cijena 20 kuna glasilo islamske zajednice u hrvatskoj

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

izlazi tromjesečnogodina 3, broj 5- 6 / srpanj, 2015.

tema broja:Nermin Botonjić: Hrvatski model islama

Intervju:Zoran Filipović

Suradnja jednakih: Predavanje veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj, Nj. E. Kennetha Herberta Mertena

Srebrenica 1995. - 2015.

Enes Kišević o Nuradinu Trtovcu

Ideja Riječke džamije

Sead Alić: Karikatura od karikature

| 35_6 2015

mr. sc. Nermin ef. Botonjićglavni urednik

RIJEČ UREDNIKA

Poštovani čitatelji, treći dvobroj časopisa Minber – službenog glasila Islamske zajednice u Hrvatskoj dolazi u mubarek mjesecu – ramazanu. Iako se o ramazanu mnogo govori, posebice u vrijeme kada nastupi, nekako uvijek ostaje osjećaj da nismo rekli dovoljno i da treba više. Je li to zbog toga što su ramazanske poruke neiscrpne (što bi bilo normalno) ili zato što se rezultati na nama ne vide baš najbolje, ostaje na svakomu od nas da dâ odgovor. Međutim, važno je ne ispustiti s uma da je ramazan jednom u godini, da je jedinstvena prilika za stjecanje Božjeg oprosta, milosti i nagrade i da nitko ne zna za sebe hoće li idući dočekati. Također, ponajbolji pokazatelj napretka u duhovnoj izgradnji i obnovi u ramazanu kao i rezultata nakon završetka posta, ogledaju se u našim odnosima. Ukoliko smo se s nekim s kim smo dulje bili u zavadi pomirili, možemo govoriti o uspjehu i duhovnoj obnovi jer smo pobijedili ono najvažnije – svoj ego. Ako nismo, trebali bismo potražiti razloge gdje smo ispustili priliku i zapitati se jesmo li istinski snažni. Unatoč brojnim analizama s kojima ćemo se suočiti, a u kojima će mahom i sâm šejtan sudjelovati, ne zaboravimo da od naših međusobnih odnosa ovisi i zdravlje naše zajednice za koju svi nosimo odgovornost.U proteklom razdoblju poduzeti su važni koraci poboljšavanja djelovanja naše zajednice. Pisali smo u prošlom broju o Gunji, poplavi i izazovima oporavka s kojima se lokalno stanovništvo suočava. Članovi Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i muftija uspjeli su prezentirati razmjere šteta, pobuditi zanimanje i, na kraju, uključiti naše prijateljske zemlje u projekt obnove. Posebno zanimanje pokazali su za projekte koji se tiču održivog povratka, te se s tim u vezi očekuje skora realizacija donacija krupne stoke i plastenika. Također, aktivno se razrađuje sustav kojim će se osigurati otkup, tj. primanja za uzgajivače, a prvi korak u tom smjeru je već i napravljen osnivanjem Zirata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Zirat je nova ustanova Islamske zajednice koja je osnovana da bi distribuirala huma­nitarne pomoći i koja će se baviti svim djelatnostima usmjerenim pružanju pomoći članovima Zajednice. Pored poplava u Gunji i izvanredne situacije koja je zadesila veliki dio stanovništva tog kraja, već dulje vrijeme svakodnevno se javlja potreba za pomoći ljudima kojima je ta pomoć sudbinski presudna. Stoga, naša zajednica će pokušati, u skladu sa svojim kapacitetima i mogućnostima, pomoći osobama koje su u potrebi kroz novoosnovanu instituciju. Pored osnivanja Zirata, učinjen je značajan korak u aktivnijem pristupu pitanju vakufa te je osnovana i druga institucija – Vakuf Islamske zajednice u Hrvatskoj. Među ključnim zadaćama Vakufa je skrb o imovini Islamske zajednice u Hrvatskoj, kako i na koji način je čuvati, održavati i unaprijediti, a s druge strane promovi­rati ustanovu vakufa među našim vjernicima. Osnivanjem Vakufa članovi naše zajednice dobivaju servis koji će im moći pružiti punu podršku u realizaciji nakane da iza sebe ostave trajno dobro od kojega će imati koristi i nakon što jednog dana presele na bolji svijet. Osnivanjem navedene dvije institucije koje su nam nedostajale, Islamska zaje­dnica u Hrvatskoj nadopunila je svoje institucionalno organiziranje. Namjera nam je da kroz navedene institucije pomognemo članovima naše zajednice, jer kroz pomoć i potporu svakog od članova, jačamo zajedništvo i Zajednicu u cjelini. Kad svatko od nas, uloži u sebe u smislu odnosa prema sebi i drugima, ako Bog da, ispunit ćemo dobar dio svoje zadaće na zemlji. Iza nas su brojne aktivnosti, realizirani projekti i dobri rezultati kao plod pre­danog rada svih džematlija i djelatnika naše zajednice. Pobrinuli smo se da u ovom broju pronađete informacije o našem radu i postignutim rezultatima kao i radove koji će vam biti, nadam se, od koristi. Uz želju i dovu da ovaj ramazan u dobru i zdravlju ispostimo, da nam Allah dž.š. primi post, ibadete i dove te nam svoju milost i oprost udijeli i da svi iz njega izađemo bolji u svakom pogledu, mahsuz vas selamim i pozdravljam!

I, svima – BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

4 | | 55_6 20155_6 2015

Rukopise i fotografije ne vraćamo

ImpressumMINBER: Glasilo Islamske zajednice u HrvatskojCijena: 20 kuna

Izdavač: Mešihat Islamske zajednice u HrvatskojTomašićeva 12/2, 10000 Zagreb, Republika HrvatskaTelefon: 01/4614-473 // Faks: 01/4550-521

za Izdavača: Muftija dr. Aziz ef. Hasanović

ureÐuje: redakcijski kolegij

GlavNI I odGovorNI uredNIk: Mr. sc. Nermin ef. Botonjić

zamjeNIk GlavNoG uredNIka: Avdo ef. Imširović

IzvršNI uredNIk: Kemal Mujičić

TajNIšTvo redakcIje: Emina Hodžić

GrafIčkI I lIkovNI uredNIk: Dino Trtovac

prIjelom, GrafIčkI dIzajN: Ana Zubić i Marin Jukić

redakcIja: Muftija dr. sc. Aziz ef. Hasanović,Muftija Ševko ef. Omerbašić,Mr. sc. Nermin ef. Botonjić,Prof. dr. sc. Sead AlićAvdo ef. Imširović,Kemal Mujičić,Mevludi ef. Arslani,Aldin Dugonjić

kuNskI I devIzNI žIro-račuN:PRIVREDNA BANKA ZAGREBRAČKOGA 6, 10000 ZAGREB-CROATIABroj računa: HR22 2340 0091 1000 85466SWIFT code PBZGHR2X

TIsak: GRAFOMARK d.o.o. J. Lončara 2f, 10090 Zagreb

za TIskaru: Mato Marković

Naklada: 1000 primjeraka

AMrA HoDžIć:PuLA, PREKRASAN GRAD OBASJAN ISLAMSKOM MLADEžI 64. - 66.

PRVA ŠKOLA S HALAL CERTIFIKATOM 67.

sADRžAJ

NErMIN BotoNjIć: SREBRENICA 34. - 37.

SEAD AlIć:KARIKATuRA OD KARIKATuRE 38. - 41.

KEMAl MujIčIć:

SLOBODA VJEROVANJA 42. - 45.

ElvIS DEuMIć: uVOD u ISLAMSKE FINANCIJE (2) 57. - 59.

AlDIN DugoNjIć: HALAL NORME u KLAONICI KRuPNE STOKE 60. - 63.

AMrA HoDžIć: OJ, BuDI SVOJ! 68. - 69.

EMINA MEšIć: MLADI I ISLAM VOLE SE JAVNO 70. - 73.

NErMIN BotoNjIć: IZNIMNA OSTVARENJA 74. - 77.

uVODNIK 3.

žIVOT u DžEMATIMA 6. - 15.

POVIJEST POGLAVIČINA PISMA 32. - 33.

aNdrea rImpfkasaBa vIlkovar

Kasaba na carigradsko - budimskom drumu

52. - 56.

24. - 29.

Razgovor saZORANOM FILIPOVIćEM, publicistom i umjetničkimfotografom

sead alIćTema Broja :Islam u HrvaTskoj

Inicijativa za rješenje pozicije manjinskih vjerskihzajednica

16. - 21.

30. - 31.

pIsmo poGlavIce seaTTle

Misli o prirodi i okolišu

Predavanje veleposla-nika SAD-a u Hrvatskoj,Nj. E. Kennetha Herber-ta Mertena

suradNja jedNakIH

22. - 23.

ENES KIšEvIć O DINI TRTOVCu 46. - 47.

AvDo IMšIrovIć: O JEZIKu, RODE, DA TI POJEM 48. - 49.

SENAD NANIć:ŠTO Su TO ISLAMSKA KuLTuRA I CVILIZACIJA ? (2) 50. - 51.

Ideja riječke džamije ili uspomena na dragog prijatelja

Dušana Džamonju

kemal mujIčIć

78. - 88.

6 | 5_6 2015

žIvoT u džemaTIma - zaGreB

| 75_6 2015

žIvoT u džemaTIma - sIsak

alem ef. crNčIćmersad ef. krešTIć

Početak svake kalendarske godine s obzirom na našu geografsku lokaciju je jako hladan, pa onda aktivnostima grijemo svoja srca i naša tijela. Najbolja hrana naših duša jeste Kur’an­i kerim, Allahova riječ. Tako je ova godina i na najljepši način započela u Islamskom centru Zagreb. Naime, početkom su prvog mjeseca Islamski centar u vri­jeme školskih praznika kra sili osnovnoškolci sedmih i osmih ra zreda iz cijele Hrvatske koji su se došli družiti uz Kur’an u sklopu Zimske škole Kur’ana. Ovi učenici su spavali u pro­storijama internata Islamske gimnazije i tako su jedan tjedan provodili zajedno vrijeme od 0­24. Svima je bilo lijepo i jedva čekaju ponovno okupljanje. Najbliže Kur’anu je sunnet Muha mme­ da, a. s. Tako je ove godine paralelno s mjesecom siječnjem bio i hidžretski mjesec rebiu­l­evvel. Dvanaestog dana ovoga mjeseca muslimani diljem svi­jeta obilježavaju rođendan Muhamme­ da, a. s., čiji sunnet je drugi izvor islama. Taj rođendan obilježavaju učenjem mevluda, zikra, organiziranjem raznih manifestacija i sl. U Islamskom centru Zagreb imami i muallime MIZ Zagreb proučili su prigodni mevlud. Džamija je bila prepuna vrijednih džematlija i naše djece. Krajem prvog mjeseca imali smo gostovanje i jednog od najboljih vaiza ovih prostora hafiza Sulejmana Bugarija, koji je ponovo ispunio Veliku dvoranu Islamskog centra, a naravno i naša srca toplinom i nekom pozitivnom energijom, pa smo i mi u Zagrebu ovaj hladni mjesec proveli u nekoj unutar­njoj toplini i mirnoći.

U drugom mjesecu smo osvanuli na stranicama Globusa, tjednika Jutar njeg lista. Pisali su o aktivnostima u Isla­mskom centru, a najviše su se dotakli Škole hifza i njenih polaznika, mujezina u Islamskom centru Zagreb, dječjeg vrtića Jasmin i njihova načina rada, Islamske gimnazije dr. Ahmed Smaj­lović, te Omladinskih druženja i nji­hovih aktivnosti. Ono što se još događalo u Islamskom centru Zagreb jest i radionica ,,Trgo vina ljudima’’, koju odrađuju časne sestre, a koja je bila najposjećenija upravo kod nas jer je bilo i najviše muallima i omla­dine, koji su došli naučiti što nisu znali. Naši polaznici mekteba, ali samo sedmi i osmi razred, imali su Županijsko na ­tjecanje. Veljača bi se mogla proglasiti i mjesecom omladinskih aktivnosti, jer pored ve ­likog broja prisutnih na rečenoj radio­nici, omladinci su završili i sa svojim po ­lugodišnjim projektom ,,Knjigom obnovimo Gunju’’. Prikupili su preko 3000 knjiga i odvezli ih u Islamski centar Zagreb. Krajem mjeseca održala se i 4. srednjoškolska i omladinska Pa ­rlaonica ,,Religijski identitet – Tko sam ja’’. Toj parlaonici je prisustvovalo 150 omladinaca. Gosti Parlaonice došli su iz Rijeke, Pule, Ljubljane, Austrije, Si ­ska, Osijeka i Karlovca. Specijalni gosti su bili g. Enis Bešlagić, glumac, i Feđa Džubur, omladinac i liječnik u Kliničkoj bolnici Rebro.Parlaonica je i ove godine uspjela već i nakon otvoreno postavljenih pitanja omladinaca o tome tko su i što su, svje­doče li šehadet potajno ili bez imalo ustručavanja, jesu li zbog svojeg vjer­skog i nacionalnog identiteta stig ma­tizirani, jesu li skloni prikrivanju vla­stitog identiteta kako bi izbjegli stigma­tiziranje, kako se oduprijeti asimilaciji i sl. U svim ovim pitanjima pokazuje se ključnim ispravno i cjelovito poimanje i konstituiranje vjerskog identiteta, među čijim se glavnim oznakama u konačnici nalaze želja i volja za iskrenim dijalogom sa svim ljudima dobre volje. Ovacijama i velikim pljeskom, s radošću dočekan i gost, dramski i filmski umjet­nik, g. Enis Bešlagić. U priču o iden­titetu, o načinu kako svojim stavovima utječe na generacije mladih muslimana, nije bio slučajno pozvan. Riječ je o mla­dom čovjeku, predanom svojoj vjeri i odanom svojoj domovini. O čovjeku koji

se svojeg vjerskog identiteta, rekla­mirajući pivo, ne bi odrekao niti za „mi­ lju eura“. Jer on sudjeluje u kampanji protiv alkoholizma i kako kaže, ne želi prodati svoj obraz.Tako veljača i završava s još jednom aktivnosti omladine, a to je regionalno druženje omladine u našem Centru. Na druženju, pored naše omladine, bili su još i omladinci i omladinke iz Karlo­vca, Siska, Rijeke i Pule, a u ime Ureda za da’wu i mladež u Hrvatskoj obratio im se mr. sc. Mirza ef. Mešić, voditelj Ureda.Ožujak je započeo mektepskim natje­canjem za učenike od 3. – 6. razreda osnovnih škola i putovanjem naše omladine na Omladinsko regionalno druže nje u Karlovac. Sredinom mjese­ ca u Našem centru se održalo i prvi put Državno natjecanje za polaznike Islam skog vjeronauka sedmih i osmih razreda, te vjeronaučno natjecanje za učenike od 3. – 6. razreda osnovnih škola na razini Mešihata. Pored ovog natjecanja održano je, u organizaciji Rijaseta IZ Bosne i Hercegovine, i na ­tjecanje iz sire Muhammeda, a. s., za srednjoškolce. Ako bismo veljaču mogli nazvati mje­secom koji pripada aktivnostima omla­dine, tako možemo i ožujak nazvati mjesecom koji je pripao aktivnostima Vijeću žena MIZ Zagreb. One su u ovom mjesecu imale zajednički izlet u Pulu i Poreč, ali su imali i, već tradicionalni, Bazar na kojem prodaju svoje speci­jalitete proizišle iz njihovih vrijednih ruku i njihovih kuhinja. Sav prikupljeni novac usmjerili su u fond El Fudul, iz kojega se stipendiraju polaznici Islam­skog vjeronauka iz jedno­roditeljskih obitelji.Pored ovih aktivnosti tu su i one uobi­čajene, kao učenje Kur’ana i prijevoda prije džume namaza, održavanja redo­vnih tribina četvrtkom, omladinskih tribina petkom i nedjeljom, tribina za odrasle subotom, vjerske pouke u ško­lama kroz radni tjedan, a mektepske pouke u danima vikenda, te svakodne­vni rad Škole za hifz.

Početak ove kalendarske godine koincidirao je s mjesecom rebiul­evve­lom koji, kao i u drugim džem’atima tako i u Medžlisu Sisak, zauzima po ­sebno mjesto i pažnju.Mevludsko ozračje se kroz dobro osmi­šljen program osjetilo i ove godine, če mu su doprinijele djevojke iz zbora OKM­a koje nisu štedjele glasove da pokažu osjećanja i ljubav, učeći oda­brane tematske ilahije i recitale.Fuad ef. Karaga održao je nadahnuto predavanje o slijeđenju sunneta kao najboljem životnom okviru s kojim postižemo sva zadovoljstva i uspjehe u životu.Zanimljiv i edukativni tjedni kamp pod nazivom „Zimska škola Kur’ana, islama i arapskog jezika“, u organizaciji Vjer­sko­prosvjetne službe Mešihata, odr­žan je početkom siječnja u Zagrebu, a učešće su uzele i naše djevojke, Ner­mina Hafizović i Amra Mujić, koje su prenijele fascinirajuće dojmove. Riječ je o prvom takvom projektu koji je imao za cilj edukaciju naših mladih, među­sobno upoznavanje, interakciju i dru­že nje iz kojeg su ponikla nova prija­teljstva.Iako smo svjesni naše prolaznosti i ne minovnosti rastanka s ovim svije­tom kada to naš Gospodar odredi, sve nas je, u ljudskom smislu, zatekla i rastužila vijest o preseljenju na bolji svijet, 10. siječnja 2015., hadži Fati me­hanume Karage, supruge dugogo­dišnjeg sisačkog imama Fuada ef. Ka ­rage. Smrt ju je zatekla prigodom po ­sjete kćerki Mersihi u njezinom do mu. Način preseljenja na Ahiret odraz je i

njezinog načina života; tiha, ne na me t­ljiva, odmjerena u govoru, pri stu pačna, jednostavna.Tako je i preselila; ne na ­pativši ni sebe ni druge, dušu je polahko ispustila.Fatima­hanuma zadužila je sisački džem’at svojom saburli naravi, jedno­stavnošću, pristupačnošću i hizmetom, vođenjem i održavanje prostorija si ­sačkog mesdžida. Dženaza­namaz je klanjana na dva mjesta: u Sisku gdje su prisustvovale muftije Ševko ef. Omer­bašić i dr. Aziz ef. Hasanović, te u ro d­nom mjestu merhume, Vinac pokraj Jaj ca, gdje je nakon dženaze ukopana na mjesnom mezarju, a dženazu­namaz je predvodio sin Zuhdija ef. Karaga. Molimo Gospodara da joj se smiluje i uvrsti je među svoje odabrane robove. Amin!Hafiz Sulejman Bugari počastio je naš džem’at 24. siječnja 2015. „Okrije pio“ je i razgalio naša srca i duše nadah­nutim predavanjem o ljepoti islama i slasti i radosti života u praktičnosti življenja u toj ljepoti.Manifestacija „Poslanik u mome srcu“, u organizaciji Medžlisa Sisak održana je 30. siječnja 2015. Polaznici islamskog vjeronauka osnovnih i srednjih škola MIZ Sisak pokazali su nam univerzalne vrijednosti iz života poslanika Muha­mmeda a.s. Uživali smo u odabranim ilahijama, kasidama, recitalima, igro­kazima i scenskim (dramskih) izve dba­ ma u društvu gostiju iz susjednog Me ­džlisa Karlovac sa zborom džem’ata Bogovolja i učesnicima džem’ata Malje­vac. Večer su ukrasili imami džem’ata Blagaj­Japra Emir ef. Nuhić i Samir ef. Ahmić, MIZ Bosanski Novi nastupom s prelijepim ilahijama, a po završetku programa druženje je nastavljeno zajedničkim druženjem u prostorijama mjesnog doma Eugen Kvaternik uz ukusnu zakusku.Dan nakon manifestacije „Poslanik u mom srcu“, 31. siječnja 2015., održan je međureligijski duhovni koncert „Upo­znaj, moli, surađuj“ što je dio isto­imenog ekumenskog projekta Sisačke biskupije, Medžlisa islamske zajednice Sisak i Srpske pravoslavne crkve.Prvi koncert ovoga tipa održan u Sisku okupio je brojne vjernike iz sve tri zaje­dnice, a nastupili su Hor manastira Kovilj iz Srbije, Selsebil – zbor Medžlisa Islamske zajednice Rijeka i Katedralni zbor Uzvišenja sv. Križa iz Siska.

Koncert je svojim različitim duhovnim sadržajima oplemenio i obogatio obzo­rja međusobnog poznavanja, pred­stavljajući sličnosti i posebnosti, po ­kazujući trajne zajedničke vrijednosti ovih zajednica.Međunarodni dan hidžaba, 1. veljače, naše su žene obilježile šetnjom kroz Sisak kojom se željele pokazati na ovaj islamski propis koji je često krivo inter­pretiran i prikazan. Tridesetak žena iz Siska predvodila je koordinatorica ovog događanja, muallima Azra Mulabdić, a mogli smo vidjeti i druge poznate žene iz sisačkog društvenog života kao što su Marijanka Kovačević, predsjednica Centra za žene Adela, Ivančica Velić, dopredsjednica Građanske inicijative „Moj grad Sisak“, Dragana Čubrilo Bila, voditeljica Igraonice Zvončica, druš­tvena aktivistica Dašu Poredoš Lavor...Izvršni odbor Medžlisa Sisak bio je u radnoj posjeti Medžlisima u Puli, Umagu i Rijeci 14. – 15. 2. 2015. Bila je to izvrsna prilika da novi saziv IOM­a Sisak razmjeni iskustva i mišljenja sa svojim kolegama u drugim medžlisima.Drugo regionalno druženje mladih u organizaciji MIZ Karlovac održano je 1. ožujka 2015. u Karlovcu gdje su se okupili mladi iz Rijeke, Siska zajedno sa domaćinima u Karlovcu. 20. ožujka 2015. naš Medžlis je posje­tio hfz. dr. Halil Mehtić koji nas je počastio nadahnutom hutbom. Za os ­no vu svoje hutbe uzeo je hadis u kojem se navodi „Kod koga se troje nađu okusit će slast imana; da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od onoga što je mimo njih, da voli osobu samo radi Allaha i da mrzi da bude vraćen u ne ­vjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru.”Hafiz je tematizirao navedeni hadis poručujući da polazna osnova i poče­tak svakog postupka mora biti Alla­hovo zadovoljstvo kao krajnji cilj, jer samo tako možemo naš život ispuniti sa dr žajem i smislom; Poslanikov sun­net je naš najbolji kompas i orijentir, jer oplemenjuje i podiže kvalitetu našeg karaktera i morala s kojim možemo obogatiti svijet oko sebe; prijateljstvo bez interesa ili ljubav prema čovjeku zbog njegovog karaktera i lijepog ahla­ka, najbolje je prijateljstvo koje je trajno i za koje stječemo sevap. Vjero naučno natjecanje Mešihata IZ­e u Hrvatskoj

8 | 5_6 2015

žIvoT u džemaTIma - duBrovNIk

| 95_6 2015

žIvoT u džemaTIma - splIT

salkaN ef. HerIć

održano je 18. ožujka 2015. Ovogodišnje natjecanje je proteklo u znaku zanimlji­vih sadržaja koji su imali za cilj druženje i interakciju naše djece i mladih. Naime, nakon pismenog testiranja i klanjanja podne­namaza, učenici su se s određe­nim imamima i muallimama već po dogovorenom rasporedu i programu za ­ putili u Ekopark Krašograd, nedaleko od Zagreba gdje su proveli poslijepodne u zabavi, igri i rekreaciji. Upravo je to i bio cilj Mešihata IZ­e u Hrvatskoj: oku­piti djecu i mlade koji će najviše vre­mena provesti u međusobnoj druženju i pozitivnom ozračju.Za srednjoškolce su osmišljeni sadržaji u Omladinskom klubu u kojem su ima mi moderirali video­projekcije, parlaonicu, karaoke­ilahije i igre pri­kladne za njihov uzrast. Kroz spome­nute sadržaje mladima su poslane po ­ruke o mladosti kao najvažnijem raz­doblju njihova života koju ne smiju po ­ tratiti u besposlici, već mladost prožeti pozitivnim i dobrim djelima na zado­voljstvo Uzvišenog.I naše vijesti iz MIZ Sisak završit ćemo najvažnijom viješću o još jednom zna­čajnom koraku kojim smo krenuli ka početku gradnje Islamskog središta u Sisku. U četvrtak, 16. travnja 2015. u Grad­skoj vijećnici potpisan je Ugovor o regulira nju obveza između Grada Siska i Med žlisa islamske zajednice Sisak. Grad Sisak će se odreći naplate komu­nalnog doprinosa za Islamski centar, a s druge strane Islamska zajednica, kao inve stitor, obvezuje se urediti infra­stru k turu, pješačke i biciklističke staze i autobusno ugibalište. I, tako, polahko, korak po korak, mi smo sve bliže našoj džamiji.

osamdeset godina u životu jednoga čovjeka, pojedinca, već je duboka sta­rost. Ali, osamdeset godina organizi ra­nog života jedne zajednice, to je već respek tabilna tradicija. Kad je riječ o dubrovačkoj Islamskoj zajednici, to je tradicija koja je vrijedna i poštovanja i sjećanja. Riječ je o tradiciji koja je ople­menjena bogatim iskustvom generacija, koje pripada svima nama zajedno i svakom od nas posebno. Prošlost, međutim, ne postoji samo da bismo se sjećali, nego da bismo uzimali poruke i pouke za budućnost. Vrijeme u kojem živimo potaknuto je našom velikom zajedničkom nadom u sretniji život muslimana u Dubrovniku, zaje­dno sa svim građanima i sa svim različi­tostima ovoga slobodarskog grada. Dubrovnik je grad – kako su govorili i pisali i oni koji su se ovdje ugledali svi­jet, i oni koji su živjeli u njemu, i oni koji su s radošću dolazili i pisali o ovom me ­diteranskom dragulju podno Srđa – mjestu gdje se najsretnije prožimaju dvije ključne odrednice čovjekova života: to su sloboda i tradicija. Dubrovnik je oduvijek bio harmonični prostor bogatoga graditeljskog na ­slijeđa, zadivljujuće kulturne baštine, ozračja otvorenosti, ali i ljubomornog čuvanja svoje vlastitosti i svoga gospo­dstva. Dubrovnik je divno čudo na rubu Ovoga i Onoga svijeta, u njemu istom bivamo i mudri starci, kojima se netom ra ­skrivaju čuda i konačne misli o svijetu i životu, i zanesena, obradovana djeca, kojima čula dobivaju nebeska krila... zapisano je u knjizi „Muslimani u Du ­ brovniku“ tiskane u povodu 70. oblje­

tnice Islamske zajednice u Dubrovniku. Dokumenti kazuju da su se muslimani počeli naseljavati u Dubrovniku tek nakon 1878. godine, bez obzira što su desetljećima i stoljećima ranije posto­jale žive dubrovačko­osmanske gospo­darske i druge veze. Stalniji boravak muslimanskog stanovništva u ovom gradu vezan je za početak XX. stoljeća. U našoj već spomenutoj knjizi/brošuri navedeno je da su se u tom dobu formi­rala trgovačka društva, osnivana poduzeća, trgovinske korporacije, u čemu su, dakako, sudjelovali, i musli­mani... Tek tridesetih godina 20. sto­ljeća neke su se muslimanske porodice preseljavale u ovaj grad. Džemat je for­miran 1934. godine. Organiziranjem džemata stalo se u kraj dotadašnjoj kaotičnoj dezorijentiranosti i neorga­niziranosti dubrovačkih muslimana. Važno bi bilo ovdje napomenuti da je prvi ezan u Dubrovniku proučen 1929. godine. Prošlost je, kako vidimo, samo omo­gućila da, evo, dočekamo i ovu i ovakvu svoju sadašnjost, da dočekamo ove lijepe lipanjske dane, u kojima punimo 81 godinu postojanja Islamske zaje­dnice i da, zajedno s muslimanima koji su aktivni i radini u džematu, i s onima kojima je džamija tek orijentir zavičaja, sjećanja, identiteta, kao i sa svim Du ­brovčanima ma kojoj vjeri i ideji oni pripadali, podijelimo zajedničku ra ­dost što, kao muslimani, kao sljedbe­nici Muhammedova, alejhi­s­selam, Umme ta, postajemo dijelom dubro­vačke slobodarske tradicije. Svi jako dobro znamo koliko je baš mu slimanima Dubrovnika u prošlim veoma teškim i tijesnim vremenima bila važna Islamska zajednica u kojoj su izgrađivali svoj vlastiti identitet.Koliko god da su prostorije dubro­vačkoga mesdžida lijepo uređene, a ukupni prostor godinama domaćinski funkcionaliziran, odavno se osjeća nedovoljnost džamijskog i općenito prostora u ulici Miha Pracata na broju 3. Zato neka mi se ne zamjeri što i po ­novo javno ističem želju dubrovačkih muslimana za gradnjom prostranog i funkcionalnog islamskog središta u Dubrovniku. Želimo džamiju čija će munara i svi džamijski popratni prostori, kako sam to na jednom mjestu u intervjuu nagla­sio, na najljepši način biti uklopljeni u

postojeću dubrovačku mediteransku arhitekturu i u onu dubrovačku otvore­nost, gospodstvo, slobodarsku tradi­ciju. Jako nam je stalo da sa svim do ­bronamjernim, vrijednim, plemenitim dubrovačkim energijama, gradimo sretniju budućnost i svoga grada Du ­brovnika, o čemu sam pisao u Minberu broj 1­2/2013.Aktualna demokratska klima pogodo­vala je da mi u Islamskoj zajednici uspostavimo dobru i konkretnu surad­nju i da počnemo realizirati naše želje i potrebe. U međuvremenu pronašli smo odgovarajući prostor na području Gruža kojeg smo kupili i ovih dana oče­kujemo uknjižbu u vlasništvo Islamske zajednice. Ovo je prilika da se najsr­dačnije zahvalimo svima onima koji su pomogli oko realizacije novog prostora za potrebe Islamske zajednice Du ­brovnika i pomogli dubrovački džemat i ovdašnje muslimane u cjelini.Važno je naglasiti da se u proteklom razdoblju 2015. godine pristupilo real­izaciji zadanih ciljeva u osmišljavanju što kvalitetnijeg djelovanja, kako unu­tar, tako i izvan Zajednice. Održa va­njem Mevludske akademije, koju su izveli polaznici vjeronauka, započeli smo 2015. godinu. Važno je reći da je tom prigodom učinila zajednička akika novorođenoj djeci što je postala tra­dicija u našem medžlisu. Veseli nas činjenica, da je sve više mladih koji se odlučuju na sklapanje brakova u našem mesdžidu. U Medžlisu islamske zajednice upri­ličen je i prijem mons. Mate Uzinića, biskupa dubrovačkog. U pratnji bis ku­ pa bili su generalni vikar Dubrovačke biskupije don Petar Palić i pročelnik Vijeća za ekumenizam i međureligijski dijalog don Ivica Pervan. U ugodnom ozračju biskup Uzinić čestitao je 80. obljetnicu Islamske zajednice i 30. obljet nicu dubrovačkom imamu Sal­kanu ef. Heriću, te izrazio nadu u sko­riju realizaciju novog Islamskog sre­dišta u Gružu. U međuvremenu održa­ na su vjeronaučna natjecanja polaznika vjeronauka kako na školskoj i žu pa­nijskoj tako i na državnoj razini. Na ­tjecatelji su pokazali dobre rezultate na čemu im čestitamo. Mnogi susreti i posjete našoj zajednici, od muslimana iz raznih zemalja, kao i posjeta visokih dužnosnika, raznih organizacija do učenika osnovnih i

srednjih škola, učinile su nas bogatijim i sretnijim. Nadam se da nam neće u posjetu ovog ljeta doći „Elemenratne čestice“ Michela Houellebecqa, naj­kontroverznijeg francuskog pisca. Ramazan mubarek oslun! Neka nas Bog Svemogući obaspe svojom milošću i pomogne da svi skupa sudjelujemo u stvaranju ljepšeg, sretnijeg i Bogu dragom vjernijeg svijeta. A onima koji nisu više među živima molimo milost kod Boga, džennetske bašče i perivoje. Amin!

na Početku „života u džematu“ iz dvojio bih posjet Splitskog grado­načelnika Ive Baldasara Medžlisu Isla­mske zajednice Split, 21. 1. 2015., u čemu su mu se, na njegov poziv, pri družili članovi Konzularnog zbora u Splitu, predsjednici vijeća nacionalnih man­jina i predstavnici nacionalnih manjina grada Splita, predstavnici Židovske općine Split i članovi Odbora za rad s nacionalnim manjinama Gradskog vijeća Grada Splita. Kroz prostorije mesdžida u Cosmijevoj ulici goste je proveo glavni imam Vahid ef. Hadžić, koji ih je upoznao sa glavnim pravilima islama, od onih molitvenih do načina određivanja i praznovanja musliman­skih blagdana.„Tragični događaji u Francuskoj bili su povod za ovaj posjet, ali smo već ranije u Gradskoj upravi razmišljali o tome da navratimo na kavu i kolače kod naših susjeda islamske vjeroispovijesti. Oni tu s nama žive stoljećima. U tom razdo­blju događali su se i incidenti, koji su uglavnom bili posljedica neznanja. Ne ­ poznavanje izaziva strah, a strah može izazvati sukob. Zato je potrebno da se međusobno poznajemo, da razgova­ramo i družimo se. Stoga ovo i jest bio poziv na kavu i kolače. To je dobro jer u Splitu imamo različitih vjeroispovijesti. Dobro je da se svi družimo i dolazimo“, kazao je gradonačelnik Baldasar, do ­dajući da će grad pomoći u iznala ženju kvalitetnijeg rješavanja prostornog smještaja Islamske zajednice u Splitu. Tijekom druženja imam Hadžić je pred­stavio rad Islamske zajednice u Splitu, od njenog osnutka 1983. godine, te uka­zao na to što Kur’an govori o Isusu i Ma ­

vaHId ef. HadžIć

| 115_6 201510 | 5_6 2015

riji, te nerazumijevanju i predrasudama o Islamu i muslimanima. „Veoma smo počašćeni ovom posjetom. Zahvalju­jemo našem gradonačelniku koji je inicirao ovaj susret – posjet našoj Zaje­dnici i koji je za nas, muslimane Splita i okolice, veoma značajan. To svjedoči o njego voj otvorenosti i razumijevanju spram svih građana ovoga lijepog grada. Općepoznato bi trebalo biti da svi mu slimani imaju univerzalni pozdrav „esselamu alejkum“ – neka je mir na vas. To je pozdrav Božjeg mira i upravo bismo mi muslimani trebali biti naj­svjesniji poruke tog pozdrava – mir. Na žalost, po jedini muslimani, za razliku od ogromne većine, zaboravljaju što taj pozdrav zagovara i promiče i dopuštaju sebi da budu oni koji prave nemir i čine zlo“, kazao je ef. Hadžić, napomenuvši da je prema učenju islama Poslanik Muhammed, s.a.v.s., za vjernike važniji od njihovih roditelja, bračnog druga i djece. On je vjernicima uzor u svemu i zato crteže Poslanika doživljavaju kao uvrede – bolno i teško. Pritom je dodao kako ipak nema sumnje da ogromna većina muslimana osuđuje zločin u Parizu.Predsjednik Udruge Bošnjaka brani­telja Kadro Kulašin, kazao je da mu je kao pripadniku bošnjačke nacionalne manjine drago da se različiti ljudi druže, pogotovo jer su u posjet došli pred­stavnici svih nacionalnih manjina koje žive u Splitu, kao i članovi Konzularnog zbora, skupa s predstavnicima Grada. „To je za nas velika čast i ponosni smo zbog toga. Prvo, jer ih imamo gdje do ­čekati i drugo, jer su osjetili potrebu da nam dođu u goste“, rekao je Kadro. U dobroj atmosferi domaćini su počastili goste tradicionalnim slasticama, a sve okupljene još su pozdravili i doajen Konzularnog zbora Silvana Kondić i član Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske Angel Mi ­trevski. Inače, prema popisu iz 2011. godine, u Splitu živi 959 muslimana, a na području Splitsko­dalmatinske županije – 2282. Vahid ef. Hadžić po ­hvalio je odnos Republike Hrvatske i grada Splita prema Islamskoj zajednici izrazivši uvjerenje da je to model na kojem bi i Evropa trebala učiti i graditi odnos prema muslimanima.Od različitih značajnih aktivnosti na području Medžlisa IZ Split, posebno treba istaći mnogobrojne posjete split­

skom mesdžidu učenika osnovnih i srednjih škola, s područja grada Splita i šire okolice. Do sada je više tisuća učenika i na de ­setine nastavnika i profesora posjetilo mesdžid. Na taj način, splitska zaje­dnica muslimana doprinosi izgradnji tolerantnijeg društva jer prigodom tih posjeta učenici saznaju mnogo korisnih informacija o islamu i muslimanima.Naime, gosti prilikom dolaska bivaju upoznati, od imama ili muallime Suade Hadžić, s osnovnim značajkama mu ­slimanskog molitvenog prostora – me ­ sdžida a zatim se upoznaju s najvažnijim činjenicama o Islamskoj zajednici u Hr vatskoj, s posebnim osvrtom na split­ski Medžlis. Nakon toga, obično bude multimedijalna prezentacija o islamu koja popraćena govorom imama daje mnoge korisne informacije i baca jednu kudikamo ljepšu i skladniju sliku o islamu i muslimanima od one, na žalost, već uobičajene u vijestima i općenito u medijima. Nakon prezentacije obično uslijede različita pitanje koja oslikavaju, na žalost već uobičajene i nametnute predrasude o islamu.Vjerujemo da ćemo u budućnosti, ako Bog da, kroz projekt „otvorenih vrata“ kojeg je inicirao glavni imam, moći i širem profilu sugrađana prezentirati širinu Islamske zajednice u Hrvatskoj i njenu pozitivnu ulogu, već prepoznatu mnogo šire od granica naše države.Na kraju, s posebnim zadovoljstvom ističemo još jedan veoma važan događaj za muslimane našeg medžlisa, ali i mnogo šire. Naime, trudom djelatnika Centra za certificiranje halal kvalitete i pozitivnom inicijativom vlasnika me ­ snica Škokić, ispunjeni su svi predu vjeti i traženi standardi da se toj mesnici dodijeli halal certifikat. Ta čast je pri­pala glavnom imamu koji je u svojstvu izaslanika Predsjednika Mešihata, muftije dr. Aziza ef. Hasanovića, 19. 3. 2015., uručio direktoru Jošku Škokiću certifikat. Svečanosti su prisustvovali rukovoditelj Centra, Aldin Dugonjić, Muhamed Mandžić, voditelj odjela za certificiranje i turizam te mr. sc. Edina Mešić, tajnica Centra. Svečanost su također uveličali i predstavnici grada i gradske uprave Kaštel Sućurca, Solina, direktorica Turističke zajednice Grada Kaštela, predstavnici medija i mnogi drugi. Time je postignuto da muslimani našeg područja, ugostitelji i svi ostali

mogu naručiti različite halal mesne proizvode o čemu je postojala želja i potreba već dugo vremena.Očekujemo da ćemo, ako Bog da, u skorije vrijeme svjedočiti dodjeli većeg broja halal certifikata na našem po ­dručju, jer je evidentan sve veći broj upita i povećan interes iz različitih gra na turističkog i prehrambenog se ­ktora.

