modul dio h 1h-4 odjeljak 2 javne nabavke u odnosu na privredne subjekte modulh dio 1 bitne...

MODUL

H

Javne nabavke u odnosu na privredne subjekte

Bitne karakteristike pravila javnih nabavki EU

DIO

1

1 H-

Odjeljak 1: Uvod 2

Odjeljak 2: Narativni dio 4

2 H-

ODJELJAK

1


MODUL

H

DIO

1Bitne karakteristike pravila javnih nabavki EU

ODJELJAK 1 UVOD

Upoznavanje sa on-line kursem Ovaj online kurs pod nazivom “Ključne karakteristike javnih nabavki uCrnoj Gori”, izrađen je u okviru

konteksta IPA Multi-korisničkog projekta “Obuka u javnim nabavkama za Zapadni Balkan i Tursku”,

koji finansira EU. Globalni cilj projekta jeste da pruži doprinos u pravcu poboljšanja operativnih

performansi i profesionalizma u okviru sistema javnih nabavki na Zapadnom Balkanu i u Turskoj

tako što će se izraditi i omogućiti održiva strategija obuke u javnim nabavkama i nacionalni sistem

obuke u javnim nabavkamana svim nivoima u Crnoj Gori. Ciljna publika ovog uvodnog online kursa

u Crnoj Gori su

a) niži vladini službenici koji se bave javnim nabavkama,

b) svršeni studenti koji upravo ulaze u profesiju javnih nabavki

c) poslenici iz privatnog sektora - svi ostali profesionalni entiteti zainteresovani za javne nabavke.

Svrha ovog uvodnog online kursa je dopiranje do šire publike i pružanje učesnicima kursa

neophodnih osnova znanja o pravnim i administrativnim okvirima javnih nabavki.

Ovaj uvodni online kurs je izgrađen na osnovima SIGMA Paketa za obuku “Obuka u javnim

nabavkama za IPA korisnike”, prevedenom na crnogorski jezik i adaptiranom na nacionalne

okolnosti.

1.1 CILJEVI

Ciljevi ovog poglavlja su razmatranje, objašnjavanje i razumjevanje sljedećih pitanja:

1. Kako pravila EU o javnim nabavkama utiču na vaš položaj domaćeg i inostranog

ponuđača u okvirima EU?

2. Kako se javne nabavke regulišu u okvirima Evropske unije?

3. Koja posebna i opšta pravila se primjenjuju?

4. Zašto nacionalni propisi o javnim nabavkama zavise od propisa EU?

5. Kako se Evropski sud pravde (ESP) uključuje u proces?

6. Kako se razvijalo nacionalno pravo o nabavkama?

7. Kako se primjenjuju drugi različiti nacionalni zakoni u odnosu na proces nabavki?

1.2 VAŽNA PITANJA

Najvažnija pitanja koja su sadržana u ovom poglavlju su:

n Efekata različitih izvora propisa;

n Osnovnih načela koja se odnose na javne nabavke;

n Načina na koji nacionalno zakonodavstvo mora da se prilagodi evropskim propisima

3 H-


MODUL

H

DIO

1

SECTION

Bitne karakteristike pravila javnih nabavki EU

ODJELJAK

1Uvod

Cilj potpunog normativnog uređivanja sistema javnih nabavki je usklađenost zakonodavstva

Crne Gore sa acquis communautaire kao jednim od uslova pridruživanja Evropskoj uniji (obaveze

proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji I pridruživanja), uspostavljanje cjelovitog sistema javnih

nabavki u Crnoj Gori, koji će u najvećem mogućem stepenu postati harmonizovan sa pravom

EU, potpuno izvještavanje i informisanje javnosti, kontrola u pogledu zakonitosti utroška

sredstava poreskih obveznika i efikasnija zaštita prava ponuđača u postupku javnih nabavki.

Evropska perspektiva Crne Gore je potvrđena od strane Savjeta u junu 2006, nakon priznavanja

nezavisnosti zemlje od strane zemalja članica EU. Dana 15 oktobra 2007 Crna Gora je potpisala

Sporazum o stabilizaciji i pridrućivanju koji je stupio na snagu 1 maja 2010 godine. Dana 17

decembra 2010 CG je postala zemlja kandidat za članstvo u EU. U svom mišljenju izdatom 9

novembra 2011 godine, Evropska komisija navodi da su potrebne dalje reforme u brojnim ključnim

oblastima, pre nego što zemlje počnu pregovore o pristupanju uključujući i javne nabavke.

Pregovori Crne Gore sa EU, otvoreni su u junu 2012 godine. Tim povodom formirana je i pregovaračka

grupa za poglavlje V Javne nabavke.

U cilju procesa dalje harmonizacije sa evropskim zakonodavstvom i direktivama, Skupština

Crne Gore je 29. jula 2011. godine donijela novi Zakon o javnim nabavkama koji je objavljen

u Službenom listu broj 42/11 od 15. avgusta 2011. godine, kao i podzakonske akte objavljene

u Službenom listu broj 62/11 i 63/11. Tekst Zakona objavljen je na internet stranici Uprave

za javne nabavke www.ujn.gov.me i dostupan je na crnogorskom i engleskom jeziku.

Novi Zakon obezbjeđuje kontinuitet u pogledu potpune primjene pravila i zahtjeva EU u

obezbjeđenju sloboda protoka roba, Ijudi i kapitala na način što je privrednim subjektima

EU, koja su osnovana u Crnoj Gori ili izvan Crne Gore, omogućen pristup dodjeli ugovora

o javnim nabavkama u Crnoj Gori, pod istim uslovima koji se primjenjuju na crnogorske

privredne subjekte - načelo slobode otvorenog tržišta, što je u skladu sa članom 76 SSP-a.

n Načina na koji se paralelno primjenjuju nacionalni i evropski propisi.

Ovo znači da je od presudnog značaja da se potpuno shvati(e):

n različiti nivoi propisa, odakle oni potiču i kako ostvaruju interakciju

da bi obezbjedili sveobuhvatni sistem regulisanja;

n uloga ESP-a u tumačenju propisa;

n uloga nacionalnog zakonodavstva u kompletiranju propisa.

1.4 RELEVANTNOST

Usaglašenost naručilaca sa osnovnim načelima koja se odnose na javne nabavke u kontekstu

EU predstavlja zahtjev koji prožima cio proces nabavke, od izrade tehničkih specifikacija preko

izbora postupka za dodjelu ugovora do izbora ponuđača kojima će se dodjeliti ugovor. Pravila su

namjenjena zaštiti ponuđača, a nepoštovanje ovih osnovnih načela od strane naručilaca može

da vam omogući pravni osnov za osporavanje postupaka naručilaca u okviru EU

Ove informacije su značajne zbog toga što omogućavaju ponuđačima da shvate pravila i načela

kojih se svi naručioci u EU moraju pridržavati. Oni predstavljaju osnovni sistem zaštite tako da,

bez obzira na formu nacionalnog zakonodavstva, ovi uslovi moraju da se poštuju. Potrebno je da

ovo znate da biste razumjeli svoja prava kada osjećate da ste nepravedno isključeni iz postupka

dodjele ugovora.

4 H-

ODJELJAK

2


MODUL

H

DIO


ODJELJAK 2 NARATIVNI DIO

2.1 UVOD

Cilj ove obuke je da se pomogne ponuđačima u pripremanju i podnošenju ponuda za dobijanje

ugovora o javnim nabavkama, koji se dodjeljuju u Crnoj Gori i drugim državama članicama

Evropske unije. U ovom modulu ćemo prvo razgledati važeći pravni okvir u Evropskoj uniji i Crnoj

Gori da bismo razumjeli propise koji se primjenjuju.

Važno je da se shvate oba elementa zbog toga što, iako je namjera da se propisima EU ponuđačima

jedne države članice daju prava da podnose ponude u drugim državama članicama, oni takođe

daju prava ponuđačima i u sopstvenim državama, a to su često prava koja oni ranije nisu imali.

Treba imati u vidu da većinu sporova oko nabavki ponuđači pokreću protiv naručilaca (kupaca

u postupku javnih nabavki) u sopstvenoj zemlji, a ne protiv naručilaca iz drugih država. Čak i

kad su važeći propisi formulisani kao nacionalni, oni su često rezultat propisa EU koji su preneti

(ugrađeni) u nacionalno zakonodavstvo.

Važno je da se ima u vidu da direktive EU koje su opisane u ovom modulu utvrđuju zajednička

pravila koja moraju da se primjenjuju u državama članicama da bi se obezbjedile minimalne

garancije jednakog tretmana, transparentnosti i nediskriminacije. Ovi zajednički propisi moraju

da se poštuju u svim državama članicama, i svi nacionalni propisi koji se odnose na javne

nabavke moraju da se prilagode da bi se usaglasili sa odredbama direktiva. Prema tome, čak iako

nacionalni propisi izgledaju drugačije ili su formulisani na drugačiji način, oni uvjek moraju da

budu usaglašeni sa propisima EU. Kao rezultat, sticanje znanja o propisima EU je veoma koristan

način na koji ćete shvatiti koja su vaša prava u bilo kojoj državi članici Evropske unije. Možda ste

upoznati sa pravilima o nabavkama koja se primjenjuju u vašoj zemlji, ali možda nemate saznanja

o propisima koji se primjenjuju u svim drugim državama članicama.

Kao što ćemo vidjeti u Modulu H3, države članice takođe mogu da dopune pravila EU sa svojim

nacionalnim odredbama koje se uglavnom odnose na praktična pitanja, kao što su načini

podnošenja ponuda, tako da će se propisi različitih država članica skoro uvjek po malo razlikovati.

Zbog toga je, kao što ćemo vidjeti u Modulu H4, za vas kao ponuđače važno da se u potpunosti

pripremite za postupke javnih nabavki države u kojoj podnosite ponudu. Međutim, vaša osnovna

prava i bitna zaštita potiču od propisa EU. Važno je da ih shvatite ukoliko želite da iskoristite

mogućnosti koje se otvaraju postupcima javnih nabavki u okviru EU.

Glavna pravila koja se odnose na javne nabavke su sadržana u seriji evropskih direktiva o javnim

nabavkama. Međutim, ove direktive se i same zasnivaju na nekim osnovnim načelima koja ih

usmjeravaju. U slučajevima kada u ranijim verzijama direktiva ona nisu bila eksplicitno iskazana,

Evropski sud pravde (jedna od glavnih institucija koju ćemo kasnije razmotriti) jasno se izjašnjavao

da ona važe čak iako nisu detaljno navedena u direktivama. Ova načela su važna zbog toga

što se primjenjuju i tamo gdje se direktive ne primjenjuju, na primjer, u slučaju ugovora manjih

vrijednosti. Prema tome, važno je da budete upoznati i sa ovim načelima zbog toga što ćete,

ukoliko ona budu prekršena od strane naručioca, vjerovatno biti u mogućnosti da uradite nešto

u vezi sa tim čak iako ona nisu pomenuta u nacionalnim propisima o javnim nabavkama ni

možda u direktivama.

5 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H

DIO


2.2 ZAKONODAVNI OKVIR JAVNIH NABAVKI EVROPSKE UNIJE

U slučaju javnih nabavki neophodno je da se direktive o javnim nabavkama ne razmatraju

same za sebe, već da se razmotri i kontekst u kojem su donijete. Čak i kada postoje direktive

koje su na snazi, kao opštija pravna načela kojima se usmjerava tumačenje ovih direktiva će

se takođe primjenjivati opštije odredbe sadržane u Rimskom ugovoru.

2.2.1 Rimski ugovor

Ugovori Evropske unije (njihov „ustav“) ne sadrže eksplicitne odredbe u odnosu na javne nabavke. Međutim,

njima se utvrđuje veliki broj osnovnih načela, koja su temelj Evropske unije. Ova načela se jednako odnose

i na područje javnih nabavki. Od ovih osnovnih načela najrelevantnija u odnosu na javne nabavke su:

n �zabrana diskriminacije na osnovu državljanstva (član 12. Ugovora o osnivanju EZ);

Ovo načelo znači da ponuđaču iz jedne države članice mora biti garantovan isti tretman

kao i ponuđaču iz države članice naručioca. Ovo nije isto što i princip jednakog tretmana

koji se ne zasniva na konceptu državljanstva.

Ovaj član važi samo za državljane Zajednice, pojedince i pravna lica koji su nastanjeni u

bilo kojoj državi članici Zajednice. Državljani iz trećih zemalja su isključeni iz zaštite zbog

toga što se „ne nalaze u području primjene“ Ugovora.

n �slobodno kretanje robe i zabrana kvantitativnih ograničenja uvoza i izvoza i mjera sa

jednakim efektom (član 28. i sljedeći);

Cilj ovog principa je da se spriječi da države članice, preko svojih naručilaca, kupuju samo

nacionalne proizvode (kampanje „kupujte domaće proizvode”). On važi kako za očigledno

primjenjene mjere koje su otvoreno namjenjene diskriminaciji stranih roba (kao što su

klauzule o korišćenju lokalnih izvora), tako i za mjere koje nisu očigledno primjenjene koje

se jednako odnose na lokalne i strane proizvode, ali ipak indirektno vrše diskriminaciju

protiv stranih dobara tako da za posljedicu imaju otežavanje pristupa tržištu uvezenim

dobrima u odnosu na lokalne.

Odredbe povezane sa slobodnim kretanjem robe se primjenjuju za proizvode koji potiču

iz država članica i proizvode koji dolaze iz trećih zemalja, a koji su u slobodnoj cirkulaciji

u državama članicama. Smatra se da u jednoj državi članici postoji slobodno kretanje

proizvoda koji potiču iz trećih zemalja, ako su usklađene uvozne procedure i ukinute sve

carine i dažbine na uvoz koje imaju isto dejstvo.

n sloboda osnivanja (član 43. i sljedeći);

U suštini, ovo znači da se ponuđaču iz države članice dozvoljava da vodi posao u drugoj

državi članici putem osnivanja lokalnog pravnog subjekta.

n sloboda pružanja usluga (član 49. i sljedeći);

U suštini, ovo znači da ponuđač sa sjedištem u jednoj državi članici ima pravo da podnese

ponudu u drugoj državi članici a da pri tome nema potrebe da osniva lokalni pravni

subjekt ili predstavništvo.

6 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H

DIO


2.2.2 Opšta pravna načela

Pored ovih osnovnih načela u Ugovoru, iz sudske prakse Evropskog suda pravde su proizašla i

neka opšta pravna načela. Kao opšta načela ona se primjenjuju u kontekstu javnih nabavki, a u

stvari veliki broj je ESP već primjenio u slučajevima povezanim sa sporovima iz javnih nabavki.

Oni su važni zbog toga što ih ESP često koristi da bi popunio praznine u zakonodavstvu i došao

do načelnih rješenja za situacije koje su često veoma složene.

Zakon o javnim nabavkama Crne Gore sadrži ključne principe sistema javnih nabavki, koji su u skladu

sa direktivama EU i to:Član 5: Načelo ekonomičnosti i efikasnosti upotrebe javnih sredstava Član 6:

Načelo obezbjeđivanja konkurencije; Član 7: Načelo transparentnosti postupka javne nabavke; Član 8:

Načelo ravnopravnosti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju - Glava VI, Usklađivanje zakonodavstva,

sprovođenje zakona i pravila o konkurenciji, član 76, Javne nabavke.

Najznačajniji među ovim opštim pravnim načelima u ovom kontekstu su:

n jednakost tretmana;

Ovo načelo zahtjeva da se identične situacije tretiraju jednako, odnosno da se različite

situacije ne tretiraju na isti način. Ono ne zavisi od državljanstva (kao u slučaju načela

nediskriminacije) već se zasniva na ideji o pravednosti prema pojedincima. Prema

tome, različito postupanje sa dvojcom ponuđača iz iste države bi predstavljalo

nejednaki tretman ali, s obzirom da su oni istog državljanstva, ne bi pretstavljalo

diskriminaciju (na osnovu državljanstva). Dobar primjer ove razlike predstavlja slučaj

Danish Bridge.

n transparentnost; Ovo načelo nameće naručiocima obavezu transparentnosti, koja se

sastoji od garantovanja, u korist bilo kog potencijalnog ponuđača,

stepena oglašavanja koji je dovoljan da se omogući otvaranje tržišta

usluga za konkurenciju i kontrola nepristrasnosti postupaka javnih

nabavki.

n uzajamno priznavanje; U praksi, ovo znači da države članice u kojima se pruža usluga moraju

da prihvate tehničke specifikacije, čekove, diplome, sertifikate i kvalifikacije koji se traže u drugoj

državi članici ukoliko su oni priznati kao jednaki onima koji se traže u državi članici u kojoj se pruža

usluga.

n proporcionalnost. Princip proporcionalnosti zahtjeva da su mjere koje su izabrane

neophodne i odgovarajuće u odnosu na ciljeve koji se žele postići. Na

primjer, u slučaju naručilaca, može da se kaže da prilikom izbora kandidata

i ponuđača naručioci ne treba da nameću tehničke, stručne ili finansijske

uslove koji su prekomjerni i disproporcionalni sa predmetom ugovora.

Ova opšta pravna načela je većim djelom formulisao Evropski sud pravde. Načela su nepisana pravila

7 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H

DIO


koja nisu sadržana u Ugovoru, ali su inspirisana onim zajedničkim opštim pravnim načelima koja su

priznata u nacionalnim pravnim sistemima država članica.

Napomena o opštim načelima: Važno je upamtiti da se ova opšta načela primjenjuju nezavisno od

direktiva tako da čak i kada se direktive ne primjenjuju, načela mogu da važe. Tako, na primjer, ugovori

ispod praga EU nisu obuhvaćeni direktivama ali podlježu opštim načelima.

2.2.3.1 Glavne direktive

Tokom vremena je usvajan veliki broj direktiva. Pre 2004. godine u klasičnom sektoru su postojale

tri glavne direktive koje su obuhvatale radove, nabavku roba i usluge i koje su više puta bile

mjenjane i dopunjavane. One nisu obuhvatale ugovore koje dodjeljuju subjekti koji rade u

posebnim sektorima vodoprivrede, energetike, saobraćaja i telekomunikacija, koji su nakon 1990.

godine bili obuhvaćeni serijama direktiva o posebnim sektorima.

Međutim, od 2004. godine postoji jedna direktiva koja se sada odnosi na klasični sektor, i druga

direktiva koja se odnosi na posebne sektore:

n Direktiva koja se odnosi na klasični sektor je Direktiva 2004/18/EZ.

n Direktiva koja se odnosi na posebne sektore je Direktiva 2004/17/EZ.

Ove direktive obuhvataju samo proceduralna pravila. Još dvije direktive se odnose na žalbe i

reviziju (odnosno, na sprovođenje direktiva). One su poznate kao direktive o pravnim sredstvima.

n U javnom sektoru pravna sredstva reguliše Direktiva 89/665/EZ.

n U komunalnom sektoru, pravna sredstva reguliše Direktiva 92/13/EZ.

Obe direktive su pretrpjele značajne izmjene i dopune usvajanjem nove direktive: Direktive 2007/66/EZ. Rok za primjenu je bio 20. decembar 2009. godine.

Takođe, sada je na snazi nova direktiva koja primjenjuje fleksibilniji i pouzdaniji režim javnih

nabavki vojnih dobara i srodnih radova i usluga: to je Direktiva 2009/81.

Treba dodati da su ove proceduralne direktive i direktive o pravnim sredstvima dopunjene novim

zakonima koji se bave različitim aspektima postupka nabavki. One posebno obuhvataju:

n �Direktivu Komisije 2001/78/EZ o upotrebi standardnih obrazaca za objavljivanje

oglasa o javnim nabavkama.

n �Uredbu Komisije 1564/2005 kojom se utvrđuju standardni obrasci za objavljivanje

oglasa u okviru postupaka javnih nabavki u saglasnosti sa direktivama 2004/17/EZ i

2004/18/EZ

2.2.3.2 Opseg proceduralnih direktiva

Cilj direktiva je koordinacija nacionalnih postupaka dodjele ugovora uvođenjem minimuma

zajedničkih proceduralnih pravila koja će odražavati osnovna načela Ugovora, a ne ostvarivanjem

harmonizacije svih nacionalnih propisa o javnim nabavkama. Namjera direktiva nije nametanje

novog zajedničkog regulatornog režima državama članicama u oblasti javnih nabavki, i države

članice mogu da produže sa primjenjivanjem svojih nacionalnih postupaka prilagođenih

direktivama.

8 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H

DIO


Kao rezultat, države članice ostaju slobodne da regulišu veliki broj pitanja, uglavnom praktične

sadržine. Na primjer, države članice mogu da utvrde propise o primjeni posebnih obrazaca

u odnosu na ponude i konkursne dokumente; mogu da zahtjevaju pridržavanje posebnih

postupaka otvaranja ponuda ili podnošenja ponuda; takođe, mogu da zahtjevaju podnošenje

odgovarajućih garancija za dobro izvršenje posla i da uvedu posebne ugovorne obaveze u

ugovore o javnim nabavkama.

Napomena o dobroj praksi: Važno je da privredni subjekti koji žele da učestvuju u postupcima javnih

nabavki u drugim državama članicama imaju u vidu ne samo odredbe samih direktiva, već i primjenjive

nacionalne propise i prakse na koje direktive ne djeluju (osim zbog usaglašenosti). Ovi nacionalni propisi

i prakse često mogu da sadrže praktične zahtjeve koji se ne pominju u direktivama.

Prema nacionalnim propisima CG postoji više odredbi koje utvrdjuju odredjene zahtjeve specifične za

lokalna sistemska opredijeljenja i uslove, ali iste nisu u suprotnosti sa Direktivama EU, niti sa analognom

praksom u drugim zemljama. Tipične primjere svakako predstavljaju odredbe o:

Jezik u postupku javne nabavke (član 11)- naručilac sačinjava poziv za javno nadmetanje, poziv za

nadmetanje i tendersku dokumentaciju i vodi postupak na crnogorskom jeziku, kao i na drugim jezicima

koji su u službenoj upotrebi u Crnoj Gori, u skladu sa ustavom i zakonom. Poziv za javno nadmetanje,

poziv za nadmetanje i tendersku dokumentaciju ili pojedine djelove tenderske dokumentacije naručilac

može da pripremi i na stranom jeziku, koji se uobičajeno koristi u međunarodnoj trgovini. Ponuđač daje

ponudu na jeziku na kojem je pripremljen poziv i tenderska dokumentacija, odnosno na jeziku koji je

naručilac naznačio u pozivu za javno nadmetanje, pozivu za nadmetanje i tenderskoj dokumentaciji.

Ponuda na stranom jeziku Naručilac može da odredi da se ponude djelimično daju i na stranom jeziku,

posebno u dijelu koji se odnosi na tehničke karakteristike, kvalitet i tehničku dokumentaciju. Naručilac

je dužan da naznači dio ponude koji može da bude i na stranom jeziku i da navede strani jezik na

kojem može biti dat taj dio ponude. U slučaju spora relevantna je verzija tenderske dokumentacije na

crnogorskom jeziku.

