvetiti. To bijahunajljepši prizori moje mašte. Sve se to zbivalo tako živo predmojim ocima da moja odluka vec tada posta cvrsta i jasna.lzabrah svoje životno zanimanje.
U Mostaru sam završila osnovnu ško lu, nižu gimnaziju iUcitelj sku školu, u Sarajevu Višu pedagošku, a u LjubljaniFilozofski fakultet. Ucila sam djecu, zapravo djeca su ucilamene dok sam službovala u osnovnoj školi. Akad samdvadeset i dvije godi ne predavala na Pedagoškoj akademijiu Ljubljani, ucila sam buduce ucitelje kako da oni uce odsvojih ucenika.
Godine su prolazile. U meduvremenu sam osnovala svojuobitelj. Postala sam majka. Rodenje moje kceri bijaše za menajsretniji dan u životu. Materinstvo je neopisiva ljepota.
Bijah sretna u svome pozivu koji je prelijep, mada jepretežak. Mnogi moji nekadašnji ucenici i studenti sada sumoji najbolji prijatelji. Kada bih se još jedanput rodila, istiput bih izabrala.
Kao pjesnikinja pišem stalno nove stihove, a neke i objavljujem. lzašle su mi i neke pjesnicke zbirke.
Prevodim sa slovenskog jezika, prije svega poeziju slovenskih pjesnikinja. Nešto je objavljeno u casopisima.Nadam se da ce jednog dana biti objavljeno i u knjigama.
VeCi dio svojih nekad zamišljanih putovanja vec samostvarila. Spremam se i na nova. S Pedagoškom akademij ommnogo sam proputovala. Naše su mi ekskurzije puno znacile.Posjetili smo mnoge zemlje Europe i mnoge izvan nje, nekepredjele bivšeg Sovjetskog Saveza i neke zemlje sjevemeAfrike.
Kako sam diplomirala iz francuskog jezika i književnosti,proputovala sam dio po dio meni drage i duhom bogate zemlje - Francuske. Upucivala se po tragu djela i života francuskih literata i drugih stvaratelja.
7
8
Kao što je Mostar moj voljeni grad djetinjstv:;l i ranemladosti, tako je i Ljubljana moj voljeni .grad u kojem samsazrijevala, stvarala i sada stvaram.
PišuCi dio svoje poezije na slovenskomjeziku, rekoh sebi:Bilo bi pošteno od tebe da se lijepo popneš na Triglav, daposjetiš slovenskog "ocaka", najznacajniju goru Slovenije, njezin simbol i poticaj kroz vijekove. To što smislih,to i ucinih. Taj moj podvig bješe moj drugi najsretniji dan uživotu.
Bila sam ponosna kad sam stupila na vrh Triglava, kadasam grlila njegove najviše stijene, upravo okupane prvimsuncevim zracima. Ucinilo mi se da grl im cijelu Slovenijui slovenski narod. Kako i ne bih. Svoje rodene korijenepuš6am u ovoj sada mojoj dragoj drugoj domovini.
Mila Vlaši6
1994. godine, u medunarodnoj godini obitelji, nastao jegornji zapis i objavljen u maloj knjizi Na rukama me ugrad donijeli, izdavac Vodnikova domacija, Ljubljana. Ta jezbirka poezije bila namijenjena izbjeglicama koji su se tada,u vrijeme rata zatekli u Sloveniji. Cesto sam posjeCivalaizbjeglice u školi dr. Vita Kraigherja u Ljubljani i sprijateljilase s djecom. Oni su pricali o nesre6i koja im se dogodila uratu. Ubrzo sam ih skrenula od razmišljanja o tilll'strahotama.Tražili smo veselije teme. Price, njihove imoje, inspirirale su
me za pjesnicku zbirku Na rokama me u grad dopijeli.
M. v., 1999.
UCINILO MI SE DA SU ZVI]EZDE*
" ... Vedri vidici vedrih perspektiva utkivaju njen osmjeh,smisao kretanja kroz protekle godine 'što bahato dijele plodove iskušenja, u nesmrtnost ljubavnih cežnji' i nazire na bijelim putevima kako 'zvijezde prostiru vidik'. Pjesnikinjaje osjetila da se ne može 'izgubiti vremenu', jer joj je Ono 'ustupilomjesto pored sebe'. 1ona ceka nova dozrenja, nove uspone ..."
