MIROSLAVU MILETIĆU ZA 85. ROĐENDAN / NENAD MARČEC DIREKTOR CISAC-A / 35. OSORSKE GLAZBENE VEČERI / KAKO U EUROPU? /

ANTIPIRATSKA KAMPANJA / VEČER LADISLAVA FIDRIJA / CD IZLOG

ISSN 1330–4747

NOVINE HRVATSKOGADRUŠTVA SKLADATELJABROJ 164

LISTOPAD 2010.

CIJENA 20 kn

Koncert u Komornom ozračju u povodu 85. rođendana maestra miljenK a prohasKe

LEGENDA hRVATSKE GLAZBEPiše: Višnja Požgaj

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

CA

NTU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S C

AN

TU

S

svestrani i omiljeni glazbenik Miljenko Prohaska, proslavljen

i izvan granica domovine Hrvatske, 17. rujna ove godine navršio je 85 godina. Uoči tog važnog datuma za hrvatsku glazbu, Hrvatsko društvo skladatelja organiziralo je 3. rujna u Gliptoteci HAZU svečarski koncert svojeg uglednog člana, u suradnji s Cantusom d.o.o. i Scenom Amadeo. S obzirom na iznimno velik i zna-čajan doprinos slavljenika hrvatskoj kulturi, to je bila preskromna sveča-nost, s kraćim jednosatnim progra-mom Miljenko Prohaska u komornom ozračju, predstavljenim u previše sku-čenom prostoru, koji naprosto nije mogao primiti sve njegove štovatelje,

prijatelje i kolege, tako da su mnogi ostali bez mjesta.

Antologijska IntimaS obzirom na bogat umjetnički ži-vot skladatelja, dirigenta, aranžera i kontrabasista (koji je počeo još davne 1938. u kvintetu usnih harmonika Branka Kralja), da bi se predstavio presjek njegova raznovrsnog stvara-laštva ne bi dostajalo nekoliko konce-rata. No za ovu prigodu, Prohaska je odlučio predstaviti, uz izbor izvornih komornih djela, nekoliko antologij-skih skladbi, filmskih tema i festival-skih popijevki u vlastitim komornim aranžmanima. Odabrao je omiljene interprete s kojima posljednjih go-

dina rado surađuje: Gudački kvartet Sebastian (Anđelko Krpan, Korana Rucner, Nebojša Floreani, Zlatko Rucner), pjevače Martinu Gojčeta Silić i Ervina Baučića te pijanista Marija Čopora. Zacijelo najpopularnija i najizvođe-nija skladba Miljenka Prohaske je antologijska Intima iz 1962. godi-ne, koja je doživjela čak dvadesetak, najviše autorovih obrada. Njome je i započeo koncert u izvedbi Gudač-kog kvarteta Sebastian. Tim vrsnim glazbenicima skladatelj je posvetio Sebastianu (2004.) i Play Strings, Play (2009.). Svojim unukama napisao je, pak, Un petit morceau pour Darka et Nina (2002). Većinu novijih komor-

nih skladbi skladao je za glazbeni-ke koji su nastupali i praizveli ih u sklopu kućnih koncerata Iz salona Očić Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, čiji je i on dugogodišnji član. Tako je nastao i Arioso za violinu i orgulje, do sada izveden u tri verzije, a ovaj put smo čuli i četvrtu, u izvedbi Anđelka Krpana i Marija Čopora. Glazbena tema Adieu iz filma i TV serije Kiklop (1984.). također je izvedena u nekoli-ko verzija, a sada prvi put u obradi za glasovirski kvintet. Bilo je zanimljivo čuti i nove inter-pretacije i aranžmane festivalskih uspješnica Štela bi biti...list koju je 1970. praizvela Božena Ruk-Fočić na

Festivalu kajkavske popevke u Krapi-ni (3. nagrada stručnog žirija) i Zbog jedne davne melodije koju su iste godi-ne interpretirale Zdenka Kovačićek i Višnja Korbar na Festivalu zabavne glazbe te na Festivalu JRT u Opati-ji (1. nagrada stručnog žirija ). Vice Vukov je 1991. pjevao Senje, senje pod ravnanjem autora na festivalu u Kra-pini, a Roland Šuster 1974. pjesmu Fakin od porta na Melodijama Istre i Kvarnera (nagrada). Tim skladbama su odličnim i razgovijetnim interpre-tacijama novi život i smisao udahnuli mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić i tenor Ervin Baučić.

(nastavak na str. 3.)

DAV

OR

HRV

OJ

2 3BROJ 164, LISTOPAD 2010. BROJ 164, LISTOPAD 2010.

IZDAVAČI: Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb, Berislavićeva 9, Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5 / ZA IZDAVAČE: Antun Tomislav Šaban i Mirjana Matić / UREDNIŠTVO: Marina Ferić Jančić, Jana Haluza, Davor Hrvoj (glavni urednik i urednik fotografije), Jure Ililć / GRAFIČKO OBLIKOVANJE: Luka Gusić / TISAK: Studio Flyer, Aleja Seljačke bune 7a, 10090 Zagreb /

E–mail: cantus@cantus.hr, cijena: 20 kuna (za članove HDS–a besplatno), ISSN 1330–4747 CJENIK OGLASA ZA CANTUS 1/1 CIJELA STRANICA 6.000,00 kn 1/2 STRANICE 3.000,00 kn 1/3 STRANICE 2.000,00 kn 1/4 STRANICE 1.500,00 kn Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa

Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene. Dodatne informacije o smještaju oglasa, posebnim formatima te pogodnostima uputiti na cantus@cantus.hr.

UVODNIKSimboličan činp irati su uništeni, prvi korak je napravljen, drugi će biti

jednako težak, ali neophodan u nastojanju da proho-damo i krenemo putem pravednijeg i poštenijeg društva, ne zato da lakše uđemo u Europu, već da stvorimo bolje uvjete za život novih naraštaja. Ne samo u glazbenom smislu, iako je u ovom slučaju glazbeni milje taj koji političkom svijetu prenosi poruku kako treba djelovati, uporno i bespoštedno se boriti u ostvarivanju društva kakvo želimo. Iako se doi-ma malim, zapravo je učinjen veliki korak prema ispravljanju nepravde, iskrivljenih predodžbi, kreiranja lažnih vrijednosti koje se, kao zaraza, šire i inficiraju sve veći broj ljudi. Želimo li se doista ponašati prema načelima Tko je jamio, jamio je! ili Svi kradu, pa ću i ja!? Smijemo li dozvoliti da to postanu uvri-ježene i prihvaćene uzrečice ili se moramo boriti protiv takvih stavova? Mlade naraštaje koji odrastaju u takvom okružju ne educiramo dovoljno, ne ističemo dovoljno prave vrijednosti, ne informiramo ih da postoji i druga i drukčija glazba od one koju mogu vidjeti na televiziji i u pucačkim klubovima. Bonton je u njihovim očima sladak, mali skup pravila koji su poštivali nečije bake i djedovi, ali danas su čista egzotika, nešto smiješno i nepotrebno. Ne trebamo poznavati pravo da bismo se znali ophoditi prema pitanjima poštenja, pravedno-sti i etičnosti. To dobijemo kućnim odgojem. Žalosno je da je došlo do toga da se na agresivnost odgovara agresivnošću, da se protiv nepravde i nepoštenja treba boriti čeličnim valjcima, ali taj čin je više simboličan nego agresivan. Snaga čeličnog valjka leži u gradnji, a ne u uništavanju, u gradnji pravednijeg društva, kao što je snaga poruka što ih odašilje Parni valjak koji vozi Hus, jedan od vitezova koji se u 21. stoljeću uspješno bore protiv pirata, u oplemenjivanju ljudskih života.

Davor hrvoj, urednikUVO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK U

VO

DN

IK In memoriam Dragici Martinis Piše: Marija Barbieri

u Beču je 9. kolovoza u 89. godini umrla Dragica Martinis, jedna od najsjajnijih zvijezda koje su sjale u hrvatskom glaz-

benom zviježđu, velika primadona zagrebačke i bečke Opere. Poslije Drugoga svjetskog rata bila je prva operna zvijezda biv-še države i obasipana počastima kakve su danas nezamislive. U Bečku državnu operu, svoju drugu matičnu kuću, došla je na ve-lika vrata. Prvi put je nastupila 14. prosinca 1950. kao Turandot, a utjecajne bečke novine Die Presse ustvrdile su da je dvadeseto-smogodišnja Zagrepčanka došla, otpjevala i pobijedila. Odmah je dobila ugovor i angažman. Kad je Herbert von Karajan tražio najljepši glas za koncertnu izvedbu Aide, u prigodi obilježavanja 50. godišnjice smrti Giuseppea Verdija, Rudolf Bing (tadašnji direktor njujorškog Metropolitana) preporučio mu je upravo nju. Die Presse je pisao da je u senzacionalnoj cjelini te koncertne operne izvedbe bila jedna posebna senzacija — Dragica Martinis. Njezinu Aidu ocijenio je savršenom. Druge bečke novine Weltpresse nazvale su njezin glas akustičkim čudom. Ta je izvedba 3. veljače 1951. zabilje-žena na CD–u gramofonske tvrtke Arkadia.U doba kada su nastupi inozemnih pjevača u Italiji bili prava ri-jetkost, a u Scali iznimka, u njoj je 1952. i 1953. Dragica Martinis nastupila na trima premijerama, jedna od njih bila je Verdijeva opera. U Boitovom Mefistofeleu pjevala je pod ravnanjem Victora de Sabate, u Don Carlosu, s tada vodećim basom Nicolom Rossi–Lemenijem, a u Don Giovanniju, dirigirao joj je Karajan. Kada su samo rijetki pjevači snimali recitale opernih arija, snimila je dva za EMI, a kompilacija tih odlomaka objavljena je na CD–u Pre-iserrecords. Snimala je s orkestrom Berlinske državne opere pod ravnanjem Wilhelma Schüchtera i s londonskim orkestrom Phil-harmonia pod ravnanjem Issaya Dobrowena.Dragica Martinis rođena je 19. siječnja 1922. kao Dragica Balić u Sošicama pokraj Jastrebarskog. Njezini pjevački počeci povezani su s pjevanjem u crkvi dok je još kao dvanaestogodišnja djevojčica pohađala građansku školu u Sarajevu i pjevala Ave Mariu Fran-za Schuberta. Slijedila je gimnazija u Petrinji, a zatim dolazak u Zagreb gdje je upisala glasovir u HGZ–u i radila kao blagajnica u kinu Union da bi mogla nastaviti školovanje. Upoznala se s bu-dućim suprugom i prvim učiteljem pjevanja Vickom Martinisom, upisala se u Ćirilo–Metodov kor kao prvi sopran i nastavila učiti pjevanje kod Marije Kostrenčić. Ali nitko je u zagrebačkoj Operi nije htio poslušati! Slučajno se tada u Zagrebu zatekao neki me-nadžer iz Njemačke i pozvao ju je da dođe na audiciju u Frankfurt. Ponudili su joj angažman u Berlinu, Stuttgartu ili Münchenu, gdje želi. Odlučila se za Stuttgart, no počela su bombardiranja, pa je prekinula angažman i pobjegla sa suprugom natrag u Zagreb. Sad je mogla zapjevati u Operi! Debitirala je 9. srpnja 1942. kao Mimì u Puccinijevoj La Bohème, a angažman u HNK–a počela u rujnu 1943. ulogom Cho–Cho–San u obnovljenoj izvedbi Pu-ccinijeve Madame Butterfly. Slijedile su Margareta u Faustu, Le-onora u Trubaduru i Massenetova Manon. Veliku karijeru počela je poslije rata — Lizom na premijeri Pikove dame. Zatim su došle

dvije uloge s kojima će postati poznata u svijetu: Puccinijeva Tosca, koju je pjevala, a da još nije navršila 25 godina i malo potom Verdijeva Aida za koju je 1948. dobila Saveznu nagradu. Slijedile su Giulietta i Antonija na premijeri Hoffmannovih priča, Donna Anna u Don Juanu (pod tim se naslovom tada izvodio Don Giovanni), 1949. Antonida u prvoj hrvatskoj izvedbi Glinkina Ivana Susanjina, pa Zorka na obno-vi Porina te prva nagrada na Međunarodnome pjevačkom natjecanju u Ženevi, što joj je otvorilo vrata velikih svjetskih kazališta. U rujnu 1950. bila je protagonistica premijere Verdijeva Otella pod ravnanjem Milana Sachsa, s Josipom Gostičem u naslovnoj ulozi, antologijskog trenutka hrvatske glazbene umjetnosti. Godine 1950. Dragica Martinis je dobila trogodišnji angažman u njujorškoj Gradskoj operi gdje je pjevala Toscu i Aidu i u repertoar uvrstila još jednu ulogu koja će joj donijeti slavu — Puccinijevu Turan-dot. Američki su kritičari napisali da se od vremena Marije Jeritze nije čula Turandot takve glasovne ljepote, muzikalnosti i stvaralačke snage a Maria Jeritza smatrala se najvećom svjetskom interpretkinjom toga lika. No, taj joj je angažman istodobno zatvorio vrata Metropolitana — takav je tada bio običaj. Kao Turandot je došla u Bečku državnu operu i postala njezina prva zvijezda u talijanskome repertoaru. Publi-ka ju je obožavala, i mnogo godina poslije, prolaznici bi na ulici rekli: to je die Martinis i okretali se za njom. Kad je bila u naponu snage, gledatelji bi dolazili pred blagajnu u najranijim jutarnjim satima ne bi li došli do ulaznica, a nakon predstava, policija ju je trebala štititi od razdraganih obožavatelja. U Beču je dobila prestižni naslov Kammer-sängerin i visoko austrijsko odličje Das Österreichische Ehrenkreuz für Wissenschaft und Kunst (Austrijski počasni križ za znanost i umjetnost) koji austrijski predsjednik dodjeljuje za zasluge u kulturi. Dobila je i Zlatni orden grada Beča, koji Beč dodjeljuje umjetnicima koji su ga najviše proslavili. Godine 1951. Dragica Martinis pjevala je Desdemonu na premijeri Otella na Salzburškim svečanim igrama i u posljednjem prizoru do suza ganula velikog Wilhelma Furtwänglera. »Ona je anđeoski lik s

anđeoskim glasom. Njezina molitva, njezino umiranje, uistinu su veli-ki trenuci Svečanih igara.«, pisala je kritika. Taj je Otello zabilježen na CD–u tvrtke EMI Classics.Transcendentalna ljepota njezina glasa došla je do punog izražaja i na prvoj premijeri u Bečkoj državnoj operi u siječnju 1952. godine. Pjevala je Leonoru u Verdijevoj operi Moć sudbine pod ravnanjem još jednog velikog dirigenta s kojim je surađivala, Karla Böhma; 1953. pjevala je Ameliju na premijeri Krabuljnog plesa s glasovitim danskim tenorom Helgeom Roswaengeom, i opet, na obnovi opere 1956. pod ravnanjem Berislava Klobučara, s Josipom Gostičem. Iste je godine bila Puccinijeva Manon Lescaut na premijeri opere u režiji jednoga od najpoznatijih redatelja vremena, Günthera Rennerta. U Bečkoj držav-noj operi ostvarila je četrnaest uloga, sve su bile glavne, i 275 nastupa. Najčešće je pjevala Mimì, Toscu, kojom se 6. siječnja 1961. oprostila od bečke publike, Turandot, Aidu, Cio–Cio–San, Manon Lescaut i Leonoru u operi Moć sudbine. Svojemu talijanskom repertoaru dodala je ulogu iz njemačkoga — Si-eglindu u Wagnerovoj Walküri. Pjevala je u Verdijevu Requiemu, a u Beču gdje su je smatrali velikom primadonom naše opere, priređivala je i koncerte vokalne lirike s popijevkama svjetskih klasika, ali i hrvat-skih autora, Blagoja Berse i Jakova Gotovca. Za zasluge u promicanju hrvatske umjetnosti u svijetu dobila je Orden Danice hrvatske s likom Marka Marulića. U Hrvatskoj zbog čudnih političkih prilika nije više nastupala.U svijetu radi lakšeg izgovora poznata kao Carla Martinis, bila je jed-na od najvećih zvijezda operne reprodukcije pedesetih godina prošlo-ga stoljeća. Njezina je slava prelazila europske granice, jednako je bila poznata i u Sjevernoj i u Južnoj Americi. Pjevala je u Chicagu, Los Angelesu, Rio de Janeiru i San Franciscu gdje je kritika njezin glas opisala kao suho zlato. Veliki novinski naslovi najavljivali su njezina go-stovanja. Osvajala je ne samo pjevačkim i scenskim kvalitetama, nego i posebnom neponovljivom ljudskom toplinom. A onda je 1957. tragičan događaj u obitelji — smrt djeteta — prekinuo tu sjajnu karijeru. Gubitak je bio previše snažan i nije mogla više pje-vati, nije imala više snage da jedinstvenom ljepotom svojega vokalnog umijeća prenosi slušateljima punoću svojeg intimnog proživljavanja. Smrću sina umrlo je i ono nešto što razlikuje pjevače. Nije ostala bez glasa, na silu je imala još nekoliko nastupa godišnje da bi zaokružila svoj desetogodišnji bečki angažman i povukla se.

Chansonfest 2010. ponovo u Gradskom kazalištu Komedija

Od utemeljenja 1998. Međunarodni festival šansone Chan-sonfest pokazao se kao prepoznatljiv glazbeni festival čiji cilj nije natjecanje, već isključivo smotra pjesama visoke

kvalitete. Naslanjajući se na veliku tradiciju Zagrebačke škole šan-sone, ugostio je sve najpoznatije hrvatske pjevače šansone, ali i niz uglednih gostiju iz svijeta za čije se nastupe, kao i za sam festival uvijek tražila karta više. Tako se na najbolji način potvrdila osnovna zamisao Zvonka Špišića, jednoga od naših najpopular-nijih skladatelja i pjevača šansone iz stare garde i njegovih bliskih suradnika koji su smatrali da u Zagrebu, bez obzira na nove glaz-bene trendove, i dalje postoji potreba i zanimanje publike za šan-sonu. Prepuno zagrebačko Gradsko kazalište Komedija, svake je godine bilo dokaz da oduševljeni posjetitelji šansonu doista vole i trebaju, a da je Zagreb i dalje njezino jako središte.

Ovogodišnji Chansonfest održat će se 12. studenoga 2010., s početkom u 20 sati u zagrebačkom Gradskom kazalištu Kome-dija, na Kaptolu, a predviđen je nastup niza istaknutih izvođača. (J.I.)

Zagrebfest i ove godine u Studentskom centru

Prema sudu mnogih hrvatskih kritičara i glazbenih novinara, a napose vjerne publike, najstariji glazbeni festival u ovom dijelu Europe, Festival zabavne glazbe Zagrebfest ponovo

je u velikom usponu. Manifestacija, pod umjetničkim vodstvom Hrvoja Hegedušića, doživljava pravu malu evoluciju, a rezultat je niz pjesama koje postaju radijski hitovi i pridonose afirmaciji auto-ra i niza mlađih izvođača, što je publika ne samo prihvatila, nego i svojom brojnošću podržala.

Zagrebački festival zabavne glazbe utemeljen je 1953. godine i do danas se održava neprekidno svake godine. Svoja najbolja izdanja imao je šezdesetih i sedamdesetih godina, a bio je pravi glazbeni sajam različitih žanrova i stilova.

Nakon posljednjih nekoliko, po svemu uspješnih festivalskih se-zona, Hegedušić nastavlja po provjereno uspješnom receptu, pa će i ovogodišnje izdanje Zagrebfesta ponovo biti vjerodostojni izlog suvremenog hrvatskog zabavno–glazbenog stvaralaštva. Izabrane su skladbe niza naših najboljih skladatelja, a pjevat će ih brojna poznata i popularna izvođačka imena.

Zagrebfest 2010. održat će se 26. studenoga 2010. s početkom u 20 sati u Kino dvorani Studentskog centra u Savskoj gdje se već mogu nabaviti ulaznice. (J.I.)

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

Priređivala je i koncerte vokalne lirike s popijevkama svjetskih klasika, ali i hrvatskih autora Blagoja Berse i Jakova Gotovca. Za

zasluge u promicanju hrvatske umjetnosti u svijetu dobila je Orden Danice hrvatske s likom Marka Marulića. U hrvatskoj zbog čudnih političkih prilika nije više nastupala.

SJE

ĆA

NJA

SJE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

S

JE

ĆA

NJA

violist masatoshi hirano u posjetu miroslavu miletiću u zagrebu

Japanski violist promotor hrvatske glazbe u svijetuPiše: Ana Vidić

za prisutnost glazbe hrvatskih autora na kon-certnim programima u Japanu i upoznava-

nje tamošnje publike s djelima primjerice Ivana pl. Zajca, Dore Pejačević, Antuna Dobronića i Miroslava Miletića, možemo uvelike zahvali-

ti violistu Masatoshiju Hiranu koji ih redovito uvrštava na programe svojih nastupa. Riječ je o glazbeniku rođenom 1967. u Fukuoki gdje je već kao trogodišnjak počeo učiti violinu da bi se potom, na Nacionalnom sveučilištu za lijepe umjetnosti i glazbu u Tokiju, prebacio na violu u čijem se vještinama, među ostalim, usavršavao u Dortmundu u Njemačkoj. Danas djeluje kao solist i komorni glazbenik nastupajući po cije-lome svijetu, no prije svega u svojoj domovini Japanu te u Njemačkoj gdje je upravo za studija u Dortmundu čuo za našeg violista i skladatelja Miroslava Miletića kojemu se potom javio kako bi dobio daljnju poduku iz viole. Stoga je iz Nje-mačke dolazio u Zagreb na usavršavanje, što je rezultiralo i upoznavanjem hrvatskog repertoara za violu, budući da mu je njegov profesor pred-stavio djela Borisa Papandopula, Frana Lhotke, Adalberta Markovića, Anđelka Klobučara i drugih. »Stručnjak za hrvatsku glazbu u Japanu«, kako maestro Miletić katkad naziva Masatoshija Hirana, danas doista djeluje kao gorljivi promo-tor naše glazbe na Dalekom istoku, a jedan od razloga za to jesu, kako sam Hirano pojašnjava, zemljopisne i melodijske sličnosti koje on prona-lazi između Japana i Hrvatske. Veliku pažnju Masatoshi Hirano pridaje djelima samog Miroslava Miletića. Opus našeg zasluž-nog glazbenika, dobitnika nagrade Porina 2009. za životno djelo, u čiju se čast u Sisku održava i festival Dani glazbe Miroslava Miletića, doista je bogat izazovima za violističko umijeće Masa-toshija Hirana, pa su tako među najizvođenijima njegov Ples za violinu solo, Kroateska za violu solo te Iz kajdanke Antuna Dobronića za violu i kla-vir. Svakako treba izdvojiti Uspavanku za violu i klavir koju je Miletić skladao 2001. u povodu rođenja japanske princeze Aiko, i to zahvaljujući činjenici da je Hirano studirao violu s prijesto-lonasljednikom Naruhitom. Osim što je djela hrvatskih autora izvodio po cijelome Japanu, u Fukuoki, Hirošimi, Tokiju i drugim gradovima, bilo samostalno, bilo u kombinaciji s, primjerice, djelima Dmitrija Šostakovića, Arthura Rubin-steina ili Sergeja Prokofjeva, rado ih predstavlja i drugdje u svijetu, ponajviše u Njemačkoj, ističući uvijek dobar prijem kod publike. Neke od njih je i sam obradio za svoj instrument, poput Sjetne pjesme Ivana pl. Zajca te ih uključio i u svoja dis-kografska izdanja: 2003. izašao je CD na koje-mu, uz klavirsku pratnju Marie Mikulić Štimac, izvodi djela Miletića, Zajca i Dore Pejačević, a četiri godine prije zabilježio je Miletićev Koncert za violu uz Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem Nade Matošević. Treba reći i da Masatoshi Hirano svira i nešto drukčiju violu — violu alta, većih dimenzija od standardne, za koju je svojedobno pisao Richard Wagner, no koja je danas gotovo iščezla iz upo-rabe. Kao istraživač načina sviranja i repertoara toga rijetkog instrumenta priprema i CD s dje-lima hrvatske glazbe, a nada se da će i maestro Miletić doprinjeti izboru skladbi za taj projekt.

»Stručnjak za hrvatsku glazbu u Japanu«, kako maestro Miletić katkad naziva Masatoshija hirana, danas doista djeluje kao gorljivi promotor naše glazbe na Dalekom istoku, a jedan od razloga za to jesu, kako sam hirano pojašnjava, zemljopisne i melodijske sličnosti koje on pronalazi između Japana i hrvatske.

SU

SR

ETI SU

SR

ETI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI S

US

RE

TI Koncert u Komornom ozračju u povodu 85. rođendana maestra miljenK a prohasKe

LEGENDA hRVATSKE GLAZBEPiše: Višnja Požgaj

miroslavu miletiću za 85. rođendan

Skladateljska traganja za srcu razumljivom glazbomPiše: dr. sc. Zdenka Weber

(nastavak sa str. 1)

m iljenko Prohaska ne voli kada se nje-gov stil skladanja stavlja u »ladice«.

Kako je on prvenstveno neprikosnoveni jazz glazbenik, to se na stanovit način reflektira i na njegove zabavne melodije, ali i na tako-zvanu ozbiljnu glazbu. Najvažnije je među-tim da on sklada »svoju glazbu, kako je osje-ća i kako o njoj razmišlja«. Za njega je glazba lijepa, jedinstvena umjetnost i on je prenosi s istančanim osjećajem za sklad, profinjenost i proporcije. Na radost interpreta s kojima stvara čvrsto jedinstvo i razumijevanje, na radost publike i napokon na vlastitu radost, jer on uživa u glazbi bez ostatka. Tako je bilo i na ovom koncertu, ispraćenom dugim sr-dačnim aplauzima i dodacima s jednom Bosa novom i još jednom, Intimom. Slavljenik Miljenko Prohaska zahvalio je svima, posebice vrsnim interpretima. Hrvo-je Hegedušić, predsjednik HDS–a čestitao je uglednom kolegi (koji je i sam bio u dva navrata predsjednik Društva), uručio mu po-klon i pročitao telegram čestitku gradonačel-nika Milana Bandića. Pridružujemo se i mi sa željom da nam još dugo poživi u zdravlju i da nam i dalje piše lijepu glazbu kako on to samo zna i kako to radi čitav život od 1955. (Koncert br. 1 za veliki jazz orkestar).

Dragocjene podatke o životu i radu Miljenka Prohaske objavilo je Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o. u prigodnoj programskoj knjižici urednice Erike Krpan. Knjižica, uz nekoliko im-pozantnih portreta i zapisa o skladatelju, sadrži osim programa i podataka o izvođačima, krono-logiju njegova životnog puta. Od rođendana 17. rujna 1925. u Zagrebu, učenja violine i kontra-basa, diplome na Muzičkoj akademiji, sviranja svojeg omiljenog instrumenta (kontrabasa) u Zagrebačkoj filharmoniji i drugim simfonijskim i plesnim orkestrima, u Zagrebačkom jazz kvar-tetu... Tu su i podaci o utemeljenju niza orkestara, o dugom dirigentskom stažu (Big Band Radio Zagreba, poslije RTV Zagreb i drugi orkestri). Zatim brojni nastupi i turneje u domovini i svi-jetu, društvene i sportske aktivnosti te pedagoški rad.