Način javnog objavljivanja (član 7) -nadležni organ Uprava za javne nabavke objavljuje planove javnih

nabavki, pozive za javno nadmetanje, odluke o kvalifikaciji kandidata, odluke o izboru najpovoljnije

ponude, odluke o obustavi postupka javne nabavke, odluke o poništavanju postupka javne nabavke,

ugovore o javnoj nabavci, izmjene, odnosno dopune plana javnih nabavki, poziva za javno nadmetanje,

odluka i ugovora, i druge akte u skladu sa ovim zakonom., na web stranici javnih nabavki www.ujn.gov.

me.

Vrijednosni razredi (član 21) -Postupak javne nabavke određuje se prema procijenjenoj vrijednosti

javne nabavke koja se razvrstava u sljedeće vrijednosne razrede, i to: I vrijednosni razred - za javnu

nabavku čija je procijenjena vrijednost do 5.000 EUR-a, sprovodi se postupak neposrednog sporazuma;

II vrijednosni razred - za javnu nabavku čija procijenjena vrijednost iznosi preko 5.000 EURa do 25.000

EUR-a za nabavku roba i usluga, odnosno preko 5.000 EUR-a do 50.000 EUR-a za ustupanje izvođenja

radova, sprovodi se postupak šopinga; III vrijednosni razred - za javnu nabavku čija procijenjena

vrijednost iznosi preko 25.000 EUR-a za nabavku roba i usluga, odnosno preko 50.000 EUR-a za ustupanje

izvođenja radova, sprovode se postupci iz člana 20 tač. 1 do 7 ovog zakona. Za javne nabavke čija je

procijenjena vrijednost u okviru I i II vrijednosnog razreda mogu se sprovesti i postupci iz člana 20 tač.

9 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H

DIO


1 do 7 ovog zakona.

Plan javnih nabavki (ćlan 38) -Naručilac je dužan da do 31. januara tekuće fiskalne, odnosno

finansijske godine sačini plan javnih nabavki i dostavi nadležnom organu radi objavljivanja na portalu

javnih nabavki.Plan javnih nabavki sadrži: 1) podatke o naručiocu; 2) naziv i predmet javne nabavke; 3)

procijenjenu vrijednost javne nabavke za svaki pojedini predmet javne nabavke; 4) poziciju budžeta,

odnosno finansijskog plana na kojoj su planirana sredstva za javnu nabavku. Izmjene, odnosno dopune

plana javnih nabavki mogu da se izvrše najkasnije 15 dana prije pokretanja postupka javne nabavke,

osim u slučaju rebalansa budžetskih sredstava. Saglasnost na plan javnih nabavki korisnika budžeta Crne

Gore, osim za Skupštinu Crne Gore i organe sudske vlasti, daje Ministarstvo, a saglasnost na plan javnih

nabavki organa jedinice lokalne samouprave nadležni organ jedinice lokalne samouprave. Plan javnih

nabavki potpisuje starješina, odnosno odgovorno lice naručioca. Obrazac plana javnih nabavki utvrđuje

se propisom Ministarstva.

Informacije o lokalnim zahtevima se mogu naći na web stranici uprave za javne nabavke www.ujn.gov.me. U suštini, zajednička pravila direktiva se odnose na primjenu pomenutih osnovnih načela, posebno

načela nediskriminacije, jednakog tretmana i transparentnosti u:

n javnosti predloženih ugovora o javnim nabavkama;

n izradi tehničkih specifikacija;

n izboru postupka nabavke;

n kvalifikaciji i izboru ponuđača;

n dodjeli ugovora.

Međutim, direktive se odnose samo na predložene ugovore o nabavkama iznad utvrđene

granične finansijske vrijednosti. Umjesto da pokušava da reguliše sve ugovore o javnim

nabavkama u okviru EU sa preciznošću, zakonodavac Zajednice se opredjelio da u direktivama

reguliše samo one ugovore koji najočiglednije mogu da utiču na trgovinu između država članica.

Ugovori koji spadaju u ovu široku definiciju obuhvataju:

(i) ugovore koji su dovoljno velike vrijednosti da bi privukli ponuđače iz drugih država

članica (na primjer, kada je potencijalna dobit od dobjanja ugovora veća od dodatnih

troškova obezbjeđenja dobara, radova ili usluga sa veće daljine); i/ili

(ii) ugovore čiji predmeti su privlačni za prekograničnu trgovinu.

Postupak javnih nabavki roba, usluga i ustupanja izvođenja radova, sprovode se u zavisnosti od

vrijednosti javne nabavke. Zakonom je izvršena gradacija na način da se javne nabavke manje

vrijednosti sprovode primjenom jednostavnijih postupaka, dok su za nabavke veće vrijednosti

postupci složeniji i postupak izbora najpovoljnije ponude kompleksniji. Cenzusi u okviru vrijednosnih

razreda su određeni dosta nisko, s obzirom da je naručilac obavezan da za javne nabavke vrijednosti

veće od 25.000 eura za robe i usluge, odnosno 50.000 eura za radove, mora sprovesti složenu

proceduru izbora najpovoljnije ponude, primjenom otvorenog, ograničenog ili pregovaračkog

postupka. Ovo posebno kad se ima u vidu da je direktivama Evropske Unije predviđeno da su

vrijednosni razredi iznad kojih se sprovode javne nabavke, primjenom postupaka u direktivama, za

robe i za usluge 162.000 eura, odnosno 249.000 eura i za radove 6.242.000 eura. Međutim, sa druge

strane, razumljiva je potreba i želja zakonodavca da uredi sistem javnih nabavki, na način koji će

obezbijediti kontrolu trošenja budžetskih sredstava i na ovaj način, strogim propisivanjem niskih

cenzusa i obavezom sprovođenja kompleksnih procedura. Preovladava mišljenje da bi sa prvim

narednim izmjenama i dopunama zakona bilo potrebno podići vrijednosne razrede, a na koji način

bi se crnogorsko zakonodavstvo u ovom pogledu harmonizovalo sa rješenjima iz zakonodavstava u

10 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H

DIO


oblasti javnih nabavki zemalja Zapadnog Balkana.

Dakle, zakonodavac je predvidio da se prema svojoj vrijednosti postupci javnih nabavki dijele u tri

vrijednosna razreda.

: I vrijednosni razred - za javnu nabavku čija je procijenjena vrijednost do 5.000 EUR-a, sprovodi se

postupak neposrednog sporazuma;

II vrijednosni razred - za javnu nabavku čija procijenjena vrijednost iznosi preko 5.000 EURa do 25.000

EUR-a za nabavku roba i usluga, odnosno preko 5.000 EUR-a do 50.000 EUR-a za ustupanje izvođenja

radova, sprovodi se postupak šopinga;

III vrijednosni razred - za javnu nabavku čija procijenjena vrijednost iznosi preko 25.000 EUR-a za

nabavku roba i usluga, odnosno preko 50.000 EUR-a za ustupanje izvođenja radova, sprovode se

postupci - otvoreni, ograničeni, pregovarački postupak sa prethodnim objavljivanjem poziva za

javno nadmetanje, pregovarački postupak bez prethodnog objavljivanja poziva za javno nadmetanje,

okvirni sporazum, konsultantske usluge, konkurs. Ali, to ne znači da ovi ugovori ne podlježu

konkurenciji. U Crnoj Gori oni podlježu Zakonu o javnim nabavkama i, kao što je ukazano prethodno,

osnovnim načelima Ugovora i opštim pravnim načelima.

2.2.3.3 „Pravno dejstvo“ direktiva

Direktive i uredbe predstavljaju dva različita tipa podzakonskih akata EU. Uredbe su obavezujuće za

primjenu u zemljama članicama i važe direktno za zemlje članice odmah nakon objavljivanja u Službenom

listu. Nije potrebna nikakva posebna zakonska radnja zemalja članica kako bi se implementirale Uredbe.

Implementacija Direktiva je ipak drugačija. Direktive se ne primjenjuju automatski u zemljama članicama.

Direktive treba transponovati u državni pravni sistem – zemlje članice moraju uskladiti svoj pravni sistem

i praksu sa direktivama. Bitno je upamtiti da cilj propisa o javnim nabavkama EU nije usklađivanje svih

državnih pravila o javnim nabavkama. CILJ je uspostavljanje minimalnog seta zajedničkih pravila koja

će štiti osnovne principe iz Sporazuma (nediskriminacija i 4 velike slobode) u segmentu javnih nabavki.

Naravno, zemlje članice mogu nametnuti oštrije zahtjeve svojim državnim zakonom, ako ta dodatna

pravila nemaju diskriminirajući efekat tako što ograničavaju učešće stranih kompanija (sa sjedištem u

EU) u odnosu na domaće tržište.

Ova zajednička pravila se odnose na: predmet režima javnih nabavki (definicije ugovornog organa i

javnih ugovora),definicija dostupnih postupaka javnih nabavki i uslova za njihovu upotrebu,tehničke

specifikacije (korišćenje standarda),pravila oglašavanja (objavljivanje obavještenja o javnim

nabavkama, amandmana na tekst poziva, odluka o dodjeli ugovora, odluka o poništenju, planova

za javne nabavke),kriterijumi za kvalifikaciju kandidata i odabir najpovoljnije ponude,osnovni

zahtjevi po pitanju postupka revizije.Mnogi drugi bitni aspekti sistema javnih nabavki nisu regulisani

11 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H

DIO


propisima EU i odluka o njima ostavljena je zemljama članicama koje ih primjenjuju. Primjeri

neusklađenih pitanja su: administrativno uređenje sistema javnih nabavki (postojanje centralnog

regulatornog tijela),centralizacija sistema (postojanje centralnog nabavnog tijela),organizacija

sistema revizije,upravljanje ugovorom,uslovi za poništenje postupka,garancija za ponudu i garancija

za dobro izvršenje posla,lična odgovornost za povrede. Jedan od glavnih razloga za regulisanje javne

nabavke je stvoriti otvorenu tržišnu bazu za nadmetanje između poslovnih subjekata. S druge strane,

naručioci – obveznici primjene Zakona o javnim nabavkama uglavnom rade u okruženju koje nije

takmičarsko i koriste mnogo novca poreznih obveznika što rezultira da dodjela njihovih ugovora

traži određeni nivo transparentnosti. Pomoć u harmonizaciji zakonodavstva obezbijeđena je u okviru

IPA Programa pomoći 2007 „Budući razvoj i jačanje sistema javnih nabavki u Crnoj Gori”, uz aktivno

učešće delegacije EU u Crnoj Gori. U skladu sa članom 76 SSP-a i Zakonom o javnim nabavkama svim

inostranim privrednim društvima omogućava se ravnopravan tretman, tj. omogućava se pristup

dodjeli ugovora o javnoj nabavci pod istim uslovima koji se primjenuju na crnogorske privredne

subjekte, a štoje u skladu i sa članom 35 Sporazuma o izmjeni i pristupanju centralnoevropskom

sporazumu o slobodnoj trgovini (CEFTA 2006).U cilju procesa dalje harmonizacije sa evropskim

zakonodavstvom i direktivama, Skupština Crne Gore je 29. jula 2011. godine donijela novi Zakon

o javnim nabavkama koji je objavljen u Službenom listu broj 42/11 od 15. avgusta 2011. Godine i

podzakonske akte objavljene u Službenim listovima broj:62/11 i 63/11.Tekst Zakona objavljen

je na internet stranici Uprave za javne nabavke www.ujn.gov.me i dostupan je na crnogorskom i

engleskom jeziku.

Novi Zakon obezbjeđuje kontinuitet u pogledu potpune primjene pravila i zahtjeva EU u

obezbjeđenju sloboda protoka roba, Ijudi i kapitala na način što je privrednim subjektima EU, koja su

osnovana u Crnoj Gori ili izvan Crne Gore, omogućen pristup dodjeli ugovora o javnim nabavkama u

Crnoj Gori, pod istim uslovima koji se primjenjuju na crnogorske privredne subjekte - načelo slobode

otvorenog tržišta, što je u skladu sa članom 76 SSP-a. Takođe, ovim zakonom obezbijediće se proces

usklađivanje sa novom direktivom u oblasti zaštite prava 2007/66/EZ, 2004/17/EZi još dosljednije i

potpunije harmonizovanje sa Direktivom 2004/18/EZ koja se odnosi na klasičan sektor javnih nabavki.

Novi Zakon predstavlja korak naprijed u procesu usvajanja evropskih standarda u ovoj oblasti i

obezbijeđuje sve pretpostavke za proces daljeg usaglašavanja sa evropskim zakonodavstvom i

direktivama.Prioritetne aktivnosti u narednom periodu biće usmjerene na: implementaciju zahtjeva

unutrašnjeg tržišta EU u oblasti javnih nabavki, podsticanje efikasnosti i transparentnosti u korišćenju

javnih fondova i poboljšanje pravnog i operativnog sistema za javne nabavke u Crnoj Gori i dalje

usklađivanje sa zakonodavstvom i praksom javnih nabavki EU.Takođe, prioritetne aktivnosti biće

usmjerene na: izgradnju održivog, permanentnog nacionalnog sistema obuke u ovoj oblasti u cilju

razvoja profesionalnih vještina službenika za javne nabavke i drugih službenika i zaposlenih koji

su uključeni u implementaciju propisa ojavnim nabavkama (sudije, revizori i dr.), jačanje kapaciteta

Uprave za javne nabavke i Državne komisije da implementiraju svoje funkcije, modernizaciju sistema

objavljivanja poziva i obavještenja o javnim nabavkama i širenje nacionalne svijesti o važnosti

zdravog i funkcionalnog sistema javnih nabavkiMeđutim, nesprovođenje direktiva na pravilan način

ili na vrijeme ne znači da direktive nemaju dejstvo.

Države članice nemaju pravo da liše subjekte tih direktiva (na primjer, ponuđače) prava koja oni

12 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H

DIO


namjeravaju da iskoriste u skladu sa direktivama. Prema doktrini „direktnog dejstva“ Evropskog suda

pravde, prava koja prenose direktive pojedinci mogu da sprovode u svojim nacionalnim sudovima

kada su ispunjeni odgovarajući uslovi. To se dešava kada država članica nije implementirala/prenijela

direktivu u nacionalno zakonodavstvo do potrebnog datuma (svaka direktiva uključuje datum do

kog mora da bude prenijeta) ili kada je prenijela direktivu, ali to nije uradila pravilno.

2.3 NACIONALNI ZAKONODAVNI OKVIR JAVNIH NABAVKI

2.3.1 Primarno pravo o javnim nabavkama

Poslije oko godinu dana pregovora sa Komisijom, 15. oktobra 2007. godine, Crna Gora je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) sa Evropskom zajednicom i njenim državama članicama. Privremeni Sporazum je stupio na snagu 1. januara 2008., koji je omogućio ranu implementaciju trgovinskih i propisa vezanih za trgovinu sadržanih u SAA. SAA predstavlja glavni pravni okvir odnosa sa zainteresovanom zemljom do njenog mogućeg pristupanja EU u budućnosti. To je obiman sporazum koji ima za cilj stvaranje slobodne zone trgovine i institucionalnog okvira za politički dijalog i saradnju u brojnim značajnim oblastima: pravde, slobode i bezbjednosti; ekonomske, komercijalne i industrijske politike; zapošljavanja i obrazovanja; životne sredine, transporta i komunikacije; istraživanja i razvoja.Ključna odlika SAA jeste suštinska harmonizacija zakonodavstva zemlje potencijalnog kandidata iz oblasti unutrašnjeg tržišta i trgovine sa zakonodavstvom EU. Crna Gora se obavezala da usvoji zakonodavstvo Zajednice u oblastima relevantnim za zajedničko tržište, kao što su carina i trgovina, konkurencija, javne nabavke, elektronske komunikacije, zaštita prava intelektualne svojine, zaštita ličnih podataka, državna pomoć i zaštita potrošača. Napredak koji je postigla Crna Gora u vezi sa usvajanjem i primjenom novog zakonodavstva i izgradnjom potrebnih administrativnih i institucionalnih kapaciteta je prikazan u redovnom „Izvještaju o progresu u Crnoj Gori za 2007, 2008, 2009 i 2010. godinu“ koji je izdala Evropska komisija (www.ujn.gov.me). Javne nabavke su jedna od oblasti u kojima Vlada Crne Gore čini značajan napredak, idući ka stvaranju opsežnog novog zakonodavnog i institucionalnog okvira. Reforma sektora javnih nabavki je uključena u širi kontekst dalje liberalizacije i otvaranja unutrašnjeg tržišta, reforme javne administracije i poboljšanja upravljanja javnim finansijama. U stvari, implementacija i stupanje na snagu modernog sistema javnih nabavki, koja će donijeti efikasnost, transparentnost i pouzdanost javne potrošnje i liberalizaciju tržišta, predstavljaće kamen temeljac za proces asocijacije zemlje. Javne nabavke predstavljaju važan dio crnogorske ekonomije, i njihov rast je hitna potreba. Sistem javnih nabavki u Crnoj Gori uređen je Zakonom o javnim nabavkama (Sl. list RCG br. 46/06 ) od jula 2006. godine, Uredbom o organizaciji i načinu rada državne uprave (Sl. list CG, br.59/09), podzakonskim aktima, standardnim obrascima i formularima. Obezbijeđena je puna implementacijom svih propisa u oblasti javnih nabavki od strane institucija nadležnih za poslove javnih nabavki uz korišćenje najbolje međunarodne prakse i standarda. U potpunosti su ispoštovane obaveze Crne Gore u ovoj oblasti koje proizilaze iz SSP.U oblasti javnih nabavki, donijet je novi Zakon o javnim nabavkama („Sl. list CG“, br. 42/11), koji je stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom listu Crne Gore, a primjenjuje se od 01. januara 2012. godine. Obaveze donošenja novog zakona proizašle su iz Programa rada Vlade Crne Gore za 2011. godinu i obaveza preuzetih Nacionalnim programom integracija Crne Gore u Evropsku uniju. Pored djelimičnog inkorporiranja Direktive 2004/17/EZ za sektor komunalnih usluga (za djelatnosti vodoprivrede, energetike, rudarstva, telekomunikacija, poštanskih usluga i saobraćaja), Zakon je obezbijedio poboljšanje sistema i upotpunjavanje normativnih rješenja u dijelu:definisanja kruga obveznika primjene propisa (zakona),izuzeća od primjene propisa (zakona),razgraničenja i pozicioniranja nadležnih institucija za vršenje poslova u oblasti javnih nabavki (ministarstvo nadležno za poslove finansija, organ uprave nadležan za poslove javnih nabavki i Državna Komisija),jasnijeg i potpunijeg definisanja pojedinih procedura za sprovođenje postupaka javnih nabavki (posebno za ograničeni postupak javne nabavke u dijelu utvrđivanja kvalifikacija, kriterijuma i podkriterijuma u drugoj fazi postupka uključujući i sektor

13 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H

DIO


komunalnih usluga, postupak javne nabavke primjenom okvirnog sporazuma i dr.),utvrđivanja obaveze svih naručilaca da donesu i objave plan javnih nabavki, -jasnijeg utvrđivanja procijenjene vrijednosti javnih nabavki,uvođenja jedinstvenog rječnika javnih nabavki za definisanje predmeta javne nabavke (CPV), koji će se redovno ažuhrati i objavljivati, na portalu Direkcije,institucionalizacije stručnog osposobljavanja i usavršavanja u oblasti javnih nabavki, sertifikaciju i polaganje stručnog ispita u skladu sa posebnim podzakonskim propisom,jasnije normativne određenosti kod definisanja dokaza o ispunjenosti uslova za učešće u postupku javne nabavke,preciznijeg definisanja zajedničke ponude i tspunjenost uslova u slučaju njenog podnošenja, ugovori i aneksi ugovora biće objavljeni na portalu javnih nabavki,utvrđivanja mogućnosti za osnivanje centralnog tijela za javne nabavke na nivou organa državne uprave, jedinica lokalne samouprave i javnih službi, mogućnosti povjeravanja vršenja poslova sprovođenja postupaka javnih nabavki drugom naručiocu,poboljšanja postupaka u oblasti zaštite prava u skladu sa Direktivom 2007/66/EZ, posebno u dijelu prava na podnošenje sredstva pravne zaštite naručiocu i nadležnom drugostepenom organu - Komisiji,definisanja perioda obaveznog mirovanja postupka do nastupanja konačnosti odluke o izboru najpovoljnije ponude, odn. odlaganja zaključenja ugovora za određeni vremenski period,uvođenja vanrednog sredstva pravne zaštite,potpunijeg proptsivanja vođenja evidencija o javnim nabavkama i dostavljanja izvještaja,vršenja inspekcijskog nadzora u oblasti javnih nabavki od strane ovlašćenih službenih lica -inspektora Direkcije,preduzimanja odgovarajućih mjera u cilju otklanjanja nepravilnosti i podnošenja zahtjeva za pokretanje odgovornosti u prekršajnom postupku,uvođenja naknada za plaćanje troškova postupka i naknada za vođenje postupka zaštite,poboljšanje jasnoće zakonskih odredbi - upotrebe pojedinih izraza i termina.Zakon o javnim nabavkama ima 155članova i podijeljen je u 9poglavlja: osnovne odredbe ( čl. od 1-19);uslovi i način sprovođenja postupka javne nabavke ( čl. 20-107); javne nabavke u oblasti vodoprivrede, energetike, rudarstva, telekomunikacija, pošte i saobraćaja ( čl. 108-113); javne nabavke u elektronskoj formi (čl.114-116); evidencije o javnim nabavkama i izvještavanje ( čl. 117-119); zaštita prava u postupku javne nabavke ( čl. 120-146; inspekcijski nadzor ( čl.147-148); kaznene odredbe( čl. 149-);prelazne i završne odredbe (čl.150-155); 2.3.2Sekundarno zakonodavstvo o javnim nabavkama Uporedo sa novim Zakonom o javnim nabavkama, donijeta je implementaciona regulativa: Pravilnik o obrascima u postupku javnih nabavki („Službeni list CG“, br. 62/2011)- Ovim pravilnikom propisuju se obrasci za sprovođenje postupaka javnih nabavki; Pravilnik o metodologiji iskazivanja podkriterijuma u odgovarajući broj bodova, načinu ocjene i upoređivanja ponuda („Službeni list CG“, br. 63/2011) - , Ovim pravilnikom uređuje se metodologija iskazivanja podkriterijuma koji se koriste u postupku javne nabavke, u okviru kriterijuma ekonomski najpovoljnija ponuda, u odgovarajući broj bodova i način ocjene i upoređivanja ponuda; Pravilnik o načinu vođenja i sadržaju evidencije o kršenju antikorupcijskih pravila (Službeni list CG“, br. 63/2011)- Ovim pravilnikom uređuje se način vođenja i sadržaj evidencije o kršenju antikorupcijskih pravila u postupcima javnih nabavki;Pravilnik o evidenciji postupaka javnih nabavki (Službeni list CG“, br. 63/2011) - Ovim pravilnikom uređuje se bliži sadržaj, način vođenja i obrazac evidencije postupaka javnih nabavki; Pravilnik o programu i načinu polaganja stručnog ispita za rad na poslovima javnih nabavki (Službeni list CG“, br. 28/2012) - ovim pravilnikom utvrđuje se program i način polaganja stručnog ispita za rad na poslovima javnih nabavk

2.3.3Drugo relevantno zakonodavstvo: Zakon o budžetu, Zakon o državnoj revizorskoj instituciji, Zakon o obligacionim odnosima; Zakon o opštem upravnom postupku, Zakon o unutrašnjoj reviziji.U

2.4.2 Nacionalni institucionalni okvir Primjena i sprovođenje pravila o javnim nabavkama uglavnom se dešava na nacionalnom nivou. U

slučaju Crne Gore, za sprovođenje ovih zadataka osnovane su sljedeće institucije.