S. Burina
* Izbrano iz: UCINILO MI SE DA SU ZVIJEZDE - Zazdelo se mi je, daso zvezde (Klub pisaca "Abraševi6", Mostar, 1969)
9
10
Dodoh na svijetu rujansko nedjeljno jutro.1 bi moj život obilježen kazaljkom usun canom satu.
1pridobi beskrajne prijašnje živote.Življenje i vrijeme me prisililoda pišem rijeci i crtam mostove usadašnjosti.A ona je, cini mi se, izvan menei samo je dijelom mogu dosegnuti.
1 dokle koracati obecanom stazornda bih naišla
na j edan j edini mirni danu kome bih osluhnula glas tišine.
U tišini kroz granjelahor se šunja do mene.Njegova sigurna ruka mi suze briše.Ucinilo mi se da su zvijezdejace zatreperile na bistrom nebu.To mi šalju rijeci utješne.Odjeci radosti su tihi kao moje suze.Zora me nij e susrela.
Titra u meni tajanstvena sreca.
Duboko je zapretan moj žar.Ne nosim rasute dragulje,vec usamlj enostkoja je bogatstvom ispunjena.1 moja usamljenost negdjeu kutku srca u toplome sjedi.A ono neizrecivo je tako daleko.
Ogrnuta velomslijedila sam glas svoji pošlanecujnim koracima ljubavi.Mjesec je cekao za brežuljkomda me pozdr\lvi.Klimnu glavom.Proljece mi pokloni osmijeh.
1 drvece se popelo na prsteimahalo mi svojim granama.Jedan oblak koji se odmaraou kutku neba
želio je da poput ptice poleti kmell!o
1planine su ispružile svoje ruke.Ione kao da hoce da se upute samnom.
Osjecala sam da sam pravi putizabrala.
11
12
Otvaram prozore svoga dvorca1 suncu
1 mJesecu.Zacaranje to dvorac.Njega umjesto bršljanavilina kosa obavija.U njemu se snovi grlei pjesme radaju.
Rasprostro se dan.Rasutih ocijui s nemirom medu ljudimahodam suncanom stazom,
vjeruju6i u nepoznato.Neizvjesnost saznanja za Sutra.Stotine pitanja imam na usnamapripremijenih za novi svijet.
lako su mi prsti osamljeni u lahoru,volim prolje6e.Ono mi sve ljepše nade uzdiže.Ja u njemu dadohsvojoj budu6nostislobodan put.Adanašnju sebe prepustih Sudbini.l evo me - korac am suncanom stazom.
UN SOFFIO DELLA TERRA DI ERZEGOVINAIDAH ZEMLJE HERCEGOVINE*
"Pripadnica drugega povojnega jugoslovanskega pesniškegarodu Mila Vlaši6-Gvozdi6 je samoten glas, vse prepojen zliricnostjo in še posebej s humanimi poudarki pesnica poezije. "
Giacomo Scotti
* Izbrano iz: UN SOFFIO DELLA TERRA DI ERZEGOVINA
- Dah zemlje Hercegovine (Coop-ed "Le Sfinge", Neapelj, 1983);prevod pesmi v italijanski jezik Giacomo Scott 13
SOLTANTO IL MIOSAMO MOJ DAHMIAMADREMOJA MAJ KARESPIRO
Figlia cara
Kceri dragaE le albe sanno
I zore znajuCarissima miaNajdraža mojaLe piogge e le bore
Bure i kišeResta ancora qua1cheOstani još koji danNatura solitaria
Samotna prirodaglOmoNije te se majka
IrripetibileNeponovljivaNon sono, ancora saziaNagledala
ln un cantuccio di paradisoU krajicku rajadi vederti
Discorro con le tortoreDozivljem se s grlicama
Per completare il tempoDa popunim vrijeme
Della mia terraZemlje svoje
lo cotogno serbato nelloJa dunja u škrinji
scngno
zatvorena
SULL'ASPRO DURO
U TVRDIMCARS O
KRŠEVlMA
Selvaggia pietra carsica
Divlja krševinaLa pietraia del Carso
Krševina KršaL'INTERO MONDO CIJELI SVIJETLanda rocciosaKamena goletDELLA TERRA MIA ZEMLJE MOJESuI Carso rocciosoNa kršnom KršuABITA IN ME
U MENI PREBIVATerra assetataŽedno zemljišteTerra monte con sette
Brdo zemljišteMi aggiro sopra icoIli
Ja putujem pO'Montagne d'oroSa sedam zlacanih GoraPer sentieri
brežulj cimaOgni montagnaSvaka GoraIrraggiungibili
Putanjama n((dostižnimSette miracoliSa sedam cudesaLe mie soste
Stanice mojeOgni miracoloSvako cudoSottili
Treptajisotto sette stelleIspod sedam zvijezdatremiti
Tananilo roceiosaJa kršna
SuHe mie MontagneU svojim Gorama
Come roecia erzegoveseKao stijena hercegovska
14
1
15
DUE VOLTE
CINQl)ECENTO
E ancora un'interanotteinsonne
sta viaggiando il mio carofino ame
Gia sette monti ha passatoda quelli ha strappato tuttele notti
Sette epoche in settefiumi ha versato
per la gioia.