žIvoT u džemaTIma - slavoNskI Brod

HusreT ef. HasaNovIć

medžlis islamske zajednice Sla­vonski Brod je možda jedan od najma­njih u Republici Hrvatskoj, ali po dje­lokrugu i geografskoj rasprostranje­nosti spada svakako u najveće. Naime, osim gradova Slavonskog Broda, Nove Gra diške, Požege, vjerski život i akti v­nosti odvijaju se i u gradu Novska, koja je udaljena stotinu kilometara od sje­dišta Medžlisa.Prvi muslimani ovaj grad počeli su na ­seljavati sredinom prošlog stoljeća s područja Kosova. Danas u Novskoj, pre ma službenim podacima Popisa sta­novništva iz 2011. godine, živi 256 mu ­slimana. Od 2013. godine počele su vjerske aktivnosti u Novskoj, pri hva­ćanjem imama iz Slavonskog Broda da izvodi nastavu Islamskoj vjeronauka za učenike iz Novske. Naravno, ubrzo je postignut dogovor s Osnovnom ško­lom „Novska“, a veliku susretljivost iskazala je i sama ravna teljica škole Antonija Mirosavljević. I tako je otpo­čeo proces nastave vjeronauka, povo­deći se najvažnijoj ku r’anskoj naredbi. Tu kur’ansku na redbu, i u hrvatskom i u arapskom je ziku, nalazimo u riječi „ilm“, čovjeka koji posjeduje znanje zajedno zovemo „alim“, dok za onoga koji tom znanju podučava i druge ve ­limo da je „mu allim“.Nije znanje bez razloga prvo spome­nuto u Kur’anu i nije mu bez razloga dat prioritet nad, recimo, ibadetom. Iba­deti poput namaza, posta, učenja Ku ­r’ana ili zikra, ne postižu svoju istin­sku vrijednost ukoliko nisu popraćeni intelektualnim naporom, znanjem, razmišljanjem – ilmom. Znanje je stal­na ljudska potreba.

Pa tako su ilm shvatili i učenici iz Nov­ske, koji svakog ponedjeljka marljivo dolaze na nastavu Islamskog vjero­nauka i usvajaju korisno znanje, znanje koje će primjenjivati u svojim životima.Podučavanje mladih je svakako naj­važnija sfera aktivnosti, kako imama i muallima, tako i roditelja i djece, i va žno je da mu posvetimo veliku pa ­žnju, a upravo je tako i u Novskoj.Treba svakako istaći činjenicu da se mektepska pouka bazira na dobrovolj­noj osnovi, prije svega djece koja, kako se čini, kao nikada ranije imaju slobo ­ du izbora – ići u mekteb ili ne ići, i za svaku je pohvalu kazati kako su roditelji s nestrpljenjem iščekivali početak vje­ronauka.Bitan detalj leži u činjenici koju će oni nešto stariji rado posvjedočiti. Naime, mekteb ili vjeronauk trajno obilježi čovjeka, navike stjecane u tom razdo­b lju života lakše se zadržavaju, a znanje stečeno u mektepskim klupama teško se, da ne kažem nikako, zaboravlja, što su svakako znali roditelji ove djece.Nadalje, djeca koja prođu kroz mekteb, uza sve znanje koje steknu, okite se još jednom, naizgled bezazlenom ali ve oma bitnom navikom – posve obično i neopterećeno doživljavaju ambijent džamije ili mesdžida. Puno puta sam bio u prilici gledati ili razgovarati sa mladićima, pa i odraslim ljudima, koji zbog toga što nisu pohađali mekteb u djetinjstvu, vode pravu malu unutarnju borbu sa samim sobom kad treba da uđu u džamiju. Nerijetko se, prelazak džamijskog praga i prisustvovanje nekom od namaza, zadrže tek na željama. Strah od nepoznatog, zazi­ranje od reakcija drugih i doživljaj džamije kao mjesta gdje se ne uklapaju, samo su produkt izostanka mekteba. Djeca koja pohađaju mekteb nikada se neće suočiti sa ovakvim „neugodno­stima“. Naprotiv, posjeta džamiji evo­cirat će im brojne uspomene, a znanje stečeno kroz mekteb odstranit će svaku nedoumicu ili nelagodu.I da sve ono što naučimo u školskim klu pama, ne bi bilo zaboravljeno, uče­nici nerijetko zajednički obavljaju namaze. Svakako treba naglasiti da je prošlog ramazana klanjana prva džuma u Novskoj, a džumi je prisustvovalo 60 klanjača, uglavnom učenici i njihovi roditelji.

Prvu džumu je predvodio Husret ef. Hasanović, a u narednom periodu po ­ ku šat ćemo u mjesecu ramazanu osi­gurati imama za teravih­namaz mu ­slimana u Novskoj.I na kraju, usudio bih se reći da je pre­sudna stvar bitna za unaprjeđenje kva­liteta ali i kvantiteta vjeronauka u pri­dobivanju roditelja. Sa i bez roditelja, vjeronauk nije, niti može biti isti. Da bi osjetio naklonost ka vjeronauku, ro ­ditelj mora osjetiti da je to nešto što u pozitivnom smislu ispunjava njegovo dijete. 

| 135_6 201512 | 5_6 2015

žIvoT u džemaTIma - laBIN

HazIm ef. BećIrovIć

medžlis islamske zajednice Labin nismo predstavili u prethodnim bro­jevima, pa držimo bitnim, barem u kratkim crtama, predstaviti nešto od naše povijesti. Možda to neće biti naj­važnije od svega onoga što se dešavalo, ali eto spomenut ćemo dio toga.Medžlis Islamske zajednice Labin re ­lativno je mlada zajednica na podru čju Labinštine. Do 7. 4. 1991.godine Zaje­dnica je djelovala kao sastavni dio tadašnjeg Odbora Islamske zajednice u Puli, dio tada jedinog Odbora na području Istre. Ne može se reći da do ta da nije bilo nikakvih vjerskih akti v­nosti. Naprotiv, imam iz Pule redovito je obilazio Labinštinu i održavao vjer­sku pouku za djecu po privatnim ku ­ćama i stanovima. Nije nam poznato kakav je odziv bio i brojno stanje, ali je sigurno da je taj vid aktivnosti posto­jao. Imam iz Pule je dolazio povremeno radi dženaza, mevluda, tevhida i sl.Poznato nam je da je sve te aktivnosti obavljao tadašnji imam u Puli, sada već rahmetli, Sejfullah ef. Hodžić a prije njega nije nam poznato da li je pret­hodni imam pokazivao zanimanje za labinske muslimanima. Također nam je poznato da su pojedini ljudi redovito išli na džuma namaz u Pulu i da su izmirivali svoje obaveze kad je riječ o članarini, zekatu, vitru ili pak o raznim dragovoljnim prilozima. Valja reći da je riječki imam, Adem ef. Smajić, pomagao i trudio se da se po ­mogne u formiranju Odbora Islamske zajednice Labin.Prilikom posjete džematu Labin, tije­kom mjeseca ramazana, 30. 3. 1991. godine/ ili 14. 9. 1411. h. g.,  predsjednik 

Me ši hata Islamske zajednice  Hrvatske i Slovenije, Ševko ef. Omerbašić  i njegov suradnik Ahmed Ikanović došli su do spoznaje da je neophodno da se u La ­binu formira zaseban Odbor Islamske zajednice jer postoji interes i želja, a i mogućnost za samostalnim radom. Krajem 1991. godine grad Labin do ­dijelio je prostorije za obavljanje džume namaza i vjerske pouke u barakama – depadansi hotela „Kature“, u kojima smo obitavali sve do otvorenja mesdžida na Vinežu 1998. godine.Rješenjem Mešihata Islamske zajed­nice Hrvatske i Slovenije, predsjednik Mešihata Ševko ef. Omerbašić imenuje tada Inicijativni odbor i od tada Odbor Islamske zajednice Labin djeluje samo­stalno. Muftija imenuje privremeni Odbor Islamske zajednice Labin, sa Salijem Kemalom iz Rapca kao pred­sjednikom. Nedugo poslije ramazana 1992. godine u Labin dolazi s obitelji Hazim ef. Bećirović, sadašnji imam. Prostorije koje je grad dodijelio, cca. 60 m², nisu bile funkcionalne, nisu imale sanitarni čvor ni abdesthanu, a imale su puno pregrada tako da su se safovi teško formirali, a za ramazan i bajrame bile su pretijesne. Koncem 1993. god. Odbor Islamske zajednice Labin uz pomoć Mešihata kupuje stan za imama, i to je prvi objekt u vlasništvu Islamske zajednice na ovom području. U tom stanu imam će stanovati sve do pre­seljenja u novi mesdžid na Vinežu.Hazim ef. Bećirović u Labin je došao 14. 4. 1992. god. na mjesto imama Odbora Islamske zajednice Labin na osnovu raspisanog natječaja. MIZ Labin je uz pomoć Mešihata, kupio 1997., a 19. 9. 1998. godine slu­žbeno je otvorio mesdžid na Vinežu koji zadovoljava trenutne potrebe mu sli­mana Labinštine. Uz mesdžid, u istom objek tu Islamska zajednica La bin pos­jeduje kancelariju, učionicu i čajnu kuhinju te stan za imama. Stan koji je bio u vlasništvu Islamske zajednice Labin u ulici Karla Kranjca 15/2, zami­jenjen je za stan u Raši koji je prenami­jenjen u mesdžid džemata Raša. Tako Medžlis Islamske zajednice Labin ima u posjedu dva mesdžida. Danas se u Labinu odvija vjerski život u punini, poštujući, uz vjerske odredbe i tradiciju i običaje. U školama i mek­tebu devedesetak učenika i učenica pohađaju nastavu Islamskog vjero­

nauka, obavljaju se šerijatska vjenčanja, organizirano se obavlja akika, žrtvuju kurbani i bajramska atmosfera se pre­poznaje u samom gradu. Na ulici se često čuje selam. Uz gore spomenute redovne aktivnosti, spomenut ćemo još džumu, dnevne namaze i dženaze. Medžlis ima oko 250 redovitih članova I. Z.­e i taj broj se povećava postupno. Tri učenika iz Labina su završila Zagrebačku medresu „Dr. Ahmed Smajlović“  i trenutno je još jedan na školovanju. Pored redovitih aktivnosti nedavno smo uredili okoliš mesdžida – zid, ogradu i dvorišta vrata. Osvježili smo unutrašnjost novim tepisima, a s tri nova računala za učenike poboljšali smo uvjete za odvijanje mektebske pouke. Trenutno rješavamo opremanje kuhinje, dok će se novim sustavom koji se ugrađuje riješiti pitanje oborina.Spomenut ćemo i neka događanja u prvoj polovici godine. Uspješno za ­vršeno školsko natjecanje sa zapaže ­nim rezultatima nekih učenika, dvije posjete muftije dr. Aziza ef. Hasanovića, posjet žena Medžlisa Zagreb našem medžlisu, učešće naše omladine na omladinskim druženjima te učešće imama na svim skupovima koji su od važnosti za naš medžlis. Druga posjeta muftije, 2. 5.’15., vezana je za šerijatsko vjenčanje Senada He ­veševića koji je završio Zagrebačku medresu, a sada je na završnoj godini FIN­a u Sarajevu. Senad je bio učenik generacije u Medresi, a sada je jedan od najboljih studenata na fakultetu pa je zaslužio da njegovo vjenčanje obavi muftija, a i mi kao džemat bili smo po ­čašćeni njegovom prisutnošću. Uz iskreno poštovanje, mahsuz selam iz Labina.

žIvoT u džemaTIma - zadar

Budući da u Prošlom broju Minbera nije bilo vijesti iz Zadra pokušat ću u nekoliko rečenica napraviti presjek naj važnijih vjerskih i kulturnih do ­gađanja na području našeg medžlisa.Od osnivanja Medžlisa nastojimo pro­filirati i predstaviti našu zajednicu, a time i našu uzvišenu vjeru ne samo muslimanima Zadarske županije nego i široj zadarskoj javnosti. Tako smo u proteklih nekoliko mjeseci, u suradnji sa zadarskom lokalnom televizijom VOX, napravili nekoliko reportaža o muslimanskim vjerskim i tradicional­nim običajima i prigodama. Prikazali smo islamske vjerske običaje prigodom obilježavanja dvaju bajrama, odlaska na hodočašće u Mekku­hadž, itd. Kao nagradu za ove aktivnosti dobili smo vrlo pozitivne povratne reakcije.Ono što nas posebno ohrabruje je sve veći interes za zajednicu zadarske omla dine, koja se u zadnje vrijeme uspjela organizirati da redovito jednom u tjednu dolazi na omladinska dru­ženja. Odnedavno smo krenuli s te ­čajem islama, budući da većina iz te ge ­ neracije nije imala priliku pohađati islamski vjeronauk zato što nije bilo uvjeta.U mjesecu rebiu­l­ewelu organizirali smo Mevlud povodom rođenja Poslan­ika Muhammeda, a. s. Ovo je već ispro­bani recept kako najlakše napuniti mesdžid, skupiti i spojiti sve uzraste muslimana od najmanjih do najstari­jih. Poslije zajedničkog klanjanja jacije­namaza, proučili smo suru Jasin i me ­ vlud. Novoosnovani zbor „AJNUR“ izveo je nekoliko ilahija, a svi su s ve ­likom pažnjom i oduševljenjem pratili

svaki nastup zadarske mladosti. Na ovakvim okupljanjima gotovo se uvijek začne neko novo poznanstvo, prijatelj­stvo, koje kasnije daje svoje plodove. Prije samo tri godine većina tih ljudi se nije ni poznavala, nisu znali jedni za druge, zbog toga su ovakva druženja od iznimne važnosti za nas muslimane u Hrvatskoj.Medžlis Islamske zajednice Zadar je najmlađi i najmalobrojniji u Republici Hrvatskoj, ali po svojim aktivnostima i rezultatima ne zaostaje za ostalim medžlisima. To su i ove godine dokaza li naši predstavnici na državnom natje­canju iz Islamskog vjeronauka ostva­rivši više nego zapažene rezultate.

ćamIl ef. BašIć

žIvoT u džemaTIma - pula

esad ef. jukaN

u razdoBlju od Početka 2015. godi­ne do sada, u Medžlisu islamske zaje­dnice Pula, održavale su se različite bogate i zanimljive aktivnosti. U sklopu redovnih godišnjih aktivnosti Ureda za dawu i mladež Islamske zaje­dnice u Hrvatskoj, u subotu, 13. 12. 2014., godine u Puli je organiziran i održan radni sastanak voditelja Ureda za dawu i mladež i voditelja i pred­stavnika omladinskih klubova (OKM) iz svih Medžlisa IZ u Hrvatskoj. Vodi­telji su kroz anketu, ali i usmeno kroz interaktivni razgovor iznijeli sve akti­vnosti svojih OKM­ova u protekloj go ­dini, realizirane ciljeve kao i sve pote­škoće s kojima se susreću u organizaciji animiranju svojih vršnjaka da budu bliži Islamu i Islamskoj zajednici. Na kon održanog radnog sastanka odr­žano je regionalno druženje islamske mladeži Istre. Na susretu se okupilo oko 60 mladića i djevojaka iz Labina, Poreča, Umaga i Pule. Predavanje za njih kao i za sve prisutne pulske džematlije odr­žao je voditelj Ureda za dawu i mladež mr. sc. Mirza ef. Mešić. Podsjetio je prisutne na zajedničku odgovornost da sačuvamo sebe i svoje obitelji u islamu, ali i Islamsku zajednicu kao najvažniju instituciju koja okuplja muslimane. U subotu, 14. veljače 2015. u svrhu upo­znavanja rada i djelovanja drugih Me ­džlisa, razmjene iskustava i mi šljenja te uspostave novih prijateljstava, Izvršni odbor Medžlisa Sisak, na čelu sa glavnim imamom Alemom ef. Crn­kićem te predsjednikom Izvršnog odbora,  bio je u radnoj posjeti  Medžlisu Islamske zajednice Pula. Održan je radni sastanak Izvršnog odbora Me ­

14 | | 155_6 20155_6 2015

džlisa Sisak i Medžlisa Pula na kojem je kvalitetnu prezentaciju o ustrojstvu, radu, djelovanju, aktivnostima i pla­novima za tekuću godinu prezentirao glavni imam MIZ Pula Esad ef. Jukan. Nakon sadržajno bogate prezentacije, uslijedio je razgovor oko zajedničkog pitanja; izgradnje Islamskog centra i džamije. Imali smo priliku upo zna ­ ti   naše goste s idejnim projektom Islamskog središta koji se planira gra­diti u Puli. Predstavljanje idejnog projekta Islam­skog centra u Puli za mještane Valmada održano je 18. veljače 2015. godine u Komunalnoj palači u Puli. Predstavl­janju koje je održao Arhitektonski Di ­zajn Biro studio iz Zagreba, uz gra ­donačelnika grada Pule Borisa Mileti ­ ća i predsjednika Gradskog vijeća Roberta Cveka, nazočili su i predstav­nici Islamske zajednice Hrvatske i Pule, muftija dr. Aziz ef. Hasanović i glavni imam Esad ef. Jukan.Redovna Izvještajna skupština Med­žlisa Islamske zajednice Pula održana je 27. 2. 2015. g. Na skupštini su izvje­štaje iz svoje domene podnijeli pred­sjednik IOMIZ Pula, glavni imam i blagajnik Medžlisa. Islamski Centar u Puli je prioritet u radu Izvršnog Odbora. Svi su se složili da Medžlis Islamske zajednice svake godine poboljšava svoj rad i svoje aktivnosti. U petak 10. 4. 2015.g. u Domu Hrvatskih branitelja održan je koncert duhovne glazbe. Učesnici na koncertu su bili naši gosti iz bratskog muftijstva iz Amasye (Turska), zbor Amasya Şehzade Tasav­vuf kao i drugi gosti; kura hafiz Aziz Alili, Ahmed Alili, Almira Raimović, ženski zbor MIZ Rijeka ”Selsebil” iz Rijeke, ženski zbor MIZ Pula ”Kalb”, dječji zbor MIZ Pula te KUD ”Bosna”. Sam koncert su uljepšali naši gosti iz Turske, muftija Amasye g. Ismail Ipek, muftija dr. Aziz ef. Hasanović, zamje­nik gradonačelnika Amasye g. Osman Akbaš, naši prijatelji poduzetnici i privrednici iz Amasye, ambasador turske u Hrvatskoj Nj. E. g. Ahmet Tuta, gradonačelnik grada Pule g. Boris Mi ­letić, župan Istarske županije g. Valter Flego, voditelji ustanova i službi Islam­ske zajednice, ravnatelji osnovnih i srednjih škola, predstavnici vjerskih, nacionalnih, političkih organizacija, imami i muallime iz cijele Hrvatske, mladež iz cijele Hrvatske te posebni

gosti iz Srebrenice (BIH) i Celja (Slo­venija) te drugi gosti kao i mnogo brojne džematlije. Koncert je bio uvertira za svečano otvaranje 8. Konferencije isla­mske mladeži Hrvatske, seminara za imame i Škole Kur’ana Pula. Skupu su se prigodnim govorima obratili glavni imam Esad ef. Jukan, zamjenik gra do­načelnika Amasye, Ambasador Turske u Hrvatskoj te muftija iz Amasye go ­spodin Ipek. Cijela svečanost je završena izmjenom poklona. Poklone za naše goste pri­premili su učenici Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn koji su naslikali budući Islamski centar u Puli. Od 10. do 11. 04. 2015. godine održana Osma kon­ferencija islamske mladeži. Na konfer­enciji su sudjelovali mladi od 18 do 25 godina, iz cijele Hrvatske, ali i naši posebni gosti iz Srebrenice i Celja. Pula je ove godine imala priliku ugostiti 120 mladih ljudi. Voditelj ureda za da’wu i mladež, Mirza ef. Mešić imao je priliku izraziti svima dobrodošlicu. Glavno predavanje održali su Edin Tule i Aida Tule. Tema konferencije bila je: Brak i pitanje hidžaba. Nakon predavanja pro­fesorice Aide Tule na temu hidžaba i profesora Edina Tule na temu islam­skog braka, završen je ciklus predavanja prvog dana konferencije. Omladina je zajedno s predavačima i voditeljem Mir­zom ef. Mešićem posjetila staru jezgru grada. Drugi dan konferencije omla­dinici su imali priliku brodom krstariti oko Brijuna te su se nakon toga uputili k svojim domovima. Seminar za mu ­allime i imame održan je 11. 4. 2015., u subotu, u hotelu Pula, a tema seminara bila je Kur’an. Znamo da ni jedna knjiga u povijesti nije toliko dominantno utje­cala na ljudske misli i postupke kao Kur’an. Vođeni ovakvim i sličnim ra ­zmišljanjima predavači na seminaru su ponudili različit pristup ovoj temi sve u svrhu edukacije vjerskih službenika. Predavači na seminaru bili su amasijski muftija, Ismail Ipek, muftija dr. Aziz ef. Hasanović, kurra hfz.mr.sc. Aziz ef. Alili. Dr. sc. Azra Abadžić Navaey pri­sutnima se obratila na temu „Tehnike pisanja akademskog rada“ te prof. Edin Tule na temu: “Kur’an kao živi orga­nizam i svi njegovi sistemi“. Radno druženje u Puli završili su imami i muallime, zajedno sa predstavnicima omladine iz cijele Republike Hrvatske, krstarenjem i zajedničkim ručkom, a

poslije podne uslijedio ispraćaj gostiju. Kada smo nakon svih ovih lijepih do ­gađaja u našem Medžlisu, pomalo umorni, skupljali svoje dojmove, pri­mili smo mail od jedne aktivne učesnice Konferencije islamske mladeži u Puli. Veoma nam je drago što smo bili do ­maćini tako ugodnim musafirima, što smo ugostili veliki broj ljudi i nadasve što smo uživali u društvu jedni drugih. Zahvaljujemo se svima na riječima podrške.

elvedIN ef. posavljak

za miz umag je možda najvažnije pitanje proteklih mjeseci: Kako napre­duju radovi na izgradnji Islamskog kul­turnog središta u Umagu? I doista, kod svih ljudi koji su upoznati s našim započetim hairli projektom, osjeti se radost i oduševljenje sa svakom novom stavkom koja je završena te nadanje za što skoriji trenutak kada će se dijeliti svečane pozivnice za otvaranje IKC Umag. U proteklom periodu se nastavilo sa akti vnostima vezanim za izgradnju te se završila stavka vezana za stolariju. Objekt je, kako kažu građevinski znalci, zatvoren i sljedeća faza je rješavanje projekta grijanja/hlađenja koji će ako Bog da biti završen kao i prethodne akcije. Koristim se ovom prigodom da svim pojedincima, znanim i neznanim, u ime MIZ Umag zahvalim na materi­jalnoj pomoći s dovom Uzvišenom Allahu da to bude kabul i sadaka za donatore i njihove obitelji. Naravno, posla ima još i ovo je svakako i pozivnica svima koji se još nisu uključili da se, u skladu sa svojim mogućnostima, uklju­ če u ovaj projekt čiju vrijednost vjero­jatno nećemo moći izmjeriti, kako dunjalučkim tako ni onim ahiretskim mjerilima.Vjerski životNa području MIZ­e Umag vjerski život je, sukladno vremenu u prostoru u kojem se živi, jedan od načina očuvanja naših duhovnih vrijednosti te jačanje pojedinca i zajednice kroz zajedničke, džematske obrede. Sjećanje na Posla­nika, a. s., ove je godine kroz mevlud pri bližilo džematlije MIZ Umag, ali i naše prijatelje iz susjednih džemata

koji kroz mevlud i evokaciju Poslaniko­vog, a. s., lika i djela, probude ona najta­nahnija i najintimnija osjećanja koja u sebi kriju. Suza pobožnosti ima veliku težinu i po mom osobnom uvjerenju, naše džematlije se najviše „osvježe“ mevludi šerifom.Ove godine smo bogatiji za šest novih učača Kur’ana koji su proteklo razdo­blje iskoristili da nauče kur’ansko pismo te se tako „obogate“ i budu u mo ­ gućnosti čitati Riječ Božju u izvornoj formi. Radost koju su doživjeli, inače džematlije u zrelijim godinama, ne ­usporedivo je veća od učenika i pola­znika vjeronauka te je ovo i poticaj za sve one koji su propustili da i oni imaju mogućnost još uvijek, da nadoknade propušteno.Omladinski klub koji djeluje na našem području je rezultat rada sa djecom u proteklom periodu jer su to mahom momci i cure koji su prošli fazu vjero­nauka u školama i mektebima. Da li je potrebno ukazivati na važnost vjeronauka? Jest, jer još uvijek ima ljudi koji svoju djecu ne upisuju na vje­ronauk nesvjesni kakvu pogrješku čine. Pozivam sve roditelje koji nisu upisali djecu na vjeronauk da to svakako učine jer smo pri kraju ove školske godine, pripremamo se za novu i roditelji će dobiti anketni listić o upisu djeteta na Vjeronauk. Po meni, zaokružiti DA znači zaokružiti želju da se za svoje dijete izabere najbolje jer odgoj kroz Vjeronauk, bilo u školi ili mektebu ne može nadomjestiti. Obzirom da je to faza u razvoju čovjeka kada se određene vrijednosti usvajaju, kao što je svijest o svojoj vjeri i pripadnosti islamu i Islamskoj zajednici, nemojmo sebi do ­ pustiti da nas naša vlastita djeca ka ­snije okrivljuju za ono što su propustili. Jedan od najvažnijih čimbenika formi­ranja kompletne ličnosti kao insana, čovjeka i vjernika jeste vjerski odgoj.Planovi za naredno razdobljePrioritet u narednom razdoblju sva­kako je završetak izgradnje IKC­a Umag. Financijske mogućnosti i našeg Medžlisa su skromne, pa smo obišli neke od džemata u Austriji i Njemačkoj. Svim pojedincima i džematima se za ­hvaljujemo na materijalnoj potpori i nadam se što skorijoj finalizaciji za ­početog projekta. Ovom prigodom po zivam sve čitatelje Minbera da

po sjete MIZ Umag i okolicu jer je to jedna od najljepših destinacija u Repu­blici Hrvatskoj. Izgradnjom IKC­a bit će još ljepša.

žIvoT u džemaTIma - umaG

Način rješenja pitanja pozicije manjinske vjerske zajednice, onako kako je to riješeno u Republici Hrvatskoj, pobudio je veliko zanimanje sveukupne svjetske javnosti

islam uHRvatskoj

pIše: mr. sc. NermIN ef. BoToNjIć

Pitanje pozicije manjinskih vjerskih za­jednica u društvu nije novo. Ono je uvi­jek aktualno i danas predstavlja jedno od značajnijih u svijetu, a nedostatak kva­litetnog odgovora uzrok je nezadovolj­stvu i različitim manifestacijama istog. Povijest bilježi brojne pokušaje s ciljem osiguravanja nesmetanog ispovijedanja vjere. I dok je danas, u većini zemalja, isto i dozvoljeno, nerijetko ili nedostaju mehanizmi putem kojih bi se vjera u pu­nini mogla ispovijedati, tj. postoji načel­na dozvola, ali ne i zakonski okvir koji bi osigurao primjenu dozvoljenog, ili, što je gori slučaj, većina otežava manjini kon­zumiranje ovog prava. S ovim problemom su suočeni pripadnici svih vjera u mno­gim zemljama svijeta. Uzimajući u obzir da se rastuće nezadovoljstvo manjinske populacije nerijetko zna manifestirati u različitim oblicima konflikata, potraga za rješenjem statusa pripadnika vjerskih manjina, ali i pozicije vjerskih zajednica u društvu uopće, nameće se kao jedan od prioriteta. Upravo iz navedenog razloga i s željom da širenjem saznanja i iskustava koja imamo u Republici Hrvatskoj pomo­gnemo svima koji tragaju za rješenjem, model primijenjen u Hrvatskoj predstavi­li smo na svim značajnim adresama: papi Franji i kardinalu Jean Louis Tauranu u Vatikanu, g. Hoyt Yee­u u Državnom taj ­ništvu SAD­a, predstavnicima zemalja članica Organizacije za muslimansku su ­rad nju te veleposlanicima zemalja člani­ca pri Europskoj uniji. Pored toga što je inicijativa za rješenje pozicije manjinskih vjerskih zajednica koju je s papom Fra ­njom pokrenuo naš muftija dr. Aziz ef. Ha sanović naišla na odobravanje, ona je također pobudila i veliko zanimanje. O čemu se zapravo radi?

Tema Broja:

18 | | 195_6 20155_6 2015

zakoNska rješeNja

Zakon o pravnom položaju vjerskih za jednica (NN 83/02, 73/13) definirao je pravni položaj vjerskih zajednica u Hrvatskoj, a člankom 9, stavkom 1 na­vedenog zakona, omogućeno je potpi­sivanje posebnog ugovora kojim će se definirati pitanja od zajedničkog intere­sa. Sam Zakon već daje dobru osnovu za djelovanje vjerske zajednice štiteći sve neophodno za nesmetano djelovanje. Između ostaloga, Zakon sadrži odredbu kojom su vjerske zajednice samostalne i slobodne u organiziranju unutarnje strukture, povezivanja s drugim vjer­skim zajednicama, dok je prostor vjer­skih zajednica nepovrediv. Također, pored navedenog, vjerske zajednice imaju pravo na održavanje vjerske po­uke, dušobrižništva (bolnice, socijalne ustanove, zatvori, vojska i policija), or­ganiziranje školskih ustanova sukladno zakonima i propisima, te potporu za djelovanje iz državnog proračuna, kao i nesmetan pristup javnim medijima. Zapreke i ograničenja koje donosi Za­kon odnose se na zabranu širenja bilo kakvog oblika mržnje ili netolerancije prema pripadnicima drugih vjerskih zajednica i uopće, kao i na obvezu dje­lovanja sukladno pravnim propisima Republike Hrvatske. Sve vjerske zajednice su upisane u je ­dinstvenu evidenciju, a s ciljem po bolj ­šanja kvalitete suradnje osnovana je Komisija Vlade za odnose s vjerskim zajednicama (danas Ured). Kako bi što kvalitetnije definirali svaku od na­vedenih točaka i djelovanje po njima, prije trinaest godina, točnije u prosin­cu 2002. godine, Islamska za jednica u Hrvatskoj potpisala je Ugo vor s Vla­dom Republike Hrvatske o pi tanjima od zajedničkog interesa. Na ve denim ugovorom precizirana su prava i duž­nosti Islamske zajednice u Hrvatskoj što danas predstavlja ponajbolji model uređenja odnosa i pozicije islamske za­jednice u društvu, ne samo u Europi već i u svijetu.

sTrukTura

Budući da su Zakonom o pravnom po ­ložaju vjerskih zajednica već spome­nute oblasti djelovanja zajednice, na­vest ćemo kako se prava ostvaruju. Pri­je svega Ugovorom je definirana važna polazna osnova, a to je da je Islamska zajednica u Hrvatskoj samostalna, a u pogledu unutarnjeg ustrojstva slobod­na da isto uredi sukladno svojim potre­bama. S tim u vezi, od izbora muftije do postavljenja imama, kao i određivanje te izvedba planova i programa rada pot­padaju isključivo u nadležnosti Islam­ske zajednice. Sabor Islamske zajed­nice u Hrvatskoj je zakonodavno tije­lo koje donosi ključne akte za djelova­nje Zajednice, a broji ukupno 23 člana iz cijele Hrvatske. S druge strane Me­šihat Islamske zajednice je najviši vjer­ski i administrativni organ koji brine o implementaciji svih preuzetih ugovor­nih obveza na čijem čelu se nalazi pred­sjednik, odnosno muftija. I muftija i predsjednik Sabora, kao i predsjednici i članovi izvršnih odbora medžlisa bira­ju se demokratskim putem, tajnim gla­sovanjem. Također, Islamska zajedni­ca je jedna i jedinstvena, te objedinju­je sve vjernike bez obzira na porijeklo ili neku drugu odrednicu, a duhovno je povezana s Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini. Ovime je Islamska zajednica dobila potrebnu slobodu, ali i punu odgovornost za tumačenje vjere, te je predsjednik Mešihata i muftija je­dina osoba koja je, sukladno odredba­ma Ugovora, odgovorna za implementa­ciju svih ugovornih obveza i tumačenje vjere. Pored interne strukture, Islam­skoj zajednici je zajamčeno pravo iz­gradnje potrebne infrastrukture za nje­no nesmetano djelovanje. Do sada, iz­građena su četiri objekta, dok su ostali objekti kupljene i preuređene prostori­je za potrebe vjernika. Islamska zajed­nica organizirana je u 15 medžlisa koji djeluju u Zagrebu, Rijeci, Puli, Dubro­vniku, Splitu, Sisku, Slavonskom Bro­du, Gunji, Osijeku, Zadru, Poreču, Uma­gu, Labinu, Varaždinu i Karlovcu s pri­padajućim džematima.

oBrazovaNje

Više od 45 imama i muallima brinu sva­kodnevno o vjerskom životu i imple­mentaciji vjeronaučnog plana i progra­ma koji se sukladno Ugovoru provodi u osnovnim i srednjim školama kao iz­borni predmet. Voditelji odgojno­obra­zovnog procesa su osobe visoke stru­čne spreme koju su stekli na provjere­nim i priznatim sveučilištima. Tako­đer, svaki od vjeroučitelja i svi vjerski službenici rade po mandatu Mešihata, koji dodjeljuje muftija. Pored eduka­cije u mektebu, osnovnim i srednjim školama, Islamska zajednica osnova­la je i Zagrebačku medresu „dr. Ahmed Smajlović“ koja je 2006. preimenova­na u Islamsku gimnaziju dr. Ahmeda Smajlovića budući da je nastavni plan i program promijenjen. Rezultat rada srednje škole, medrese, je da Islamska zajednica u Hrvatskoj ima svoje kadro­ve, koji su školovani u okrilju Zajednice i koji odlično razumiju vjeru, vrijeme i prostor u kojemu djeluju. Cilj edukacije inače je prenijeti izvorno učenje islama na najmlađe naraštaje koje će isto moći u punini shvatiti i u životu primjenjiva­ti, a što podrazumijeva i aktivno učešće u razvoju sredine u kojoj žive i djeluju. Stoga, udžbenici kao i plan i program detaljno su razrađeni i potvrđeni od strane Islamske zajednice, a prihvaće­ni od Ministarstva znanosti, obrazova­nja i sporta. Edukacija i dobra sura dnja obrazovnih ustanova i Islamske zajed­nice se pokazala kao najbolji put za pre­venciju nasta nka pogrešnih tumačenja vjere koja su u brojnim zemljama Euro­pe i svijeta vrbo vale omladinu za suko­be koji su do sada odnijeli brojne živote nevinih. U nastojanjima da se ispravno tumačenje širi među muslimanskom populacijom, kao i upoznavanje dru­gih s islamom s ciljem ispra vnog razu­mijevanja, svakako doprinosi i sloboda tiska, kao i osnivanje vlastitih medija. I ovo izdanje časopisa je jedan od pokaza­telja implementacije odredbi Ugovora.