Ministarstvo finansija; Uprava za javne nabavke; Državna komisija;Državna revizorska institucija; Organizacija na nivou naručilaca – odjeljenja/jedinice za nabavke, (ovlašćeni)

14 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H

DIO


POGLAVLJE H1 :BITNE KARAKTERISTIKE PRAVILA JAVNIH NABAVKI – EU I CRNE GORE”-OPŠTA PITANJA

Pitanje 1 (preuzeto iz Module A .1.5 pitanje br. 4) Imenujte suštinske opšte principe zakona koji se odnose na

javne nabavke (tip br. 3). Odgovori:Jednak tretman Korupcija Transparentnost Uzajamno priznavanjeometanj

eProporcionalnost

Tačni odgovori Jednak tretmanTransparentnost Uzajamno priznavanjeProporcionalnost Povratne

informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H dio 1 odjeljak 2.2.2

Pitanje 2 (preuzeto iz Module A .1.5, pitanje br. 9) Ako Evropske Direktive nijesu prenijete u nacionalno

zakonodavstvo, da li su pricipi Ugovora ili opšti zakonski principi od značaja? (tip br. 1)OdgovoriDaNe.Tačan

odgovorDa. Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H dio 1 odjeljak 2.2.3.3

QUESTIONS CUSTOMISED TO LOCAL CONTEXT TO BE SELECTED BY THE EXPERTPitanje 3(preuzeto iz Module A .1.5,

pitanje br. 8) Kako se ostvaruje princip transparentnosti u Crnoj Gori?(tip br. 3)Odgovori1.Objavljivanjem plana

javnih nabavki na web sajt nadležnog organa uprave2.Objavljivanjem poziva za javno namdetanje u dnevnim

novinama3.Objavljivanjem plana javnih nabavki, poziva za javno nadmetanje, odluke o kvalifikaciji kandidata, odluke

o izboru najpovoljnije ponude, odluke o obustavi postupka javne nabavke, odluke o poništavanju postupka javne

nabavke, ugovora o javnoj nabavci, izmjene, odnosno dopune plana, poziva, odluke i ugovora, kao i preduzimanjem

drugih radnji i mjera4.Dovoljno je objaviti poziv za javno nadmetanje.Odgovor 3.Objavljivanjem plana javnih

nabavki, poziva za javno nadmetanje, odluke o kvalifikaciji kandidata, odluke o izboru najpovoljnije ponude, odluke

o obustavi postupka javne nabavke, odluke o poništavanju postupka javne nabavke, ugovora o javnoj nabavci,

izmjene, odnosno dopune plana, poziva, odluke i ugovora, kao i preduzimanjem drugih radnji i mjera.Povratne

informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H dio 1 odjeljak 2.2.3.2

Pitanje 4preuzeto iz Module A .1.5, pitanje br. 15) Da li je u crnogorsko zakonodavstvo osigurana primjena

Direktiva EU?(tip br. 1)OdgovorDaNeTačan odgovorDaPovratne informacije za tačan odgovor V i d j e t i

Modul H dio 1 odjeljak 2.2.3.3

Pitanje 5(preuzeto iz Module A .1.5, pitanje br. 13) Da li ugovori o javnim nabavkama definisani vrijednosnim

pragovima (član 21 Zakona o javnim nabavkama Crne Gore) podliježu konkurenciji?(tip br.1)Odgovori Da NeTačan

odgovor Da. Povratne informacije za tačan odgovorVidjeti Modul H dio 1 odjeljak 2.2.3.2

Pitanje 6 (preuzeto iz Modula A.2.5, pitanje br.13) Koje su ključne institucije sistema javnih nabavki u Crnoj

Gori?(tip br.3)Odgovori•Uprava za kadrove•Ministarstvo ekonomije•Sekreterijat za zakonodavstvo•Državna

komisija•Uprava za javne nabavke•Uprava za imovinu•Ministarstvo finansija.Tačni odgovori: •Uprava za javne

nabavke•Državna komisija•Ministarstvo finansija.Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H dio 1

odjeljak 2.3

MODUL

H


Koji su naručioci obuhvaćeni pravilima javnih nabavki EU?

DIO

2

15H-

Odjeljak 1: Uvod 16


16 H-

ODJELJAK

1


MODUL

H

2Koji su naručioci obuhvaćeni pravilima javnih nabavki EU?

DIO

ODJELJAK 1 UVOD

1.1 CILJEVI

Ciljevi ovog poglavlja su identifikacija:

1. Tijela koja moraju da primjenjuju propise o javnim nabavkama pri dodjeli svojih ugovora o nabavci radova, roba i usluga

2. Tijela koja su dio države na izvršnom, zakonodavnom i pravosudnom nivou upravljanja

3. Tijela koja ne spadaju u opštu definiciju državnih tijela, ali ipak moraju da se pridržavaju propisa o javnim nabavkama s obzirom na to da su obuhvaćena definicijom „posebnih sektora“

4. Mehanizmi koji se koriste da se tijela koja nisu naručioci u klasičnom sektoru podvedu u područje primjene Direktive koja se odnosi na posebne sektore (Direktiva 2004/17)

5. Razlozi za uvođenje tih tijela u područje primjene Direktive

6. Različite aktivnosti u posebnim sektorima („relevantne aktivnosti“) koje spadaju u okvir definicije „posebnih sektora“

1.2 VAŽNA PITANJA


n Da se pravila o nabavkama odnose na „javne“ nabavke i da je ovo široko definisano da bi bile obuhvaćene nabavke svih javnih organa

n Da sud definiše koncept javnih organa nezavisno od bilo koje nacionalne definicije i omogućava da ta definicija bude funkcionalna

n Način na koji se definišu sve vrste javnih organa

n Uslovi koji važe za različite vrste javnih organa prije nego što oni budu obuhvaćeni pravilima o javnim nabavkama

n Mogućnost da se sposobnost jednog tijela da ispuni te uslove mjenja tokom vremena

n Da pravila o nabavkama važe i za nabavke posebnih sektora, čak i onda kada su ona privatne kompanije

n Stepen do kog se pravila primjenjuju u svakom od definisanih posebnih sektora

n Centralna uloga koju ima definicija „relevantnih aktivnosti“

n Da logika uključivanja ovih sektora u okvire pravila takođe omogućava, u odgovarajućim uslovima, njihovo izuzimanje iz Direktive o posebnim sektorima

To znači da je od presudnog značaja da se potpuno shvati(e):

n Definicije direktiva u odnosu na državne i druge javne organe

n Definicija direktiva u odnosu na „tijela koja su regulisana javnim pravom“

17 H-


MODUL

H

2

SECTION

Koji su naručioci obuhvaćeni pravilima javnih nabavki EU?

DIO

SECTION

1Uvod

n Tumačenje ovih definicija od strane Suda

n Uslovi koji važe za jedno tijelo prije nego što ono postane „tijelo koje je regulisano javnim pravom“

n Definicije Direktive o posebnim sektorima u odnosu na „javna preduzeća“ i „subjekte koji funkcionišu na osnovu posebnih ili ekskluzivnih prava“

n Mehanizam koji se koristi da se ovi sektori podvedu pod okvir sistema

n Definicije obuhvaćenih subjekata

n Definicija „relevantnih aktivnosti“

n Posebni i opšti mehanizmi izuzimanja

1.4 RELEVANTNOST

Ove informacije će biti od posebnog značaja za identifikovanje naručilaca u različitim državama članicama koji su obavezni da se pridržavaju propisa EU o javnim nabavkama; znači, ti propisi daju mogućnosti ponuđačima iz drugih država članica da se nadmeću na jednakoj osnovi sa nacionalnim ponuđačima. Onda kada su ponuđači zabrinuti da su možda bili tretirani nepravedno, oni će biti u mogućnosti da se uvjere da se naručioci o kojima je riječ zaista nalaze u okvirima ovih definicija, a potom će biti u poziciji da identifikuju potencijalna kršenja.

1.5 PRAVNE INFORMACIJE KOJE JE KORISNO ZNATI

U Direktivi 2004/18, pregledajte član 1(9).

U nacionalnom zakonodavstvu, pogledajte:Zakon o javnim nabavkama CG („Sl. list“ CG, br. 42/11). Tekst Zakona o javnim nabavkama, dostupan je na internet adresi www.ujn.gov.me. Član 1, Član 2 Primjena; Član 3 izuzeća, član 108-133.Zakon o budžetu, Zakon o finansiranju lokalnih samouprava.

18 H-

ODJELJAK

2


MODUL

H


DIO


2.1 UVOD

Kao ponuđači možete željeti da učestvujete u javnim nabavkama u svojoj zemlji, ali i u drugim državama članicama. Možda ste već identifikovali svoje glavne kupce, odnosno naručioce. Međutim, možda pokušavate da identifikujete i druge potencijalne naručioce. Pravilima EU o javnim nabavkama se definišu naručioci koji podlježu tim propisima. Ukoliko spadaju u okvir relevantnih definicija, oni će biti obavezani da se pridržavaju pravila EU o javnim nabavkama i nacionalnih propisa kojima se ona implementiraju. Prema tome, oni moraju da ponude zaštitu koja se pravilima EU daje ponuđačima iz drugih država članica EU. U nekim slučajevima će takođe biti obavezani da daju istu zaštitu ponuđačima koji dolaze iz zemalja sa kojima je EU zaključila bilateralne sporazume koji se takođe odnose na nabavke. [Može biti potrebna lokalizacija kada zemlja o kojoj se radi još uvjek nije članica EU, ali koristi bilateralni ili multilateralni sporazum sa EU o nabavkama.]

U Modulu H2 ćemo razmatrati definiciju naručilaca tako da ćete u svim državama članicama moći da prepoznate koji naručioci moraju da vam omoguće da podnesete ponudu i da vas tretiraju jednako kao i ponuđače iz sopstvene zemlje.

2.2 KLASIČNI I POSEBNI SEKTORI

Prva velika razlika je razlika između naručilaca koji funkcionišu u u klasičnom sektoru i onih koji rade u posebnim sektorima. Iz vaše perspektive možda nije važno ko kupuje vaše proizvode. Međutim, za naručioce u ova dva sektora važe malo drugačija pravila, tako da to utiče na način na koji možete da podnesete ponudu i na postupke koji će se primjenjivati. Da biste bili sigurni da znate kako najbolje da podnesete ponudu, biće potrebno i da znate razlike između naručilaca.

n Naručioci koji funkcionišu u klasičnom sektoru su obuhvaćeni Direktivom o klasičnom sektoru.

n Naručioci koji funkcionišu u posebnim sektorima su obuhvaćeni Direktivom o posebnim sektorima.

Napomena: U slučaju javnog ili „klasičnog“ sektora, termin za naručioce koji se preferira u engleskom jeziku (prim. prev.) je „ugovorni organi“ zbog toga što su uključeni svi javni „organi“, u smislu da su, formalno ili neformalno, dio državnog aparata. Sa druge strane, u posebnim sektorima, termin koji se preferira je „ugovorni subjekti“ zbog toga što, iako neki od njih mogu da budu javni organi, oni mogu da budu i kompanije iz privatnog sektora koje posluju u posebnim sektorima pod privilegovanim uslovima.

19 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

2.3 NARUČIOCI U JAVNOM SEKTORU

Mora da se utvrdi još jedna značajna razlika između ove dvije glavne kategorije naručilaca (javnog ili ugovornog organa), definisanog u Direktivi 2004/18 (Direktiva), naime:

n državni, regionalni ili lokalni organi („javni organi“),

n tijela koja su regulisana javnim pravom.

Naručioci takođe mogu da budu sastavljeni od asocijacija formiranih od jednog ili nekoliko takvih organa ili jednog ili nekoliko takvih tijela koja su regulisana javnim pravom.

Značaj razumijevanja ovih definicija je u tome što one utiču na primjenjivost pravila o nabavkama koja sačinjavaju predmet ove obuke. Ova pravila se primjenjuju samo ukoliko tijelo spada u jednu od definicija Direktive. Ukoliko predmetno tijelo ne spada u okvire tih definicija, njegova nabavka neće biti predmet Direktive. Direktiva se primjenjuje ili se ne primjenjuje, ne postoji ništa „između“.

Takođe, nakon što jedno tijelo potpadne pod definiciju naručioca („ugovornog organa“), sve njegove nabavke roba, radova i usluga podlježu proceduralnim zahtjevima Direktive, čak I ako se vrše radi poslova koji nisu, ili čak uglavnom nisu, u opštem interesu.

Posebno u slučaju tijela koje je regulisano javnim pravom, status naručioca koji je ugovorni organ može da se promjeni tokom vremena kao rezultat promjene njegovih funkcija ili promjene njegovog pravnog statusa. Finansiranje ugovornog subjekta, odnosno naručioca u posebnim sektorima takođe se može mjenjati tokom vremena. Sve ovo ima uticaj na uključivanje tijela u definiciju direktive da ne bi bilo moguće da se kaže, jednom zauvjek, da je tijelo obuhvaćeno ili nije obuhvaćeno Direktivom. Situacija može da zahtjeva reviziju.

2.3.1 Javni organi

Javni organi su definisani kao „državni, regionalni ili lokalni organi“. Ova definicija obuhvata sve državne subjekte, a ne samo izvršnu vlast države, odnosno, administracije državnih i regionalnih ili lokalnih organa. Termin „državni“ takođe obuhvata sva tijela koja izvršavaju zakonodavne, izvršne i pravosudne funkcije. Isto važi i za tijela koja, u saveznoj državi, izvršavaju ove funkcije na saveznom nivou.

Definicija države je široka i Evropski sud pravde (ESP) je zauzeo posebno funkcionalan pristup. Znači, on više razmatra realnu funkciju predmetnog subjekta nego formalnu kategorizaciju koja mu je data internim pravom.

20 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

Primjedba o slučaju: Termin „naručilac“ („ugovorni organ“) se definiše prema funkciji tijela o kome je riječ. (Slučaj 31/87 Gebroeders Beentjes BV protiv Netherlands (‘Beentjes’) [1988] IES 4635)

U poznatom slučaju Beentjes, nadležni organ za dodjelu ugovora je bilo tijelo koje samo po sebi nije bilo pravno lice i čije su funkcije i sastav bili regulisani zakonom, a članove je imenovalo provincijsko rukovodstvo predmetne provincije. Ono je bilo obavezano da primjenjuje pravila koja je utvrdio centralni komitet osnovan kraljevskim ukazom, čije članove je imenovala Kruna. Država je garantovala pridržavanje obaveza koje su proizlazile iz mjera komiteta i finansirala ugovor o javnim radovima koji je dodjelio lokalni predmetni komitet.

ESP je smatrao da termin „država“ mora da se tumači u funkcionalnom smislu. Kao rezultat, smatralo se da tijelo kao što je predmetni nadležni organ za dodjelu ugovora, čiji su sastav i funkcije utvrđeni zakonom i čije imenovanje članova zavisi od vlasti, dok pridržavanje obaveza proizlazi iz njegovih mjera i finansiranja ugovora o javnoj nabavci radova koje ono ima zadatak da dodjeli, spada pod pojam države, čak I ako nije deo državne administracije sa formalnog aspekta.

Prema definiciji, državni, regionalni ili lokalni organi („javni organi“), za ciljeve Direktive su naručioci (ugovorni organi). Direktivom su obuhvaćeni svi ugovori koje je dodjelio javni organ, bez obzira na njihov karakter.

Obveznici primjene Zakona o javnim nabavkama u Crnoj Gori odnosno ovaj zakon primjenjuje se na:1) državne organe, organe

jedinice lokalne samouprave, javne službe i druge korisnike sredstava budžeta Crne Gore, odnosno budžeta jedinice lokalne

samouprave i drugih javnih prihoda;2) privredna društva i pravna lica koja vrše poslove od javnog interesa:- u kojima država,

odnosno jedinica lokalne samouprave posjeduje više od 50% akcija, odnosno udjela u privrednom društvu ili pravnom licu;- u

kojima više od polovine članova organa upravljanja tog privrednog društva, odnosno pravnog lica čine predstavnici državnog

organa ili organa jedinice lokalne samouprave; ili- u kojima više od polovine glasova u organu upravljanja privrednog društva,

odnosno pravnog lica imaju predstavnici državnog organa ili organa jedinice lokalne samouprave;- ako organ iz tačke 1 ovog

stava vrši nadzor nad radom tog privrednog društva, odnosno pravnog lica;3) privredna društva, pravna lica, preduzetnike i

fizička lica koji se finansiraju sa više od 50% iz sredstava budžeta Crne Gore, jedinice lokalne samouprave i drugih javnih prihoda

ili sredstava privrednog društva, odnosno pravnog lica iz tačke 2 ovog stava;4) privredna društva, pravna lica i preduzetnike koji

obavljaju djelatnost u oblasti vodoprivrede, energetike, rudarstva, telekomunikacija, poštanskih usluga i saobraćaja u skladu sa

odredbama čl. 108 do 113 ovog zakona.

„Asocijacija“ naručilaca u javnom sektoru se ne razlikuje od naručilaca u javnom sektoru; to je samo termin koji je upotrebljen da bi se opisao mehanizam u kome javne ugovore dodjeljuju „subjekti“ koji nemaju sopstveno svojstvo ili identitet pravnog lica, ali su zasnovani na saradnji između tijela iz javnog prava koja podležu Direktivi, kao što su konzorcijumi za nabavke između teritorijalnih javnih tijela. To podrazumijeva grupu naručilaca u javnom sektoru.

2.3.2 Tijela koja su regulisana javnim pravom

„Tijelo regulisano javnim pravom“ nema jednostavnu definiciju. Zavisi od toga da li ono ima određene karakteristike. One se iskazuju kao uslovi koji treba da se ispune da bi se predmetno tijelo smatralo tijelom koje je regulisano javnim pravom. Ovo je slično pristupu funkcionalnom testu koji je usvojio ESP u odnosu na definiciju javnih organa.

21 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

Glavno pitanje je koncentrisano oko tri kumulativna uslova koja Direktiva nalaže da bi se ukazalo na postojanje tijela regulisanog javnim pravom. ESP je oduvjek smatrao da jedno tijelo mora da zadovolji sva tri uslova da bi potpalo pod definiciju. Ti uslovi podrazumijevaju da je tijelo regulisano javnim pravom:

n osnovano sa posebnim ciljem zadovoljenja potreba od opšteg interesa, koje nema industrijski ili komercijalni karakter, i

n tijelo koje ima svojstvo pravnog lica, i

n tijelo koje, većim djelom, finansiraju državne ili regionalne ili lokalne vlasti, ili druga tijela regulisana javnim pravom; ili koje podliježu nadzoru upravljanja od strane tih tijela; ili ima upravni, rukovodeći ili nadzorni odbor u kome je više od polovine članova imenovala državna, regionalna ili lokalna vlast ili drugo tijelo regulisano javnim pravom.

Aneks III Direktive obuhvata spisak subjekata u svakoj državi članici za koje se smatra da potpadaju pod definiciju „tijelo regulisano javnim pravom“, tako da je ovo prvo mjesto na kome treba da potražite informaciju o tome da li je vaš potencijalni kupac obuhvaćen direktivom. Cilj je da spiskovi budu koliko je moguće sveobuhvatniji i da sadrže nazive tijela za koje država članica smatra da u vrijeme usvajanje Direktive potpadaju pod definiciju. Međutim, oni nisu iscrpni. Čak i ako nije u spisku, tijelo će ipak biti obuhvaćeno ukoliko ispunjava tri prethodno navedena uslova.

Organ uprave nadležan za poslove javnih nabavki u Crnoj Gori- Uprava za javne nabavke, priprema listu obveznika iz stava 1 ovog člana (naručilac). Novoosnovani naručilac je dužan da nadležnom organu podnese prijavu radi evidentiranja na Listi naručilaca, u roku od 30 dana od dana sticanja svojstva naručioca. Lista naručilaca objavljuje se na portalu javnih nabavki nadležnog organa (u daljem tekstu: portal javnih nabavki). Lista naručilaca se ažurira u roku od tri dana od dana podnošenja prijave. Naručilac je dužan da primjenjuje ovaj zakon i u slučaju kada nije evidentiran na listi obveznika primjene zakona, koju sačinjava Uprava za javne nabavke. Državni organi su: Skupština Crne Gore, Predsjednik Crne Gore, Vlada, Ustavni sud Crne Gore, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Državno tužilaštvo, ministarstva i drugi organi uprave, sudovi, Centralna banka Crne Gore, Državna revizorska institucija i druge službe čiji je osnivač Crna Gora; organi jedinice lokalne samouprave su: skupština opštine, skupština Glavnog grada i Prijestonice, predsjednik opštine, gradonačelnik Glavnog grada i Prijestonice, organi lokalne uprave i drugi organi i službe čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave; javne službe su: Univerzitet Crne Gore, javna preduzeća, javne i druge ustanove, državni fondovi i drugi organi i organizacije koji vrše javna ovlašćenja čiji je osnivač Crna Gora, odnosno jedinica lokalne samouprave.Lista obveznika primjene Zakona o javnim nabavkama, dostupna je na sajtu Uprave za javne nabavke www.ujn.gov.me.

Uslov 1: Definisanje potreba od opšteg interesa

Relevantna su dva glavna pitanja koja obuhvataju definisanje (i) potreba od opšteg interesa i (ii) potreba od opšteg interesa koje nemaju industrijski ili komercijalni karakter.

n Potrebe od opšteg interesa

„Potrebe od opšteg interesa koje nemaju industrijski ili komercijalni karakter“ uglavnom su potrebe koje se zadovoljavaju drugačije od stavljanja dobara i usluga

22 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

na raspolaganje na tržištu koje, zbog razloga povezanih sa opštim interesom, država izabere da bi obezbjedila svoje potrebe ili putem kojih želi da zadrži presudni uticaj. Uopšteno rečeno, ESP je razmatrao državne potrebe u odnosu na posebne zadatke koje treba ostvariti; eksplicitnu rezervisanost određenih aktivnosti za javne organe; obavezu države da pokrije troškove povezane sa predmetnim aktivnostima; kontrolu cjena koje će se naplatiti za usluge; stepen zahtjevanog nadzora ili bezbjednosti; kao i u odnosu na „javni interes“.

