moda - navijačka odjeća

5
MODA Moda na stadionima, među navijačima!? Kada bi ste postavili takvo pitanje bilo kome ko se ne razumije u fudbal i onima koji njime nisu zaluđeni uslijediće logično pitanje/ odgovor: Pa zar to postoji? Većina '' normalnog '' svijeta navijače smatra barabama, uličarima, probisvetima...bar je takvo stanje kod nas. Pitajte bilo koju žensku osobu šta misli o navijačima, verovatno će vas samo poprijeko pogledati... '' a da to su oni što se tuku po stadionima, što i dalje furaju fajerke, trenerke, brze patike i šalove oko vrata...'' Kod nas je možda tako, a i bilo bi bezveze pričati o modi na našim stadionima kada na njima nema nikoga osim šačice onih redovnih najvjernijih. O modi na njemačkim stadionima takođe nema šta da se puno kaže pošto je situacija tamo i dalje slična onoj na koju smo već navikli: repovi, brčići, tri šala oko vrata, dva oko struka, traka oko čela, prišivači po prslucima od teksasa... Čast izuzecima, a to su uglavnom likovi odrasli na punk muzici ili skinhead kulturi pa nije rijetka pojava i velikog broja fanova u Fred Perry, Lambretta, Ben Sherman, Lonsdale, Hooligan i sličnoj streetwear odeći. Žabari naravno uglavnom idu kao manekeni i na utakmice. Bočne tribine na stadionima u Rimu, Torinu ili Milanu mirišu na najnovije parfeme; kožne jakne, džemperčići, ulje u kosi... redovna su pojava među tifozima. Engleska je međutim nešto sasvim drugo... April 2002, Charlton-Southampton... Sjedeo sam sa prijateljima Englezima u pabu nedaleko od Grenwicha. Taj dio uglavnom navija za Charlton Athletic. Dva sata prije početka utakmice zazvonio je Neilov mobilni. '' Tišina momci '' povikao je Neil. Svi su se ućutali i pažljivo slušali šta glavni među njima priča. '' Ok, koliko vas ima? Gdje ste? Maze Hill stanica... stižemo za deset minuta... '' Neil je završio kratak razgovor a potom se obratio ostalim momcima: '' Zvali su Saintsi...ima ih devetnaest, nisu naoružani i čekaju nas! Neka se izdvoji jednak broj ljudi koji idu... biće fight! '' Ja sve vrijeme ne vjerujem. On je hladno pričao mobilnim sa navijačem Southamptona i ugovorio je tuču nedaleko od paba u kojem se nalazimo. Ja sam bio dvadeseti, jer kako mi rekoše, ako neću da učestvujem niko me ne tjera, a u slučaju da krene naopako mene neće niko dirati pošto nemam na sebi '' Casual odjeću ''. Njih devetnaest, i ja kao posmatrač, krenuli smo ka Maze Hill stanici dvije ulice dalje od paba. Nikom nije palo na pamet da uzme bilo kakvu flašu ili motku jer je dogovor bio '' na ruke ''. To tamo prolazi, pomislio sam... kod nas bi jedna strana sigurno *@##?@*. Stižemo na dogovoreno mjesto. Dvadesetak metara ispred nas stajala je grupa navijača Southamptona spremna za okršaj sa Charltonom. Bez riječi zalijeću se jedni na druge... bam, bam... sjevaju pesnice, noge, šake... i to traje ni dva minuta kad neki lik ulijeće na plato i viče: '' Bjež' te! Panduri! '', i sve stade. Jeni na jednu, drugi na drugu stranu. Nevjerovatno! Na stanici je osim dvije grupe koje su se mlatile bilo još običnih ljudi koji su najnormalnije čekali voz kao da se ništa ne dešava. A da stvar meni bude još nejasnija pobrinula su se i četvorica navijača Southamptona u crveno-bjelim dresovima koji su takođe sve samo posmatrali sa strane. Na njih se niko nije ni osvrnuo samo zato što su bili obični navijači obučeni u klupske boje, koje po pravilu niko ne dira! A kako su onda bili obučeni huligani ili kako da ih nazovem da bi ih razdvojio od navijača? Niko na sebi nije imao nikakvih jasno vidljivih oznaka pripadnosti jednom ili drugom klubu. Eventualno na kragnicama košulja ili na kačketima stajao je mali bedž i to je sve. U jednom momentu kada su se izmješali nisam imao pojma ko su koji. Na njima su bile polo majice, karirani kačketi i košulje, farke i uglavnom cipele. Kada sam se malo bolje zagledao u sve njih ukapirao sam da svaki na sebi ima nekoliko stotina funti odjeće. '' Vidiš, na meni je Stone Island džemper od 200 funti, ispod je majica Henri Lloyd koju sam platio svega 40-tak. Farmerice su Armani, cipele Lacoste, a kačket