20 | | 215_6 20155_6 2015

duG puT razvoja modela

Širok spektar vjerskih djelatnosti koji­ma se bavi Islamska zajednica u Hrvat­skoj u skladu su sa zakonskim okvirima i jasno preciziranim pravilima, a ovdje su navedene samo one osnovne. O sva­koj od navedenih stavki može se mnogo pisati, ali najznačajnije je istaknuti po­tencijal i njihovu iskorištenost. Dana­šnji sustav plod je dugogodišnjeg rada i traganja za najboljim rješenjem. Kako bi se postigla ovakva razina uređeno­sti neophodno je bilo ispuniti određe­ne preduvjete. Prvi je da je ravnoprav­nost islama s drugim vjerama u Hrvat­skoj priznao Hrvatski sabor i to davne 1916., što ukazuje i na otvorenost hr­vatskog društva za islam i muslimane. Drugi preduvjet je bila spremnost mu­slimana da se integriraju u društvo uz zadržavanje svojih posebnosti. Poseb­no je značajno što su muslimani tako­đer odlučni da zajednički, putem jedin­stvene zajednice, upotpunjavaju svoj vjerski život. Tako Islamska zajednica u Hrvatskoj okuplja pripadnike razli­čitih nacionalnih i drugih skupina koji se u Zajednici okupljaju isključivo radi vjere. Ova činjenica predstavlja tako­đer bogatstvo Zajednice zbog različi­tosti kultura, ali i zbog olakšavanja iz­gradnje i jačanja institucionalnog ka­paciteta Zajednice. Nije zanemarivo ni to da uređenje odnosa po modelu kakav je primijenjen u Hrvatskoj pruža sigur­nost i građanima muslimanima kao i državi, jer muslimani imaju punu slo­bodu, mogućnost, ali što je i najvažnije mehanizme putem kojih mogu očitova­ti svoju vjeru i ostvarivati svoja prava, a isto tako i odgovornost koja posebno leži na predsjedniku Mešihata/mufti­ji i vjerskim službenicima što je, s dru­ge strane, važno vlastima, jer tako ima­ju jedinstvenu adresu na koju se mogu obratiti kad je riječ o tumačenju pitanja vjere. Dobrom suradnjom Islamske za­jednice i institucija države razvijeno je pozitivno ozračje zajedničkog djelova­nja u razvoju društva po mjeri svakog njenog građanina te se aktivno djelu­je s ciljem prevencije razvoja nezado­voljstava čemu, nesumnjivo, doprinosi i Ugovor. Ured komisije za odnose s vjer­skim zajednicama i Islamska zajedni­ca surađuju na svim poljima, a pitanja od zajedničkog interesa rješavaju se na obostranu korist i zadovoljstvo.

dušoBrIžNIšTvo

Jedna od Ugovorom definiranih sta vki je i dušobrižništvo u vojsci, policiji, bo­lnicama, zatvorima i socijalnim usta­novama gdje imenovani imami pruža­ju duhovnu skrb osobama u potrebi. Od potpisivanja Ugovora do danas, izvje­šća pokazuju da je ova grana djelatno­sti Islamske zajednice izuzetno potre ­bna, ali i korisna. Naime, pozitivni po­kazatelji pokazali su se u svim navede­nim ustanovama, posebice u zatvori­ma gdje dušobrižništvo doprinosi i re­socijalizaciji zatvorenika. Značajno je zamijetiti da dušobrižništvo u bolnica­ma kao i u centrima za tražitelje azila nailazi na topao prijem i olakšavaju rad zaposlenima u navedenim ustanovama. Pored dušobrižništva usmjerenog mu­slimanima u Oružanim snagama RH, djelatnici Islamske zajednice uključe­ni su i u obuku pripadnika OS RH koji odlaze u mirovne misije, gdje preda­vanjima o temeljnim načelima islama kao i o posebnostima po dneblja s većin­skim muslimanskim stanovništvom u kojemu se misija provodi, što doprino­si sigurnosti svih uključenih u misiju.

šerIjaTskI Brak, Halal proIzvodI I usluGe, vakuf I zIraT

Sastavni dio Ugovora je i odredba da šerijatski sklopljen brak ima isti uči­nak kao i građanski. Ovo podrazumije­va da se primjenjuju i šerijatski propisi kao i propisi Republike Hrvatske, s tim da vjenčanje obavlja akreditirani imam koji je prošao potrebnu obuku i pozna­je zakonske okvire i propise po koji­ma se može sklopiti brak u RH. Nakon šerijatski sklopljenog braka nema po­trebe za ponavljanjem postupka već se sklopljeni brak registrira u nadle žnom matičnom uredu. Također, sklapanjem braka supružnici podliježu propisima i ugovornim obvezama koje proistječu iz šerijatski sklopljenog braka. Druga, vrlo važna stavka je pravo na traženje prehrane u skladu s halal stan­dardima u državnim i javnim ustano­vama i institucijama. Kako bi se osigu­rala ispravnost hrane u skladu sa šeri­jatskim normama Islamska zajedni­ca u Hrvatskoj osnovala je Centar za certi ficiranje halal kvalitete koji brine o certificiranju halal proizvoda i uslu­ga. Značajno je da je Republika Hrvat­ska jedina zemlja u Europskoj uniji koja ima halal normu unutar svojih službe­nih standarda. Zaokružen sustav edu­ciranja i certificiranja jamči sigurnost potrošačima, a i odgovoran odnos pro­izvođača od velikog je značaja. Do sada je certificirano preko 80 proizvođača i pružatelja usluga s preko 2500 pro­izvoda. Pored brige o dostupnosti ha­lal proizvoda i usluga vjernicima u Hr­vatskoj, Centar za certificiranje je pre­poznat i kao pružatelj certifikata kojim se poboljšava konkurentnost hrvatskih proizvođača, ali i kao partner u razvo­ju ekonomije.Dvije „najmlađe“ ustanove Islamske za­jednice su Vakuf i Zirat. Vakuf je osno­van s ciljem kvalitetne brige o jednoj od najstarijih i infrastrukturno najzna­čajnijih institucija Islamske zajednice. Zadužbina je muslimanima poznata od samih početaka, a i sam poslanik Mu­hammed a.s. je pored hadisa i vlastitim primjerom ukazao na značaj vakufa. S druge strane Zirat je osnovan nakon poplava u Gunji što je dodatno ubrzalo proces zbog velike potrebe stanovni­štva. Cilj Zirata je distribuirati huma­nitarnu pomoć i skrbiti o potrebama članova Islamske zajednice.

Model prisutan u Hrvatskoj pokazuje visoku kulturu i tradiciju uvažavanja vjerskih zajednica bez obzira na broj­nost njihova članstva. Iako je i u Hr­vatskoj vjera odvojena od države, ona istodobno nije ostavljena po strani jer predstavlja jedan od osnovnih identite­ta velike većine pojedinaca u hrvatskom društvu. Umjesto da pokuša ukloniti vjeru iz razmatranja kategorizirajući je kao nešto što je isključivo stvar pri­vatnoga, vlasti u Hrvatskoj su bile svje­sne da se preko 90% građana Hrvatske na popisima stanovništva izjašnjavalo da su vjernici te su ozbiljno pristupi­le pronalasku optimalnog rješenja i u tomu su uspjele suradnjom s vjerskim zajednicama. Iako je kratkoročno bilo lakše, bezbolnije i, na koncu jeftinije, jednostavno zanemariti činjenicu po­

trebe za uređenjem vjerskog života na institucionalan način, dugoročno se po­kazalo da je to najbolji i najsigurniji na­čin kako osigurati slobodu ispovijeda­nja vjere, a zadržati odgovornost i, što je najvažnije, sigurnost. U prilog ovoj tvrdnji govori niz primjera koje nala­zimo u zemljama Zapadne Europe čiji građani, unatoč činjenici da su u tim zemljama rođeni i odrasli, pribjegava­ju ekstremnim tumačenjima vjere koja, za posljedicu, imaju veliki broj učesni­ka u konfliktima diljem Zemlje. Njihov odlazak je veliki izazov, a još je veći po­vratak tih osoba, a njihova rehabilitaci­ja i resocijalizacija kao i nadzor izisku­je mnogo veća sredstva od onih koja su uložena u prevenciju. Vjera, zbog svoje izuzetno jake uloge u kreiranju identiteta pojedinca i zaje­

dnice te društva, u povijesti nikada nije bila privatna „stvar“, a u globalnim kre­tanjima danas je to manje nego ikad, tj. nikad nije bila više i javna i društvena. Iako su brojne zemlje propustile prili­ku spriječiti, ipak ni sad nije kasno, jer kroz institucionalno uređenje djelova­nja vjerske zajednice može se zaustaviti daljnji razvoj ekstremnog tj. netočnog tumačenja vjere i propisa, a samim tim osigurati i zadovoljstvo svojih građa­na. Ovo ne vrijedi samo za zemlje gdje su muslimani manjina, već i u onim ze­mljama gdje su muslimani većina, jer je model primjenjiv na sve vjerske ma­njine koje su manjinske u nekoj zemlji. Stoga, ostajemo otvoreni i predani da svoja iskustva dijelimo s drugima u nadi da će im biti od koristi.

Tema Broja: Islam u HrvaTskoj

22 | | 235_6 20155_6 2015

Započeo bih izlaganje zahvalom uvaženom muftiji na pozivu večeras. Duboko smo impresionirani njegovim vodstvom te pozitivnim tonom koji je uspostavio u interesu sklada među zajednicama u Hrvatskoj. Glas uvaženog muftije Hasanovića ima jak odjek u Hrvatskoj i u Europi, te jasno ilustrira ono što on naziva „hrvatski način“ mu slimanske integracije u hrvatsko društvo. Iako svaka zemlja i zajednica ima svoje jedin­stvene okolnosti, muftija Hasanović s pravom ukazuje na neka područja u kojima Hrvatska može poslužiti kao uzor drugim Europskim zemljama koje teže integraciji svojih musli­manskih zajednica. Njegova poruka je pravovremena, upravo u vrijeme kada Sjedinjene Američke Države, Hrvatska i globalne zajednice ukazuju na zabrinjavajući trend povećanja radikalizacije i na karcinom nasilnog ekstremizma, koji potkopava vjeru u nasilne svrhe i ugrožavaju sigurnost nevinih ljudi diljem svijeta. Uvaženi muftija Hasanović je nepopustljiv u svojoj kritici ISIL­a i drugih radikalnih subjekata koji žele širiti nered nasiljem. Ja sam s vama večeras ovdje u džamiji, te je prikladno da podijelim s vama i ponešto o američkom iskustvu islama. Sjedinjene Američke Države su izgrađene na temeljima dobrodošlice i integracije ljudi poteklih iz širokog spektra kultura i religija, koji su izgradili svoj dom u Americi. Kao što je nedavno predsjednik Obama rekao, „Naša najveća pred­nost je u tome što se naši stanovnici muslimani osjećaju Amerikancima.“ Ovdje se radi o nevjerojatnom procesu imigracije i asimilacije koja je dio naše tradicije. Iako popis stanovništva u Sjedinjenim Američkim Državama ne sadrži pitanja o vjeri, procjene govore da je broj muslimana u Americi između jedan i dva posto populacije, odnosno između tri i šest milijuna ljudi. Val imigracije koji je uslijedio nakon donošenja Zakona o imigraciji i nacionalnosti 1965. uključio je i značajan broj muslimana. Mnogi od tih imigranata bili su visoko kvalificirane osobe s Bliskog Istoka i Južne Azije, koji su došli u potrazi za povo­ljnim gospodarskim prilikama. Iako muslimani žive u svakom kutku nacije, mnogi su se naselili u većim gradskim područjima, uključujući New York, Los Angeles, Chicago i Detroit. Postoji i značajna muslimanska populacija u državama kao što su New Jersey, Indiana i Virginia. Raznolikost današnje Amerike se ogleda u različitosti muslimanske zajednice. Danas afričko­američki muslimani čine oko jedne trećine ukupnog muslimanskog stanovništva Amerike. Druga trećina je iz Južne Azije, a oko četvrtina pronalazi korijene na Bliskom istoku. Muslimansko stanovništvo u Sjedinjenim Američkim Državama uključuje, između ostalih, i Amerikance turskog, iranskog, nigerijskog, indonezijskog i bosanskog porijekla.

Tribina etvrtkom “Dr. Sulejman Mašovi” Istraživanje Pew Research Centra iz 2011. spominje muslimane iz 77 zemalja koji prebivaju u Americi. Američki muslimani, baš kao i bilo koji drugi Amerikanci, prosječno prijavljuju prihod domaćinstva od 100.000 američkih dolara ili više. Oko 25 posto američkih muslimana ima visoku stručnu spremu, prosjekom slično kao i kod ostatka populacije. Kad je riječ o pita­njima vjere, američki islam nije dominantan jednim tumačenjem ili nacionalnošću. Mješavina zajednica iz različitih nacionalnih sredina znači da američki muslimani uglavnom ne žive isključivo prema tradicijama koje su donijeli u SAD.Kao što je slučaj sa cjelokupnom Amerikom, tradicije su se uklopile u muslimansku zaje­dnicu, što je dovelo do veće tolerancije. Na primjer, Pew’ovo istraživanje je pokazalo da većina američkih muslimana misli da je njihova vjera otvorena spram različitih tumačenja, te ne definiraju isključiv, jedinstven pravi put koji određuje življenje vjere. Muslimani sudjeluju u svim aspektima američkog

života. Imamo dva muslimanska predstavnika u Kongresu, a od siječnja 2012. godine bilo je 3.600 muslimana u aktivnoj službi u američkim oružanim snagama. Kao i mnoge druge religijske zajednice, muslimani u Ame­rici kreirali su institucije u Americi, uključujući preko 2300 džamija, islamskih škola, i ostalih institucija u zajednicama. Islamsko društvo Sjeverne Amerike predstavlja krovnu organizaciju koja okuplja okvirno 300 džamija i islamskih centara. Bivši predsjednik Jimmy Carter u rujnu 2014. bio je jedan od glavnih govornika na konferenciji koju je orga­niziralo Islamsko Društvo Sjeverne Amerike. Prvi aman­dman Zakona o pravima – ključni dio našeg Ustava – osigu­rava i jamči religijsku slobodu, slobodu savjesti, za sve Ameri­kance, ljude svih vjera i ateista, te brani Vladi da unaprjeđuje ili zabranjuje bilo koju religiju. Ta odredba nastoji osigurati da Vlada ostane neutralna kada je riječ o religijama i vjerama, te okuplja sve Amerikance kao jednake građane jedne nacije.

Isto tako, ostale slobode, definirane u prvom amandmanu, omogućavaju pravo na upo­rabu vjere koje je definirano kao temeljno pravo koje se ne može negirati većinom glasova ili tijekom izbora. Većina ne može nametati svoje religijske vrijednosti drugima, niti ograničavati prava manjinskih religijskih skupina. Sloboda religije je individualno pravo, a nije isključivo pravo institucija ili vjerskih objekata. Amerika, kao svaka druga država, suočava se s konstantnom borbom kako bi osigurala da se njene temeljne vrijednosti ogledaju u svakodnevnom životu, kroz iskustvo u našem društvu, te da se tolerancija koju zagovaramo primjenjuje u praksi. Mi kao vlada nastojimo to primijeniti radom sa vođama različitih religijskih skupina, etničkih i drugih manji nskih skupina, kako bi oni podijelili iskustva s Amerikancima koji žive u Americi i onima koji rade izvan Amerike. Mi pozdravljamo puno primjera tolerancije kojima smo svjedoci u svijetu te koje smo vidjeli i u Hrvatskoj. Veliko nam je zadovoljstvo da je uvaženi muftija predstavljao Hrvatsku muslimansku zajednicu na nacionalnom Molitvenom doručku u Washingtonu. Vaša poruka o toleranci ji i uključenosti je nešto što drugi u regiji i izvan regije mogu naučiti. Želio bih završiti svoje izlaganje s nekoliko primjera koji ilustriraju odnose Amerike i Hrvatske. Veleposlanstvo SAD­a u Hrvatskoj nastavlja usko surađivati s Hrvatskom, koju vidimo kao prijatelja i vrijednog partnera. Odnosi Amerike i Hrvatske su zreli, stabilni i snažni. Odnosi su se razvijali u smislu da je prvotno Amerika bila uključena u nastojanju da se osigura nezavisno i demokratsko funkcioniranje institucija do toga da smo sada u partnerskom odnosu s tim istim institucijama kako bismo dalje unaprijedili naše zajedničke ciljeve. Naši odnosi su odnosi jednakih, te surađujemo na brojnim područjima na dobro­bit obje zemlje. Kao članica EU i NATO­a, Hrvatska je učinila ogromne korake kako bi razvi jala institucije koje štite prava građana te osiguravaju vladavinu prava. Mi radimo na povezivanju naših građana i vlada u svrhu promocije dijaloga o brojnim pitanjima. Mi ujedno radimo zajedno na osiguranju sigurnosti onih koji nastoji pronaći izlaz iz konflikata na Kosovu i u Afganistanu. Mi nastavljamo s mogućnostima da podupremo regionalnu suradnju i napredak zemalja u regiji na njihovom putu integracije Europskoj uniji. Mi ujedno nastavljamo promovirati poslovne veze između Hrvatske i Amerike. To je partne­rs tvo koje Sjedinjene Američke Države iznimno cijene, te partnerstvo koje će dalje jačati i postati još snažnije kako će vrijeme odmicati. Zadovoljstvo mi je biti s vama večeras te želim s ovim završiti svoje izlaganje, te otvoriti mogućnost za postavljanje pitanja.

Predavanje veleposlanika Sjedinjenih Amerikih Dr�ava u Hrvatskoj, Nj. E. Kennetha Herberta Mertena

SuRADNJA JEDNAKIH

24 | | 255_6 20155_6 2015

INTervju: zoraN fIlIpovIć

zoran filipović

korištene fotografije izkataloga la grandemosquée deZagreb

zoRaN filipović, majstoR umjetNičke fotogRafije

razGovarao: sead alIć

Gospodine Filipoviću, radili ste za mnoge svje­t ske agencije, novine i časopise: „Le Figaro Magazine“, „Paris Match”, „Life”, „Die Zeit”, „Frankfurter Allgemeine Magazin”, „Vogue/GQ”, „Pho to”, „Magnum“ i dr. Na neki način poznatiji ste u inozemstvu nego ovdje među svojima. Što to govori o regiji i što o Vama?Svoju sam novinarsku karijeru započeo u Vje s­ni kovim izdanjima; tjedniku „Danas“ i magazinu „Start“. Poslije nekoga vremena, kada sam se dokazao u poslu, dobio sam priliku u Danas­u uređivati jednu rubriku koja se zvala Na rubu. Ta je rubrika bila doslovce posljednja rubrika u novini, i s njom se novina završavala. Za tu sam rubriku pisao svoj autorski tekst koji sam ilu­strirao svojim originalnim fotografijama. Često su to bile malo uvrnute teme, male suptilne diver­zije, u kojima sam na tankoćutan način pokušao odaslati kritiku društva u kojem smo tada živjeli. Sjećam se jedne od njih. Dobila je naslov Tkal­čićeva ad acta. Bila je to priča o Tkalčićevoj ulici, tada zapuštenoj ulici u samom srcu grada, i njenim zaboravljenim žiteljima. O štakorima i

IZNIMNo vrIjEDNu IZložBu FotogrAFIjA ZAgrEBAčKE DžAMIjE, z. fIlIpovIća, vIDjElI Su grAÐANI MNogIH grADovA u SvIjEtu, AlI jE NISu vIDjElI ZAgrEPčANI

26 | | 275_6 20155_6 2015

ljudima. Sjećam se lica tih od svih zaboravljenih starčića kako preplašeno proviruju kroz prozore svojih oronulih i za rušenje odavno spremnih potleušica. Ulazio sam u ta dvorišta, dok su mi štakori orgijali oko nogu. Da ti srce pukne. A sa malih prozora virkali su nečiji djedovi, očevi..., zaboravljeni i od svojih bližnjih i od svih drugih. Eto, još i sad me proganjaju njihova lica. A onda sam otišao, prvo u Amsterdam, onda u Pariz, London... Usput, moj prvi pariški zadatak bio je priča o otvorenju nove prelijepe Zagrebačke džamije u Folnegovićevom naselju, te davne 1987. godine. A onda je došao rat. Prvo je oružje počelo zveckati na Kosovu 1989. godine, pa sam otišao tamo. Rat u Hrvatskoj zatekao me na Kosovu gdje sam bio gotovo već dvije godine, pa sam se onda s Kosova vratio u Zagreb. Vratio da bih otišao, u rat. I tada sam, te 1991. godine, Danas je još uvijek izlazio, doznao za moju rubriku Na rubu, koju sam koju godinu ranije s velikim uživanjem odrađivao. Doznao sam da su tada u redakciju

stizale na stotine pisama adresiranih na mene s reakcijama čitatelja na moj rad u toj rubrici. U to vrijeme, dok sam to radio, nikada mi nitko nije rekao ni za jedno to pismo, ni za jednu reakciju na moj rad, na moje pisanje i na moje fotografije. Nitko. Nikada. Ništa. Kao da nisam postojao. Kao da je to što sam ja tada radio bilo tako malo, tako nevažno... Kao da to ne postoji. Kao da ja ne po ­stojim. Tek tada, nekoliko godina poslije kada sam već bio otišao, rekli su mi za ta pisma. Onako, usput. Jeza me prošla cijelim tijelom. Eto, to smo mi. Nikada nikome ne reci da je dobar. Nikada nikoga ne pohvali za njegov rad. Gajila se i njego­vala osrednjost, prosječnost. Mediokriteti su vladali, kao uostalom i danas. Ništa se nije prom­ijenilo od tada. Kada sam otišao van, brzo sam napredovao. U kratkom vremenu surađivao sam s vodećim tiskovinama svijeta. Doslovce su se oti­mali za mene. I hvalili su me, glasno i otvoreno. U kratkom vremenu od kreatora članaka postao sam metom članaka. Pisalo se o meni. I u Europi ali i u Americi. To u Hrvatskoj nikada nisam doživio, ni onda a ni sada. Pozivali su me na radio, na televiziju. Snimali su o meni dokumentarne filmove, nekoliko njih. Imao sam osjećaj da sve

mogu. Što god bih predložio kao temu u neke novine, sve bi prihvaćali. Tako sam uveo i tzv. ozbiljne teme i u Vogue. To je bio presedan. Vogue se bavio modom i lifestile temama. A onda sam ja donio politiku, i rat, i krv i sve što ide s tim. I publika je tražila još. Eto, u tome je razlika između nas i njih. Tamo vas cijene isključivo po onome što znate, a ovdje vas za to još uvijek nitko i ne pita. Samo je važno čiji ste, kakva su vam krvna zrnca, jeste li naš ili ste, ne daj Bože, njihov... Eto, mali smo. U svemu pa i u tome. Nije malen narod, onaj koji je brojčano mali, nego onaj čije su duše male, sićušne i uškopljene. A to smo mi.

Fotograf ste, nakladnik, autor niza zanimljivih knjiga. U vrijeme rata bili ste u Dubrovniku, Vu ko varu, Sarajevu… U to doba svjetske su se agencije gotovo otimale za Vaše fotografije. Mogli ste otići ‘van’ ali ste ostali tu (negdje između Bosne i Hrvatske). Što je prevagnulo?Bila je to neka moja romantična zamisao, moja tlapnja, da ako potpuno odem odavde, da će se sve nekako raspasti, da će nestati. Imao sam osjećaj da trebam, da moram nekako nadgledati rast ove naše male zemlje u koju sam beskrajno zaljubljen. Još uvijek. I u jednu i u drugu. I u Bosnu i u Hrvat­sku. No, izgleda da to nije bilo dovoljno. Izgleda da nije bilo dovoljno voljeti. Izgleda da nije bilo dovoljno čak ni umrijeti. Negdje je neka greška. Negdje je neki opaki kvar. Nešto je, ipak, trulo u državi Danskoj, što ni smrt ni ljubav ne mogu po ­bijediti. Da li je to onaj oslobođeni demon osre d­njosti, koji nas proganja od pamtivijeka, pa nam kažu da njima ne trebaju pametni već poslušni, i da oni znaju pošto je kila mozga... Zar još uvijek?

U ratu ste riječju i fotografijom bilježili neke od veličanstvenih trenutaka borbe čovjeka za ljudski dignitet. Jedno čudno pitanje za Vas kao pisca i fotografa, nakladnika i umjetnika: Je li rat završio i kako?Prošao sam cijeli naš rat, od Vukovara do Du ­brovnika, s ratišta na ratište. Iz Vukovara sam izašao kroz kukuruze, kroz neprijateljski obruč, da bih se samo koji dan poslije uvlačio, ukradao u Dubrovnik s mora, u orahovoj ljusci, po buri, oluji i nevremenu. Bio sam tamo s borcima, s rat­nicima, s običnim ljudima, s našim tihim i pri­stojnim susjedima, koji su se u zlim vremenima promaknuli u prave heroje, koji su spremni i svoj život dati da spase život nekog drugog. Kada pogledam ovo vrijeme i vrijeme nedavnog rata, moram reći, a teško mi je ­ Rat je bio bolji! U ratu si znao gdje je neprijatelj, a neprijatelj sada vreba sa svih strana. U ratu je bilo nade, a sada vlada beznađe. Gledam svaki dan ljude koji kopaju po kantama za smeće. U ratu toga nije bilo. U ratu smo imali dostojanstvo, a sada smo dostojanstvo izgubili. Kupile ga banke za lihvarske kredite, pa će nas uskoro sve i iz naših domova pobacati. Domovina nas je podarila otkazima, tu nije šte­djela. Recesijom koja već sedam godina traje. Ljudi doslovce gladuju i na rubu su izdržljivosti,

već odavno prešli granicu siromaštva, bez ikakve nade da će sutra biti imalo bolje. I, kao što reče pjesnik – Da li će sloboda umjeti da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj? Da, rat je, ipak, bio bolji.

Za nekoliko ste knjiga dobili značajne nagrade u inozemstvu. Jedna od njih je Sezona pakla. Proživljena je, da tako kažemo, u Sarajevu.U Sarajevo sam ušao uoči Božića 1992. Nešto me je tjeralo da tamo odem, kao da tamo moram biti, kao da je nečasno ne otići u Sarajevo. Nešto slično tome dogodilo mi se već ranije, s Vukovarom. Želja i zov bili su jači i morao sam se njima oda­zvati. Bilo je časno, tada, biti u Sarajevu. I bio sam. Gradom je harala glad i studen ali i neki ne ­objašnjivi optimizam i humor. U Sarajevo sam došao kao stranac, jer sa Sarajevom prije rata i nisam imao baš neki poseban kontakt. Iako sam rođen i odrastao u Brčkom, u Sarajevo se tada nije

INTervju: zoraN fIlIpovIć

| 295_6 201528 | 5_6 2015

išlo. Išlo se u Beograd, a neki su išli i u Zag­reb. U Sarajevo ne. Ako sam u Sarajevo i do šao kao stranac iz njega sam otišao kao intoksikaniran Sarajlija. I u Sarajevo se rado još uvijek vraćam. Prigrlio sam to ratno Sarajevo i ono je prigrlilo mene. Bila je to ljubav na prvi pogled. U kratkom sam vre­menu, unatoč ratu ili baš zahvaljujući njemu, upoznao puno ljudi i stekao neke dobre prijatelje. Skrasio sam se u jednom stanu u Titovoj ulici. Stan je bio na prvom katu i svi su mu prozori bili polupani od neprestanog granatiranja. Na prozoru su, umjesto stakala bili UNHCR najloni. Vani je bio snijeg i studen, ali je ekipa u stanu, unatoč svemu, bila dobre volje. Danju se išlo u potragu za vodom i kakvom hranom, a noću bismo do kasno ostajali budni, u priči, pokriveni svom silom deka i raznih pokri­vača. Svako jutro bih izlazio u redoviti obi­lazak po gradu, naoružan kamerama. Hodao bih sredinom ceste i tako obilazio grad. Lju di su me brzo upoznali i već smo se i po ­zdravljali na ulici, oni rijetki koji su kao i ja svakodnevno tumarali gradom. Tako sam snimio neke od fotografija koje će postati simbolom ratnog stradanja Sarajeva. Tako je nastala i knjiga Sezona pakla, s mojim tek­stovima i fotografijama iz opkoljenog Sara­jeva. Osim u Hrvatskoj i u Sarajevu, knjiga je objavljena i u Beču i u Ljubljani. Tadašnji austrijski ministar vanjskih poslova Alois Mock, rekao mi je moj austrijski izdavač ugledni Deutiske, kupovao je moju knjige u velikim količinama i dijelio je okolo drugim kolegama i svjetskom državnicima. Poslao mi je i dirljivo pismo u kojemu mi zahvaljuje na knjizi što sam je napisao. Ponosan sam na to.

Bošnjačke teme česte su na Vašim foto­grafijama. Koliko je Bosne ostalo u Vama i kakva je ona danas?Ja sam, ipak, i Bošnjak. Jako se trudim, gdje god to mogu i kada god to mogu, istaknuti da dolazim iz Bosne i da je Brčko moj rodni grad. To mi je jako važno. U ratu je ta blis­kost postala i jača, jer je u prirodi čovjeka, ja mislim, da se identificira s onima koji pate. A Bosna je patila jako. Preko Zagre­bačke dža mije još sam se više povezao s Bosnom. Imao sam i dobrog prijatelja, koji mi još uvijek jako fali mada je prošlo puno godina od njegove smrti, dr. Muhameda Ždralovića, tadašnjeg voditelja orijentalne zbirke HAZU u Zagrebu. U našim smo su ­sretima prebirali sve aspekte tema o Bosni, uključujući i teme islama. On je bio taj koji me je zarazio ljubavlju za Ajvatovicu, pre­staro srednjobosansko dovište, kod mjesta Prusac u trav nič kom kraju. S njim sam prvi puta i otišao u Ajvotivicu, da bih ubrzo na ­stavio, tamo sâm hoditi i pohoditi punih

dvanaest godina. Odlazio sam Ajvatovicu u razna godišnja doba, bezbroj puta, i u jesen, i u zimu, ljeto, proljeće. I kada je vri­jeme Ajvatovice ali i izvan toga roka. Tako je na stala velebna knjiga, moćna mono­grafija, moj spomenik Ajvatovici, kao sjen, sjećanje, za moga prijatelja Muhameda Ždralovića.

Svojevremeno ste izložbu Vaših foto­grafija Zagrebačke džamije izlagali u više

država svijeta. Kakva su iskustva?Bio sam jako ponosan da moju foto­grafsku priču o Zagrebačkoj džamiji mogu pokazati svijetu. Ja sam bio svo­jevrsni neslužbeni kroničar Zagre­bačke dža mije. Dolazio sam tamo i snimao nepre stano. Tako je, kroz niz godina, nastala i ova respektabilna zbirka fotografija o džamiji. Kažem respektabilna jer je u pitanju i ogromna količina snimaka koja se broji u ti ­sućama. Izdvojio sam njih četrde setak, i tako je nastala ta izložba. Naravno, prvoj izložbi u Kairu, Egipat, ku movali su Muhamed Ždra lović i naš čuveni orijentalist i tadašnji veleposlanike Republike Hrvatske u Egiptu dr. Da ­nijel Bučan. Izložba se održala na najvišoj razini i, koliko se sjećam, otvo rio ju je egipatski ministar vanj­skih poslova. Izložba je otputovala u Emira te, u Abu Dhabi, pa u Teheran i Istanbul. Poslije sam je po kazao i u Sarajevu, Tuzli i Bihaću.

U Zagrebu niste?Ne, u Zagrebu nisam.

Gdje su danas te fotografije i bi li se mogle izložiti negdje bliže?Od tada je izložba pohranjena u deponi­jima muzeja Mimara; ljudima u Mimari jako sam zahvalan na njihovoj dobroti, jer je tamo već godinama udomljeno dva desetak sanduka raznih mojih izlo­

žaba. Upravo sada je došla inicijativa iz nekoliko zemalja koji ponovo traže izložbu o Zagrebačkoj džamiji. Svi su izgledi da će ta izložba uskoro krenuti na veliku francusku turneju, ali i u Ma ­ roko, Katar i Iran. To su samo neke od odredišta koja su iskazala interes za izla ganjem te moje izložbe. Očekujem i pozive iz drugih zemalja. Volio bih isto tako postaviti i pokazati svijetu i izložbu o Ajvatovici. U tome smislu je došla jedna inicijativa iz Jordana ali nije još uvijek ništa definizirano. Nadam se da će od toga nešto biti jer Ajvatovica to zaslužuje.

Pretpostavljam da je dio tih foto­grafija sadržan u prijedlogu velike monografije posvećene Zagrebačkoj džamiji, monografije na kojoj ste također radili?To je knjiga na kojoj radim već više od dvadeset godina. Kroz to sam vrijeme prikupio originalne tekstove vodećih svjetskih i naših orijentalista i arabi­sta, koji su pisani namjenski za ovu moju knjigu i u njoj će biti prvi puta objavljeni. Volio bih da i ovaj posao polako privedem kraju i da ta knjiga konačno ugleda svjetlo dana. Na go ­dinu, 2016., slavimo stotu obljetnicu kako je Hrvatski sabor 1916. godine priznao islam kao službenu religiju u Hrvatskoj. Možda je to prigoda da svje­tlo ove obljetnice obasja i ovaj nakla­

dnički i kulturološki pro­jekt.

Kako ocjenjujete položaj mu slimana u Bosni, a i u svijetu, u svjetlu aktualnih medijskih, državno­te ro­rističkih i terorističkih po ­ dizanja zidova između lju di različitih vjera?Moram priznati da sam bio jako ljut kada su nam iz svi­jeta, ranijih godina, stizala tumačenja o islamu. Uglav­nom su ta tumačenja dola­zila iz Francuske, Engleske, iz zemalja koja imaju nešto što ja zovem „uvezeni is ­lam“. Na koncu je taj pokret postao poznat pod sintag­

mom Euroislam. Ljutilo me to što nam ti stranci tumače nešto sa čime se mi stoljećima rađamo i živimo, a oni su to otkrili tek nedavno. Ako se bilo što u Europi može nazvati Euroislamom onda je to naš autohtoni i originalni Bosanski islam. To je islam koji mi po ­znajemo, koji svakodnevno već sto­ljećima živimo. Tko je taj koji će bosan­skom muslimanu reći: Moj je islam dobar, a tvoj loš. Zar mi trebamo ne ­koga, nakon toliko vremena, kopirati, imitirati i unijeti neke druge obi čaje u naše živote, jer nam tamo net ko kaže da naši običaji nisu dovoljno do bri i da će ih oni popraviti.Što se tiče radikalizacije na islamskoj sceni, ona mi se čini poprilično neuvjer­ljiva i isforsirana. Koliko ja znam nema religije na ovome svijetu koja promiče, zagovara i poučava smrt, pa makar to bila i smrt onoga drugoga, onog tzv. nevjernika. Tko je taj koji u ime vjere poziva na ubojstvo drugih? Taj i samo taj može biti, i jest, nevjernik. Oduvijek je bilo – Divide et Impera – Zavadi pa vladaj. Ako se ne zna od koga i zašto nešto dolazi, može se znati kome koristi. A kome koristi ova demonizacija islama? Tko pita, naći će i odgovor. A odgovor se nalazi u ranije spomenutim kantama za smeće, po kojima neprestano neki nesretnik bezuspješno ruje u potrazi za svojom izgubljenom srećom i koricom kruha nasušnoga.

INTervju: zoraN fIlIpovIć

30 | | 315_6 20155_6 2015

Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crve nog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mir­nog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usa­mljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne ra­zumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.

Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah – živo­tinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim živo­tom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.

Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životi­njama ove zemlje kao prema svojoj braći.

Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspada­jućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vla­ka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. 

Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane.

Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštovali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.

To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi zna­mo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.

Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome.

Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeće s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti – naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.

Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad cr­venim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih lju­di i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?

Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka.

Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji.

Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu ze­mlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti nje­gova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rije­kama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.

Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje dje­ce i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci­zemlji i prema bratu­nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožde­rat će zemlju i ostaviti samo pustoš.

PISMO (GOVOR) INDIJANSKOG POGLAVICE SEATTLEA

32 | | 335_6 20155_6 2015

ENES KIšEvIć

VODA JE MOJA MATI

Voda ­ kažem ­ i već žeđ bivam i žega.Ova voda bistra oku tako godi. Dovoljna je voda, pa da imaš svega. A što god se rađa, s vodom se i rodi.

Je li voda stvarna? I tu je ­ i nije? Evo, među prste uhvatit se ne da. Mira ona nema ni kad se popije. O, uz vodu ovu, zar postoji bijeda?