Ima nekoliko primjera:

Jedan je primjer o subjektu koji je osnovan za izradu, na ekskluzivnoj osnovi, zvaničnih upravnih dokumenata, od kojih su neki zahtjevali tajnost ili mjere tajnosti, kao što su pasoši, vozačke dozvole i lične karte, dok su drugi imali za cilj distribuciju zakonodavnih, regulatornih i upravnih dokumenata države. Cene su fiksno utvrdili javni organi, dok je državna kontrolna služba prema potrebi bila odgovorna za mjere nadzora i bezbjednosti. Dokumenti su bili tijesno povezani sa javnim redom i zahtjevali su garantovane uslove isporuke i proizvodnje, sa pridržavanjem standarda tajnosti i bezbjednosti. Tijelo je bilo osnovano sa posebnim ciljem ispunjenja tih konkretnih potreba od opšteg interesa (C-44/96 Mannesmann [1998] ECR I-73).

Jednan pravni subjekt, javna kompanija sa ograničenom odgovornošću koju su osnovale dvije opštine, kojoj je posebno bila povjerena serija zakonski definisanih poslova iz oblasti sakupljanja otpada i čišćenja opštinske putne mreže, zadovoljavao je potrebu od opšteg interesa (Case C-360/96 Gemeente Arnhem [1998] IES I-6821).

Aktivnosti pogrebnih preduzeća mogle bi se smatrati zadovoljavanjem potreba od opšteg interesa, posebno s obzirom na to da se izvršavanje djelatnosti zasnivalo na pribavljanju prethodnog odobrenja i da su javni organi mogli da utvrde maksimalne cjene za pogrebne usluge (Slučaj C-373/00 Adolf Truley [2003] IES I-1931).

U drugim primjerima utvrđeno je da bi agencije za regionalni razvoj i druga specijalizovanija preduzeća koja imaju za cilj da privlače investicije za jednu određenu lokaciju, mogle da potpadnu pod definiciju opšteg interesa s obzirom na to da, ujedinjujući proizvođače i trgovce na jednoj geografskoj lokaciji, ne djeluju isključivo u individualnom interesu tih proizvođača i trgovaca, već daju potrošačima koji prisustvuju događajima informacije koje im omogućavaju da naprave izbor u optimalnim uslovima. Smatralo se da posledični podsticaj trgovine potpada pod kategoriju opšteg interesa (Slučajevi C-223/99 i C-260/99 Agora [2001] IES 3605; slučaj C-18/01 Korhonen [2003] IES I-5321).

Kao što možete vidjeti, pravilima je obuhvaćen veliki broj subjekata koji izvršavaju aktivnosti „komercijalnog“ tipa, tako da ćete imati korist od nadmetanja za ugovore koje i oni dodjelljuju.

n Potrebe od opšteg interesa koje nemaju industrijski ili komercijalni karakter

Dodatni kriterijum za cilj ove definicije je da potrebe od opšteg interesa ne treba da imaju industrijski ili komercijalni karakter. To su uglavnom djelatnosti koje se izvršavaju za profit na konkurentnim tržištima. ESP (Slučaj C-360/96 Gemeente

23 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

Arnhem [1998] IES I-6821) smatra da

(i) odsustvo industrijskog ili komercijalnog karaktera predstavlja kriterijum koji ima za cilj da razjasni, ali ne i da ograniči značenje termina „potrebe od opšteg interesa“.

(ii) u okvirima kategorije potreba od opšteg interesa, termin stvara podkategoriju potreba koje nisu industrijske ili komercijalne prirode i

(iii) zakonodavac je napravio razliku između potreba od opšteg interesa koje nemaju industrijski ili komercijalni karakter i potreba od opšteg interesa koje imaju industrijski ili komercijalni karakter.

Tijelo regulisano javnim pravom može da izvršava obe aktivnosti. Na primjer, u slučaju Manesman, pravni subjekt je imao zadatak da obezbjedi zvanična dokumenta javnim organima (potreba od opšteg interesa), ali je bio uključen u posao kao komercijalna štamparija.

Međutim, kada jedan subjekt potpadne pod definiciju tijela regulisanog javnim pravom, njegovi ugovori će se smatrati javnim ugovorima u okvirima značenja Direktive i biće obuhvaćeni Direktivom. Čak je irelevantna i činjenica da ispunjavanje potreba od opšteg interesa predstavlja samo relativno mali dio djelatnosti koja se u stvari obavlja, pod uslovom da subjekt produžava da zadovoljava potrebe koje se od njega specifično zahtjevaju.

S druge strane, ukoliko tijelo regulisano javnim pravom izvršava druge aktivnosti i one se nude na konkurentnom tržištu, to faktički može da ukaže na odsustvo potrebe od opšteg interesa, a ne na to da subjekt ima industrijski ili komercijalni karakter. Ukoliko jedan pravni subjekt potpada pod ovu kategoriju, tada se Direktiva ne primjenjuje.

Ovu razliku je konceptualno teško napraviti, ali problem se u biti riješava razmatranjem prirode subjekta o kome je riječ, a ne djelatnosti koju on izvršava. Pitanje postaje pitanje da li subjekt funkcioniše industrijski ili komercijalno? Znači, u slučaju Korhonen, ESP je smatrao da ukoliko tijelo:

(i) funkcioniše u normalnim tržišnim uslovima,

(ii) ima za cilj ostvarivanje profita i

(iii) snosi gubitke povezane sa sprovođenjem svoje djelatnosti,

ne postoji vjerovatnoća da potrebe koje on ima za cilj da ispuni nemaju industrijski ili komercijalni karakter.

U svakom od slučajeva treba da se vodi računa o relevantnim pravnim i činjeničnim okolnostima, posebno okolnostima koje preovladavaju u vrijeme kada je predmetno tijelo formirano i uslovima u kojima ono izvršava svoju djelatnost, uključujući nivo konkurencije na tržištu, bez obzira na to da li je njegov primarni cilj ostvarivanje profita ili ne, pitanje da li on snosi rizike povezane sa djelatnošću ili ne, i bilo kakvo javno finansiranje aktivnosti o kojoj je reč. Prema tome, nije uvjek lako biti siguran u to da je određeni naručilac regulisan pravilima ili ne.

Uslov 2: Status pravnog lica

Postojanje statusa pravnog lica uglavnom predstavlja najjasniju razliku između tijela koja

24 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

formiraju dio državnih, regionalnih ili lokalnih vlasti i onih koja se smatraju tijelima regulisanim javnim pravom. Većina vladinih ministarstava, sektora i odjeljenja nemaju poseban status pravnog lica. Ukoliko se kao kompanija ili preduzeće formira posebno tijelo ono će imati status pravnog lica odvojenog od države i vjerovatno će se smatrati tijelom regulisanim javnim pravom ukoliko su ispunjena i druga dva uslova.

Nije važno da li tijelo o kome je riječ podliježe javnom ili privatnom pravu. Jedino pitanje je da li ono ima status pravnog lica.

Uslov 3: Zavisnost od države

Ovaj treći uslov je zadovoljen onda kada tijelo o kome je riječ većim djelom finansiraju državne, regionalne ili lokalne vlasti, ili druga tijela regulisana javnim pravom; kada njegovo upravljanje podliježe nadzoru od strane tih tijela; ili kada ima upravni, rukovodeći ili nadzorni odbor u kom su više od polovine članova imenovali državni, regionalni ili lokalni organi ili druga tijela regulisana javnim pravom.

Ovaj uslov se koristi prvenstveno da bi se odredio stepen zavisnosti tijela o kome je riječ od države. Ova zavisnost, alternativno, može biti

n finansijska

n rukovodeća, ili

n nadzorna.

Ovaj uslov je zadovoljen onda kada je ispunjen samo jedan od ova tri kriterijuma.

(i) Finansijska zavisnost

Termin „većim djelom finansiran“ znači finansiran „za više od polovine“, ali termin „finansiran“ nije jasan kao što izgleda. Pitanje se odnosi na realan stepen zavisnosti od države implicirane nivoom državnog finansiranja. Pri tom, nemaju sva plaćanja koja vrši naručilac efekat stvaranja ili pojačavanja nekog posebnog odnosa podređenosti ili zavisnosti između tog organa i drugog tijela. Prema tome, kao javno finansiranje mogu da se opišu samo plaćanja koja se daju za finansiranje ili podršku aktivnosti predmetnog tijela, bez posebnih nadoknada u odnosu na njih.

Ukoliko stepen zavisnosti varira prema izvoru finansiranja, promjena izvora finansiranja će uticati na stepen zavisnosti. Prema tome, odluka o tome da li će jedno tijelo biti naručilac u javnom sektoru mora da se donosi na godišnjem nivou, a odgovarajući period za obračunavanje kako da se finansira to tijelo je budžetska godina u toku koje je počeo postupak nabavke. Tako, ukoliko je u početku predmetne budžetske godine više od polovine finansijskih sredstava tijela javno finansirano, nabavka za tu godinu će biti obuhvaćena Direktivom.

(ii) Zavisnost od rukovođenja

Ovaj uslov se u stvari odnosi na direktno učešće javnih organa i službenika u rukovođenju subjekta o kome je riječ. Na primjer, uslov će biti ispunjen onda kada je tijelo osnovao jedan od ministara vlade, kada je on taj koji treba da odobri memorandum, članove i bilo kakve izmjene i dopune tog tijela, kada ministar imenuje predsjedavajućeg i druge direktore i određuje njihovu platu, kada imenovanje

25 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

revizora kompanije mora da odobri taj ministar, a kompanija mora da se uskladi sa državnom politikom i svim ministarskim direktivama u odnosu na plate, dodatke i uslove zapošljavanja svojih zaposlenih.

(iii) Zavisnost od nadzora

Ovaj uslov podrazumijeva više od jednostavnog opšteg nadzora upravne ili finansijske prirode i mora da stvori zavisnost od javnih organa omogućavajući javnim organima da utiču na odluke u odnosu na ugovore o javnim nabavkama.

U slučaju kada nadzor aktivnosti tijela o kome je riječ obuhvata više od same revizije, uslov može biti ispunjen. Na primjer, to bi mogao da bude slučaj kada javni organi nadziru ne samo godišnje račune predmetnog tijela već i njegovo ponašanje sa tačke gledišta pravilnog računovodstva, regularnosti, ekonomičnosti, efikasnosti i ekspeditivnosti i kada su ti javni organi ovlašćeni da kontrolišu poslovne prostorije i objekte tog tijela i da o rezultatima tih kontrola izveštavaju javni organ koji ima cijelokupni udio u predmetnom tijelu.

2.3.3 Centralizovane i zajedničke nabavke

Direktivom je sada u velikom broju država formalizovana praksa u odnosu na centralizovane nabavke. Naručioci u javnim nabavkama su shvatili da mogu da iskoriste ekonomiju obima kupujući potrebne stavke u velikim količinama. Čak i kada su potrebe za nabavkom jednog naručioca relativno skromne u odnosu na dat proizvod ili uslugu, kombinovane potrebe velikog broja takvih vladinih naručilaca mogu biti značajne. Vladina odjeljenja koja funkcionišu u sličnim sektorima ili na susjednim lokacijama često otkrivaju da je korisno da se ujedine i da zajedno kupe određeni proizvod. Ovo je najvjerovatnije slučaj sa proizvodima koji se svakodnevno koriste, kada različiti naručioci nemaju tehničke zahtjeve specifične za određeni subjekt ili različite tehničke zahtjeve. To bi se u nekim slučajevima moglo iskoristiti kao sredstvo za nabavku specijalizovanije opreme, onda kada je potrebna tehnička usaglašenost. U nekim slučajevima zadatak izvršenja nabavki na veliko se može povjeriti jednom kupcu, pri čemu jedan iz grupe naručilaca djeluje kao posrednik za druge,ili posebno formiranom subjektu osnovanom imajući u vidu tu funkciju: centralnom organu za nabavku.

Sa gledišta ponuđača, pristup centralnom ili zajedničkom organu za nabavku ima efekat potencijalnog povećanja obima moguće prodaje. Uspjeh u javnoj nabavci na ovom nivou otvara mogućnosti prodaje velikom broju naručilaca.

Za svrhu ove Direktive centralni organ za nabavku je „naručilac“ koji „kupuje robe i/ili usluge namjenjene naručiocima“ ili „dodjeljuje ugovore o javnim nabavkama ili zaključuje okvirne sporazume o radovima, robama ili uslugama namjenjenjim naručiocima“.

26 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

Primjer: Kancelarija za vladine nabavke

Na primjer, u Ujedinjenom Kraljevstvu Kancelarija za Vladine nabavke rukovodi centralizovanim sistemom nabavki dobara i usluga za specifičnu zajedničku upotrebu. Ona to radi putem svog komercijalnog ogranka, poznatog kao „Rešenja za kupovinu“ (Buying Solutions). Ova služba nudi širok spektar proizvoda i usluga koje su često dostupne na osnovu okvirnog sporazuma, a obezbjeđuju se u skladu sa procedurama Direktive. Informacije o načinu funkcionisanja ovog sistema mogu se preuzeti sa: www.buyingsolutions.gov.uk

Članom 32 Zakona o javnim nabavkama Crne Gore, predviđeno je da naručilac može, istovremeno sa donošenjem odluke o pokretanju i sprovođenju postupka javne nabavke, da ovlasti drugog naručioca, uz saglasnost tog naručioca, da u njegovo ime i za njegov račun sprovede postupak javne nabavke ili preduzme određene radnje u tom postupku. Istovremeno članom 33 propisano je da javne nabavke za potrebe organa državne uprave i javnih službi može da sprovodi naručilac određen propisom Vlade, a za potrebe organa jedinice lokalne samouprave naručilac određen propisom nadležnog organa lokalne samouprave.

Takođe je moguće da određeni broj naručilaca jednostavno odluči da ujedini svoje zahtjeve i da zajedno sprovede postupak dodjele ugovora (uključujući okvirne sporazume). Ova forma zajedničkih nabavki bi mogla da se vrši u ime svakog naručioca ili u ime vodećeg naručioca koji djeluje u ime drugih. Do onog stepena do kog ovi subjekti jednostavno djeluju zajedno, bez povoljnosti nekog sredstva za posebnu svrhu ili bez imenovanja jednoga između njih kao posrednika za druge, oni deluju kao asocijacija naručilaca.

Primjer: Organizacija za nabavke Istern Šajrs (ESPO)

U Ujedinjenom Kraljevstvu, ESPO je zajednička komisija regionalnih lokalnih vlasti. Ona djeluje kao posrednik za nabavke za svoje članove-organe i druge klijente i svojim članovima pruža usluge nabavki i isporuke (nudeći robe i usluge) do vrijednosti od oko 700 miliona funti godišnje. Informacije o načinu funkcionisanja ovog sistema mogu se preuzeti sa: www.espo.org

2.4 NARUČIOCI U POSEBNIM SEKTORIMA

Kao što sugeriše sam naziv direktiva EU, direktive o nabavkama su prvobitno bile zamišljene tako da obuhvate javne nabavke, odnosno ugovore koje su dodijeljivali javni organi ili druga javna tijela. Kao rezultat, sadašnja Direktiva 2004/18 (kao i prethodne direktive koje su se odnosile na javni sektor – u daljem tekstu „Direktiva ili direktive o javnom sektoru“) posebno isključuje iz opsega primjene sve ugovore o javnim nabavkama koje, u skladu sa Direktivom koja se odnosi na posebne sektore, dodjeljuju naručioci koji izvršavaju jednu ili više definisanih aktivnosti u posebnim sektorima (u oblasti vodoprivrede, energetike, saobraćaja i poštanskih usluga) i koje se dodjeljuju za sprovođenje ovih aktivnosti.

Isključenje nije bilo napravljeno zbog toga što organi Zajednice nisu htjeli da obuhvate javne organe koji funkcionišu u ovim sektorima (oni su to htjeli), već zbog toga što tijela koja dodjeljuju takve ugovore nisu uvjek bila „javni subjekti“. U stvari, to su bila i često jesu potpuno privatna preduzeća, iako su u više država članica djelatnosti u ovim sektorima dodijeljene vladinim agencijama ili kombinaciji privatnih i javnih subjekata.

27 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

Međutim, do 1990. godine regulator Zajednice je uveo način primjene pravila o nabavkama za posebne sektore. To je uradio u posebnoj Direktivi o posebnim sektorima u kojoj je jasno stavljeno na znanje da nisu samo „javni“ subjekti obavezani da poštuju pravila Zajednice u odnosu na svoje nabavke dobara, radova i usluga, već su to i privatna preduzeća koja rade na osnovu posebnih ili ekskluzivnih prava. Najvažniji aspekt u odnosu na javni i privatni sektor je stepen do kog naručioci u posebnim sektorima podliježu državnom uticaju, bez obzira na to da li se ovaj uticaj sprovodi kroz direktnu kontrolu ili se radi o indirektnom uticaju (na primjer ovlašćenje države da kontroliše davanje i korišćenje posebnih ili ekskluzivnih prava privatnim preduzećima).

Pravila su bila usvojena u posebnoj direktivi zbog toga što su odredbe fleksibilnije u odnosu na klasične

sektore. Bilo je potvrđeno da subjekti u ovim sektorima funkcionišu na komercijalnijem tržištu, tako da je,

iako je bilo potrebno da se poštuju glavna načela pravila javnih nabavki, bilo neophodno i da se objezbedi

određena fleksibilnost da bi se uzela u obzir realnost okoline u kojoj se sprovode njihove aktivnosti.

Subjekti u posebnim sektorima obuhvaćeni pravilima o nabavkama Zajednice spadaju pod dvije široke

kategorije.

n Prva kategorija je sastavljena od subjekata nad kojima država može da sprovede direktnu

kontrolu. To su javni organi i tijela koja su regulisana javnim pravom, a definicije su iste kao i za

organe obuhvaćene Direktivom o klasičnom sektoru.

n Druga kategorija, na koju upućujemo zbog pogodnosti, sastavljena je od definisanih javnih

tijela i onih privatnih subjekata koji funkcionišu u svojim relevantnim sektorima na osnovu

posebnih ili ekskluzivnih prava datih od strane države članice Zajednice.

Važno je upamtiti da su, za razliku od primjera Direktive o klasičnom sektoru u kojoj naručioci, nakon što su

jednom obuhvaćeni definicijom, moraju da izvršavaju sve svoje nabavke prema toj Direktivi, javni organi,

tijela koja su regulisana javnim pravom i drugi subjekti obuhvaćeni Direktivom koja se odnosi na posebne

sektore, obuhvaćeni samo do stepena do kog sprovode predmetnu djelatnost definisanu u Direktivi o

posebnim sektorima. Da bi potpali u područje primjene Direktive o posebnim sektorima oni moraju (i) da

potpadnu u okvir definicije subjekata koji funkcionišu u posebnim sektorima i (ii) da izvršavaju predmetnu

djelatnost (kao isključivu ili jednu između mnogo relevantnih i/ili nerelevantnih aktivnosti).

Važna napomena:

Subjekti koji funkcionišu u posebnim sektorima definisanim u Direktivi koja se odnosi na posebne sektore

obuhvaćeni su Direktivom samo do stepena do kog izvršavaju relevantnu aktivnost definisanu u Direktivi

o posebnim sektorima.

Postoji više tipova definisanih subjekata: (i) naručioci u klasičnom sektoru (ugovorni „organi“), (ii) javna

preduzeća i (iii) pravni subjekti (obično u privatnom vlasništvu) koji funkcionišu na osnovu posebnih ili

ekskluzivnih prava.

2.4.1 Naručioci u klasičnom sektoru

Definicija “naručioca” je ista u Direktivi o klasičnom sektoru i Direktivi o posebnim sektorima. Postoje dva

28 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

glavna tipa naručilaca, a o ovom pitanju iz sudske prakse je proizišla fleksibilna definicija. Te dvije vrste su:

“javni organi” i “tijela koja se regulišu javnim pravom”.

Oni su razmotreni u ovom tekstu u odjeljku 2.3.

2.4.2 Javna preduzeća

Ona su definisana kao svako preduzeće nad kojim javne vlasti mogu da izvrše direktan ili indirektan

dominantan uticaj zbog njihovog vlasništva nad njim, njihovog finansijskog učešća u njemu ili pravila

kojima se ono reguliše. Dominantan uticaj od strane javnih organa se pretpostavlja kada ovi organi,

direktno ili indirektno, u odnosu sa nekim preduzećem:

n imaju značajan dio upisanog kapitala preduzeća, ili

n kontrolišu većinu glasova povezanih sa akcijama koje je izdalo preduzeće, ili

n mogu da imenuju više od polovine članova upravnog, rukovodećeg i nadzornog tijela

preduzeća.

Razlika između javnih organa i javnih preduzeća proizlazi iz shvatanja da država može da djeluje koristeći

svoja javna ovlašćenja ili sprovodeći privredne aktivnosti industrijske ili komercijalne prirode nudeći dobra

i usluge na tržištu. Da bi se napravila takva razlika, u oba slučaja je potrebno da se razmotre aktivnosti

koje vrši država I da se odredi kategorija kojoj pripadaju te aktivnosti. U tom odnosu, ESP takođe zauzima

funkcionalan pristup definiciji.

Zakon o javnim nabavkama Crne Gore, primjenjuje se na1) državne organe, organe jedinice lokalne samouprave,

javne službe i druge korisnike sredstava budžeta Crne Gore, odnosno budžeta jedinice lokalne samouprave i

drugih javnih prihoda; državni organi su: Skupština Crne Gore, Predsjednik Crne Gore, Vlada, Ustavni sud Crne Gore,

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, Državno tužilaštvo, ministarstva i drugi organi uprave, sudovi, Centralna banka

Crne Gore, Državna revizorska institucija i druge službe čiji je osnivač Crna Gora; organi jedinice lokalne samouprave

su: skupština opštine, skupština Glavnog grada i Prijestonice, predsjednik opštine, gradonačelnik Glavnog grada i

Prijestonice, organi lokalne uprave i drugi organi i službe čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave; javne službe

su: Univerzitet Crne Gore, javna preduzeća, javne i druge ustanove, državni fondovi i drugi organi i organizacije koji

vrše javna ovlašćenja čiji je osnivač Crna Gora, odnosno jedinica lokalne samouprave;2) privredna društva i pravna

lica koja vrše poslove od javnog interesa:- u kojima država, odnosno jedinica lokalne samouprave posjeduje više

od 50% akcija, odnosno udjela u privrednom društvu ili pravnom licu;- u kojima više od polovine članova organa

upravljanja tog privrednog društva, odnosno pravnog lica čine predstavnici državnog organa ili organa jedinice

lokalne samouprave; ili- u kojima više od polovine glasova u organu upravljanja privrednog društva, odnosno

pravnog lica imaju predstavnici državnog organa ili organa jedinice lokalne samouprave;- ako organ iz tačke 1

ovog stava vrši nadzor nad radom tog privrednog društva, odnosno pravnog lica; 3) privredna društva, pravna

lica, preduzetnike i fizička lica koji se finansiraju sa više od 50% iz sredstava budžeta Crne Gore, jedinice lokalne

samouprave i drugih javnih prihoda ili sredstava privrednog društva, privredna društva, pravna lica i preduzetnike

koji obavljaju djelatnost u oblasti vodoprivrede, energetike, rudarstva, telekomunikacija, poštanskih usluga i

saobraćaja u skladu sa odredbama čl. 108 do 113 Zakona o javnim nabavkama.