Upload: mesud2601

Post on 25-Nov-2015

120 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

Tekst govori o navijačkoj modi, odnosno načinu odjevanja po kojoj su navijači danas prepoznatljivi.

TRANSCRIPT

MODA

Moda na stadionima, meu navijaima!? Kada bi ste postavili takvo pitanje bilo kome ko se ne razumije u fudbal i onima koji njime nisu zalueni uslijedie logino pitanje/ odgovor: Pa zar to postoji? Veina '' normalnog '' svijeta navijae smatra barabama, uliarima, probisvetima...bar je takvo stanje kod nas. Pitajte bilo koju ensku osobu ta misli o navijaima, verovatno e vas samo poprijeko pogledati... '' a da to su oni to se tuku po stadionima, to i dalje furaju fajerke, trenerke, brze patike i alove oko vrata...'' Kod nas je moda tako, a i bilo bi bezveze priati o modi na naim stadionima kada na njima nema nikoga osim aice onih redovnih najvjernijih. O modi na njemakim stadionima takoe nema ta da se puno kae poto je situacija tamo i dalje slina onoj na koju smo ve navikli: repovi, brii, tri ala oko vrata, dva oko struka, traka oko ela, priivai po prslucima od teksasa... ast izuzecima, a to su uglavnom likovi odrasli na punk muzici ili skinhead kulturi pa nije rijetka pojava i velikog broja fanova u Fred Perry, Lambretta, Ben Sherman, Lonsdale, Hooligan i slinoj streetwear odei. abari naravno uglavnom idu kao manekeni i na utakmice. Bone tribine na stadionima u Rimu, Torinu ili Milanu miriu na najnovije parfeme; kone jakne, demperii, ulje u kosi... redovna su pojava meu tifozima. Engleska je meutim neto sasvim drugo...