Ja sam čovjek jedan sav od kišnih niti. Al ipak bih rado oblak htio biti, Malo iznad nogu, krila i peraja –

A dolje se na dnu Sane zrcaliti. Tako bih lebdio i bio u biti. I gledao bih vodu – sve dok ima sjaja.

povijest poglavi�ina

pisma

Poglavica Seattle (oko 1780. – 7. lipnja 1866.) poznat je po svome govoru (pismu), američkom predsjedniku Franklinu Piercu, kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju. Pismo indijanskog poglavice Seattlea se ubraja medu najljepše i najdublje misli koje su bilo kada izrečene o ljudskoj prirodi, pa je ušlo u povijest i u srca zaštitara prirode i ekologa. Indijanskom poglavici Seattle posvećen je Svjetski dan zaštite okoliša – 5. lipnja.Priča o Pismu poglavice Seatla američkom predsjedniku Pirceu ipak je malo je čudna. Naime, to Pismo nikad nije napisano! Mnogi su se bavili tim savršeno napisanim pismom mudroga Poglavice, ali originalni izvor nikad nije pronađen. Štoviše, nikad ga nije ni bilo! Djelatnik američke nacionalne arhive, Jerry L. Clark, napisao je 1985. godine u magazinu “Prologue” članak pod nazivom “Thus Spoke Chief Seattle: The Story of An Undocumented Speech“. U članku je detaljno pojasnio sve znane činjenice vezane uza Pismo. Nažalost, nigdje u službenim pismohranama nema ni traga Poglavičinu pismu. Dokaza za Pismo nema čak ni u privatnoj arhivi predsjednika Piercea. Zanimljiv je podatak da je Poglavica Seatlea bio nepismen, što je potvrdila i njegova kćerka Angeline. Ipak pronašli smo priču o kopijama teksta Johna M. Richa iz 1932. godine. Rich navodi stariji članak koji je tiskan 29. listopada 1887. godine u Seattle Sunday Staru. Autor članka je Henry A. Smith, liječnik. On je na tom području obavljao više poslova za američku vladu od rane 1853. godine. Znao je nekoliko indijanskih narječja uključujući i jezik plemena Duwamish kojim je upravljao poglavica si’ahl, to jest Seattle.Treći guvernerov posjet Indijancima regije Puget Sound zbio se 21. i 22. siječnja 1855. godine prigodom potpisivanja “Ugovora kod Point Eliotta”. Mnogi koji citiraju govor poglavice Seattlea drže da je upravo to potpisivanje bila prilika u kojoj se govor održao. U zapisniku sa potpisivanja ugovora stoji tekst govora kojeg je poglavica Seattle izgovorio vezano uza rezervat za njegovo pleme:“Gledam na vas kao na oca i ostali vas smatraju isto tako. Svi Indijanci imaju dobar predosjećaj vezan uz vas i to ću na papiru poslati Velikom Ocu. Svi muškarci, starci, žene i djeca se raduju što vas je poslao da se brinete o njima. Moj um je poput vašeg. Ne želim više govoriti. Moje srce je vrlo dobro prema doktoru Maynardu. Želim uvijek od njega dobiti lijek. Sada postajemo pri­jatelji i zaboravljamo sve loše osjećaje ako smo ih imali. Mi smo prijatelji Amerikanaca. Svi Indijanci misle isto. Gledamo na vas kao na našeg Oca. Nikada nećemo promijeniti mišljenje. Bit ćemo uvijek kao što ste nas vidjeli. Sada! Sada pošaljite ovaj papir.”To su jedine službeno zabilježene riječi poglavice Seattlea. Dr. Smith nije evidentiran kao nazočan pri potpisivanju tog ugovora. Udovica dr. Maynarda se 1903. godine prilikom intervjua za biografiju poglavice Seattlea nije se sjećala nekog velikog govora. Službeni pre­voditelj pukovnik B. F. Shaw se također nije mogao sjetiti nekog značajnog govora. U nedostatku dokaza koji bi slavni tekst pripisali poglavici Seattleu možemo samo razmišljati o inspiraciji koju je Smith imao 1887. godine kada je, prema sjećanjima i navodnim bilješkama, u svom dnevniku napisao članak za novine. Ta se njegova interpretacija teksta uzima zdravo za gotovo i kao takva navodi se posvuda u svijetu.

34 | | 355_6 20155_6 2015

Za nekoliko dana, 11. 7. 2015., navršava se tužna obljetnica najstrašnijeg zločina počinjenog u Europi i šire nakon Drugog svjetskog rata – genocida u Srebrenici. Dan je to koji bi trebali pamtiti svi, jer je u tom danu, i onima koji će uslijediti, nečovjek pokazao svoje lice, ali i sposobnost što je u stanju učiniti. Teško se oteti dojmu da bi kolektivna svijest o ovom događaju morala biti na većoj razini, tj. da postojeća nije zadovoljavajuća. Uobičajeno, počinitelji sve poriču, a što je još gore, osim preživjelih, svi drugi zaboravljaju unatoč satima snimljenog materijala koji je putem interneta dostupan svima. Zanimljivo je da se drugi, stranci, u čudu pitaju kako je moguće poslije svega da ste prihvatili priču da je genocid bio samo u Srebrenici, a vaš narod su ubijali? Poslije Prijedora i okolice, Sanskog Mosta, Ključa i drugih mjesta. I još sve po istom, dobro osmišljenom, a za srebreničko finale, i uhodanom planu. Svima kojima je diskutabilan broj ubijenih, kojima je broj premali da bi se genocid priznao, kojima je nedo­voljno to što ima obitelji i članova koji nedostaju, a koje nema tko prijaviti, koji sve relativiziraju i žrtvom žrtvu opravdavaju i koji ubijanje goloruka naroda po dokumentirano uhodanom planu i programu opravdavaju, ne treba se pretjerano truditi objasniti da je bio genocid. Ali treba pamtiti i treba govoriti, ne da bi se vra­tilo, jer je nevina zabranjeno ubiti, a opet bi nastradali oni koji nisu učestvovali – tj. nevini, već da se ne bi ponovilo. Nije isključeno da onaj koji negira ono što je očita činjenica neće isto počiniti opet. Jednako tako ovih dana pratimo tu žučnu raspravu oko rezoluci­ je koja bi se trebala donijeti u UN, a kojom bi se tretirao genocid u Srebrenici. I dok se počinitelji i pomagači grčevito bore da rezo­lucija ne prođe, pred većim izazovom od njih nalazi se sama međunarodna zajednica jer usvajanje rezolucije nije samo pitanje Srebrenice, već pitanje genocida uopće. Hoće li odbijanje značiti da bilo koji zločinački um ima pravo ubiti između 8000 – 9000 nevinih ljudi, organizirano, kao na traci, u mahu i za to ostati ne ­ osuđen od strane cijelog svijeta, da ne spominjemo ostatak BiH? Pojedinačne presude su za izvršitelje, a što je s politikom, idejom, ideologijom? Hoće li se ona i dalje tolerirati, a nekoj novoj Sre­brenici će se reći: „Oprostite, nisu vas dovoljno pobili, pa to nije genocid?“ Naravno, pravnim putem se utvrđuje da li je počinjen genocid ili nije, ali kada je već dokazan i potvrđen, po stavlja se pitanje u čemu je problem? Svjesni smo da je pitanje karakteri­ziranja nekog zločina kao genocida sve manje pravno, a sve više političko pitanje i to je ponajveća opasnost za prevenciju ovog najvećeg zla. Stoga je vrlo važno, ne samo na 20. obljetnicu, već uvijek i stalno na genocid upozoravati i o njemu govoriti. Kako bismo sačuvali od zaborava i podsjetili na genocid u orga­nizaciji Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i veleposlanstva BiH, a pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske gđe Kolinde Grabar Kitarović u Histrionskom domu obilježeno je 20 godina od genocida u Srebrenici. Programu su prisustvovali izaslanici predsjednika Sabora potpredsjednica gđa Dragica Zgrebec, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske g. Vito Turšić, predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba g. Darinko Kosor, predstavnici i veleposlanici 18 zemalja, predstavnici vjer­skih zajednica, članovi naše zajednice i brojni zainteresirani. Program je obuhvatio i predstavu “Djeca sa CNN­a” Amira Bukvića. Prisutnima su se prije predstave obratili muftija dr. Aziz ef. Hasanović i potpredsjednica Sabora gđa Zgrebec. Brojne su tragedije koje ne samo da ne završavaju, već nemaju ni pauzu i takva je srebrenička tragedija i genocid. Govornici su uputili prigodne riječi s ciljem čuvanja od zaborava genocida u Srebrenici i pozvali su još jednom sve da čine sve kako se Srebrenica nikada i nikomu ne bi ponovila.

Nermin Botonjić

S R E B R E N I C A

36 | | 375_6 20155_6 2015

IZ GROBOVA USTAJU...(Iz zbirke pjesama “Planeta Sarajevo” Abdulaha Sidrana)

Silaze u grob ko djeca bezazleni,Bosanski Muslimani.U progon odlaze,ko djeca lakovjerni,Bosanski Muslimani.U progon, u grob, ko djeca neoprezni,odlaze, silaze,Bosanski Muslimani

Pogledaj sad! Iz progona, sa daljina,iz izgnanstva, sa strašina, vraćaju se ­dobri Bošnjani!Ozbiljna lica, iz grobova ustaju,u vjeri čvršći,dobri Bošnjani.Jakog srca, iz grobova ustaju,u duši ljepši,dobri Bošnjani.Iz grobova ustaju,u duhu jači, jači i žešći,dobri Bošnjani.

Kako ih je, Bože, malo ostalo,a kolika, Bože, svjetlost pobjede,sa lica im zrači!

38 | | 395_6 20155_6 2015

karikatura

karikatureSead alić

Pucanj u karikaturu čavao je u lijeSu Priređenom

Napad na redakciju bilo kojeg časopisa (o ubojstvima da i ne govorimo) sramotan je čin. Nedjelo je to kojim se egzekutori svrstavaju među one koji smrt smatraju kola­teralnom činjenicom borbe za pravdu. Ubojstvo osoba koje su vrijeđale karika­turalnim radovima (čiji je cilj i bio uvrijediti), uvreda je onih koji su ionako već uvrijeđeni – muslimana diljem svijeta. Netko je ubio još jednu moguću stazu nalaženja kompromisa. Netko je otvorio još jedan prolaz svima koji sotoniziranjem jedne religije žele osnažiti ideologiju globalističkog jednoumlja.Pucanj u karikaturu čavao je u lijesu priređenom za muslimane koji stoljećima pokazuju i dokazuju da su utkani u povijest i sadašnjost Europe. Pokušaj je to tako i toliko uspješan da čovjeku pada na pamet pitanje kako je moguće da dvije osobe u crnoj odjeći (s jednom tenisicom viška) mogu smisliti takav planetarni okidač mržnje prema narodu iz kojega navodno potječu. Kako to da su reagirali samo 48 sati nakon što je francuski predsjednik izjavio da bi sankcije protiv Rusije trebalo okončati? I koga je to francuski voditelj istrage želio uhapsiti da je završio s metkom koji ga je pogodio u njegovom vla­stitom uredu? Zašto su amerikanci već imali priređenu priču o prijetnjama osobama involvira­nim u ova zbivanja, tako da se prikrije njihova prava krivnja?Ljudi u crnom imali su ulogu bespilotnih letjelica. Moglo ih se pronaći ili prepoznati tek po dokumentu kojega svaka letjelica nosi uza se – osobnom kartom koja govori o godini i mjestu proizvodnje, vozačkoj do ­zvoli bez koje teroristi ne idu u pohode, te lokacijama na kojima je obavljena obuka. I ubijeni su onako kako bi bila ubijena svaka bespilotna letjelica koja ubija. U tajnosti.Poruka je uljuđene demokracije da se države mogu služiti terorističkim aktima, ali da to sebi pojedinci ne smiju dopustiti. Apsolutističke vođe mogu terorizirati svoje narode (uz blagoslov svjetskih centa ra moći), ali pobuna (bez blagoslova svjetskih centara moći) samo je terorizam. Vremena francuske revolucije su prošla. Vremena pozivanja na pravdu kao da su prošla. Nitko više u Europi ne smije biti nesretan, jer ako je nesretan on je poten­cijalni islamski terorist.U korijenu lutanja svih analiza događaja u Parizu leži temeljno pitanje na koje je doba slike svijeta zaboravilo: što je sloboda (govora) i koje su njene granice. Mnogokoji je govornik nakon ovog i sličnih napadaja znao reći kako je sloboda medijskog govora svetinja i kako ne smije doći u pitanje. Sloboda se medija ne smije ograničavati. Ne smije se sudjelovati u kompromisima ili nasjedati na auto­

cenzuru. Djeluje uistinu razumno i proizvodi traženi učinak: tko na svijetu ne bi želio živjeti u društvu u kojemu se slobodno govori (o svemu) u kojemu među novinarima nema autocenzure, gdje će vlade padati zbog istina koje objavljuje slobodoumni tisak, gdje će slobodarski tisak iskorijeniti koru p­ciju, nepotizam, rasnu i svaku drugu diskriminaciju itd. Istovremeno je to međutim osuda ‘nekih drugih’ za koje ta pravila ne vrijede. Pitanje koje ne možemo mimoići glasi: Je li uistinu slo­

boda novinarstva sveta stvar ili je sveta samo onda kada je u službi rušenja mo ­ stova? Je li ismijavanje holokausta sloboda go ­ vora? Je li govor mržnje sloboda govora? Je li uvreda drugoga sloboda govora? Ako sve to spada pod slobodu govora

zašto imamo novinarske kodekse i članke zakona o medijima?Ne može se uvijek razaznati uzrok iz posljedice. Ima situacija u kojima po ­slje dice budu sasvim suprotne očeki­vanjima naručitelja izvršitelja nekog čina. No u pravilu su posljedice indika­tivne. Posebno ako uslijede enormnom brzinom, odnosno ako pokažu mogućim ono što se činilo malo vjerojatnim. U tom smislu francuski filozof Badiou je (osuđujući naravno čin ubojstva i na ­zvavši ga fašističkim činom) interpre­tirao reakciju opasnom jer je stvarala privid podjele i zajedništva među onima koji malo toga zajedničkog imaju.I doista, u koloni protesta dostojan ­ s tve no je koračao i izraelski premijer koji je tako na kratko morao obustaviti bom ba rdiranje konclogora u Gazi u

kojemu se svakodnevno ubijaju musli­mani da bi nazočio protestu protiv mu ­slimana koji su izvršili masakr na javnu riječ i slobodu tiska. Istovremeno, izraelske novine u maniri socrealističkog fotošopiranja brišu Angelu Merkel s fotografije skupa. O kojoj to slobodi govora govori protest

koji se temelji na osobnoj karti prona­đenoj u automobilu, odnosno o kojemu govori (samo)ubijeni policijski šef istrage, a o kojemu izvješćuju fotošo­pirane fotografije skupa?Poznati svjetski filozof, Alain Badiou taj marš solidarnosti nazvao je festiva­lom vladara, festivalom koji je protest ne samo protiv terorizma nego i protiv stranaca, oblikom potpore kulturnom rasizmu koji je dugo već prisutan na francuskoj političkoj sceni. Uistinu, kad bi to bio marš solidarnosti kojim se jednom konačno želi pomoći neovisnost svih medija svijeta; kada bi se to odno­silo i na državnike koji su ponosno stu­pali na čelu kolone – logično bi bilo da cijeli svijet pozdravi to obraćenje poli­tike i političara. No činjenice govore da su upravo ti sa čela kolone nerijetko

odglavni protivnici slobodne riječi, istraživačkog novinarstva odnosno da su upravo oni zagovornici instrumentaliziranja medija u političke svrhe. I na Istoku i na Zapadu.Zapitajmo se još nešto: Govorimo li o slobodi govora ili slobodi ismijavanja? Jesu li cilj većine poruka Charlie Hebdoa promjena odnosa kritiziranih slobo­dom njihova govora ili nešto drugo? Koliko je Isus kriv za eventualna skretanja s njegova puta nekog od njegovih sljed­benika odnosno njegove hijerarhije?

Koliko je Muhammed kriv ako netko nije razumio njegovu poruku? Je li ismijavanje nositelja religija iza kojih hode mili­jarde ljudi sloboda govora ili proizvoljnost čina koji se skriva iza slobode govora? Ako netko slijedi Gandhija i učini zlo treba li Gandhija razapeti na križ naslovnice? Ako neka od sljedbenica Majke Tereze nešto pronevjeri, je li time Majka Tereza osigurala svoje mjesto na suvremenom masmedij­skom stubu srama? Ako netko u ime politike, sigurnosti ili kapitala ubija i osvaja (pritom se skrivajući iza židovstva) znači li to da Jahvea treba ismijavati? Naravno da ne treba. Ali takve se stvari nerijetko čine. Istina selektivno i očigledno s određenom namjerom.Europska filozofijska i filozofsko­pravna misao svje­sna je toga da je granica moje slobode druga osoba. Moja maxima trebala bi (u skladu s Kantovom mišlju) htjeti biti općim zakonom. Inaugurirajući masmedi­jski stup srama Charlie Hebdo je pozvao sve ljude svi­jeta da zanemare drugog čovjeka kao granicu svoje slobode te da u skladu sa svojim sustavom vrijednosti milijarde ljudi (vjernika) vrijeđaju do iznemoglosti.Kada se ta granica prijeđe, onda na djelu imamo kari­katuru od karikature. Imamo vizualni pamflet koji odrađuje posao kojega su nekada radili socrealistički ili fašistički plakati. Ako voditeljica američke medij­ske korporacije javno izgovori kako jedne muslimane treba naoružati i navesti da pobiju druge i da pritom treba okrenuti glavu na stranu, onda je jasno da se prostor klađenja na borbe pasa proširio…

Hegemonija se više ne postiže zastarjelom metodom poziva na jedinstvo. Puno je učinkovitije udariti onog drugoga (neprijatelja iz bilo kojeg razloga) tamo gdje najviše boli. Osveta nije civilizacijski čin i ona će izazvati jedinstvo i među onima koji su do jučer bili na suprotnim stranama. Ako pak takva reakcija izostane, stručnjaci za proizvodnju odnosa inscenirat će takve događaje. Ljudi kostimirani u crno obavili su u Parizu prljav posao ubijanja ljudi u napadu na jednu izdavačku kuću. Ako su željeli umrijeti kao mučenici vjerojatno bi sni­mili kakvu poruku i preuzeli odgovornost za svoj čin.Ali nisu. O njihovoj ideološkoj pozadini govore samo riječi koje su govorili dok su ulazili i dok su ubijali. Ljudi obučeni u crne kostime. Istina i laž postali su stvar sposob­nosti čitanja medija. U dobu nepismenih/nesvjesnih medijskog manipuliranja.Američko igranje na kartu pojedinih grupa koje su pripremane, naoružavane i smatrane prijateljskim grupama, da bi poslije bili najvećim neprijateljima demokracije, pa čak i uzrokom da se započne treći svjetski rat (na razini medij­skog ratovanja i lokalnih akcija) postao je obrascem dresiranja neposlušnih kolonija ili proizvodnje grižnje savjesti kod useljenika u Europu. No muslimani su u temelje Europe ugradili španjolsko islamsko iskustvo. Europski muslimani (Bošnjaci) europljani su. Izdržali su u nedavnom ratu ono što bi Europa željela što prije zaboraviti. No, teško se boriti protiv naručenih ubo­

za muSlimane koji Stoljećima Pokazuju i dokazuju da Su utkani u PovijeSt i SadašnjoSt euroPe

40 | | 415_6 20155_6 2015

jstava, izazivanja unutarnjih sukoba podmetanjima, protiv strategija izazivanja osjećaja krivnje zbog akcija koje je naručio ili izvršio netko kome je do svih tih posljedica stalo.Svaki civilizirani čovjek svijeta osudio je ili je barem morao osuditi teroristički napad na redakciju časopisa CharlieHebdo i ubojstvo kari­katurista. I potpisnik ovih redova supotpisuje svaku protestnu riječ protiv bilo koje vrste terorizma, individualnog ili državnog, onog u ime Boga ili ideje Pravde; u ime uspostavljanja Novog svjetskog poretka ili u ime obrane od njega. Ubiti u ime ideje znači uništiti život u ime onoga što je u nama svima zajedničko i jedno – života kao takvog. To pravo nema nitko, pa ni oni koji su nekada bili u getu, niti oni koji su danas u getu; niti oni po kojima padaju bombe bespilotnih letjelica, a najmanje suvremeni proizvođači masmedijskih stampeda…Treba razlikovati činjenica od interpretacija.Interpretacije su se pojavile još dok je potraga za teroristima trajala. To je inače karakteristično za doba masmedijske ‘proizvodnje pri­stanka’ na određene odluke, ali je i indikativno: poradi interpretacije mogu se inscenirati kojekakva paljenja Reichstaga. Što objekt rušenja/paljenja/ubijanja ima veći simbolički naboj – tim je mogućnost koordiniranja interpretacije veća. U pravilu, još dok vatra gori krivci su otkriveni, a kolektivna moralna osuda kotrlja se ulicama.Od činjenica je (u ovom slučaju) poznato da je trećeoptuženi imao alibi, da je pronađena jedna osobna karta u ruksaku u automobilu kojim su se služili teroristi, da su ljudi u crnim maskirnim uniformama uzvi­kivali „Allahu ekber“, da je šef policijskog odjeljenja koji je bio odgo­voran za tu istragu pronađen ubijen u svom uredu, te da su optuženici za ovaj teroristički čin opkoljeni u jednoj šumi, ubijeni i sahranjeni na nepoznatom mjestu.Trijezne glave gledano (fokusirajući se isključivo na činjenice) cjelokupno zbivanje otvara mogućnost mnogih pitanja. I ta su pitanja u diskusijama na društvenim mrežama i u medijima uglavnom postavljena. Kad ih saberemo ona tvore jedan veliki nezaobilazan upitnik. Jer…Nije realno očekivati od terorista da u teroristički čin kreće s osobnom kartom. Ne događa se često (a vjerojatno se nije dogodilo nikada) da policijski šef istrage usred akcije potrage bude pronađen mrtav u svom uredu (‘optužen za samo­ubojstvo’). Nitko ne zna da li su dva optuženika za ovaj teroristički čin bježala zbog toga što su to napravili ili su bježali jer su shvatili da su određeni biti žrtvenim janjcima za zatvaranje slučaja kojemu je ionako glavni cilj bio parada koja nakon

njega slijedi. Još za vrijeme potrage bilo je jasno da će pravda biti zadovoljena jer su bjegunci bili idealan odabir: Oni se ne žele predati a potjera ima odriješene ruke eliminirati ih. Dokazi ionako nikome nisu potrebni. Oni su pronađeni ranije.

Kad se tome pridodaju manje ozbiljna ali realna pitanja o nazočnosti ljudi u pancir­kama na krovu u vrijeme glasnih povika terorista u ulici, pitanje o nepostojanju krvi nakon hica u policajca koji je ležao na ulici i njenog naknadnog pojavljivanja (uz omašku novinara koji je govorio o postavljenoj krvi), pitanja o ulozi bivšeg američkog generala Petreusa u cijeloj toj priči – stvari postaju kompliciranije od priče za uspavljivanje masmedijske djece svijeta.Jedno od postavljenih pitanja na koje nije odgovoreno je zašto teroristi koji su se išli svetiti onima koji su vrijeđali islam i Muhammeda nisu ništa napravili sa časopisima koji su im bili na dohvat ruke/upaljača/eksploziva. Detalj je to na koji se (u proizvodnji interpretacije) nije mislilo jer je u najmanju ruku čudno da oni koji se svete zbog vrijeđanja Muhammeda materijale s uvredama ostave nedirnute.

Analiza reakcija islamskoga svijeta tre­bala bi uzeti u obzir nekoliko činjenica: Ako je pokušaj svake karikature po ku­šaj izgradnje boljeg i uljuđenog svijeta, onda je karikatura kojoj je cilj provoka­cija povod za podjele i daljnja ubojstva a ne korak prema razumije vanju dosto­jan riječi mudrost. Ako nikakva druga ubojstva u bilo kojoj zemlji svijeta nisu povećala tiražu neke novine za (barem 1000 posto) onda to znači da nijedno ubojstvo muslimana,

kršćanina, hindusa ili čovjeka bilo koje vjere ne zavređuje takvu pozornost, odnosno, nije povod da se nešto proda u tiraži 1000 posto većoj nego što je bila.

U tom kontekstu (neprovjerena) infor­macija da je novinu mjesec dana prije masakra kupio jedan od najvećih pro­izvođača bogatstva na svijetu Roths­child – zvuči u najmanju ruku tužno. Posebno zato što se uz njega i vijesti o porazu kod Waterlooa, do kojih je došao ranije i koje su mu omogućile bogatstvo, veže izjava čiji je smisao da treba kupo­vati kada je krv na ulicama, makar bila i vlastita.

Bilo koja grupa ogorčenih ali medijski ili socijalno nepismenih ljudi lako će pre­uzeti odgovornost za ono što je uči njeno u Parizu a što je necivilizirano, fašisto id ­ no i neusklađeno sa tisućljet nom tradi­cijom tolerancije drugih vjera koja je ra zvijana i koja je živjela i živi u Islamu.

Dovoljan je pogled na Španjolsku u vri­jeme islama i dobronamjernoj će osobi biti sve jasno. Onome pak tko želi gra­diti umjetne podjele i tektonske razva­

line između vjera, kome je potreban Sotona (na strani Drugoga) da bi pove­ćao koheziju među onima koji su pris­tali na globalističko koloniziranje, si ­romašenje, oduzimanje nacionalnog i vjerskog ponosa, manipuliranje i oblik suvremenog totalitarizma – njemu je dovoljna maskirna uniforma, jedna osobna karta, povici na ‘čudnom jeziku’ i sve postaje ‘jasno’. Cijela stvar završava grobovima na nepoznatom mjestu,

1 Jurgen Habermas, GlaubenundWissen, Frankfurt/Mein 2001, citirano prema Jurgen Habermas, Joseph Ratzinger, Dijalektika sekularizacije: O umu i religiji u Europski glasnik, br. 12. Zagreb, 2007, str. 199.

smrću policajca koji istražuje, oslobađanjem jednog optuženoga, te ubojstvom muslimana policajca.Belgijski kralj Leopold II. ‘zaslužan’ je za smrt desetak milijuna ljudi njegove privatne države Kongo. Dokumenti belgijske kulture (kako bi rekao Walter Benjamin) dokumenti su barbarstva na kojemu je ta kultura nastala. Europocentrizam počiva na ideji razlike i veće vri­jednosti Europljana od ljudi koji su stjecajem okolnosti morali biti robovi, kmetovi, siromašni radnici, ljudi bez ikakvih prava. Opasna je to ideologija koja se razvija tamo gdje se drugima ne želi pružiti je dnaka šansa, gdje se drugoga promatra samo kao sredstvo izra­bljivanja, odnosno gdje se Drugoga sotonizira da ne bi proradila grižnja savjesti. Ako je vjerovati informaciji da je zabilježen veliki porast za francuski prijevod Kur’ana, nakon što se slegao dim interpretacija o napadu na CH, onda i to potvrđuje činjenicu da građani Europe, koliko god bili manipulirani, polako ali sigurno okreću potrebi donošenja vlastitog stava na temelju vlastitog iskustva onoga o čemu mediji donose sliku prelomljenu kroz prizmu različitih interesa.

U tom kontekstu treba postaviti analogiju. Ako po završetku drugog svjetskog rata nikome nije padalo na pamet (kako je Camus zabilježio) osvećivati se gradnjom koncentracionih logora za one koji su ljude ubijali u koncentracionim logorima, jednako tako za smrt ljudi iz CharlieH nije se trebalo osvećivati glumljenjem slo­bode medija europske civilizacije. Čak i da nije cijela stvar režirana, biti u pravu ne daje nam za pravo dolijevati ulje na vatru. To nema veze sa slobodom govora. Tu je riječ o manipuliranju slobodom govora sa ciljem proizvo d­nje fotografija bijesa, eskalacije sukoba u zemljama u kojima je islam dominantno vjersko opredjeljenje. Nemiri u Maliju, Jor­danu, Alžiru, Pakistanu i mnogim drugim državama dokazom su da je zadaća ispunjena. Provalija je postala još većom. Dobri ljudi svijeta počeli su dvojiti je li uopće moguće spojiti ta dva svijeta.No ta dva svijeta ne razdvajaju različite vjere. Na sukobu civili­zacija rade ljudi koji vjeruju jedino u gomilanje bogatstva. Do njega

se ne dolazi educiranjem siromašnih za snalaženje u nekom uljuđenijem svijetu, nego negiranjem njihove ljudskosti. Otuda poplava fotografija neobuzdanih gomila ljudi islama cijeloga svijeta u gotovo svim vijestima svake postaje. Otuda sve više ‘arapskih terorista’ u hollywoodskoj produkciji. Otuda toliko medijskog prostora posvećenog anomalijama u islamskom svijetu. Otuda toliko inzistiranja razlikama umjesto pokušaja razumijevanja.

Na kraju, nizu razmišljanja o relativno površnim interpretacijama masakra u Parizu dodajmo stav Jurgena Habermasa kojega sam podcrtao u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Masmedijski fundamentalizam:

ako Po završetku drugog SvjetSkog rata nikome nije Padalo na Pamet (kako je camuS zabilježio) oSvećivati Se gradnjom koncentracionih logora za one koji Su ljude ubijali

u koncentracionim logorima, jednako tako za Smrt ljudi iz charlie h. nije Se trebalo oSvećivati glumljenjem Slobode medija euroPSke civilizacije

„Svjetonazorska neutralnost državne vlasti koja svakom građaninu jamči jednake etičke slo­bode nespojiva je s političkim poopćavanjem sekularnog pogleda na svijet. Sekularizirani građani, ukoliko nastupaju u svojoj ulozi građana države, ne smiju načelno ni religijskim slikama svijeta osporiti potencijal istine, niti sugrađanima vjernicima oduzeti pravo da religijskim jezikom daju svoj doprinos javnim raspravama. Liberalna politička kultura može čak od sekulariziranih građana očekivati da sudjeluju u naporima prevođenja relevantnih priloga iz religioznoga u javno dostupan jezik.“1

Za ljude koji misle – više nego dovoljno!

42 | | 435_6 20155_6 2015

slobodavjerovanja

Zapravo, nikoga se ne tiče ono u što vjerujem, ako svojom vjerom ne umanjujem ili se ne rugam onima koji vjeruju u nešto drugo. I kad kažem, negdje iz dubine svoga srca i razuma – Eš­hedu en lā­ilāhe ilelah ve eš­hedu enne Muhammeden ’abduhū ve resūluhū (Ja srcem vjerujem i jezikom izjavljujem da ima samo Jedan Bog – Allah – i da je Muhammed Božji sluga i Božji poslanik) – držim da mi se nema nitko pravo rugati i moju vjeru dovoditi u pitanje, tim više što je to moje osobno pravo koje ne negira ni jedno drugo pravo.Znam da se po duhovnom načinu razmišljanja razlikujem od onih koji drukčije misle i samo je pitanje moje uljudbe da jednako poštujem svoju, ali i druge vjere. Jer tako stoji u Kur’anu: O, ljudi! Zaista smo vas Mi stvorili od muška i ženska (oca i majke) i učinili smo vas narodi ma i plemenima da biste se (međusobno) poznavali. Kod Boga je najplemenitiji između vas (onaj) koji je najbogobojazniji. Zaista, Bog zna (i) svjedok je (toga).1 (Kur’an, prijevod, hafiz Muhammed Pandža i Džemaluddin Čaušević, Stvarnost, Zagreb 1978, sura 49, Al­Hudžurât, Sobe, ajet 13, str. 685)Unatoč svemu, ljudi se vole rugati onome što nije njihovo ili što ne razumiju. Ruganje nije nova disciplina, ona postoji od prvih ljudi. Zar se Adem i Hava (Adam i Eva) nisu narugali Stvoritelju kad su ipak uzeli zabranjen plod? Naravno, usli­jedila je kazna. Uvijek za svako zlo, pa bilo to i zlo mišljenja, slijedi kazna. To se jasno naznačuje u svakoj Božjoj objavi, kao i u svakom ljudskom Zakonu.Nikad se nisam smijao ni jednom divnom i satiričnom filmu Charllyja Chaplina. U njegovim gegovima nikad nisam vidio smijeh, nego silnu tugu. A nijednoj se tuzi ne mogu smijati. Ne mogu se smijati kad čovjek jede kuhanu cipelu ili kad padne. Ako mogu i ako imam, dat ću onome koji jede cipelu komad kruha. Onome koji padne dat ću ruku i pomoći mu da ustane, ako se nije previše ozlijedio.To je, zapravo, svrha i sustav Života.U životu se treba čuvati triju stvari: u mladosti – pohote; u zreloj dobi – bitke, a u starosti – lakomosti, davno je napisao moj libling Konfucije. Ti pametni ljudi kad znaju, onda baš – znaju!

povIjesT saTIre

Naravno da sam zgrožen činjenicom da se stvari duha rješavaju ubojstvima. Zatečen sam time da bilo tko uzima pravo ubiti drugoga zato što je taj drugi tvr­doglav i ne dopušta ni pomisao o tome da je u nekom svome stavu u krivu. I čim sam ovo napisao posumnjao sam u vlastite riječi. Bavim se humorom i satirom više od pedesetak godina i dosta sam toga napisao, što humoristično, što satirično. Brojni drugi satiričari kretali su se u svojim sati­rama nastojeći odvojiti cilj satire od osobnih uvreda ili od nametanja neute­meljenog mišljenja. Muhammed, a. s., je neosporno Božji poslanik, sviđalo se to nekome ili ne sviđalo. Kao što je to Isa a.s./Isus Nazarećanin ili brojni drugi, sve tamo do Adema­Adama.Ljudi u to vjeruju i uopće ne ulazim u meritum njihova vjerovanja. Buddha bi

rekao: Ne vjerujte zato što tako tvrdi neki stari spis, ne vjerujte ni zato što je takva vjera vašeg naroda, vjera kojoj su vas učili od djetinjstva već o svakoj stvari dobro razmislite. I vidite li da je dobro na dru­gima, vjerujte u tu stvar, živite je i pomog­nite drugima da je žive.A budisti u Burmi ne pridržavaju se na ­ čela utemeljitelja budizma, pa ovih dana imamo priliku gledati kako ti ljudi vje­šaju čak i muslimansku sasvim malu djecu. Maksim Gorki, pak, kaže: U ono što vjeruješ, to i postoji.I sve bi to bilo u redu da se ne nađu neki samozvanci koji bi se rugali onomu u što vjerujete, kao da se bilo koga tiče tkogod štogod vjerovao. Ne diraj me, pa do sukoba neće ni doći. Uostalom, svi su sukobi nepotrebni i oni vode uglav­nom zlu. Razmotrimo zato podrijetlo i značenje riječi satira. Evo definicije: Satira (lat. salura i satira), književni je rod koji izvrgava podsmijehu ljudske sla­bosti, osuđuje poroke, smiješne strane pojedinaca i socijalnih grupa.Podrijetlo satire valja tražiti u grčkim svetkovinama i veselim igrama; premda se satirični različiti oblici susreću u starogrčkih pisaca kao što su Biona, Aristofan i Menipa, ipak/ipak pravi tvorac satire u današnjem smislu je rimski pjesnik Gaj Lucilije, koji je satiri dao kritičko­polemički i podrugljiv karakter. Satire je pisao i Horacije (Sa turae). Satirički karakter imaju epi­grami Marcijala, Petronijev roman Satyricon i Apulejev roman Asinus aureus. Naličja rimskog života prika­zuje u svojim satirama Juvenal. Srednji vijek ne pogoduje satiri. Sred­njovjekovna komika nije istovjetna s podrugljivom rimskom satirom, ali satira ipak izbija u životinjskim epo­vima (Reincke de Vos)… Renesansa je oživjela interes za rimsku satiru. P. Aretino bio je autor mnogih satiričnih pjesama. Tu su i Shakespeare u dramama i meni posebno drag Cer­vantes u Don Quijote­u. Satiričnim duhom prožeto je djelo Erazma Roter­damskog, Pohvala ludosti. Rabelais je dao u novelama Gargantua i Pantagruel pravu satiričnu enciklope­diju srednjovjekovnih prilika. Istaknuti je satiričar i engleski pisac J. Swift, sjetite se Gulliverovih putovanja, Raz­mišljanja o dršku metle... Satiričnih ele­menata ima i u djelima Voltairea (Can­dide), Byrona (Don Juan), u Beaumar­chaisovoj komediji Le mariage de Figaro, koja ismijava feudalni menta­litet. Majstor satire bio je i W. M. Tha­ckeray.