Miljenko Prohaska je osvojio brojne nagrade i priznanja, a nakon mirovine 1989., nastavlja djelovati kao stalni šef dirigent Plesnog orkestra Radio Zagreba.Surađivao je i sa Simfonijskim puhačkim orke-strom Hrvatske vojske, a sudjelovao je i u orga-niziranju Big Banda Hrvatske vojske. Tu je i niz jazz orkestara, zborova, komornih sastava i an-sambala. A impozantni popis Prohaskinih djela je »pokušaj da se djelomice sistematizira ogromna umjetnička građa Miljenka Prohaske. Popis je umnogome nedovršen i tek je polazišni prijedlog za daljnji rad, a temelji se dijelom na postojećoj dokumentaciji, dijelom na konzultacijama s auto-rom«. Daljnji rad na tome važnom poslu slijedi, a obljetnice su upravo prilika da se između ostalog vidi što je učinjeno, a što još nedostaje.

h rvatski skladatelj, violist i glazbeni pedagog Miroslav Miletić (Sisak, 22.

kolovoza 1925.) jedan je od naših najplod-nijih i najčešće izvođenih glazbenih autora u Hrvatskoj i u svijetu, a po dobi i jedan od najstarijih živućih skladatelja koji još i danas svojim djelima obogaćuje hrvatsku glazbu, sada već na kraju prvog desetljeća 21. sto-ljeća. Miletić je u stvaralaštvu neumoran, jednako kao što neumorno prati suvremena glazbena zbivanja i svojom nazočnošću po-kazuje veliko zanimanje za izvedbe svojih djela. Tako je i ovoga ljeta putovao na Osor-ske glazbene večeri u okviru kojih je mladi violinist Marin Maras (15. kolovoza), u no-vouvedenom koncertnom prostoru Bazilike Sv. Petra u Osoru, izveo jednu od njegovih najčešće izvođenih skladbi, Ples za violinu solo iz 1959. godine. Upravo su mu Osorske glazbene večeri ukazale posebnu čast na 32. izdanju festivala 2007. godine, kada su u sre-dištu pozornosti bila njegova djela.

Blistava edukacijaMiroslav Miletić je zagrebački đak, studirao je violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u ra-zredu Ivana Pinkave, violu u klasi Stjepana Šule-ka, a komornu glazbu kod Antonija Janigra, ali je isto tako od najranije mladosti želio upoznati što se događa u »velikom svijetu«. Tako se usavršavao u Pragu kod Ladislava Czernya (viola), a sklada-nje je, nakon privatnog učenja u Zagrebu, nasta-vio studirati u klasi Pavela Borkoveca, također u Pragu. Dirigiranje je učio od Lovre pl. Matačića u Salzburgu, a svoja je znanja dalje upotpunja-vao u raznim glazbenim središtima: elektronsku glazbu studirao je u Utrechtu (Nizozemska), a suvremenu komornu glazbu u njemačkoj Meki Nove glazbe, u Darmstadtu. Kao violist osnovao je 1960. Gudački kvartet Pro arte, s kojim je odr-žao više od dvije tisuće koncerata u Hrvatskoj, u Republikama bivše Jugoslavije i diljem svijeta, od Moskve do Tokija, a taj je komorni sastav bio najviše prepoznat kao trajni i uporni promicatelj glazbe hrvatskih skladatelja. Kao solist na violi nastupao je Miletić s hrvatskim i inozemnim orkestrima i mnogim komornim sastavima, za-lažući se uvijek na prvome mjestu za stvaralaštvo suvremenih skladatelja.

Spontana komunikacijaMiletićeva djela pokazuju uvažavanje klasičnih skladateljskih postupaka, kao i dobro poznavanje suvremenog glazbenog jezika, a sve je to oboga-ćeno posezanjem za naslijeđem hrvatskog fol-klornog glazbenog izraza kojemu je trajno blizak i privržen. Miletićev bogati opus sadrži skladbe za orkestar, koncertantne kompozicije za ko-morne sastave, brojna djela za instrumente solo, filmsku glazbu, popijevke i kantate, kao i opere, balete, mjuzikle te skladbe za djecu i zborove. Značajan mu je komorni opus u kojemu istaknu-to mjesto zauzimaju djela za gudače i za gitaru. Doista, iako ovo nije prigoda za nabrajanje po-jedinačnih opusa, valja istaći da su skladateljeva djela izvođena vrlo često jer glazbenici u njego-vim ostvarenjima trajno pronalaze mogućnosti za spontanu komunikaciju sa slušateljstvom, kao

i mogućnosti za iskazivanje interpretacijskih i tehničkih dometa.

Miletić je dobitnik značajnih nagrada i priznanja: osvojio je nagradu Zaklade Gaudeamus u Nizo-zemskoj za Koncert za violu i orkestar (1959.), na-gradu Zlatni lav u Veneciji za glazbu za film Piko (1960.), dvije zlatne medalje u Vercelliju za Diptih za violončelo i glasovir te za Suitu in modo antico za flautu i glasovir (1967.), Vjesnikovu nagradu Josip Štolcer Slavenski za skladbu Četiri godišnja doba (2002.) te Nagradu Grada Siska za životno djelo za izuzetan doprinos hrvatskoj glazbenoj umjetnosti i doprinos ugledu Grada Siska (2007.) Rodni Sisak odužuje mu se i svakogodišnjom manifestacijom Dani Miroslava Miletića (ove go-dine održani od 12. do 14. listopada).

Prostor za igruObilježavajući Miletićev 85. rođendan doista je važno naglasiti da je riječ o skladatelju izuzetno zanimljiva profila kojega jednako zanima ono novo, kao što traži i prepoznaje svoje korijene u tradiciji. Između ovih krajnosti nalazi se »prostor za igru« njegove skladateljske mašte. On najčešće stvara začudnom jednostavnošću, dokazujući u svojim djelima iskrenost iskaza naglašene spon-tanosti. Pa, ako ga kolege rado nazivaju »hrvat-skim Hindemithom«, riječ je o skladatelju za kojega je legendarni violinist Henryk Szeryng, slušajući 1985. čak 29 puta Ples za violinu solo na 3. međunarodnom violinističkom natjecanju Vaclav Huml u Zagrebu (Danza per violino solo bila je tada obavezno natjecateljsko djelo), vrlo prikladno izjavio kako se susreo s glazbom koja ima »geografsko podrijetlo«. A engleski književ-nik Allan Sillitoe ocijenio je Miletićevu glazbu kao »maštovitu, punu gracioznosti i snage«, do-dajući kako je ona »čista, jasna, prepuna zanimlji-vosti i razumljiva srcu«. S tako očitim pohvalama upućenima i od inozemnih autoriteta, moguće je zaključiti ovaj kratki hommage samo iskre-nim čestitkama za rođendan, željama za dobrim zdravljem i nadom da će Miletićevo skladateljsko pero i dalje biti aktivno.

Miljenko Prohaska je odlučio predstaviti, uz izbor izvornih komornih

djela, nekoliko antologijskih skladbi, filmskih tema i festivalskih popijevki u vlastitim komornim aranžmanima.

Miroslav Miletić

Miljenko Prohaska i sudionici koncerta u Gliptoteci HAZU

OB

LJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

DAV

OR

HRV

OJ

DAV

OR

HRV

OJ

4 5BROJ 164, LISTOPAD 2010. BROJ 164, LISTOPAD 2010.

u povodu 200. obljetnice rođenja Frédérica chopina: na tragu opere prema motivima iz njegova života

Zaboravljena opera ChopinPiše: Ileana Grazio

(tekst je u skraćenom obliku prenesen iz časopisa Dubrovnik, br. 2, 2010., u kojemu je jedan cijeli blok posvećen Chopinovoj obljetnici)

u ovoj godini cijeli svijet obilježava 200. obljetnicu rođenja Frédérica Chopina

(1810.–1849.). Održavaju se brojni koncerti (pa i oni »maratonski«), tiskaju se nova izda-nja majstorovih djela, prikazuju se filmovi o njegovu životu, priređuju se izložbe, održava-ju predavanja i slično. Međutim, o operi Cho-pin talijanskog skladatelja Giacoma Oreficea nema ni slova, ne samo kod nas već i u našem bližem i daljnjem susjedstvu. Ipak, Poljaci, revni u svemu što se tiče njihova najjačeg glazbenog brenda — Frédérica Chopina — 2. veljače 2010. u Wrocławu su premjereno pri-kazali tu komornu operu. Nakon toga, uslije-dilo je još nekoliko predstava, a ista opera će biti prikazana i u jesenskoj sezoni. Izvedbom je ravnala dirigentica Ewa Michnik, redatelj je bio Laco Adamik, scenografiju je osmislila Barbara Kędzirska, dok je Chopina tumačio poznati američki tenor i pijanist Steven Hari-sson, a ostale uloge su tumačili poljski pjevači: Mauricius Godlewski (Elio), Evgenya Ku-znetsova (Stella), Ewa Wesin (Flora), uz zbor i orkestar opere u Wrocławu. Na internetskoj stranici www.wroclaw.pl može se pročitati osvrt na predstavu opere Chopin, pod na-slovom Neortodoksna recenzija opere Chopin. Autor zaključuje: »Visoka razina izvedbe je ono što je spasilo slabosti libreta....« Časopis Pregled navodi: »Neke melodije su izvedene poput najčudesnijih Puccinijevih melodija, pa se nije ni osjetila manjkavost cijeloga djela.« Volkszeitung iz Leipziga piše: »Moramo biti zahvalni opernoj kući iz Wrocława za izved-bu opere Chopin Giacoma Oreficea. Solisti i ansambl su izvukli iz djela ono što je najbolje, a to su Chopinove melodije.« U gore navedenim osvrtima spominje se sla-bost libreta i manjkavost djela. Dakle, to se odnosi i na skladatelja Giacoma Oreficea i na libretista Angiola Orvieta. Talijanski skladatelj Giacomo Orefice (1865.–1922.) pripadao je krugu talijanskih verista, ali kao autor nije bio naročito cijenjen, dok je bio cijenjen kao profesor na Konzervatoriju u Milanu. Pisao je kritike, bio je pokretač ne-koliko glazbenih časopisa i osnivač Društva prijatelja glazbe. Bio je opsjednut životom i djelima Chopina. Putovao je na sva ona mje-

sta u kojima je boravio veliki skladatelj, a posebno je proučavao dio Chopinova života provedenog s francuskom spisateljicom Lucilom–Aurorom Du-pin, poznatijom pod pseudonimom George Sand. Godine 1901. Orefice je napisao operu u četiri čina Chopin, a svaki čin predstavlja jedno godišnje doba. Prvi čin, Božić u Poljskoj, pokazuje zimske radosti Chopina sa sestrom Stellom i prijateljima. Taj ambijent nije uvjerljiv onome tko je pročitao Mickiewieczeva Pana Taudeusza. U drugom činu se prikazuje proljeće u Parizu, a Chopin je okružen prijateljima, događa se romansa između Chopina i George Sand, a tu je i balada o hrabrim polj-skim sinovima. Treći čin je ljeto–oluja na Palmi de Mallorci, dok je četvrti čin jesen u Parizu gdje je Chopin okružen svojim najdražima: sestrom Stellom, prijateljem Elijem i jednim fratrom te je prikazana skladateljeva smrt. Čitajući libreto ra-zvidno je da opera prikazuje Chopinov život od 1826. do 1849. godine. U libretu nema jedinstva vremena i prostora, kako bi rekli strogi teoretičari drame, a nema ni zapleta radnje ni kulminacije, osim što se u 2. činu događa uzburkanost zbog smrti djevojčice i spašavanje pomoraca od oluje.Zanimljivo je da je Orefice u pisanju opere išao obrnutim putem od uobičajenog da se prvo napiše libreto, pa glazba. Dakle, on je prvo napisao glaz-bu upotrijebivši oko stotinu Chopinovih motiva iz raznih djela pretvorivši ih u arije, uz odličnu orkestraciju, a potom je skupa s talijanskim pre-voditeljem engleske poezije i esejistom Angiolom Orvietom napisao libreto koji je svojim sadržajem trebao korespondirati odabranoj Chopinovoj glaz-bi. Libreto uglavnom donosi dijaloge i monologe koji nam otkrivaju karaktere likova i njihove me-đusobne odnose. Glavni lik, Chopin, ocrtan je kao osjetljiv umjetnik–genij kojega muče mnoge dvoj-be, pati za izgubljenom domovinom i bori se kroz život u tuđini. George Sand, Chopinova dugogo-dišnja ljubavnica, u 2. je činu prikazana kao krotka žena puna razumijevanja i nježnosti, dok su mu prijatelj Elijo i sestra Stella odani do kraja, a ulo-ga fratra postaje jasna u 4. činu. Kroz cijeli libreto podcrtana je Chopinova čežnja za domovinom.Premjera opere održana je 1901. u Tetro Lirico u Milanu, nakon čega je u Italiji izvedena samo dva puta, dok je postigla veliki uspjeh diljem Europe, Južne Amerike, a izvedena je čak i u Australiji. Operu Chopin su slušali i vidjeli i Zagrepčani, jer je bila predstavljena sedam puta u Hrvatskom na-rodnom kazalištu, 1915. i 1916. godine. Hrvatska

praizvedba održana je 13. ožujka 1915., u prije-vodu Andra Mitrovića. Redatelj predstave je bio Ivo Radić, dirigent Fridrih Rukavina, dok je scenu pripremio Tomislav Krizman. Uloge su tumačili: sopranistica Engel (Flora), tenor Armidi (Cho-pin), sopranistica Žličar (Stella), bariton Bukšek (Elio) i bas Lešić (Fratar). Kroničari zagrebačkih novina su isticali veliko zanimanje publike, vrsnost izvedbe, ali o kvaliteti samog djela slagali su se u nekim elementima, dok su u drugima imali opreč-no mišljenje. Slijedi nekoliko dijelova iz osvrta. Ernest Schultz u Jutarnjem listu (Zagreb, 1915., br. 1041, str. 3) osvrt na operu započinje: »Orefice-ov Chopin može se zapravo nazvati interesantnim eksperimentom. Oreficeov rad nam se čini kao potpuri Chopinove glazbe ispod koje su stavljene riječi, a ne opera. Poznavatelju Chopinove glaz-be činit će se ovakva primjena anomalija. Ipak ne valja poreći Oreficeu neku zaslugu — njegova instrumentacija Chopinove glazbe, s obzirom na zvuk klavira, majstorski je provedena. Chopinove melodije pretočene u arije su uspješne.«Novine (Zagreb, 1915., br. 63, str. 3) u članku bez potpisa donose: »Libreto opere Chopin je dobar iako ne savršen, cijenu mu povisuje zgodno i vješto aplicirana Chopinova glazba po skladatelju Gi-acomu Oreficeu. Više bi vrijedilo da je pogođen poljski karakter u cijelosti i kod pojedinih lica, a to ne možemo tražiti od Angiola Orvieta, jer on niti je genij talijanskih libretista, nego srednja kvalite-ta. Dobro i objektivno riše on Talijan ljubav polj-skog velikana prema rodnoj grudi... Nakon smrti skladatelja aplicirati muziku iz njegovih djela na životopis njegov, iako nam se na prvi mah čini jednostavnim, nije lako. Svaka čast tome Oreficeu, on je iz pojedinih ruža što ih je ubrao iz Chopi-novog srca spleo lovor–vijenac neumrlom poljskom glazbeniku...«Obzor (Zagreb, 1915., br. 73, str. 3) također dono-si osvrt na operu bez potpisa autora u kojemu se može pročitati: »...U literarno–istorijskom pogledu Oreficeov Chopin je ponešto alegorizirana para-fraza Lisztove iluzionističke monografije. Velim ponešto alegorizirana, jer tankoćutni i fini libre-tist Orvieto uza sve svoje nastojanje nije mogao da prebrodi poteškoće što mu se stavljahu na put pri alegoriziranju jedne pojave koja nam je još tako bliska i draga kao što je Chopin. Svi nedostatci Or-vietova libreta stoje u njegovim nedosljednostima. Libreto nema u sebi toliko materijala da bi ga mo-gli smatrati nekom određenom vrstom. Začudno

je da se osobu profinjenu, boležljivo–genijalnu kao što je Chopin gurne na pozornicu nekom smjelom bezobzirnošću i otresa pelud s krila jednog takvog genija... pri prosuđivanju djela s glazbenog staja-lišta tu se Orefice ne pojavljuje kao skladatelj već majstor orkestracije. Pretočiti zvuk klavira u orke-star je degenerativno u pogledu muzičke estetike. Orefice je znao da će upasti u trivijalnost donoseći samo melos Chopina. Ipak treba priznati da dojam nije neugodan.«Agramer Tagblatt (Zagreb, 1915., br. 61), u tekstu, ponovo bez potpisa autora donosi: »Orvieto prika-zuje neke momente iz Chopinova života. Osobe su više–manje alegorično predstavljene, libretista je nastojao da iz muzike dobije poeziju što je logič-no nemoguće. Predstavljen je subjektivitet velikog majstora. Chopinova djela stvorena za piano ne podnose instrumentaciju, jer gube od svoje raskoši originalnosti. Kantilene većma sviraju violine, a ponekad i drveni puhači. Limeni puhači se javljaju samo u dramatičnim situacijama. Ima mjesta koja zvuče dosta prazno, ne dostaje dubine. Duo Flore i Chopina u 2. činu stvara lijep dojam. Djelo je pri-kazano na našoj bini u ozbiljnoj pripremi.«Bez obzira na kritike možemo zaključiti da je opera Chopin Giacoma Oreficea punila teatar jer Chopinova glazba i njegov život uvijek izaziva-ju zanimanje. To nije jedina zaboravljena opera koja se odnosi na djelo i život velikog skladatelja. Naime, još jedna opera s istim sadržajem postoji pod nazivom Bijeli orao, a napisao ju je mađarski skladatelj Raoul Maria Mader (1856.–1940.). I u ostavštini Manuela de Falle nađena je nedovršena opera o životu Chopina, s naslovom Fuego fatuo. Prema posljednjim informacijama, u Varšavi će do kraja godine biti prikazana opera Zima na Majorki autorice Marte Ptašinske koja je profesorica kom-pozicije na Sveučilištu u Chicagu.

OB

LJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

hrvatsKi sKladatelji na 61. dubrovačKim ljetnim igrama

Od Sorkočevića do Seletkovića i BradićaPiše: Ileana Grazio

poznato je da se proces kontinuiranog predstavljanja djela hrvatskih skladatelja

u programima koncertnih sezona, na festi-valima i na gostovanjima u inozemstvu ne provodi dosljedno, već se uglavnom svodi na individualne kontakte skladatelja i umjetni-ka. Na sastancima relevantnih institucija koje to planiraju iznose se prijedlozi, zaključci, ali većina toga ostaje »mrtvo slovo na papi-ru«, kada su u pitanju ne samo izvedbe djela hrvatskih skladatelja, nego i njihovo tiskanje te izdavanje CD–ova. Opći je dojam da ne činimo dovoljno da populariziramo domaće glazbeno stvaralaštvo.Kroz 60 godina Dubrovačkih ljetnih iga-ra, hrvatsko glazbeno stvaralaštvo je živjelo na margini, a kad bi odzvonili zvuci neke skladbe, publika je obično bila oduševljena, a stranci su čak tražili snimke skladbi kojih većinom nije bilo.

Služiti svesrdno autoru U ovogodišnjoj festivalskoj sezoni, u glazbe-nom programu su izvedena djela u širokom povijesnom rasponu, od početaka hrvatske instrumentalne glazbe predstavljene Antu-nom i Lukom Sorkočevićom, do dvije prai-zvedbe suvremenih skladatelja, Srećka Bradi-ća i Krešimira Seletkovića.

Zanimljiva je činjenica da su dva inozemna an-sambla izvela naša djela dajući svojevrsnu lekciju o vrijednosti djela hrvatskih skladatelja. Tako je 3. kolovoza u Atriju Kneževa dvora Leipziški gudač-ki kvartet, uz druga djela iz europske glazbene ri-znice, praizveo skladbu 4 (Four) za gudački kvartet Krešimira Seletkovića, inače izvanrednog profeso-ra na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Skladatelj je dobitnik više nagrada, skladbe su mu izvođene ne samo u domovini već i u inozemstvu, a 4 (Four) je desetominutno djelo koje tvore četiri međusobno povezana dijela. Posvećeno je četvorici glazbenih velikana: Johannu Sebastianu Bachu, Dmitriju Šostakoviču, Arnoldu Schönbergu i Beli BartÓku. Uvodni dio skladbe počiva na lirskim akordičnim pomacima, što se pretače i u drugi dio, treći ima plesni karakter gdje ritam snažnije pulsira, dok završni fugato podsjeća na Schönbergov govor-ni pjev. Kako bi podcrtao jedinstvo cikličnosti u programskoj knjižici, Seletković navodi: »Četiri posvete, četiri autora, četiri imena, četiri svijeta, četiri glazbenika, jedno tijelo, neizostavan peti svi-jet....« Članovi Leipziškog gudačkog kvarteta kao da su bili prožeti jedinom mišlju: služiti svesrdno autoru i njegovom djelu, odnosno služiti umjetno-sti. Publika je dugim pljeskom nagradila izvođače i autora koji je bio nazočan na koncertu.Drugi inozemni ansambl, s kojim je kao solist nastupio Radovan Vlatković (a možda je i su-djelovao u kreiranju programa), bio je komorni

orkestar Wiener Concert–Verein. Ovaj ugledni ansambl je izveo sve simfonije Luke Sorkočevića (1733.–1789.), onako kako je zapisano u originalu, s neznatnim dopunama. Tehnički izvedba je bila na visini, ali nama, naviknutima slušati ta djela u obradi Stjepana Šuleka, ponuđena je inačica djelo-vala dosta »suho«.

Zadovoljni BradićPoznati promotori hrvatskih skladatelja, Vladimir Krpan i Tonko Ninić, na programu koncerta an-sambla Trio Orlando (18. srpnja), uz Beethovena i Brahmsa, izveli su Sonatu za glasovir, violinu i violončelo u g–molu Lukina sina Antuna Sorko-čevića (1775. — 1841.). U arhivu samostana Male braće u Dubrovniku sačuvan je izvornik pod na-slovom Sonata per Violino, Violoncello e Pianoforte, a 1975. djelo je objavio Muzikološki zavod Muzičke akademije u Zagrebu, u obradi skladatelja Mile Cipre. Budući da su se sačuvale samo pojedine dionice, a na jednom arku notnog papira bio je zapisan naslov Trio, ali bez notnoga teksta, Milo Cipra, držeći se Sorkočevićevih harmonija, rekon-struirao je djelo, dok su Vladimir Krpan i Tonko Ninić neke dionice uredili prema vlastitom tuma-čenju izvornika. Trio Orlando je besprijekorno, tehnički i stilski glazbu iznio publici.Moramo priznati da je Cantus Ansambl s dirigen-tom Berislavom Šipušom na svojim nastupima,

uz apartna djela iz svjetske literature, programe Dubrovačkih ljetnih igara obogaćivao i hrvatskim skladateljima. Tako je i ove godine, 16. kolovoza, praizveo Koncert za flautu i orkestar višestruko nagrađenog skladatelja Srećka Bradića, a solist je bio ugledni talijanski flautist Roberto Fabbriciani. Djelo je nastalo ove godine i sastoji se od tri slična odsjeka. Ono što je pamtljivo jest markantni na-stup udaraljki koje se više puta javljaju u dijalogu s ostalim instrumentima, među kojima su klavir i flauta solo. U jednom dijelu dominira flauta, dok je završetak reminiscencija početka. Izvedba je te-kla odlično: flautist Roberto Fabbriciani pokazao se kao veliki majstor svog instrumenta, a dirigent Šipuš je kreativnom rukom fiksirao svaku frazu, uz dojam da je prema solistu bio veoma fleksibilan. Publika je dugim pljeskom iskazala odobravanje, a skladatelj Bradić zadovoljno je zahvaljivao izvođa-čima i publici.I ovi mali, ali uspješni prilozi izvedbi hrvatskih skladatelja na našem najuglednijem ljetnom fe-stivalu ukazuju na potrebu da bi glazbeni direktor Dubrovačkih ljetnih igara morao poticati izvođače da u svoje programe uvrste djela nacionalne lite-rature. Dobro bi bilo kad bi na svakom koncertu Dubrovačkih ljetnih igara postojao prodajni stol s CD–ovima na kojima su snimljena djela hr-vatskih skladatelja, ali to je već stvar dogovora s izdavačima.F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

Frédéric Chopin

započela jubilarna 150. godina hrvatsKog narodnog K a zališta u zagrebu

682 izvedbe opere Nikola Šubić ZrinjskiPiše: Jagoda Martinčević

s mnogo emocija dočekana je prva pred-stava u novoj sezoni Hrvatskog narodnog

kazališta u Zagrebu. Na rasporedu se 24. ruj-na, nakon dulje stanke, našao omiljeni Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca, prva izvedba u obljetničkoj 150. godini postojanja nacionalne kazališne kuće. Naše najstarije kazalište bilje-ži svoju povijest od 1860. godine kada je 24. studenoga, u staroj zgradi na gornjogradskom Markovu trgu, glumac Vilim Lesić općinstvu obznanio da će se od tada predstave igrati na hrvatskom jeziku. Deset godina kasnije, 2. listopada 1870., praizvedena je Zajčeva ope-ra Mislav i taj se datum službeno bilježi kao početak djelovanja hrvatske opere. Prethodili su mu igrokazi Graničari i Crna kraljica Josipa Freudenreicha te neke operetne izvedbe, no tek je dolaskom Zajca u Zagreb, u to vrijeme u Beču već uvažena operetnog skladatelja, započela profesiona-lizacija ansambla i izgradnja repertoara. Od tada, opera HNK, uz dva prekida (1889.–1893. i 1902.– 1909.), djeluje kontinuirano do danas, prolazeći kroz niz različitih raz-doblja u svojoj dugoj povijesti. Ono prvo, Zajčevo doba, koje traje punih 19 godina, važno je jer se u njemu postavljaju te-melji profesionalnih ansambala zbora i orke-stra, kao i repertoar koji vrlo brzo donosi broj-ne svjetske naslove, a pojavljuju se i prva velika pjevačka imena, Milka Trnina i Josip Kašman, koji kasnije postaju međunarodne operne zvi-jezde. Prva talijanska opera izvedena na hr-vatskome jeziku je Verdijev Trubadur (1871.), prva slavenska je Smetanina Prodana nevje-sta, a prva francuska Gounodov Faust. Zajc postavlja i brojna svoja djela, među mnogima i Nikolu Šubića Zrinjskog 4. studenoga 1876. godine koji do danas, s ukupno 682 izvedbe, ostaje trajno u repertoaru. Nova zgrada današ-njega Hrvatskog narodnog kazališta svečano je otvorena 14. listopada 1895. prikazom Slava umjetnosti Stjepana pl. Miletića i osmom sli-kom Zrinjskoga.