SETTE SORGENTI
Dai miei monti
SgorganoSette sorgentiTercanoilloro corsoUscii silenziosa
dalla reggiaDbbandonata
DVA PUTA PETSTOTINA
Ijošjednucijelu noeMoj dragiputuje do meneVec je sedam goraprekoraciloSve noci s njih skinuoSedam Vremena
U sedam rijeka stocioZa radost.
SEDAM IZVORA
S mojih goraProkljucaloSedam izvora
Traže svojTokTihom izadoh
Iz opustjelihDvora
SE FOSSI RIMASTACONTADINELLA
Sarei una pastorellaCon fazzoletto in testaCon un ricamo in mano
Con un gregge di pecoreAd ogni salviadarei un nome
Imparerei atenereil fuso in manoaSovici
DA SAM OSTALA
SELJANCiCA
Bila bih pastiricaS maramom na glavi
Spletivom u ruciSa stadom ovaca
Svakoj bih kaduljiIme dalaNaucila bih držatiPreslicuU Sovicima
16 17
PESMI ZA PRIJATELJE*
"Pesnici, Hercegovki po rodu, tece !irska beseda v slovenšcinikot v materinšcini. Prepušca vse svoji subtilni muzi, da jo poslovensko pelje."
Janko Moder
* Izbrano iz: PESMI ZA PRIJATELJE - TECEM S SRCEM NERETVE
IN SOCE (Samozaložba, Jesenice, 1986), bibliofilska izdaja z avtoricinimrokopisom
.<.M:t. /-.?.,.. ••.. Q~l()v
dttt.·,;VA. t,.-J1/
M-A- ~~~<.-,~ ,f~.&v..'~l-i
/J'7.-V;~~' otr~/~
(,jI.tM~U,( ,.A.. 1'7/... .•.•··.-;~z..•. {;,·: .•·d
c· •
h f.K. •....••.,'.
U«,.T -"M.u..;! •...nU..1A1.~
d""ttW:.;'hh~ .4f..-... "1,nybJ'I'zt.:v\b->1-c. ,t.o=n"dv,.
, ....4•.••.•. .-4~ /"Htr •...1.4_"
A61..z..t. ~e . ........,'Z.4-t~t.t.1~,
~ A-~(.t,'t·_I'~o",e",'.•.~l- A,! ••tf"r~ /""f.,~.?;&.~ ••....•...•.t'M-(",·
~I
o/7JaM7f:uiM;rI2.{D't. 't-,,(.-t,. /1t:JU/1>-U.:z,a..t.UV
-dt,. ..,....,0· /1.,,'04 e/J1·t~,,'u:J
18 19
5 b QJ 10
•N, ,Syt>.cL1, Y; f,(e{.'
I'h-vf Idru. '
1Jqc&/t<t.
:!&1i~<>,
('1
f
",{/e. ~~;.t."i-t Ilt..')(:'·,h.f"h..v~ /./-C:U •./:;-
!!! ..1Y!~f('(""
8
f?t/yJW M1.
h~eth.- /I1.Ctj)UI
.iM, /Y'~~ W tqr,;
JU vevnv /1e.Wv,
1tlY /IV d{)<~ 1<••••• &..&,
/yyw ;y/"r'" ,1. t,4'-~~!'ert nI-,.,.r..:v ..•..