2.4.3 Subjekti koji funkcionišu na osnovu posebnih ili isključivih prava

Ključan razlog za izuzimanje određenih sektora iz opsega ranijih direktiva o klasičnom sektoru (o radovima,

dobrima i uslugama, respektivno) je bio da ugovorni subjekti uključeni u taj sektor nisu jednostavno mogli da se

klasifikuju kao „javni“ subjekti. U stvari, njihov pravni status se kreće od preduzeća čisto u državnom vlasništvu

do privatnih kompanija koje imaju ekskluzivnu koncesiju. Prema tome, zadatak regulatora Zajednice je bio da

29 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

nađe načina da izbjegne razliku javno/privatno i usvoji definiciju kojom će se potvrditi privilegovana pozicija

koja bi mogla da ohrabri privatna preduzeća u posebnim sektorima da se angažuju u nefer (nacionalističke)

praksi nabavki.

Što se tiče ponuđača, ostaje zadatak da se identifikuju preduzeća koja su obuhvaćena pravilima EU i ona koja

nisu. Zbog toga Direktiva o posebnim sektorima daje definiciju koja se sastoji od identifikovanja onih situacija

u relevantnim sektorima u kojima, bez razlike da li je status predmetnih subjekata javni ili privatni, mogu da

se identifikuju objektivni uslovi koji vode do nacionalističkih praksi nabavki. To je napravljeno bazirajući se na

konceptu posebnih ili ekskluzivnih prava.

Član 2 Direktive o posebnim sektorima identifikuje naručioce koji su obuhvaćeni preporukama i grupiše

naručioce u dvije kategorije, naime javne organe i javna preduzeća (kao što je navedeno gore) i preduzeća

koja funkcionišu na osnovu posebnih i ekskluzivnih prava.

Član 2(2)(b) predviđa da se odredbe Direktive o posebnim sektorima primjenjuju na

n naručioce, kada oni nisu naručioci u klasičnom sektoru („ugovorni organi“) ili

javna preduzeća,

n kada kao jednu od svojih aktivnosti imaju bilo koju aktivnost pomenutu u članovima od 3 do

7 (o kojima se diskutuje u nastavku) ili bilo koju njihovu kombinaciju

n i kada rade na osnovu posebnih i ekskluzivnih prava koje im je dao nadležni organ države

članice.

Napomena: Obuhvaćeni posebni sektori

U aneksima I-X, Direktiva predviđa i ilustrativan (i neiscrpan) spisak subjekata u svim državama članicama

za koje se smatra da ispunjavaju ovde objašnjene kriterijume.

Naručioci javnih nabavki u oblasti vodoprivrede, energetike, rudarstva, telekomunikacija, pošte i saobraćaja su

naručioci iz člana 2 Zakona o javnim nabavkama (privredna društva, pravna lica i preduzetnici koji obavljaju

djelatnost u oblasti vodoprivrede, energetije, rudarstva, telekomunikacija, poštanskih usluga i saobraćaja i lica iz

člana 109 ovog zakona kada nabavljaju robe, usluge ili izvode radove za obavljanje djelatnosti iz člana 110 ovog

zakona. Ako su, u skladu sa zakonom, data posebna ili isključiva prava za obavljanje djelatnosti iz člana 110 Zakona

o javnim nabavkama licu koje nije naručilac iz člana 2 ovog zakona, imalac takvog prava je dužan da, prilikom

nabavke roba, usluga ili ustupanja izvođenja radova koji su neophodni za obavljanje tih djelatnosti, primjenjuje

odredbe ovog zakona. Posebno ili isključivo pravo je pravo koje daje nadležni državni organ, odnosno nadležni

organ jedinice lokalne samouprave ograničenom broju lica za obavljanje djelatnosti iz člana 110 ovog zakona na

određenom području - predmet javne nabavke u oblasti vodoprivrede, energetike, rudarstva, telekomunikacija,

pošte i saobraćaja, u smislu ovog zakona, je nabavka roba, usluga i ustupanje izvođenja radova neophodnih za

djelatnosti: 1) izgradnje, održavanja, snabdijevanja i eksploatacije objekata za proizvodnju, transport, odnosno

prenos i distribuciju vode za piće, električne energije, gasa i toplotne energije; 2) istraživanja i proizvodnje nafte

i gasa (ugljovodonika), istraživanja i iskopavanja uglja i drugih čvrstih goriva;3) izgradnje, održavanja i korišćenja

telekomunikacionih mreža i kapaciteta za pružanje telekomunikacionih usluga;4) izgradnje, održavanja i korišćenja

objekata u funkciji poštanskog saobraćaja;5) izgradnje, održavanja i korišćenja objekata u funkciji vazdušnog,

pomorskog, jezerskog, rječnog i željezničkog saobraćaja, kao i linijskog gradskog i prigradskog prevoza putnika

u drumskom saobraćaju koji se obavlja autobusima.Predmet javne nabavke u oblasti energetike je i nabavka

električne energije, nafte i gasa.

30 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

Član 2(3) Direktive o posebnim sektorima navodi da, u svrhu Direktive, posebna ili ekskluzivna prava

podrazumjevaju prava koja proizlaze iz ovlašćenja koje je dao nadležni organ predmetne države članice,

putem pravne, regulatorne ili administrativne odredbe, čiji je efekat ograničenje sprovođenja aktivnosti

definisanih u članovima od 3 do 7 na jedan ili više subjekata i koja značajno utiču na sposobnost drugih

subjekata da vrše takve aktivnosti.

Ne postoje „posebna ili ekskluzivna“ prava onda kada su ona data preduzeću kao članici vrste preduzeća koja

sprovode privrednu aktivnost otvorenu za svakoga. Naime, uglavnom mora da se smatra da su ekskluzivna

ili posebna prava ona prava koja su vlasti jedne države članice dale nekom preduzeću ili ograničenom

broju preduzeća na drugi način osim u skladu sa objektivnim, proporcionalnim i nedisktriminatornim

kriterijumima, što značajno utiče na sposobnost drugih preduzeća da obezbjede iste usluge, u istoj

geografskoj oblasti, pod suštinski jednakim uslovima.

2.5 DEFINICIJA RELEVANTNIH AKTIVNOSTI

Osim ako nisu izuzeti u saglasnosti sa članom 30 (vidite deo 2.5.6), naručioci u posebnim sektorima koji

spadaju u prethodno navedene definicije su obuhvaćeni Direktivom o posebnim sektorima samo do stepena

do kog sprovode relevantnu aktivnost i samo u odnosu na ugovore koji su dozvoljeni radi sprovođenja te

aktivnosti. Relevantne aktivnosti su sledjeće:

Napomena: Nove definicije „relevantnih aktivnosti“ – promjene iz ranijih direktiva

Prethodno su telekomunikacije bile relevantna aktivnost, ali je sada ona ukinuta zbog toga što, nakon

uspešne inicijative za liberalizaciju telekomunikacija Zajednice uvođenjem efektivne konkurencije u sektor,

Komisija više ne smatra potrebnim da reguliše nabavke subjekata koji funkcionišu u ovom sektoru.

Sada su i poštanske usluge uključene kao relevantna aktivnost i na taj način podliježu regulisanju posebnih

sektora. One su prethodno bile predmet direktiva o javnom sektoru.

2.5.1 Vodosnabdjevanje

Relevantna aktivnost se sastoji od obezbjeđenja ili rada fiksne mreže u svrhu obezbjeđivanja usluga

javnosti u vezi sa proizvodnjom, transportom ili distribucijom vode za piće.

U slučaju naručilaca u klasičnom sektoru, snabdjevanje mreža koje pružaju uslugu javnosti vodom za

piće takođe je relevantna aktivnost za cilj Direktive o posebnim sektorima. U slučaju drugih naručilaca

(„ugovornih subjekata“ u posebnim sektorima, prim. prev.), snabdjevanje takvih mreža vodom za piće će

biti obuhvaćeno onda kada je to jedna od njihovih glavnih djelatnosti.

Snabdjevanje vodom za piće nije glavna djelatnost i neće biti obuhvaćeno Direktivom onda kada

n njena se proizvodnja vrši zato što je nužna za izvršavanje aktivnosti koja nije relevantna; i

n takvo snabdjevanje zavisi samo od sopstvene potrošnje vode za piće subjekta i ne nadmašuje 30 odsto od

ukupne proizvodnje vode za piće subjekta, imajuću u vidu prosjek za prethodne tri godine, uključujući i

tekuću.

Pored toga, Direktiva o posebnim sektorima takođe obuhvata dodijeljivanje ugovora povezanih sa hidrauličnim

inženjeringom, navodnjavanjem ili isušivanjem zemlje, kao i odlaganje ili tretman otpadnih voda. Ona se primjenjuje

u kontekstu hidrauličnog inženjeringa, navodnjavanja ili isušivanja zemlje, pod uslovom da obim vode namjenjene

za snabdjevanje pitke vode predstavlja više od 20 odsto od ukupnog obima vode koja je postala dostupna ovim

projektima ili instalacijama za navodnjavanje ili isušivanje.

31 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

Izuzetak:

Ugovori za nabavku vode koje dodijeljuju subjekti navedeni u Aneksu I Direktive o posebnim sektorima (proizvodnja,

transport ili distribucija vode za piće) nisu obuhvaćeni zbog pravila o nabavkama koja su neodgovarajuća za nabavku

vode, s obzirom na potrebu za nabavkom vode iz izvora u blizini oblasti u kojoj će se ona koristiti.

2.5.2 Energetika

Ova aktivnost se odnosi na

n obezbjeđenje električne energije, gasa ili toplotne energije i

n korišćenje geografske oblasti za ispitivanja i vađenja nafte, gasa, uglja ili drugih čvrstih goriva.

2.5.2.1 Električna energija, gas ili toplotna energija

Ovo obuhvata obezbjeđivanje ili rad fiksne mreže namjenjene da pruža usluge javnosti u vezi sa proizvodnjom,

transportom ili distribucijom električne energije, gasa ili toplotne energije.

U slučaju javnog organa, dostavljanje električne energije, gasa ili toplotne energije mrežama koje pružaju uslugu javnosti

takođe je relevantna aktivnost za cilj Direktive o posebnim sektorima.

Kao i sa vodom, u slučaju drugih naručilaca (ugovornih subjekata), snabdjevanje takvih mreža električnom energijom,

gasom i toplotnom energijom će biti obuhvaćeno samo onda kada je to jedna od njihovih glavnih djelatnosti. Međutim,

ovaj uslov se različito primjenjuje u odnosu na električnu energiju sa jedne strane, i gasa i toplotne energije sa druge.

U slučaju drugih naručilaca (ugovornih subjekata) koji isporučuju električnu energiju, snabdjevanje takvih mreža

električnom energijom će biti obuhvaćeno, kao i u slučaju (prethodno opisanog) snabdjevanja vode, u slučaju kada:

n se vrši proizvodnja zbog toga što je neophodna za izvršavanje aktivnosti koja nije relevantna aktivnost; i

n takvo snabdjevanje zavisi samo od sopstvene potrošnje električne energije subjekta i ne nadmašuje 30

odsto od ukupne proizvodnje energije od strane subjekta, imajući u vidu prosjek za prethodne tri godine,

uključujući i tekuću.

U slučaju drugih naručilaca (ugovornih subjekata) koji isporučuju gas ili toplotnu energiju, snabdjevanje mreža gasom

ili toplotnom energijom neće biti obuhvaćeno u slučaju kada:

n je proizvodnja neizbježna posledica sprovođenja aktivnosti koja nije relevantna aktivnost; i

n takvo snabdjevanje javne mreže ima za cilj samo privrednu eksploataciju takve proizvodnje i ne iznosi više od

20 odsto od ukupnog prometa subjekta, imajući u vidu prosjek za prethodne tri godine, uključujući i tekuću.

Izuzetak:

Direktiva o posebnim sektorima se ne primjenjuje na ugovore dodijeljene za snabdjevanje električne energije ili goriva

za proizvodnju energije. Ovaj izuzetak je obuhvaćen zbog nedostatka liberalizacije na energetskom tržištu Zajednice,

što znači da energijom ne bi moglo efikasno da se trguje preko granica EU. Isključenje se odnosi na kupovanje goriva

za proizvodnju energije: on ne isključuje kupovanje goriva za druge svrhe, kao što je transport.

2.5.2.2 Eksploatacija geografske oblasti

Direktiva o posebnim sektorima se primjenjuje na naručioce koji koriste jednu geografsku oblast za svrhu ispitivanja i

vađenja nafte, gasa, uglja ili drugih čvrstih goriva.

32 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

Pored toga, u prethodnoj Direktivi o posebnim sektorima posebno izuzimanje je bilo predviđeno za aktivnosti

ispitivanja i ekstrakcije ugljovodonika. Ovo izuzimanje nije zadržano u poslednjoj direktivi i ne daje se novo izuzimanje

u skladu sa ovim postupkom, iako izuzeća koja su već data u skladu sa postupkom ostaju važeća. Sada će se razmotriti

izuzeće u skladu sa novim opštim mehanizmom izuzeća iz člana 30 (vidite u nastavku pod 2.5.6).

Izuzetak:

Kao i u slučaju sa energetskim sektorom uopšte, Direktiva o posebnim sektorima se ne primjenjuje na ugovore koje

naručioci dodijeljuju za nabavku električne energije ili goriva za proizvodnju energije.

2.5.3 Transportne usluge

Odredbe se ne primjenjuju samo na rad transportnih mreža, već i na rad transportnih staničnih objekata.

2.5.3.1 Transportne mreže

Ova aktivnost se sastoji od funkcionisanja mreža koje pružaju usluge javnosti u oblasti transporta putem železnice,

automatizovanih sistema, tramvaja, trolejbusa, autobusa ili žičare.

Smatra se da transportna mreža postoji onda kada se usluga pruža u saglasnosti sa operativnim uslovima koje je utvrdio

nadležni organ države članice, kao što su uslovi na putevima koje treba opslužiti, kapacitet koji treba da se stavi na

raspolaganje ili učestalost usluge.

Ranije nije bila obuhvaćena odredba o autobuskim uslugama, u slučaju kada su drugi subjekti bili slobodni da pružaju

te usluge bilo u opštem ili posebnom geografskom području, pod istim uslovima pod kojima i naručioci u posebnim

sektorima. U praksi, ovo znači da drugi naručioci moraju ne samo da budu ovlašćeni da rade na tržištu predmetnih usluga,

bez pravnih barijera za ulaz zbog pružanja tih usluga, već takođe moraju da budu u poziciji da faktički obezbjede te usluge

pod istim uslovima pod kojima i naručilac u posebnim sektorima.

Transportni sektor je sada takođe predmet postupka opšteg izuzimanja u saglasnosti sa članom 30. Biće potrebno da

se za autobuske prevozne usluge koje već nisu predmet izuzeća zatraži eksplicitno izuzeće prema članu 30 (vidite u

nastavku pod 2.5.6).

2.5.3.2 Stanični objekti

Korišćenje jednog geografskog područja za svrhu obezbjeđenja aerodromskih, pomorskih ili kontinentalnih pristanišnih

ili drugih staničnih objekata za prevoznike u vazdušnom, pomorskom ili kontinentalnom vodenom saobraćaju takođe

predstavlja relevantnu aktivnost.

Međutim, Direktivom o posebnim sektorima su obuhvaćeni samo operatori staničnih objekata. Prevoznici koji koriste

te objekte nisu obuhvaćeni.

S druge strane, ugovori koje dodijeljuju prevoznici, koji su i naručioci za svrhu Direktive o javnom sektoru, podležu

odredbama te Direktive.

2.5.4 Poštanske usluge

Pre usvajanja Direktive 2004/17 dodijeljeni ugovori za pružanje poštanskih usluga javnosti su potpadali

pod područje primjene Direktive o klasičnom sektoru do stepena do kog su predmetni subjekti bili

naručioci za svrhu tih direktiva.

Razlika je sada u tome da će ovi subjekti biti podložni fleksibilnijem režimu Direktive o posebnim sektorima

i takođe će biti u poziciji da iskoriste opšti postupak izuzimanja u skladu sa članom 30 koji bi mogao da se

33 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

primjeni u slučaju kada se poštanske usluge pružaju na konkurentnom tržištu.

Direktiva se odnosi na:

n aktivnosti povezane sa pružanjem poštanskih usluga, i

ovo su usluge koje se sastoje od odobravanja, sortiranja, transporta i isporuke poštanskih pošiljki

n „druge usluge koje nisu poštansкe“.

ovo su usluge upravljanja poštanskim uslugama (usluge koje prethode i prate otpremanje,

kao što su „usluge upravljanja prostorijom za prijem i otpremanje pošiljki“); dodata vrijednost

usluga povezanih i potpuno pružanih elektronskim sredstvima (uključujući i bezbjedan

prenos šifriranih dokumenata elektronskim putem, usluge upravljanja adresama i prenos

preporučene elektronske pošte); usluge povezane sa poštanskim pošiljkama koje nisu

uključene u glavnu definiciju.

Ova druga kategorija usluga je obuhvaćena samo do stepena do kog subjekt o kome je reč takođe daje „poštanske

usluge“, a uslovi koji su predviđeni u opštem izuzeću člana 30 nisu zadovoljeni u odnosu na te „poštanske usluge“. Kao

rezultat, Direktiva o posebnim sektorima se primjenjuje samo onda kada se usluge ne pružaju na konkurentnoj osnovi.

2.5.5 Opseg i nužnost „relevantnih aktivnosti“

Preduzeće iz posebnog sektora je uvedeno Direktivom samo onda kada vrši prethodno definisanu „relevantnu

aktivnost“.

Izuzetak:

Direktiva se ne odnosi na sprovođenje takvih relevantnih aktivnosti u trećoj zemlji, u uslovima koji nisu povezani sa

fizičkom upotrebom mreže ili geografskog područja u okviru Zajednice. O takvim aktivnostima Komisija mora biti

obaveštena u informativne svrhe.

Šta se dešava kada subjekt vrši veći broj aktivnosti i dodijeljuje ugovor za nerelevantnu aktivnost?

Član 9 Direktive o posebnim sektorima daje mehanizam za razgraničenje između različitih situacija. U suštini postoje tri

testa koja su data u svakom od tri stava člana 9:

n ugovor koji je namjenjen da obuhvati nekoliko aktivnosti podleže pravilima primjenjivim u odnosu na

aktivnost za koju je uglavnom namjenjen;

n ukoliko je jedna od aktivnosti za koju je ugovor planiran predmet Direktive o posebnim sektorima, dok su

druge aktivnosti predmet Direktive o javnom sektoru, i ako je objektivno nemoguće da se odredi za koju

aktivnost je ugovor uglavnom namenjen, ugovor se dodeljuje u skladu sa Direktivom o javnom sektoru;

n ukoliko je jedna od aktivnosti za koju je ugovor planiran predmet Direktive o posebnim sektorima, dok druga nije

predmet te Direktive niti Direktive o javnom sektoru, i ako je objektivno nemoguće da se odredi za koju aktivnost

je ugovor uglavnom namenjen, ugovor se dodeljuje u skladu sa Direktivom o posebnim sektorima;

Član 9(1) takođe obuhvata odredbu o zabrani izbegavanja. On predviđa da se izbor između dodele jednog ugovora

i dodele više odvojenih ugovora ne sme vršiti radi njegovog isključivanja iz područja primene ove Direktive ili, onda

kada je to primenjivo, iz Direktive o javnom sektoru. Ovo se jasno zasniva na nameri naručioca i sprečava naručioce da

grupišu sve ugovore zajedno pod lažnom tvrdnjom da to rade zbog nevažnosti njihovih aktivnosti a da su, u stvari,

samo neke od tih aktivnosti nevažne.

Radi daljeg objašnjenja, vidite „Obrazloženje Komisije – Ugovori povezani sa više od jednom aktivnošću u skladu sa

Direktivom o posebnim sektorima“ (Dokument CC/2004/34 od 18. juna 2004.).

34 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

2.5.6 Opšte izuzimanje prema članu 30

Kao što je prethodno ukazano, ranija Direktiva o posebnim sektorima je obuhvatala seriju izuzeća u posebnim sektorima

u kojima su predmetni subjekti pružali usluge na konkurentnim tržištima zbog toga što je to bila realnost predmetnih

tržišta ili zbog toga što je uvođenjem liberalizacije tržišta Zajednice bila uvedena konkurencija.

S obzirom na stepen liberalizacije u različitim sektorima, novom Direktivom o posebnim sektorima je sada uvedena

opštija odredba o izuzimanju koja daje izuzeće od odredbi Direktive onim naručiocima koji sprovode aktivnost koja je

u državi članici u kojoj se sprovodi:

n direktno izložena konkurenciji,

n vrši se na tržištima sa neograničenim pristupom.

Ispitivanjem da li su tržišta konkurentna nužno treba razmotriti pravnu i faktičku situaciju u predmetnoj državi članici

i nužno razmotriti slučaj za slučajem. Pri tom treba imati u vidu prirodu i kvalitet tržišta dobara tako da i informacije

relevantnih ponuđača dobiju pravi značaj.

2.5.6.1 Postojanje konkurentnih tržišta

Kada se razmotri pitanje da li je jedna aktivnost direktno izložena konkurenciji, procena se vrši na osnovu kriterijuma

koji su usaglašeni sa odredbama Ugovora (EZ) o konkurenciji, kao što su karakteristike predmetnih dobara ili usluga,

postojanje alternativnih dobara ili usluga, cene i realno ili potencijalno prisustvo više dobavljača predmetnih dobara

ili usluga. Ovo veoma jasno ukazuje na to da su testovi koje treba primeniti isti oni koji se primenjuju prilikom vršenja

tržišne analize predviđene članovima 81 i 82, kao i članom 86 Ugovora.

Razmatraju se i pravne i de facto barijere za ulaz. S obzirom na to da direktive o liberalizaciji u različitim sektorima imaju

za cilj uklanjanje preostalih pravnih barijera za ulaz, faktičko uklanjanje tih barijera preko usaglašenosti sa različitim

direktivama biće dovoljno da se pokaže odsustvo pravnih ograničenja za pristup tržištu za predmetne aktivnosti.

Prema tome, pristup tržištu će se smatrati neograničenim ukoliko je država članica sprovela i primenila odredbe

zakonodavstva Zajednice pomenutih u Aneksu XI koji sadrži listu zakonodavstva Zajednice koje ima za cilj liberalizaciju

različitih posebnih sektora.

Lista trenutno upućuje na zakone u sledećim sektorima: prevoz i distribucija gasa ili toplotne energije (Direktiva 98/30);

proizvodnja, prenos ili distribucija električne energije (Direktiva 96/92); naručioci u oblasti poštanskih usluga (Direktiva

97/67); i ispitivanje i vađenje nafte i gasa (Direktiva 94/22/EZ).