Saltikov­Ščedrin šiba bez milosti lice­mjerje, obiteljsku tiraniju, posjednički despotizam. Slično čini i Gribojedov i poljski satiričar Krusicki (Monahoma­hija). Satiru u francusku poeziju unosi P. J. de Beranger. Satiričnih elemenata ima i u djelima A. Francea. U njemačkoj satiričnoj književnosti ističe se H. Heine. H. Mann u djelu Der Untertan izvrgava ruglu podanički mentalitet i obara idole vilhelmovske Njemačke. Amerikanci se diče M. Twainom, I. Sho­wom, E. Hemingwaya, J. D. Salingerom. Novije ruska književnost ima značajna satiričara u V. V. Majakovskom, a poljska u nenadmašnom afo rističaru Lecu. Među engleskim suvremenicima, satiri­čarima 20. stoljeća, uza G. B. Shawa poznat je G. Orwell, koji u svojim dje­lima na satiričan način tretira stalji­nističku praksu i daje apokaliptičku viziju svijeta 1984. U staroj hrvatskoj književnosti satira se susreće u djelima Marulića, Držića,

Mavra Vetranovića, kasnije u Reljkovića (Satir). U 19. stoljeću satiričan izraz njeguje Vraz, A. Starčević, Ha rambašić, Kovačić, a u 20. Matoš, Krleža, S. Simić, Marinković, Krklec, Šoljan, Sla­ mnig, Hadžić, Majetić, Kanižaj... Među srpskim satiričarima najpoznatiji su J. Jovanović­Zmaj, Sterija Po pović, R. Do ­manović i B. Nušić. Izvrsnu satiru nalazimo i u slo­venskoj književnosti u djelima klasika Prešerna, Levstika i Can kara, a u novije doba Ž. Pe ­tana, S. Pregla, B. Šömena. Bo ­sanski književnici su doista pokazivali posebnu, mogli bismo reći i bosansku satiru u svojim djelima. Prije svih mislim na P. Kočića, Branka Ćopića, Mešu Selimovića i Enku Mehmed­bašića, dok u novije doba zapa­žamo vrlo uspjele satirične bo d­ lje u filmovima za koje je scenarij

pisao Abdulah Sidran, kao i u ko lumnama tog iznimnog pjes nika.Satira je književni oblik u kojemu se kritički ismijava pojedinca, sku­pinu, državu ili vlast, pa je često korištena kao sredstvo političke borbe. Evo nekoliko primjera:Kvintilijan je radujući se što je ovladao satirom rekao: Satura (odnosno satira) međutim potpuno je naša. Satire koje cenzor shvaća s pravom bivaju zabranjene, reći će Karl Kraus.Optimistična i ponosna rečenica – Sve je moguće! – užasava, kaže Lec.Satira je vrsta stakla u kojem promatrači ponajčešće vide svačije lice samo ne svoje, nasmijat će nam se podrugljivo J. Swift. A kad je riječ o karikaturama, onda je definicija slijedeća: Karikatura je prikaz neke stvari, osobe ili događaja s namjerno pretjeranim karakte­rističnim svojstvima; često sredstvo socijalne ili moralne kritike, a u pre­nesenom značenju karikaturu možemo definirati i kao izobličeni primjerak

nečega ili pak kao nagrdu. Sve ovdje rečeno, kao skromni pregled satire iz prošlosti, ostalo je kao trajna vri­jednost ljudskog duha. Satira se bavi suvremenim temama, njih želi označiti i ako je moguće popraviti. Prošlost nije područje satire, ona je područje povijesti. Koja bi bila svrha da se sad rugam i ismijavam autore knjige Malj za vještice?

BorGesov oBračuN s volTaIreom I moj s BorGesom

Zato nam valja krenuti sa zabludama onih najmudrijih kad im stvar izmakne kon­troli, to jest kako kroz „Swiftovo staklo“ vidimo svakog drugog osim sebe.U knjizi Usmeni Borges, u kojoj je objavljeno nekoliko iznimno uspješnih Borgeso­vih predavanja na raznim veleučilištima, u doba kad je pjesnik bio slijep, autor u jednom poglavlju raspravlja o sjajnom švedskom intelektualcu Emanuelu Swe­denborgu. Borges će na samom početku predavanja reći, „Voltaire je rekao da je najneobičnija ličnost koju bilježi povijest Karlo XII. Ja bih rekao: možda je najneobičnija ličnost – ako dopuštamo takve superlative – bio podanik Karla XII, Emanuel Swedenborg.“ (str. 31.)Istina, Swedenborg je bio čudo od znanstvenika, a kao vjernik, zapravo mistik, vjerovao je, i tumačio to svoje vjerovanje, u raj i pakao, na mističan način, to jest da u raju i paklu mjesto izabiremo sami svojim životima. U njegovu raju i paklu susreću se isključivo isti ljudski karakteri. U jednoj karikaturi, u paklu se služe birana jela, ali svi podanici ostaju gladni budući da ta jela mogu dohvatiti samo vrlo dugim žlicama. I dok bi prinosili žlice ustima, sadržaj bi se prosuo i tako oni cijelu svoju paklenu vječnost ostaju gladni.

kemal mujičić

44 | | 455_6 20155_6 2015

Sve što zagrabe, na putu prema ustima prolije se… Priča kaže da su to sebični ljudi koji, kao takvi, misle samo na sebe. Ostavljena im je mogućnost da jedan drugoga hrane i tako se spase, ali njima koji su kažnjeni sebeljubljem takvo rješenje ni ne pada na pamet.Za Borgesa ne možemo reći da je sebeljubac budući da nam je nesebično ostavio mnoga svoja literarna dobra. Ne možemo reći ni da je bio neznalica budući da je težio općem sveznanju i u njegovim djelima mi tu njegovu težnju lahko pre­poznajemo, osobito kad je riječ o esejima, pa je Borgesova zamjerka Voltaireu i njegovoj procjeni Karla XII. i Swedenborga sasvim na mjestu i mi tu činjenicu primamo s uvažavanjem i pljeskom.Međutim, i takvi ljudi koji cijeli život provode u stjecanju znanja znaju itekako pogriješiti. Povede ih neki vrag u njima, pa odjednom postanu jednaki onim neobrazovanim ljudima, možemo reći da svojim neznanjem dostižu prizemnu razinu neznalica, a ne radosne visine znalaca. Priličan broj ljudi zna priču o glasovitoj Aleksandrijskoj biblioteci i o njenom spaljivanju. Ponajprije riječ je o dvije biblioteke. Onoj u kraljevoj palači i u Serapeumu. Računa se da je u tim bibliotekama bilo između 500.000 i 700.000 svitaka. Ne treba posebno naglašavati da su o biblioteci skrbili najučeniji ljudi onih vremena. Ipak, barbari su spalili obje biblioteke; onu u kraljevoj palači spalili su 47. godine prije naše ere, a u Serapeumu 391. godine.Borges piše pjesme o svemu, pa je tako napisao i pjesmu o Aleksandrijskoj biblio­teci, Aleksandrija 641. U toj pjesmi ima i ovakvih stihova: U Prvom stoljeću nakon hidžre/ Ja, onaj Omer koji je podjarmio Perzijance,/ i koji je nametnuo islam na zemlji,/ Naložio sam svojim vojnicima,/ da plamenom unište veliku knjižnicu… E, sad, što reći o takvu znalcu koji vremenski promašuje dvije spaljene biblioteke za „svega“ nekoliko stoljeća. Jer je prva biblioteka, ona u kraljevoj palači, spaljena ravno 688 godina prije nego što navodi naš „umnik“, a druga 250 godina ranije, dragi Bože! Neznanje može čovjeka odvesti daleko, ali toliko daleko kako je odvela Borgesa teško je i zamisliti. Ne može se reći da Borges nije znao kad je na zemlju stigla posljednja Božja poruka, Kur’an. O, sigurno je znao da je Muhammed, a. s., primio Kur’an, kao Božju poruku, početkom 7. stoljeća (609. godine), pa je anti­datiranjem spaljenih biblioteka pokazao enciklopedijsko neznanje ili neshvatljivu grješku s namjerom. Trećega nema.Stvar je ukusa proglasiti nečiju prosudbu neutemeljenom na način kao što neute­meljenost Voltairove tvrdnje dokazuje Borges, a sasvim drugo je stvar grješke s namjerom, grješke koja vodi mržnji drukčijeg. Kad taj isti Borges optužuje za čin spaljivanja Aleksandrijske biblioteke muslimana (Vid’ budala, oni knjige i biblio­teke spaljuju, dakle oni su zlo!), halifa Omera, pripadnika velike religije, ali religije koja će se javiti Božjom objavom 220 godina nakon što je ta vjera povijesno imenovana. Biblioteka je spaljena 391. godine, a, kako rekoh, Muhammed prima prvu Božju poruku 609. godine. Dobar satiričar, što ja nisam, napisao bi priču u Borgesovom „vremenskom stroju“ u kojem je vozio ljude iz prošlosti u budućnost, ali isto tako iz budućnosti u prošlost. Jer je samo u „Borgesovom vremenskom stroju“ mogao halifa Omer stići iz 641. u 391. godinu. Kaže se da je bolje krivoga pustiti, nego nevinoga osuditi. Borges se kitio zna njem, ali znao je i to svoje neupitno znanje krivo tumačiti, valjda namjerno, kao što je u ovom slučaju (jer nemoguće je drukčije tumačiti Borgesove optužujuće stihove), pa bih ovaj dio priče završio u satiričnom tonu: „Ikre, zlonamjerniče Borgesu, ikre!“ (Ikre je prva Božja poruka Muhammedu, a. s., a znači – uči!)

cHarlIe HeBdo

I, eto nas među ljudima u današnjem vremenu, u pariškoj redakciji satiričnog tjednika Charlie Hebdo. I sâm sam radio u redakcijama satiričnih i humorističkih časopisa i dobro znam kakvo je ozračje u redakciji kad se časopis priprema za tisak; veselo je, svi se nabacuju idejama, često pretjeranim, u stilu – hajdemo „slisti ti“ ovoga ili onoga; hajdemo se narugati vlastima, ovoj ili onoj; hajdemo ismi­jati religiju, ovu ili onu… Odjednom se osjećate moćnim, u vama proradi veliko Ja, pretvarate se u hrabrog ratnika kojega nitko ne može zaustaviti. Ono, „Ja ću im pokazati!“ U takvim prigodama, stvaranja i uređivanja časopisa, biva i nad­metanja, jedni bi ovo, drugi ono, ali tu je i „glavni“ koji određuje što ide, a što ne ide u novine. Zapravo, koja je stvaralačka politika novina, časopisa, knjiga… Glavni urednik ne smije biti isključiv budući da svaki nedostatak tolerancije, svaka

nesnošljivost, uskost, zadrtost, tvrdo­glavost…, u jednu riječ – jednoumlje, može ugroziti vjerodostojnost autora, glavnog urednika, a bormeč i vlasnika časopisa. Glavni urednik Charlie Hebdo­a bijaše bio Stephan Charbonnier, kažu vrlo tvrdo glav čovjek, sebeljubiv (sliku svoju ljubim, šapćem svoje ime) i nedokaziv, dakle – netolerantan! I to baš u sredini u kojoj je Voltaire davno objavio esej O toleranciji. U Kur’anu stoji: Vama je objavio (Bog) u Knjizi: kad čujete da se poriču Božji znaci i da im se (Božjim znakovima) izru­guje, onda ne sjedite s njima sve dok ne stupe u drugi razgovor (ne promijene temu, a ako sjedite s njima dok tako postupaju) vi ste tada kao i oni. Bog će sabrati u pakao sve licemjere i nevjer­nike,2 one koji iščekuju da vam (se dogodi nesreća). A ako vam bude (dođe) pobjeda od Boga, oni kažu: „A zar mi nismo bili s vama?“ A ako nevjernici zadobiju po ­bjedu, (licemjeri) reknu (ne vjernicima): „Zar vam nismo pomogli do pobjede i obranili vas od pravovjernih?“ Bog će vam suditi na Sudnjem danu. Bog neće dati nevjernicima protiv pravovjernih nikakva puta (da ostvare svoje ciljeve). (Kur’an, prijevod, hafiz Muhammed Pandža i Džemaluddin Čaušević, Stvar­nost, Zagreb 1978, sura 4, En­Nisa, Žene, ajeti 140, 141, str. 127)Satirični časopis Charlie Hebdo izrastao je na ruševinama poprilično kaotičnog, nesustavnog, nesistematičnog, zbrka­nog i smušenog mjesečnika Hara­Kiri, poznatom i po tome što je pretjerivao u takozvanim satiričnim „ubodima“, pa je bio i zabranjivan. Oni koji određuju uspješnost bilo kojih novina, čitatelji, kupci…, nisu prihvaćali „smiješne“ ideje

Hara­Kirija, pa je taj mjesečnik prestao izlaziti, upravo zbog slabog prijema, prije ravno trideset godina, 1985. Izda­vač je, nakon zabrane Hara­Kirija, po čeo s izdavanjem tjednog izdanja Hara­Kirija – L’hebdo Hara­Kiri. Kad je zbog love ukinut L’hebdo Hara­Kiri, 1981., a i matični magazin Hara Kiri, 1985., nastupilo sušno razdoblje za su ­radnike sve dok se nevjerna satira nije vratila 1992., i to kao, eto nâs, Charlie Hebdo. Taj je časopis, 2006., prenio karikature Božjeg poslanika Muhamm­eda, a. s., iz danskog časopisa Jyllands Postena, objavljujući, uza prenesene karikature, i svoje satirične crteže o muslimanima općenito. Bili su to za vjernike prilično uvredljivi i nepri­

hvatljivi radovi, pa je najvažnija orga­nizacija francuskih muslimana, Conseil français du culte musulman (CFCM), tužila redakciju. Pariški sud oslobodio je tjednik krivnje, i redakcija nastavila s provokacijama muslimana objavivši, 2006. godine, takozvani Manifest 12, to jest izjave dvanaestorice islamskih intelektualaca koji su islamizam ozna­čili kao novu svjetsku totalitarnu pri­jetnju. Taj Manifest 12, potpisao i Phi­lippe Val, tada u funkciji direktora redak cije i izdavačke kuće. Charlie Hebdo se politički svrstao po ­najprije „na lijevo, ravnaj s’“, da bi se poslije okrenuo u takozvani politički centar, zadržavši u uređivanju iznimno oštru retoriku kad je riječ o religiji općenito. Muslimani nikad nisu pri­hvaćali drske religijske komentare fran­cuskih satiričara u tom tjedniku. Pa ­metan urednik mogao je predvidjeti da će neki muslimanski ekstremist izgu­biti živce i pokušati neku vrst osvete. Osvetu Kur’an izričito zabranjuje, a dopušta muslimanskom vjerniku pravo na odmazdu – slučajevi krvarine – prem da preporučuje otkup učinjenog

grijeha. Kad je riječ o ratu, islam poznaje samo obrambeni rat. Kad napadač pre­stane s napadima, onda i napadnuti također prestaju s ratnom obranom budući da obrana više nema svrhe. Kad nema napadača, nema potrebe braniti se ni od koga ili čega. U islamu je sve tako, sve služi svrsi, sve nas upućuje na mir, zajedništvo, na suživot jednih s drugima. Kad pogledate mnoge naslovnice časopisa Charlie Hebdo vidjet ćete da je taj časopis sustavno ismijavao ono u što ljudi vjeruju. Ponajviše Božjeg poslanika Muhammeda, a. s. Oprostite, ali ja vjerujem u Muhammeda, a. s. Muhammed je povijesna ličnost!Nema željeznog lanca niti bilo kakve vanjske sile koji bi prisilili čovjekovu dušu da vjeruje ili ne vjeruje, reći će ljepoduh Carlyle.Definicija vjerovanja glasi: Vjerovanje je mentalni čin kojim netko prihvaća kao isti­nit neki sud (tvrdnju, mišljenje), iako za to prihvaćanje nema neposredne osnove u vlastitu iskustvu niti ga može opravdati pravilnim logičkim izvođenjem iz suda koji je već utvrđen kao istinit.Charlie Hebdo imao je sjajnih satiričkih dometa kad se bavio suvremenošću. Recimo, mene je oduševila karikatura, iz siječnja 1993., koja se bavila silovanjem muslimanskih žena u doba rata u Bosni i Hercegovini. Tada je na naslovnici tiska na karikatura srpskog vojnika koji siluje mnoštvo žena. Taj karikirani pripadnik

vojske takozvane Republike Srpske, onako umoran, koristi se glasovitim sloganom iz velikih demonstracija 1969. godine. Taj se slogan protivio paklenim normama proizvodnje (Halte aux cadences infernales). Iznimno ironično Charlie Hebdo skreće pažnju na ratne izvještaje iz Bosne i Hercegovine o masovnim silovanjima muslimanskih žena, objavljujući karikaturu srp­skog vojnika koji, eto, siluje više nego što može, pa se kao usput Charb, smije tim paklenim normama proizvodnje.I kad bi se god kretao u suvremenim temama, Charlie Hebdo bi dosezao same vrhove ljudskoga stvaralačkog duha svojim ubo­jitim satiričnim bodljama. Zato, osim provokacije, ne vidim svrhe njegovim bavljenjem rodonačelnicima svjetskih religij­skih pokreta, poglavito Isom, a. s., i Muhammedom, a. s.To tumačim isključivo provokacijom i vrijeđanjem mene kao osobe koji vjerujem u Allaha dž. š., kao što vjerujem u sebe i u život koji me okružuje. Beskorisno je pobijati tuđe mišljenje; Gdjekad čovjek uspije da pobijedi nekoga u diskusiji, ali da ga

uvjeri – nikada. Mišljenja su kao čavli, što više udaramo po njima, to dublje prodiru, davno je napisao Dumas, sin. Naravno, stvari se ne rješavaju ubojstvima kao u slučaju terorističkog napada na redakciju Charlie Hebdoa. U tom je napadu ubijeno dvanaestero ljudi. Do toga je došlo isključivo tvrdoglavošću u uređivanju tog satiričnog časopisa. Zato me i nije začudila izjava Henrija Roussela, osnivača Charliea Hebdoa, koji se Stéphaneu Charbonnieru, glavnom uredniku, posthumno obratio riječima: Zaista ti ovo za ­mjeram! Roussel je rekao da je ubijeni urednik, poznat pod nadimkom Charb, bio nevjerojatan momak, ali i vrlo tvrdoglav. U svome tekstu, Roussel nas podsjeća na karikature Božjeg poslanika Muhammeda, a. s., kojega je Charlie Hebdo objavlji­vao na naslovnicama, pa će se upitati: Zbog čega je osjećao potrebu da odvuče tim u pretjerivanje?U tvrdoglavom pretjerivanju koje je dovelo do toga da se terorizam mišljenja brani drugim terorizmom. A ni jedan nema svrhe. Talijanska narodna poslovica kaže: Muha na med slijeće sve dotle dok ne izgubi glavu.

1 Ovaj ajet ističe jedan od najosnovnijih principa na najširoj podlozi, koji kaže da su svi ljudi braća. Poziv ovdje nije upućen, kao što je to u prethodna dva ajeta, samo muslimanima. Ovdje se općenito govori svim ljudima. Svi ljudi sačinjavaju jednu porodicu i kaže se, da podjela na plemena i narode nije zato da jedne od drugih otuđi, nego treba da posluži boljem međusobnom upoznavanju. U ovoj velikoj čovječanskoj porodici ne daje se prednost narodnosti, bogatstvu i položaju, nego se daje poštovanje dužnostima, to jest moralnoj veličini i uzdizanju.2 Ovim se upućuje na 68. ajet 6. poglavlja – Zar oni nisu vidjeli koliko smo Mi uništili naroda prije njih koje smo Mi bili smjestili na (takvoj) zemlji na kakvoj vas nismo smjestili. Slali smo im u izobilju kišu i učinili smo da im rijeke teku ispod njih (kroz njihove krajeve) pa smo ih zbog njihovih grijeha uništili, a poslije njih stvorili druga pokoljenja. Inače se muslimanima ne zabranjuje da slušaju vjerske kritičke rasprave. Naprotiv, muslimani trebaju slušati sve kritike u pogledu raznih vjera, da bi došli do sazna­nja prave istine. Ovo im je dužnost. Ali muslimani ne mogu sjediti s onima, koji se izruguju vjerama.

46 | | 475_6 20155_6 2015

Vidjevši Nuradinove slike,moja majka otvara dlanove prema njimai govori:Ovo su, sine, prave d�ennetske boje,jer boje koje vide naše oina ovome svijetu,samo su sjene ove ljepote.Kada vidi ove bojeuplakano novoroeneprestaje plakati.Bolestan zaboravlja svoju bolest,siromah svoju bijedu.Nesretnik svoju nesreu odla�e u stranu.Ove boje vidi vojnikkoji umire za domovinu.Vide ih oni koji le�e u Srebrenici.Vide ih svi koji dolazei odlaze s ovoga svijeta.Ispod ovih boja prote�e semladune sunca i mjeseca.Ispod ovih boja šuti glazbatigrovom ko�om ogrnuta.Dok je pisao stihove,svjetlost je ovih bojaobasjavala dušu Rumijevu.Svjetlom ovih bojamisli su Tesline svijetlile.I pokraj procvale trešnjeviala sam djevojke koje plau,ali kua u kojoj stanuju Nuradinove bojene mo�e biti tu�na.Ovakve sam, sine,i ja boje vialadok sam vas djecu raala –kao što ih i sada vidimdok se Bogu svojemujedinom molim.I molim gada me ove noi sauva od sna,kako bih oi svoje i dušu svojuna ovim d�ennetskim bojamaodmorila.

Geometrijske cr te lica

Ene

s K

išev

i

NU

RA

DIN

OV

E BO

JE

Ene

s Kiš

ević

Dok promatram magične Nuradinove boje imam osjećaj da Dino slika samu misao u trenutku spoznaje. I uvijek je ta misao radosna jer otkriva novo polje znanja. Međutim, slikareva se spoznaja nikad ne vrti u krugu. Ona stalno, poput vode, traži izlaz, traži pukotinu. Ono što su u svemiru crne rupe kod Nuradina su pukotine – svijetle praznine. Ovo slikarstvo je otvoreno i slobodno. Stalno je u pokretu. Stalno u traganju za novim znanjem, za novim umijećem. Pjesnik Tonko Maroević Nuradinovo slikarstvo vidi kao „zagrljaj umijeća i slobode“, dok glaso­viti likovni kritičar Alain Bosquet o Trtovcu piše: „...praznini i bjelini namijenjena je glavna uloga... Slikar nas uči drhtajima trokuta, što znači da nam umjesto prenošenja znanja prenosi mnogo više – tajnovitost. Svojstvenost tajnovitosti je da je nerješiva, ona je trajna.“

Trtovac je uistinu mističan slikar. Njegova šutljivost i zamišljenost nespojive su s njegovim bojama. Međutim, prijatelji koji ga dobro poznaju znaju da je Dino pun vedrine i da će svoje oštre, gotovo geometrijske crte lica svako malo omekšati osmijehom. Taj osmijeh je Nuradinova boja – živa mrlja svjetlosti koja se širi tamom. Slika je uvijek veća od okvira naših očiju, bez obzira na našu budnost ili san. To se isto događa i s muzikom koja se ne da ograničiti notama. Stoga nimalo ne čudi što je svjetski jazz muzičar Boško Petrović gledajući Nuradinove slike stao za svoj vibrafon rekavši mi: Mali, sada ćeš vidjeti kako ove boje zvuče. Stani ovdje kraj mene i listaj mi tu knjigu Svjetlost je Tvoja sjena.Slušajući kako se Nuradinove varijacije u izvedbi Boška Petrovića oslobađaju nota, najednom mi dođoše mistične Kabi­rove riječi: „Ono bezoblično je u biti svih oblika.“ Kada bi netko Trtovčevu izložbu postavio uza slapove Plitvičkih jezera, što se mene tiče, ja bih sigurno više pozornosti poklonio Nuradinovim bojama, negoli bojama prirode.

on mekša osmijehu sklon

Boja mu materinski jezik

VID UNIN - R ADO CRTA TON.

48 | | 495_6 20155_6 2015

turcIZMI u HrvAtSKoM jEZIKu

o jezIku, rode,

da TI pojem

Piše: Avdo imširović

Mi vjernici čvrsto držimo da je sve ono što je Uzvišeni Bog stvorio, stvorio s određenom svrhom, a kako bi ta Njegova stvorenja mogla ispuniti svrhu radi koje su stvorena Bog im je podario određene kvalitete ili sposobnosti. U Kur’anu Ča ­ snom Bog nam kazuje kako su meleki reagirali kada im je saopćio da će stvori­ ti čovjeka koji će biti njegov Halifa (opunomoćenik, namjesnik) na Zemlji. Njihov prigovor je bio: „Zar će Ti na ­mjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe ve ­ličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.“ (­ Kur’an, El­Bekare, 30.), držeći da je kvaliteta poslušnosti i stal­nog štovanja kojom je njih obdario najbolje svojstvo za sva njegova stvo­renja pa i za ono biće koje će Zemljom, u Božje ime, upravljati.Bog Uzvišeni im potom iznosi razlog zašto je baš čovjek ono biće koje treba Zemljom upravljati, „I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: „Kažite Mi nazive nji­hove, ako istinu govorite!“ . (Kur’an, El­Bekare, 31.) na što odgovo riše: „Hva ljen neka si“ – rekoše oni – „mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sve­znajući i Mudri.“. (Kur’an, El­Be kare, 32.)

Dakle ono po čemu se čovjek odlikuje nad drugim bićima jest sposobnost imenovanja svega sa čim se susretne. Kako bi jezični stručnjaci rekli: Sustav verbalnih i neverbalnih znakova koji imaju značenje i koji se koriste u komu­nikaciji među ljudima. Vjerojatno upra­

vo zbog toga u staroj arapskoj literaturi čovjeka definiraju kao Živo biće koje govori. Jezik je, međutim, i mnogo više od toga. Čovjek se, zapravo, ostvaruje u jeziku i pomoću jezika. Kada kažemo pčela mi ­slimo, zapravo, o biću koje gradi savr ­šena saća i proizvodi jedan od najsavr­šenijih prehrambenih proizvoda, med.Kada kažemo sokol mislimo na oko so ­ kolovo koje je višestruko savršenije od ljudskog oka i tako možemo nabrajati i nabrajati. Kada, međutim, kažemo čo ­ vjek mislimo na svu raznolikost ljud­skih tvorevina koje je čovjek ostvario u jeziku i pomoću jezika, beskrajno mno­štvo, kulturnih, znanstveni, umjet­ničkih i drugih tvorevina po čemu on i jest to što jest – čovjek.Da bi se čovjek mogao adekvatno izra­ziti treba mu dovoljno razvijen jezik kao instrument pomoću kojega će se izra­ziti, ali kroz to svoje izražavanje on taj

svoj instrument kojega jezikom zovemo dalje usavršava. Tako su narodi s boga­tim kulturama razvili svoje jezike dotle da u njima mogu iskazati svoje najta­nanije i najsloženije osjećaje i spoznaje od poezije, filozofije, znanosti do svih mnogobrojnih umjetničkih i znans tve­nih postignuća. Nacionalni jezici se, međutim, nisu ra ­zvijali samo tako što su ih njihovi izvorni govornici razvijali kroz napri­jed navedene kulturne tvorevine nego i u su sretu i komunikaciji s drugim jezicima kao što se ni druge tvorevine ljudskog duha nisu bogatile samo kroz vlastite inovacije nego preuzimajući nasljeđa drugih kultura i surađujući s njima. Što je ta otvorenost bila veća time je i kultura brže napredovala. Naš jezik i naša kultura su u komuni­kaciji s islamskom kulturom i civilizaci­jom već od početka osmog stoljeća. Po ­ sebno intenzivna komunikacija deša­vala se u razdoblju kada su našim pro­storima vladale Osmanlije od XV. do XIX. stoljeća. Osmanlije na naše pro­store nisu prodirali samo kao najveća vojna sila onoga vremena nego je to bio

dolazak jedne razvijene i napredne civi­lizacije koja je obogatila našu kulturu, pa tako i naš jezik.U prošlom smo broju govorili o znans­tvenim terminima koji su nam otuda došli zajedno sa znanostima i njihovim rezultatima, koji su se razvijali u krilu islamske kulture i civilizacije. Sad bi smo istakli one riječi koje su naš jezik obogatile na način da on postane što precizniji i operativniji. Primjerice riječ taman, koja nema svoju dvojnicu u dru­goj riječi našeg jezika a vrlo je frekve­ntna i upravo izražava mjeru. a došla nam je iz arapskog jezika, zapravo iz Kur’ana. Jedna druga riječ nam je došla iz turskog a vrlo je često upotrebljavamo u mnogim situacijama, posebice za pre­cizno označavanje a to je riječ baš. (Baš nam je jedna takva riječ nedostajala, baš je dobra i baš je obogatila naš jezik.) Još je mnogo takvih riječi. Pratite našu rubriku i sami se uvjerite.

(nastavak pod slovom B)

basati (tur. perz.), koračati bez cilja, tumarati, lutati, bazati, basrljati (usp. nabasati, banuti)baš (tur. perz.), 1. za pojačavanje, isti­canje neke riječi, izraza ili rečenice, ništa manje, upravo (~ svatko, ama~, ~ti hvala, ~ ti hvala, ~ to ne želim); 2. za iskazivanje istovremenosti (~ sam kupio, eno ~ mi dolazi majka); 3. za ublažavanje uz negaciju, (nije osobito, nije sasvim) …baša (tur.), 1. (u Osmanskom carstvu) glava, glavar poglavar, starješina, prvak, odličnik, 2. kao druga sastavnica složenica: glavni, najstariji, najbolji (bulju~, deli~, haram~, su~),bašča (bašta) (tur. perz.), 1. okućnica u kojoj se uzgaja povrće i cvijeće, vrt; 2. vrtni dio restauracije (staklena~)baška (tur.), napose odvojeno, rasta­vljeno, svatko za se, posebno (to stavi~, odjeli, izdvoji )baškariti se (tur.), 1. odmarati se ležeći, izležavati se; 2. uživati u udo­bnosti, predavati se uživanju, živjeti bezbrižno; 3. praviti se važan, razbaci­vati se.bat (tur.), zvuk koji se čuje od čvrstog

udaranja koraka (npr. vojničkog), konj­skih kopita; lupa, bahat.batak (tur.) donji dio nožnih zglobova u peradi, ptica, žababatal (tur. arap.,), 1. onaj koji je prost, zapušten; neotesan čovjek; 2. onaj koji je nespretan, neskladan; 3. onaj koji je neupotrebljiv, bezvrijedan, pokvaren, razvaljen.bataliti (tur., arap.), 1. napustiti, osta­viti (neki posao); 2. pokvariti, srušiti, obataliti (neku spravu lošim rukova­njem i sl.) batlija (tur., perz.), onaj koji nosi sreću, kome se događaju sretni ishodi i povolj ni stjecaji okolnostibazar (perz.), zidana i natkrivena tržnica u orijentalnom stilu; bezistan, velika robna kuća ili prodavaonica u kojoj se prodaje svakovrsna robabazati (tur., perz.), besposleno tuma­rati, s užitkom lutati, šetajući proma­trati i uživati, basati;bazlamača (tur.), vrsta pite s jajima i sirom, slijevka, zlevka, uljevačabaždariti (tur., perz.), provjeriti/provjeravati utvrđenu mjeru, utvrđenu ili zabilježenu na nekim posudama, mjerilima, brojilima i sl.; u brodograd­nji odrediti/određivati obujam brod­skog prostora (u registarskim tonama)bećar (tur.), mlađi neženja, momak, samac; veseljak, sklon piću, veselju i ženama; bekrija, lolabedem (tur.), debeo i visok zid podig­nut za zaštitu tvrđave ili grada; zidine; pren. zaštita obrana od čega, brana čemu ili protiv čegabedevija (tur.), kobila arapske pasmine; pren. pretjerano visoka, koščata i snažna ženabeduin (arap.), arapski nomad, sta nov­nik pustinjebeg (tur.), plemićki naslov u Osman­skom carstvu, visoki vojni ili civilni do stojanstvenik; gospodin, gospodar, ugledan čovjek, dodaje se iza vlastitog imenabegenisati (tur.), svidjeti se/sviđati se (o djevojci i mladiću); biti suglasan s čim, odobriti/odobravatibeglerbeg (tur.), najviši čin u osman­skoj vojsci, vojni i civilni guverner velikih oblasti u Osmanskom carstvubeglučar (tur.), onaj koji je u zavisnom odnosu prema begubegluk (tur.), begovina, upravna jedi­nica kojoj je na čelu begbeglerbeg (tur.), begova žena, lingvi­stički: bosanicabehar (tur., perz.), cvijet voćke, ladice kakvog cvijeta, proljetni cvat voćaka

bekrija (tur., arap.), onaj koji voli piće i noćni život, pijanac, lolabelaj (tur., arap.), nesreća, muka jad, neprilikaben (tur.), madež prirodan ili nanesen na kožu kao ukras, osobito na licubena (tur.), onaj koji je benast, budala luda, bedakberat (tur., arap.), sultanov dekret kojim se dodjeljuju zvanja, odlikovanja, privilegije; darovnica; dekret povelja, dozvolabede (tur.), najveća tambura u orkestru, kontrabas, bajsberićet (tur., arap.), dobar urod, bogat prinos, dobra ljetina, izobilje, dobar učinak, solidna dobit, koristbezistan (tur., arap.), natkrivena tvor­nica ili trgovinabiber (tur., perz.), paparbilmez (tur.), onaj koji nije pametan, glupan, tupan, glomazan čovjek, velike snage, sposoban da sve izdrži, na kojega ništa neće (bolest, zaraza)biljur (tur., arap.), gorski kristal, služi za ukrašavanje i izrađivanje luksuznih predmeta (čaša o sl.)bina (tur., arap.), kuća, zgradabinjiš (tur.), široki ogrtač od čohe (ob. crvene) s dugačkim rukavima, smatrao se vrstom odlikovanja; (eto, vidi) vraga sa sedam binjiša; veliko zlo, strašna nepravdabogaz (tur.), uzak prolaz, klanac, prokop u riječnom napisu; (prolaziti) staze i bogaze: svuda i svakuda lutatiboj (tur.), kat (kuća na dva boja)boja (tur.), dojam što ga na oku ostavl­jaju različita zračenja od kojih se sastoji svjetlost; farba, kolor; a) boja s nijans­ama: imenovana (žuta, crvena, plava…); b) garnitura ili sastav boja namijenjen posebnoj tehnici rada (uljane, vodene…); dojam koji ljudski glas ostavlja na osjetilo sluha (boja glasa); četiri serije figura u igraćim kartama (herc, pik, karo, tref); političko uvjerenja (nepri­jatelji svih boja) balvan (tur.), glup nespretnjaković; bukvan, tikvanbonluk (boluk) (tur.), stanje onoga koji posjeduje više nego što mu je potrebno; bogatstvo, obilje, blagostanje boranija (tur., arap.), mahune; nevažni ljudi, „sitna riba“, plebs, rajaboranija (tur., perz.), dinje i lubenice; mjesto gdje rastu dinje i lubenice, bostanište: loše proći (obrati bostan) bošča (tur., perz.), rubac kojim se pokriva glava; marama; prekrivač stola, stolnjak; platno četvorokutnog oblika u koje se nešto zamota

boza (tur., perz.), orijentalno piće od kukuruzne krupice i šećera; buza; pričati što bilo; prodavati jeftine efekte; pejorativno: vrlo prost, prostakbudak (tur.), jednokraki ili dvokraki alat za kopanje; pijuk; trnokopbudala (tur., arap.), onaj koji često nera­zumno postupa i izaziva podsmjeh, blesan, glupanbudža (tur., arap.), rupa, jama; batina s glavom, kijača; preneseno značenje: važna bogata i moćna osoba, drmator, glavešina, kaponja, budžovanbudžak (tur.), skroviti kut, skrovito mje sto u kući, ono gdje svega mora biti (otpadaka, paučina i svega dr.) ( skrio se u budžak)buđ (tur.), nepoželjna paučinasta pre­vlaka na hrani (penicillium), nastaje zbog dugog stajanja, vlažnosti ili topli­ ne, plijesanbujrum (tur.), izvolite! (pri ugošćivanju, čašćenju i nuđenju), poslužite se! bukagije (tur.), okovi na nogama; negvebula (tur.), žena muslimanka, žena u dimijama, pokrivena zarom (feredžom), udana ženabulazniti (tur.), besmisleno govoriti; buncati, lupetatibulbul (tur., arap.), ptica slavujbuljuk (tur.), odred osmanske vojske, četa; množina čega, gomila, čopor (ljudi su stizali u buljucima)bumbar (tur., perz.), jelo od sjeckane bravetine, jetre i riže u bravećem sirištuburazer (tur., perz.), brat; prijateljburek (tur.), pita od razvučenog tijesta s preprženim mesom; pita od razvu­čenog tijesta s mesom; pita od razvu­čenog tijesta sa siromburgija (tur.), svrdlo, bušilica; pren.: besmislica, budalaština; glupava šala (para vrti gdje burgija neće)burma (tur.), gladak zaručnički ili vjenčani prsten od zlata bez ukrasa ili ukrasnog kamenja; vjeraburmut (tur.), sitno sasjeckan duhan koji se udisao da bi izazvao „zdravo“ kihanje; duhan za šmrkanje; šnjofanacburuntija (tur.), turska pisana zapovi­jed (nalog, odobrenje i sl.), bujruntijabusija (tur.), podhvat ili djelatnost da se niskim sredstvima iz potaje, iza leđa, nešto učini ili nekome nanese zlo; zaplotnjaštvobut (tur.), noga životinje od koljena do trupa; stegnobuza (tur.), vinski talog na dnu bačvebuzdovan (tur.), starinsko hladno oru­žje za udaranje, težak bat sa željez nim šiljcima; pren.: tvrda glava koja slabo shvaća; glupan; buzde, buzdo.