,4t-1v.
l , 'X:-:-W"-V(1f,p1~~ .
.,j,~'~ i"" hnY'v,h,;t,'la."
15'/1I .
20
,Jo/1dad. 1""''''' /l1>U4t,l<v.t-'l.#lY ~U1M<.t(.,
l' d0~u' ,.(.t.ia.
.t:Jd..ctM/J.t
/;-/,(,(,)ru,t " ttunt- /.l 4-ue1''I.
,Ail/U.tn'f, ffl .:t~ie·,
21
NA RUKAMA ME UGRAD DONIJEL!
Na rukama me u grad donijelimajušnune stigoh se zamrciticadu drugog ognjištai bronzina
ispružih nogicuna stepenicama
U MOSTARUU Mostaru
za prvIkorak.
NA RUKAMA ME U GRAD DONIJEL!* nikako ne moguprežalitišto nisam nosila opanci6e
" ... Mila Vlaši6 je cista liricna pesnica. Po avtobiografskemzapisu (Na rukama me u grad donijeli) je prve pesmi zapisovala v skrivni dnevnik, da se ji "bratje ne bi rogali". V otroštvurojen jezik zasebnosti je razvila do krhkih, kratkih pesniškihbesedil, ki so kakor šepetajoc spremljevalec drugega, velikobolj javnega jezika ... "
Marjan Pungartnik MOSTAR
* Izbrano iz: NA RUKAMA ME U GRAD DONIJELI - Na rokah so me
v mesto prinesli (Zbirka "Egzil ABe", Ljubljana, 1994)22
Mostar
moj gradima carobnu
kapijucim je otvorišobasja tesvjet10sti udeš
u vjecituigru SuncaMjeseca i zanosaNeretve
23
-:~
DOKJE KAMEN
Dokje kamen klasaou mome kraju
zore su listaleNeretva beharala
ja sam stasala
U KOLIJEVCI
U kolijevci djetinjstva
ljepota se skrilaprošlost prizivam
MINARETI 1ZVONA
Dok vitkiminareti
i crkvenazvona
razgovarajus nebom
s kamenana kamen
skaku6e
razdragana
-
MOJ OTAC
Moj otac nije izoraosvoJe njIve.
Primio je porukusvoga sazviježda
24 da ode u grad
na rame mi se spuštaruka maj cina
Neretva
POD BIJELIM BRlJEGOM
Ja pod bijelim brijegom
u haljini bijeloj
s bijelim mašpamana pletenicama
u sebi sa cvijetom bijelim. 25
26
SJECANJE NA DRUGI SVJETSKl RAT
Kao što samja u djetinjstvu sobiteljibježala iz Mostara u Hice, u Goranceprema Bugodolu. Slicno su mlade generacijedoživljavale naš noviji rat.
Zbogom ljepoto jutra,Zbogom jasne veceri moga djetinjstva,Zbogom mjesece, moj dobri starce,Ne6u zaboraviti tvoje cudesne bajke,To nježno doba.
Pogledaj, sivo prostranstvo je zavladalo,nad našim glavama olovna kiša pada,I mi trcimo u rovove.
Vidim da si i ti zamišljen.
Reci svojim zvijezdama da žmirkaju.ne treba sve da vide na Zemlji,A ti se skrij u onaj oblakšto plovi prema kutku neba.
Potajno u noCi sacekaj sutrašnjicu.Tada ce Zemlja poroditi djecu za radost.I njima pricaj bajkeKoje si za nas smišljao.
Mi odlazimo i napuštamo domove.
Turobnim hercegovackim kršemPrema obzorjuUputila se karavana ljudi,Tiša nego igda.1roke su tihe
Ali one nisu izgubljeneNešto nose.
Žene su naprtile na leda nejaku djecu.Ja sam skakutala
Da bih dostizala starije,NoseCi loncic u ruci.
I moje oci su se opraštaleI kidale od vidokruga.Išli srno bez prestankaTražeCi put bez metaka
I nebo bez baruta.