Trenutno nije naveden nijedan zakon o liberalizaciji u oblasti proizvodnje, transporta ili distribucije vode za piće;

naručilaca u oblasti železničkih usluga; naručilaca u oblasti gradskih železničkih, tramvajskih, trolejbuskih i autobuskih

usluga; ispitivanje i vađenje uglja ili drugih čvrstih goriva; naručilaca u oblasti pomorske pristanišne ili rečne pristanišne

ili druge stanične opreme; naručioci u oblasti aerodromskih instalacija.

2.5.6.2 Postupak izuzeća

Izuzeće se daje odlukom Komisije koja će biti prouzrokovana zahtevom države članice, naručioca ili same Komisije, na

sopstvenu inicijativu. Postupak iz člana 30 je dopunjen Odlukom 2005/15 („Odluka“) koja obuhvata pitanja kao što su

zahtevi za objavljivanje i proširenja i postupci za dostavljanje odluka.

Postupak takođe dozvoljava da se uzme u obzir pozicija koju je usvojio nezavisni nacionalni organ koji je stručan za

predmetnu aktivnost. Takvo telo bi trebalo da proceni okolnosti na tržištu i moglo bi se očekivati da izvrši analizu

stavova privrednih subjekata na relevantnom tržištu.

35 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

POGLAVLJE H 2 “Koji su naručioci obuhvaćeni pravilima javnih nabavki -EU i nacionalnim”

Opšta pitanja

Pitanje 1 (preuzeto iz Modula D .1.4 pitanje br.3) Javni organi i tijelo kojim upravlja javno pravo su dvije široke kategorije naručilaca.

(tip br. 1) OdgovoriTačnoNetačno. Tačni odgovori:Tačno Povratne informacije za tačan odgovor

Vidjeti Module H 2 odjeljak 2.3

Pitanje 2 (preuzeto iz Modula D 1 .4, pitanje br. 20) Šta se podrazumijava pod zajedničkom nabavkom? (tip br.1) Odgovorigdje su svi zahtjevi nabavljeni od strane jedne centralno središnje

organizacije gdje su svi zahtjevi nabavljeni od strane ograničenog broja subjekata koji zajednički

kupuju njihove zahtjeve gdje su svi zahtjevi za nabavke, nabavljeni od strane nekoliko decentralizovanih

organizacijea nezavisno. Točan odgovor gdje su svi zahtjevi za nabavke, nabavljeni od strane nekoliko

decentralizovanih organizacijea nezavisno. Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti Module H 2

odjeljak 2.3.3

PITANJE 3 (Preuzeto iz Modula D.2.4, pitanje br.1) Da li su u Zakonu o javnim nabavakama Crne Gore

inkorporirane nabavke iz oblasti u komunalnog sektora? (tip br.1). Odgovori:TačnoNetačno. Tačan

odgovor: Tačno . Povratne informacije za tačan odgovor: Vidjeti Modul H 2 odjeljak 2.4

PITANJE 4 (Preuzeto iz Modula D.1.4, pitanje br. 9…) Da li su Zakonom o javnim nabavkama definisani

uslovi koji moraju biti ispunjeni, prije nego što bilo koji subjekt stekne status obveznika primjene Zakona

o kjavnim nabavkama? (tip br.2). Odgovori: 1.Obveznici primjene Zakona o javnim nabavkama Crne Gore

definisani su članom 2. Privredni subjekti proizvoljno odlučuju da li će se naći na listi. 3. Izuzeća od

primjene definišu obaveznost primjene Zakona. Tačan odgovor:1.Obveznici primjene Zakona o javnim

nabavkama Crne Gore definisani su članom 2.

PITANJE 5 (Preuzeto iz Modula D.1.4, pitanje br. 20) Da li je Zakonom o javnim nabavakama

predviđeno sprovođenje centralizovanih nabavki? (tip br. 1). Odgovori: • Tačno • Netačno.

Tačan odgovor: Tačno. Povratne informacije za tačan odgovor: Vidjeti Modul H 2 odjeljak 2.3.3

PITANJE 6 (Preuzeto iz Modula D.1.4, pitanje br. 1) Da li je obaveza nadležnog organa da ažurira

listu obveznika primjene Zakona o javnim nabavkama u Crnoj Gori? (tip br. 1)

Odgovori: • Tačno • Netačno.

Tačan odgovor: Tačno. Povratne informacije za tačan odgovor: Vidjeti Modul H 2 odjeljak 2.3.2

MODUL

H


Koji su ugovori obuhvaćeni?

DIO

3

36 H-

Odjeljak 1: Uvod 37


37H-

ODJELJAK

1


MODUL

H

3Koji su ugovori obuhvaćeni?

DIO

ODJELJAK 1 UVOD

1.1 CILJEVI

Ciljevi ovog poglavlja su razmatranje, objašnjavanje i razumijevanje:

1. različitih vrsta ugovora koji su obuhvaćeni ovim pravilima,

2. ugovora koji nisu obuhvaćeni pravilima o nabavkama,

3. sredstava kojim mogu da se razgraniće različiti tipovi ugovora,

4. pitanja zašto se neki ugovori izuzimaju, a drugi ne,

5. mehanizama za određivanje kada se ugovori izuzimaju,

6. veza između izuzimanja i tipa ugovora o kome je riječ.

1.2 VAŽNA PITANJA


n suštinske karakteristike ugovora o nabavci.

n priroda obuhvaćenih ugovora.

n područje primjene obuhvaćenih ugovora.

n efekat kombinovanja vrsta ugovora.

n razlozi za isključivanje nekih ugovora.

n obim i stepen izuzeća.

n posebna priroda izuzeća.

To znači da je od presudnog značaja da se potpuno shvati(e):

n elementi ugovora.

n karakteristike aranžmana koji ne predstavljaju ugovore,

n cilj ili svrha ugovora,

n osnovne svrhe pravila o nabavkama na kojima se temelji uključenost i/ili izuzimanje ugovora od primjene,

n granice izuzeća,

n efekti određenih vrsta izuzeća.

1.4 RELEVANTNOST

Ove informacije su od posebnog značaja prilikom identifikovanja ugovora koji podliježe postupku nabavke podnošenjem ponuda u skladu sa pravilima o nabavkama.

38 H-


MODUL

H

3

SECTION

Koji su ugovori obuhvaćeni?

DIO

ODJELJAK

1Uvod


Pored odredbi direktiva takođe može biti korisno znati:

n Zakon o javnim nabavkama pokriva ugovore o javnim nabavkama roba, usluga i ustupanja izvođenja radova. Na ugovore o dodjeli koncesija primjenjuje se Zakon o koncesijama (Sl. list CG, br. 08/09) i Zakon o učešču privatnog sektora u vršenju javnih usluga (Sl. list RCG, br.30/02 i Sl. list CG, br. 08/09), dakle, posebni zakoni za te oblasti. Zakon o javnim nabavkama ne primjenjuje se na postupak davanja koncesija i privatizacije privrede, na prodaju i davanje u zakup zemljišta, zgrada i drugih nepokretnih i pokretnih stvari ili prava. Ovi postupci uređeni su posebnim propisima za te oblasti. Prema Zakonu o koncesijama, ugovor o koncesiji je ugovor zaključen na određeno vrijeme, u pisanom obliku, kojim se uređuju međusobna prava i obaveze između koncedenta i koncesionara; gdje se termin koncedent odnosi na Skupštinu Crne Gore, Vladu Crne Gore, lokalnu samoupravu, Glavni grad i Prijestonicu, a termin koncesionar se odnosi na domaće ili strano privredno društvo ili drugo pravno lice, preduzetnik ili fizičko lice koje je steklo pravo na koncesiju, konzorcijum ili drugi oblik poslovnog povezivanja koji međusobne odnose regulišu posebnim ugovorom.Ugovor o javnoj nabavci usluga je ugovor u pisanoj ili elektronskoj formi i odnosi se na nabavku usluga koje nijesu izuzete ovim zakonom. Ugovor o javnoj nabavci usluga predstavlja i ugovor čiji su predmet i robe i usluge, ukoliko vrijednost usluga prelazi vrijednost roba obuhvaćenih tim ugovorom, kao i čiji su predmet usluge u smislu Aneksa I Zakona, koje su sporedne u odnosu na osnovni predmetni ugovor.

39 H-

ODJELJAK

2


MODUL

H


DIO

ODJELJAK 2 NARATIVNI DEO

2.1 UVOD

Kao ponuđači poznajete proizvode i usluge koje prodajete javnom sektoru, a direktive, kao što bi i očekivali, obuhvataju sva tri glavna tipa ugovora:

n o radovima,

n nabavkama roba i

n uslugama (koje nisu radovi), uključujući i konkurse za nacrte.

Međutim, ne postoji posebna kategorija konsultantskih usluga. U suštini, one se regulišu na isti način na koji i druge usluge.

Neki ugovori često mogu da sadrže elemente jednog ili više prethodno navedenih tipova ugovora. Na primjer, ugovor o izgradnji zgrade bi mogao da obuhvati usluge projektovanja i određene neophodne nabavke. Takođe, ugovor o nabavci roba može da obuhvati i usluge posjete lokalitetu i montažu. Direktive sadrže posebna pravila koja se koristе za klasifikovanje ovih „kombinovanih ugovora“. To su važne odredbe, i to ne samo zbog toga što mogu da utiču na vrijednost sveukupnog ugovorа, а s obzirom da vrijednost određuje kada se primjenjuju pravila, kao što ćemo videti u nastavku, ovo može da ima značajan efekat na postojeće ugovore.

Veliki broj ugovora je sasvim izuzet od primjene direktiva (ali nužno ne i iz odredbi ugovora - vidite H1), bilo zbog njihove prirode (na primjer u slučaju kada bi bilo neodgovarajuće da se primjene odredbe direktiva), bilo zbog toga što su one predmet različitih sistema regulisanja ili upravljanja. Neki ugovori, novi „rezervisani ugovori“, dobijaju poseban tretman kao rezultat identiteta lica koja isporučuju robe, radove Ili pružaju usluge u skladu sa njima. Oni su predmet posebnih zahtjeva u pogledu prava na učešće u postupku.

Čak i ako nisu isključeni, ugovori podliježu odredbama direktiva samo u slučaju kada njihova vrijednost prekoračuje relevantnu novčanu vrijednost utvrđenu u direktivama. Ovi pragovi odražavaju nivo na kome je zakonodavac predpostavio da je prekogranična trgovina vjerovatna (iako je moguće da, u zavisnosti od okolnosti, ponuđači mogu biti zainteresovani za ugovore u drugim državama članicama ispod praga - treba da se podsjetimo da se u svakom slučaju na dodjelu ovih ugovora primjenjuju opšta načela). Da bi se spriječili kreativni načini obračunavanja vrijednosti ugovora koji treba da se dodjele, direktive se takođe odnose na pravila i metode obračunavanja, kao i zabrane načina osmišljenih radi zaobilaženja direktiva podjelom, grupisanjem ili „pakovanjem“ ugovora na takav način da ugovori ne potpadnu pod okvire odgovarajućih odredbi.

Značajna razlika koju prave direktive jeste razlika između „ugovora“ i „koncesija“, pri čemu se koncesije tretiraju drugačije od ugovora. U Direktivi o javnom sektoru važe posebna pravila za dodjelu koncesija za radove, dok su koncesije za usluge isključene iz opsega obje direktive.

Konačno, treba da se pomene da najnovija Direktiva o javnom sektoru takođe riješava raniju neizvesnost u vezi sa pozicijom okvirnih sporazuma koji, iako još uvjek mogu da budu ugovori o nabavci radova, roba i usluga (ili da budu tretirani kao takvi) pa se prema tome ne razlikuju prema prirodi načina njihove dodjele, zahtjevaju poseban tretman.

40 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

2.2 UGOVORI O „NABAVKAMA“

Direktive se odnose na ugovore zaključene za finansijski interes i u pisanoj formi između privrednog subjekta i naručioca. Prema crnogorskom Zakonu o javnim nabavkama, javna nabavka je skup svih radnji i aktivnosti koje preduzima naručilac u cilju nabavke roba, izvršenja usluga ili izvođenja radova i za koje izdvaja obezbijeđena sredstva. Ugovor o javnoj nabavci je ugovor zaključen između naručioca i ponuđača, u skladu sa sprovedenim postupkom javne nabavke, koji za predmet ima nabavku roba, usluga ili izvođenje radova, sa određenom cijenom. Ugovorni odnosi između ugovornih strana shodno crnogorskom zakonodavstvu uređeni su propisima o obligacionim odnosima (Zakon o obligacionim odnosima). Zakon o javnim nabavkama uređuje postupak javne nabavke do izbora najpovoljnije ponude, od kojeg momenta prestaje primjena Zakona o javnim nabavkama, odnosno, od konačnosti i pravosnažnosti odluke o dodjeli ugovora, primjenjuje se Zakon o obligacionim odnosima.

.. Prema tome:

n Ugovor mora biti zaključen za finansijski interes, odnosno za novac ili za vrijednost novca. Mora postojati finansijska naknada, bez razlike u odnosu na to kako se plaća.

n Ugovor mora biti u pisanoj formi. U veoma nevjerovatnom slučaju u kome ugovor koji spada u okvire direktiva nije u pisanoj formi, on će biti predmet opšte primjene pravila sadržanih u Ugovoru i razmatranih u Modulu H1.

n Ugovor mora biti zaključen između dviju strana: privrednog subjekta i naručioca. Međutim, u javnom sektoru postoje situacije kada se sporazumi ne zaključuju između dviju posebnih i različitih strana, tako da ne postoji ugovor prema ovoj definiciji. Na primjer, aranžmani zaključeni između odjeljenja iste organizacije obično ne bi bili obuhvaćeni pravilima o nabavkama. Razlog za tako nešto je to što, normalno, ne bi postojao ugovorni odnos između različitih odjeljenja jedne organizacije.

Napomena: U praksi, ugovori se mogu zaključivati između više od dviju strana, na primjer u slučaju kada postoje dva naručioca koji rade zajedno i potpisuju isti ugovor sa jednim izvođačem. U skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Crne Gore, naručilac može, istovremeno sa donošenjem odluke o pokretanju i sprovođenju postupka javne nabavke, da ovlasti drugog naručioca, uz saglasnost tog naručioca, da u njegovo ime i za njegov račun sprovede postupak javne nabavke ili preduzme određene radnje u tom postupku.

n Praktična napomena: Ugovori se mogu zaključivati između više od dviju strana, na primjer u slučaju kada postoje dva naručioca koji rade zajedno i potpisuju isti ugovor sa jednim izvođačem. U skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Crne Gore, javne nabavke za potrebe organa državne uprave i javnih službi može da sprovodi naručilac određen propisom Vlade, a za potrebe organa jedinice lokalne samouprave naručilac određen propisom nadležnog organa lokalne samouprave.

41 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

2.2.1 Unutrašnji aranžmani u okviru naručioca

Kada postoji čisto interni aranžman između odjeljenja jedne iste organizacije iz javnog sektora, po pravilu se neće zaključivati ugovor i ponuđači iz privatnog sektora neće biti pozivani da podnesu ponude.

Za izvršavanje javnih usluga organizacije iz javnog sektora mogu da koriste strukture privatnog sektora, kao što su kompanije. Ove strukture/kompanije se mogu koristiti i za pružanje usluga direktno javnoj organizaciji koja ih kontroliše. Kada su one dio iste pravne strukture, ovi aranžmani nisu „ugovori“ koji su u skladu sa svrhom Direktive o javnom sektoru. Međutim, čim one postanu posebni pravni subjekti, svi aranžmani među njima postaju „ugovori“ između dviju strana, od kojih je jedna naručilac, a druga privredni subjekt.

Kada dođe do ovoga, nabavka roba, radova i usluga između naručioca „majke“ i „posjedovanog“ privrednog subjekta postaje ugovor o nabavci između tih strana. Ovo znači da ugovor mora da se dodjeli pomoću odredaba Direktive o javnom sektoru, tako da naručilac ne može da vrši direktnu dodjelu ugovora svojoj kompaniji.

Ova situacija je eksplicitno potvrđena u komunalnom sektoru u kome se često dešava da naručilac posjeduje veliki broj podružnica. Prema Direktivi o komunalnom sektoru, „podružnice“ se eksplicitno izuzimaju. Efekat ovog izuzeća je isključivanje obezbjeđenja roba, radova i usluga u okvirima grupe (odnosno, između matične kompanije i podružnice ili između različitih podružnica) iz opsega Direktive o komunalnom sektoru, u zavisnosti od određenih uslova. Ne postoji ekvivalentna odredba u Direktivi o javnom sektoru.

Ovu situaciju je potvrdio Evropski sud pravde (ESP). Međutim, i Evropski sud pravde predviđa izuzimanje. U značajnom slučaju Tekal, ESP je smatrao da je dovoljno da se aranžmani podvedu u okvir Direktive „ukoliko je ugovor zaključen između lokalnog organa sa jedne strane i lica koje je zakonski različito od tog lokalnog organa sa druge“. Međutim, nakon toga je konstatovao da bi situacija, u stvari, bila drugačija kada bi naručilac kontrolisao kompaniju kao da je jedno od njegovih odjeljenja. To bi iznijelo sporazum izvan opsega Direktive o javnom sektoru.

Evropski sud pravde je potvrdio da bi sporazum bio izvan područja primjene Direktive o javnom sektoru kada

„……lokalni organ nad licem o kome je riječ vrši kontrolu koja je slična kontroli koju on vrši nad sopstvenim odjeljenjima i, istovremeno, to lice vrši suštinski dio svojih aktivnosti sa organom ili organima koji ga kontrolišu“.

Slučaj C-107/98 Teckal Srl protiv Comune di Viano and AGAC di Reggio Emilia [1999] IES I-8121

Ukoliko javni organ samo djelimično posjeduje privatnu kompaniju (privredni subjekt) o kojoj je riječ, izuzeće se neće primjenjivati.

Evropski sud pravde:

„Učešće, čak i manjinsko, privatnog preduzeća u kapitalu jedne kompanije u kojoj je naručilac o kome je riječ i učesnik, u svakom slučaju isključuje mogućnost da taj naručilac vrši kontrolu nad tom kompanijom sličnu kontroli koju vrši nad sopstvenim odjeljenjima“.

Slučaj C-26/03 Stadt Halle [2005] ECR I-1.

42 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

2.2.2 Kada nastaje ugovor?

Kada se dodjeljuje novi ugovor obično ima malih teškoća prilikom njegovog identifikovanja. Međutim, nekada to nije očigledno. Na primjer, može da se izmjeni i dopuni ili obnovi neki postojeći ugovor. Ugovor može da se mjenja i dopunjava i u toku njegovog izvršavanja. Sve ove situacije stvaraju nove obaveze između strana i mogu da promjene uslove prvobitnog ugovora.

Ukoliko je rezultat promjena toliko veliki da se ugovor fundamentalno razlikuje od prvobitnog ugovora, u tom slučaju može da se radi o postojanju novog ugovora. Ukoliko postoji novi ugovor i svi elementi ugovora su prisutni, onda je to ugovor koji treba da bude predmet pravila o javnim nabavkama, odnosno, mora da se dodjeljuje prema odredbama direktiva. To znači da jednostavno proširenje, obnavljanje ili čak izmjena i dopuna ne bi bili dopušteni kada se ugovor zaključuje bez konkursa. Važno je da ponuđači imaju ovo u vidu u toku izvršenja postojećih ugovora. Ukoliko je bilo koja od napravljenih varijanti preobimna, možda će biti potrebno da se cijeli ugovor ponovo objavi javni poziv.

Praktična teškoća će biti da se utvrdi kada jedna promjena u ugovoru stvara novi ugovor, čime se stvara obaveza primjene direktiva, a kada to nije slučaj. Direktivama nije regulisano to pitanje, a rijetki su i slučajevi iz sudske prakse.

Ipak, u nekim slučajevima direktive daju riješenje. U ugovore mogu da se uključe opcije i one mogu da uključe proširenje ili obnovu ugovora, na primjer nakon uspešno izvršenog posla. Ukoliko je u obračunu procjenjene cijene prvobitnog ugovora uzeta u obzir vrijednost opcije ili obnove, ona će biti obuhvaćena prvobitnim konkursom i neće biti potrebe za ponovnom primjenom direktiva. Kao ponuđači treba na samom početku da provjerite da li je to slučaj.

Takođe, neki ugovori mogu automatski da se obnavljaju dok ih ne raskinu jedna ili druga strana ili međusobnom saglasnošću, ili jednostavno mogu biti zaključeni za neograničen vremenski period. Ovo su takozvani „neograničenI“ ugovori u odnosu na koje direktive daju mehanizam za obračunavanje vrijednosti u svrhu primjenjivih pragova.

Slučaj ugovornih varijacija (na primjer kada ugovor treba da se promjeni/dopuni u toku izvršenja) manje je jasan. Čak i kada se predviđaju promjene, kao što je često slučaj sa ugovorima o radovima, još uvjek će biti diskutabilno da li su te promjene prihvatljive kao dio prvobitnog ugovora ili prevazilaze uslove prvobitnog ugovora i da li u stvari postaju novi ugovor.

2.2.3 Ugovori i koncesije

Koncesija je ugovor istog tipa kao i ugovori definisani u direktivama, osim što se naknada za radove ili usluge koji treba da se izvrše, na primjer, sastoji isključivo od prava na korišćenje rada ili usluge ili tog prava zajedno sa plaćanjem.

Koncesionar često prihvata operativni i finansijski rizik obezbjeđenja javne usluge, u najširem smislu, u zamjenu za šansu da ostvari profit putem korišćenja „usluge“. Ugovarač se trudi da ostvari profit kroz fiksno plaćanje koje dobija za izvršenje ugovora. Javno-privatna partnerstva ponekad mogu da uključe dodjelu koncesije.

Koncesije se, na primjer, koriste za sprovođenje i finansiranje značajnih infrastrukturnih projekata, posebno u odnosu na putnu mrežu, kao i za mostove i tunele, kada se koncesionar obeštećuje putarinom koju naplaćuje od korisnika. Međutim, one se takođe jednostavno

43 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

koriste za obezbjeđivanje rada i održavanje (ne za izgradnju) objekata od strane koncesionara, kao kada se subjektu daje koncesija da posluje postojećom infrastrukturom željeznice ili podzemne željeznice. Prvonavedeni je primjer koncesije radova; drugi predstavlja koncesiju usluga.

Samo su koncesije za radove sveobuhvatno uključene u Direktivu o klasičnom sektoru koja utvrđuje poseban zahjtev u odnosu na objavljivanje, sa odgovarajućim vremenskim ograničenjima. Član 17 Direktive o javnom sektoru sada eksplicitno isključuje koncesije za javne usluge iz Direktive. Međutim, glavna načela Ugovora se i dalje primjenjuju.

Opšta napomena:

Glavna načela Ugovora, uključujući načela nediskriminacije i transparentnosti, moraju da se primjenjuju u odnosu na dodjeljivanje koncesija za pružanje javnih usluga.