50 | | 515_6 20155_6 2015

Postoje li, uvjetno rečeno, islamski poj­movi kulture i civilizacije analogni onima u zapadnim jezicima uključujući sve nestabilnosti i nedosljednosti koje smo detektirali? Ili su oni u jezicima musliman­skih naroda tek odraz zapadnih pojmova kao što je to slučaj s gotovo ukupnim re ­gistrom pojmova moderniteta kao pro­izvoda zapadne kulture i civilizacije?Kur’an, kao prvi izvor svakog općeg islam­skog promišljanja, ne određuje neposredno pojam ni kulture niti civilizacije. U kultu­rološkom smislu, temeljni pojmovi druš­tvenosti u kur’anskom štivu svakako su znanje i vjera te ignoriranje istih kao kon­strukt zla. Međutim, naći ćemo razli čite naznake poimanja kulture i civilizacije. U praktičnom smislu, to je razlikovanje obi­čajnih /ma’ruf فورعم, doslovno: spoz natih, prepoznatih/ pravnih odredbi od onih novih uspostavljenih autoritetom Božje riječi. Ili obnovljenih, u smislu pre kovre­menskog karaktera kur’anskih društvenih motiva. Posebnu pažnju privlači upotreba pojma mesir ريصم, što znači razvoj, ili napredak, u smislu mjesta kojem se teži, ostvarenja, dakle, ishoda, koji se u Kur’anu koristi kao rezultat nečijeg djelovanja, dobrog ili zlog. Nesumnjiva je veza tog pojma s pojmom grada, gradnje, naseljavanja i civilizacije, misr رصم, pojma koji se i u Kur’anu koristi za zemlju Egipat, a kolokvijalno i za grad Kairo. Imamo, dakle, pojam civilizacije kao rezultat složenog dobročinstva. Ili zločina. Pa tako imamo dvije civilizacije,

ŠTO SU TO ISLAMSKA KULTURA I CIVILIZACIJA?2. dio

pIše: mr. sc. seNad NaNIć

odnosno mesira, kao ishod povijesti, džennet i džehennem. Vratimo se pojmu vjere, din نيد, kao središnjem pojmu društvenosti u Ku ­ r’anu. U korijenu te imenice je glagol dejene نيد koji osim iskazivanja vjere znači i dugovati. Vjera je dug. Dug prema osobnim i društvenim obve­zama koje konstituira Kur’an. Za raz­liku od pojma vjerovanja, iman ناميا, koji je individualnog karaktera i obu­hvaća značenje povjerenja. Konačno, i naš jezik reflektira upravo tu razliku. Pojam vjera ne odnosi se samo na re ­ligiju. Vjere se i dvoje mladih, jer imaju međusobnog povjerenja te vjeridbom potvrđuju svoju trajnu obvezu prema osobnoj i društvenoj funkciji insti­tucije braka.Muhammed Božji poslanik je učvr­stivši prvu zajednicu muslimana pro­mijenio ime grada u koji se sa zajedni­com naselio iz Jesrib برثي u Medina Medina .(s određenim članom) ةنيدمznači grad, a imenica je izvedena iz istog korijena kao i riječ din, vjera. Grad je, dakle, mjesto vjere. Povijesno gledano, preseljenje iz Mekke u Me ­dinu označava uspostavu državnosti za ­jednice muslimana. Muslimanski kalen­dar računa se od preseljenja. Donesen je Medinski ustav. Islam se potvrđuje civili­zacijom. Jedan od naziva u arapskom jeziku za civi­lizaciju, medenija ةيندم, u turskoj te potom južnoslavenskim refleksijama medenijet, izvedenica je riječi medina, vezana i za korijen medene ندم, što u drugoj glagolskoj grupi koja označava nesvršeni kauzativ (učinski glagol), u obliku meddene dakle, znači osnivati ili graditi grad, odnosno, urbanizirati ili civilizirati. Taj termin, u obliku medenijet ili madanijat, koriste i svi turkijski jezici osim turskog, ali za pojam kulture, a ne civilizacije. Iz istoga arap­skog korijena medene izveden je još jedan naziv za civilizaciju, temeddun ندمت, kojeg ćemo, osim u arapskom, naći, u obliku tamaddun, i u perzijskom, paštu i malaj­skom jeziku u istom značenju. On je vje­rojatno i primjereniji, jer dok medenija doslovno znači gradska, temeddun, kao glagolska imenica pete grupe koja ozna­čava povratni ili pasivni oblik nesvršenog kauzativa, ima, u glagolskom obliku, zna­čiti urbanizirati se ili biti urbaniziran, odnosno, civiliziran. Biti građanin. No potražimo li na kakvoj tražilici pojam civilizacije na arapskom jeziku, najprije će nam biti ponuđen termin hadara ةراضح. Izvedenica je to glagola hadare رضح, što znači prisustvovati, pojaviti se, ali znači i biti naseljen, živjeti sjedilački, u suprot­

nosti nomadskom načinu života. Poznajući dugu, snažnu i još uvi ­jek živu arapsku nomadsku bedu­insku kulturu, ne čudi široka udo­ maćenost ovog oblika riječi civi­lizacija. Pa i sam otac sociologije kao znanosti, Ibn Haldun, koji je u 14. stoljeću kao predmet istra­živanja prvi odredio pojam dru­štva, svoju teoriju je razvio ra ­zma trajući društvene razlike nomadskog i sjedilačkog načina života. Nomade odlikuju običaji i snažna socijalna kohezija sro­dnosti, dok je sjedilački život odre đen državom i pravom. Soci­jalna kohezija može biti osnažena vjerom i ideologijom. Nomadi proizvode za svoje potrebe, a sje­dilački život stvara viškove i ra ­zvija gradove. Razmatrao je uzlete i padove nomadskih osvajača kroz četiri generacije njihovog sjedi­lačkog načina života prateći nemi­novnost slabljenja njihovih soci­jalnih kohezija i postupan gubi­tak moći. Prepoznajemo ovdje obrise mnogo kasnije određene

četiri faze razvoja svakog društva, odnosno kulture, a to su herojska, formativna, klasična i dekadentna faza. Za pojam društva Ibn Haldun je koristio riječ ‘umran نارمع, izvedenicu korijena ‘umere رمع, što znači živjeti dugo, prosperirati, cvjetati, na seliti, kultivirati, civilizirati, napuniti, stanovati, graditi. Tako i riječ ‘umran ima više značenja, od naseljenosti i prosperiteta, preko gradnje i arhi­tekture, jer riječ graditelj, mi’mar رامعم, je istog korijena, pa sve do društva i – civilizacije.

Standardni arapski jezik za kulturu, ali i obrazovanje, koristi riječ sekafa ةفاقث, u turskoj te potom južnoslavenskim refleksijama sekafet, od korijena sakife فقث, što znači naći, sresti, ali i umjeti te biti pame­tan, uman. Zanimljivo je da se taj arapski termin kao književni stan­dard nije udomaćio u jezicima drugih muslimanskih naroda, osim u urdu jeziku, nacionalnom jeziku Pakistana. Valja naglasiti značenje umijeća i umnosti u riječi sekafa. Analogno je značenju latinskog pojma ars, gdje se umijeće ne odnosi isključivo na ono što u našim jezicima zovemo umjetnošću, već na sve školovane, njegovane, usavršavane – kultivirane, dakle, oblike ljudskog djelovanja.

52 | | 535_6 20155_6 2015

KASABA VILKOVAR (VuKOVAR)

Plan Vukovara oko 1687. 6., Zlatko Karač, Analiza urbanističko – arhitektonskog razvoja grad Vukovara, 2010.

Dvorac Eltz u Vukovaru - https://hr-hr.facebook.com/pages/Dvorac-Eltz-u.../194549233923994

Mahala Ahmed age, nahije Vlkovar Tapu deter müfassal 1588./95. - Brane Crlenjak, Mirko Manojlović – Vukovar i Vukovarci, 1978.

Napuštajući šeher Ilok na putu prema ka ­ sabi Vilkovar (Vukovar) stigli smo do mezra Votin (Šarengrad). Voćin nekoć utvrda srednjovjekovne obitelji Morović dičila se kao i danas velebnom tvrđavom na samoj obali Dunava. Putnik se u ovom slikovitom naselju mogao u XVI. stoljeću odmoriti u tekiji Mecnun babe, njezinim vrtovima i vinogradima koji su je okru ži­vali te provesti ugodan razgovor s dervi­šima tekije, Hizir Dedom i Gündüz De ­dom. Nastavljajući svoj put kroz Mohova (Mo­hovo), Opatofçe (Opatovce) i Zathu (Sotin)

stigli bismo do kasabe Vilkovar smje šte­nog na carigradsko ­ budimskom drumu, a koji postaje dijelom Osmanskog Carstva u mjesecu ševalu 932. godine po H. / kolo­vozu 1526. Kako bi vojska nastavila napre­dovanje prema Osijeku, veliki vezir Ibra­him paša započeo je izgradnju drvenog mosta dugog sedam stotina koraka na utoku rijeke Vuke u Dunav. Ovaj most možda je i djelo Mimar Sinana jednog od najpo znatijih carskih arhitekata Osman­skog Carstva. Most je bio izgrađen u tri dana i tri noći po nalogu sultana Sulej­mana. Protezao se preko cijele močvarne

doline ušća Vuke u pravcu čaršijske ulice do mjesta današnje kapelne crkve sv. Roka, a porušen je oko 1770. godine kada je na njegovom mjestu izgrađen kameni most s lukovima. Ispred utoka Vuke u Dunav nalazi se otočić Alica, naziv otočića izvodi se iz turskog jezika i odnosi se na drvo trešnje ili na malu adu. Alica je bila naseljen otok i povezan mostovima s kopnom. Luka je zbog strme du navske obale bila smještena oko ušća Vuke, ni zvodno od mosta. Godišnji prihod kretao se oko 20.000,000 aspri. O samoj luci izvještava i Reinhold Lubenau 1587. godine: „Vuka je velika i plovna. Mi smo s našim brodom pristali nedaleko od mosta (…).“Sam grad sastojao se od tvrđave i varošice. Grad­ska tvrđava smjestila se na obali rijeke Dunava na području današnjeg franjevačkog samostana, zadržavajući srednjovjekovnu vizuru grada koja

s vremenom poprima nešto orijentalniji izgled. U tvrđavi je bila smještena kuća dizdara. U mahali Kurta sina Jusufova, 1569. godine spominje se Sinan­aga dizdar tvrđave i Ahmet­vojvoda. U tvrđavi su bile i spavaonice vojnika različitih vojnih rodova (janjičara, spahija, serboluka, bešlija), ambar1 i barutana2 te zatvor kojeg Čelebija opisuje kao paklenu provaliju Gaja. U njoj su se nalazili i vjerski objekti: Sulejman hanova džamija, u mahali Ahmed­age sahat ­ kula3, a uz nju vjerojatno muvekithana4. Svakoga dana u vrijeme molitve tvrđavom je odzvanjala vojna glazba. Na starim kartama zabilježeno je više trgova nepravilnog oblika koji se formiraju oko džamija i mesdžida. Danas se zadržao samo jedan nepravilan prostor podno stare utvrde vje­rojatno sam mejdan5. U varoši se nalazilo pet mesdžida i jedna čaršijska džamija te dva mekte ba. Osim toga nalazila su se i tri mala hana kao prenoćišta, jedan trgovački han i hamam smješten uz čaršiju, te pedeset dućana. Vukovar je tada brojao petstotinjak kuća prekrivenih šindrom, s baščama i visokim kapijama. Broj kuća je varirao kako pokazuju porezni popisi. U kasabi se 1569. godine spominje deset mahala: mahala Mehmeta sin Ilija sa, mahala Arslana serboluka, Alija serboluka, Mirkova mahala, Kurta Böğürdelen (Šapčanina), Mustafe sina Ahmet age, Jusufa sina Iskendera, mahala Osman paše, Kurta sina Jusufova i jedna kršćanska (nevjernička) mahala. U mahalama su zastupljeni i razni obrti i zanimanja: zlatarski, tkalački, kovački, čizmarski, stolarski, ribarski i brijački. Našli su se tu i pisari, mujezini, kapetani riječnih brodova i lađari, nadzornici spahija i hodže te dvojica paša kao i drugi državni službenici.U kasabi se nalazio i nadaleko poznati karavansaraj6 / menzilhana7 koji je objedinjavao obje funkcije. Smješten oko današnjeg središnjeg gradskog prostora tj. glavne i Zmajeve ulice u mahali Mehmeda – zaimma (1588­95). U ovom konačištu na samom carskom drumu boravio je i Bartol Kašić u XVII. st. Na vrhu suprotne strane mosta na rijeci Vuki nalazila se tekija Hindi babe. Hindi baba je prema Čelebijinim navodima, sudjelovao u mohačkoj bitci sa sultanom Sulejmanom. Sedamdeset dana prije bitke, Hindi baba je pro­rekao sultanu kako će pobijediti i bitku dobiti, kralj Lajoš će poginuti, a sedam kraljeva će biti poraženo. Poslije pobjede Sulejman je poklonio Hindi babi zemljište koje je i uvakufio. Tekija je uz svoju karakterističnu arhitekturu imala i samanluk8, prostor za okupljanje derviša, stan šejha i mezarje na kojem se nalazilo i turbe Hindi babe i musafirhan9 s imaretom10 od kojeg potječe izreka u našem narodu Svakog gosta tri dana dosta. Sam

pIše: aNdrea rImpf

1 ambar, turski, odnosno hambar, spremište za žitarice, žitnica.2 barutana, turski, zgrada unutar tvrđave u kojoj se čuva ili radionica u kojoj se proizvodi barut.3 sahat – kula, turski, toranj sa satom, često smješten uz glavnu mjesnu džamiju.4 muvekithana, turski, zgrada ili prostorija u kojoj vjerski službenik izračunava točno vrijeme dnevnih moli­tvi, smještena uz sahat – kulu ili glavnu džamiju.5 mejdan, turski, trg, polje, veliki prazan pros­tor, marvena (stočna) pijaca.6 karavansaraj, perzijski, putničko prenoćište.7 menzilhana, turski, konačište i postaja konjaničke pošte.8 samanluk, turski, pojata, koliba, sjenica.9 musafirhana, turski, konačište za putnike namjernike, putnicima je osiguravala trodnevni besplatni smještaj i hranu.10 imaret, turski javna dobrotvorna kuhinja; ustanova uz džamiju gdje se besplatno dijeli hrana, „pučka kuhinja“.

54 | | 555_6 20155_6 2015

kompleks održao se do 1737. godine kada je upravitelj vlastelinstva Eltz dao podignuti prvu gospoštijsku kuriju11. Sama tekija bilo je mjesto za odmor i konačenje, okružena zelenilom, nalikovala je na rajsku bašču. Danas u Vukovaru više nema ostataka tog razdoblja. Povlačenjem Osman­lija on je spaljen, a novi vlasnici do 1757. godine postavili su temelje Novom Vukovaru, stari je nestao u prahu duboko zakopan. Priča o njemu još se može naći ako se uputite na teferič12 bivšeg tekijskog prostora u Gradski muzej Vukovar – dvorac grofova Eltz.

Literatura: 1 Bruce W. McGowan, Sirem Sancagi Mufassal. Tahrir Defteri, Türk Tarih Kurumu Basimevi – Ankara, 1983.2 Branko Nadilo, Zgrada agencije za vodne putove i športske udruge Vukovara. Građevinar 62, 2010. / http://www.casopis­gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE­62­2010­06­05.pdf 3 Evlija Čelebija, Putopis ­ odlomci o Jugoslavenskim zemljama, ur. Jelena Čehić, Biblioteka kulturno nasljeđe, Sarajevo 1973.4 Nenad Moačanin, Slavonja i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Sl. Brod, 2001.5 Olga Zrivojević, Carigradski drum od Carigrada do Budima u 16. i 17. veku, Novi Sad 1976.6 Rajnold Lubenau o Beogradu i Srbiji 1587. godine, Godišnjak grada Beograda 13, Beograd 1966.7 Zlatko Karač, Analiza urbanističko – arhitektonskog razvoja grada Vukovara, doktorska di sertacija, Sveučilište u Zagrebu, 2010.

1567.Marko Antun Pigafett, na putu lađom od Beča do Beograda: „I prošavši otprilike trinaest milja, odmorili smo se u Vukovaru, velikoj varoši, pod zidinama kojega se rijeka Vuka od koje je on uzeo ime, ulijeva s desne strane u Dunav. Preko ove rijeke Vuke, koja baš ne obiluje vodom, Sulejman – prolazeći na osvajanje Sigeta – sagradi drveni most, prilično dug, koji još postoji…“

1572.Bilješka Davida Ungnada, ovdje donesena iz studije Petra Matkovića, Putovanje po balkanskom poluotoku: „Dne 9. svibnja… zatim smo plovili pored staroga gradića Balkovara uz koji ima varošica od 300 kuća… Rijeka Walcko, od koje nosi varošica ime, utječe tu u Dunav. Kada je turski car išao na Siget, tu je preko spomenute rijeke dao sagraditi jak drveni most koji još stoji…“

1578. i 1595. Defteri (imovinski registar), izvor Orijentalni institut u Sarajevu, spis 573. Tekst je preveo Fehim Spaho: „Sam Vukovar je vrlo prometno mjesto. Muslimani koji tu žive, pored toga što pomažu prolaznicima, i ne samo što služe državi s tim što pomažu čaušu (kapetanu) i drugim orga­nima, također pomažu i time što vrše popravak mosta na tom mjestu. Radi tih službi, a i radi toga što ih treba zaštititi i voditi o njima brigu, njima su do sada oprošteni svi kuluci (tlaka), druge službe i opterećenja, pa tako i od sada da se postupa u pogledu obveza i po vlastica. Postoji razlog za ovako odvojeno tretiranje. Kako su ajani vilajeta (narodni zastupnici) obavijestili, i dalje će se kao i do sada, postupati prema ovom stanovištu, s tim da oni vrše službu popravka mosta, a za naknadu su oslobođeni svih drugih kuluka, nezla, čerahorluka, službe veslanja i svih drugih uobičajenih tereta, prema ranijem defteru. Kršćani koji žive u Vukovaru, pored toga što pomažu prolaznicima i ne samo što služe državi pomažući i druge organe, nego vrše i popravljanje mosta na rijeci Vuki. Oni iz svake daju do dvije kile pšenice i po dvije kile ječma, plaćaju džiziju (glavarinu) i tapijsku pri stojbu po 41 akču i daju na ime pristojbe za sijeno, bostan i drvo po 28 akči, a budući su prema starom defteru bili oslobođeni od divanskih nameta, običajnih tereta, nezla, čerahorlua i crnoga kuluka, to su oni i u novi defter uneseni tako, kao čuvati i popravljači mostova. Otok na rijeci Dunavu, naprema Vukvaru u blizini mlinova: (daje) godišnje 200 (akči) Mezra Vučedol, pokraj kasabe Vukovara; obra­divo je zemljište, pripada spomenutom (Vukovaru).“

1612. Zapis Bartola Kašića, studeni 1612, svibnja 1613.„Pošto je prošlo nekoliko dana poveo je oca Kasija prema Vukovaru gdje se na brežuljku nalazi turska tvrđava koja ni danas nije za po dcjenjivanje. U blizini carskoga druma a u podnožju kule je oblasni karavansaraj gdje se svi koji putuju slobodno odmaraju, i danju i noću borave. Odavde na razdaljinu do koje dopire bačena strijela protiče Ister ili Danubius ili na ilirskom zvan Dunav ii Dunavi, rijeka široka i dosta duboka u koju se uliva rječica po imenu Vuka silazeći brežuljcima ispod velikog drvenog mosta u ravnicu u kojoj se vide mnogobrojna stada stoke i guske sa svojim čuvarom kako se valjaju i plivaju po Isteru i obilno naslađuju njego­vom ribom.“

Šajka – Brane Crlenjak, Mirko Manojlović – Vukovar i Vukovarci, 1978.

Veduta Vukovara 1608. - www.skyscrapercity.com

11 kurija, latinski, povijesni naziv za reprezentativnu kuću, dvor…12 teferič, turski, zabava, odmor, izlet, piknik, izletište u prirodi.

šTo su pIsalI o

vukovaru?

Bartol Kašić David Ungnad

stalni postav Vukovarskog Muzeja - Tursko razdoblje

| 575_6 201556 | 5_6 2015

Most izgrađen 1770.g. – izvor, Internet portal Gradske knjižnice Vukovar

1665.Izvadak iz putopisnog djela Heinricha Otteddorfa: „Bukowar leži šest sati udaljen od Osijeka u pitomom predjelu gdje se izmjenjuju bregovi. doline, šume i livade. Ovdje utječe u Dunav rijeka Walpo. Dunav protiče tik ispod grada. Pred samim ulazom u grad prostire se lijepa šuma iz koje se dolazi na most preko rijeke Walpo. Kad smo prešli most naišli smo na malu ravnicu, a nedaleko smo opazili uzvisinu na kojoj leži pola naselja. Tvrđava i druga polovina naselja smjestiše se na brdu. Ova je tvrđava veoma stara ali je još uvijek jaka zgrada sa četiri ugaona tornja. Ovi su pokriveni škriljevcem. Tvrđava ima sat koji otkucava vrijeme. Opkoljena je presušnim jarcima i grabama i jakim palisadama. Pogled je na utvrđenje kao i na čitav predjel, lijep. Vidik je niz i uzvodno vrlo dalekosežan. Preko Dunava se stere daleka ravnica na mnogo milja. Iza drugoga predjela naselja leže vrtovi i visoko pošumljeno drvo, što čitavoj okolici daje ugodan dojam. Odavde se jeka čuje 2­3 puta. Na izlazu iz naselja vodi put klancem. Uopće je kraj od Osijeka do ovdje većim dijelom šumovit. Tu i tamo leže obrađena polja i šumarci.“

1663.Dio putopisi turskoga putopisca Evlije Čelebije, Grad Vlko:„Taj grad podigao je jedan od ugarskih kraljeva, po imenu kralj Ferdinand. Zbog toga što ispod ovog grada teče rijeka Vulko to je ovaj grad dobio isto ime. Osvojen je u mjesecu Ševalu 932. godine. Nalazi se na granici Srijemskoga sandžaka i predstavlja poseban vojvodluk i kadiluk u rangu kadiluka Od sto pedeset akči. Ima gradskoga dizdara i pede­set vojnika posade. Gradska tvrđava leži na obali rijeke Dunav. Na sjevernoj strani obale rijeke Vuke nalazi se mala tvrđava sazidana od cigli tako čvrsto kao da ju je gradio Šeddad. U toj tvrđavi postoji dizdareva kuća, Sulejman­hanova džamija, skladište municije i žitni magazin. Ona ima šest daskom pokrivenih tornjeva i jedna vrata koja su okrenuta prema zapadu. Unutra se nalazi tvrđava. U njoj ima četrdeset do pedeset malih vojničkih soba. U nju ne može nitko ući pod oružjem. Na munari se nalazi jedan sat sa zvonom. S unutarnje strane vrata nalazi se jedna tam­nica koja podsjeća na paklenu provaliju Gaja. U tu tamnicu se svaku večer zatvara roblje varoškog stanovništva. Svaku večer stražari dovikuju poklič ‘Bog je jedan’, Svaki dan u vrijeme pet dnevnih molitava svira vojna muzika.Kažu da je u stara vremena u tom gradu bio dvor jedne kraljevine.U vinogradima koji se nalaze na sjevernoj i zapadnoj strani grada postoje mala uzvišenja koja dominiraju gradom. U tvrđavi ima nekoliko šahi topova koji su okrenuti prema tim uzvišenjima. Gradske kule, bastioni i prsobrani nalaze se u dobrom stanju.“Nedatirano iz knjige Gjure Szabe, Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj i u Slavoniji, Zagreb, 1920, str. 47: „U ratnom arhivu u Karlsruheu postoji nekoliko nacrta grada i mjesta Vukovara, učinjenih od španjolskih mjernika za vrijeme reokupacije. To je uopće najstariji tlocrt ikojega grada u Hrvatskoj. Još su prikazane mošeje i karavanseraj. A koliko se može po današnjem stanju prosuditi, taj je nacrt vrlo točan. Napose je nacrtan profil grada. Po drugim nacrtima iz istoga arhiva sudeći, namjeravali su mjesto utvrditi kulama i zidom, mada do toga nije nikada došlo.“

Marko Antun Pigafett

ulogA ISlAMA, šErIjAtA I MEKASIDA u ISlAMSKIM FINANcIjAMA

uvod u islaMske FinanCije (2)

Načela IslamskIH fINaNcIja

Tradicionalno, u klasičnim predajama, islamske financije kroz muamelat tretiraju svaku kupoprodaju dozvoljenom sve dok se ne dokaže suprotno. Međutim moderne islamske financije (i.e. bankarstvo i osiguranje) počinju jedinstvenim konceptom šerijatskog poslovanja, izbjegavanjem gotovinskih kredita, a samo izbjegavanje se očituje kroz osnovne šerijatske propise zabrane kamate (riba), prekomjerne neizvjesnosti ili rizika (garer) i kockanja (mejsir). Financijski ugovori u islamskom pravu se prezentiraju kroz dva načela: generalne i specifične principe. Generalni principi traže od osoba koje žele sklopiti financijski ugovor da su puno­ljetne, razumne i moralne. Dok specifični principi se tiču samih moralnih načela, detaljnog provjeravanja financiranja ili investiranja, zabrane kamate u bilo kojem obliku i stvarnosti života.1

1. detaljno moralno provjeravanjeDa bi financijski ugovor mogao biti sklopljen i punovaljan, dvije strane moraju proći moralni test. Ovo podrazumijeva da sam ugovor mora biti etično u principima islama validan, a to znači bez financiranja ili investiranja u sve ono što islam zabranjuje (npr. kazina, cigarete, svinjetina, alkohol). Zatim ugovor mora biti koncizan, bez ostavljanja prostora ikakvim, velikim, mogućim ne ­gativnim rizicima u budućnosti, ili pak informacija, koje bi pogrešno navodile jednu ili drugu stranku.

2. zabrana kamate Kamata je zabranjena Kur’anom i sunnetom Poslanika s.a.w.s. Svaki dodir s kamatom čini financijski ugovor ništavnim. Kamata (riba) je definirana kao povećanje glavnice kredita, bez da sam investitor ili financijer (tj. banka) snosi ikakav rizik, a koje se opravdava odla­ganjem plaćanja glavnice kroz određeno vrijeme, a samo buduće vrijeme novac čini manje vrijednim. Šerijat ne priznaje ovakvo pravo na uvećavanje glavnice, tj. potražnju kamate. 3. Princip realnosti ili stvarnosti Princip realnosti podrazumijeva da svi financijski ugovori moraju biti poduprti sa stvar­nim transakcijama. To znači da su islamske financije uvijek potpomognute sa stvarnom imovinom (asset and goods based), i zabranjuju bilo kakvu vrstu špekulacija u ugovorima (kao npr. kamatu). Drugim riječima islamske financije kreiraju profit kroz: partnerstvo, prodaju, odgođeno plaćanje i iznajmljivanje dobara.

zašTITa ImovINe u Islamu

Šerijat teži ka zaštiti privatne imovine i zarade. Također šerijat teži da zaštiti i javnu imo­vinu. Kur’an na mnogo mjesta spominje vrijednost privređivanja na dozvoljen (halal) način.

pIše: elvIs deumIć

1 Kahf, Islamic Finance, business as usual.

58 | | 595_6 20155_6 2015

Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sucima da biste na grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli! El­Bekare, 188Mnogi islamski učenjaci su stajališta da se imovina može steći samo, na legalan način, kroz2: (a) Iskorištavanje prirodnih resursa, kao što su poljoprivreda, stočarstvo ili rudarstvo (b) Profit dobiven kupoprodajom ili iznajmljivanjem vlasništva (c) Zekat, sadaku, poklone (d) Nasljedstvo

Na osnovu ovoga, islamsko pravo postavlja četiri važna načela3:1. ekonomska sloboda

Vlasnik dobra ima potpuno pravo i slobodu koristit svoje vlasništvo kako god hoće, sve dok ono ne postane predmetom nekih od šerijatskih zabrana.

2. Pravo zaštite imovine od pojedinaca ili države Država nema pravo uzimati porez, osim u nuždi i za buduće potrebe samih poreznika.

3. zekat – obavezno davanje Božje pravo naređeno imućnim muslimanima. Ono se izdvaja jednom godišnje za potrebe siromaha i države. Tko god je u mogućnosti davati zekat se smatra imućnim pa bio to i minimum od zekata.

4. sadaka – volontersko davanjeVolontersko pravo svakog muslimana, bez limita i vremenskog ograničenja, a u svrhu unaprjeđenja stanja neimućnog ili siromašnog muslimana.

IslamskI fINaNcIjskI uGovorI

Ono što krasi islamske financije jesu islamski kontrakti ili ugovori. Ovi ugovori su na ­pravljeni za gotovo svaku vrstu islamskih financija ili ulaganja, kako bi se moglo na lega­lan šerijatski način stupiti u poslovanje. Ovakve vrste ugovora konvencionalno bankarstvo (ekonomija i financije) ne poznaje, jer se one bave samo kreditima (većinom gotovinskim) i profitom stečenim od kamate. Tradicionalni fikh je definirao neke vrste ugovora, bilo odobravanjem ili zabranom. Moderni fikh je nadopunio prazninu koja je nastala kad su se počeli pojavljivati noviji kombinirani ugovori od dva ili više dozvoljenih ugovora. Međutim, tu se nalaze i vrste ugovora koje su sumnjivog dogovora, a za koja današnja (a i prijašnja) ulema ima različita stajališta. Tako na primjer imamo sljedeće vrste ugovora: 1. Nedozvoljeni financijski ugovori, kao npr.: Bey’a Mulamasa (kupoprodaja dodirom); Bey’a Hisat (kupoprodaja bacanjem štapa); Bey’a Gharar (kupoprodaja bez znanja o količini, cijeni ili vremenu same transakcije); Bey’a Al Majhoul (kupoprodaja nestale robe), itd. 2. Dozvoljeni financijski ugovori (tradicionalni i moderni), npr.: Mušareka (partnerstvo); Mudareba (pasivno partnerstvo); Murabaha (prodaja uz odgođeni profit); Idžara (najam); Istisna (naručena proizvodnja); Selem (naručeni agrikulturalni proizvodi s plaćanjem unaprijed), itd. 3. Sumnjivi ugovori, npr.: Bey’a al ‘inah (dvije transakcije u jednoj između dvije stranke, sa željom dužnika da dobije gotovinu); Tawarruq (dvije ili više transakcija u jednoj između tri stranke, sa željom dužnika da dobije gotovinu); Bey’a al­deyn (kupo prodaja duga); Bey’a al arboun (paušalni ugovor).

zaključak

Islamske financije se temelje na šerijatu i šerijatskim propisima: zabrane kamate, zabrane prekomjernog rizika i neizvjesnosti, i kockanja ili špekulacija. Vrlo su bliske, u teoriji, s intencijama šerijata gdje pokušavaju dočarati samu srž mekasida kroz: b. očuvanje vjere ­ tako da se sami financijski poslovi ne kose sa propisima islama, c. očuvanje života ­ poboljšanje života muslimana koji žive na samom rubu preživljavanja, d. očuvanje potomstva – kroz validan brak i obiteljsko pravo, e. očuvanje razuma ­ kroz prizmu edukacije i razumijevanje dozvoljenih i zabranje­ nih stvari u islamu, kao što je prikaz zabrane alkohola, bio on u malim ili velikim količinama, i samu zabranu investiranje ili financiranje u njega,

f. očuvanje imetka ­ islam traži da muslimani zarađuju i dolaze do bogatstva na dopu­ šten način, upravo kako bi dio mogli podijeliti sa onima kojima je zaista potrebno.

Moderna povijest je pokazala da su muslimani postajali vremenom sve svjesniji da nešto ne štima sa konvencionalnim bankarskim i osiguravajućim sistemima. Unazad stoljeće i pol, od početka prvog pravnog razmišljanja za islamskim poslovanjem, pa do danas, islam­ske financije su podigle letvicu toliko visoko da čak i neke velike konvencionalne banke otvaraju ili će otvarati islamske podružnice; ne samo kako bi privukle muslimane da ulažu u njih, nego svjesnosti činjenica da mogući rizici poslovanja su apsolutno smanjeni na naj­manju moguću razinu kroz islamsko poslovanje. Tome također pridonose načela islam­skih financija koje detaljno provjeravaju u kakve vrste rizika se klijenti upuštaju, tj. da li je moralno financirati ili investirati u takve rizike, te sama zabrana bilo kakve mogućnosti uplitanja kamate. I naravno princip realnosti ili stvarnosti, jer sama kupoprodaja se temelji na nečemu stvarnom, a ne na fiktivnim stvarima i špekulacijama oko njih.Dalje, šerijat teži da zaštiti imovinu pojedinca. Sama imovina se u islamu može steći iskorištavanjem prirodnih resursa, validnom kupoprodajom, nasljedstvom ili dobivenim poklonima. Islamske financije, kroz ogledalo šerijata, posebno se osvrćući da li su ugovori kupopro­daje, najma ili investiranja dozvoljeni, nedozvoljeni ili sumnjivi. Veliki problem ovdje stvaraju sumnjivi ugovori, gdje neke islamske financijske institucije ih dozvoljavaju, dok ih neke zabranjuju. Razlog tome je razilaženje šerijatske uleme po istom pitanju.Sve ovo vodi zaključku da musliman treba da bude svjestan svojih postupaka, i da mu je u prirodi tražiti dobro, a odvraćati od zla. Tako i u financijama, sve ono što vodi ka nepravdi, u propast drugog, nije prihvaćeno u islamu. A nasuprot, sve ono što vodi zajedničkom uspjehu, kako u društvenom životu tako i u poslovanju (na halal način), je prihvaćeno šerijatom. I ne samo da će čovjek biti sretan, nego će biti nagrađen dobrim od Svevišnjeg za lijepa djela poslovanja.

Islamska banka u Njemačkoj

2 Zuriah, Abdul Rahman; The Role of Islamic Financial Institutions in Wealth Accumulation, Ownership & Protection by the Ummah: Conceptual and Implementation Challenges; UniversitiTeknologi MARA;(UiTM), Malaysia, 2009.3 Kahf, Islamic Finance: Business as usual.

60 | | 615_6 20155_6 2015

uvodSve veća potražnja i trgovina na među na­rodnom tržištu halal proizvoda, uvjeto­vala je potrebu za izradom nacionalnog BAS standarda registriranog u Bosni i Hercegovini, čije je drugo izdanje pre­uzeto od strane Hrvatskog zavoda za norme kojim se ovo područje regulira na adekvatan način, i stvorila se pretpo­stavka značajnog povećanja plasmana i sigurnosti hrane. Njime se utvrđuju zahtjevi i mjere za proizvode/usluge koje se moraju uskladiti s islamskim pravili ma kako bi se ispunili uvjeti dobivanje certi­fikata za halal kvalitetu. Odredbe ovog standarda upućuje se na Međunarodne standarde (CAC/GL­Opće smjernice za korištenje termina „Halal“; CAC/RCP11 Codex Alimentarius pre­poruke za svježe meso; BAS ISO 22000 Sistemi upravljanja sigurnom hranom –

Zahtjevi za sve organizacije u prehram­benom lancu; BAS ISO 9000 Sustav upra­vljanja kvalitetom – Osnove i načela­Uredba), odnosno usklađen je s Općim smjernicama za halal hranu Organizacije islamske konferencije (OIC STAN­DARDS, GENERAL GUIDELINES).U islamu riječ halal ne podrazumijeva sa mo hranu, način, vrijeme, mjesto, ko ­ličinu konzumacije i što treba učiniti s ostatkom viška hrane, nego označava i specifičan odnos u svim aktivnostima ljudskog života propisan islamskim za ­konodavstvom (šeri’jatom). Dijele se u dvije grupe: ono što je dozvo­ljeno činiti i koristiti ili halal i ono što je zabranjeno ili haram ­ utemeljeno u Ku ­r’anu. Nismo sigurni da li je haram ili halal, tj. zabranjeno ili dozvoljeno, spada u kategoriju sumnjivog – mešbuha, što predstavlja zabranjeno tj. haram sve dok se ne dokaže da je dozvoljeno.Na temelju Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN br. 83/02) Islam­ska zajednica u Hrvatskoj je utemeljila Centar za certificiranje halal kvalitete kao specijaliziranu instituciju za potvrdu halala u Republici Hrvatskoj (Edukaciju o halalu; Certificiranje halal proizvoda i usluga; Znanstvena i stručna istraživanja; Promocija dopuštenih proizvoda i pro­izvođača; Mediji; Sredstva javnog ogla­šavanja; Predstavljanje na halal sajmo­vima u Hrvatskoj i svijetu).Proces dobivanja halal certifikata utvr­đen je procedurom uvjerenja halal kva li­tete. Zainteresirane tvrtke podnose za ­htjev za certificiranjem i dostavljaju do ­ku mentaciju kojom dokazuju da po sluju u skladu sa zakonom i da mogu zadovoljiti zahtjeve halal kvalitete. Nakon provjere dokumentacije od strane Centra za certificiranje halal kvalitete potpisuje se ugovor o certificiranju te se educiraju zaposlenici (internih auditora) koji su zaduženi za primjenu i održavanje zahtjeva halal kvalitete.