27
28
ZACUDENA
KADPROHODAH
zacudih se ljepotikamena
KAD PRISLUHNUHzac udih se žuboruNeretve
KAD ZASANJAH
zacudih se car1ijanjulahora
KAD IMAH PLETEN ICE
Kad imah pletenice,znala sam zanovijetatido beskraja,
a jogunluk mi otacnije mogao istjeratinikada
KO JE ZEMLJA DAROVE DELILA*
" ... Lirika Mile Vlaši6 se rojeva iz dojemanja lastne individualnosti ('nosim / svojo pesem' - Zrasla z naravo). Ne ostaja vokviru konvencionalne ženskosti. Nasprotno, ljubezen je pri
njej bolj komentar nekakšnih tektonskih premikov. V pesmi-kristalu 'zastavila sem / svoje hrepenenje / za ljubezen / gora'zelo dosledno izpeljuje metaforo zastrtega Jaza. Kako bi sicerlahko napisala 'jaz, nikoli izrecena'? Niti mehkobe ni in nitinepotrebne topline, je 'kristalni šepet'. 'Moj apesem / pogovor /z menoj' - tu ni prostora za drugega. Pesemje od mladostnegadnevnika do danes skoraj hladno, neprizanesljivo soocenje sseboj. Aje prevec rahlocutna, da bi lahko bila trda. Predstavljajmo si njeno liriko kot kozmicne, kristalne kosme, mogocetudi kot genske strukture. V teh trenutkih je najbolj avtenticnaMila Vlaši6 ... "
Marj an Pungartnik
* Izbrano iz: KO JE ZEMLJA DAROVE DELILA -'-Dr. Francetu
Prešernu z ljubeznijo - Kada je zemlja darove dijelila - Dr. FrancetuPrešernu s ljubavlju (ZKO Maribor, "Mariborska literarna družba", bibliografska izdaja, Maribor, 1996)
29
30
IZ MOJEGA DEKLIŠKEGADNEVNIKA
V šoli smo se ucili o Prešernu.Nisem razumela vseh verzov.
Vtisnili so se mi v dušo,bila sem prepricana,da so namenjeni meni:
- TI SI KRIVA,LmBEZNIVADEKLICANEUSMILJENA
Tako je vzklilamoja prva pesniška ljubezen .
ko je Zemljadarove delila
~ sem ji prišlapomagat
MOJ PROSTOR
sama polnimsvoj prostorv Casu
z besedo
Ljubezen
njena prvaiskra se jezaiskrila
v otroštvu
mOjem
. .njen prvIplamenje vzplamtel
v otroštvu
mOjem
KOLIKO JE SVETLOBNIHLET
od sedmih ocetovihAtlantovih zvezd
Plejad
do sedmerih
Triglavskih jezer
med njimisama
cisto sama
zadnja hcisoncnih zatonov
31
32
ZRNA
LJUBEZNISEJEMposamotililtihoti
ponjivahlilgorah
med
ljudi
z vonjem svojihhribov v laseh
sem prišlapod Triglav
SRAMEŽLJIVE ROKESEM PRINESLA
S SVOJIH GORA
pšenico obcutkovoljcno vejicosoncne vzhodein vse mavricnebarve
s svojega neba
spotomasem pobralavinsko trtokraških dedov
da me napojiz ljubeznijo
življenjaiz starih casovso se naselila
v moje življenje
njihov duhme hrani
33
34
DOBRODOŠLA,VECNA POTNICA
V SRECANJUS PRIHODNOSTJO
tisocdnevna hojaza menOj
tisocdnevna hojapred menoj
vedno v romanju
zlate misli
preplavljajomOJopesem
pred mavricošepetajo dežnekaplje
v mavricnih barvah