Slijedeće razdoblje obilježit će intendatura Stjepa-na pl. Miletića i ravnatelja opere, dugogodišnjeg dirigenta Nikole Fallera. U to se vrijeme repertoar proširuje zahtjevnim naslovima kao što su Beetho-venov Fidelio, Wagnerov Tannhäuser i Puccinijeva La bohème koja se u Zagrebu izvodi 1898., samo dvije godine nakon torinske praizvedbe. Na sceni je konačno i Porin Vatroslava Lisinskog koji 2. li-stopada 1897. dočekuje praizvedbu 46 godina na-kon što je napisan!

Spona s operom u EuropiStanka dulja od desetljeća nastaje u hrvatskom re-pertoaru sve do nove uspostave Opere kada se 1911. pojavljuju praizvedbe opera Povratak Josipa Hatzea i Oganj Blagoja Berse, djela koja, za ono vrijeme u

nas, nastoje suvremenijim autorskim rukopisom us-postaviti sponu s operom u Europi. Među brojnim događanjima toga razdo-blja posebno se ističu tri svjetska gostovanja: 1910. Franz Lehàr dirigira izvedbu svoje operete Grof Luxemburg, dvije godine kasnije za pultom orke-stra Zagrebačke opere je Eugen d’Albert koji ravna izvedbom svoje opere Kći mora, a 1916. pojavljuje se i slavni Richard Strauss

kao dirigent Kavalira s ružom!Daljnjim tijekom povijesti, opera HNK–a bilježi nekoliko velikih razdoblja u kojima se, uz svjetski repertoar, sustavno njeguje i hrvatska opera i ope-reta. Autori su Božidar Širola, Fran Lhotka, Petar Konjović, Krešimir Baranović, Lujo Šafranek–Kavić, Antun Dobronić i Krsto Odak, sa svojom jedinstvenom operom Dorica pleše te Srećko Al-bini s Barunom Trenkom i Ivo Tijardović s Malom Floramye i Spli’skim akvarelom. Godine 1935. na sceni je Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca koji, uz Zajčeva Zrinjskog, do danas ostaje najizvođenijom hrvatskom operom. Dominantna je ličnost Kreši-mira Baranovića, ravnatelja Opere i dugogodišnjeg dirigenta, a svoje prve dirigentske uspjehe postiže i Lovro pl. Matačić. U Baranovićevoj eri zabilježeno je i atraktivno gostovanje najvećega svjetskog basa, Rusa Fjodora Šaljapina, koji 1934. godine tumači svog proslavljenog Borisa Godunova.

Ratne godine obilježit će u hrvatskom repertoaru opera Sunčanica (1942.) nadasve plodnog skladate-lja i dirigenta Borisa Papandopula, a zatim slijedi razdoblje Milana Sachsa, ravnatelja Opere i diri-genta, u kojemu se pojavljuju autori suvremenijeg skladateljskog rukopisa. To su Ivan Brkanović s Ekvinocijem (1950.) i Natko Devčić s Labinskom vješticom (1957.), od stranih Maurice Ravel sa Sa-tom Španije (Španjolski sat), Igor Stravinski sa Živo-tom razvratnika (1954.) i Sergej Prokofjev s Vjenča-njem u samostanu (1959.). Iznimno je važna i pojava dviju opera Stjepana Šuleka: Koriolan (1958.) i Oluja (1969.).Ozračje suvremenog repertoara, domaćih i stranih naslova, omogućuje u narednom razdoblju i pojava Muzičkog biennala Zagreb 1961. godine, u kojem opera HNK–a trajno sudjeluje s novitetima naših autora. Među ostalima, to su Milko Kelemen s Novim stanarom (1965.) i Opsadnim stanjem (1971.), Ivo Malec s glazbenim plakatom Sam protiv svih (1972.), Igor Kuljerić s operama Moć vrline (1977.) i Richard III (1987.), Ruben Radica s Prazorom (1991.), Miro Belamarić s djelima Ljubav don Per-limplina i Priče iz bečke šume (1997.), Stanko Horvat s Preobražajem (1997.), Zoran Juranić s Pričaj mi o Augusti (1999.), Krešimir Šipuš s Mladom ženom (1999.), sve do Srećka Bradića i njegovim djelom Crux dissimulata (2009.).Važno je istaknuti da je opera Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu tijekom svoje duge povijesti sustavno pratila rad hrvatskih skladatelja postavlja-jući praizvedbe, odnosno posežući za baštinom. To nas vraća Zajčevu Zrinjskom koji se, kao i Gotovčev Ero, pojavio u svečanoj 150–toj sezoni kazališta, na čijoj su sceni oba djela praizvedena. Obnovljeni, umiveni Zrinjski u režiji Krešimira Dolenčića, pod dirigentskim vodstvom Josipa Šege, u scenografiji Dinke Jeričević, kostimima Ikre Škomrlj i Dženise Pecotić te koreografiji Sonje Kastl, reprezentativna je predstava koja otvara mogućnosti mnogim no-vim pjevačkim imenima. Uz Sinišu Hapača, Vi-tomira Marofa i Davora Radića u naslovnoj ulozi te Ivanku Boljkovac, Valentinu Fijačko, Ivicu Či-keša, Domagoja Dorotića i Stjepana Franetovića koji su pjevali na prvoj ovosezonskoj predstavi, najavljeni su brojni mladi pjevači koji će se izmje-njivati u tumačenjima omiljenih Zajčevih likova, baš kao što su to činile mnoge generacije vokalnih umjetnika prije njih. To je svakako zalog buduć-nosti ansambla Opere koja obilježava obljetnicu u 150. godini proslave Hrvatskoga narodnog kaza-lišta u Zagrebu.

OB

LJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

big band hrt–a i gudači simFonijsKog orKestra hrt–a , studio bajsić hrt–a , 22. rujna 2010.

Večer Ladislava FidrijaPiše: Dinko husadžić Sansky

pedeset godina aktivno živjeti jazz, nije mala stvar. Rijetkima to uspijeva, a još

je manje onih koji pet desetljeća to uspješno rade. Ladislav Laci Fidri, krilničar, trubač, sklada-telj i aranžer, pjesnik lirskog trubačkog tona, čovjek je — epoha. Glazbenik je to poput en-ciklopedije ili velike knjige jazz povijesti, ali za razliku od onih koje desetljećima skupljaju prašinu po policama i rijetko se čitaju, Fidri je i dalje, tek nedugo otisnuto, sjajno i tvrdo uko-ričeno izdanje u kojemu iščitavamo sve tajne jazz svemira.Kao jazz mladac nastupio je i s Louisom Arm-strongom, a popis glasovitih jazzista s kojima je svirao, tražio bi zaseban članak. Skladao je preko 400 kompozicija, pisao za mnoge jazz pjevače i pjevačice, aranžirao, ravnao big bandovima, uspješno nastupao u manjim jazz sastavima.Koncert u Studiju Bajsić HRT–a od prvoga je tona dao naslutiti kako svjedočimo odličnoj glazbenoj večeri. Gordana Kovačić nadahnuto je vodila program, uz najave skladbi i razgovo-re s glazbenicima. Izmamila je od Fidrija puno iskrenosti i emocija, stvarajući intiman ugođaj koji je upotpunjavao ono što je svirano.Prvi dio koncerta bio je posvećen albumu Memories. Liričan i moćan zvuk — Gudači s Big bandom HRT–a i skladbama Ladisla-va Fidrija odlično se slažu i bogato zvuče, što

je naglasila dvorana sjajne akustike, tako da smo skladbe For All We Know, Uspomene, Forever i Star-dust doživjeli bolje nego slušajući CD, a u Stray-hornovoj Lush Life, Fidri nas je ugodno iznenadio kad je zapjevao.

Dirigent Saša Nestorović dao je sebe ravnajući orkestrom i svirajući upečatljive solo dionice alt i tenor saksofona, razgovarajući s Fidrijem, prepu-štajući se radosti iskrena muziciranja.

U nastavku je nastupila velika dama našega jazza — Zdenka Kovačiček, dugogodišnja Fidrijeva su-radnica. Doista joj leži pratnja Big banda, a osobito su How High the Moon i Sweet Georgia Brown zapa-lile publiku. Svih pet standarda koje je izvela, aran-žirao je Fidri i to im je dalo onaj fidrijevski ugođaj

i poetičnost koju smo čuli i u autorskim skladbama s CD–a Memories.

Nakon stanke, mali vremeplov iz bogata Fidrijeva opusa. Čuli smo izvedbe skladbi Song for Dizzy, Sweet Dreams, pa glasovitu Morning Star, znanu s istoimena CD–a kojega je Fidri objavio prije dese-tak godina.

Finale koncerta bio je rezerviran za Blues, kao po-tvrda iskrena i uigrana sviranja. U punom Bajsiću, zadovoljna publika, veliki pljesak, uz više od dva sata svirke. Bila je to večer kakvu je Ladislav Fidri zaslužio. Šteta je da u publici nije bilo više naših jazzista, jer od Fidrija se uvijek ima nešto novoga naučiti.

KO

NC

ER

TI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI

Opera hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu tijekom svoje duge povijesti,

sustavno je pratila rad hrvatskih skladatelja postavljajući praizvedbe, odnosno posežući za baštinom. To nas vraća Zajčevu Zrinjskom koji se, kao i Gotovčev Ero, pojavio u svečanoj 150. sezoni kazališta na čijoj su sceni oba djela praizvedena.

Ladislav Fidri, Big band HRT–a i Gudači simfonisjkog orkestra HRT–a

svečana dvorana zadarsKog sveučilišta , 27. lipnja 2010.

Revija mladih pijanistaDjela suvremenih hrvatskih skladatelja na prvome u nizu planiranih koncerata u Zadru, u suradnji s Muzičkom akademijom u Zagrebu

Piše: Ana VidićSvečana dvorana zadarskog Sveučilišta u Zadru, u nedjelju, 27. lipnja, bila je poprištem prvoga od niza planiranih koncerata kojima studenti Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu predstavljaju djela suvremenih hrvatskih skladatelja. Na čelu s idejnom začetnicom i voditeljicom projekta Katarinom Krpan — pijanisticom i docenticom na klavirskom odjelu zagrebačke Muzičke akademije te u zajedničkoj organizaciji s koncertnom poslovnicom Art Agent i Hrvatskom kazališnom kućom iz Zadra, uz potporu Ministarstva kulture, sedam je studenata, mahom iz klase Katarine Krpan, ali i Pavice Gvozdić te Đorđa Stanettija, izabralo djela osam hrvatskih suvreme-nih autora. Predstavili su ih gorljivim zanosom mla-dih glazbenika na početku karijere, u zacijelo vrlo poticajnom okružju dvorane zadarskog fakulteta s pogledom na zadarski kanal u ljetno predvečerje.

Raznoliki ugođajiPrisutni su tako mogli čuti svojevrstan presjek kla-virskog stvaralaštva naših najistaknutijih i najizvođe-nijih skladatelja srednje i mlađe generacije; izbor je dakako mogao biti i drugačiji, što svakako svjedoči o bogatstvu njihova nadahnuća. Našli su se tu tako Dubravko Palanović, Vjekoslav Nježić, Mladen Tar-buk, Srđan Dedić, Krešimir Seletković, Sanja Dra-kulić, Berislav Šipuš i Ivo Josipović koji je bio zastu-pljen s dvije skladbe. Njegov Passo sempio za klavir četveroručno iz 2003. u izvedbi Ane Lucić i Vlatke Peko, studentica 3., odnosno 4. godine, otvorio je koncertnu večer u vedroj maniri pitkog i duho-vito iskorištenog četveroručnog klavirskog sloga. Skladnu suradnju za klavirom, djevojke su potom nastavile i u Preludiju skladatelja i kontrabasista Dubravka Palanovića, djelu meditativnog ugođaja

i diferenciranih dubokih i visokih registara klavira, praizvedenom prije dvije godine na 45. glazbenoj tribini u Puli. As the Time... naslov je skladbe Vje-koslava Nježića koju je, dojmljivo izmjenjujući brze, energične i polagane dijelove studiozne progresije, predstavio Ante Sladoljev, student 4. godine. U sjećanje na hrvatskog političara, esejista, filozofa, govornika i pjesnika Vladu Gotovca koji je preminuo 2000. godine, dirigent i skladatelj Mladen Tarbuk napisao je skladbu Za Vladu čiji je zahtjevan sadržaj iznijela Katarina Sobočan (1. godina studija). Srđan Dedić bio je, pak, zastupljen uratkom All That Blues iz 2000., u izvedbi Vlatke Peko. Bartolomej Stanko-vić (4. godina), s entuzijazmom je odsvirao Neuro-sis Krešimira Seletkovića iz 1995., jedno od rijetkih ostvarenja hrvatskog pijanističkog stvaralaštva koje je doista zaživjelo na repertoarima izvođača. Slično se može reći i za atraktivnu Diabolezzu Ive Josipovića u čijemu se tumačenju rukopisa još jed-nom okušala Vlatka Peko, a potom je četveroručni slog ponovno zazvučao pod prstima studentica 1. godine — Katarine Sobočan i Lucije Majstorović u skladbi City Sanje Drakulić, praizvedenoj 2005. na Muzičkom biennalu Zagreb, da bi zaključak stigao u formom preglednom i ekspresijom bogatom djelu naslovljenom Ricercare Berislava Šipuša, u nadah-nutoj izvedbi Jelene Pavić (4. godina).

Šipušev Ricercare je, primjerice, 2000. praizvela upravo pokretačica ovog projekta — Katarina Kr-pan. Gorljiva promicateljica nacionalnog stvaralaš-tva kako na koncertima tako i na području disko-grafije, svojim je nastojanjima pridodala još jedan vrijedan doprinos, značajan ne samo na razini pro-moviranja novijeg hrvatskog klavirskog repertoara, već i kao poticaj mladim, budućim pijanistima za što motiviranije usvajanje rukopisa naših suvremenih autora, a onda i za što učinkovitije skretanje pažnje javnosti prema njihovim djelima.

Vlatka Peko i Ana Lucić

KO

NC

ER

TI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI

DAV

OR

HRV

OJ

6 7BROJ 164, LISTOPAD 2010. BROJ 164, LISTOPAD 2010.

nenad marčec, glavni direKtor hds zamp–a, izabran za predsjedniK a europsKog vijeća naše Krovne udruge cisac

hrvatska može ravnopravno stajati uz razvijene i napredne europske zemlje na nedavno održanom Europskom Vijeću Međuna-

rodne konfederacije društava autora i skladatelja (CI-SAC) u Istambulu, Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP–a, izabran je za njegova predsjednika. Europsko Vijeće CISAC–a okuplja 80 društava za zaštitu autorskih prava s područja glazbe, drame, književnosti, audiovizual-

nih djela, fotografije i likovne umjetnosti iz svih europskih država. Ono koordinira njihov rad i razvija suradnju, po-sebno vezanu uz aktivnosti Europskog parlamenta i Eu-ropske Komisije na području autorsko–pravne zaštite, a svojim članovima pruža i profesionalnu potporu. Zahvaljujući na kandidaturi i izboru, Nenad Marčec po-sebno je istaknuo kako vjeruje da će, s obzirom da i sam dolazi iz društva čija zemlja nije članica EU, na najbolji mo-gući način voditi ovo Vijeće kako bi i ostalim društvima iz zemalja koja nisu u članstvu Unije pomogli da se poslovno razviju te da razinu zaštite autorskih prava u svojim zemlja-ma podignu na što viši stupanj.Predsjednik Upravnog odbora CISAC–a i dosadašnji predsjednik Vijeća Kenth Muldin, direktor švedskog druš-tva STIM, tom je prigodom izjavio da vjeruje da je glavni direktor HDS ZAMP–a Nenad Marčec, s obzirom na svoju predanost CISAC–u i upravljačkim sposobnostima koje posjeduje, kao i stupnju razvijenosti, transparentnosti i uspješnosti HDS ZAMP–a i njegovoj suradnji s drugim društvima, u ovome trenutku savršeni izbor za predsjedni-ka Europskog Vijeća CISAC–a. S obzirom da je vrlo rijedak slučaj da se na vodeće mjesto Vijeća imenuje direktor društva iz male zemlje te imaju-ći u vidu i činjenicu da će aktualna događanja unutar EU, u koja je svakako uključen i CISAC, zasigurno odrediti i daljnje funkcioniranje sustava kolektivnog ostvarivanja pra-va, ovo je nedvojbeno pokazatelj da Hrvatska, ukoliko želi, može ravnopravno stajati uz razvijene i napredne europske zemlje.

O CISAC–uPod predsjedništvom Robina Gibba, legendarnog pjevača i skladatelja Bee Geesa i Hervéa Di Rose, francuskog likov-nog umjetnika i slikara te suosnivača umjetničkog pokreta »Figuration libre«, CISAC — Međunarodna konfederacija društava autora i skladatelja — ima za cilj podići razinu pri-znavanja i zaštite autorskih prava diljem svijeta.U globalnom i digitalnom svijetu, CISAC–ova glavna mi-sija je ojačati međunarodnu mrežu autorskih društava, biti njihovim glasnogovornikom u svim međunarodnim deba-tama i ojačati pravo autora da žive od svojega kreativnog stvaralaštva.Okupljajući 225 autorskih društava iz 118 zemalja svijeta, CISAC predstavlja više od 3 milijuna autora i izdavača au-torskih djela s područja glazbe, drame, književnosti, audio-vizualnih djela, fotografije i likovne umjetnosti.Osnovan 1926. godine, CISAC je nevladina, neprofitna organizacija sa sjedištem u Francuskoj i regionalnim uredi-ma u Čileu, Mađarskoj, Singapuru i Južnoj Africi. (Marina Ferić Jančić)

zamp i WeeKend media Festival

Nenad Marčec sudjelovao na jednom od najuspješnijih panela WMF–a

Treći po redu Weekend Media Festival (WMF), održan krajem rujna u Rovinju, ponovno je okupio stručnjake iz područja medija, marketinga, oglašavanja, odnosa s javnošću te mnoge zainteresirane za brzorastuće promjene čiji smo svakodnevni svjedoci, upravo u tim područjima. Osim predavanja i radionica posvećenih tematici kako se mediji mijenjaju, je li »offline« oglašavanje mrtvo i kako se boriti ili prilagoditi zahtjevima tržišta koje diktiraju nove tehnologije,

održan je i panel na temu copyrighta, odnosno autorskog prava. Panel pod nazivom Evolucija copyrighta, u iskusnoj moderatorskoj režiji Tome Johannesa in der Mühlena iz IDM Musica, pokušao je dati odgovore na pitanja pred kakvim se izazovima na globalnoj razini nalazi autorsko pravo i sustavi njegove zaštite. Na panelu su, uz Nenada Marčeca, glavnog direktora ZAMP–a, sudjelovali Igor Gliha, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i Katarina Delfin Kanceljak, odvjet-nica i pravna savjetnica Hrvatske glazbene unije. Revolucija ili bolje rečeno, evolucija autorskog prava, u snažnoj je sprezi s trendovima poput file–sharinga. U današnje vrijeme lakše je nego ikada besplatno doći do željene glazbe, filmova, fotografija i ostalih autorskih djela. Jedan od problema kojega sugovornici vide kod rasta trenda zloupotrebe intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj, uz needuciranost šire javnosti, gdje se ipak vide neki pozitivni pomaci, jest nedostatak kva-litetnog sadržaja i servisa za legalni download na hrvatskom tržištu, što je Nenad Marčec posebno naglasio. Panel se, uz mnoga pitanja zainteresirane publike, dotaknuo i tematike nositelja prava, što je posebno zanimalo fotoreportere, zatim problema »preuzimanja« novinarskih tekstova od strane raznih internetskih izvora, problematike creative commonsa te načina zloporabe intelektualnog vlasništva općenito. (A.K.)Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P

aKcija »stop pirati«

UNIšTENO VIšE OD 100 TISUĆA KRIVOTVORENIh DVDR–a, CDR–a, VhS–a I AUDIO KAZETAPiše: Marina Ferić Jančić

v iše od 100 tisuća piratskih DVDR–a, CDR–a, VHS–a i audio–kazeta s fil-

movima, računalnim programima i glazbom, kao i 50 tisuća ostalih predmeta vezanih uz njih, javno je uništeno 5. listopada 2010. na poligonu Jadran filma u Zagrebu. Uništenje krivotvorina koje su naložili sudovi nakon provedenih više od tri stotine pravomoćno

dovršenih kaznenih postupka, pratili su hr-vatski umjetnici, kao i predstavnici filmske, glazbene i softverske industrije, državnih institucija i veliki broj medija.Ovim javnim uništavanjem krivotvorenih nosača, započela je akcija »Stop pirati« u ko-

joj su se okupile glazbene udruge, kao i udru-ge redatelja i dramskih umjetnika te društva za zaštitu audiovizualnih djela i računalnih programa. Cilj akcije je hrvatske građane traj-no educirati o štetnosti piratstva za kreativni i gospodarski razvoj društva, kako bi se u Hr-vatskoj što više smanjile njegove izrazito visoke stope. Naime, s obzirom da su stope piratstva, u nama susjednim zemljama i zemljama EU, znatno niže, smanjenje stope piratstva u ze-mlji, prije našeg ulaska u Europsku Uniju, od izuzetne je važnosti. To je važno za Hrvatsku, ali i za Uniju u kojoj su odavno prepoznali ogromne materijalne štete koje piratstvo nosi, kao i činjenicu da je ono vrlo opasna kočnica za gospodarski i društveni razvoj.Naime, pojam piratstva, koji može zazvučati romantično, podsjećajući na pothvate gusara

(što nije) koji su plovili preko sedam mora, iza sebe krije ozbiljan problem koji šteti i po-jedincima i društvu u cjelini. Današnji pirati — nimalo romantično — paraziti su koji žive na račun kreativnosti, talenta, poduzetnosti i ulaganja drugih. Procjena je da je u Hrvatskoj stopa piratizaci-je filmskih djela na otprilike 65% do 70% od njihove ukupne konzumacije, iz čega je više nego očito da su gubici za ovu industriju vrlo značajni. Kada je riječ o glazbenim djelima, stopa pi-ratizacije u Hrvatskoj putem interneta prelazi

90%, dok se ona koja se odnosi na klasično piratstvo, kreće oko 25%. Financijski gubitci za glazbenu industriju, autore, izvođače, ali i državni proračun, godišnje su veći od 150 mi-lijuna kuna.Stopa nelicenciranog softvera na osobnim računalima (PC) u Hrvatskoj iznosi 54%, a samo komercijalna vrijednost nelicenciranog softvera tijekom 2009. godine iznosila je 349 milijuna kuna.Ovako visoke stope piratstva u našoj zemlji, pored ogromnih financijskih šteta koje na-nose, ujedno su i kočnica dolasku međuna-rodnih servisa za legalni download autorskih sadržaja.

Piratizacijom ne gube samo industrije uteme-ljene na autorskom pravu koje u Hrvatskoj, prema istraživanju Državnog zavoda za inte-lektualno vlasništvo (DZIV–a), godišnje ge-neriraju oko 4,3% BDP–a. (Usporedbe radi, treba istaknuti da, na primjer, hoteli i restora-ni zajedno, prema istom istraživanju, godišnje generiraju oko 3,59% BDPa, a obrazovanje oko 4,5% BDPa.) Značajna sredstva gubi i državni proračun i svi građani. Naime, pirat-stvom se onemogućava povećanje zapošljava-nja u ovoj branši koja, prema istom istraživa-

nju, zapošljava gotovo 5% ukupno zaposlenih u zemlji. Državni proračun, pak, gubi novac jer ne ubire PDV, porez na dobit ili porez i prirez na dohodak te doprinose za mirovin-sko i zdravstveno osiguranje, koji bi ostvarili zaposleni u ovim industrijama.Akcija »Stop pirati« nastavit će se i kroz druge manifestacije s ciljem promoviranja važnosti poštivanja intelektualnog vlasništva kako bi se ono više cijenilo i percipiralo, kao i svako drugo vlasništvo (nečija imovina), a piratstvo što više suzbilo. Iznimno veliki broj novinara u Jadran filmu,

kao i veliki broj pozitivnih medijskih priloga, pokazao je da smo uspjeli dobiti pažnju me-dija koji su pokazali iznimno zanimanje za ovu temu. Upravo je na takvim događanjima i akcijama doprinos samih autora i nositelja prava neprocjenjiv i nužan. Svojom pojavom, autori javnosti šalju jasne poruke da iza au-torskih djela stoje osobe koje su ih stvorile i koje od svojega rada — kao i svi ostali ljudi — žele živjeti. Nadamo se da će se naši članovi i ubuduće u još većem broju odazvati pozivu Službe ZAMP–a i uključiti u događanja čija je zadaća podizanje razine javne svijesti o važ-nosti poštivanja prava autora.

Svojom pojavom na ovakvim događanjima autori javnosti šalju jasne

poruke da iza autorskih djela stoje osobe koje su ih stvorile i koje od svojega rada — kao i svi ostali ljudi — žele živjeti.

Nenad Marčec

ZA

MP

Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P Z

AM

P

antonija šola:»Na manifestacija-ma na kojima go-stujem i na svojim koncertima uvijek okupljenima, odra-slima i djeci, ističem

važnost zaštite autorskih prava i objašnjavam da su glazbena djela naše vlasništvo, baš kao i svako drugo vlasništvo. Bez shvaćanja građana da je piratstvo krađa, neće biti moguće smanjiti ovako visoke stope piratstva. Zato je posebno potrebno da i mi — autori — budemo promo-tori važnosti poštivanja intelektualnog vlasništva i uključimo se u ovu i ostale slične akcije. Kad pro-budimo svijest ljudi, kada društvo shvati da je to što pirati rade loše i kad pirati i piratstvo naiđu na osudu okoline, znat ćemo da smo uspjeli «.

hus: »Često se zaborav-lja da su neki ljudi glazbena djela skla-dali i napisali, da je netko to pjevao, da je netko odsvirao i da svi ti ljudi zapravo

od svoje glazbe žive. Mi smo poduzetnici, kao i ostali poduzetnici na tržištu i kada se naša djela piratiziraju, ona se za-pravo kradu. Jednostavno, to je sasvim isto kao da čovjek dođe kod, na primjer, postolara, uzme cipele i odnese ih kući, a da ih ne plati ili možda nekad plati, a nekad ne — onako kako mu se hoće. To se ipak ne događa, zar ne? A postolaru su njegove cipele isto što i nama naše pjesme.

Ovo uništavanje nosača od kojih je mnogo i VHS–ova i kazeta, sada je simboličan čin. Pravi problem danas leži u Internetu i zapravo nemo-gućnosti da se na cijelom tom prostoru efikasno prati svako korištenje djela i osigura poštivanje autorskog prava.«

Dok pirati žive poput parazita na račun kreativnosti, talenta, poduzetnosti i

ulaganja drugih, ukupne godišnje štete od piratstva u hrvatskoj veće su od 500 milijuna kuna.