Halal norMe u klaoniCi kruPne stokepIše: aldIN duGoNjIć

Tvrtka mora pripremiti dokumentaciju u kojoj su opisani svi postupci te imple­mentirati zahtjeve halal kvalitete od na ­ bave sirovina, prijema i skladištenja siro­vine, proizvodnje te skladištenja i trans­porta gotovih proizvoda. Nakon što tvr­tka implementira navedene zahtjeve Centar za certificiranje halal kvalitete organizira i provodi certifikacijski audit, Komisija za verifikaciju provjerava da li je certificiranje obavljeno na propisan način, zatim Upravni odbor donosi odlu­ku o dodjeli certifikata te se tvrtci dodje­ljuje certifikat. Centar za certificiranje halal kvalitete najavljenim i nenajavlje­nim auditima te analizama gotovih pro­izvoda na prisutnost harama provjerava je li se poštovao zahtjev i mjera halal stan­darda.

maTerIjal I meTode rada

Istraživanjem je obuhvaćena analiza Halal norme HRN BAS 1049:2010 i doku­mentacije koja se primjenjuje pri halal klanju krupne stoke i obradi halal mesa, kako bi se prikazale specifičnosti pri ­

mjene zahtjeva i mjera Halal norme HRN BAS 1049:2010 u klaonici krupne stoke i to iz točke 5 Zahtjevi, odnosno 5.2 Pravi­ la o halal klanju i 11 Dodatni zahtjevi, odnosno 11.6 HrCCP (haram kritična kontrolna točka), analiza i plan.Primjena zahtjeva halal norme HRN BAS 1049:2010 u klaonici krupne stoke uvjeto­vana je certificiranjem od strane Centra za certificiranje halal kvalitete pri Islam­skoj zajednici u Hrvatskoj. Obredno žrtva takvog tipa također je definirana i Zako­nom o zaštiti životinja (NN br. 135/06) i Pravilnikom o zaštiti životinja pri klanju i usmrćivanju (NN br. 39/08) u kojem se navodi da je obredno klanje životinja klanje bez prethodnog omamljivanja koje obavlja osoba ovlaštena od vjerske zaje­dnice registrirane u Republici Hrvatskoj.Pri klanju krupne stoke provedeni su za htjevi koji se odnose na norme stan­darda HRN BAS 1049:2010 iz točke 5 Zahtjevi, odnosno 5.2 Pravila o halal klanju i 11 Dodatni zahtjevi, odnosno 11.6 HrCCP, analiza i plan. Zahtjevi za životinje namijenjene za kla­ nje moraju biti halal; životinja za klanje mora biti zdrava uz potvrdu o pregledu nadležne veterinarske ustanove; životinja za klanje mora biti živa u trenutku klanja; životinja za klanje mora prethodno biti hranjena dopuštenom hranom bez ani­malnih primjesa; mora se osigurati odmor u adekvatnim uvjetima za životinje koje su transportirane iz daljine; postupanje sa životinjama u svim fazama mora biti humano i ne smije uzrokovati njihovo mučenje.Osoba koja obavlja čin klanja mora biti musliman, psihički zdrav i osposobljen za tu aktivnost; osoba koja obavlja čin klanja mora imati certifikat za halal klanje koji izdaje nadležna institucija.Alati i pribor za klanje moraju biti čisti i koristiti se za halal klanje; alati za klanje moraju biti oštri, poželjno je, izrađeni od nehrđajućeg čelika i moraju sjeći svojom oštrinom, a ne težinom; kosti, nokti i zubi ne smiju se koristiti kao alati za klanje.Mjesto klanja mora biti namijenjeno isključivo za halal životinje i halal klanje, te zadovoljiti zahtjeve pred­uvjetnog pro­grama definirano u Codex CAC/RCP 1 ili ISO 22000.U postupku halal klanja krupne i sitne stoke životinja će biti zaklana nakon što je sputana i po mogućnosti položena na li jevu stranu i okrenuta prema Kibli (smjer Mekke). Moraju se poduzeti ade­kvatne mjere da se smanji patnja prilikom sputavanja ili polaganje životinje, te da neće biti zadržana da čeka dugo u tom položaju;

 

shematski prikaz procedure certificiranja halal kvalitete

seminar s Turističkom zajednicom grada zagreba

| 635_6 201562 | 5_6 2015

Izvršiti svaki put nakon korištenja dijela opreme i stro jeve za haram obradu mesa, a prije halal obrade. Voditelj objekta vrši pregled objekta nakon pranja i sanitacije objekta.

HrCCP

TOV I NABAVA STOKE

STOKA U STOČNOM DEPOU

PRIJEM STOKE NA HALAL KLANJE

Stoka dozvoljena i odobrena za halal klanje. Stoka koja dolazi na halal klanje mora biti hranjena hranom koja je u skladu sa halal propisima kao i njezino fizičko stanje. Dobavljač stoke mora dati izjavu da je stoka hranjena prema halal propisima te se ta ista izjava sa specifika-cijom tj. opisom sastojaka stočne hrane šalje u Centar za certificiranje radi evidencije i kontrole.

Stoka se smije hraniti samo hranom koja je odobre-na od strane Centra za certificiranje halal kvalitete tj. koja ne sadržava stočno brašno životinjskog porijekla, svinjska masnoća kao energetskog dodataka u stoč-nim hranama, hormoni kao biostimulatori, zelene mase kod koje su korišteni pesticidi i sve ono čije rezidue iza-zivaju štetne posljedice.

Osiguran veterinarski nadzor.

Halal klanja izvršava se u posebno prilagođenom bok-su bez prethodnog omamljivanja a klanje izvršava za-poslenik koji je musliman (punoljetan, psihički i fizički zdrav i osposobljen za obavljanje halal klanja). Izgovara obredne riječi Bismillah (u ime Allaha), izvršiti će ha-lal klanje iz jednog poteza s prednje strane vrata kori-steći poseban nož označen crvenom bojom presije-cajući 4 vratne žile.

Nakon izvršenog halal klanja odvija se iskrvarenje u boksu, a iznad kade za iskrvarenje u vremenu od 3-5 min.

Postupak se vrši odvojeno od haram obrade kako ne bi došlo do kontaminacije za što se koriste noževi, kuke i pregače koji imaju crvene točke i ta se oprema skladišti odvojeno od ostale opreme kako ne bi došla u kontakt sa nedozvoljenom stokom.

Halal meso može biti oharamljeno ukoliko nije fizički ili prostorno odvojeno od haram proizvoda iz tog razloga se skladišti u posebnoj komori (4A) koja je označena crvenim slovima halal.

Halal meso kod otpreme se može oharamiti ukoliko se kontaminira sa haram mesom, stoga jedan radnik isključivo obrađuje i priprema halal meso za isporuku i niti jedno drugo meso. Deklaracija osim zakonom pro-pisanog sadržaja mora sadržavati i znak halal kvalitete.

Ponoviti sanitaciju i pranje

Stoka koja nije hranjena ni tretirana prema ha-lal propisima ili nije u fizičkom stanju prema ha-lal propisima ne može biti halal.

Ako je stoka hranjena zabranjenom hranom ona nije odobrena za halal klanje, halal klanje može se izvršiti tek nakon 45 dana karantene na hrani koja je odobrena od Centra za certifi-ciranje halal kvalitete.

Ako je stoka ozlijeđena nedozvoljenim ozlje-dama ili bolesna ne odobrava se za halal kla-nje.

Ako je stoka previše uznemirena, tada se pro-vodi klasičan način klaoničke obrade s oma-mljivanjem o čemu se vodi posebna evidencija.

-

Ukoliko se za proceduru obrade mesa prema zahtjevima halal norme koristi oprema koja nije predviđena za halal isto se meso izuzima označava kao haram i koristi u druge svrhe o čemu se vodi posebna evidencija.

Ukoliko je došlo do oharamljenja mesa isto se izuzima označava kao haram i koristi u druge svrhe o čemu se vodi posebna evidencija.

Ukoliko je došlo do oharamljenja mesa isto se izuzima označava kao haram i koristi u druge svrhe o čemu se vodi posebna evidencija.

HrCCP2

HrCCP3

ISKRVARENJE NAKON HALAL KLANJA

OBRADA

SKLADIŠTENJE

OTPREMA

PRANJE I SANITACIJA OBJEKTA

NAZIV HrCCP KOREKTIVNE MJERE (OHARAMLJENJE)PREVENCIJA I POSTUPANJE NA HrCCP

HrCCP1

HrCCP4 HALAL KLANJE

HrCCP5

HrCCP6

HrCCP7

HrCCP8

HrCCP9

­ tijekom klanja životinja, osoba koja kolje izgovorit će „Bismillah“ što znači „U ime Allaha“. On ne smije spomenuti bilo čije ime osim Allaha u protivnom postupak neće biti halal. Ime Allah mora se izgo­voriti za svaku životinju pojedi načno; ­ klanje se obavlja samo jednom za svaku životinju. Metoda „piljenja“ kod klanja je dopuštena sve dok nož ne bude podignut sa životinje tijekom klanja; ­ čin halal klanja započinje rezanjem vrata odmah ispod glotisa (Adamova jabučica) ili iza glotisa za životinje sa dugim vratom, čime se presijeca dušnik, jednjak i obje karotidne arterije i vratne vene kako bi se pospješilo krvarenje i pot­puna smrt životinje.Norma HRN BAS 1049:2010 Točka: 11 Dodatni zahtjevi, odnosno Zahtjev u po ­ gledu halal dokumentacije uključuje obavezno uspostavljanje, vođenje, kon­trolu i reviziju dokumentacije o halalu. Uspostava, vođenje, kontrola i revizija dokumentacije o halalu mogu se voditi po principima utvrđenim ISO standardima (HRN BAS 1049:2010).Dokumentacija koju zahtjeva halal norma integrirana je u postojeću dokumenta ciju koju zahtjeva HACCP sustav. Sustav nad­zora procesa vezanih za realizaciju halal proizvoda/usluga uključuje: analizu kritičnih točaka na kojima može doći do oharamljenja – korektivne mjere proiz­voda/usluga (HrCCP); utvrđivanje mjera za prevenciju mogućnosti oharamljenja; definiranje uputa za postupanje na kri­tičnoj točci za kontrolu harama (HrCCP); postupanje u slučajevima kada nastupi mogućnost oharamljenja; dokumentac­iju i zapise o HrCCP analizi i planu.Analiza zdravstvene i higijenske is prav­nosti preduvjet je za definiranje HrCCP. HrACCP planom i analizom kritičnih točaka za kontrolu harama moraju se obuhvatiti svi procesi vezani za realiza­ciju halal proizvoda/usluga (HRN BAS 1049:2010).

rasprava I zaključakPrimjenom zahtjeva norme HRN BAS 1049:2010 iz točke 5 Zahtjevi, odnosno 5.2 Pravila o halal klanju provodi se kla­nje krupne stoke. Halal klanje se obavlja prije svih ostalih klaoničkih obrada, u slučaju da se provodi nakon stoke koja nije dozvoljena potrebna je temeljita sanacija i čišćenje prije početka halal klanja. Ako se provodi nakon klaoničke obrade do ­zvoljenih životinjskih vrsta, a nije klana niti hranjena prema halalu potrebno je zamijeniti i koristiti samo opremu za halal klanje. Životinja koja ide na klanje mora biti zdrava i živa u trenutku klanja.

Stoka se uvodi u boks za klanje bez nje zi­nog uzbuđivanja neposredno prije klanja. Boks za halal klanje je modificiran na način da na ulaznim vratima boksa ima pneumatski dio koji, kad se vrata za tvore, gura životinju prema naprijed kako bi stavila glavu kroz pneumatsku giljotinu na prednjem djelu boksa koja će blokirati njezino kretanje te će pneumat ska uzda, također ugrađena na prednjem djelu boksa, blokirati kretanje glave te tako omogućiti nesmetano klanje.Ako je nemoguće provesti proceduru halal klanja, životinja se istog trena oma­mljuje Schermerovim pištoljem, ta živo­tinja više ne spada u halal već se na nju dalje provodi uobičajena obrada. Halal klanje provodi musliman, izgovarajući riječi Bismillah (u ime Allaha) i jednim potezom presijeca dušnik, jednjak, glavne arterije i vene vrata. Klanje se obavlja nožem dužine lakta odraslog čovjeka (oštrica duljine naj­manje 26 cm). Osoba zaposlena na klanju mora voditi računa o sanaciji noževa i osobnoj higijeni kao što je redovito pranje ruku, podlaktica i zaštitne pregače.Nakon izvršenog halal klanja u boksu, a iznad kade za prikupljanje krvi, iskrva­renje traje od 3­5 min. Tijekom cijelog po ­ stupka klanja, obrade pa sve do rasije ca­nja koriste se noževi, kuke i pregače označeni crvenom točkom. Ta se oprema skladišti odvojeno od ostale opreme. Klaonica je uvela i provodi sustav nad­zora procesa vezanih za realizaciju halal proizvoda/usluga kroz analizu i plan HrCPP koji uključuje: analizu kritičnih točaka na kojima može doći do oharam­ljenja proizvoda/usluga (HrACCP); utvr­đivanje mjera za prevenciju mogućnosti oharamljenja; definiranje uputa za po ­stupanje na kritičnoj točci za kontrolu harama (HrCCP); postupanje u slučaje­vima kada nastupi mogućnost oharam­ljenja; dokumentaciju i zapise o HrCCP analizi i planu. Definirano je ukupno 9 HrCCP točaka: tov i nabava životinja, životinje u stočnoj nastambi, prijem stoke na halal klanje, halal klanje, iskrvarenje nakon halal klanja, obrada, skladištenje, otprema, pranje i sanacija objekta. Tako­đer je propisano postupanje i prevencija na svaku HrCPP, kao i korektivne mjere (oharamljenje) na definirane točke o čemu se vodi detaljna dokumentacija.Primjena halal norme HRN BAS 1049: 2010 u klaonici krupne stoke uvjetovana je uspostavljenim sustavom HACCP­a, te certificiranjem od strane Centra za certi­ficiranje halal kvalitete. Svaki takav proizvod nosi i određenu deklaraciju sa znakom­Znak halal kvalitete.

Deklaracija hala mesa i znak halal kvalitete

Halal klanje

 

64 | | 655_6 20155_6 2015

Pula, Prekrasan grad obasjan islaMskoM MladežiOsma konferencija islamske mladeži održana u Puli 10. 12. travnja 2015

pIše: amra HodžIć

Kada se spoje iskreni nijjet, trud i ulaganje Islamske zajednice, a tomu se pridodaju suncem obasjana Pula i omladina iz cijele Hrvatske, tada sve to rezultira osmom konferencijom islamske mladeži, od 10. do 12. travnja 2015.Upravo u Puli održano je druženje omladinaca – najboljih predstavnika svih medžlisa. Konferencija je započela svečanim otvorenjem u Domu hrvatskih branitelja u Puli, o čemu je na ovome mjestu izvijestio glavni pulski imam Esad ef. Jukan. Svečanosti je prisustvovao i uvaženi mufti­ ja dr. Aziz ef. Hasanović koji omladinu smatra najljepšim ukrasom kako sadašnjih islamskih centara, tako ako Bog da i svih onih budućih. Večer su omladinci nastavili smještanjem u hotelu u drevnoj jezgri grada, a kako to uobičajeno i biva, održana su i sijela, baš kao što su to

nekada činile naše nane i djedovi. Subota, 11. travnja, započela je za 150 omladinaca odlaskom na doručak u hotelu, a prije­podne je odmah nastavljeno radnim i

poučnim dijelom. Naime, ove godine tema konferencije bila je islamski brak i pitanje hidžaba, teme koje su vrlo bliske mladima i neposredno se tiču njihovih izbora, budućnosti i očuvanja vjere. Nakon što je Ahmed Alili proučio ulomak iz Kur´ana, sve prisutne omladince, a vidljivo sretan i ponosan, selamio je mr. Mirza ef. Mešić, voditelj ureda za dawu i mladež. Upoznavši sve sudionike s predviđenim programom, riječ je prepustio predavačima koji su pristigli čak iz Sarajeva kako bi educirali našu omladinu, a to su Aida i Edin Tule. Riječ je o dvoje vrsnih psihologa kojima ovo nije prvi rad s omladinom na susretima ovakve vrste, ali su istaknuli da njihova interaktivna predavanja i maštovite radio nice ne bi mogle uspjeti bez omladinaca. Spomenuo je predavač Edin Tule kako su pojedinci kroz šalu brak usporedili s utvrdom. Oni koji su izvan utvrde žele u nju ući, ali oni koji su unutar nje, utvrdu žele napustiti.

Poslušano predavanje i sudjelovanje u radionicama omogućili su omla­dini da sami donesu zaključke o blagodatima islamskoga braka, isprav­noga moralnoga ponašanja i svega onoga što od malih nogu djeca uče kroz mekteb, a poslije kroz predavanja i susrete ovakve vrste.

Održane su i radionice, poput speed datinga, međusobnoga upozna­vanja, analiziranja zadanoga ajeta, rada u grupama, iznošenja vlasti­tih stavova i promišljanja.Psihologinja Aida Tule održala je inspirativno predavanje o hidžabu, a s omladinom je podijelila i osobna iskustva, pozitivne primjere hidžaba i onoga što hidžab predstavlja jednoj muslimanki. Radni dio završen je zahvalom Mirze ef. Mešića na sudjelovanju svim omladincima, istakavši kako Islamska zajednica u Hrvatskoj izdvaja velika sredstva za rad omladine, realizaciju njihovih planova, a o kojima je, također, bilo riječi. Potom je omladina, podijeljena u tri grupe, a u pratnji turističkih vodiča, zaputila se u obilazak prekrasne Pule koja je bila dodatno uljepšana s

| 675_6 201566 | 5_6 2015

islamskom mladeži. Razgledavanje je završeno u čuvenom amfiteatru, pulskoj Areni, gdje je nakon pomnoga objašnjavanja uslijedilo foto­grafiranje s porukom cjelokupnoj Hrvatskoj o složnosti, radu i svemu onome lijepome što odli­kuje Islamsku zajednicu u Hrvatskoj i njenu mladež. Večer je nastavljena druženjem u omladinskim prostorijama pulskoga medžlisa.Treći dan konferencije spojio je mladež sa svim imamima i muallimama koji su sudjelovali na seminaru o Kur´anu, a svi tako okupljeni i ra do­sni uputili su se na krstarenje oko Brijuna. Vožnja brodom, učenje ilahija, razgovori, ogro­mno veselje i ponos zbog međusobnoga druženja, protekli su brzo nošeni laganim povjetarcem i na valovima mora.Zaustavila se ova velika putujuća ekipa na okrje­ pi u mirnome i pustome ambijentu otočja, a nakon toga selam je odaslala Brijunima, Puli i svima koji su sudjelovali na ovoj konfe­renciji. Od začetnika ideje, onih koji su osmislili plan, realizirali ga, bili gosti nevjerojatno ugodnih i gostoljubivih članova pulskog medžlisa…

Svima velika hvala, jer usudim se reći, da je ovo do sada jedna od najljepših Konferencija! Konfe rencija koja je ostala i ostat će obi lje­žena naj ljepšim i pomno biranim riječima, ri je čima svih pohvala i zahvala!

Redovna nastava u Osnovnoj školi Matije Gupca za ­

po čela je davnog 28. siječnja 1940. godi­ne, a danas svoj 75. rođendan njeni zapo­sle nici proslavili su dvostrukom sve ča­nošću. Centar za certificiranje halal kva­litete, na inicijativu ravnateljice, Ljiljane Klin ger te vjeroučiteljice islamskog vje­ronauka, muallime Melise Arslani prije ne koliko mjeseci započeo je s procesom certifikacije usluga školske kuhinje prema zahtjevima halal kvalitete. Ispu­nivši sve uvjete i potrebne radnje za stje­canje certifikata halal kvalitete, 28. 1. 2015. u prostorijama škole svečano je uručen certifikat halal kvalitete čime je OŠ Matije Gupca postala prva školska ustanova, s certificiranom kuhinjom u Republici Hrvatskoj. Certifikat je sve ­čano uručio uvaženi muftija dr. sc. Aziz ef. Hasanović pri tom čestitavši ravna­teljici kao i svom osoblju što su učinili ovaj veliki iskorak i time iskazali još veći stupanj multikulturalnosti, vjerske to ­lerancije i po što vanja. „Ponosan sam što imam čast prisustvo­vati ovom povijesnom činu i što imam čast istaknuti da ovakav stupanj siste­matizacije i uređenosti jednog društva nema nigdje. Nadam se da će ovakav pri­mjer i inicijativa biti uzor i svim ostalim školama“ ­ istaknuo je muftija Hasanović. Ovom prigodom kao znak pažnje muftija Hasanović uručio je prigodan poklon ravnateljici škole.Rukovoditelj Centra, Aldin Dugonjić u svom uvodnom obraćanju čestitao je rav­na teljici i osoblju te ukratko objasnio sam

tijek implementacije halal sustava u škol­sku kuhinju. „Današnji dan 28. 1. 2015. godine ulazi u povijest Republike Hrvat­ske jer dodjeljujemo halal certifikat za prvu školu u Republici Hrvatskoj, regiji, Europi i šire. Dobiveni certifikat rezul­tat je višemjesečnog rada škole te posebne brige o potrebama svih njenih učenika. Pravo na halal prehranu u školama kao i svim državnim ustanovama imaju svi koji to i traže, što je ujedno regulirano i Ugovorom između Vlade RH i Islamske zajednice RH, a što s ponosom ističem da smo jedna od rijetkih zemalja s takvom uređenošću“­ naglasio je Dugonjić. Tako­đer rukovoditelj je istaknuo da s dobive­nim halal certifikatom podiže se kvali­teta usluga, a sa halal prehranom odgo­vora se na sve veće izazove zdravih navi­ka i načina prehrane.Nakon što su prigodno uručeni i certifi­kati svim internim auditorima halal kvalitete prisutnima se obratila i Ljiljana Klinger, ravnateljica škole.„Uručeni certifikat halal kvalitete, ve li­ko je priznanje svim našim učenicima i djelatnicima Osnovne škole Matije Gup­ca. Iako već dugi niz godina u našoj školi provodimo razne programe i promičemo svijest o toleranciji kod naših učenika i djelatnika, ovaj certifikat nije samo certi­fikat za usluge školske kuhinje, ovaj certi­fikat još jedna je potvrda međusobnog uvažavanja. Ponosni smo na stjecanje statusa prve škole u RH sa implementi­ranim sustavom halal kvalitete te će nam taj iskorak biti još snažniji poticaj u dalj­njem razvijanju svijesti naših učenika i zaposlenika“ –zaključila je ravnateljica.

prva škola s halal certifikatom

68 | | 695_6 20155_6 2015

oj, budi svoj!

etvrta srednjoškolska/mektepska parlaonica odr�ana je u Islamskom kulturnom centru u Zagrebu

Današnjica koja donosi brojne izazove i kušnje, te ih stavlja pred mlade, zahtijeva i veliku snagu utemeljenu na samopo­uzdanju, dobro učvršćenom identitetu i pouzdanju koje se pronalazi u vjeri. Da je to uistinu tako, pokazala je i 4. srednjo­školska/mektepska parlaonica održana u Islamskom centru u Zagrebu 28. veljače 2015. Polazišna tema bila je „Vjerski identi tet – kako ostati svoj“, a mladi iz Zagreba, Osijeka, Karlovca, Siska, Rijeke, Pule, Ljubljane i Austrije, duboko su ušli u srž potencijalnih problema, progovo rili o vlastitim iskustvima te raspravu na ­stavili i nakon službenoga završetka.Budući da sam i osobno sudjelovala na parlaonici, već drugi puta uzastopce, moja iskustva su time veća, a njihov utjecaj na formiranje moga identiteta i više je nego značajan. Identitet započinje samim predstavljanjem u kojemu se nećemo deklarirati kao osoba s kodom ZT789 ili svojim matičnim brojem, već ćemo prven­stveno navesti svoje ime. Tako ću se i ja, uvaženi čitatelju, ponosno predstaviti svojim arapskim imenom Amra značenja život, dugovječna te muslimanskim prezi­menom Hodžić. Samim predstavljanjem već sam započela definiranje svoga JA! No, kako ostati svoj u društvu koje ne zna (ili zanemaruje) razlike između moral­

noga i nemoralnoga, istinskoga mono­teizma i komercijalizacije blagdana te pravilnoga djelovanja u društvu i želje za visokim društvenim statusom?! Može li mladi/a musliman/ka u takvome okruženju formirati, azadržati i ostaviti u naslijeđe vjerski identitet?! Međusobnim razgovorima, izlaganjima, izmjenom iskustava, nismo ni svjesni ko ­ liko smo doprinijeli navedenome. Svaka naša ideja, misao i riječ iskazana ili zapi­sana na putu očuvanja vlastitoga sebe, ogromna je prekretnica u životima svih nas. No, da mi mladi nismo samo na parla­onici čuvali svoj identitet, dokazuje i naše svakodnevno djelovanje u društvu ko ­jemu pripadamo. Nije li svatko od nas najveći misionar i naj kvalitetniji pokazatelj rada naših ro ­ditelja i muallima kada odbije poziv društva na piće (misleći pri tome na ha ram – alkohol), prije nego li kupi ka kvu hranu, a provjeri je li ona halal ili vidjevši svoga brata u Islamu u bilo kojemu dijelu grada, a nazove mu glasom punim miline selam – islamski pozdrav mira i mani­festa našega identiteta?! Sigurna sam da ćete se složiti sa mnom da jest! Svatko od nas vlastiti je borac za prihvaćenje u sredini u kojoj djeluje. Nije li na ponos cjelokupnoj zajednici i održa­

vanje parlaonica u kojima sudjeluju mladi spremni suočiti se, kako međusobno, tako i u svojim školama, s problemima koji ih okružuju?! Više sam puta čula kako se od nas musli­mana očekuje da znamo duplo više kako bi smo bili izjednačeni s ostalim sugra­đanima, ali nama ni to ne predstavlja problem. Imperativ Islama i jest uči, pro­učavaj, a svatko tko odvoji i minutu vre­mena za vlastiti boljitak, odvojio je barem toliko i za opći. Sudjelujući u parlaonicama, osigurala sam si ogromnu snagu. Znate li kakvu? Osjećaj pripadnosti, mogućnost izra­žavanja mišljenja, savjeti drugih mladih i njihova iskustva, nova poznanstva, uloženi trud i napor naših muallima, sa mo su dio mozaika koji se iz dana u dan slaže u veliku cjelinu i usmjerava me. Usmjerava me vjerovanju, džamiji, dru­

gim mladim muslimanima. Završetkom parlaonice mi nismo završili svoju priču. Ona je tek tada započela! Društvo je to kojemu nisam prvo morala objašnjavati svoju vjersku pripadnost, društvo je to gdje smo se našli svi jednaki i s jednim ciljem – ostati svoji! Stoga je svaka parlaonica temelj novoga okupljanja, temelj novih razgovora i druženja nas mladih, a samim time temelj očuvanja identiteta i zavidnoga ugleda Islamske zajednice! Uvaženi čitatelju, nama ne preostaje mnogo, preostaje nam samo jedno: biti svoj! Budimo sami kao cvrkutave ptice kada zborimo o svojoj vjeri, marljivi kao mravi kada radimo dobar posao započet imenom Uzvišenoga Allaha dž.š., a hrabri kao lavovi kada se od nas očekuje i prešutjeti nešto, ukoliko smo time očuvali ljepotu vjerskoga identiteta!

pIše: amra HodžIć

70 | | 715_6 20155_6 2015

Brojne su vjersko­prosvjetne aktivnosti obilježile prvi dio ove godine: natjecanja, semi­nari, tribine, simpoziji, tečajevi, promocije novih učača Kur’ana, otvaranje podružnica Škole Kur’ana, završne mektepske svečanosti, akademije, značajni medijski nastupi, po sjete, nadzori, izleti, studijska putovanja, regionalna druženja mladih, godišnja islamska konfe­rencija mladih… S mnogima ste već upoznati putem naše web stranice pa se nećemo pona­vljati, navest ćemo samo najznačajnije.

prvo državNo NaTjecaNje

Uvrštavanjem natjecanja iz Islamskog vjeronauka u Katalog Agencije za odgoj i obra­zovanje, natjecanje koje već deset godina organizira Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj poprima drugačiju formu, a na Ministarstvu se prvi put priznaje i vrednuje kao državno. Budući da je organiziranje državnog natjecanja puno zahtjevnije i složenije, ove godine smo radili eksperimentalno sa sedmim i osmim razredima u samo nekoliko medžlisa.

Tako je u siječnju ove godine na školskom natjecanju iz devet medžlisa sudjelovalo 106 najboljih učenika sedmih i osmih razreda iz 42 škole u Hrvatskoj. Na županijsku razinu u veljači plasirao se 81 učenik, a na državnu u ožujku 32 najboljih predstavnika iz sedam medžlisa. Prednost ovog natjecanja je u pripremama koje traju mjesecima i dodatno uloženom trudu za svaku višu razinu natjecanja.

Učenici prvog državnog natjecanja, zajedno sa svojim mentorima, prošli su kroz sito i rešeto kako se to u narodu kaže, i stekli vrlo kvalitetno znanje, pa bez obzira na mjesto koje su osvojili, kad bi bili ocjenjivani kao u školi, većina bi dobili četvorke i petice. Stoga zaslužuju svaku pohvalu i čestitke kao i njihovi muallimi i roditelji. Posebna zahvala ide članovima Državnog povjerenstva koji su uložili ogroman trud u realiziranju ovog natjecanja na svim razinama, od školskog do državnog.

Zahvaljujući sudjelovanju na državnom natjecanju upravo smo dobili pozivnicu za svečanu dodjelu Oskara znanja za državne i međunarodne prvake u znanju, koja će se održati u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, 30. lipnja 2015. godine. Državni prvaci iz Islamskog vjeronauka Mahmud El­Hajj iz Zagreba i Mersudin Buljić iz Pule na ovoj svečanosti primit će osvojene Oskare znanja.

aesTo vjeroNaučNo NaTjecaNje mešIHaTa Iz-e u HrvaTskoj

Mešihatovom natjecanju za niže razrede Osnovne škole, od trećeg do šestog, pristupilo je 90 učenika iz svih medžlisa. Iduće godine aplicirat ćemo na Ministarstvu da državno natjecanje proširimo s petim i šestim razredom te jednim razredom srednje škole. Pored dodatnih bodova koje pobjednici državnog natjecanja dobiju prilikom upisa u srednje škole, priznanja i pohvalnica od ministra obrazovanja te novčanih nagrada od Mešihata, ovogodišnji pobjednici šestog, sedmog i osmog razreda sudjelovat će iduće godine na Međunarodnom natjecanju vjeronauka u Sarajevu i kao nagradu dobiti dva putovanja: obi­lazak znamenitosti u BiH i studijsko putovanje u Istanbul. Bit će to četvrti put da sudje­lujemo u tom programu. Želja organizatora je poručiti djeci da se znanje i učenje isplati.

poBjedNIcI TrećeG meÐuNarodNoG NaTjecaNja

Prošlogodišnja pobjednica Mešihatovog natjecanja Suada Olomani iz Gospića, Medžlis Zadar, s ekipom koju je okupio i pripremio glavni imam MIZ Zadar Ćamil ef. Bašić, Islamskoj zajednici u Hrvatskoj donijela je najljepši predramazanski dar. Na trećem međunarodnom natjecanju u Sarajevu, osvojili su prvo mjesto. Ovo natjecanje organizira se svake godine za najbolje polaznike vjeronauka iz europskih država koje imaju ovaj pred­met u sklopu redovnog obrazovnog sustava. Nagrada za najuspješnije učenike i njihove mentore je studijsko putovanje u Istanbul. Za svaku je pohvalu ovaj značajni projekt Uprave za obrazovanje pri Rijasetu, te dalekovidnost njegova nositelja, doc. dr. Nezira Halilovića, čija je ideja oku­pljanje, međusobno upoznavanje i druženje na putu vjere, dobra i znanja naših najboljih pojedinaca iz europskih zemalja, po kojima su muslimani ovih pro­stora kao razasuti, te davanje mogućnosti da se u okviru ovog projekta i muallimi dodatno educiraju razmjenjujući iskustva i ideje. Pored mentora ekipe koja predstavlja našu zajednicu, imamo mogućnost na ovo studijsko pu ­tovanje poslati još nekoliko muallima. Ove su godine putovali muallima Besima Đikić i Adnan ef. Đikić iz Rijeke te Haris ef. Opardija iz Zagreba. Vratili su se puni pozitivnih dojmova i novih saznanja, a posebno nas veseli što ćemo nare­dnih godina kroz ovaj projekt nagraditi i motivirati većinu naših muallima.

NaTjecaNje Iz sIre (žIvoTopIsa) muHammeda a.s.

U organizaciji Rijaseta IZ u BiH i Mešihata IZ u RH naši su srednjoškolci sudjelovali na drugom međunarodnom natjecanju iz Sire Muhammeda a.s. Za natjecanje se pripremalo 90 učenika iz Hrvatske, uključujući i Islamsku gimnaziju, a 47 najboljih došlo je do najviše razine i svoje znanje o voljenom Poslaniku pokazali na pismenom testiranju 18. 3. 2015. godine. Pored vrijedne nagrade koju je osigurao Rijaset, putovanje u Istanbul prvoplasi­ranog zajedno sa svojim vjeroučiteljem, Mešihat dodjeljuje drugo i trećeplasiranom jednogodišnje stipendije, a za četvrto, peto i šesto mjesto jednokratne novčane nagrade.

Na nagradnom putovanju u Istanbul, početkom svibnja, bio je učenik iz Pule sa svojom mentoricom, muallimom Sadžidom Jukan. Ove godine učenici iz Pule ostvarili su najbolje rezultate. Čestitamo i svima koji su sudjelovali na brojnim natjecanjima, kao i njihovim muallimima, roditeljima, medžlisima i školama. Posebne čestitke najboljima!

semINar za muallIme I Imame

Zbog potrebe za dodatnim stručnim usavršavanjem iz oblasti islamskih nauka, uz redo­vite seminare koje organiziramo s Ministarstvom znanosti obrazovanja i sporta, od prošle godine organiziramo povremenih internih seminara s temama od prioritetnog značaja za permanentno usavršavanje imama i muallima. Tema proljetnog seminara održanog u Puli, 11. 4. 2015. godine, bila je: Kur’an. Tema elaborirana s više aspekata, od suvremenih metoda učenja arapskog pisma i Kur’ana, odnosa prema Kur’anu, učenja napamet i usavršavanja kiraeta, pa do ulaženja u bit značenja i tumačenja Kur’ana. Uvodno izlaganje i duhovnu poruku uputili su muftija dr. Aziz ef. Hasanović i gost predavač pobratimskog muftijstva iz Turske, amasijski muftija Ismail ef. Ipek. Kurra hafiz mr. sc. Aziz ef. Alili održao je zanimljivo predavanje i vježbe, na temu: „Kako učiti Kur’an“.

Mladi i islaM vole se javno

pIše: m. emINa mešIćvjersko-prosvjetna referentica

Najznačajnije vjersko-prosvjetne aktivnosti u prvoj polovini 2015. godine

72 | | 735_6 20155_6 2015

su ih na ljubazan i iskren način obavijestili o tome kako su učili, na čemu još trebaju pora­diti kako bi što bolje učili Kur’an. Na kraju natjecanja održan je sastanak s organizatorima na kojem su svi natjecatelji mogli iznijeti pohvale i prijedloge za poboljšanje.

carNet - oBavIjesT za rodITelje I učeNIke osmIH razreda

Nakon istraživanja Vjersko­prosvjetne službe o izboru Islamskog vjeronauka pri upisu naših učenika u srednje škole, saznali smo da neke škole i ne nude ankete učenicima za upis vjeronauka, negdje su neprecizno formulirane, a negdje se ponavljaju na početku svakog razreda što demotivira učenike za izbor ovog predmeta. Imali smo upite i roditelja koji su morali dokazivati da njihovo dijete ima pravo na islamski vjeronauk u srednjoj školi. Sve to dovodi do toga da veliki broj učenika, nakon osam godina učenja, prelaskom u srednju školu prekidaju s vjeronaukom. Kako doznajemo u AZOO pojedini ravnatelji površno tumače ugovore između Vlade RH i Vjerskih zajednica i time otežavaju upis vjeronauka u srednjim školama. Slična je situacija i s katoličkim vjeronaukom. Poslali smo zahtjev CARNet­u tražeći da se Islamski vjeronauk uvrsti u anketu kojom se učenici prigodom upisa u srednje škole opredjeljuju za izborne predmete i dobili odgovor da je zahtjev proslijeđen nadležnoj službi, uz preporuku da informiramo vjernike u medžlisima o mogućnosti pohađanja islamskog vjeronauka u srednjim školama. Nadamo se da će ova inicijativa uroditi plodom i da će MZOS dati preciznu uputu školama.

vjerskI odGoj za djecu raNe I predškolske doBI

U ovom broju Minbera donosimo i ekskluzivnu informaciju da smo u procesu verifici­ranja Programa vjerskog odgoja za djecu rane i predškolske dobi koji je pripremila Vjer­sko­prosvjetna služba Mešihata. Program je usvojen na redovitoj sjednici Mešihata 31. 5. 2015. godine i upućen Ministarstvu na verifikaciju. Iz Agencije za odgoj i obrazovanje imamo ohrabrujuće vijesti i preporuku da počnemo s informiranjem roditelja djece rane i predškolske dobi, što ćemo i učiniti prije jeseni. Iznimno kvalitetan program kojim će se naši najmlađi kroz igru upoznavati s ljepotama islama bit će predstavljen roditeljima na zakaza­nom sastanku i eksperimentalno će se izvoditi u če tiri medžlisa. O svemu više u narednom raz ­doblju.