April 2002, Charlton-Southampton... Sjedeo sam sa prijateljima Englezima u pabu nedaleko od Grenwicha. Taj dio uglavnom navija za Charlton Athletic. Dva sata prije poetka utakmice zazvonio je Neilov mobilni. '' Tiina momci '' povikao je Neil. Svi su se uutali i paljivo sluali ta glavni meu njima pria. '' Ok, koliko vas ima? Gdje ste? Maze Hill stanica... stiemo za deset minuta... '' Neil je zavrio kratak razgovor a potom se obratio ostalim momcima: '' Zvali su Saintsi...ima ih devetnaest, nisu naoruani i ekaju nas! Neka se izdvoji jednak broj ljudi koji idu... bie fight! '' Ja sve vrijeme ne vjerujem. On je hladno priao mobilnim sa navijaem Southamptona i ugovorio je tuu nedaleko od paba u kojem se nalazimo. Ja sam bio dvadeseti, jer kako mi rekoe, ako neu da uestvujem niko me ne tjera, a u sluaju da krene naopako mene nee niko dirati poto nemam na sebi '' Casual odjeu ''. Njih devetnaest, i ja kao posmatra, krenuli smo ka Maze Hill stanici dvije ulice dalje od paba. Nikom nije palo na pamet da uzme bilo kakvu flau ili motku jer je dogovor bio '' na ruke ''. To tamo prolazi, pomislio sam... kod nas bi jedna strana sigurno *@##?@*. Stiemo na dogovoreno mjesto. Dvadesetak metara ispred nas stajala je grupa navijaa Southamptona spremna za okraj sa Charltonom. Bez rijei zalijeu se jedni na druge... bam, bam... sjevaju pesnice, noge, ake... i to traje ni dva minuta kad neki lik ulijee na plato i vie: '' Bje' te! Panduri! '', i sve stade. Jeni na jednu, drugi na drugu stranu. Nevjerovatno! Na stanici je osim dvije grupe koje su se mlatile bilo jo obinih ljudi koji su najnormalnije ekali voz kao da se nita ne deava. A da stvar meni bude jo nejasnija pobrinula su se i etvorica navijaa Southamptona u crveno-bjelim dresovima koji su takoe sve samo posmatrali sa strane. Na njih se niko nije ni osvrnuo samo zato to su bili obini navijai obueni u klupske boje, koje po pravilu niko ne dira! A kako su onda bili obueni huligani ili kako da ih nazovem da bi ih razdvojio od navijaa? Niko na sebi nije imao nikakvih jasno vidljivih oznaka pripadnosti jednom ili drugom klubu. Eventualno na kragnicama koulja ili na kaketima stajao je mali bed i to je sve. U jednom momentu kada su se izmjeali nisam imao pojma ko su koji. Na njima su bile polo majice, karirani kaketi i koulje, farke i uglavnom cipele. Kada sam se malo bolje zagledao u sve njih ukapirao sam da svaki na sebi ima nekoliko stotina funti odjee. '' Vidi, na meni je Stone Island demper od 200 funti, ispod je majica Henri Lloyd koju sam platio svega 40-tak. Farmerice su Armani, cipele Lacoste, a kaket Aquascuttum. On me je kotao 30 funti! '' ,objanjavao mi je Neil. Ja sam do tada o svemu tome itao u fanzinima i sluao od UK prijatelja. Na evropskom prvenstvu u Belgiji 2000. godine vidio sam veliki broj engleskih navijaa u odjei ne toliko poznatih koliko na ostrvu popularnih etiketa. Nakon nereda protiv Njemaca u Charleroi kao i u Briselu protiv muslimanskog djela stanovnitva, engleska marka Hackett je bila prinuena da promjeni logo svoje firme na majicama i duksevima, i da sa njih skine veliki natpis poto je veina izgrednika imala ba tu odjeu na sebi. Firmi sa dugom tradicijom nije trebalo