se lesketajo
v slovenskih
in hercego:vskih gorahzapISUJempesem
da se nikoli
ne izgubi
PRELEPA SLOVENIJA
majhna, drugacnaveliko srce
topla rokalipov cvet
vrata Pomladi
odpiraš
s Prešemomkorakaš
35
CIJELI VIJEK TIHE CEŽNJE*
" oo. Odlazak iz rodnog mjesta, zatim iz grada svoj ih prvihkoraka, iz zavicaja, predocuje se najpresudnijom odlukom,neprestanim razlogom za nadu upovratak kako bi bila što
sudbinomjoj je odredeno:Odakle sam
Otišla
Da postanemZemlja svoja ... "
(Omamljivo jekada se vracam na Kamen)
Dr. Vlado Pandžic
* Izbrano iz: CIJELI VIJEK TIHE CEŽNJE - Za življenje tihega
36 hrpenenja (Smart/Mariborska literarna družba, Maribor, 1997)
JA TVOJA OD PRVIHPOSLJEDNJAŠEHEREZADA
Iz deset stotina ijedne nociS Krša našega
Tvoja suncevinaIz deset stotina ijedne nociS Krša našega
Tajom tvoja PenelopaIz stotina stotina ijednenoci
S Krša našegaStihana noc se uspavala umom snu
Sacuvaj tajnu mojuPrije nego što usnemLjubav mi je tvoja potrebnaZemljo rodena
KRŠU DRAGI
Starodrevne prorocice me uceI spremaju za ljubav neku
K tebi sam se uputilaDa osluhnem glasTvoga beskraja
Da potpiriš iskru zapretanuU korijenu
37
38
NEZNANIM PUTEMCU SEUPUTITI
U zoru
S jedinom suzomUoku
Na nikoga se necuOsvrtati
Koracat cu pažljivoDa ne povrijedimSocnu kup inu s naših Gora
Vijuge cu rijeka prekoracitiDa ne zgazim cvijecePlavo i žuto što rudi
Šaptat cu ti rijeciDa te volim
Ja tvoja od prvihPosljednja Šeherezada
GLAS BESKRA]A MIRECE
- Prima te Zemlja tvojaDodoh u Zemlju SuncaDa mi išcita misli
Poljubih skute Grude rodene
U Zemlji svojojZaželjeh postati miljenicaMiljenica posljednjaU posljednje doba
,- Odavno je svima sreca1 sve drugo razdano -
Nastavlja glas beskraja
- Sudba je tvojaSreca u cežnji -
NEKE OD DESETSTOTINA
I ]EDNE NaCI
Neproziran tajni glasMojih predaka mi se javio
Ja tajnovit život1 carovite oci od njih stekoh
Pusti me u kopreni
Neopaženu
Nek mi srce vlada
Nek ne stigne um do mene
Ja sramežljiva tvojaŠto skrivam omamljiv pogled
Urokljive zle oci
Mogle bi mi nauditi
MENE
DAH TVO]KRŠU DRAGI
Sva nebeska blaga
Oplodila
Ja sunceva zraka tvoja
Ja biljka tvoja
Ljubavi mi samo dajNikada ljepša biti necu
Ja s Krša našegaPšenica nepožeta
39
MOJ MOSTAR, LJUBAVI MOJA*
"Mila svoje roke, svoje lice, cijelo svoje bi6e sa svojim pjesmama okre6e suncu, njegovoj jarkosti koja nije kazna, ve6 jedar svakom onom koji voli svjetlost. Upravo s tih razloga ijesu njezina Hercegovina, njezin Mostar i sunce središnji simboli njezinih pjesama, a njezino djetinjstvo neiscrpna škrinja stajnama i mudrostima koje nas neumomo prate."