Slučaj C-275/98 Unitron [1999] ECR I-8291.

Međutim, ukoliko ste koncesionar, takođe ćete imati obavezu da se pridržavate određenih osnovnih odredbi direktiva. Postoji razlika između obaveza koje važe za koncesionare u zavisnosti od toga da li su oni sami naručioci (ugovorni organi) ili ne.

U slučaju kada ugovore dodjeljuju koncesionari koji su sami naručioci, oni su obavezni da se usaglase sa odredbama Direktive u odnosu na ugovore o radovima.

Kada ugovore dodjeljuju koncesionari koji nisu naručioci (ugovorni organi), primjenjuje se ograničenija grupa odredbi. Države članice moraju da preduzmu mjere da bi obezbjedili da, u odnosu na ugovore o radovima (ali ne i o nabavkema dobara ili usluga) koje imaju namjeru da dodijele trećim stranama, oglase svoje namjere putem odgovarajućeg obavještenja. Uslov se primjenjuje onda kada vrijednost ugovora prekoračuje prag vrijednosti ugovora o radovima. Međutim, oglašavanje se ne zahtjeva u istim okolnostima kao što su okolnosti koje opravdavaju upotrebu pregovaračkog postupka bez objave poziva za učešće na konkursu.

U slučajevima u kojima se veliki broj privrednih subjekata grupisao da bi dobio koncesiju, oni ili preduzeća povezana sa njima ne treba da se smatraju trećim stranama, tako da ugovori dodijeljeni takvim podružnicama neće biti predmet dodjele u skladu sa odredbama Direktive.

2.2.4 Okvirni sporazumi i ugovori

U skladu sa članom 1(5), okvirni sporazum je sporazum između naručioca i jednog ili više dobavljača, izvođača ili pružalaca usluga čiji je cilj utvrđivanje uslova, posebno u odnosu na cijene i, onda kada je to potrebno, predviđenu količinu, kojim se regulišu ugovori koji će biti dodjeljeni u toku datog perioda. Takvi sporazumi se često koriste u praksi, onda kada kupac ima stalnu ili obnovljivu potrebu da kupuje iste ili slične proizvode ili usluge i želi da izbjegne troškove povezane sa dodjelom novog ugovora svaki put kada su mu potrebne nabavke. Kao i u slučaju centralizovanih nabavki, postojanje okvirnih sporazuma može da ponudi veće obime ponuđačima.

Teškoća koju stvara definisanje okvirnog sporazuma je u tome što on može, ali i ne mora

44 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

da bude „ugovor“ za svrhu direktiva. Direktivama se postiže efikasno omogućavanje da se neobavezujući okvirni sporazumi tretiraju kao obavezujući ugovori. Prema tome, ukoliko naručilac izabere da dodjeli okvirni sporazum u skladu sa odredbama direktiva kao da je to obavezujući ugovor, kasniji „ugovori“ o djelimičnim isporukama mogu da se dodjeljuju bez oglašavanja.

Međutim, u slučajevima kada neobavezujući sporazum nije dodjeljen u saglasnosti sa odredbama direktiva, svaki ugovor iznad vrijednosti praga će se tretirati kao ugovor koji spada pod uslove direktiva i biće predmet njihovih procedura.

Direktive dalje predviđaju da naručioci ne smiju da zloupotrebljavaju okvirne sporazume da bi spriječili, ograničili ili narušili konkurenciju, iako ne upućuju na bilo koje posebne slučajeve zloupotrebe, dok je trajanje okvirnih sporazuma ograničeno na četiri godine, osim u isključivim okolnostima opravdanim predmetom okvirnog sporazuma.

2.3 UGOVORI O RADOVIMA

Ugovori o radovima se definišu kao ugovori koji:

n imaju za cilj izvršenje ili izvršenje i projektovanje radova povezanih sa jednom od aktivnosti navedenih u Aneksu I, ili

n rad ili realizaciju posla, sa bilo kojim sredstvima, koji odgovara zahtjevima navedenog naručioca.

Uključivanje mogućnosti da se ugovorima o nabavci radova obuhvati projektovanje znači da pod ovu definiciju mogu da potpadnu „ugovori o projektovanju i izvođenju radova“. Na primjer, to bi moglo da obuhvati ugovore koji obuhvataju planiranje i finansiranje projekta, kao i njegovo izvršenje. Kada se ugovori o projektovanju i građevinskim radovima dodjeljuju posebno, projektantske usluge bi bile prioritetne usluge (kategorija 12) ili bi alternativno mogle da se dodjele putem konkursa za nacrte.

2.3.1 Građevinski radovi obuhvaćeni Aneksom 1

U Aneksu I Direktive o klasičnom sektoru (Aneksu XII Direktive o komunalnom sektoru) dat je spisak profesionalnih aktivnosti utvrđenih u opštoj industrijskoj klasifikaciji privrednih djelatnosti u okviru Evropskih zajednica (NACE). Ovaj spisak je sadržan u aneksima koji obuhvataju gradnju i građevinarstvo. Ukratko, on obuhvata:

n opšte radove visokogradnje i niskogradnje i radove rušenja

n izgradnju stanova, kancelarijskih blokova, bolnica i drugih zgrada, kako stambenih, tako i nestambenih (uključujući radove kao što je pokrivanje krova, izgradnja odžaka, hidroizolacija, obnavljanje i održavanje spoljnih zidova…);

n niskogradnju: izgradnju puteva, mostova, željeznica itd… (uključujući radove kao što je kopanje i prebacivanje zemlje buldožerom, inženjering u oblasti hidraulike, navodnjavanje, kanalizacione odvode…);

n instalacije (oprema i pribor) (uključujući radove kao što su oprema za instalaciju za gas i vodovod, instalaciju uređaja za grijanje i ventilaciju, električne instalacije....);

n završne građevinske radove (uključujući radove kao što su malterisanje, stolarija, krečenje, popločavanje).

Prilikom obavještavanja o dodjeli ugovora često se preporučuje korišćenje Jedinstvenog rečnika nabavki (JRN), dok se u aneksima za svaku NACE šifru daje odgovarajuće upućivanje na relevantnu JRN šifru, čak i ako JRN nije obavezujući. Član 1(14) Direktive o javnom sektoru

45 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

eksplicitno predviđa da se u slučaju bilo kakve razlike u tumačenju između JRN i NACE primjenjuje nomenklatura NACE.

2.3.2 Realizacija rada svim mogućim sredstvima

Ugovor o radovima bi takođe potpao pod definiciju direktiva u slučaju kada strana koja potpisuje sporazum u stvari nije sam naručilac, već kompanija koja djeluje u njegovo ime, kao posrednik. Na primjer, to se primjenjuje onda kada se u građevinskoj industriji jedna kompanija za inženjering i gradnju uzima kao vodeći izvođač koji će za naručioca obezbjediti projektovanje, nabavku, izgradnju i pružiti usluge upravljanja projektom. Rukovodeći izvođać je obavezan da se, kada dodjeljuje ugovore o radovima, pridržava pravila nabavke budući da će obezbjeđivati posao koji odgovara zahtjevima koje je naveo naručilac u javnom sektoru i on će u svojstvu naručioca pribaviti takav posao „svim mogućim sredstvima“.

Ova odredba u odnosu na realizaciju posla svim mogućim sredstvima, koja odgovara zahtjevima koje je naveo naručilac, takođe obuhvata druge aranžmane koji su zajednički među investitorima u skladu sa kojima jedan investitor ili izvođač gradi zgrade na svojoj zemlji i kasnije prenosi ili se saglašava da će prenjeti zemlju zajedno sa zgradama naručiocu. Na prvi pogled ovo bi izgledalo kao ugovor o kupovanju zemlje (vrsta ugovora koji je isključen iz direktiva), ali činjenica da se zgrada često gradi prema specifikacijama naručioca bi svela dogovor pod ovu definiciju ugovora o radovima.

2.3.4 Ugovori o subvencionisanim radovima ili uslugama

Direktiva sadrži posebnu odredbu za dvije vrste ugovora, prvo u odnosu na ugovore o radovima ili uslugama koje je subvencionisao naručilac sa više od 50 % i, drugo, u odnosu na ugovore o projektovanju i izgradnji zaključenih u kontekstu programa za izgradnju javnih stanova.

2.3.4.1 Ugovori o subvencionisanju i programi za izgradnju stanova

Kada privatni subjekt ne potpada pod definiciju tijela regulisanog javnim pravom, on još uvek u određenim okolnostima može da se tretira kao naručilac u javnom sektoru u slučaju kada dodjeljuje ugovor „sa javnom dimenzijom“ koji je za više od 50 % subvencionisao javni organ. Ovim ugovorima se definišu radovi i povezane usluge za bolnice, objekte namjenjene sportu, rekreaciji i slobodnim aktivnostima, škole, univerzitetska zgrade i zgrade koje se koriste u upravne svrhe.

U takvim slučajevima se od država članica zahtjeva da preduzmu mjere koje su potrebne da bi se naručioci koji dodijeljuju te subvencije usaglasili sa Direktivom u slučaju kada ugovor ne dodijeljuju oni sami, već jedan ili više subjekata.

U slučajevima javnih ugovora povezanih sa projektovanjem i izgradnjom stanova u okviru subvencionisanih programa može da se usvoji poseban postupak za izbor izvođača koji je najpovoljniji da bi se uključio u tim, ali od naručilaca se traži da se pridržavaju serije osnovnih postupaka, a u svakom slučaju oni moraju da tretiraju privredne subjekte jednako, nediskriminišuće i transparentno.

Nije propisan poseban, obavezan postupak, ali od naručioca se traži da oglasi program u saglasnosti sa pravilima Direktive o oglašavanju i transparentnosti.

46 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

2.4 UGOVORI O NABAVCI ROBA

Definicija nabavke dobara je mnogo direktnija od definicije radova ili usluga. „Ugovori o javnim nabavkama dobara“ su definisani u članu 1(2)(d) kao ugovori koji ne obuhvataju radove, već su povezani sa kupovanjem proizvoda i lizingom, davanjem ili uzimanjem pod zakup proizvoda, sa opcijom za kupovanje ili bez nje. Takođe, isporuka takvih proizvoda može da obuhvati posetu lokacije i instalaciju.

Opseg proizvoda obuhvaćenih direktivama može da se vidi u različitim nomenklaturama koje se koriste za opisivanje proizvoda u svrhu oglašavanja. Na primjer, pogledajte Zajednički rečnik nabavki.

2.5 UGOVORI O USLUGAMA

Termin „ugovori o uslugama“ se u stvari odnosi na ugovore koji ne obuhvataju radove ili proizvode već za predmet imaju pružanje usluga navedenih u Aneksu II Direktive o javnom sektoru (Annex XVII Direktive o komunalnom sektoru). Posebno je isključen veliki broj usluga, uglavnom zbog toga što nisu prijemčive za nabavke u skladu sa pravilima predviđenim direktivama.

Međutim, u relevantnim aneksima se vrši dodatna razlika između onoga što može da se nazove prioritetne usluge (Aneks IIA) i neprioritetne usluge (Aneks IIB).

2.5.1 Dvostrani pristup

U direktivama se pravi razlika između prioritetnih i neprioritetnih usluga. Ona se ne pravi na osnovu prirode određene aktivnosti, već na osnovu potencijala koji postoji za obezbjeđivanje predmetnih usluga preko nacionalnih granica koje imaju najočigledniju moć da utiču na trgovinu između država članica.

Ovo postaje najočiglednije u slučaju usluga, gde su usluge koje su navedene u Delu B kao neprioritetne, iako mogu da privuku lokalnu konkurenciju, manje privlačne za međunarodnu konkurenciju zbog prirode usluga (na primjer pravne i administrativne usluge koje se zasnivaju na poznavanju nacionalnih zakona i nadležnosti) ili zbog lokacije na kojoj treba da se obezbjede (na primjer hotelske i restoranske usluge).

Ovo ne znači da konkurencija u odnosu na takve ugovore nije moguća, svakako na lokalnom ili nacionalnom nivou, ili čak da je međunarodna konkurencija nezamisliva samo zato što je priroda usluga ili njihova vrijednost takva da su one manje vjerovatne.

U skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Crne Gore (“Službeni list CG”, br.42/11), ugovor o javnoj nabavci je ugovor zaključen između naručioca i ponuđača, u skladu sa sprovedenim postupkom javne nabavke, koji za predmet ima nabavku roba, usluga ili izvođenje radova, sa određenom cijenom. Predmet javne nabavke usluga su: usluge iz oblasti saobraćaja, finansijske usluge, računarske usluge, usluge obrazovanja i nauke, istraživanja, računovodstva i revizije, konsaltinga, arhitektonske usluge, stručni nadzor, ugostiteljske, zdravstvene, socijalne i druge usluge.

Predmetom javne nabavke usluga smatra se i javna nabavka:

47 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

1) usluga i roba, ako procijenjena vrijednost usluga prelazi procijenjenu vrijednost roba;

2) usluga i radova koji su neophodni za pružanje usluge, ako procijenjena vrijednost usluga prelazi procijenjenu vrijednost radova.

Prioritetne usluge su predmet detaljnih postupaka dodele i drugih odredbi direktiva.

Neprioritetne usluge su samo predmet osnovnog režima transparentnosti koji zahtjeva pridržavanje pravila direktiva u odnosu na nediskriminatorne tehničke specifikacije i obavezu da se objave rezultati dodijele ugovora.

2.5.2 Prioritetne usluge

Ove usluge su navedene u Aneksu IIA Direktive o javnom sektoru. To su:

1. Usluge održavanja i popravki (CPC: 6112, 6122, 633, 886);

2. Usluge kopnenog prevoza , uključujući usluge oklopnih vozila i kurirske usluge, osim poštanskog prevoza (CPC: 712 (osim 71235) 7512, 87304);

3. Usluge putničkog i tovarnog vazdušnog prevoza, osim poštanskog transporta (CPC: 73 (osim 7321));

4. Prevoz pošte kopnenim i vazdušnim putem (CPC: 71235, 7321);

5. Telekomunikacijske usluge (CPC: 752);

6. Finansijske usluge: (a) usluge osiguranja i (b) bankarske i investicione usluge (CPC: ex 81, 812, 814);

7. Računarske i srodne usluge (CPC: 84);

8. Istraživačke i razvojne usluge (CPC: 85);

9. Računovodstvene, revizorske i knjigovodstvene usluge (CPC: 862);

10. Usluge istraživanja tržišta i ispitivanja javnog mišljenja (CPC: 864);

11. Konsultantske usluge u oblasti menadžmenta i srodne usluge (CPC: 865, 866);

12. Usluge u oblasti arhitekture; inženjerske usluge i integrisane inženjerske usluge; usluge urbanističkog planiranja i pejzažnog inženjeringa; srodne naučne i tehničke konsultantske usluge; usluge tehničkog ispitivanja i analize (CPC: 867);

13. Reklamne usluge (CPC: 871);

14. Usluge čišćenja zgrada i usluge upravljanja imovinom (CPC: 874, 82201 do 82206);

15. Usluge objavljivanja i štampanja za naknadu ili na osnovu ugovora (CPC: 88442);

1 Osim usluga željezničkog prevoza obuhvaćenog kategorijom 18. 2 Osim usluga željezničkog prevoza obuhvaćenog kategorijom 18. 3 Osim finansijskih usluga povezanih sa izdavanjem, prodajom, kupovanjem ili prenosom hartija

od vrijednosti ili drugih finansijskih instrumenata i usluga centralne banke. Takođe obuhvataju: usluge povezane sa kupovanjem ili uzimanjem pod zakup, u skladu sa bilo kakvim finansijskim postupkom, zemljišta, postojećih zgrada ili drugog nepokretnog imetka ili sa pravima na njih; ipak, ugovori o finansijskim uslugama koji se istovremeno zaključuju prije ili nakon ugovora o kupovanju ili uzimanju pod zakup, u bilo kojoj formi, podliježu ovoj Direktivi.

4 Osim istraživačkih i razvojnih usluga koje nisu usluge u kojima dobit isključivo ide naručiocu da je koristi za izvršavanje sopstvenih poslova, pod uslovom da je pruženu uslugu potpuno platio naručilac.

5 Osim arbitražnih usluga i usluga usaglašavanja.

48 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

16. Usluge odstranjivanja kanalizacionog i drugog otpada; sanitarne i slične usluge (CPC: 94);

2.5.3 Neprioritetne usluge

Ove usluge su navedene u Aneksu I1B Direktive. To su:

17. Hotelske i restoranske usluge (CPC: 64);

18. Usluge prevoza željeznicom (CPC: 711);

19. Usluge prevoza vodenim putevima (CPC: 72);

20. Usluge podrške i pomoćne prevozne usluge (CPC: 74);

21. Pravne usluge (CPC: 861);

22. Kadrovske usluge i usluge nabavki dobara (CPC: 872);

23. Istražne i bezbjednosne usluge, osim usluga prevoza blindiranim vozilima (CPC: 873 (osim 87304));

24. Obrazovne usluge i usluge stručnog usavršavanja (CPC: 92);

25. Zdravstvene i socijalne usluge (CPC: 93);

26. Rekreacijske, kulturne i sportske usluge (CPC: 98);

27. Druge usluge .

2.5.4 Ugovori o kombinovanim prioritetnim i neprioritetnim uslugama

Direktive se odnose na eksplicitno ispitivanje vrijednosti ugovora o uslugama koji sadrže prioritetne i neprioritetne usluge.

U slučaju kada je vrijednost prioritetnih usluga sadržanih u ugovoru veća od vrijednosti neprioritetnih usluga, ugovor će biti o prioritetnim uslugama, i obrnuto.

Ne postoji obaveza za odvajanje prioritetnih i neprioritetnih usluga i njihovu dodijelu kao posebnih ugovora. To bi moglo da dovede do toga da neki ugovor koji se uglavnom odnosi na neprioritetne usluge, čak i ako velikim delom sadrži prioritetne usluge (da kažemo, 49 %), bude dodijeljen kao ugovor o neprioritetnim uslugama. Takođe, činjenice mogu ukazati na suprotno, da je vrijednost prioritetnih usluga veća od vrijednosti neprioritetnih usluga. Rezultat bi bio primjena postupaka direktiva čak i u odnosu na neprioritetne usluge.

Međutim, ovo ne može da se koristi da bi se izbegla primjena direktiva.

ESP:

Naručilac ne smije „vještački da grupiše u jednom ugovoru prioritetne i neprioritetne usluge a da pritom ne postoji nikakva veza u zajedničkoj svrsi ili radu, sa jedinim ciljem povećanja djela neprioritetnih usluga i na taj način, izbegavanja primjene direktiva u cijelosti“.

6 Osim ugovora o zapošljavanju.7 Osim ugovora o akviziciji, razvoju, produkciji ili koprodukciji programskih materijala.

49 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

Slučaj C-411/00 Felix Swoboda [2002] ECR-567

Znači, pri ocjenjivanju da li su prioritetne i neprioritetne usluge pravilno kombinovane ili podjeljene, imaće se u vidu neprirodnost aktivnosti, kao i namjera naručioca. Ukoliko se usluge prirodno kombinuju da bi se postigla jedinstvena svrha, njihovo djeljenje će biti vještačko. U drugim slučajevima, onda kada se usluge prirodno ne kombinuju da bi se postigao jedinstveni cilj, ne može biti primjedbi o njihovom odvojenom dodijeljivanju.

2.6 KONKURSI ZA NACRTE

Konkursi za nacrte su nacionalni postupci kojima se naručiocu obezbjeđuje plan ili nacrt koji je izabrao žiri na osnovu konkursa, sa ili bez dodijele nagrada.

Takvi konkursi se uglavnom zaključuju u oblasti urbanističkog planiranja (posebno u odnosu na klasični sektor), arhitekturi i građevinarstvu ili obradi podataka. Oni se često koriste u slučaju izgradnje značajnih javnih objekata, a sve se više i češće koriste za projektovanje informatičkih infrastrukturnih projekata.

Ovi konkursi mogu biti dio postupka koji vodi ka dodijeli ugovora o uslugama ili mogu da se organizuju nezavisno, u sklopu posebnog postupka, budući da ne postoji ništa neizbežno u odnosu na realizovanje rezultata konkursa za nacrt.

Pravila se primjenjuju samo onda kada ukupna suma konkursnih nagrada i plaćanja učesnicima ispunjava odgovarajući prag.

S druge strane, onda kada konkursi sačinjavaju deo postupka za dodijelu drugih ugovora, vrijednost praga će se sastojati od vrijednosti konkursnih nagrada i isplata i vrijednosti ugovora o uslugama koji bi mogao biti dodijeljen dobitniku, kada pravila konkursa predviđaju da rezultirajuće usluge moraju biti dodijeljene jednom ili drugom pobjednika konkursa za nacrt. Usluge koje su rezultat postupka moraju biti „direktna funkcionalna veza“ između konkursa i predmetnog ugovora, tako da sama povezanost sa aspekta predmeta ugovora nije dovoljna. Takođe, ova odredba se primjenjuje samo onda kada se uslovima konkursa utvrđuje da rezultirajuće usluge moraju biti dodijeljene jednom ili drugom pobjedniku konkursa za nacrt.

2.7 KOMBINOVANI UGOVORI

Direktive sadrže odredbe o tome kako kategorizovati elemente koji sačinjavaju ugovor o radovima i/ili nabavci roba i/ili usluga.

Razlike su relevantne u slučaju kombinovanih ugovora o nabavci roba i usluga, posebno onda kada obuhvaćene usluge nisu prioritetne. Ukoliko ugovor može da se kategorizuje kao

50 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

ugovor o neprioritetnim uslugama, on bi uglavnom ostao neregulisan čak i kad bi sadržao nabavku roba.

Ovo predstavlja pitanje i u slučaju ugovora o radovima koji sadrže elemente roba ili usluga, s obzirom na mnogo više pragove koji se primjenjuju na ugovore o radovima. Način na koji se kategorizuju kombinovani ugovori zavisi od kombinacije.

n Nabavke roba/usluge

U stvari, ugovori koji sadrže elemente nabavke roba i usluga će se tretirati kao jedna ili druga vrsta ugovora u zavisnosti od vrijednosti zastupljene sa oba elementa.

Ugovor će se smatrati ugovorom o uslugama onda kada je vrijednost izvršenih usluga veća od

vrijednosti isporučenih proizvoda.

Kada je vrijednost jednaka, to će biti ugovor o nabavkama roba.

Definicija ne pravi razliku između prioritetnih i neprioritetnih usluga, što ima za posledicu da

će se, kada je vrijednost neprioritetnih usluga u jednom kombinovanom ugovoru veća od

vrijednosti nabavki roba, cijeli ugovor tretirati kao ugovor o neprioritetnim uslugama.

Ugovori o nabavkama roba koji takođe obuhvataju posjetu lokaciji i instalaciju definišu se kao

ugovori o nabavkama roba.

n Radovi/usluge

U slučaju radova i usluga direktive ne vrše ispitivanje vrijednosti, onako kako je to prethodno

rečeno, već uključuju ispitivanje zasnovano na glavnom predmetu ugovora, nasuprot onome

što je samo usputno za taj predmet.