da se sa njom poistoveuju fudbalski huligani deportovani sa prvenstva u Belgiji. Sve to sam znao, ali mi je ipak djelovalo malo suludo. Davati toliko love na odjeu koja vrlo lako moe da bude upropatena, iscjepana ili skinuta u tui sa protivnikim navijaima. Kada sam se malo bolje osvrnuo po pabu svih pedesetak Charltonovih fanova koji su tu pili imali su na sebi markiranu odjeu. Sve su to bile etikete koje ba i nisu toliko popularne na kontinentu, pogotovo ne meu navijaima: Burberry, Henri Lloyd, Aquascuttum, Stone Island, Evisu, Paul and Shark, Napapijri, Paul Smith... A kako je sve poelo? Prvi put sa pojavom modova, tokom ezdesetih godina prolog vjeka, momci koji su uglavnom poticali iz radnikih porodica voljeli su da na sebe nabace neto markirano. Za njih su noni klubovi i fudbalski stadioni bili mjesta na kojima su imali priliku da proetaju novu potpisanu odjeu. Tokom osamdesetih godina u Engleskoj je nastao pojam Football Casuals koji je proistekao iz mode skinheadsa. Nakon redovne odee koju su furali skinsi: Harrington, Fred Perry, Jon Wood, Ben Sherman, Lonsdale, Sta Prest, Dr Martens ... na engleskim ulicama, pabovima, stadionima masovno su poeli da se pojavljuju momci u Peter Storm jaknama, Pringle rolkama, Lacoste majicama, Burberry alovima... Bilo je prestino imati na sebi skupocjenu, markiranu majicu, jaknu ili al. U to vrijeme nije bilo mnogo prodavnica koje su ih prodavale. Tinejderi su uglavnom mogli sebi da priute Levi's farke koje su kupovali u Tesco radnjama, ali nalo bi se tu love i za po koju tenisku majiicu (Fila, Lacoste, Sergio Tacchini, Head) koje su bile obiljeje prvih Casulaca. Odjea je u to vreme na ostrvo stizala iz inostranstva. Britanski klubovi vladali su Evropom, a navijai su koristili svaku priliku da skoknu preko i nabave '' in '' robom. Scousersi, fanovi Liverpoola-etvorostrukog prvaka Evrope, provodili su i po nedelju dana u Italiji ili Francuskoj kada je njihov klub tamo igrao, i '' operisali '' po robnim kuama, buticima i sportskim radnjama. Kui su se vraali sa punim torbama Slazanger, Ellese, Kappa, Nike, Lois, Anoraks, Lacoste i drugih krpa. Inter City vozovi bili su puni navijaa skockanih po Casuals modi. Veoma bitnu stvar inile su i nove patike, posebno Adidasove Samba i Diadorine Borg Elite. Uprkos naletima mokasina i planinarskih cipela patike su tokom osamdesetih bile hit. Krajem osamdesetih Casual euforija se stiava da bi sedam, osam godina kasnije ponovo postala preokupacija navijaa. Lacoste i Burberry su moda i jedine dvije etikete koje su i nakon dvadeset godina zadrale vrtoglavu popularnost. Vremena se menjaju pa tako i moda. Ralph Laurenove golf jakne i polo majice postale su neizbjeni odjevni predmeti. Prvi put klinci od esnaest, sedamnaest godina odvajaju po 150 funti za demper ili cipele. Trenutno je broj jedan Stone Island, veoma upeatljiva roba zbog oznake (poput kompasa, slian Nato znaku) koja je kao priiva sa dva dugmia prikaena na lijevi rukav jakne, duksa ili dempera. Krajem osamdesetih se prvi put pojavila u Velikoj Britaniji. Na engleske tribine su je iz Italije donijeli preprodavci i lopovi koji su tamo odlazili prvenstveno zbog Armani dinsa. Kada je stigao u