VI. Runjićeve večeri ušle u hNKt radicionalno godišnje okupljanje glaz-

benika u počast velikom i iznimno vrijednom opusu svoga, nažalost prerano preminuloga kolege, a mnogima i prijatelja, Zdenka Runjića, uspjelo je nadvladati sve nedaće i nemale organizacijske probleme koji se iz godine u godinu čine sve većima, iako ih Zdenkova kćerka Ivana, kao izvršna producentica koncerata, rješava sve boljim i sve impresivnijim adresama. Nešto kasni-ji termin od ranijih susreta, (3. listopada ) uvjetovao je i sjajno rješenje sa splitskim Hr-vatskim narodnim kazalištem koje je, uz pu-bliku koja je uživala u novim aranžmanima Alena Bjelinskog i Ante Gela, bilo više nego primjeren okvir za 18 Runjićevih uspješnica koje su, redom izlaska na pozornicu, donosi-li Neno Belan, Artemija Stanić, Marko To-lja, Maja Posavec, Nipple People, Kristijan Beluhan, Zorica Kondža, Orient Expresto, Ivana Starčević i Tvrtko Jurić, Zoran Predin, Vlatko Stefanovski, Doris Dragović, Luky, Nina Badrić, Vlado Georgiev, Tereza Keso-vija, Oliver Dragojević i Stjepan Hauser. Uz nekoliko zaista posebnih interpretaci-ja, fino je zadržana programska posebnost instrumentalnih obrada. Čak su ti trenuci možda i najviše zagrijali dlanove nazočnih, kako nastup Orient Expresta Mateja Me-štrovića, trija koji je nastupio bosih nogu, svirajući četveroručno na klaviru i na boca-ma (Meni trebaš ti), tako i mladog čarobnja-ka na violončelu Stjepana Hausera. Nakon koncerta s Oliverom u Albert Hallu — lje-potom svoga tona u Galebu uzvisio je fina-le, vjerojatno tako zatvorivši krug koji je na prvim Večerima, s istom kultnom skladbom Zdenka Runjića, započeo Maksim Mrvica. Hrvatsko društvo skladatelja tradicionalno dodjeljuje jedinu nagradu Večeri za zaista poseban trenutak koncerta (najbolju obradu Runjićeve pjesme, najuspješniju suradnju, inovativan pristup...), a Jakša Fiamengo, ispred Društva, uručio je ovogodišnje pri-znanje Oliveru Dragojeviću, kao najboljem interpretatoru Runjićeve glazbe te dijaman-tnog »Galeba« za poseban doprinos umjet-ničkom oblikovanju njegove skladateljske vještine. (Maja Sabolić)F

ESTIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

Nova sezona koncertnih matineja u studiju Bajsićnovu sezonu podnevnih koncertnih ma-

tineja u Studiju Bajsić Hrvatske radio-televizije obilježila su djela hrvatskih sklada-telja Stanka Horvata i Josipa Hatzea kojima je bio posvećen prvi dio koncerta (nedjelja, 19. rujna 2010.). Članovi Simfonijskog or-kestra HRT–a nastupili su pod ravnanjem Pavla Dešpalja, obilježivši, za početak, 80. obljetnicu rođenja akademika Stanka Hor-vata (1930.–2006.) i to izvedbom njegova mladenačkog opusa iz 1959. — Četiri stavka. Josip Hatze, kojemu je prošle godine obilje-žena obljetnica, na programu je bio zastu-pljen s četiri pjesme koje je za gudače orke-strirao maestro Dešpalj. Tako je publika u Studiju Bajsić, u odmjerenoj i tečnoj izvedbi sopranistice Klasje Modrušan i dakako gu-dača Simfonijskog orkestra HRT–a, mogla čuti pjesme Fantazija djevojčice, San, Suzi i Imaj sunca, među kojima prve dvije, prvi put u verziji za glas i gudače, što je bila i svoje-vrsna praizvedba. Cijeli koncert, u čijem je drugom dijelu programa bila Sinfonia concer-tante u Es–duru, KV 297b W. A. Mozarta, mogao se pratiti i u izravnom prijenosu na Trećem programu Hrvatskoga radija. (A.V.)

VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI VIJ

ESTI

prizivanje novih uspješnih godišta Festivala K ajK avsKe popevKe

45. PUT JE ZVONEL KAJUz prokušane starije pjevače, festival se pomlađuje kvalitetnim novim izvođačima

Piše dr. sc. Dalibor Paulik

Kad se u jesen 1965. u Zagrebu okupilo nekoliko entuzijasta, zaljubljenika u kaj-

kavsku popevku, sa željom osnivanja glazbene poetske manifestacije koja bi poticala stvaranje novih koncertnih i zabavnih popevki, nije se moglo predvidjeti da će njihova ideja trajati i razvijati se 45 godina kroz djelovanje Festivala kajkavske popevke u Krapini. Prvih pet godina direktor je bio pjesnik Drago Britvić, slijedili su drugi uglednici, a zadnjih godina dužnost obnaša Siniša Leopold, dirigent Tamburaškog orkestra HRT–a, skladatelj i aranžer. Ukratko, do danas je izvedeno više od 1.200 kajkavskih popevki! One su izraz čuvanja tradicije kaj-kavske riječi i glazbe, a publika ih je prihvatila, omogućujući da Festival kajkavske popevke u Krapini u proteklih 45 godina stekne ugled posebnog glazbenog događaja. Ove godine jubilarni Tjedan kajkavske kulture održan je od 5. do 11. rujna pod pokrovitelj-stvom Ministarstva kulture, a obuhvatio je brojne kulturne sadržaje, od kojih treba ista-knuti IX. znanstveni skup »Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća«, izložbu u Gradskoj knjižnici »Krapinski festival 1966.–2010.«, Recital dječjeg kajkavskog stvaralaš-tva, Recital kajkavske poezije, s promocijom zbornika odabranih radova i nastupom pjeva-ča Đuke Čaića, kao gosta, uz vrhunac, jubilar-ni Festival kajkavske popevke. Dva koncerta održana su pod pokrovitelj-stvom Vlade Republike Hrvatske u organiza-ciji Društva za kajkavsko kulturno stvaralaš-tvo. U petak, 10. rujna, organiziran je koncert pod nazivom Popevke za navek, a podsjetio je na zagorske evergreene, niz zabavnih i koncer-tnih pjesama koje traju godinama na koncer-tima i programima radijskih i televizijskih po-staja. Ponovo smo čuli 24 popevke, primjerice, Tancaj, tancaj, Tam od Sutle idu svati, Martina, Na Sleme, Tu ostani, Šestinske ambrele, Angeluš, Pod starim krovovima, Dve reči za domaju, Kak vragu na rep stati, Mi smo tu navek, Kam da se pojde, Da sam ti z lasimsa zvezalsa roke, Za vse pajdaše stare, Horvatski dom, Pozabi vse, Dobro mi došel prijatel i Daj otpri obločec. Izvodile su ih Ladarice, Elvira Voća, Višnja Korbar, Radek Brodarec i Tomislav Borić, Zlatko Vitez, Kse-nija Erker, Branko Ovčarić, Vokalni kvartet Melos, Đuka Čaić i Ilirci, Krunoslav Slabinac, Kvartet Gubec, Branko Greblički Ventek, ali i »nove snage«: Duško Modrinić, Marija i Ivana Husar, Luka Bulić, Đani Stipaničev, Renata Sabljak, Jacques Houdek i tenor Nikša Rado-vanović. Festivalskim su orkestrom dirigirali Stjepan Mihaljinec, Siniša Leopold i Pero Gotovac.

U subotu, 11. rujna, održan je koncert nazvan Nove popevke na kojemu su predstavljene popevke, kao odraz njegovanja tradicije te spoja glazbe i sti-ha, oprimjerena u interpretaciji vrsnih glazbenika i mladih izvođača. Čuli smo tako nove skladbe zna-nih autora kao što su Viktor Crnek, Dalibor Pa-ulik, Toni Eterović, Mišo Doležal, Adela Dobrić Jelača, Branko Ovčarić, Ivica Pepelko, Slavomir Cvija, Rozika Othman, Vilibald Čaklec, Hrvoje Hegedušić, Arsen Dedić, Rajko Suhodolčan, Ne-nad Kukovačec, Ivan Vanja Lisak i Vladimir Kočiš Zec te Franjo Mraz, Đelo Jusić jr. i Lea Dekleva. Njih su nadahnuli stihovi Ivice Pepelka, Milivo-ja Pašičeka, Bernarde Despot, Radovana Novine, Željka Fočića, Luke Bulića, Dragutina Domjanića, Ladislava Prežigala, Rajka Stilinovića, Višnje Kor-bar, Zorice Klinžić, Tomislava Barana i Leonarda Bakse Čećija. Tematski bilo je popevki raznorod-nih ugođaja, od domoljubnih, ljubavnih, veselih i lirskih, ali i onih ritmičnih akcenata. Redali su se tako interpreti, iskusni i mladi: KUD »Ilirci«, Mirko Švenda Žiga, Renata Sabljak, Ronald Braus

i klapa Bistrica, Marija Borić i Viline, Luka Bulić, Kajda, Ksenija Erker i Klinci s Ribnjaka, Barbara Othman, Paula Jusić, Višnja Korbar, Davor Dretar Drele, Vid Balog, Anja Šovagović, Kvartet Gubec, Ivana Husar, Duško Modrinić, Đuka Čaić, An-drea Baković i Goran Grgić. Sam popis jasno go-vori o orijentaciji na zabavnu popevku (samo dvije koncertnog usmjerenja) i pjevače zabavne glazbe te posebno glumce–pjevače. Niz kvalitetnih skladbi izvedeno je te večeri, ali samo je nekoliko poten-cijalnih hitova, poput duhovite Hegedušićeve V Remetinec, u izvedbi Baloga i Dreleta i završne o

ponosnim Zagorcima, Ljudi zagorski, s kombi-nacijom pjevanog (Đuka Čaić i Andrea Baković) i recitatorskog dijela koji je izveo glumac Goran Grgić. Publika u dvorani razdragano je otpjevala

sa svim izvođačima kultnu Popevke sem slagal, a uz prokušane aranžere, svoj doprinos dali su Festival-ski orkestar (izvanredno ozvučen i uvježban) i di-rigenti Saša Britvić, Tomislav Uhlik, Viktor Crnek i Siniša Leopold. Zadržavajući kontinuitet kvalitete, zaželimo Festi-valu nova uspješna godišta i diskografsko izdanje koje bi pridonijelo da popevke žive u programima radio postaja, što je i namjera organizatora da nje-guje pjevanu i pisanu kajkavsku popevku, trendo-vima usprkos.F

ESTIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

NOvi DaN — MJUZIKL ZA DJECU I ML ADE U RIJECI

Ovacije čarobnom dječjem mjuzikluPiše: dr. sc. Dalibor Paulik

m juzikl za djecu i mlade Novi dan, pre-mijerno je izveden u Rijeci 30. ožujka.

Autorica songova je mlada glazbena pedago-ginja, skladateljica Natalija Banov koja se ta-lentom već nametnula i odredila izvornošću, oslonjenošću na moderni zvuk koji mladi vole, ali i na etno tradiciju kraja iz kojeg dolazi. Au-torski tim čine: koreograf — Dolores Buga-rin, dramski tekst i dramaturgija — Norma Miagliaccio Čučak, asistentica redateljicama te koordinatorica — Iva Tomljenović. Autori stihova songova su Ivanka Glogović Klarić, Josip Tomin, Norma Migliaccio Čučak te Na-talija Banov, a autor instrumentalnih dijelova

i aranžmana songova je Aleksandar Va-lenčić, ujedno glazbeni producent, dok su instrumentalno songove aranžirali Robert Grubišić i Ivo Popeskić. Scenografiju i li-kovno rješenje tiskovina učinili su Theodor de Canzioni i Robert Krančić, scenografiju Denis Verbanac, kostimografkinja je Ja-dranka Šegota, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić, a autorice i redateljice projekta su

Natalija Banov, Dolores Bugarin i Norma Miagliaccio Čučak. U predstavi plešu i glume dje-ca osnovnoškolske i srednjoškolske dobi iz raznih škola Rijeke i okolice, odabrana na audiciji, dok su plesači iz Plesne udruge RI dance. Kako ističu autorice, to su sličice iz dječjeg života u malom primorskom mjestu. One se mogu pro-matrati odvojeno, ali nadovezujući se, čine cjelo-vitu dramsku priču. Na osnovi songova gradio se tekst, a sve se objedinilo pokretom. Djeca su u priči prikazana kao iskrena i jednostavna, različitih ka-raktera, duhovita, osjećajna, raduju se malim stva-rima, žure se odrasti.

Glazbeni pop izričaj prožet je elementima kla-sične i etno glazbe, s naglaskom na mediteranski i primorsko–goranski melos, odnosno istarsku ljestvicu. Taj primorski ugođaj pojačava domaća, čakavska beseda te plesne slike koji prikazuju ljepo-tu podmorja i oštrinu primorske nevere. Vrijednost mjuzikla čine pozitivne poruke, povezanost s mo-rem, prijateljstvo, zajedništvo, ljubav prema ljudi-ma i rodnome kraju, vjera u bolje dane. A u svemu tome je more kao neiscrpno vrelo ljepote i tajan-stvenosti. Ono povezuje sa svijetom, s drugima, a galeb iz priče, uz pomoć djece, okreće se ljubavi i sreći. I simbolički, kažu autorice, more glazbe i ri-ječi veselja vodi nas u Novi dan. Cijela predstava u svojoj spontanosti zapravo je morem opčinjena, a sve to prenose nam djeca i mladi Rijeke, maksimalnom ozbiljnošću, preda-nošću glazbi, stihu, plesu i pokretu te stalnoj vjeri u čarobnost mjuzikla. Prirodno je da onda i publika uzvraća ovacijama.

PRIZNANJA ZA JUBILEJ

u prigodi održavanja jubilarnog Festiva-la, Izvršni odbor Društva za kajkavsko

kulturno stvaralaštvo dodijelio je priznanja zaslužnim umjetnicima za dugogodišnji do-prinos manifestaciji. Dobitnici su: Ladarice i Božo Potočnik, Melosi i Mišo Doležal, Elvira Voća, Radek Brodarec, Tomislav Borić, Ar-sen Dedić, Gabi Novak, Miroslav Živković, Višnja Korbar, Branko Ovačarić, Đuka Čaić, KUD »Ilirci«, Krunoslav Slabinac, Pero Go-tovac, Stjepan Mihaljinec, Viktor Crnek i Si-niša Leopold te posthumno, Vilibald Čaklec.

»Ilirci«

GLA

ZB

EN

A S

CE

NA

G

LA

ZB

EN

A S

CE

NA

G

LA

ZB

EN

A S

CE

NA

8 9BROJ 164, LISTOPAD 2010. BROJ 164, LISTOPAD 2010.

35. osorsKe gla zbene večeri, 16. srpnja do 22. Kolovoza 2010. godine

Osnovne težnje utemeljitelja nastavljene s uspjehomPiše: dr. sc. Zdenka Weber

ovogodišnje jubilarne 35. Osorske glazbene večeri

(OGV) koje se održavaju u sli-kovitom drevnom gradiću Oso-ru smještenom na prevlaci otoka Cresa i Lošinja, prvi su put obli-kovali i ostvarili drugi, a ne njihov utemeljitelj i doživotni ravnatelj, ugledni hrvatski televizijski reda-telj Daniel Marušić (1931.–2009.). Uvjetovano njegovom smrću u proljeće prošle godine, nakon što je programski odredio 34. OGV, pa je festival i posthumno bio u znaku njegovih osnovnih smjer-nica, za daljnji je nastavak festivala programska funkcija odvojena je od izvršne. Tako su programski sadržaji festivala i dogovori s glaz-benicima ušli u zadatke povjerene Berislavu Šipušu, skladatelju, diri-gentu i glazbenom pedagogu, kao umjetničkom ravnatelju festivala, a funkcioniranje logistike i briga oko financijske strane prešlo je u zadatak izvršne ravnateljice Mar-tine Turkalj, sa stalnim radnim mjestom u Poglavarstvu Malog Lošinja. Ta se podjela radnih ob-veza pokazala izuzetno pozitiv-nom u odnosu na sve probleme koji označuju borbu za opstanak kulture u maloj sredini.

Povjerenje svih koji su financirali OGV, a to su Ministarstvo kultu-re, Grad Mali Lošinj, Grad Cres, Gradski ured za kulturu Grada Zagreba, Primorsko–goranska žu-panija, Turistička zajednica Grada Mali Lošinj i Hrvatska turistička zajednica te mnogi sponzori, doi-

sta je opravdano jer su sredstva uložili u vrijedna postignuća, iako su, u sveopćoj besparici, potpore ponekad bile sma-njene ili vrlo skromne. Veća financijska pomoć omogućila bi organizatorima zadržavanje glazbenika i nakon održa-nog koncerta, bez hvatanja posljednjeg trajekta kako bi se vratili u Zagreb. Funkcioniranje OGV–a, kao uostalom i svih sličnih manifestacija u Hrvatskoj, nedvojbeno bi bilo puno lakše i s manje stresa. Iako su OGV prvenstveno festival na kojemu nastupaju uglavnom solisti i manji komorni sastavi, organizatori za-cijelo mogu biti zadovoljni medijskom pokrivenošću održanih koncerata.

Svečano otvorenje kao ispunjenje dugogodišnje željeDaniel Marušić i njegovi lošinjski su-radnici, na čelu s gradonačelnikom Malog Lošinja Garijem Cappellijem, dugo su godina željeli u Osoru doživjeti izvedbu Beethovenove Devete simfonije. Ta je želja bila ispunjena tek ove godine i stoga je svečano otvaranje jubilarnih 35. Osorskih glazbenih večeri, 16. srp-nja, proteklo u ozračju višestrukih uz-buđenja. Nakon mnogo godina opet je koncertno događanje bilo postavljeno u vanjski prostor, pred osorsku Katedralu Uznesenja Marijina, što je za organiza-tore značilo posebne i velike pripreme. Za svečano je otvaranje bio najavljen dolazak pokrovitelja, predsjednika Ive Josipovića, što je pobudilo posebno iščekivanje. Najavljeni program kon-certa, izvedba Devete simfonije u d–mo-lu, op. 125 Ludwiga van Beethovena, izazvala je zanimanje koje je u drevni

Osor privuklo gotovo tisuću slušatelja. Tako je, kada su se na improviziranom podiju smjestili Simfonijski orkestar i Zbor HRT–a, na čelu s dirigentom Tončijem Bilićem, da bi intonirali hr-vatsku himnu, atmosfera bila ugrijana do visoke temperature kakva je vladala u toj vrućoj ljetnoj noći.Nažalost, Marušić nije doživio veli-ki izvodilački spektakl, ali mu je ova izvedba bila posvećena kao svojevrsni hommage u prvoj godini festivala u či-jem programiranju nije sudjelovao. Dr-žavna tajnica, mr. sc. Nina Obuljen, u ime ministra kulture Bože Biškupića, također je naglasila izuzetnost osorskog ljetnog festivala kao mjesta koje okuplja vrsne hrvatske i inozemne glazbenike i čiju se daljnju budućnost ne smije dovo-diti u pitanje. Organizatorima OGV–a osobito su drage bile riječi hrvatskog predsjednika Ive Josipovića koji je, kao skladatelj, i sam doživljavao izvedbe u Osoru, a ovom je prigodom naglasio karakterističnu stranu festivala čija je usmjerenost na glazbu hrvatskih auto-ra u velikom broju potakla praizvedbe hrvatskih skladbi. Kao što je naglasio, OGV svojom programskom usmjere-nošću, jedini su hrvatski ljetni festival tako osmišljene sadržajnosti, a pove-zanost kulture i turizma veliki je zalog za još bolji daljnji razvoj otoka Cresa i Lošinja.Dirigent Tonči Bilić na čelu izvedbe naglašenom je pažnjom prema dina-mičkim odnosima postizao koncentri-ranost orkestra i prva su tri orkestralna stavka protekla u vrsnom ozvučavanju partiture. Veliko oduševljenje izazvali su odlični solisti, sopranistica Adela Go-

lac Rilović, mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić, tenor Domagoj Dorotić i bas Luciano Batinić, svi u jednakom žaru tehnički i glazbeno podatnoga pjevanja. Posebno pak priznanje valja uputiti dobro pripremljenomu Zboru HRT–a, pjevačima čiji je angažman osorskoj izvedbi podario dojmljivost koja je bila nagrađena oduševljenim i dugotrajnim pljeskom.

Očevi i sinoviOvogodišnje OGV nastavile su uvrije-ženu tradiciju stavljanja u središte pozor-nosti odabranih hrvatskih skladateljskih imena, pa su tako većim brojem djela bili zastupljeni »Očevi i sinovi«, Vladimir i Juraj Stahuljak te Ivo i Frano Parać. Osim te vrijedne tradicije koja se trajno potvr-đuje kao odlična osmišljenost festivala, i ovoga ljeta su predstavljena djela niza hrvatskih skladatelja, pa su s poznatim skladbama bili prisutni Pavle Dešpalj, Igor Kuljerić, Boris Papandopulo, Bruno Bjelinski, Miroslav Miletić, Ivana Bilić i Ivan Mane Jarnović, a Juraj Stahuljak, Ante Knešaurek, Davor Bobić, Frano Đurović i Frano Parać bili su zastupljeni praizvedbama djela, većinom skladanim upravo za OGV (osim Uspomene — mu-zička suita u dva dijela, op. 8 Juraja Stahu-ljaka koja je još iz 1922. godine ostala ne-izvedena u ostavštini skladatelja; njegov sin Zlatko Stahuljak predao je festivalu za prvo izvođenje). Novost ovoga ljeta bilo je uvođenje ci-klusa u arheološkom lokalitetu Bazilike Sv. Petra na kojemu su, pod vodstvom prof. dr. sc. Miljenka Jurkovića, u tijeku istraživačka iskapanja. Naime, riječ je o samostanu i crkvi iz prve polovice 11. stoljeća, a najnovije otkriće je i libur-nijsko groblje iz 9. stoljeća prije Krista. Prema riječima voditelja, lokalitet je kao jedan od najranijih samostana benedik-tinaca iz ogranka kamaldoljana od izu-zetno velike važnosti i neophodno je po-svetiti mu znatnu pažnju. Intencija je da se osnuje arheološki park »Grad Osor« koji će povezivati različite povijesno i arheološki značajne lokalitete u Osoru. Ministarstvo kulture i francuski Nacio-nalni centar za znanstvena istraživanja (CNRS) iz Dijona već ulažu znatna sredstva, ali za ostvarenje svih namjera istraživača, potrebna su daljnja ulaganja kako bi Osor zasjao u punom sjaju tako izuzetnih arheoloških nalaza. Prvi su u novom koncertnom prostoru nastupili članovi Mješovitog zbora HRT–a sa šefom dirigentom Tončijem Bilićem. Izveli su splet harmonizacija i autorskih obradbi narodnih napjeva pod nazivom Petrinjsko cvijeća Vladimira Stahuljaka, otkrivajući uglednog člana glazbeničke obitelji Stahuljak kao skladatelja znatne inventivnosti i umijeća pisanja za zbor a cappella.

Vrsni interpreti i vrijedna glazbaIzuzetno bogati koncertni programi dokaz su uvjerenja glazbenika da su OGV doista relevantan festival. Tako su bili uključeni majstori od baroknog razdoblja do suvremene glazbe, a trajni i znatan odaziv publike pokazao je za-nimanje pretežno inozemnih turista za glazbene programe koji im umjetnički obogaćuju ljetovanje na Jadranu. Or-ganizatori su ove godine uključili pro-kušane glazbenike: Zagrebačke soliste, Ansambl Cellomania, pijanisticu s me-đunarodnom karijerom Martinu Filjak, Zagrebački puhački ansambl, violinista Bojana Čičića i orguljaša Pavla Mašića, violončelista Petra Kovačića i pijanisti-cu Ninu Kovačić, solo pjevače Martinu Gojčetu Silić i Antonia Brajkovića, uz glasovirsku pratnju Lede Parać, Kvartet Porin i po prvi put oformljeni Ansambl Cantus Classic koji vodi Berislav Šipuš. Od inozemnih ansambala nastupili su bečki Ensemble Sorkočević–Sorgo koji je osnovao hrvatski pijanist Hrvo-je Jugović i talijanski gosti iz Bergama, Gruppo Fiati Musica Aperta, s dirigen-tom Pieralbertom Cattaneom. Nastupi svih glazbenika dobili su dobre osvrte u tisku te je umjetnički ravnatelj Beri-slav Šipuš uspješno nastavio festivalsku tradiciju festivala, ali i uveo nova imena solista i ansambala.

Za predstavljena djela hrvatskih skla-datelja odabrani su antologijski primjeri baštine i suvremenosti, a praizvedbe su potvrdile uključenost naših skladatelja u ponajbolje trendove suvremene glazbe. Uključivanje pak dobitnika hrvatskih i inozemnih nagrada u ciklus u Bazi-lici sv. Petra, gdje su nastupili violinist Martin Draušnik, gitarist Srđan Bulat, violinist Marin Maras i marimbist Fi-lip Merčep, najbolji je zalog za buduć-nost jer će se upravo mladi umjetnici u idućim godinama uključiti i u večernja koncertna događanja.

35. Osorske glazbene večeri u cjelini pothvata, nastavile su težnje svojega osnivača kojemu je vodilja bila da do-maćim i stranim gostima predstavi hr-vatsku glazbu u doticajima sa svjetskom produkcijom, stavljajući tako nacional-no glazbeno stvaralaštvo na usporedivu razinu s ponajboljim djelima europskih majstora. S tom je koncepcijom prije 35 godina festival utemeljen i tu je orijen-taciju nastavio i Berislav Šipuš. Uspje-si ove godine vesele sve one kojima su OGV u srcu, a napose lošinjske doma-ćine, uz zalog da će ovaj hrvatski festi-val nacionalnog značenja biti nastavljen s punim poštivanjem, ali i nadopunama njegova vrsno zacrtana usmjerenja.