Krešimir Šego
KAD ŠIPAK CVATE
Prpošni cvijetdivlja roža hercegaljepotom cara
OKRUNJENAVIJENCEMKRASU LJAKA
trcah po Livadisvoga djetinjstvada naberem
cvjetove maleza sje6anjena dane mlade
UZ PUTOVE PRAŠNE
po bijelom kamenjaronabirah šipkekadulje i smiljeau prolje6a mi dragarazlepršana i puna daranabrah za sva vremenamirise behara
* Izbrano iz: MOJ MOSTAR, LJUBAVI MOJA - Moj Mostar, ljubezen
moja (Mariborska literarna družba, Maribor, 1999 in Matica Hrvatska,
40 Mostar, 1999)
HOCEŠ LI TI
ljubitelju moje pjesmei kada mene ne bude više
prona6i Livadu moga djetinjstvaTamo je ona gdje su najljepše bašceU svaka doba godišnjeraznovrsne plodove dajeUberi procvale Uspomene
41
42
KAD IZADOH IZ LlVADE
SVOGA DJETINJSTVA
zapitah srce svoje- Znaš li ti
mudrost puta kojemu krecem -
- Prati te plavet nebapred tobom su stazeduge i tajnovite -
Ubrzah hod kroz Vrijeme
da stignem
U MENI SU TISUC:E
CAROLlJA
Neke igre svjetlostiNikada se one
ne mogu otkriti
Samo se jedna pojavikada se moja rijekau božanskoj ljubavis morem SPOJ1
GRGOLJAVA RIJEKA PJEVA BRZICOM
Presiplje se u radost ljubavi
Proljece rasprostrlo granjepo suncevom zracku
Moje se pletenice raspletošeu razdraganom danu
Utabanah tragna kamenitom tlu
ZAZUJAŠE PCELE PO CVJETNOMDRVEC:U
Raskošne bašce
evati svoje poljupce izdarivaše
Vrijeme uzdarjasastanaka irastanaka
U igrama pomladivanjasva svjetla nebeskau meni se stopiše
43
44
MJESEC SE IZ SNA BUDI
Ugledah ga kroz trešnjeve grane
Eno ga, polako šece nebeskim svodomcekajuci novorodene zvijezde
Smišlja - Koja imena da im dam-
S košarom u ruciizadoh iz bašce
Krijesnice mi put osvijetliše
OSTAVLJAH USPOMENE
u skrivenim granama trešnjeu dahu lipeu valu moje rijekeu cvijetu šipkau korijenu vinove lozeu listu duhana
u kupinama i smokvama
ŠTO CEŠ SA MNOM
MOJE VRIJEME
Komu li ceš me predati dalje?- Vremenu u Vjecnostono nikada nestati nece -
Odnesi me tihim vjetricemiz Livade moga djetinjstvau praskozorje kada Mjesecjoš svoje zvijezde izgubio nije
U MENI SU TISUCE
CAROLIJA
Pupoljak ružeposljednju rosu gubiurano] zon
45
USRED JARKA SUNCA*
" ... U pjesmama Mile Vlašic naslucuje se velika brižnost usmještanju rijeci na pravo mjesto. U tome uspijeva.
Pjesnikinja je po rodenju, Božijem daru; pa kad je prirodnospontanija i opuštenija, eto i iznimno dojmljivih stihova:
ja, trpko vino neispijenoja, nikada izrecena
ja, Neretva neistocena(Dah života zemlje Hercegovine) ... "
Dr. Vlado Pandžic
* Izbrano iz: USRED JARKA SUNCA - Sredi jarkega sonca (Mariborska
46 literarna družba, Maribor, 1999 in Matica Hrvatska, Mostar, 1999)
NAJLEPŠA JE TRAVA U MaMEKRAJU
Meka i svilena
Najlepši je Kamen u mome krajuBijel i cist
U njemu bije srce meko i mudro
Moj Kamen je najmudrijiTajne mi u vrijeme podari
Zarekla sam se svome Kamenu
Da cu tkati rijeciCudesne ljepoteDrevne bajke odvajkada
S Krša našega
IZNJEDRILA MEZEMLJA MOJA
Da kradem bisere
Poglede Krša
1pjenušave slapoveNeretve
47
48
MOLlTVA
Molitvu ti prinosimotrgni me od zaboravaZemljo moja draga.
Ne zapusti me bez snova.
Ja tvoja krhka ineznatna.Ja tvoja jaka i ponosita.
Utekla.
U krilo se tvoje vracamda nešto golemo prešutim.
Mene baštinicu Kamena
Ima] na umu
Srce moje kuca za te.
Loza, duhan, smokva,
Neretva ijanek ostanemo tvoja tajna.
ZGASNULl SU LAMPU
NAŠI ZEMLJACI
Antunu Branku Šimicu
za moj prvi dolazak
XIV Šimi6evi susreti, 1980.1.
I polegli vec poodavnoSamo kose moje budneVijore u mrklu noe
Tvoj brijeg plav ivisokSusjed neba
Moj brijeg plav ivisokSusjed tvoga brijegaI susjed neba
II.