Proteklih nekoliko mjeseci bili su iznimno burni za vjersko­prosvjetnu službu, no ozarena dječja lica s kojima smo se susretali za posjeta medžlisima i brojne aktivnosti naših vrijednih imama i muallima daju nam snagu da idemo naprijed istim tempom. Pored mnogobrojnih aktivnosti, pred nama je i dodatni izazov: Kurikularna reforma u koju smo aktivno i neposredno uključeni na poziv ministra obrazovanja. U tom smislu čeka nas puno posla i kvalitetnih rezultata našega zalaganja.

Prisutne imame i muallime potakao je na razmišljanje o potrebi intenzivnijeg učenja, vježbanja i proučavanja Kur’ana navodeći zanimljive primjere iz vlastitog cijelo­životnog studiranja. Proveo ih je i kroz različite discipline Kur’ana od mahredža i tedžvida do mekama i kiraeta te kroz dinamičnu interakciju s prisutnima ukazao na situacije u kojima se najčešće griješi. U okviru dodatne edukacije iz ovog područja, od prošlog do ovog semi­nara, imami i muallime naučili su i položili suru Feth, a hafiz je njihovo učenje ocijenio s vrlo dobrom ocjenom istaknuvši kako naši imami i muallime prilično dobro uče Kur’an u usporedbi s učenjem Kur’ana muslimana u drugim krajevima svijeta. Naravno, uvijek ima prostora za dodatni napredak pa je jedan od zaključaka seminara – posvetiti dužnu pažnju učenju i izučavanju Kur’ana i bez obzira na temu svakog idućeg seminara predvidjeti barem po jedan sat i za dodatno usavršavanje učenja Kur’ana. Iako je kurra hafiz Aziz ef. Alili jedan od najboljih učača Kur’ana na svijetu, poslao je poruku kako usavršavanje i vježbanje učenja Kur’ana nikada ne prestaje.

U popodnevnom dijelu seminara uslijedila je video prezentacija zanimljivih ideja iz nastavne prakse koje je pripremila, objedinila i prezentirala vjersko­prosvjetna referenti ca m. Emina Mešić. Zahvalila se na suradnji muallimama: Almedini Mujkanović, Eveli Kreštić, Edini Bešić i Nermini Ahmetović koje su dale značajan doprinos ovom dijelu seminara dijeleći svoje ideje iz prakse. Polazeći od činjenice da učenje nije samo upijanje informacija, nego i sposobnost upravljanja njima, rješavanje problema, razvijanje kreativnog razmišljanja i iskorištavanje svih kapaciteta tijela i uma, stavila je akcent na prirodno učenje; učenje u pokretu i kroz igru, iskustveno i audio­vizualno, kao učinkovite metode koje olakšavaju učenje.

Vještine pisane i govorne komunikacije univerzalne su kvalitete koje su imamima i muallimama, zbog prirode posla kojim se bave, potrebne tijekom cijele karijere. Svakodnevno su u prilici pisati, izvještavati, širiti i prenositi znanje putem pisane riječi, pa je dodatna edukacija nasušna potreba. O strategiji i tehnikama akademskog pisma zanimljivo izla­ganje održala je dr. sc. Azra Abadžić Navaey, turkologinja i sveučilišna profesorica.

Posljednje izlaganje, na temu: „Kur’an kao živi organizam – svi njegovi sistemi“, imao je islamski psiholog Edin Tule. Nastojao je potaknuti imame i muallime na istraživanje i dubinsku analizu Kur’ana i veoma neobičnim primjerima usmjeriti pažnju prisutnih na kur’ansku posebnost i slojevitost.

Edukativni dio seminara završio je evalvacijom; teme i izlaganja ocijenjeni su veoma visoko, srednjom ocjenom 4.5 pa i većom za pojedina izlaganja. Uslijedio je team building i maštovito isplanirane aktivnosti vrijednih domaćina MIZ Pula.

NašI predsTavNIcI Na meÐuNarodNIm NaTjecaNjIma učača kur’aNaNa prestižnim međunarodnim natjecanjima učača Kur’ana u Iranu i Maleziji, u svi­

bnju i lipnju ove godine, predstavljali su nas Halid ef. Dolić te Omer ef. i muallima Minela Omanović. Tradicionalno, 32. put u Iranu i 57. put u Maleziji, ova natjecanja okupljaju na stotine hafiza i najboljih učača Kur’ana iz mnogobrojnih zemalja širom svijeta.

Pored natjecanja, upoznavanja znamenitosti zemalja domaćina, imanskog opleme­njivanja u društvu najčasnijih insana dunjaluka – čuvara Kur’ana Časnog, naši su pred­stavnici najviše oduševljeni zbog novostečenog znanja i iskustva. Organizatori i ocjenjivačke komisije našle su vremena za individualni susret sa svakim kandidatom natjecanja gdje

74 | | 755_6 20155_6 2015

Osvrt na proteklo razdoblje ostavlja dojam brzog protoka vremena, ponajviše zbog velike dinamike te brojnih i raznovrsnih aktivnosti.

Proteklu godinu završili smo realiziravši sve zacrtane planove i ciljeve o kojima ste mogli čitati u prošlom broju. Projekti koje smo započeli, nastavljeni su i u ovoj godini. Posebno mjesto zauzimaju aktivnosti usmjerene jačanju Zajednice iznutra, kako duhovno tako i materijalno/infrastrukturno te one koje se odnose na promociju Zajednice u društvu.

sjedNIce mešIHaTaU ovoj godini održane su, do sad, dvije sjednice Mešihata. Razmatrana su izvješća o

radu i aktivnostima za proteklu godinu, i to ona koja se odnose na službe i urede Mešihata, ustanove Islamske zajednice: Islamsku gimnaziju, Centar za certificiranje halal kvalitete i Zakladu/Vakuf, te na rad medžlisa i džemata.

Posebno su razmatrana pitanja koja se odnose na financijsko poslovanje. Upućene su pohvale našim džematlijama zbog predanosti u pomaganju rada Zajednice. Utvrđeno je da su zbog poplave u Gunji i okolici, kao i za izgradnju Islamskog kulturnog centra u Umagu izdvojena značajno veća sredstva od predviđenih.

Od važnijih odluka valja istaknuti one o osnivanju novih institucija, kao i pokretanje procesa otvaranja vrtića koji će imati vjerski odgoj u skladu s propisima naše vjere. Osnovana je nova institucija – Zirat Islamske zajednice u Hrvatskoj koja će se baviti distribucijom humanitarne pomoći, ponajprije u Gunji, dok će se kasnije aktivnosti proširiti sukladno potrebama.

Druga važna odluka odnosi se na reorganizaciju Vakufa Islamske zajednice u Hrvatskoj koji prestaje biti zaklada. Cilj je osigurati institucionalnu brigu o vakufima u Hrvatskoj kako bi se isti očuvali i unaprijedili, a ekipa stručnih i mladih ljudi započela je s pripremama kako bi proveli u djelo zacrtane ciljeve koji podrazumijevaju sve od uknjižbe vlasništva na Islamsku zajednicu, do digitalizacije baze podataka i dnevne brige o projektima i postojećim objektima.

Značajno je imenovanje zamjenika muftije koje je upriličeno na posljednjoj sjednici Mešihata, a čast je pripala Mevludinu ef. Arslaniju, ravnatelju Islamske gimnazije. Također, nakon izbora dr. Ferida Latića na mjesto predsjednika Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj, na njegovo mjesto u Mešihatu za člana je imenovan kurra hafiz mr. sc. Aziz ef. Alili.

Piše: mr. sc. Nermin ef. Botonji

prIjemI, posjeTI, puTovaNjaBrojna su putovanja, susreti i prijemi upriličeni u prvoj polovici ove godine. Pored redovnih aktivnosti, posebnan značaj Zajednici dala je i prezentacija modela

primijenjenog u Hrvatskoj po pitanju zaštite prava manjinskih vjerskih zajednica. Prošlogodišnji posjet papi Franji te razgovor s brojnim diplomatskim predstavnicima,

potaknulo je veliko zanimanje koje je rezultiralo mnogim pozivima za sudjelovanje na konferencijama, znanastvenim skupovima, okruglim stolovima, službenim prijemima, te raspravama na svim razinama. Budući da ih je mnogo, pokušat ćemo navesti samo one koje ne možemo izostaviti.

Ovu godinu započeli smo službenim posjetom Diyanetu, Turska, na poziv predsje dnika dr. Mehmeta Gormeza i obilaskom bratskog muftijstva u Amasyi. Muftijstvo predvođeno muftijom Ismail ef. Ipekom izrazilo je spremnost i želju da pomogne našoj zajednici na mnogim poljima, a dva se posebno mogu izdvojiti. Jedno se odnosi na suradnju na polju obrazovanja, a drugo na polju infrastrukturnog jačanja.

Od 2. – 7. veljače 2015. muftija dr. Aziz ef. Hasanović u pratnji tajnika Mešihata mr. Nermina ef. Botonjića, boravio je u posjetu Sjedinjenim Američkim Državama. Ove godine upriličen je 63. molitveni doručak kojemu je, na poziv, prisustvovao i muftija Hasanović. Inače, Nacionalnom molitvenom doručku prisustvovali su brojni uglednici iz cijeloga svi­jeta. Svim sudionicima Molitvenog doručka, prema običaju, obratio se i predsjednik SAD­a Barrack Obama.

U svim brojnim govorima na tom skupu istaknuta je predanost borbi za slobodu ispo­vijedanja vjere.

Tijekom Muftijina boravka u SAD­u upriličen je sastanak u State Departmentu sa za ­mjenikom pomoćnika državnog tajnika g. Hoytom Yeeom zaduženim za Centralnu i Jugoistočnu Europu, te g. Sharikom Zafarom posebnim predstavnikom za muslimanske zajednice. Također, upriličen je okrugli stol s predstavnicima različitih odjela State Departmenta koji se bave pitanjima vjere. Muftijino izlaganje prilikom svih sastanaka naišlo je na veliko zanimanje, odobravanje i podršku nastavku njegova rada. Muftija je po ­sjetio i veleposlanika, NJ. E. Josipa Para, koji se zajedno s djelatnicima veleposlanstva RH u Washingtonu pobrinuo za svu asistenciju u lakšoj pripremi i realizaciji programa, na

Kretanja na globalnoj sceni danas traže ozbiljan pristup, ali i prisu tnost na svim relevantnim događajima budući da je sve manje stvari koje nas se ne tiču, te je nužno biti upoznat i dijeliti iskustva, a prevenci ja je najbolji lijek.

Aktivnosti Mešihata u prvoj polovici godine

IzNIMNA OSTVARENJA

76 | | 775_6 20155_6 2015

čemu smo im posebno zahvalni. Prilikom boravka u Washingtonu, muftija je posjetio i Islamski centar gdje se vjernicima obratio nakon džuma­namaza.

Po povratku iz SAD­a, točnije od 19. – 28. veljače, Muftija je, u pratnji koordinatora za odnose s arapsko­islamskim svijetom Khaledom Yassinom, boravio u Saudijskoj Arabiji gdje je sudjelovao na, do sad, najvećoj konferenciji o terorizmu koju je organizirala RABITA, pod pokroviteljstvom novog kralja Selmana bin Abdulaziza al Sauda.

U trećem mjesecu, delegacija Mešihata predvođena muftijom u sastavu: tajnik Mešihata mr. Nermin ef. Botonjić, član Mešihata i ravnatelj Islamske gimnazije Mevludi ef. Arslani, te član Mešihata mr. Mirza Šabić posjetila je Muftijstvo zeničko na poziv muftije mr. Ejub ef. Dautovića. U sklopu bogatog trodnevnog programa upriličeno je predavanje za sve imame; posjetili smo Univerzitet i Islamski pedagoški fakultet, džemat u Šerićima, Medžlis Islamske zajednice Žepče, a u Ensar džamiji muftija je predvodio džumu­namaz. Posjet je zaključen tribinom u Tešnju o temi „Muslimani i suvremeni svijet.“ Od 4. – 9. travnja muftija dr. Hasanović, u pratnji koor­dinatora za odnose sa arapsko­islamskim svi­jetom g. Halidom Yassinom, boravio je u Sultanatu Oman gdje je, na poziv muftije iz Omana šejha Ahmeda El­Halilija, sudjelovao na konferenciji. Tom prigodom susreo se s muftijom i s ministrom Vakufa i islamskih pitanja Sultanata Omanom Abdullahom Es­Salimijem.

U razdoblju od 13. – 14. travnja, delegacija Mešihata predvođena muftijom u sastavu: mr. Mirza Šabić, mr. Nermin Botonjić i Aldin Dugonjić boravila je u uzvratnom posjetu Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji (Sandžak) gdje su se susreli sa predsjednikom Mešihata i glavnim muftijom dr. Mevludom ef. Dudićem, muftijom sandžačkim Muamer ef. Zukorlićem; posjetili smo Fakultet islamskih studija gdje je muftija održao predavanje za studente, te Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru.

Od 9. – 13. svibnja, na poziv predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar Kitarović, muftija dr. Hasanović boravio je u Islamskoj Republici Afganistan kao član de ­legacije koju je predvodila Predsjednica. Tom prigodom posjetili su glavni grad Kabul gdje su se susreli s najvećim političkim, vojnim i vjerskim dužnosnicima Afganistana kao i mno­gobrojnim civilnim udrugama koje ulažu ogromne napore u uspostavi trajnog mira u Afganistanu. Prilikom posjeta posjetili su i Mezari­Šerif.

U subotu, 16. svibnja, u pratnji tajnika Mešihata mr. Nermina ef. Botonjića i Idriza ef. Bešića iz Gunje, muftija dr. Aziz ef. Hasanović prisustvovao je komemoraciji na Bleiburgu povodom 70 obljetnice gdje je sudjelovao u molitvi za žrtve.

Od 18. – 20. svibnja, u glavnom gradu Albanije, Tirani, održana je značajna konferen­cija pod nazivom „Borba protiv nasilnog ekstremizma“ koju je organiziralo Ministarstvo unutarnjih poslova Albanije s partnerima. Temeljem dobrih iskustava i pozitivne prakse u Republici Hrvatskoj poziv je dobio i muftija dr. Aziz ef. Hasanović kako bi ta iskustva izložio uvaženim učesnicima. U pratnji muftije bio je tajnik Mešihata s kojim je posjetio i predsjednika Islamske zajednice Albanije, g. Skendera Brucaja. Na skupu je boravio i makednoski reis Sulejman ef. Redžepi pa je upriličen i susret na kojem su muftija i reis Redžepi razgovarali o stanju u Makedoniji i razvoju suradnje.

Od 21. – 22. svibnja muftija je, u pratnji tajnika Botonjića, boravio u Austriji kako bi sudjelovao na konferenciji koju je organizirao OESS na temu „Prevencija ekstremizama putem obrazovanja“. U jednom od panela sudjelovao je ispred Islamske zajednice i Nermin ef. Botonjić. Ovu prigodu muftija je iskoristio da posjeti Islamsku zajednicu u Austriji i da se susretne sa predsjednikom Islamske zajednice Austrije dr. Fuatom Sanaćem.

Od 8. – 12. lipnja muftija Hasanović, u pratnji rukovoditelja Centra za certificiranje halal kvalitete g. Aldina Dugonjića, boravio je u Astani, Kazahstan, na poziv predsjednika Republike Kazahstan Nursultana Nazarbayeva te sudjelovao na 5. Kongresu svjetskih lidera i lidera tradicionalnih vjerskih zajednica. Na Kongresu je Muftija održao predavanje o primjerima dobre prakse u Hrvatskoj. Tom prigodom posjetio je vrhovnog muftiju Kazahstana, susreo se s predsjednikom Nazarbayevim, predsjednikom Parlamenta Tokayevim kao i mnogim sudionicima na Kongresu.

BrojNe domaće akTIvNosTIU ovom dijelu nisu navedene posjete našim medžlisima i džematima koje se kontinuira no

provode. Nekoliko puta posjećena je Gunja, ponajviše zbog traženja načina za oporavak i obnovu, a najznačajniji posjet upriličen je tijekom boravka predstavnika TIKA­e iz Turske koji su obećali pružiti pomoć, koja se promptno realizira. Muftija je posjetio naše zaje dnice u Rijeci, Umagu, Puli, Poreču – u kojem se Muftija susreo s biskupom porečko­pulskim – Labin, Sisak, Varaždin, a do kraja godine posjetit ćemo, ako Bog da, i ostale medžlise. Valja spomenuti i da je značajan broj putovanja ostvaren i u Sarajevo zbog učešća Muftije u Vijeću muftija, kao i zbog posjeta reisu­l­ulemi mr. Huseinu ef. Kavazoviću. Upriličen je posjet i Institutu ibn Sina u Sarajevu.

Posebno ćemo istaknuti su i službeni posjet muftije predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović te susret s predsjednikom Hrvatskog sabora g. Josipom Lekom.

Od značajnijih posjeta koje smo imali treba spomenuti posjetu delegacije iz Amasye koju je predvodio muftija Ismail ef. Ipek. Također, tu je i posjet zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića s kojim se muftija susreo u Islamskom centru Zagreb.

Tu su i brojne posjete i susreti s veleposlanicima od apostolskog nuncija, veleposlani ka Sjedinjenih Američkih Država, Turske, Irana, Azerbajdžana, Kazastana, Sudana, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske, Austrije, Francuske, Norveške do mnogih drugih kao i susreti s ministrima, gradonačelnicima i županima.

Od 23. – 25. travnja Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj, Znanstveno­istraživački institut „Ibn Sina“ i Sve uči­lište u Zagrebu organizirali su među­narodni znanstveni simpozij o temi „Islam i mediji“ s ciljem propitivanja različitih aspekata izuzetno složenih fenomena koji se odnose na tretiranje islama u medijima kao i percepciju uloge medija kod muslimana. Ukupno je pred­stavljeno 28 radova čiji su autori pokušali ponuditi odgovore i poglede na današnju situaciju kada je riječ o muslimanima i medijima.

Ove godine povodom 20. obljetnice od genocida u Srebrenici, u Histrionskom domu upriličeno je obilježavanje oblje­tnice pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske, gospođe Kolinde Grabar Kitarović. U tu čast odigrana je kazališna predstava „Djeca sa CNN­a“, Amira Bukvića.

Pored navedenih, tu su i aktivnosti Za jednice koje zasigurno spadaju u one temeljne, a ogledaju se kroz vjersko­pros­vjetni rad i rad s omladinom. Tako je i ove godine u Puli organizirana Konferencija islamske mladeži. Također, u Puli je odr­žan i stručni seminar za imame i mu ­allime što predstavlja stalni rad na

poboljšavanju edukacije svih unutar naše Zajednice. Održano je i prvo natjecanje iz vje­ronauka, otkako je sastavni dio Kataloga natjecanja, a polaznici će prvi puta moći nagradu za osvojena najbolja mjesta, u obliku dodatnih bodova, koristiti i prilikom upisa u srednje škole. Naši su predstavnici i ove godine učestvovali na međunarodnim natjecanjima učača Kur’ana a.š., pa su tako bili prisutni i u Iranu i Maleziji.

Ništa manje nisu važni ni medijski nastupi, a sve je više upita, kako domaćih tako i stra­nih medijskih kuća. Tako su, od početka godine, zabilježeni nastupi na Hrvatskoj radio­televiziji, Hrvatskom radiju, brojnim tiskovinama u zemlji i inozemstvu, te na turskim televizijama i televizijama zemalja koje smo posjetili.

Kretanja na globalnoj sceni danas traže ozbiljan pristup, ali i prisutnost na svim rele­vantnim događajima budući da je sve manje stvari koje nas se ne tiču, te je nužno biti upoznat i dijeliti iskustva, a prevencija je najbolji lijek. Stoga i ne čudi veliki broj posjeta i susreta, a barem je još toliko onih na kojima smo se morali zahvaliti jer je mnogo obaveza i „kod kuće“.

IDEJA RIJEČKE

DŽAMIJE ILI USPOMENA NA DRAGOG PRIJATELJA DUŠANA DŽAMONJUPiše: Kemal Mujičić

Neka mi bude oprošteno što ću reći, ustvrditi pače, da je Riječka džamija, kad je o umjetnosti riječ, najveće kiparsko monumentalno djelo dosad sagra­đeno, a kao umjetnost, kao skulptura, prava slika njenoga autora Dušana Dža monje. Dušana Džamonju upoznao sam 1962. godine i može se reći da smo kroz Život dobro drugova li. Fascinirao me svojim radom sa čavlima. U to je doba kod njega u atèljeu radio Bato Urošević s kojim sam se divno družio. Jednom me, tako, doveo u taj glasoviti ilički atèlje i upoznao sa Džamonjom. Skupljala se u tom fantastičnom Džamonjinom kiparskom dvorcu kulturna elita koja nije imala svoga pisca, kao što je to recimo imala elita koja se družila u Murtićevu ateljeu. Dolazili su kipari, slikari, pisci, novinari, političari, glumci… ali nismo bilježili i obilježavali ta često vedra druženja, kao da smo se sustezali od mogućnosti da pogriješimo u ocjeni trenutka tog druženja. Za Džamonju se pritajeno znalo reći da je državni kipar i to baš oni koji su od države dobivali znatno više.Ja sam u to doba zarađivao kao novinar, ali sve je to bilo, šuć­muć pa prolij. Džamonja je težio da ga, kao svakog umjetnika, razumiju. Već je onda znao pokrenuti umjetničko vrijeme naprijed; korak­dva, ali naprijed. Njegov jelen, primjerice, zračio je slobodom i elegancijom. Da je nastavio u tom stilu, mnogi bi ga u ono doba podržali. Ali on se nije s time zadovoljavao. Uvijek je želio stvoriti djelo koje ne bi vrijeđalo prostor u kojem bi samostalno živjelo. Sve su te skulpture bile sjene koje bi kao nastajale onako kako je svjetlost pratila sve što se zbiva, što raste i što se kreće. Taj jelen, primjerice, nikad nije bio isti. Činilo se da živi i kreće se sa svjetlošću. Mislim da je još u prostoru Studentskog centra u Zagrebu, pa provjerite.Sjećate li se Claudea Moneta koji bi strpljivo pratio svjetlost i slikao jedan te isti motiv od jutra do večeri?Džamonja bi glinu, oblikovao u neke forme i formule. Sad znam da su to matematičke forme i formule, da nisu geometrijske kako mi se činilo. Pitao bih ga tada traži li točku koja bi se neprekidno kretala, a on mi je odgovorio da se sve točke kreću. Tada to nisam razumijevao, ali kad mi je u nekim sjenama pokazivao kretanje točke, shvatio sam. Zatim bi te glinene matematičke otmjene forme ispunjavao točkama, čavlima. Jedan do drugoga, tako da se glina nije ni vidjela. Potom bi pozvao vrsnog zavarivača koji bi sve čavle zavario. Nakon svega, riješio se gline, a od zavarenih skladnih dijelova stvarao nove cjeline. Do tada nisam mogao ni zamisliti kako čavli­točke mogu biti profinjeni i kako svojim glavama čine sasvim novu cjelinu. Kao kad, recimo, s visoka gledate neki trg prepun ljudi. Ljudi se kreću, ali kad ih gledate s kilometra visine, ne znate da su to ljudi, mogu biti i čavli, gla ve eksera, pa kretanjem stvaraju nove cjeline. Kao što svjetlost od Dža mo ­njinih čavala čini pokretne točke.

IDEJA RIJEČKE

DŽAMIJE ILI USPOMENA NA DRAGOG PRIJATELJA DUŠANA DŽAMONJU

IDEJA RIJEČKE

DŽAMIJE ILI USPOMENA NA DRAGOG PRIJATELJA DUŠANA DŽAMONJU

81 | dž

Džamonja nije gradio zatvor, nego je napravio atelje kao slobodan pro stor. A taj je kesten davao prostoru slobodu. Kad bih gdjekad rekao da je njegov atèlje šuma s jednim drvetom, nasmijao bi se i rekao da polahko ali si ­gurno napredujem jer od drveta vidim šumu, dok drugi od šume ne vide drvo. Tražio je od Grada Zagreba da mu prodaju brdo Cmrok, da tu cijelu livadu i šumarak sagradi kao atèlje. Grad ga nije razumio i nikad to nije dobio. Neki su se čak i smijali njegovu projektu. Ne znajući da je time Grad izgubio možda najveću svjetsku likovnu atrakciju.Dobio je prostor u Istri, u Vrsaru, i od tog je cijelog prostora napravio imanje­galeriju. Nije imao dovoljno novaca da cijeli prostor pretvori u jedinstvenu skulpturu. Zato je njegova Galerija u Vrsaru onako raštrkana, razbacana na sve strane svijeta; nije jedinstvena cjelina.Naš je Grad, Zagreb, gdjekad smiješan Grad. Naprosto mnogi ljudi ne razu­miju što znači umjetnost. Svatko od nas ima neku svoju definiciju, svatko svoju ideju nameće kao jedino moguće rješenje. Šteta što u to doba u Zagrebu nije živio neki političar koji bi razumio Džamonju. Stipe Šuvar je jedno vrijeme pokušavao od Zagreba učiniti svjetsko kulturno središte, ali poneki politički neinteligentni moćnici nisu dopuštali da se bilo što izdvoji iz prosječnosti. Tako smo propustili da nam Ivo Pogorelić osnuje školu za glasovir. Propustili smo da Džamonja od Cmroka napravi najljepši svjetski izložbeni prostor. Propustili smo pravu umjetnost, a Prava umje­tnost ostaje za Vječnost, kako je rekao Beethoven. Pa se može reći da smo propustili dio Vječnosti.Muslimani Hrvatske nisu propustili dio Vječnosti. Kad je odlučeno da se u Rijeci izgradi džamija, odnosno Islamsko kulturno središte, iz prve su razumjeli kiparovu ideju. U razgovorima koje su vodili s Džamonjom ta je ideja dorađivana i sad Rijeka ima ono što je Zagreb propustio ne dajući majstoru Džamonji Cmrok da tamo stvori cjelinu koja bi bila sastavni dio

prirode, koja bi živjela s tom prirodom, kao što Riječka džamija živi s podnebljem u kojem je rasla baš onako kako sve na svijetu raste i živi. Za go ­dinu­dvije, za pet godina, ta će Riječka džamija,

ta briljantna izložba skulptura jednog od najvećih svjetskih umjetnika do sada, postati svjetska umjetnička atrakcija.Njegova djelo, ta predivna džamija, već je sad nezaobilazno jedinstvo krajobraza koji se prostire od velegradskih riječkih veduta. Od mora, Krka, Cresa i Učke. Od neba i kamena. Od sunca i oblaka. Od topline i ljubavi. Od svih onih svjetlosti i sjena što nas prate kad tim krajem putujemo.Poslije smo se Džamonja i ja rijetko viđali, sve rjeđe susretali. Dođe to s godinama. Mnogo godina kasnije, kad smo se slučajno ili dogovoreno nalazili u Bogovićevoj ulici, sad kao starci, premda sam ja 11 godina mlađi, pričali bismo o mladenačkim danima. Tako sve do nedavno kad je otputovao u Pravcu Prema. Preselio.Na posljednjem rastanku dugo smo se gledali. Obojica smo znali da nam je to naš posljednji susret. „Jesi li kužio zašto sam se onda onako smijao?“, pitao me tihim glasom. Nije mogao glasno govoriti jer je operirao rak grla. „Jesam, Džamonja“, rekao sam mu. Nikad ga nisam zvao imenom, kao što nikad imenom nisam oslovljavao ni Krležu, ni Sidrana, ni Šoljana, ni Marinkovića, ni Mujadžića, ni Berbera, ni Bošnjaka, ni Cesarića, ni Kaštelana, ni Kiševića, ni Nadarevića… Nekako mi se činili da oni nemaju imena da su zapravo institucije. Institucija Krleža, Institucija Džamonja…„Znao sam da ćeš kužiti. Napiši jednom zašto sam se smijao, ti znaš o svemu lahko pisati … zbogom.“, mahnuo je rukom i otišao. Dugo sam ga pratio pogledom, sve dok nije zamakao u Gajevu.Sad kad gledam ovu Džamonjinu džamiju kao da gledam u samog majstora, u njegovo poimanje stvaralaštva. Ne znam tko je rekao da umjetnik ne gleda na stvari kakve one jesu, već kakav je on sam. Zato u svakoj sitnici prepoznajem Džamonju koji je sebe ugradio u te detalje, kao da je sâm dio onoga što je trajnije i što bi duže živjelo i trajalo među ljudima. Rilke je rekao da Biti umjetnik znači: ne računati i ne brojiti, dozrijevati kao stablo, koje svoje sokove ne napreže i mirno u burama proljeća stoji bez straha da nakon toga ne bi moglo doći ljeto. Ono ipak dođe. Ali ono dođe samo onima koji su strpljivi.Od najmanje zemaljske čestice do Himalaja i oceana svatko bi da svlada prostor, ali ne da postoji sâmo u tom prostoru, kao Pale sam na svijetu, nego da bude njegov prepoznatljiv i sastavni dio. Sjećam se kad sam sa Džamonjom razgovarao o nje­

Jesu li to one Platono ve sjene koje se vide iz pećine? Poslije bi Džamonja oblikovao drvo, zabijao čeki­ćem čavle u nj, potom sve zavario, a onda drvo zapa­lio. Prije nego bi drvo iz gorjelo, ugasio bi ga i tako dobivao maštovite, ne­ stvarne, čudesne, čarobne, na ­ d naravne, sjajne, nevjerojatne cjeline. Drvo i željezo, spojeni vrelim varom i obo­jene vatrom, doista mogu činiti predivne kombinacije. Nekoliko sam puta pisao, u ono doba, o Džamonji. Kad danas gledam na to pisanje, onda sa sigurnošću mogu reći da su te pisanije bile obične gluposti. Pročitao sam mnoštvo tekstova pisanih o njemu i njegovoj umjetnosti. Znalo se događati da smo u nje govu atèljeu u Ilici, gdje je sad Bosanski kulturni centar, zajednički čitali ono što se piše. On bi se grohotom smijao. Kad bih ga upitao zašto se smije, rekao bi mi: „Jednom ćeš razumjeti moj današnji smijeh.“Sjećam se kad je gradio taj atelìjēr. Na tom je prostoru rastao neki stari kesten. Majstori su htjeli taj kesten posjeći, ali Džamonja nije dao. Sagradio je predivan atelje s malim parkom, kao nekim travnatim sobičkom, u kojem je živio taj kesten. Nije živio kao podstanar, nego kao sustanar. Netko se od današnjih korisnika dosjetio da taj kesten ogradi od prostora staklom. Da ga izbaci iz stana! Da ga ogradi staklenim berlinskim zidom! Da napravi prozor prema kestenu! Taj, koji se toga dosjetio, ne razumije prozor, niti zna što je kesten. Taj bi prozor trebao pasti!

IDEJA RIJEČKE

DŽAMIJE ILI USPOMENA NA DRAGOG PRIJATELJA DUŠANA DŽAMONJU

IDEJA RIJEČKE

DŽAMIJE ILI USPOMENA NA DRAGOG PRIJATELJA DUŠANA DŽAMONJU

govu spomeniku na Kozari. Želio je napraviti spomenik koji bi se uklopio u prostor, ali koji bi izgledao kao da je nikao iz zemlje i na ­dvisio svaku jelku, svaki bor ili kakvu visoku bukvu... Sve je učinio

da bude tako, a nije bilo tako. Naprosto zato što spomenik ne izgleda kako ga je on zamislio, nego je deset metara kraći, lijepo tijelo na kratkim i tankim nogama.Postoje dva sakralna objekta koji me fasciniraju svojim izgledom. Najprije Đakovačka katedrala koja je građena prema viziji biskupa Strossmayera. Kate­drala je nikla na močvarnom tlu, leži na temeljima hrastova pa se doimlje kao da je tu niknula i izrasla, kao da ju je sam Allah Svemogući tu postavio.Slična je i Zagrebačka džamija, sagrađena kao maštovita slika muftije Omerbašića. I ona je nastala na močvarnu tlu. Potpuno se uklopila u prirodu, pa zato i djeluje kao da je tu posađena, kao da je izrasla iz plodnoga tla, kao voćka koja će davati najslađe plodove, kao cvijet koji će privlačiti sve one koji bi se hranili nektarom, tim slatkim napitkom kojim su se i u grčkoj mitologiji častili. Nektar je u Božjoj kući Božja Riječ.Auden kaže da Umjetnost nastaje iz naše želje za ljepotom i istinom i iz naše spoznaje da one nisu istovjetne.Ako bismo podržali tu Audenovu misao koja je, nota bene, kontradiktorna u svojem značenju, možda bismo podržali neku novu definiciju i ljepote i istine. A ljepota bi, po Marku Aureliju, bila Sve ono što je lijepo, a bilo to što mu drago, lijepo je samo po sebi i svojom ljepotom završava u sebi a time se ne hvali. Hebbel bi rekao da je Ljepota dubina površine, a Kant – Ja kažem: lijepo je simbol moralno dobrog.Meni je ljepota prispodobiva, kad je riječ o čovjeku, onoj definiciji koju je skovao Paul Jean: Čovjek nikada nije tako lijep kao kad moli za oproštenje ili kad sam oprašta. Božje su kuće upravo ona mjesta u kojima

molimo za oprost i u kojima opraštamo, dakle džamija bi imala biti mjesto gdje smo mi muslimani najljepši. A tu ljepotu koju nosimo u džamiji, valja nam nositi stalno sa sobom. Kao kad molimo za oprost ili kao da opraštamo.Guerrazzi kaže da je U istini ljepota i dobro, Gandhi pak da je Istina Bog, pa bi po tim dvjema definicijama ljepota i dobro bili onaj spoj koji bez istine ne funkcio­nira. Čini se da je sve to skupljeno na jednom mjestu, u jednoj duši, u Životu, a ishodište svega je Allah. Naša narodna poslovica kaže da je Bog u srcima onih koji ga traže. Dakle, ako hoćete vidjeti Boga, pogledajte u svoje srce. Ako ga tamo ne nađete, ne znači da ga nema, nego znači da ga nema u vama, što bi vas trebalo zabrinuti. Goethe objašnjava da se Mnoga srca gube u općenitome, samo se najple­menitije posvećuje jednome. Pritom valja znati da Srce nije koljeno, da bi se moglo saviti, kako nas uči afrička narodna poslovica nastala u senegalskom plemenu Fata. Mi muslimani odavno znamo da Allah Svemogući voli ljepotu. Zato kad govorimo o Našem Gospodaru, o Našem Stvoritelju, o Jedinome, o Nestvorenom, o Prvom Pokretaču, kako kaže mudri Aristotel, upotrebljavamo 99 najljepših imena. Običan tespih ima 33 zrna, svako je zrno jedno lijepo Allahovo ime. Najviše bih volio kad bih tespih mogao odjednom tri put propustiti kroz prste i tako izgo­voriti svih 99 Božjih lijepih imena. Znam samo 33 lijepa Božja imena i spome­nem ih tako da tespih prođem samo jednom.Kad gledam Riječko islamsko središte, tu predivnu džamiju s vitkom munarom, sa svim onim plohama, malim i velikim skulptorskim cjelinama, kao da vidim svih 99 lijepih Božjih imena. Jer kad bih izbrojio sve Džamonjine riječke skulptor­ske cjeline, a jednoga dana to ću i učiniti i snimiti svaku cjelinu zasebno, mislim da ne bih našao više od 99 detalja, 99 različitih džamijskih Džamonjinih skulptu ra koje sve zajedno podsjećaju na jedinstvenu cjelinu koja dotiče sve Daljine, sve Visine, sve Dubine, sve Širine i sve Vrijeme.Doista Goethe je u pravu kad kaže – Umjetnost je posrednica neizrecivog.Sve živi, sve raste, sve se obnavlja… Kamen. Izvor. Svjetlo.Kad uđete u prostor Riječke džamije, odmah vas na vratima dočeka izvor Života; voda što veselo pršče iz tvrdih stijena, voda koja sobom nosi radosnu svjetlost. Koliko poznajem Džamonju, ovdje je, siguran sam, postavio ovaj šadrvan kao portret čovjeka; kao Stijenu, kao Vodu, kao Svjetlost. Zato se trebamo kad god uđemo u ovo svetište Vjere, Umjetnosti i Života Fatihom prisjetiti svih koji su bili i prošli, a posebice onih koji nas na ovo podsjećaju. El­Fatiha.

IDEJA RIJEČKE

DŽAMIJE ILI USPOMENA NA DRAGOG PRIJATELJA DUŠANA DŽAMONJU