ĐUROVIĆEVA PRAIZVEDBA U ZAVRšNICI 35. OSORSKIh GLAZBENI VEČERI

na završnom, osamnaestom po redu kon-certu 35. Osorskih glazbenih večeri, ina-

uguriran je prošireni sastav Cantus Ansambla nazvan Cantus Ansambl Classic. Uz veći op-seg gudačkih dionica, ansambl se želi orijen-tirati i na klasični repertoar, poput simfonija Wolfganga Amadeusa Mozarta. Koncert, u nedjelju, 22. kolovoza, završio je tako s nje-

govom 40. simfonijom, a klasični je sastav orke-stra dao priliku i za izvedbe nekih novih i starih skladbi hrvatskih autora. Večer u Katedrali blagoslovljene Majke božje za-počela je Muzikom za gudače Frane Paraća, djelom iz ciklusa nazvana »Muzika«. U središnjem dijelu programa praizveden je novi Klavirski koncert Frane Đurovića koji je skladatelj posvetio svojoj prijateljici i sugrađanki, dubrovačkoj pijanistici Mariji Grazio. U tri stavka za klavir solo i komor-ni orkestar, čijem sastavu, u odnosu na Mozarto-vu 40. simfoniju, Đurović pridodaje i opsežan set udaraljki, propituje se, prema autorovim riječima, višeslojnost odnosa zvuka i prostora, interpreta i skladatelja, tradicionalnog i suvremenog načina izražavanja. Pri tome, on uzima u obzir lik i ka-rakter interpretkinje i stavlja ih u središte skladbe koju piše, jer umjetnica i sama ima stvaralačko iskustvo kao autorica klavirskog opusa. U prvo-me stavku, set udaraljki dijalogizira s klavirom kojemu je također naglašena perkusivna priroda

instrumenta s tip-kama. U drugome, solističko glazbalo imitira zvono i nje-gove odjeke te tone u suptilni zvuko-lik šarolikih gesti i boja elektroničke provenijencije, dok u trećemu stavku skladatelj zadaje tek ćelije po kojima se ritmički zadano kreću slobodne ale-atoričke situacije. Tu do izražaja do-lazi improvizacijski dar svakoga od glaz-benika, a djelo zavr-šava citatom iz dječje pjesme Lutkica na dar Đele Jusića koju je prvi put, još kao djevojčica, snimila

Marija Grazio, tada članica ansambla Mali ra-spjevani Dubrovnik. (J.H.)P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E P

RA

IZVE

DB

E

berislav šipuš, sKladatelj, dirigent i organizator, novi umjetničKi direKtor osorsKih gla zbenih večeri

Moj osobni dug prema Danijelu ili zašto sam preuzeo vodstvo Osorskih glazbenih večeriRazgovarala: Jana haluza

skladatelj i dirigent Berislav Šipuš, izvanredni profesor na

Muzičkoj akademiji u Zagrebu, uz dosadašnje dužnosti voditelja Cantus Ansambla, umjetničkog direktora Muzičkog biennala Zagreb i predsjednika Hrvatske glazbene mladeži, prošle je godine »uskočio« kao v.d. umjetnički rav-natelj Osorskih glazbenih večeri (OGV), nakon što je 26. svibnja 2009. iznenada preminuo Danijel Marušić, dotadašnji umjetnički ravnatelj i osnivač. Tada je ostva-rio program prema njegovoj zami-sli, a ove je godine sam osmislio zanimljiv sadržaj tog nacionalnog glazbenog festivala te je potvrđen kao njegov novi redovni umjetnič-ki ravnatelj. U razgovoru otkriva razloge zbog kojih se prihvatio zadatka i u čemu vidi potencijal najznačajnijeg hrvatskog otočnog festivala.Kako ste odlučili, između mnogobroj-nih ostalih dužnosti koje obavljate na

hrvatskoj glazbenoj sceni, prihvatiti i onu umjetničkog ravnatelja Osorskih glazbe-nih večeri?U tome su presudile dvije stvari. Prva je da sam privatno bio jako vezan uz obitelj Marušić jer sam s Danijelovim sinom išao u osnovnu školu i u gimna-ziju. Ostali smo uvijek veliki prijatelji. Drugo je da sam već kao gimnazijalac, sa Čičom Marušićem, dakle s Danije-lovim sinom, radio na Osoru ono što danas rade Danijelovi unuci. Pomagao sam lijepiti plakate po cijelom otoku, prodavati karte, čistiti kipove, nositi stalke i stolice za glazbenike, klupe za publiku, obavljati sve ono što bi bila svojevrsna tehnika i logistika festivala. Kako Danijel nikada nije imao previše novaca za festival, nas nekoliko mladi-ća iz Zagreba dolazili bismo na Osor i provodili tamo cijelo ljeto. S vremenom, kako sam počeo studirati glazbu, odgo-varala mi je mogućnost da na raspola-ganju imam klavir na kojemu sam mo-gao vježbati i pisati nova djela. Nakon mojega studija, naša je suradnja na ža-

lost prestala jer sam imao sve više i više drugih obaveza, ali sam se potom vratio 1991. kao skladatelj i doživio praizved-bu svojeg Gonars trija na koncertu Trija Orlando. Od tada me Marušić svake godine zvao da dođem na festival i ne-što napišem za njega, dok jedne godine nisam došao i kao dirigent Njemačkog komornog orkestra iz Frankfurta, s ko-jim sam turneju po Njemačkoj, Austri-ji, Sloveniji i Hrvatskoj završio upravo u Osoru. U to vrijeme sam živio u Italiji, u Milanu (od 1989. do 2000. godine), ali sam uvijek nalazio vremena i prilike za sudjelovanje na Osorskim glazbenim večerima, kao skladatelj ili dirigent.Što vas je pak odlučujuće vezalo uz fe-stival u doba nakon što ste se vratili u Hrvatsku?Ono odlučujuće dogodilo se 2006. go-dine kada me Marušić pitao bih li na-pisao opsežnu vokalno–instrumentalnu skladbu prema Osorsko–hvarskoj puč-koj pjesmarici iz 1533. koju je skupio pokojni akademik Nikica Kolumbić. Dio tih tekstova je koristio Boris Pa-pandopulo za Osorski rekvijem i Osorski misterij, ali nikada nije dovršio i treći dio trilogije koji je trebao biti Plač puka osorskoga (Gospin plač). Rekao sam da bi me to zanimalo, ali tekst je te godi-ne završio u nekom drugom pravcu, na stolu nekog drugog skladatelja koji ga nije ostvario, pa mi ga je u ljeto 2008., Marušić ponovno dao u ruke i zamolio da za sljedeće ljeto, 2009., svakako na njega napišem skladbu Plač puka osor-skoga. Sudbina je htjela da to bude pla-nirano kao praizvedba na zatvaranju 34. Osorskih glazbenih večeri, u kolovozu 2009., što Danijel na žalost nije doživio jer je preminuo tri mjeseca ranije.Kako ste povezali sve konce festivala kada je iznenada umro njegov utemeljitelj i »do-bri duh« Marušić?Kada je Danijel umro, prvo me njegova obitelj, osobito udovica, gospođa Ma-tilda, zamolila da pomognem da se fe-stival nastavi. On je do mjeseca svibnja već gotovo sve pripremio za predstojeće ljeto, napravio program i financijsku konstrukciju. Otišao sam na razgovor u Ministarstvo kulture i rekao da sam spreman preuzeti odgovornost za festi-val u 2009. godini, bez ikakvog hono-rara jer je to bio moj osobni dug prema Danijelu. Upustio sam se u tu avanturu zajedno s kolegicom Martinom Turkalj, profesoricom hrvatskog jezika koja živi na Lošinju, članica je Poglavarstva Ma-log Lošinja. Inače, Osorske glazbene večeri, iako spadaju u nacionalne hrvat-ske festivale, već su neko vrijeme jako

vezane za lokalnu zajednicu, posebice Mali Lošinj. Osor, iako se nalazi na otoku Cresu, pravno i formalno »spada« u općinu Mali Lošinj. Tako je grado-načelnik Malog Lošinja, Gari Cappelli, preuzeo veliki dio moralne i financijske odgovornosti za to da se festival spasi, održi i nastavi. Prošle godine ipak nije bilo dovoljno sredstava da se sve reali-zira, pa smo morali napraviti pojedine promjene u programu. Od 20 koncerata koliko je Danijel planirao, realizira-li smo osamnaest. Dva koncerta koja smo tada morali otkazati, uvrstili smo u ovogodišnji program. Jedan je od njih bio velebni projekt izvedbe Beethove-nove 9. simfonije koju smo na otvore-nju ovogodišnjih 35. OGV–i ostvarili njemu u spomen. Danijel je uvijek uz tematiku festivala, povezivao i projekte narudžbi novih skulptura vezanih uz glazbene autore. Prošle su godine to bili djed i unuk — Josip Hatze i Ruben Radica. Planiran je odljev i postavljanje Hatzeove biste, međutim i od toga smo zbog nedostatka novca morali odustati. Nismo mogli dopustiti da se u godini kada utemeljitelja festivala više nije bilo, OGV nađu u minusu i da se dovede u pitanje njihovo daljnje odvijanje. U prošloj smo godini na festivalu imali prihod i završili u financijskom plusu, poslali smo izvješće svima koji su nam u tome pomagali i čak smo bili nagrađeni za taj naš napor.Tko uz vas sudjeluje u odabiru programa?Udruga Hrvatski glazbeno–scenski fe-stival Osorske glazbene večeri kojoj je dugogodišnji predsjednik bio Danijel Marušić, a sada je registrirana na mene, kao novog predsjednika. Održali smo Skupštinu na kojoj smo primili i nekoli-cinu novih članova (Ivana Kocelj, Tonči i Ivana Bilić, Goran Merčep i Ennio Stipčević) te održali programsku sjed-nicu na kojoj smo raspravili pojedinosti oko financija i programa za festival ove godine. Čini mi se da smo pronašli naj-bolji tempo, a to su dva koncerta tjedno, petak–nedjelja ili utorak–petak. Kako ste zadovoljni s odazivom publike?Održali smo 14 velikih koncerata u Katedrali Marijina Uznesenja te 4 kon-certa najmlađih hrvatskih pobjednika međunarodnih i nacionalnih natjecanja u novom koncertnom prostoru bez kro-va, s rupama umjesto vrata i prozora, Bazilici Sv. Petra. Ona je smještena uz Benediktinski samostan iz 11. stoljeća koji je arheološki lokalitet na kojemu se izvode radovi pod vodstvom prof. Miljenka Jurkovića, s hrvatskim ar-heolozima i francuskim stručnjacima,

što je međudržavna suradnja između Hrvatske i Francuske. Svi su koncerti bili puni, dvjestotinjak ljudi dolaze iz okolnih mjesta samo zbog toga u Osor, a iz samoga Osora, imamo 20 do 25 ljudi koji neprekidno posjećuju naša zbivanja, lokalno stanovništvo i viken-daši, Hrvati i stranci, mahom Talijani i Austrijanci koji su tamo kupili kuće. Onim »Osoranima« koji su registrirani kao naši redoviti posjetitelji, osiguran je besplatan ulaz.Koji su sve ustupci na koje pristajete kako bi svi prioriteti festivala bili zadovoljeni?Moram priznati da bih se koji puta vrlo rado odrekao nekih obaveza i dužno-sti, ali nikako ne bih htio da to budu Osorske glazbene večeri jer je taj glaz-beni festival jako lijepo organizirati. Neobično bitno je da je otoku Lošinju do njega jako stalo, imamo jako dobru podršku Ministarstva kulture, tu su i Turističke zajednice Kvarnera, Loši-nja, Hrvatske i Zagreba, Grad Zagreb, Primorsko–goranska županija, jako puno struktura vezanih za festival, uz neke drage sponzore i partnere. Sku-pimo tako oko 650.000 kuna, sa čime se, u dva mjeseca, mogu organizirati četrnaest velikih i četiri mala koncerta. Budućnost festivala na taj način je osi-gurana. Inače, nije jednostavno doći do Osora, treba prijeći cijeli otok Krk, stići na trajekt za Cres, proći cijeli otok Cres i doći skoro do otoka Lošinja. Glazbe-nici moraju u većini slučajeva prenoćiti, ali moram priznati da mnogi znaju biti velikodušni prema nama i kako bismo uštedjeli novac za hotelski smještaj, često mnogi pristaju putovati iste noći natrag, noćnim trajektom sa Cresa za Krk koji ide oko pola jedan u jutro. To su žrtve kojima se moram pokloniti. Kako je Danijel Marušić umro, trebalo je ipak nešto promijeniti. On je cijelo vrijeme organiziranja festivala imao u Osoru svoju vikendicu i bilo mu je lakše jer je od svibnja bio »dolje« na terenu. U ovoj situaciji kada netko nema takvu vrstu privatnog smještaja, to bi iznosi-lo dva mjeseca hotelskog smještaja za umjetničkog direktora, što je veliki no-vac. Nisam htio da se to dogodi našoj Udruzi, vidio sam da su lokalni autori-teti skloni tome da se iz njihovih redova iznjedri izvršni direktor, što je Marti-na Turkalj, također s pravom potpisa. Tako možemo funkcionirati, ona u Lošinju, ja u Zagrebu. Sve skupa sam na festivalu bio osam dana, čime smo dosta uštedjeli na mojemu boravku, a ona je cijelo ljeto provela dočekujući umjetnike, potpisujući ugovore i brinu-ći se o svemu u Osoru.

cantus ansambl, prvi Koncert u sezoni

RE: NEW CANTUS Piše: Petra Pavić

nova koncertna sezona Cantus Ansambla otvorena je 4. listopada koncertom RE:

NEW CANTUS koji je održan u Maloj dvo-rani Vatroslava Lisinskog u sklopu istoimena projekta u kojemu sastav sudjeluje posljednje dvije godine. Riječ je o akciji kojom se potiču izvedbe i razmjene postojećih, vrlo kvalitetnih repertoara suvremene glazbe između raznih europskih ansambala. RE: NEW MUSIC stvara mrežu partnera, uključujući društva skladatelja, ansamble za suvremenu glazbu, muzičke informativne centre i udruženja za zaštitu autorskih prava, kako bi se osigurala dinamičnija razmjena glazbe, znanja i ideja.

Na programu koncerta koji je 8. listopada u pot-punosti ponovljen na gostovanju u Ljubljani, bila je i jedna praizvedba: skladbom Obsidienne za ko-morni orkestar, napisanom upravo za Cantus An-sambl, a izvedenom na samome kraju koncerta, predstavljen je mladi i talentirani hrvatski skla-datelj Tomislav Oliver. Diplomirani muzikolog i trenutno student kompozicije u klasi prof. Marka Ruždjaka, za nastanak ove skladbe bio je inspi-riran vitrajem Marca Chagalla Memorial East Window u crkvi Svih Svetih u Kentu. Za pregršt raznovrsnih i sjajnih skladateljskih ideja kojih možda ipak ima i više nego je potrebno za jednu cjelovitu skladbu, skladatelj je iskoristio komorni ansambl u punom sastavu svih instrumentalnih grupa te njihov potpuni dinamički raspon. Stva-ralački entuzijazam i neupitni talent vidljivi su i čujni u skladbi Obsidienne, ali uz pitanje Treba li skladatelj »reći« gotovo sve što može u jednoj skladbi?Osim skladbe Deaths and Entrances za sopran saksofon i ansambl norveškoga skladatelja Eivin-

da Buenea, u kojoj je solist Tomislav Žužak po-kazao visoku razinu vlastite koncentracije i teh-ničke vještine te vrlo razigrane skladbe KONS(a) slovenskoga skladatelja Lojzeta Lebiča, Cantus Ansambl je izveo i skladbu Neon Tansy Davies, predstavnice mlađeg naraštaja britan-skih skladatelja. Skladateljica je prisustvovala koncertu, a umjetnič-ki ju je voditelj i dirigent ansambla Berislav Šipuš pozvao na pozorni-cu da prije izvedbe ukratko najavi vlastitu skladbu. Naglasila je da je riječ o »fizikalnoj energiji«, o nekoj vrsti dijaloga između ljudskoga ti-jela i stroja ili instrumenta te da je skladba mentalno i fizički zahtjevna za sviranje. Koncentraciju i izdržlji-vost te snagu mišića kakva se traži prilikom izvedbe djela, napisana 2004. godine, Cantus Ansambl je pokazao u punom svijetlu, a poseb-

na energija potrebna za ponavljanje mehaničkih, asimetričnih, snažnih i nezaustavljivih obrazaca, dolazila je iz palica udaraljkaša Marka Mihajlovi-ća, čije su muzikalnost i prisutnost obilježile cijelu koncertnu večer.

KO

NC

ER

TI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI K

ON

CE

RTI

Berislav Šipuš

Večer u Osoru

Cantus Ansambl Classic, pijanistica Marija Grazio i dirigent Berislav Šišpuš

Tansy Davies i Cantus Ansambl

RA

ZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI R

AZG

OVO

RI

DAV

OR

HRV

OJ

FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

10 11BROJ 164, LISTOPAD 2010. BROJ 164, LISTOPAD 2010.

35. samoborsK a gla zbena jesen

U znaku narudžbi novih djela za mlade pobjednikePiše: Jana haluza

nakon triju večeri Natjecanja za mlade glazbenike Ferdo Livadić, u četvrtak, 23.

rujna, otvoren je i koncertni program jubilar-nog 35. festivala Samoborska glazbena jesen. U Franjevačkoj crkvi u Samoboru nastupio je Cantus Ansambl pod ravnanjem Berislava Ši-puša i uz laureata prošlogodišnjeg Natjecanja, gitarista Srđana Bulata, praizveo novo djelo hrvatskog skladatelja Željka Brkanovića. Festival koji se proteklih godina pod umjet-ničkim vodstvom saksofonista Gorana Mer-čepa profilirao u vodeće glazbeno zbivanje u regiji, trajao je do 9. listopada i obuhvatio 18 koncerata i majstorsku radionicu za uda-raljkaše. Devet kandidata značilo je 12 glaz-benika, jer su se osim samostalno, glazbenici sada prvi put predstavili i u kvartetu. Izgleda da je komisija, u sastavu Ivana Kocelj (muzi-kologinja), Krešimir Seletković (skladatelj), Zlatko Mađar (glazbeni urednik), Branimir Pofuk (glazbeni kritičar) i Vladimir Kranjče-vić (dirigent i predsjednik Ocjenjivačkog suda na Natjecanju Ferdo Livadić), osobito cijenila muziciranje u ansamblu, jer je nagradu primio ženski klavirsko–udaraljkaški Kvartet Klang

koji čine četiri mlade dame — dvije pijanistice (Vlatka Peko i Ana Lucić) te dvije udaraljkašice (Anita Primorac i Kaja Farszky). Nagradu Grada Samobora za najbolju izvedbu djela hrvatskog au-tora dobio je pijanist Marijan Đuzel (rođen 1990. u Imotskom), student druge godine klavira u klasi prof. Đorđa Stanettija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu koji je osobito maštovito i koncepcijski zaokruženo interpretirao klavirsku minijaturu Ju-bilus Ive Josipovića.Za apsolutne pobjednice natjecanja, ženski Kvar-tet Klang i orkestar, novu će skladbu, jedinstvenu u hrvatskom stvaralaštvu za dvije pijanistice i dvije udaraljkašice kao solistice, iduće godine napisati Berislav Šipuš koji je te svečane večeri u Samobo-ru dirigirao koncertom Cantus Ansambla. Nakon skladbe Deats and Entrances mladog norveškog skladatelja Eivinda Buenea iz europskog projek-ta RE:NEW (uz spretnog Tomislava Žužaka na saksofonu solo) i mladenačkog, još studentskog Concerta grossa za gudače Srđana Dedića, dodi-jeljene su spomenute nagrade. A u drugome dijelu večeri mogli smo upoznati i pobjednika prošlo-godišnjeg natjecanja, virtuoznog gitarista Srđana Bulata koji je uz Cantusovce praizveo novi Kon-

cert za gitaru i orkestar Željka Brkanovića, čiju je neoromantičnu partituru odmah objavila izdavač-ka kuća Cantus Hrvatskog društva skladatelja. Za kraj, kao potvrdu kvalitete za iduću novu samo-borsku praizvedbu, Šipuš je predstavio i vlastitu

efektnu ritmičnu skladbu živopisna naslova Rifovi i melodije, akordi i šuškanja, ali ne ni preludij ni fuga, najavivši neka nova nadahnuća koja možemo od njega očekivati.

Članice Kvarteta Klang i pijanist Marijan Đuzel na Večeri pobjednika Natjecanja »Ferdo Livadić« u Franjevačkoj crkvi u Samoboru

FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI

Željko Brkanović kao gost Glazbenog festivala u Velstfaliji Dan nakon što je odslušao prai-

zvedbu svojega novog Koncerta za gitaru, gudače i udaraljke na

Svečanom koncertu pobjednika na 35. Samoborskoj glazbenoj jeseni (23. ruj-na 2010. u Franjevačkoj crkvi u Samo-boru), Željko Brkanović je otputovao u Njemačku gdje je 25. rujna prisustvovao praizvedbi svojega Klavirskog kvinteta u crkvi Hohnekirche u njemačkom gra-du Soestu. U izvedbi je, između ostalih, sudjelovala i Latica Honda–Rosenberg, njemačko–japanska violinistica hrvat-skih korijena, uz kolege gudače i jed-nog pijanista (Henja Semmler, violina; Christiane Hörr, viola; Christian Horsch, violončelo i Frank Immo Zichner, klavir). Koncert je održan u okviru Međuna-rodnog glazbenog festivala Westfalen Classics (17.– 26. rujna 2010.). Kulturna rubrika dnevnika Westfälischer Anzei-ger od 29. rujna objavljuje opsežan čla-nak pod nazivom »Praizvedba u Hoh-neu« i podnaslovom Željko Brkanović predstavio svoj Klavirski kvintet publici festivala Westfalen Classics koja je sla-vila glazbenike i hrvatskog skladatelja. Novinar potpisan imenom Saja navodi: »To je vrlo kompleksno četverosta-vačno djelo koje se jasno oslanja na tradicionalne, klasične modele. Sam je maestro stigao u Soest na praizved-bu i djelovao je zadovoljan izvedbom petoro glazbenika. Brkanović je jedan od najpoznatijih glazbenika svoje ze-mlje i ovjenčan je mnogim nagradama. Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu, ostvario je opsežan opus raznolikih glazbenih formi koji je dijelom objavljen

i na kompakt diskovima.« (J.H.)

šest Zagrebačkih koncerata po uzoru na Bachove Brandenburške koncerteZagrebački solisti, naš najslavniji i naj-

dugovječniji komorni ansambl, u uto-rak, 5. listopada, na konferenciji za

novinare u Hrvatskom društvu skladatelja najavio je novosti vezane za predstojeću 57. koncertnu sezonu, kao i jednotjednu turneju po Japanu, na koju je otišao idućeg dana. Nakon što se osvrnuo na uspješnu proteklu sezonu koja je završila nagradom Orlando za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama i sni-manjem albuma sa svjetski poznatim gitari-stom Pepe Romerom za diskografsku tvrtku Naxos koji izlazi idućeg mjeseca, koncertni

majstor Zagrebačkih solista, violinist Borivoj Martinić Jerčić, otkrio je recept za uspješnu nadolazeću sezonu. Šest Brandenburških koncerata Johanna Sebastiana Bacha i šest novih Zagrebačkih koncerata, naručenih od šestorice suvremenih hrvatskih skladatelja, uz nastup uglednih hrvatskih solista u sredini programa, model je po kojemu je stvarano šest koncerata sezone. Prvi je planiran 26. listopada na kojemu će se praizvesti I. zagre-bački koncert Mladena Tarbuka. Za ostale koncerte u sezoni, Zagrebačke koncerte pišu Berislav Šipuš, Krešimir Seletković, Srđan Dedić, Davorn Kempf i Srećko Bradić, a svaki će autor, uz naziv Zagrebački koji štošta su-gerira, morati imati na umu i sastav ansambla za koji je pisan određeni broj Bachovih Bran-denburških koncerata, uz koje se praizvodi novo djelo. Berislav Šipuš je na konferenciji istaknuo da su Bach, njegovi Brandenburški koncerti, kao i ansambl Zagrebačkih soli-sta, idealni poticaj i model za stvaralačko nadahnuće, a Mladen Tarbuk koji je upravo dan ranije poslao ansamblu gotovu partituru, napomenuo je da zadaća nije nimalo lagana te savjetovao kolege da se pisanja prihvate što ranije.

Posebna je vrijednost projekta (ostvarena uz potporu Ministarstva kulture) da će sve pra-izvedbe snimiti Hrvatski radio, a snimke na CD–u objaviti nakladnik Cantus i Hrvatsko društvo skladatelja, kao i tiskane partiture, zbog čega će skladbe biti spremne za dalj-nje izvedbe i ulazak u eventualni standardni repertoar za komorne orkestre.

A poticaj za vrhunsko muziciranje, Zagrebač-ki solisti nalaze i u dva gostovanja početkom nove sezone: u tjednu nakon konferencije ot-putovali su u Zemlju izlazećeg sunca i nastu-pili na tri koncerta u Kyotu i Osaki, uz našu proslavljenu gitaristicu Anu Vidović, a po povratku u Europu, nakon prvog koncerta u sezoni, nastavljaju put za Beč gdje otvaraju Festival hrvatske glazbe, na koji je najavljen dolazak Ive Josipovića, predsjednika Repu-blike Hrvatske. (Jana Haluza)

Nataša Antoniazzo i Mia Elezović treći put u MadriduVeć treću godinu za redom naša mezzo-

sopranistica Nataša Antoniazzo ostva-ruje uspješne nastupe u Španjolskoj,

predstavljajući tamošnjoj publici hrvatsko vokalno stvaralaštvo. Nakon što se 2008. godine prvi put predstavila u Madridu u tada pokrenutom ciklusu vokalne lirike naslovlje-nom Voces líricas europeas, te nakon dvaju prošlogodišnjih nastupa u Madridu i Barce-loni u organizaciji Veleposlanstva Republike Hrvatske, 25. rujna ove godine ponovno je u Madridu, na poziv organizatora spomenutog ciklusa Jesusa Allyona, uz pratnju pijanistice Mie Elezović, izvodila djela naših skladatelja. Ovaj put, prema želji organizatora, na pro-gramu su bili i španjolski autori, pa su tako uz cikluse pjesama Manuela de Falle i Xa-viera de Montsalvatgea, naše glazbenice u madridskoj dvorani Al Artis izvele i ciklus Pet istarskih pjesama Ivane Lang te Tri pjesme Berislava Šipuša koje su tom prigodom bile prvi put izvedene. Riječ je o najnovijem ostva-renju Berislava Šipuša, s naslovima Talasanje, Divlje oko i Ljubav koje uglazbljuje tekst Jure Kaštelana, uz posvetu skladateljevu nedavno preminulom ocu. (A.V.)

Komorni zvuci iz Zagreba u BečuU Beču je 29. lipnja, u okviru festiva-

la Wiener Bezirksfestwochen i pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Re-

publike Hrvatske, održan koncert naslovljen Komorni zvuci iz Zagreba u Beču. Mladi hr-vatski glazbenici, sopranistica Marija Leša-ja, mezzosopranistica Sandra Hrašćanec, violinistica Ivana Rački, violončelist Oliver Đorđević i pijanistica Željka Caparin tom su prigodom izveli Psalme kralja Davida za sopran, alt, violinu, violončelo i klavir Brune Bjelinskog iz 1984. godine. Tom je prigodom, uz Wall–street–Wall za mezzosopran, step cipele, violončelo i klavir austrijsko–talijanske skladateljice Manuele Kerer, praizvedena i skladba Strava noći za mezzosopran, violon-čelo i klavir Sande Majurec. (B.P.K.)

Početak djelovanja Orkestra mladih jugoistočne EuropeU berlinskom Konzerthausu 6. kolovoza,

svoj je prvi koncert održao Orkestar mladih jugoistočne Europe sastavljen

2009. od 49 mladih glazbenika iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Kosova, Ma-kedonije i Bosne i Hercegovine. Orkestar je utemeljen uz financijsku potporu njemačke

vlade, s ciljem obrazovanja mladih i poticanja međukulturalnog dijaloga. Ansambl je prvi put nastupio na otvorenju festivala mladih Young Euro Classic u Berlinu pod dirigent-skim vodstvom Heinricha Schiffa, uz pijani-sticu Martinu Filjak, potom nastavivši turneju u Kasselu, Sarajevu, Cetinju i Splitu (13. kolo-voza na 55. splitskom ljetu). Riječ je o projek-tu osmišljenom po modelu West–Eastern Di-van Orchestra, s namjerom okupljanja mladih glazbenika s područja bivše Jugoslavije, pod vodstvom vrhunskih glazbenika. (B.P.K.)