London Stone Island demper je kotao 200 funti!!! Krajem devedesetih policija je uoila vezu izmeu markirane odjee i huligana. Ukapirali su da ne moraju da motre na nekoga ko urla na stadionu svih devedeset minuta obuen u dres i ogrnut klupskim alom, ve na lijepo odjevene momke po pabovima i oko stadiona od kojih veliki broj ve ima zabranu odlaska na utakmice. Koliko su se huligani poistovjetili sa popularnim brendovima govori i injenica da svaka ekipa ima svoj bed ''Stone Island on Tour'' sa ispisanim imenom kluba ili vizit karte sa Burberry arom na kojoj pie '' Upravo ste dobili batina od Aston Villa Youth-a '' Cardiff City-ev Soul Crew trenutno je jedna od vodeih huliganskih ekipa na ostrvu. Na dan utakmice u pojedine pabove u glavnom gradu Velsa zabranjeno je ulaziti u Stone Island jaknama, dok je u Portsmouthu dovoljno da skinete etiketu sa rukava. Poput Hackett-a i Stone Island je ba zbog navijaa bio prinuen da promjeni svoj dugogodinji logo. Najnoviji modeli umjesto prepoznatljivog beda sada imaju samo malu neupadljivu oznaku na grudima. Najsvjeiji primer u kojem se prosto digla hajka na huligane obuene po posljednjoj modi dogodio se na kvalifikacionoj utakmici izmeu Engleske i Turske igranoj u Sunderlandu aprila ove godine. Sve je poelo nekoliko sati prije tekme kada su se pobile ekipe Sunderlanda i Newcastlea. Dva paba su potpuno demolirana a jedan navija je u kritinom stanju preveen u bolnicu. Kada je policija uletjela da razdvoji zaraene strane nastao je opti haos. Preko dvije stotine fudbalskih Casualaca se udruilo protiv njih. Rat je trajao itav sat. Letjele su flae, cigle, stolice. Nigdje nije bilo Turaka. Sve se deavalo izmeu engleskih huligana i policije. Par sati prije toga grupa Turaka je napadnuta u centru grada a kada je policija uhapsila jednog od napadaa ovaj je kiptio od bijesa: '' Ja sam navija Arsenala, ova govna su mi ubola noem prijatelja prije dveij godine! '' Takoe je i jedan turski novinar dobio batine ispred Mc Donald's-a. Tokom mea turski navijai su konstantno gaani svim i svaim a opta ludnica je nastala kada je Engleska povela 1-0. Preko pedeset navjaa uletjelo je u teren da podjeli radost sa igraima. Veina ih je imala Stone Island jakne i Burberry ili Aquascuttum kakete. Policija je tog dana uhapsila 105 izgrednika. Naslovi u sutranjim novinama poput: '' Burberry banda napala policiju '' i '' Stone Island huligani ruili sve pred sobom '' digli su veliku prainu. Policija na engleskim stadionima danas posebno obraa panju na '' markirane '' navijae, jer se ispostavilo da su ba oni potencijalni izazivai nereda. Naravno nisu svi obueni u Pradu, Aquascuttum, Paul and Shark, Dolce and Gabbana, Henri Lloyd, Stone Island... jer injenica je da ne moe ba svako da izdvoji 500 funti kako bi kompletirao garderobu. Ima i onih koji se i dalje dre Fred Perrya, Ben Shermana, Lonsdalea... u sutini to je to, ali neuporedivo jeftinije! Fudbalski fanovi irom Evrope decenijama su se ugledali na engleske navijae, tako da se i '' fashion '' euforija sa ostrvskih stadiona velikom brzinom irila. Kod nas se o svom tom modnom ludilu ne zna puno, mada mora se priznati da je sve vei broj onih koji prate deavanja na ostrvu.