Ti navrh brda uza strme stijeneTi cudo
Ja u dnu bezdana strmoglavo
Ja sicušnaSama samcata
S hladnom prazninom oko
sebe
I s krajickom vidika plavetnila
Iznad sebe
49
50
Moram ti ruku samotnu pru~ati1 svoj treptaj rasplamsani
U nedogled
III.Sanjare naši vinogradiSanjare naša duhaništaSanjari vjetri6 SuncanikKada nas obade
SanjarimjaIspružena ruka osameZa nepoznato
Sanjariš tiNavrh brda
Stanovita vjecnost
VELIKO CUTANJE U NAMA
RAZGOVOR S OCEM
K6eri draga, najdražaMila moja, Mila:Sedam Vlaši6a na nebu
Sedam na Zemlji.
Oce dragi, naj dražiTvoj zavjet nosimNe mogu se izgubitiUVremenu.
Gore sva svjetlaMoga djetinjstvaKoja si nam upalio.
Traže6i putHodam onimSkrivenim stazama
Po koj ima si nas
Vodio.
51
52
BESEDA O AVTORICI
MILA VLAŠIC (18. rujna 1928., SoviCi, zaselak Vlašici,Grude, Mostar). U Mostaru je završila osnovnu ško lu, nižugimnaziju i ucitelj sku školu, u Sarajevu Višu pedagoškuško lu, au Ljubljani Filozofski fakultet (slavistika i romanistika). Na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani radi la je kaoviša predavacica, metodicarka; pisala je udžbenike. Danas jesamostalna i neovisna umjetnica. Piše na hrvatskom i slovenskom jeziku.
MILA VLAŠIC (18. september 1928., SoviCi, zaselek
Vlaši6i, Grude, Mostar). V Mostarju je koncala oSl(0vno šolo,nižjo gimnazijo in ucitelj išce, v Sarajevu Višjo pedagoškošolo in v Ljubljani Filozofsko fakulteto (slavistika in romanistika). Na Pedagoški akademiji v Ljubljani je delala kotvišja predavateljica, metodicarka; pisala je ucbenike. Danesje samostojna in neodvisna umetnica. Piše v hrvašcini inslovenšcini.
Objavljene zbirke poezije
UCINILO Ml SE DA SU ZVIJEZDE -Zazdelo se mije, da sozvezde (Klub pisaca "Abraševi6", Mostar, 1969)
UN SOFFIO DELLA TERRA DI ERZEGOVINA-DahzemljeHercegovine (Coop-ed "Le Sfinge", Neapelj, 1983)
PESMI ZA PRIJATELJE - TECEM S SRCEM NERETVE INSOCE (Samozaložba, Jesenice, 1986)
NA RUKAMA ME U GRAD DONIJELI - Na rokah so me vmesto prinesli (Zbirka "Egzil ABC", Ljubljana, 1994)
KO JE ZEMLJA DAROVE DELILA - Dr. Francetu Prešernu zljubeznijo - Kada je zemlja darove dijelila - Dr. Francetu Prešernu s Ijubavlju (ZKO Maribor, "Mariborska literarna družba", Maribor, 1996)
CIJELI VIJEK TIHE CEŽNJE - Za življenje tihega hrepenenja(Smart/Mariborska literarna družba, Maribor, 1997)
MOJ MOSTAR, LJUBAVI MOJA-Moj Mostar, ljubezen moja(Mariborska literarna družba, Maribor, 1999 in Matica Hrvatska, Mostar,1999)
U SRE D JARKA SUN CA - Sredi jarkega sonca (Mariborska literarnadružba, Maribor, 1999 in Matica Hrvatska, Mostar, 1999)
Izbor in prevod iz slovenšcine v hrvašcino Mila Vlaši6 za knjigo: MILAKACIC, V ŠELESTENJU TRAV ME IŠCIITRAŽI ME UŠUŠTANJU TRAVKI, Naklada Jurci6 d.o.o., Zagreb, 2004
53
KAZALO
MOJ I DRAG 1 C ITATE L) 1.........................................•....................... 6
UCINILO MI SE DA SU ZVijEZDE 9
UN SOFFIO DELLA TERRA ol ER.ZEGOVINA. .13
PESMI ZA PlUjA TE Lj E 18
NA RUKAMA ME U GRAD DONljELI 22
Ko JE ZEMLJE DAROVE DELlLA. 29
C/jELI Vlj EK TI H E CEŽNj E .36
MOJ MOSTAR, LJUBAVI MOjA. .40
U SRED JARKA SUNCA. .46
BESEDA O AVTO lU C[ 52