Scenska glazba Ivane Kiš u NizozemskojScenska glazba Look at her look at her

look at her Ivane Kiš praizvedena je 1. listopada u amsterdamskom Ostadet-

heateru. Hrvatska skladateljice, nakon zavr-šetka studija kompozicije na Muzičkoj aka-demiji u Zagrebu i poslijediplomskog studija na haaškom Kraljevskom konzervatoriju, dje-luje u Hrvatskoj, Nizozemskoj i Izraelu. Dru-ga izvedba toga glazbeno–scenskog djela, nastala prema libretu Jorama Tornijhebbena, čiju režiju potpisuje Christiaan Mooij s kojim je skladateljica osmislila koncept, održana je 9. listopada u Den Haagu. (B.P.K.)

Gordan Tudor Laureat Međunarodnog natjecanja za skladatelje MarenostrumNa nedavno održanom Međunarod-

nom natjecanju za skladatelje Mare-nostrum, u organizaciji Associazione

ITACA i talijanskog grada Fossacesije, sudje-lovao je mladi splitski saksofonist i skladatelj Gordan Tudor, stipendist zaklade Matz. U konkurenciji skladatelja iz Velike Britanije, Italije, Njemačke, Grčke, Cipra i Hrvatske, Tudor je, uz Danielu Pardini, nagrađen za ostvarenje Pojesmi Dolmitinski. Međunarod-nim ocjenjivačkim sudom predsjedao je Fa-brizio di Rossi Re, ugledni talijanski skladatelj, pijanist i pedagog, a tema Natjecanja bila je Folklorna glazba i folklorom inspirirane težnje u suvremenoj glazbi. Tudorovu je skladbu 17. rujna 2010., na koncertu u berlinskoj Rathaus Schöneberg, praizveo Ansambl Cornucopia, ujedno je uvrstivši u program tekuće kon-certne sezone. Nakon školovanja u Splitu, Zagrebu, Amsterdamu i Parizu te brojnih koncerata i osvojenih nagrada, Gordan Tu-dor posvetio se i skladanju za kazalište, ko-morne ansamble i soliste. Tako mu je na 25. Muzičkom biennalu Zagreb, u Teatru &TD, s velikim uspjehom praizveden komorni balet Vodoinstalater, podjednako uspješno pred-stavljen i na ovogodišnjim Dubrovačkim ljet-nim igrama. (B.P.K.)

rijetKi uspješni poKušaji hrvatsKoga osvajanja gla zbenoga zapada

Kako u Europu, pitanje je sadSve dok smo izvan EU naši će glazbenici teško prodirati na velika zapadna tržišta, ali već je ostvaren niz uspješnih primjera

Piše: Ognjen Tvrtković

Kada se hrvatska etno grupa Kries pojavila na na-slovnoj stranici uglednog engleskog mjesečnika

fRoots, u izdanju za studeni 2008., bila je to kruna napora koje je ovo glazbeno društvo, okupljeno oko karizmatičnog pjevača Mojmira Novakovića, doseglo promovirajući svoje viđenje »svjetske glazbe na hr-vatski način« na europskoj sceni. Autorica Elisabeth Kinder je na pet koloriranih stranica donijela opsežnu reportažu o njima i posebno za tu priliku je putovala do Splita. Usporedo, Kries je apsolvirao promotivnu englesku turneju s izvanrednim kritikama predstavivši svoj novi CD uradak Kocijani, s urednom engleskom distribucijom i partnerima. A za festival, kojega svake godine ova ekipa radi u Solinu, pravu medijsku pot-poru dala su im oba značajna engleska »folk roots/world mu-sic« mjesečnika: Songlines i već spominjani, fRoots. Kries je pokazao da ujedno može biti i hrvatski i europski — odnosno da se ta dva principa ne moraju isključivati. Naime, europska scena ih je prihvatila kao da sviraju negdje u Dalmatinskoj Zagori ili drugdje. Pravilo ili izuzetak, pitat ćete se i odgovor bi glasio prije ovo drugo, negoli nešto što je pravilo u igri zvanoj »osvajanje« glazbenih tržišta izvan naših kulturnih prostora ili, pak, prostora na kojima se govore jezici slični hrvatskom (prije svega Bosna i Herce-govina, Slovenija, Srbija!). Tako nastup Olivera Dragoje-vića, održan 19. travnja 2010. u Londonu, usprkos činjenici da se radilo o ogromnoj produk-ciji i zaista vrhunskoj kvaliteti te da je održan u Royal Albert Hallu, jednoj od elitnih svjet-skih koncertnih dvorana, nije izazvao nikakve reakcije lon-donske glazbene javnosti i na njemu su se uglavnom našli oni iz prostora bivše nam domovi-ne, sada nastanjeni u glavnom gradu Velike Britanije. Prilika da se hrvatska pop glazba, ona najviše kategorije i kvalitete, šire predstavi na jednom zahtjevnom tržištu, nije iskorištena ili se nije željela iskoristiti, tko zna. Pa je tako »splitski picaferaj« najav-ljivan u Londonu u rubrikama »classical & opera« u tjednom vodiču The Guardiana, dok je u već spominja-nom fRootsu najavljen kao neka folk zvijezda iz Hr-vatske. Iako je dvorana bila odlično popunjena, poseb-no jer su tih dana bili blokirani letovi zrakoplova zbog vulkanske prašine (očekivalo se dosta ljudi iz Europe!), događaj nije imao izlaz na englesku glazbenu scenu. Zanimljivo je da je na tom koncertu Oliver pustio svoj čarobni glas udružen s tamnoputim članicama The London Gospel Choira i čak s jednom od njih u duetu otpjevao uspješnicu Carole King You’ve Got A Friend, na opće oduševljenje publike. To je kolektiv koga hrvatska publika dobro poznaje i već ih je u više navrata ugostila u Lijepoj našoj. Dakle glazbena sveza London — Hrvatska, proradila je na najbolji način. Slično bi se reklo i za udruživanje snaga s u Londonu živućim violončelistom, rođenim Puležaninom, Stje-panom Hauserom, koji je već napravio značajne iskora-ke na zahtjevnoj europskoj sceni, posebice s klavirskim Greenwich Triom, ali na koncu i on se nije mogao skrasiti za stalno, jer nije mogao dobiti radne i dru-ge dozvole, osim za vrijeme studijskog usavršavanja. Samo nekoliko mjeseci potom, u istom je prostoru go-stovao talijanski kantautor Claudio Baglioni, sličnog glazbenog senzibiliteta kao i naš Oliver, vezan za Me-diteran i sklon finoj kantileni, ali je on bio tretiran kao svjetska zvijezda, a ne kao glazbenik iz zemlje koja je mala i ne znači ništa u svjetskim razmjerima. A uspo-redbe u kvaliteti mogle bi vrlo lako prevagnuti za našega veterana, bez ikakvog gubljenja kriterija i objektivnosti.

Ukratko, ulazak Hrvatske u Europsku zajednicu pred-stavljat će za naše glazbenike veliki iskorak na europsku tržnicu, ali isto tako i izloženost nesmiljenim svjetskim kriterijima koji će izoštriti i one koji trenutno vladaju u hrvatskim okvirima. Tamo gdje smo imali i znali ponu-diti vrhunsku kvalitetu, uz malo sreće, stvari su se odvi-jale na nama povoljan način. Prisjetimo se samo prodora koji je postigla naša izvanredna operna pjevačica Renata Pokupić kada je u ožujku ove godine trijumfirala u za-htjevnoj ulozi Irene u Händelovoj operi Tamerlano, upra-vo na sceni jedne od najprestižnijih pozornica na svije-tu — one u londonskoj Royal Covent Garden Operi. Na drugoj strani, Katarina Livljanić, muzikologinja i pje-vačica te umjetnička voditeljica Dialogosa, ansambla za srednjevjekovnu glazbu, izabrala je drukčiju taktiku — djelujući stalno u Francuskoj, a odatle i po cijelom svijetu. Slično je i s pjevačem, skladateljem, glumcem i režiserom Darkom Rundekom koji je također Pariz izabrao za svoju novu domovinu i odatle s uspjehom širio djelovanje svoje-ga Cargo Orchestra, vezavši se za respektabilnu njemačku nezavisnu diskografsku etiketu Piranha iz Berlina i nastu-pajući po cijeloj Europi.Lutnjist i gitarist iz Zagreba, Edin Karamazov, svoju je međunarodnu afirmaciju stekao suradnjom prvenstve-no s jednom od velikih ličnosti suvremene pop glazbe, Stingom, s kojim je ostvario iznimno uspješan (više ko-mercijalno, nego artistički!) CD / DVD Songs From The Labyrinth, na kome su reinterpretirali solo pjesme velikog

engleskog renesansnog skladate-lja Johna Dowlanda i to za zna-nu etiketu DGG Classic 2006. Također, zagrebački violinist Bo-jan Čičić, nakon što je u Engleskoj specijalizirao sviranje barokne glazbe, ostao je tamo živjeti i ra-zvio zanimljivu i široku djelatnost, s tim da nije prekinuo veze s Hr-vatskom u kojoj redovito nastupa. Na drugoj strani, sisački art–surf rockeri The Bambi Molesters kao da su oduvijek mislili graditi karijeru usporedo, unutar uže do-movine i šire u Europi, pa i dalje. Odlučivši se svirati vlastitu verziju originalne kalifornijske gitarske instrumentalne surf glazbe, po-pularne šezdesetih na američkoj Zapadnoj obali, vrlo su brzo po-kazali iznimnu originalnost koja ih je opet dovela u dodir s nekoli-cinom svjetski priznatih rock dje-latnika — recimo onih iz grupa R.E.M. i The Walkabouts. Tako su već na osmom CD–u Sonic Bullets: 13 From The Hip ugostili gitarista R.E.M.–a Petera Bucka te Chrisa Eckmana iz The Wal-kaboutsa koji je također svirao gitare, ali i pjevao i producirao. Ovaj drugi se iz američkog roc-kerskog središta Seattlea preselio u Ljubljanu, pa im je bio blizu. Njihov deveti CD/LP As The Dark Wave, objavljen u nas pod etiketom Dancing Beara u velja-či ove godine, opet je producirao Chris Eckman. Distribuciju u

svijetu preuzela je njegova etiketa Glitterhouse iz Njemačke — i uslijedile su sjajne kritike relevantnih glazbenih tiskovina. U Engleskoj su kriti-čari bili jednoglasni da se radi o remek djelu i ocjenjivali su ga s četiri zvijezdice — od revije Q , preko Guardiana i tako redom. Sisački su rockeri već u svoj portofolio za-pisali nastupe s njihovim prijateljima R.E.M., a sigur-no je da pozivi iz Europe nisu za njih nikakva rijetkost. Navedeni primjeri govore da naši glazbeni umjetnici u ino-zemstvu uspijevaju u dva slučaja: ili ako su se stalno nasta-nili u nekoj od europskih destinacija (a to je iznimno teško u sadašnjoj poziciji Hrvatske koja još nije članica EU!) ili, pak, ako uspiju surađivati s nekim od znanih svjet-skih umjetnika, bilo da se radi o Placidu Domingu koji je poželio da sa njim pjeva naša Renata Pokupić ili članovi planetarno poznatog sastava R.E.M., koji su za europski dio turneje uzeli The Bambi Molesterse kao »predvozače«. Naravno, kvaliteta glazbe presuđuje i ona je uvjet bez kojeg se ne može, ali zar svijet nije pun briljantnih glazbenika i vrhunske glazbe za koje nitko nije saznao? Naravno, treba i dalje forsirati podršku naših ministarstava ili pak razmjene u okviru Europske radijske unije i slične kulturalne raz-mjene, ali se čini da će ponajviše uraditi naši političari ako nas što prije i što bezbolnije uvedu u Europsku zajednicu, jer će to drastično pojednostaviti izlaske u inozemstvo, situiranje u drugim glazbenim centrima, ako za tim ima potrebe, da o radnim dozvolama i sličnim dokumentima i ne govorimo. Tek tad se može govoriti o nekom trajni-jem i sistematičnijem izlasku na europsku glazbenu sce-nu, umjesto pojedinačnih slučajeva ili različitih kulturnih razmjena.

Željko Brkanović i glazbenici u crkvi Hohnekirche u njemačkom gradu Soestu

Berislav Šipuš, Davorin Kempf, Borivoj Martinić Jerčić, Mladen Tarbuk i Krešimir SeletkovićME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI

ME

ĐU

NA

RO

DN

I U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI U

SP

JE

SI M

EĐ

UN

AR

OD

NI

Made in Croatia

Vrlo je zanimljiv i znakovit primjer Marijane Hajdarhodžić, pjevačice, udaraljkašice i flautistice iz Dubrovnika, inače kćerke

Hama, negdanjeg pjevača Dubrovačkih tru-badura. Ona u Londonu živi dugi niz godina, a posljednjih godina ima uspjeha s indie–rock grupom The Penny Black Remedy, s kojom je nedavno apsolvirala i nastup na najpoznatijem rock festivalu na svijetu, onom u Glestonburyju. Nedugo su se vratili i s prve hrvatske turneje. I još važnije, svoj su nastupni album No One’s Fa-ult But Your Own snimali u Zagrebu, s hrvatskim producentom, s našim studijskim glazbenicima i dizajnerskim timom. To je prvi naš proizvod koji ima valjanu distribuciju i odličnu recepciju u Engleskoj.

matej meštrović objavio prvi autorsKi album

Neobična promocija u Arheološkom muzejuPiše: Jure Ilić

pozivnica je bila neobična: pro-

mocija novog Aqua-riusova CD–a u Ar-heološkom muzeju! I to još na atraktivnom Egipatskom odjelu Muzeja. No, kad je autor Matej Meštro-vić i kad je album naslovljen Deserts of the world (Pustinje svijeta), neobičnost je postala normalna, čak i poželjna, jer riječ je o jednom od najzanimljivijih hrvatskih mladih skladatelja čiji je rad više nego izdvojen u odnosu na cijelu glazbenu scenu.Matej Meštrović je često nagrađivani autor, pijanist koji gradi međunarod-nu karijeru, aranžer na albumima svjetski uspješnog Maksima Mrvice, gost festivala i nadasve uspješan skladatelj glazbe za filmove i televizijske serije, nagrađen i Oktavijanom na Danima hrvatskog filma za film Hercegovina — zemlja svjetlosti.Iako cijenjen kao new age autor i izvođač, šira javnost prepoznala je rad Ma-teja Meštrovića na Croatian Dream, zajedničkom projektu Stipe Božića i Ive Pervana, gdje je posebno upečatljiva bila baš njegova glazbena podloga.I projekt Deserts of the world ponovno je nastao kroz suradnju sa Stipom Bo-žićem, za potrebe njegova televizijskog serijala gdje je Meštrović ponovno napisao i izveo kompletnu glazbu. Rezultat je, ne samo zanimljiva serija, nego i album kojega je nedavno u Arheološkom muzeju promovirao Aquari-us Records. Potpuno je paradoksalno da mladi autor s takvim opusom izdaje tek prvi autorski album, no kako je rekao direktor Aquariusa Boris Horvat, već se petnaest godina poznaju, cijene i dogovaraju oko izdavanja ploče, a ona je eto tek sad došla na red. Ali rekli bismo — u pravom trenutku. Činjenica da je Meštrović skladao i snimio preko pet sati glazbe za potrebe Božićeva serijala, a da je za album Pustinje svijeta izabrano osamnaest skladbi u trajanju preko sat vremena, do-voljno govori o autorskom trudu i ambicijama. Meštrović svoje skladbe nije posebno naslovljavao, one jednostavno imaju redne brojeve, a između njih nema uobičajene stanke od par sekunda, pa se album može slušati u jednom dahu. Slušatelju je ostavljena mogućnost pogađanja o kojoj je pustinji u kojoj skladbi riječ, što se može nerijetko i naslutiti izborom određenih zvukova i instrumenata ili zvučnim asocijacijama na određeno podneblje i zemljopisne osobine. To je, ukratko, odlična ambijentalna glazba koja će ponekad i ponegdje po-vršnog slušatelja podsjetiti na Vangelisa ili Moriconea, zbog upotrebe odre-

đenih efekata i zvukova, no sve je to u službi Meštrovićeve ideje da nam dočara veličine, dramatičnost, izgled, sadržaj ili neku drugu karakteristiku najvećih i najljepših svjetskih pustinja. Jedina skladba koja ima naziv, Zdrav-lje nacije, prva na albumu, posvećena je problemima nepoznate Meštrovićeve prijateljice i dobila je vrlo neobičan video spot koji je napravljen programatski i upozoravajuće, s nizom statističkih podataka i činjenica o stanju zdravlja u Hrvata. No glazbeno nimalo ne odudara od ostalih skladbi na albumu.Ono što je i sam Matej Meštrović istaknuo na promociji ploče, kako se nada da nikome neće biti dosadna, nakon upornog višekratnog preslušavanja mo-žemo samo potvrditi. Album Deserts of the World može se slušati u različitim situacijama, a na kraju će vam postati omiljena ploča u kolekciji.

Boris Horvat i Matej Meštrović na promociji CD–a

DAV

OR

HRV

OJ

DIS

KO

GR

AFIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A

12 13BROJ 164, LISTOPAD 2010. BROJ 164, LISTOPAD 2010.

Kad je prije šest godina zagre-bački kritičar i urednik Siniša

Bizović napustio direktorsko mje-sto u Dallas Recordsu koji je tada već bio nezaobilazan u hrvatskoj diskografiji, mnogi su bili izne-nađeni njegovom odlukom. No, prijatelji i bolji poznanici znali su da se jednostavno umorio poslom u kojemu se morao više brinuti o svakakvim prohtjevima domaćih zvijezda i zvjezdica, a najmanje o glazbi koju privatno voli i sluša. Nije dugo trebalo da javnost sazna da Bizović u Zagrebu pokreće vlastitu izdavačku kuću Spona, koja će uskoro postati jedan od najzanimljivijih diskografskih projekata u Hrvatskoj. Spona se zapravo profilirala kao utočište mladim i neafirmiranim doma-ćim autorima i izvođačima, koji su dobili šansu za svoje prve albu-me, snimanja i medijsku podršku, upravo u Bizovićevom poduzeću.Iako je u početku mnogima Spo-na mogla izgledati kao »šala mala« već provjerena i utjecajnog izdava-ča, što Siniša Bizović svakako jest, vrlo brzo se pokazalo da njegova tvrtka ima ambicioznije planove. Najprije, prema izboru imena, publika je shvatila da je riječ o po-štenom projektu koji želi odigrati pravu skautsku ulogu na hrvatskoj glazbenoj sceni, a prema zvuku koji se širio s njegovih izdanja bilo je jasno da iza svega stoji znalac koji voli i razumije novi moderni glazbeni izričaj i autorske pokuša-je koje bi drugi izdavači odbacili bez imalo milosti.Tako se dogodilo da u samo šest godina Spona i njezini autori čak tri puta osvoje Porina u cijenjenoj kategoriji novih izvođača. Do danas je Spona izdala godiš-nje desetak novih autorskih albu-ma, ukupno skoro sedamdeset, a bogatoj produkciji treba pridodati i veliki broj kompilacija, zajednič-kih ili best of izdanja, najavnih singlova i drugih vrsta CD–ova. Prema riječima samoga Bizovića, komercijalno najisplativiji izda-ni album je onaj što ga potpisuje Gego, a slijedi album Afiona. No, komercijalna uspješnost tek je jedan od kriterija kojima se vode Bizović i njegova ekipa, pa svakako valja spomenuti njegovu uspješnu suradnju s Tomislavom Golubanom, talentiranim usnim harmonikašem, koji je poznat i daleko izvan granica Hrvatske, a baš proteklih dana potpisao je ugovor s velikom kućom, Croa-tia Records. Valja spomenuti da Spona usko surađuje praktično sa svim hrvatskim etabliranim izda-vačima, pa se često nalazi ili kao podetiketa ili kao ravnopravni iz-davač na zajedničkim projektima,

a ponekad veći diskografi jednostav-no preuzimaju distribuciju Sponinih izdanja.Bizović se koristi jednostavnom stra-tegijom. Kako je redoviti posjetitelj koncerata, pa čak i onih u vrlo malim klubovima, u prilici je slušati i iz prve ruke doznati što i kako sviraju nepo-znati sastavi. Kaže kako je u početku on njih vukao za ruku i nudio surad-nju, a danas se situacija pomalo mije-nja, pa mu bandovi i sami nude vlastite projekte. I što je najvažnije, njegovo djelovanje nije koncentrirano samo na Zagreb, nego i na druge sredine, pr-venstveno Rijeku i Split, odakle dolazi nekoliko vrlo kvalitetnih i inovativnih sastava. Za ilustraciju spomenimo i nekoliko imena: Gatuzo, Valungari, Mlinski kamen, Spuštene rolete, Dosh Lee, Gretta, Mandrill, Afion, Kopito i drugi, a od ove godine u Sponinu katalogu još su i Onli tu, Mel Ca-mino i Steve Wolfman Band. Spona organizira i uspješni festival HGF u Zaboku, gdje također nastupaju nove snage, a samo na ovogodišnjem CD–u festivala zabilježene su skladbe čak 21 mladog sastava!Kako ne bi ostali samo u području hrvatske nove rock glazbe, Bizović i Spona su odnedavno krenuli i u kla-sične vode, neočekivano potpisavši ugovor sa Zagrebačkim kvartetom, uglednim umjetnicima i cijenjenim glazbenicima. Kažu — na obostrano zadovoljstvo!

Steve Wolfman Band: Na pola puta između stvarnog i sanjanog

četvorica vrlo iskusnih glazbenika, Stevo Vučković, Boris Hrepić,

Nikola Džaja i Vinko Urlić, pozna-ti po sviranju u različitim kultnim splitskim sastavima, udružili su se na projektu Steve Vučkovića, alias Steve Wolfmana i stvarno snimili pjesme sanjane zamalo trideset godina, no u novim, vrlo dobrim aranžmanima. Četrnaest pjesama najviše ljubavne i egzistencijalne tematike u blues, rock i hard rock pakiranjima, karakterizira odličan svirački zvuk, dobre gitare, poneki saks i moćne izvedbe. Zapravo, od ljudi s tolikim iskustvom ne treba ni očekivati drugo, a vjerojatno je da će album zaživjeti i na koncertnim na-stupima. Jer, njihove pjesme kao da su sazrijevale kroz ta tri desetljeća i danas se nude u modernom izdanju. Dalma-

tinski četverac i te kako ima što reći u glazbenom smislu, pa se treba nadati da njihovu iduću ploču nećemo mora-ti čekati još trideset godina. Svakako poslušati.

Onli Tu: Pozitiv Mjuzik

onli tu su dvojica glazbenika iz Rijeke, David Puharić i Robert

Slama, udruženi na totalno artistič-ki dotjeranom glazbenom projektu, svom prvom CD–u Pozitiv Mjuzik.

Uz čisti glazbeni optimizam i verbal-no neobične ljubavne pjesme, Onli Tu su možda najljepše ovogodišnje doma-će diskografsko iznenađenje, premda ih publika po klubovima poznaje već nekoliko godina. Na albumu se nala-zi deset ritmičnih autorskih skladbi, od čega je samo ZX Spectrum obrada slavne uspješnice Davora Tolje i sku-pine Denis & Denis. Možda se baš u toj pjesmi najbolje ocrtava glazbena energija dvojca Onli Tu, jer su po-znati pop–hit obradili na nevjerojatno uzbudljiv i moderan, pa čak i ciničan način. A sve to samo kroz dva instru-menta i glasove, uz tek par gostujućih instrumenata (klavijature, kontrabas) na nekoliko skladbi. S obzirom da su Onli Tu uvježbali i posebnu koreogra-fiju za svoje nastupe, nakon presluša-vanja albuma svakako ih treba poslu-šati na nekom vrućem koncertu...

Gretta: Vidim što vidim

zagrebačku indie art rock četvor-ku Gretta čine Tomislav Čubek

(vokal, gitara), Hrvoje Medanić (gi-tara, vokal), Toma Vlčev (bas, vokal) i Robert Modlic (bubanj), a od osni-vanja 2004., smatrani su jednim od žešćih i melodičnijih bandova na našoj sceni. Pobjednici su niza demo–festi-vala, za osnivanje jednog su i sami za-služni (Rock eksplozija, kasnije Velika

rock eksplozija), a do danas su izdali jedan maksi–singl (Stepenice) i album

Fanatik, a slijedi i ovogodišnji novi, Vidim što vidim, u koprodukciji Spone i Aquarius Recordsa. Vidim što vidim zre-lo je ostvarenje, modernog ritmičnog zvuka, ali mračnog ugođaja, u kojemu se često i vješto aludira na stvarnost i svakodnevicu, rijetko dobro napisano i odsvirano. Gretta nudi jedanaest novih pjesama, od čega je posljednja Istine su laži već ranije otvorila kompi-laciju Velika rock eksplozija.Album otvara skladba Gubim sjaj gdje su stihovi najjače Grettino oružje. U pjesmi Sami protiv svih iskorišten je fragment čuvenog govora Martina Luthera Kinga, a pjesme se redaju u nizu kao sjajna niska moderne urbane poezije. Gretta je na tom albumu su-rađivala i s probranom suradničkom i producentskom ekipom, što se osjeća na zvuku ploče, pa možemo reći da su s pločom Vidim što vidim ne samo potvrdili sve svoje pozicije, nego se i znatno pomakli prema vrhu hrvatske rock scene. A rijetkima to uspijeva s drugom pločom.

Mel Camino: Kapadokija

a lbum Kapadokija djelo je veliko-goričke četvorke: Zlatko Majsec,

Vanja Belošević, Ivan Zdunić i Damir Klasnić, okupljene u skupini Mel Ca-mino koja prilično odudara od stere-otipne hrvatske rock grupe. Osjeća

se to po njihovu nepretencioznom i rekli bismo, nekomercijalnom zvuku, ali i po želji da nam se približe svojim ljubavnim, socijalnim, metafizičkim, ali i psihodeličnim motivima u lijepo složenim pjesmama, sa zanimljivim tekstovima. Čini se da su članovi Mel Camina vrijedna i uigrana ekipa, jer oni su i glazbeni istomišljenici i poetski za-ljubljenici na trinaest pjesama albuma Kapadokija, u kojemu, kopajući po svojim emocijama i stanjima, pružaju publici osobna pitanja i svoje istine. Rezultat je vrlo uspjela debitantska ploča, rijetko specifične atmosfere, možda još tamo od dalekih vremena legendarnog Drugog načina i jedne sasvim druge generacije. Ako radijski glazbeni urednici u šarolikom mnoš-tvu primijete dobro dizajniran album Kapadokija, Mel Camino ima neko-liko aduta koji mogu postati radijski hitovi. Samo nek’ izdrže u svojoj viziji glazbe koju vole i koju nam nude.