BURBERRY

1856. dvadesetjednogodinji Thomas Burberry osniva firmu i otvara prvu prodavnicu u Basingstokeu. 1890. otvoren je i prvi op u Londonu, Haymarket. 1900. ustanovljen zatitni znak firme vitez kopljanik na konju. Otvaraju se prve prodavnice u Parizu i Njujorku. 1910. Burberry ije kompletnu garderobu za britansku vojsku. 1924. patentirana uvena krem/braon karirana ara koja je i danas sinonim za Burberry. 1967. Burberry kaputi i mantili postaju svjetski hit. Masovno se nose torbe, alovi, kiobrani. 1980. Burberry euforija zahvata Ameriku. Otvaraju se ekskluzivne prodavnice u Detroitu, San Franciscu, Chicagu, New Jerseyu, Philadelphiji, Washingtonu... 1997. potpuno novi tim dizajnera izbacuje novu kolekciju. 2003. '' Burberry Brit '' naziv je novog enskog parfema.

AQUASCUTTUM

1851. ustanoveljen patent za nepromoive kine kabanice. John Emary osniva etiketu za mukarce Aquascuttum. 1909. Aquascuttum fabrika u Northemptonshireu proizvodi godinje preko 30.000 kinjih mantila. 1914. Aquascuttum ije vojne uniforme i odjela koja e se nositi tokom oba Svjetska rata. 1960. Winston Churchill jedan je od Aquascuttumovih modela. 1976. patentirana poznata karirana ara. (mnogi je zbog iste boje meaju sa Burberryem) 1995. Generalni sponzor svjetskog filmskog festivala 1996. Oficijelna odea olimpijskog tima Velike Britanije na Olimpijadi u Atlanti. 2001. Aquascuttum slavi 150 godina postojanja.

STONE ISLAND

Krajem sedamdesetih godina italijanska sportska kompanija SPA lansirala je novi proizvod Stone Island koji par godina kasnije, tanije 1981. uspjeva da se u potpunosti probije na trite. Dizajner broj jedan bio je Massimo Osti, koji e kasnije osvajati mnoge svjetske trofeje. Prve jakne izgledale su futuristiki. Pravljene su od posebnog tehno fibera i imale visoki sjaj, tako da su zavisno od toga da li ste na suncu ili u mraku mjenjale svoju boju (od zlatne do metalik sive na primjer). Polovinom osamdesetih pojavljuje se i prva kolekcija Stone Island dempera. Ni jedna prodavnica u svijetu, osim generalnog zastupnika nije mogla da prodaje Stone Island odeu. Zbog velike popularnosti na ostrvu otvara se i prvi op u Londonu. Ulaskom u dvadesetprvi vijek Stone Island je proirio svoj asortiman i nainio par izmjena u dizajnu, a najbitnija je ta da je prepoznatljivi platneni bed skinut sa lijevog rukava i zamijenjen malim logom.

LACOSTE

1927. francuska teniska reprenzetacija predvoena Reneom Lacoste, pobjeuje to data neprikosnoveni ameriki tim i po prvi put osvaja Davis Cup. Amerika tampa nakon tog senzacionalnog uspjeha Francuza velia francuske tenisere a njihovom kapitenu pridodaju nadimak '' Aligator ''. Rene Lacoste prihvata taj nadimak objeruke i ve na slijedeem takmienju pojavljuje se u sakou sa izvezenim krokodilom na depu. 1933. Rene Lacoste i Andre Gillier, vlasnik najvee tekstilne fabrike u Francuskoj u to vrijeme, osnivaju firmu koja e proizvoditi odjeu za tenisere, jedriliare i igrae golfa. Nazivaju je Lacoste. Prva Lacoste majica bila je bjele boje, ila je uz tjelo, imala je kragnicu, krae rukave i bila je krae duine. 1951. Lacoste roba poinje da se izvozi u Italiju i USA 1963. Napravljen je i prvi teniski reket s' kojim e Jimmy Connors i Billie Jean King osvojiti ak etrdesetest turnira. Ubrzo se popularnost '' krokodilia '' iri po cjelom svijetu, otvaraju se prodavnice na svim kontinentima, pa je danas prosto nezamislivo otii u neku svjetsku metropolu i ne primjetiti oficijalni Lacoste op.

HENRI LLOYD

Prvog jula 1963. godine poznati jedriliar, Henri Strzelcki osniva sopstvenu marku Henri Lloyd. Od poetka pa do danas Henri Lloyd proizvodi svu vrstu sportske odjee za moreplovce, skipere, nautiare, jedriliare. Veliki broj svjetskih takmienja u vodenim sportovima bio je pod pokroviteljstvom Henri Lloyda.

HACKETT

Svoj proboj na trite Hackett doivljava kao generalni sponzor engleske ragbi reprenzetacije kao i polo tima. Osim sportske odjee Hackett proizvodi i odjela, koulje, eire... Sportska kolekcija je bila prepoznatljiva i lako uoljiva poto je preko cjelih grudi imala ispisano Hackett. Dananji logo je sasvim drugaiji i obino se samo na grudima ili rukavu nalazi slovo H.