CD izlog Đurđe Otržan

prerad detičeK

Minijature za rog(Cantus)

p rerad Detiček je već desetljećima prvo ime roga na hrvatskoj glazbenoj sceni, a

pojava njegova učenika Radovana Vlatkovi-ća koji većinom vrlo uspješno djeluje u ino-zemstvu, samo pojačava taj učinak. Dojam o njegovoj prvorazrednoj važnosti upotpunit će ovaj netom objavljeni album naslova Mi-nijature za rog. Prethodni album i nastupi na kojem se Detiček potvrđuje kao koncertni glazbenik, dobili su prošireni okvir u kojem treba sagledavati njegova postignuća inter-preta. Možda ponikao iz skromnih namjera da se predstave snimke kraćih skladbi koje je Detiček sustavno godinama ostvarivao za nekadašnji Radio Zagreb, a poslije i Hr-vatski radio, album sa osamnaest skladbi najvažnijih hrvatskih skladatelja prerasta u kompilaciju prvenstveno individualnog iz-bora i afiniteta Prerada Detičeka. Tako je u prvom planu ovog albuma njegova osobnost i nagnuće koja je ispunjavao. Boris Papando-pulo, Anđelko Klobučar, Miroslav Miletić, Rudolf Matz, Bruno Bjelinski, Fran Lhotka i Krešimir Baranović stvaratelji su iz čijih je opusa Prerad Detiček birao skladbe, po-nekad i dvije, da predstavi svoj, zapravo so-listički rad, iako su skladbe većinom pisane za instrument solo uz pratnju nekog od uo-bičajeno pratećih glazbala kao što su klavir i orgulje, ali tu su i skladbe uz pratnju violine, u kojoj Detiček svira s Josipom Klimom. I taj podatak, da se na predstavljenim snimkama, uz Detičeka, reda naša glazbena elita (Fred Došek, Jurica Muraj, Branko Sepčić, An-đelko Klobučar i Zdenko Dušak), također stvara auru i patinu solidnih glazbenih stre-mljenja i rezultata koji su krasili kraj prote-kloga stoljeća. Što se samih snimatelja tiče, sa stanovišta radijskog djelatnika, mogu ustvr-diti da su ove snimke ostvarile prave legende studijskog snimanja: Radan Bosner, Matija Brkić, Miljenko Dörr i dakako, dugogo-dišnji producent za komornu glazbu Radio Zagreba, Dubravko Detoni. On se oprisutnio na ovom albumu minijatura kao tekstopisac jednog malog spomenika dobrim, starim vremenima i uspješnoj tradiciji snimanja za radio, najprije poetskim tekstom u slavu zvuka roga te iscrpnim i jasnim bilješkama o autorima i skladbama. Izvrsno obrađen i pri-ređen, album Minijature za rog predstavlja se kao »best of« komornih tonskih zapisa Pre-rada Detičeka. Slušateljima ostaje da uživaju u obilju karakteristika zvuka koje nudi inter-pretacija Prerada Detičeka, na albumu koji je zanimljiv od prvog do zadnjeg takta.

Kvartet Flauta 4sYrinX

Soba za štiri/Room for four(RTV Slovenija)

Karolina Šantl Zupan, Špela Benčina, Dari-ja Zokić i Marina Novak djeluju već cijelo

desetljeće kao instrumentalni kvartet. Komorno muziciranje ih povezuje kao ansambl iako dje-luju kao orkestralne umjetnice u raznim drugim orkestrima. Njihovo je djelovanje ozbiljno i pre-dano, pa su osim brojnih nastupa i objavljivanja već drugog nosača zvuka, česte gošće u studijima Hrvatskog i Slovenskog radija. Na prvome albu-mu objavljenom 2006. godine, snimile su skladbe Mozarta, Ramovša, Laubera, Tarbuka i Bozze, a na ovom drugom albumu vidljiv je njihov uspon na flautističkoj sceni i osvajanje boljih pozicija te veća pozornost slovenskih i hrvatskih autora koju upućuju ovom zanimljivom kvartetu.Tako su na albumu zastupljeni Aldo Kumar, Boris Papandopulo, Fran Lhotka, Pavel Mi-helčić, Slavko Šuklar, Petar Obradović, Marin Rabadan i Alfi Kabiljo. Naslov ploče imeno-van je nazivom prve skladbe Alda Kumara: Soba za četvero.Pomno pripremljeno muziciranje, stilski i teh-nički, četiri syrinxa teče glatko i pouzdano, nenametljivo i sugestivno. U cjelini gledano, tonska slika puhačkog kvarteta je mila i do-padljiva, ali ne sentimentalna ili plitka. Dokaz tomu je izuzetno prikladna instrumentacija legendarne šansone Alfija Kabilja Parkovi koja u novome ruhu ništa ne gubi od punine i za-nosa kojim su je izvodili naši najveći vokalni interpreti. Dapače, iako je obrada, ona nosi svježinu prvog slušanja i osebujne izvedbe. Osim Kabilja, tu su još četiri hrvatska autora. Neonacionalna obilježja Papandopulovih Tri-ju stavaka za kvartet i folklorom obojana Mala suita Frana Lhotke nadopunjavaju se moder-nim pristupom trubljača i skladatelja Petra Obradovića prema ovom puhačkom sastavu u skladbi Flute Session. Tu su stavci odmakli u naznake drugačijeg folklora: bossa nova, festa latina i drugo. Šest slatkiša Marina Rabada-na, još jednoga hrvatskog puhača, primjeren su prijelaz s Mihelčićeve skladbe Chorus V i Krika Slavka Šuklara, skladbama sputanim čistunstvom intelektualne moderne, na mekše prostore autorske i etno glazbe. Album Soba za štiri je vrlo prihvatljiv najširem krugu slušatelja u svojoj nepretencioznosti i imponira ozbiljnošću pristupa detaljima koji ga čine skladnom, vrlo slušnom i prihvatlji-vom glazbom za svaki trenutak, bilo na radiju ili u privatnom prostoru. A time i najboljim propagatorom suvremene hrvatske i slovenske komorne glazbe.

CD izlog dr. sc. Zdenke Weber

berislav arlavi

hrvatski klasici (Cantus / HDS)

nosači zvuka s povijesno relevantnim skladbama hrvatskih autora kulturološki

su izuzetno važni doprinosi našoj diskografiji, jer da se ne javljaju mnoga bi djela ostala trajno nepoznata javnosti, budući da ih rijetko su-srećemo na koncertnim programima. Takvu bitnu funkciju nedvojbeno ispunjava album pijanista Berislava Arlavija, koji pod nazivom Hrvatski klasici sadrži skladbe Milka Kele-mena (Slatina, 1924.), Ive Maleca (Zagreb, 1925.), Brune Bjelinskog (Trst 1909. — Silba 1992.) i Stjepana Šuleka (Zagreb, 1914. — 1986.). Tonski majstor i glazbeni producent je Peter Janda, a djela su snimljena 18. i 19. trav-nja 2008. godine u bečkom studiju PJ Way Studio Vienna.Pijanist Berislav Arlavi, diplomirao je na Mu-zičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Vladimi-ra Krpana kod kojega je od 2007. na poslijedi-plomskom studiju, pripada hrvatskim mlađim glazbenicima koji osjećaju osobitu odgovornost prema vlastitu nasljeđu. Ta se odgovornost otkriva i u njegovim komentarima kojima je popratio svako od izvedenih djela u program-skoj knjižici koja je priložena CD–u. Arlavije-va mala zbirka hrvatskog skladateljskog pisma za glasovir počinje Kelemenovom Sonatom iz 1953. godine, skladbom koju Arlavi označava kao moguću inspiraciju Bartókovom Sonatom. Privukla ga je Kelemenova osobna inventiv-nost u mladenačkom djelu nastalom neposred-no nakon skladateljeve diplome na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. I doista, ovo Kelemenovo rano djelo svojom vehementnošću i bujnim kolorizmom upućuje na kasniji put jednog od najznačajnijih hrvatskih skladatelja u protoku europske glazbe 20. stoljeća. Slijedi Malecova Prva sonata za glasovir iz 1949. godine nastala u vrijeme kada su dominirali utjecaji Dmitrija Šostakoviča i Sergeja Prokofjeva. U tom kon-tekstu prepoznaje Arlavi i Malecov skladatelj-ski iskaz, zgusnuti izričaj modernoga vremena prve polovine 20. stoljeća, glazbu koja je »puna dosjetki i sažetih fraza unutar mikrosvijeta u kojemu se svaki tren događa nešto novo.«I dok su eminentni nositelji novoga u hrvatskoj glazbi prošloga stoljeća zastupljeni svojim ra-nim opusima, Arlavi je u među hrvatske klasi-ke uključio i Treću sonatu Brune Bjelinskog iz 1960. i Šulekove Tri koncertne etide S.O.S. iz 1972. godine. Za Bjelinskog konstatira kako je zacijelo riječ o najzrelijem i najreprezentativni-jem djelu njegova klavirskog opusa, o otklonima u sjetu, ali i u radosna i optimistična raspolo-ženja, u kojima protječe glazba s »prekrasnim melodijama i još ljepšim harmonijama«. Vezano uz Šulekove S.O.S. koncertne etide saznajemo priču o njihovom nastanku, kao i posvetu »veli-kom majstoru Arturu Benedettiju Michelange-liju«. Te etide pijanist definira kao tri estetike, tri mini–portreta i tri dramatska prizora.Iz ovako minucioznog proučavanja odabranih djela proizlaze i izrazito osmišljene interpre-tacije. Arlavijev se pijanizam otkriva u punini promišljanja svih pojedinosti, ali i u znalač-kom oblikovanju cjelina, a tehnička spremnost dopušta uzlete kao i odmjerene dinamičke od-nose i suprotstavljanja. Zbog svih je tih razloga ova mala antologija klavirskih djela hrvatskih velikana važan doprinos i bitno obogaćenje u našoj diskografiji. Nedvojbeno je pak da pi-janist mlađe generacije slijedi uzore svojega mentora Krpana, nadovezujući tako izuzetno potrebne karike u lancu predstavljanja glazbe hrvatskih majstora koja danas već doista pri-padaju klasici 20. stoljeća.

Klapa K astav

‘vo je naša zemja(Aquarius Records)

h rvatskim ljubiteljima klapskog pjevanja zacijelo nije promakla vrsnost muške

Klape Kastav, a da ti zaljubljenici u a cappe-lla pjevanje imaju brojne poklonike, pokazalo se i prigodom predstavljanja njihova četvrtog CD–a održana 23. rujna u dvorani HDS–a. Predstavljanje je vodila Jadranka Čubrić, di-rektorica riječke Hrvatske glazbene unije, a riječ je o prvom albumu u diskografskoj riznici Klape Kastav koji je u cijelosti posvećen kla-sičnom dalmatinskom repertoaru, te je i pred-stavljanje započelo živom izvedbom pjesme Dalmatinski šajkaš (Oda Dalmaciji) Armina Šrabeca.Klapa Kastav utemeljena 1992., bilježi vri-jedna priznanja i nagrade, među kojima valja istaknuti prva mjesta na Festivalu istarskih klapa u Buzetu (1999., 2002., 2004. i 2007.) te veliki uspjeh na 2. zborskoj olimpijadi u Južnoj Koreji, na 1. zborskoj olimpijadi u Linzu i na 3. zborskoj olimpijadi u Bremenu. U sastavu klape su prvi tenor Sandro Pauletić, drugi te-nori Saša Matovina (ujedno i umjetnički vodi-telj klape) i Robert Štefančić, baritoni Mislav Galler i Bojan Stanić, te basovi Denis Cr-njaković, Zlatko Vičić, Zoran Buneta i Dino Škamo.Repertoar novoga CD–a uključuje devetnaest skladbi snimljenih tijekom 2009. i početkom 2010. u crkvi Sv. Antuna na Zvonećoj, a tonski snimatelj je bio Igor Lesica. Miksanje i maste-ring obavljeni su kod Roberta Funčića u studi-ju Belveder u Rijeci, a glazbeni producenti su Saša Matovina i Robert Funčić. Likovno rje-šenje, duhovitu liniju–spojnicu koja objedinju-je morske i druge prirodne motive, potpisuje Nina Raimann.Klapa Kastav je, kako je zapisano, tek sada, ali u pravo vrijeme i na pravi način jer je spontan — klapski — prvi put zabilježila bisere iz ne-presušne riznice koja nadahnjuje svaku klapu te je svakoj godini svojega punoljetnog rada posvetila jednu pjesmu. Ili, kao što je prigo-dom predstavljanja istaknuo recenzent CD–a, etnomuzikolog Joško Ćaleta, pred nama je konceptualno vrlo izbalansirani projekt koji uključuje izbor uspješnica standardnog klap-skog repertoara, zapravo tri različita repertoa-ra. Prvi čine obrade izvornih klapskih napjeva, drugi donosi izabrane skladbe pisane za klape iz pera uvaženih skladatelja toga žanra, a u trećemu su zborske skladbe standardnog klap-skog repertoara te jedna obrada popularnog šlagera, Runjićeve pjesme Pismo ćali.Uz vrsno, moderno koncipirano, pjevački na-dahnuto i studiozno dorađeno pjevanje Klape Kastav, u svečanosti predstavljanja CD–a su-djelovali su i Boris Horvat, predstavnik Acqu-arius Recordsa, Nina Raimann, dizajnerica omota, cijeli produkcijski tim te Ivan Luka-nović, gradonačelnik Kastva koji je s osobi-tim ponosom naglasio prinos Klape Kastav cjelokupnoj kulturnoj ponudi njihova grada i zahvalio na dobrim vibracijama kojima odiše njezino djelovanje.

CD Izlog Jure Ilića

damir poša

Live in Vienna(Cantus)

a lbumom Live in Vienna (na-kladnik Cantus) Damir Poša

obilježava trideset godina skladatelj-sko–šansonjerskog djelovanja na hr-vatskoj sceni, što je svakako zavidan uspjeh, s obzirom na turbulentna zbivanja, promjenjive trendove i dru-ge centripetalne i centrifugalne sile estradnog nastupanja. I svakako uz ne baš naklonu mu medijsku podršku, jer Damir Poša nije autor koji bi tek tako pristao na ulagivanje publici ili kritici, što domaći mediji uglavnom nagrađuju — šutnjom. Jer, kantautori ipak nisu glavne face naše suvremene medijske i glazbene scene.Ali uz sve to, Poša živi od glazbe i za glazbu, pa je riječ o njegovu čak dva-naestom autorskom albumu koji je sni-mljen prije točno godinu dana uživo u bečkom klubu Tunnel, kao dokument njegova stvaralaštva i glazbenog pro-mišljanja. Ploča donosi sedamnaest Pošinih skladbi koje i u novoj obradi zvuče originalno, premda izričajno zamalo jednako kao i na početku nje-gove karijere. Jer, ono po čemu je Poša poznat i nazivan hrvatskim Dylanom, dakle gitara i usna harmonika, a sve začinjeno zanimljivim i prilično slo-bodnim stihovima i poetskim preo-kupacijama, može se čuti i na novom projektu. Iako je ranije surađivao s nizom vrhunskih domaćih glazbeni-ka (Brane Lambert Živković, Vedran Božić, Drago Mlinarec, Ismet Kurto-vić i drugi), na albumu Live in Vienna potpuno je ogolio svoj nastup, sam je sceni, a tek na nekoliko mjesta uz nje-ga je stalna suradnica Vivian Gjurin, kao prateći vokal i sviračica gitare, klavira i udaraljki.No, njegove pjesme i dalje dobro zvu-če, a opet nisu opterećene trendovima i komercijalnim zahtjevima. Ispovjed-na Čekaj me, ja ću sigurno doći, vješta etno obrada Vincelo ili ironična Pjesma pijana, uz možda njegovu najbolju ba-ladu Doma mi je ostalo sve, dokazuju da je čovik s Juga i dalje živi primjer kako hrvatska glazbena scena nije ni jedno-lična, niti isključiva. A Damir Poša je to ponovo potvrdio svojim snimljenim nastupom u — bečkom klubu.Usput, svakako preporučujemo i odlič-nu Pošinu internetsku stranicu www.damirposa.com, a za fanove je otvore-na i grupa podrške na Facebooku.

DIS

KO

GR

AFIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A

radno slavlje aquariusa

Petnaest izdanja za petnaest godinaPiše Maja SabolićVeć je proteklo punih petnaest godina otkako je objavljen maxi single Your Love Bastardza, mala ploča za sviranje, ali velika za povijest hrvatske po-pularne glazbe. Tiskana entuzijazmom mlade zagrebačke klupske scene koja se tada okupljala u klubu Aquarius na Jarunu, bila je zametak danas etablirane i snažne kuće Aquarius Records — kuće koja i danas svoju snagu temelji na prijateljstvu i ljubavi prema urbanom zvuku koji je ostao temeljem programske politike.

Prije petnaest godina jedna je mlada generacija u Hrvatskoj imala sreću da su njezine ideje pale na plodno tlo. Tom sinergijom entuzijazma, za-jedništva i vizionarstva nastao je čitav niz značajnih projekata, od Porina

i Crnog mačka do festivala Lagano lagano, u suradnji cijele obitelji Aquarius. Logičan je nastavak bila diskografija kao najambicioznija ideja grupice entuzi-jasta. U tako pozitivnom ozračju dobit će, dakle, prostor mlada klupska scena, s danas nezaobilaznim imenima kao što su Cubismo, Mayales, The Bastardz, Songkillers...

U međuvremenu, Aquarius Records je objavio više od 300 izdanja, od Jinxa do Los Caballerosa, Olivera Dragojevića, Marka Tolje, Nine Badrić, Massima, Tedija Spalata...

Radna proslava Aquarius Recordsa zamišljena je kao objavljivanje najznačaj-nijih izdanja iz kataloga i to u tri serije, s po pet izdanja. Prva, Backup, dvostruki je album s originalnim izdanjima i već je u cijelosti objavljen. Kolekcionari će sad u Digipack izdanju vrlo povoljno naći albume kultnog Lagano lagano, Jinxa, Songkillersa, Mayalesa i Los Caballerosa.

Iduća serija, The Best of... već je objavila ponajbolje radove Cubisma i Tedija Spalata, a planiraju se još kolekcije Massima, Šajete i Nine Badrić. Kao bonus, ova linija nudi i recentnu uspješnicu izvođača. Konačno, serija Software tre-bala bi nuditi kompilaciju onih koji nemaju više albuma za odabir u prethodne dvije serije, ali bez čije visoke vrijednosti ova radna proslava ne bi bila cjelovita

ni korektna (Gabi Novak, Rivers, Belcante...) ili alter pop rock (Mandrili, God, Name, FaliV, Leut Magnetik...).

Pogledajte još jednom ova imena! Zar to nije The Best of hrvatskoga urbanog zvuka? Bravo Aquariusovci, neka što dulje traje era Vodenjaka.D

ISK

OG

RA

FIJ

A D

ISK

OG

RA

FIJ

A

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G Spona prednjači u pronalaženju talentiranih

Piše: Jure Ilić

14 15BROJ 164, LISTOPAD 2010. BROJ 164, LISTOPAD 2010.

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD

IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G C

D IZ

LO

G

CD izlog Siniše Leopolda

T. S. Kristali

Moram ja bez nje(Croatia Records)

novi CD tamburaškog sastava Kristali ima naziv Moram ja bez nje, po pjesmi izvede-

noj na Zlatnim žicama Slavonije, Požega 2008. godine. Na albumu se nalazi 11 novih pjesama plus bonus track Božić bijeli dolazi. Autorski tim suradnika respektabilan je: Mario Miha-ljević, Franjo i Hrvoje Juzbašić, Krešimir Stipa

Bogutovac, Marina Tucaković i Antonija Šola, Tomislav Pejak, Besim Spahić, Hrvoje Zovko i A. Futa Radulović.Sjajni županjski tamburaši novim studijskim uratkom nastavljaju tradiciju uzorna muzi-ciranja na tamburi. Sve pjesme zvuče svježe, ujednačeno i uvjerljivo. Ponekad se odmiču od uobičajene zvukovne mekoće (na primjer, Sve su pjesme otpjevane ili Sačuvaj me Bože žena), ali sklonost snažnijoj i modernijoj svirci ne prelazi granice dopuštenog. Izvođačka snaga zrelih tamburaša posebno dolazi do izražaja u sklad-bama Riđane i Djedovina. Brojne utakmice koje Kristali imaju u svojim trzalicama na-glašeno se čuju u vokalnoj potentnosti pjesme A što ako noćas..., ali i u prepjevu The happiest Christmas tree. I da ne nabrajamo dalje... treba preslušati cijeli album.Bitno je naglasiti da se nastavlja uzlazna dis-kografska putanja banda. Čestitam Kristalima njihov dvadeseti rođendan i neka nam još dugo sjaje na našem glazbenom obzorju.

CD izlog Dinka husadžića Sanskog

matija dedić trio & gošće:

Kontesa(Cantus)

izbor djela za novi album Matije Dedića Contessa ne čudi budući da je poznati jazz

pijanist već na CD–u Life of Flowers pokazao poštovanje spram Dore Pejačević, intrigantne glazbene figure naše povijesti. Ovim je albu-mom jednostavno ostvario ono što je dugo planirao, opušteno, mudro, sa značajnim glaz-benim i životnim iskustvom.Posveta je to i dragoj učiteljici klavira Blaženki Zorić koja ga je uputila u čarobni svijet Dorine glazbe, ali ponajprije hommage Dori Pejačević u čijim harmonijskim rješenjima Dedić prona-lazi ono što su Brubeck, Evans ili Jarrett tražili (i pronalazili!) u europskoj klasici. Prepoznat-ljivi Dorin rukopis (trajno obilježen smjenom stoljeća i mješavinom romantične i moderne poetike te sinkretizmom glazbe, literature i slikarstva kraja devetnaestoga i početka dvade-setoga stoljeća), Matija čita kroz jazz prizmu,

držeći se izvornika u onoj mjeri koja dopušta prepoznatljivost jazz improvizacije, njegova stila sviranja, ali i ritam sekcije u kojoj sudje-luju kontrabasist Malden Baraković i bubnjar Borna Šercar. Sve to iznova potvrđuje misao da je Matija čovjek jazz tria.Vokal Vlatke Burić korespondira s rečenim, a violina Laure Vadjon već u prvoj skladbi Ave Maria, dotiče nas lirikom. Izvedbe su složene u cjelinu koja jazzistički osuvremenjene Do-rine solo pjesme i klavirske minijature nudi i kao mogućnost mlađim naraštajima da doži-ve i spoznaju duh i dah Dorina vremena, ali i beskrajnu mogućnost tih partitura kojima, u ovom slučaju Matijin jazz rukopis, daje novo ruho.U njegovim se izvedbama brišu granice izme-đu osnovnih zamisli autorice i moderne inter-pretacije i improvizacije (oduvijek su glasoviti jazzisti isticali neke od glazbenih velikana kla-sike kao jazz uzore, ako hoćemo i kao jazz im-provizatore, ma kako se to tada zvalo!). Upravo je ta »razlika« od protekloga stoljeća do Ma-tijine interpretacije ono što ovaj CD čini jazz albumom, u onoj mjeri koliko je Matija Dedić to želio. Takva formula, primijenjena na opus Dore Pejačević, Matijin je zlatni gral po koje-ga nije nužno ići na kraj svijeta. Bijaše taj gral u Našicama, u dvorcu Pejačevićevih. Matijin CD je odličan doprinos idućim naraštajima o svevremenosti glazbe Dore Pejačević i njezinu življenju, kojima nudi pogled, ali i poticaj na vlastitu kreativnost.

ratKo zjača / simone zanchini

The Way We Talk(In+Out Records/Aquarius Records)

ratko Zjača, gitarist, skladatelj, profesor gi-tare i veleposlanik hrvatskoga jazza u Ni-

zozemskoj, objavio je novi CD za svoju matič-nu kuću, glasoviti njemački In+Out Records.Pametnim i hrabrim odabirom suradnika, ti-jekom više nego plodne glazbene karijere (u prvom redu Miroslav Vitous, ali i Reggie Wor-kman, Al Foster, John Patitucci, Randy Brecker, Steve Gadd, Stanislav Mitrović...), Zjača poka-zuje svjetsku relevantnost, nadilazeći granice hrvatskoga jazza, ali uvijek ističući da je hrvatski glazbenik. Ovakva imena, s kojima snima svoje albume, tjeraju ga biti još boljim jer Ratko tako uči, stvarajući i stvara učeći glazbu.Novi album nastao je u neobičnoj suradnji s velikim talijanskim harmonikašem Simoneom Zanchinijem te uz raskošnu ritam sekciju Mar-tina Gjakonovskog, makedonskog kontrabasista i Adama Nussbauma, američkog bubnjara. Zja-ča i Zanchini surađuju zadnjih nekoliko godina, zajedno sviraju u Amsterdamu i drugdje (ovoga ljeta i kod nas po Jadranu), a plod takve interak-cije je ovaj album.Bjelodana je različitost njihovih glazbenih poeti-ka te se poput dviju rijeka spajaju u jedan jaki vo-deni tok koji pred sobom ruši sve brane i pomiče

granice jazza. Zanchini će kazati kako njihova glazba i nije mainstream, već je doista iskorak u nova istraživanja.Već poslije dva–tri slušanja albuma, osjeti se kako kreću svaki sa svoje startne pozicije, od glazbene terra incognita, da bi kroz progresiju skladbi nastajalo sve više dodirnih točaka koje predstavljaju uvjerljivu i harmoničnu cjelinu.Šest je Ratkovih kompozicija, pet Zanchinije-vih. I bez potpisa, osjeti se tko je kojoj skladbi autor, njihova osobnost je prepoznatljiva. Zjača oduvijek snima autorske skladbe, vrlo rijetko standarde. Njegov stvaralački čin je snažan i nužan, jedino tako se sve složi kako treba i to je glazba koja ima težinu. Ovdje je ta autorska po-zicija također definirana — jazz, meditativnost, emotivnost (ne skriva se divljenje prema ne–gi-taristima, poput Johna Coltranea, Ornettea Colemana, Stravinskog ili Šostakoviča, pa i egzotici Alija Akbara Khana) i profinjeni zvuk Mirabella gitare, kao kontrapunkt razigranosti Zanchinijeve harmonike i elektronskih utjeca-ja. Poveznica su Gjakonovski i Nussbaum koji izvedbama daju staloženost. Uzbudljiva je izvedba skladbe Kandinsky Night, Zjačine posvete slavnom kontrabasistu Miroslavu

Vitousu, s kojim već nekoliko godina surađuje, a osjeća se i sinkretizam slikarstva i glazbe koji jaz-zisti često vole, poput slikanja jazza ili muziciranja slike. Skladba je to puna izmjene tempa, efekata, višeslojne strukture, raskošnog finala gdje se gita-ra i harmonika poigravaju temom — tipičan pri-mjerak dobre skladbe iz Zjačine radionice! Zgodna je i Forest of Love, baladična, mon-tmartreovskog ugođaja, a CD zatvara skladba Out of Body, čija zarazna tema lako ulazi u uši.

CD izlog Jure Ilića

ra zni iz vođači

Novi zvuk, Vol. 2(Croatia Records)

ivica Duspara, utemeljitelj Majki i ugled-ni promotor, već treću sezonu zaredom u

zagrebačkom klubu Sax predstavlja mlade i nepoznate sastave izabrane natječajem ili po-zivom. Svake se godine za Novi zvuk prijavi preko 150 bandova, a večer je već stekla kultni status među glazbenicima i posjetiteljima, jer je jedan od najboljih i najprofesionalnijih takvih izbora u nas.Naporom Ivice Duspare i u suradnji s Croa-tia Recordsom, lani se pojavio kompilacijski album s izborom najboljih sastava, a protekla sezona ostat će upamćena albumom Novi zvuk vol. 2. CD je zanimljiv po tome što nije na-mijenjen prodaji, već glazbenim urednicima na radijskim postajama koji će glasovati za naj-boljega. Kad se obavi taj dio posla, pobjednik će dobiti priliku da za Croatia Records snimi vlastiti album.Priliku da se predstave dobili su sastavi Teriya-

ki, Disident, PROtestEFEKT, Nepopravljivi i Mantra. Od reda svi izvode vlastite skladbe. Kako je glasovanje upravo u tijeku, bilo bi ne-pošteno isticati našeg favorita, no, od specifič-nosti spomenimo da dva sastava imaju (rijetke) ženske vokale, jedan je teškometalni, a svi daju prednost prijemčivu i kvalitetnom pop–zvu-ku, vrlo zanimljivom za emitiranje na radio postajama.Sezona Novog zvuka u Saxu već je započela krajem rujna, a album Novi zvuk vol. 2 izvr-stan je dokaz ne samo o kvaliteti tog programa, nego i o vitalnosti hrvatske glazbene scene.

CD izlog Dalibora Paulika

KiKići

Rođendan(Kašmir promet i dječji zbor Kikići)

u povodu deset godina djelovanja, Dječji zbor Kikići objavio je novih osamnaest

pjesama što je ujedno četrnaesti nosač zvuka zagrebačkog zbora iz Peščenice. Treba nagla-siti da je ovako bogata diskografska produkcija moguća zahvaljujući angažmanu voditeljice Maje Rogić. Ona je ne samo pedagog, već je i plodna autorica pjesma za djecu (kao i onih za odrasle), skladateljica, ali i tekstopisac te aran-žer, kompletna autorska osobnost. Stalna je su-dionica festivalskih manifestacija, a sve u cilju bolje promocije dječje zborske pjesme. Tu po-najprije treba spomenuti Hrvatski dječji festi-val na kojem Kikići kontinuirano sudjeluju, uz Maju Rogić. Posebnost tih nastupa i pjesama su poetičnost, živost, jednostavnost strukture, namijenjenost najmanjem uzrastu djece vrtič-ke dobi. Neki nazivi poput Žutozuba, Mama zna, Baka, Sreća, Proljeće, Jesenska pjesma, Pra-znici, Brzo brže, Kišna pjesma, jasno ukazuju na tematski krug pjesama. Hvali se rođendan kao dan koji je čaroban u pjesmi Rođendan, a

Maja Rogić posebno jednostavno i poetično poručuje malima o ulozi i snazi prijateljstva u istoimenoj skladbi: »Kad ti jedan poklon dade ili kocku čokolade / kad ti cipelicu veže / kad te brani dok svi bjež / kad se s tobom igra često / to se zove prijateljstvo«. I baš te jednostavne poruke djetinjstva te mala djeca koja pjesme pjevaju, glavni su šarm ovog izdanja.

CD izlog Bojana Mušćeta

mario FurK a i štićenici

Mario Furka’s Loose Explosion(Dallas Records)

a lbum Marija Pojea zvanog Mario Furka i pratećih mu Štićenika, očito je svojevrsni

zahvalnički manifest njegovome kultu u gradu Rijeci. Premda je taj kult razmjerno minoran u odnosu na mnoge druge riječke luzere, Furka je okupio polovicu My Buddy Moosea i još ne-koliko glazbenika i snimio zanimljiv rock/blues album. Američki baždaren, album je rutinska glazbena stilizacija klasičnih rytham’n’blues obrazaca u kojoj najviše škriplje glavna karika i to doslovno. Škriputavi glas vremešnog Furke koji nije baš u suglasju s onime što mu svira prateći band, jednostavno pred slušatelja stav-lja dilemu: je li posrijedi parodija ili trgovina? No, inspirativni tekst Velida Đekića na ovit-ku albuma pokazuje kako se, zapravo, radi o svojevrsnom projektu koji dokumentira život osebujne ličnosti koja se družila s Jimmyjem Pageom, Carlosom Santanom i drugim veli-kanima rock–glazbe. Ipak, najveća vrijednost albuma je činjenica da su iz Štićenika proizašli My Buddy Moose.

bajan

Bajan(Dancing Bear)

zdravko Bajan predstavlja jednu od naj-ljepših diskografskih tajni ovog podne-

blja. Splitski autor koji se kalio u lokalnim bandovima Via Baby i Narodno blago objavio je 1991. za sarajevski Diskoton Fantom ljubavi, sjajnu kolekciju pop–pjesama. Za razliku od drugoga splitskoga maestralnog pop–autora Jakše Matošića koji je također objavio vinil u to ne doba, ali je ipak uspio ugrabiti komadić zaslužene slave jednom od najboljih pjesama sa Splitskih festivala Ajde ća, Zdravko Bajan nije svoje radove uspio predstaviti široj javnosti. Ali, kad nije on, uspio je njegov suigrač Neno Belan, koautor skladbi s tog albuma, a on ih je — jednu po jednu — crpio na svojim sljedećim solo–albumima, uključujući megahit Lijep i sunčan dan. Croatia Records je 1995. otkupila Bajanov album i objavila ga pod imenom Iz-gubljene vrpce. Izvrstan album, međutim, nije imao odjeka, no Belan ga je održavao živim, jer je i dalje crpio njegov repertoar, prerađivao i stvarao hitove. Nakon petnaest godina, Bajan se vratio s istim pjesmama, ali u novim aran-žmanima i s još nekoliko novih skladbi. Daka-ko, ni ovaj album nije mogao proći bez starog suradnika Nene Belana, a taj dvojac opet je iznjedrio rasan pop–album koji oplemenjuje ovdašnju scenu.

grad

Ne(Dallas Records)

svojim live albumom Palach uživo riječka grupa Grad uistinu je sjajno dokumenti-

rala svoj rad i na neki način zaokružila četvrt stoljeća djelovanja. Naime, posrijedi je snaž-no odsvirana kolekcija skladbi s pet albuma, od kojih su prvijenac Ljudi i u tom trenutku, recentno ostvarenje Glad, pokazali band u ponajboljem svjetlu. Stoga album Ne pred-stavlja i svojevrsni novi početak. No, svi koji su očekivali da će Grad ponuditi nešto drugo od stamene rock–svirke koju karakterizira vr-sna gitaristička međuigra i sjajan glas Deana Škaljca, prevarili su se. Grad se, zapravo, nije stilski mijenjao od samih početaka, ali spletom okolnosti, band nije zašao u onu zonu komer-cijalnog uspjeha kakav je poškropio Majke ili Hladno pivo. Unatoč tomu, četvrti studijski album grupe, nakon reaktiviranja, pokazuje da Grad svakim novim ostvarenjem dobiva na uvjerljivosti. Doduše, Ne je ipak korak unatrag u odnosu na sjajan album Glad, ali posrijedi je ipak očekivana amplituda. Grad će i dalje ostati velik band na području Primorske–go-ranske županije, Palach uživo jedan je od naj-boljih hrvatskih live–albuma, a Ne je album koji sasvim sigurno pokazuje da band nije za staro željezo.

KinoKlub

Ajmo klinci(Aquarius Records)

razvoj hrvatske rock–scene uglavnom ovisi o atraktivnije ili manje atraktivno organi-

ziranim koncertnim nastupima, s obzirom na sve dublje diskografsko zaglibljivanje i medij-sko zaglupljivanje. Stoga ne čudi da, umjesto kumulacije stvarnih hitova za najširu publiku, svjedočimo formiranju različitih niša s ogra-ničenim brojem konzumenata. Diskografi su u prilično nezavidnoj situaciji, jer je promo-viranje novih imena prilično riskantan posao, većina izvođača zaustavi se na prvom albumu, a inicijalna investicija se ne vraća. Aquarius je ulaganjem u Kinoklub možda napravio jedan od boljih poslova. Posrijedi je band koji vje-što korespondira s nastojanjima tinejdžerske rock–scene da zaoru dublje u njezino okoštalo polje. Pa, iako ima dojmljivijih i autentičnijih posada, pop–punk Kinokluba sukladan je hi-toidnim pokušajima poglavito američke scene, a s druge strane, ima bremenit potencijal koji omogućuje i izlazak iz mlado–punkerskog zabrana. Stoga je nastupni album Kinokluba najpotentniji ovogodišnji prvijenac i, sasvim sigurno, jedan od kandidata za album godine.

oliver

Samo da je tu(Aquarius Records)

s tandardnu obnovu repertoara Oliver Dra-gojević radi na prokušan način: low profile

glazbu koja savršeno korespondira s njegovim glasom naručuje od više ili manje poznatih autora, s imperativom da barem jedna pjesma stekne status hita. Samo da je tu je album koji malo odstupa od te recepture; novost je da se Oliver u dvije pjesme pojavljuje kao autor glaz-be, a produkcijski se nastojalo malo proširiti raspon zvuka tako da u pojedinim dionicima određeni instrument ipak ne bude inferior-niji od Oliverova glasa. Rezultat je, dakako, predvidljiv, no bilo kakav otklon značio bi da Oliver napušta stil koji ga desetljećima drži u vrhu hrvatskoga glazbenog korpusa. U po-sljednjem desetljeću, doduše, većina njegovih pjesama zapravo je stilizacija jednih te istih motiva, pa kad bi se stihovi jedne pjesme pri-krpali na glazbu druge, to bi vjerojatno rijetko tko zapazio. No, ovaj nenametljiv Oliver sva-kako može biti uzor mnogima koji pokušavaju postići estradni uspjeh kopirajući pjesme iz ranijih razdoblja njegove karijere. Samo da je tu je album koji nema loših trenutaka. Nema ni nešto pretjerano zanimljivih (izdvaja se tek skladba Tristeca i donekle njegova Moja ljubav i moj križ za koju je tekst pisao Jakša Fiamengo), ali smisao mu je da zadrži stare poklonike, a ne da regrutira nove. A taj zadatak uspješno je ispunjen.

tbF

Perpetuum Fritule(Dallas Records)

t ransfer TBF–a iz Menarta u Dallas oče-kivano je rezultirao live kolekcijom naj-

većih hitova. TBF se odlučio na unplugged varijantu snimljenu u Močvari koja je trebala potvrditi da je posrijedi band koji se od inici-jalno rapperske družine pretočio u punokrvni glazbeni organizam. Kako je navedena dru-žina vlasnik jedne od najimpresivnijih disko-grafskih trilogija na ovom podneblju (Uskladi-mo toplomjere — Maxon Universal — Galerija Tutnplok), sa sadržajne strane ta zadaća i nije bila prezahtjevna. Glavno je bilo pitanje kako će band studijsku alkemiju Dragana Lukića Lukyja pretočiti u koncertnu energiju. S ras-položenom publikom u Močvari to nije bilo suviše teško, premda TBF ipak mnogo bolje funkcioniraju u studiju. No, produljene ver-zije njihovih skladbi u stiješnjenoj koncertnoj atmosferi u zagrebačkoj Močvari 7. studenoga prošle godine, predstavljaju temeljit dokument žive koncertne umješnosti TBF–a. Možda bi rezultat bio upečatljiviji da su korišteni sam-pleri i ostala digitalna nadgradnja, no ovako ogoljeli TBF pokazali su kako je suština nji-hova stvaralaštva ipak sretan spoj melodije i teksta.

Kim verson

Vjeruj u snove(Dallas Records)

p lan Dallas Recordsa da proizvede jed-nu teen zvijezdu godišnje putem showa

»Hrvatska traži zvijezdu« uspio je već u star-tu: Bojan Jambrošić dobrim je dijelom ispunio onaj dio tržišta koji je ispraženjen preranim odlaskom Toše Proeskoga. Pobjednica druge sezone Kim Verson ipak nema taj štof, pa se moralo pribjeći drugoj taktici. Izvrsnome gla-su pobjednice showa trebalo je pridodati pje-sme koje neće biti potrošene u jednoj sezoni i usmjeriti je prema tinejdžerskoj publici mla-đeg uzrasta. Ovaj album neće dati odgovor je li uspjeh izvjestan, no skladbe koje uglavnom potpisuje Ante Pecotić svakako imaju hit–po-tencijal. Uvodna skladba Nevidljivo blago te Poziv tvoj i duet s Bojanom Jambrošićem u Vjeruj u snove, svakako mogu snažnije zapli-vati radijskim eterom, no bitno je da ostatak albuma ne spušta ljestvicu kvalitete. Posrijedi je standardni festivalski pop koji nema većih pretenzija, a jedna od najvećih vrijednosti al-buma je duet sa Zoricom Kondžom gdje se Kim Verson pokazala kao ravnopravan su-dionik. Dakle, Kim Verson je svoj prvi ispit položila s visokim ocjenama, no u konačnici, posrijedi su ipak pjesme čiji će se rok trajanja iscrpsti početkom sljedećeg showa »Hrvatska traži zvijezdu«.

alen vitasović

Zlatna kolekcija(Croatia Records)

suradnja Livija Morosina i Alena Vitaso-vića sredinom devedesetih iznjedrila je

rijetko viđeni fenomen: Vitasović je trijumfi-rao na svim festivalima, njegove pjesme bile su revolucionarno kvalitetne i drukčije u odnosu na estradne dosege (Morosin je prije toga svi-rao u Gustafima, pa je taj rock background umnogome utjecao i na pjesme za Vitasovića), a cijeloj Hrvatskoj uspio je nametnuti istarsku čakavštinu kao jezični izričaj namijenjen popu-larnoj glazbi kakav je dotad ekskluzivno imala samo dalmatinska ikavica. Uistinu, Vitasović je protutnjao hrvatskom estradom poput me-teora, no isto tako brzo se ugasio. Nastupni album originalno objavljen za pulsku etiketu Adam Records, a onda reizdan za Croatia Re-cords već petnaest godina predstavlja jedan od najboljih albuma hrvatske pop–glazbe. Zlatna kolekcija je prilika za prisjećanje na te skladbe, ali možda i otkrivanje nekih vrlo dobrih pje-sama koje su nastale onda kad je Vitasovićeva zvijezda bila već dobrano potamnjela. Ukupno je objavio pet studijskih albuma, no diskograf-ski se zaustavio 2003. godine s albumom Grih i od tada povremeno nastupa pokušavajući podsjetiti na svoju negdašnju karizmu. Ova kolekcija dokazuje koliko je, zapravo, ta kariz-ma bila utemeljena u izvrsnim skladbama koje je potpisao Livio Morosin.

PROMOTIVNO DARIVANJE CANTUSA I hIT RECORDSAOd prošlog mjeseca u prodavaonici ploča Hit Recordsa u Preradovićevoj 12 u Zagrebu prodaju se sva izdanja iz bogatog

programa Cantusa.

Kupci mogu sudjelovati u promotivnoj akciji, pa će prvih 50 koji u dućan donesu ovaj kupon, moći uz bilo koje kupljeno izdanje besplatno izabrati još jedno iz Cantusovog kataloga.

Jer glazba je najljepši dar!

16 BROJ 164, LISTOPAD 2010.

Hrvatsko društvo skladatelja raspisuje dana 1. listopada 2010.

NATJEČAJza stimulaciju glazbenih manifestacija i glazbenog stvaralaštva s područja tradicij-ske glazbe iz fonda sredstava prikupljenih od naknada za tradicijsku glazbu

Hrvatsko društvo skladatelja (dalje: HDS) Natječajem podupire aktivnosti hrvatskih glazbenika, glazbeno stvaralaštvo i glazbene manifestacije iz sredstava prikuplje-nih na ime naknade za izvedbe tradicijske glazbe, sukladno članku 8., stavku 3. Zakona o autorskim i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07).

Cilj Natječaja je poduprijeti i promovirati glazbeno stvaralaštvo u području tradicijske i narodne glazbe te poduprijeti festivale, smotre, natjecanja ili koncerte navedenih vrsti glazbe na način kojim se potiče kvaliteta i izvrsnost.

Ukupan fond potpora putem Natječaja iznosi 331.984,72 kuna, odnosno onoliko koliko je Služba zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP) prikupila za izvedbe tradicijske glazbe u 2009. godini, sukladno članku 8., stavku 3. Zakona o autorskim i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07).

Sredstva iz ovoga Natječaja predviđena su za projekte koji će se ostvariti tijekom 2011. godine.

Cilj iz članka II. ostvarit će se:

Sufinanciranjem postojećih, umjetnički relevantnih festivala, smotri i natjecanja koji promoviraju glazbu koja je predmet ovoga Natječaja

Sufinanciranjem znanstvenih i znanstveno–popularnih projekata (istraživanja, teren-ski rad, publikacije, objave knjiških izdanja ili nosača slike, zvuka i slično)

Organizacijom smotri ili natjecanja s dodjelom nagrada i/ili objavom nosača zvuka za mlade glazbenike, posebice u glazbenim područjima gdje takva natjecanja ne postoje.

Prilikom odlučivanja o sufinanciranju, vodit će se računa o stilskoj raznolikosti i rav-nomjernoj zemljopisnoj zastupljenosti natjecatelja. Natjecatelji se moraju pridržavati propisa o zaštiti autorskih i srodnih prava.

Natjecatelji su dužni podnijeti HDS–u detaljan umjetnički, organizacijski i financijski opis projekta za koji traže sufinanciranje, zaključno s 2. studenim 2010. godine, na urudžbeni zapisnik ili poštom na adresu: Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, 10 000 Zagreb, s naznakom »Za natječaj tradicional«.

HDS može uvjetovati dodjelu potpore određenim izmjenama u projektu, suradnjom u medijskom predstavljanju, sudjelovanjem svojih predstavnika u žiriranju, dodjeli nagrade i slično.

HDS pridržava pravo da ne raspodijeli cijeli iznos za sufinanciranje projekata. HDS će od dobitnika potpore tražiti financijsku i programsku dokumentaciju o utrošku dobivenih sredstava.

Odluku o dobitnicima potpore donijet će Predsjedništvo HDS–a na prijedlog Stručnog povjerenstva sastavljena od istaknutih skladatelja i drugih umjetnika odgovarajućeg područja, najkasnije do 1. prosinca 2010. godine, o čemu će se pisanim putem obavijestiti sudionici Natječaja i javnost putem oglasa u dnevnom tisku i na internetu.

Hrvatska radiotelevizija, Glazbena proizvodnja i Big Band HRT–a raspisuju

NATJEČAJza nove jazz skladbe koje će biti izvedene na koncertu Big banda HRT–a 16. ožujka 2011. u studiju »Bajsić« u sezoni Big Banda HRT–a.

Želja je organizatora poticanje stvaralaštva za standardnu formaciju big banda u sastavu:

dva alt saksofona koji sviraju i flaute

dva tenor saksofona koji sviraju i klarinete

bariton saksofon koji svira i bas klarinet

četiri trube

četiri trombona

ritam sekcija: dvije gitare, glasovir, kontrabas (bas gitara), bubnjevi i udaraljke

Autori skladbi trebaju predati:

dvije partiture i jedan komplet uređenih dionica u programu »Sibelius« ili »Final«

kompletan materijal sa zapisom u CD formatu

Trajanje skladbi je ograničeno do osam minuta.

Rok predaje radova je do 1. veljače 2011. godine, osobno ili poštom na adresu: Ivan Potočnjak, Glazbena proizvodnja — Big Band HRT–a, Prisavlje 3, Zagreb

Odabrane skladbe bit će predstavljene na koncertu Big Band HRT–a 16. ožujka 2011. godine.

Sve dodatne informacije mogu se dobiti na telefone: 091/5281–581: Saša Nestorović, dirigent Big Banda HRT–a 099/6347–090: Ivan Potočnjak, urednik Big Banda HRT–a

Xiii . dalmatinsK a šansona, 20. i 21. Kolovoza

šibenik promovirao Ivanu Kovač Piše: Maja Sabolić

t rinaest ne mora nužno biti nesretan broj — uvjerila se

Ivana Kovač na samome po-četku solističke karijere, kćer Miše Kovača, šibensko dite koje je na ovogodišnjem festivalu Dalmatinske šansone odnijelo prvu nagradu stručnog žirija, ali premoćno i prvu nagradu publike. Glazbeni skup koji se u Šibeniku tradicionalno odr-žava prvog vikenda po Velikoj Gospi, u ovogodišnjem je izda-nju nastavio s idejom podjele na večer novih skladbi i na večer u kojoj podsjeća, kako na neke od najslavnijih stranica talijanske kancone, tako i na neke hrvat-

ske uratke kojima talijanski prepjev ističe možda još i više mediteransku raspjevanost i melodičnost. Tako su, uz festivalski orkestar, rame uz rame stajale pjesme koje odavno znamo iz repertoara Mine, Endriga, Modu-gna ili Zera, s onima Jelene Radan, dueta Max i Ksenija Varvodić i Li-dije Bačić. Sve interpretacije vrlo su lijepo prihvaćene, a posebno snažni aplauzi bili su upućeni interpretacija-ma Lidije Bačić i Massima.Večer novih skladbi ponudila je 21 rad u konkurenciji za tradicionalnih jedanaest šibenskih priznanja, a di-rektori, Dušan Šarac i Branko Viljac, uvijek ističu da im u sastavljanju fe-

stivalskog programa nisu primarni hitovi, već doprinos vrijednim stra-nicama hrvatske pjesmarice, jednako klapske i autorske pjesme, kao i rado-vi u pop–rock formi. U tom smislu ovogodišnje izdanje je — kroz nastup festivalskih debitanata klape Libar — uspjelo otvoriti nova promišljanja pri-stupu mediteranskoj pjesmi, pa i ne čudi što su upravo oni, uz nagradu za najvrednije stihove (S. Jakelić), pro-glašeni najboljim debitantima koji u Split odnose i treću nagradu publike. Massimo je apsolutno zaslužio pri-znanje za najbolju interpretaciju (vrlo zahtjevne skladbe Ljubav kao miris S. Sagene i K. Restović, u aranžmanu M. Križana), »podebljanu« i drugom

nagradom publike. Ljubimac Šiben-čana, Neno Belan, ove je godine u Rijeku odnio priznanje za najbolje kantautorsko djelo (Kiša) i treću na-gradu žirija, a Tedi Spalato, za Di to gremo na stihove B. Slivara, morao se zadovoljiti drugom nagradom žirija. Najboljim aranžmanom ocijenjen je onaj Olje Dešića za skladbu Navika, a ne bi se pogriješilo ni da je nagrada pripala Marku Križanu. Tradicionalno, Grad Šibenik do-djeljuje i nagradu za najizvođeniju šansonu s prošloga festivala. To vri-jedno priznanje drugi put uzastopno je dobila klapa Cambi za sjajnu pje-smu Kriva karta Matka Šimca koja je lani bila drugoplasirana po žiriju i treća po glasovima publike.Stoga, ako neki od autora možda i nije prepoznat među nagrađenima, korektiv će, kao i uvijek, biti kasniji život pjesme u eteru, na koncertima i u srcima ljubitelja mediteranske skladnosti, ruku na srce nama mnogo bliskijima od mnogih suvremenih trendovskih smjerova. Šibenski festival dalm-atinske šansone u tome je uporan borac, investirajući u glazbenike u orkestru, dirigente (Damir Marušić i Alan Bjelinski) i žive nastupe, sve do animiranja autora i izvođača. Pre-puno gledalište na Trgu Republike Hrvatske potvrđuje da su na pra-vom tragu. Zato, bilo im sretno i s četrnaestim festivalom nagodinu, pa makar se i ne pojavio veliki Al Bano, koji je u Šibenik došao prvoga dana festivala, malo glisirao Kornatima, uživao u finoj spizi i onda — uz ar-rivederci — odjurio na neki ranije dogovoreni nastup.

NATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI N

ATJ

EČ

AJI

Ivana Kovač

SAŠA

BU

RIć

FE

STIV

ALI FE

STIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI F

ESTIV

ALI Zlatni pir

Tereze KesovijePiše: Maja Sabolić

neko posebno uzbuđenje strujalo je te večeri, 23. rujna 2010., prostorima

Lisinskoga u iščekivanju početka jednog sasvim posebnoga koncerta — jer slaviti pe-

deset godina ljubavi s pjesmom jedinstvena je emocija, čak i za čudesnu energiju Tereze Kesovije. I to upravo u Lisinskom, na čijoj je sceni doživjela neke od najsjajnijih trenutaka svoje prebogate karijere! I dok je izlazila pred Simfonijski orkestar HRT–a, čekajući da maestro Stipica Kalo-gjera dâ znak za početak, pred prepunom dvoranom koja je još uvijek pljeskom i stojeći odavala priznanje velikoj umjetnici, možda je obnavljala u mislima i neke od najemotiv-nijih trenutaka doživljenih na toj istoj sceni hrvatske Palače glazbe, od brojnih festival-skih pobjeda do rekordnih sedam uzastopnih rasprodanih recitala prije trideset godina. Nepuna tri sata trajala je ta glazbena šetnja kroz povijest hrvatske zabavne glazbe, uz vjernu publiku koja je svaku izvedbu nagrađi-vala burnim aplauzima. Jer, koliko su joj naši najprominentniji autori, od Zdenka Runjića, Arsena Dedića, Đele Jusića, Nikice i Stipice Kalogjere i Kemala Montena, povjeravali svo-je najljepše stranice, toliko ih je Tereza činila jedinstvenima svojom snagom interpretacije, vatrenošću i nježnošću koju uvijek pretače u note i stihove. Ali, kako Tereza nije opleme-njivala samo hrvatsku scenu, dio programa bio je odvojen i za uspješnice njezine međunarod-ne karijere — poput Larine pjesme u kojoj je posebno uživao nazočni francuski veleposla-nik, njegova ekselencija Jérôme Pasquier.Nije lako reći koji je trenutak bio vrhunac večeri jer — uz asistenciju raspoloženog or-kestra i jednog velikog, otvorenog srca dvije tisuće prisutnih — Tereza je apsolutno bli-stala. Njezin vokal je bio iskričav; poigravala se je s visinama u furioznom tempu koji je možda najbolje bio koncentriran u svojevre-menoj pobjednici Zagrebfesta Što je ostalo od ljubavi.Slavljenički koncert Još se srce umorilo nije (koji je i otvorila tom skladbom), predviđao je još dvadesetak naslova koji su označili njezinu bogatu karijeru, iako i još novih dvadeset ne bi bilo dovoljno za tisuće minuta zabilježenih na trideset albuma, preko sedamdeset malih ploča i desetak CD–ova, kao i pjesama koje je interpretirala na desetak europskih jezika. A kad već spominjemo taj iznimno značajan dio Terezine karijere, prisjetimo se da je već 1962. nastupala na festivalu »Pjesma za Eu-ropu« u St. Vincentu, pa eto prigode da se za nešto više od godinu dana odluči na još jedan nedostižan rekord — doći još jednom na 28, Boulevard des Capucines i proslaviti polovicu međunarodnog stoljeća pod kro-vom Olympije. Brojni stari prijatelji bit će posve sigurno uz nju.

Tereza Kesovija

OB

LJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE

O

BLJE

TN

ICE