Ugovor koji za predmet ima usluge (bilo prioritetne ili neprioritetne) i koji obuhvata aktivnosti

u okviru definicije „radova“ koji su usputni glavnom predmetu ugovora, smatra se ugovorom o

uslugama.

n Radovi/nabavke dobara

U skladu sa direktivama, ugovori o nabavkama dobara koji takođe usput obuhvataju posetu

lokaciji i instalaciju, definišu se kao ugovori o nabavci dobara. Na primjer, u slučaju nabavke

krana koji će se instalirati na pristaništu, predmet ugovora je nabavka krana, a ne radovi

potrebni za njegovo postavljanje na lokaciji, čak i ako su ti radovi značajnog obima.

Ovo ispitivanje „glavnog predmeta“ koje odslikava način na koji treba da se pravi razlika

između ugovora o radovima i uslugama primjenjivaće se čak i ako je vrijednost posjete lokacije

ili usluga instalacije veća od samih nabavki roba, s obzirom na to da se radi o ispitivanju

zasnovanom na ugovoru, a ne ispitivanju zasnovanom na vrijednosti koja se primjenjuje da bi

se napravila razlika između nabavke roba i usluga.

2.8 IZUZETI UGOVORI

Čak i onda kada ugovori potpadaju pod opštu definiciju javnog ugovora, neki od njih će biti izuzeti iz

područja primjene direktiva zbog više razloga. Neki su isključeni zbog toga što, prema svojoj prirodi,

nisu privlačni za konkurenciju. Drugi su isključeni zato što vlade žele da ih isključe iz nadmetanja zbog

posebnih razloga. Neka isključenja se odnose samo na ugovore posebnog tipa. Takođe postoji kategorija

„rezervisanih“ ugovora koji, iako nisu isključeni, imaju povlašćeni tretman.

2.8.1 Isključenja na osnovu sopstvenog izbora

Ova isključenja se odnose na Direktivu o javnom sektoru.

51 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

n Javne nabavke u odbrani

Javne nabavke u odbrani se nikada nisu isključivale zbog identiteta naručioca, odnosno

Ministarstva odbrane. Djelimično izuzimanje koje je postojalo donedavno se odnosilo na

proizvode koji su vojne prirode.

Do 2009. određeni vojni proizvodi su eksplicitno bili izuzeti iz odredbi Direktive o javnom

sektoru i nisu potpadali pod nijedne alternativne odredbe. Međutim, nakon 2009. ti izuzeti

proizvodi i srodne usluge su sada obuhvaćeni Direktivom 2009/81 koja primjenjuje fleksibilniji

i pouzdaniji režim na vojne nabavke dobara i povezanih radova i usluga (iako države članice

imaju obavezu da prenesu ovu Direktivu do avgusta 2011. godine).

Važna napomena:

Nabavke određenih dobara za vojsku i srodnih radova i usluga sada su obuhvaćene Direktivom 2009/81. Svi

drugi javni ugovori koji su se dodijeljivali u oblasti odbrane i bezbjednosti ostaju obuhvaćeni Direktivom

koja se odnosi na klasičnii sektor.

n Ugovori koji zahtjevaju mjere tajnosti

Direktiva se ne odnosi na javne ugovore (i) koji su proglašeni tajnim, ili (ii) čije sprovođenje

mora biti praćeno posebnim mjerama bezbjednosti u skladu sa zakonima, propisima ili

administrativnim odredbama koje su na snazi u predmetnoj državi članici ili (iii) kada to zahtjeva

zaštita suštinskih interesa te države.

n Ugovori koji se regulišu drugim pravilima

Direktiva se ne odnosi na ugovore koji se regulišu drugim proceduralnim pravilima, a koji se

dodijeljuju:

u skladu sa međunarodnim sporazumom zaključenim u saglasnosti sa Ugovorom o EEZ

između države članice i jedne ili više trećih strana, koji obuhvata radove, nabavke roba

ili usluge namjenjene zajedničkom sprovođenju ili korišćenju projekata od strane država

članica;

preduzećima u državi članici ili trećoj zemlji u skladu sa međunarodnim sporazumom u

odnosu na stacioniranje trupa;

u skladu sa posebnom procedurom neke međunarodne organizacije.

U slučaju nabavki u oblasti odbrane javni ugovori koji inače podležu Direktivi 2009/81 sada imaju

korist od ovog izuzeća na osnovu člana 8 te Direktive.

2.8.2 Izuzimanje zbog prirode ugovora

n Ugovori o akviziciji zemljišta

Direktive isključuju ugovore o akviziciji ili uzimanju pod zakup zemljišta, postojećih zgrada ili

druge nepokretne imovine ili odgovarajućih prava na njih, bilo kojim finansijskim sredstvima.

Ugovori se isključuju zbog toga što se povezuju sa nepokretnom imovinom koja prirodno

zavisi od geografske lokacije. Takvi ugovori se u suštini zaključuju na lokalnim tržištima i

njihov predmet uglavnom isključuje bilo kakve realne izglede za prekograničnu konkurenciju.

Međutim, isključenje se odnosi samo na ugovore o kupovanju zemlje ili zgrada.

Ugovori o finansijskim uslugama se zaključuju u isto vreme, u skladu sa Direktivom, prije i nakon

ugovora o kupovanju ili najmu, u bilo kom obliku. Direktiva bi obuhvatila i druge povezane

usluge, kao što su ugovori o prodaji zemlje ili imovine na osnovu nadoknade (ugovori agencija

za nekretnine), obuhvaćene kategorijom 14 prioritetnih usluga.

52 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

U slučaju nabavki u oblasti odbrane javni ugovori koji inače podliježu Direktivi 2009/81 sada

imaju korist od ovog izuzeća na osnovu člana 9(a) te Direktive.

n Ugovori o uslugama koje se pružaju na osnovu ekskluzivnih prava

Direktive se ne primjenjuju na ugovore o uslugama koji se dodjeljuju naručiocima ili asocijaciji

naručilaca na osnovu ekskluzivnog prava koje oni uživaju u skladu sa objavljenim zakonom,

propisima ili upravnim odredbama koje su u skladu sa Ugovorom.

n Materijal i vrijeme objavljivanja u elektronskim medijima

Direktiva o javnom sektoru (ona nije relevantna u komunalnom sektoru) isključuje ugovore o

akviziciji, razvoju, produkciji ili koprodukciji programskih materijala od strane medija i ugovora

o vremenu objavljivanja. Ona obuhvata produkciju audio-vizuelnih djela kao što su filmovi,

video-materijali i audio-snimci, uključujući oglašavanje i kupovanje usluga za kupovanje, razvoj,

produkciju i koprodukciju programa i drugih usluga sa vlasničkim pravom, kao što su usluge

povezane sa scenarijima ili umetničkim nastupima potrebnim za proizvodnju programa.

Takođe, ona obuhvata vrijeme emitovanja (radio-prenos, prenos satelitom ili kablom i prenos

koji je sada definisan kao bilo koji prenos i distribucija koji koristi bilo koju formu elektronske

mreže). U načelu, davanje audio-vizuelne produkcije u odnosu na informacije, obuku ili

oglašavanje podizvođačima bi bilo obuhvaćeno, ali se daje izuzimanje ukoliko su oni povezani

sa aktivnostima emitovanja organizacija za elektronsko izvještavanje koji su javni organi.

n Arbitražne usluge i usluge mirenja

U izlaganjima direktiva se navodi da nije odgovarajuće da se nabavke ugovora za usluge

arbitraže i mirenja uključe u direktive zbog toga što bi konkurentno nadmetanje za takve

usluge omelo zajednički izbor arbitara i izmiritelja od strana u sporu. U svakom slučaju, arbitri

i izmiritelji bi trebalo da se biraju na osnovu njihove stručnosti i iskustva sa relativno kratkim

rokovima.

n Određene finansijske usluge

Direktive isključuju ugovore o finansijskim uslugama povezane sa izdavanjem, prodajom,

kupovanjem ili prenosom hartija od vrijednosti ili drugih finansijskih instrumenata, i usluga

centralne banke. To se odnosi na ugovore koji predstavljaju transakcije, na primjer u odnosu na

vladine obveznice i aktivnosti povezane sa upravljanjem javnim dugom.

Takođe, u okvirima odstupanja, obuhvatiće se i ugovori koji se dodjeljuju finansijskim

posrednicima za organizovanje takvih transakcija zbog toga što su one posebno isključene iz

opsega investicionih usluga (Kategorija 6 na listi prioritetnih usluga).

n Ugovori o zapošljavanju

Direktive ne obuhvataju ugovore o zapošljavanju, već samo ugovore o pružanju usluga.

n Ugovori za istraživanje i razvoj

Direktive isključuju ugovore o uslugama za istraživanje i razvoj, osim usluga kada naručilac

isključivo koristi dobit za izvršavanje sopstvenih poslova, pod uslovom da pruženu uslugu

53 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

uglavnom plaća naručilac.

Isključenje se ne bi primjenjivalo kada se dobit ostvaruje sama po sebi. Da bi izbegli tumačenje

koje bi dovelo do zloupotrebe ove odredbe, Savet i Komisija su u kontekstu ranijih direktiva

o uslugama usvojili interpretativnu deklaraciju u kojoj navode da svaka fiktivna razmjena rezultata istraživanja i razvoja i svako simbolično učešće u nagradi za pružene usluge ne spriječava primjenu Direktive.

Ova odredba ne obuhvata kvantitativnu proizvodnju kojom bi se ostvarila komercijalna održivost ili povrat troškova za istraživanje i razvoj.

2.8.3 Izuzeća specifična za komunalni sektor

Direktiva o komunalnom sektoru predviđa izuzeća specifična za sektor u velikom broju komunalnih sektora, suštinski zasnovanih na stepenu konkurencije na tim tržištima. Takva izuzeća se primjenjuju u odnosu na nabavke goriva i energije za proizvodnju energije; nabavke vode; autobuske prevozne usluge i izuzeće u odnosu na ispitivanje i eksploataciju nafte i gasa kojom se dodaje vrijednost. Direktiva o komunalnom sektoru je takođe uvela novi opšti mehanizam izuzeća za djelatnosti koje su izložene konkurenciji na tržištima do kojih pristup nije ograničen. Ova izuzeća su razgledana u Modulu H2.

Direktiva o komunalnom sektoru takođe sadrži seriju drugih izuzimanja specifičnih za komunalni sektor.

n Aktivnosti izvan Zajednice

Direktiva se ne odnosi na ugovore koje naručioci dodjeljuju u svrhu koja je različita od sprovođenja njihovih relevantnih aktivnosti ili sprovođenje takvih aktivnosti u trećoj zemlji, u uslovima koji nisu povezani sa fizičkim korišćenjem mreže ili geografskom oblasti u okviru Zajednice.

Naručioci moraju da obavjeste Komisiju na njen zahtjev o svim aktivnostima koje oni smatraju isključenim u skladu sa ovom odredbom i Komisija može periodično da objavljuje, u informativne svrhe, liste kategorija aktivnosti koje smatra obuhvaćenim ovim isključenjem, a pritom će poštovati sve osjetljive komercijalne aspekte na koje naručioci mogu da ukažu kada dostavljaju ove informacije.

n Izuzeće podružnica

Kada su „preduzeća“ sastavljena od izvjesnog broja međusobno posjedovanih ili međusobno

zavisnih kompanija, Direktiva o komunalnom sektoru predviđa posebno izuzeće za nabavke

koje se vrše između njih u određenim okolnostima. Oni se tretiraju kao „interni“ ugovori,

poznati kao transakcija u okviru grupe. Nakon izmjene i dopune Direktive o komunalnom

sektoru u 2004. godini, izuzeće sada, pored ugovora o uslugama, obuhvata i ugovore o

radovima i nabavkama.

Isključeni ugovori jesu oni koji se dodjeljuju podružnici čija je suštinska namjena da djeluje kao

54 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

centralni pružalac usluga grupi kojoj pripada, a ne da prodaje svoje usluge komercijalno na

otvorenom tržištu.

Direktiva o komunalnom sektoru isključuje dvije kategorije ugovora. To su ugovori koji se dodjeljuju:

n od strane naručioca podružnici, ili

n od strane preduzeća sa zajedničkim ulaganjem, koje je formirao izvjestan broj naručilaca

u svrhu sprovođenja relevantnih aktivnosti, jednom od tih naručilaca ili preduzeću koje je

povezano se jednim od naručilaca.

Ova odredba se odnosi, na primjer, na pružanje zajedničkih usluga kao što je računovodstvo,

zapošljavanje i rukovođenje; pružanje specijalizovanih usluga u koje je ugrađen know-how grupe; i

pružanje specijalizovane usluge preduzeću sa zajedničkim ulaganjem.

Međutim, isključenje iz odredbi Direktive o komunalnom sektoru podliježe sljedećim uslovima:

(i) privredni subjekt mora biti preduzeće podružnica naručioca: podružnica, u svrhu člana

23(1) Direktive o komunalnom sektoru jeste preduzeće čiji se godišnji računi konsoliduju

sa računima naručioca u skladu da zahtjevima sedme Direktive o pravu o kompanijama. U

slučaju naručilaca koji ne podliježu toj Direktivi, podružnica je bilo koje preduzeće nad kojim

naručilac može da izvrši, direktno ili indirektno, dominantan uticaj na isti način na koji javni

organ može da izvrši dominantan uticaj na javno preduzeće. Situacija će biti ista i onda kada

preduzeće može da izvrši dominantan uticaj nad naručiocem ili kada preduzeće i naručilac

podliježu dominantnom uticaju trećeg preduzeća.

(ii) privredni subjekt u suštini mora da postoji da bi pružio usluge grupi umjesto da ih prodaje na otvorenom tržištu:

budući da veliki broj privrednih subjekata ima sopstvene marginalne komercijalne aktivnosti, Direktiva utvrđuje

kriterijume prema kojima može da se mjeri prihvatljivost takvih komercijalnih aktivnosti. Isključenje se primjenjuje

samo ako najmanje 80 procenata prosječnog prometa podružnice koji se ostvaruje u okviru Zajednice za prethodne

tri godine proizlazi iz obezbjeđivanja radova, roba i usluga preduzećima sa kojima je povezano. „Prosječni promet“ se

odnosi na promet koji je rezultat radova, isporuka roba ili usluga koje su pružene, a ne od opšteg ili ukupnog prometa

preduzeća. Kada više od jednog preduzeća povezanog sa naručiocem pruža iste ili slične usluge i isporučuje robe

ili radove, navedeni procenti se obračunavaju imajući u vidu ukupan promet koji proizlazi iz pružanja usluga, roba ili

radova od strane tih podružnica.

n Nabavke za preprodaju ili davanje pod zakup

Direktiva isključuje iz svoga područja primjene ugovore koji se dodjeljuju u svrhu preprodaje ili davanja

pod zakup opreme trećim stranama. Namjera je da se uključe ugovori o robama kojima naručilac ima

namjeru da proda ili dâ pod zakup opremu koja je kupljena na konkurentnom tržištu.

Ovi ugovori će biti uključeni samo ukoliko naručilac nema posebna ili ekskluzivna prava za prodaju ili davanje

pod zakup predmet takvih ugovora i ako su drugi subjekti slobodni da ga prodaju i daju pod zakup pod

istim uslovima kao i naručilac.

2.9 REZERVISANI UGOVORI

55 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

Direktive su uvele novu kategoriju „rezervisanih“ ugovora koji će, iako nisu isključeni iz područja primjene Direktive,

nametnuti učesnicima posebne uslove za pravo na učešće u postupku.

Države članice mogu da rezervišu pravo na učešće u postupcima dodjele javnih ugovora zaštitnim radionicama ili

da daju da se takvi ugovori izvršavaju u kontekstu zaštitnih programa za zapošljavanje, gde su većina zaposlenih lica

sa posebnim potrebama koja, zbog prirode ili težine hendikepiranosti, ne mogu da vrše zanimanja pod normalnim

uslovima.

2.10 PRAGOVI

Direktive se odnose samo na ugovore iznad posebne granične vrijednosti. Te granične vrijednosti su utvrđene na

datim nivoima sa namjerom da odražavaju one ugovore koji će vjerovatno privući ponuđače iz drugih

država članica. Pretpostavlja se da će ugovori koji su ispod ovih graničnih vrijednosti vjerovatno privući

samo lokalnu konkurenciju, tako da nije povoljno da se na njih primjenjuju pravila o nabavkama na nivou

EZ, čak iako takvi ugovori ostaju predmet Ugovora i, inače, podliježu nacionalnim pravilima.

U sljedećoj tabeli su prikazane granične vrijednosti za svaki od uključenih različitih sektora i za svaku od vrsta

ugovora. Granične vrijednosti se revidiraju u januaru, na dvije godine, a u tabeli su prikazane ključne tekuće

granične vrijednosti. Postupak javne nabavke, u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama Crne Gore, određuje se

prema procijenjenoj vrijednosti javne nabavke koja se razvrstava u sljedeće vrijednosne razrede, i to:

- I vrijednosni razred - za javnu nabavku čija je procijenjena vrijednost do 5.000 EUR-a, sprovodi se postupak

neposrednog sporazuma; - II vrijednosni razred - za javnu nabavku čija procijenjena vrijednost iznosi preko5.000

EURa do 25.000 EUR-a za nabavku roba i usluga, odnosno preko 5.000 EUR-a do 50.000 EUR-a za ustupanje

izvođenja radova, sprovodi se postupak šopinga;

- III vrijednosni razred - za javnu nabavku čija procijenjena vrijednost iznosi preko 25.000 EUR-a za nabavku roba i

usluga, odnosno preko 50.000 EUR-a za ustupanje izvođenja radova, sprovode se postupci iz člana 20 tač. 1 do 7

ovog zakona.

Za javne nabavke čija je procijenjena vrijednost u okviru I i II vrijednosnog razreda mogu se sprovesti i postupci iz

člana 20 tač. 1 do 7 ovog zakona.

Opredijeljenost zakonodavca za usvajanje naznačenih vrijednosnih razreda koji su znatno ispod pragova Evropske

Unije, uslovljeno je stepenom razvijenosti crnogorske ekonomije, potrebom za razvojem tržišne ekonomije i u

tom procesu potrebi uspostavljanja discipline i shvatanje značaja primjene procedura javnih nabavki za društveni

razvoj.

Radi dodatnih detalja pogledajte Modul D5.

56 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

Vrsta naručioca

Vrsta ugovora Klasični sektor Klasični sektor Posebni sektori

Centralna vlada Drugi organi

Radovi 4.845.000 EVRA 4.845.000 EVRA 387.000 EVRA

Nabavke roba

125.000 EVRA

(sa nekim isključenjima za naručioce u odbrani)

193.000 EVRA

(i naručioci u odbrani za određene nabavke roba)

387.000 EVRA

Usluge

(skoro za sve prioritetne usluge)

125.000 EVRA 193.000 EVRA 387.000 EVRA

Usluge(neprioritetne usluge i specifične prioritetne usluge)

125.000 EVRA 193.000 EVRA 387.000 EVRA

Postupci dodjele ugovora se primjenjuju onda kada procjenjena vrijednost (bez PDV-a) nije manja od

prikazanih graničnih vrijednosti, a obe direktive predviđaju metode obračunavanja ovih vrijednosti. Na

primjer, treba uzeti u obzir vrijednost opcija ili obnavljanja ugovora; vrijednost nabavki roba (ili usluga

u slučaju posebnih sektora) koja su potrebna za izvršenje radova koje naručilac stavlja na raspolaganje

izvođaču; i vrijednost nagrade ili plaćanja u korist kandidata ili ponuđača kao dio postupka.

Posebne metode obračunavanja važe za različite situacije u kojima nije uvijek moguće da se identifikuje

posebna vrijednost, na primjer u slučaju ugovora za lizing ili za izdavanje ili uzimanje pod zakup nabavki

proizvoda, u zavisnosti od toga da li je ugovor za utvrđeni ili neograničeni vremenski period.

Prilikom obračunavanja vrijednosti ugovora o uslugama, naručilac mora da obuhvati procijenjenu ukupnu

naknadu pružaoca usluga, ali ne nužno i vrijednost usluga, na primjer, u slučaju ugovora o osiguranju,

trošak kupovanja osiguranja, a ne vrijednost isplate osiguranja.

57 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

U slučaju ugovora o uslugama u kojima nije navedena ukupna cijena, osnova za obračunavanje procijenjene

vrijednosti ugovora je ukupna vrijednost ugovora za period trajanja, kada je to manje od 48 mjeseci i, u

slučaju kada period trajanja prekoračuje 48 mjeseci, mjesečna vrijednost pomnožena sa 48.

Nijedan ugovor koji podliježe režimu javnih nabavki Zajednice ne smije se djeliti sa namjerom da se

izbjegne primjena pravila utvrđenih u direktivama, a i specifične metode obračunavanja predviđene u

direktivama i prethodno opisane u ovom tekstu su sa ciljem da se spriječi upotreba posebnih ili neobičnih

metoda obračunavanja koji bi mogli da služe namjeri izbjegavanja direktiva, na primjer dijeljenjem velikih

ugovora u manje pakete tako da vrijednost svakog ili nekih manjih paketa padne ispod relevantnih nivoa

praga i prema tome izvan područja primjene direktiva.

Međutim, direktive predviđaju poseban postupak za legitimnu podijelu ugovora u slučaju kada je jedan

zahtjev podijeljen u seriju partija. To se na primjer može uraditi zbog tehničkih razloga (s obzirom na

različitu specijalizovanost potrebnu za elemente komponenata) ili iz želje da se uključe mala i srednja

preduzeća nudeći im seriju ugovora manjih vrijednosti. Međutim, pri obračunavanju vrijednosti jednog

takvog ugovora relevantna je ukupna vrijednost partija.

58 H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

POGLAVLJE H 2 “KOJI SU UGOVORI OBUHVAĆENI”. Opšta pitanja

PiTANJE 1

(Preuzeto iz Modula D 2 .4 pitanje br. 4) Šta su “specijalna” ili “eksluzivna” prava? (tip br. 2)

Odgovori U suštini to je dozvola za poslovanje koja se dodjeljuje nezavisno od otvorenog nadmetanja U

suštini to je dozvola za poslovanje koja se dodjeljuje u ograničenoj konkurenciji U suštini to je dozvola za

poslovanje dodijeljenja od strane nadležne institucije

Tačan odgovor U suštini to je dozvola za poslovanje dodijeljenja od strane nadležne institucije

Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H 2 odjeljak 2.4.3

PiTANJE 2 (Preuzeto iz Modula D 2 .4 pitanje br. 4)Označite ugovore koji su isključeni iz komunalnog sektora(pitanje br. 3)

Odgovori Ne-relevantne aktivnosti Relevantne aktivnostiAktivnosti izvan EU zajednice Aktivnostiunutar EU

zajednice. Tačni odgovori Ne-relevantne aktivnosti Aktivnosti izvan EU zajednice


Pitanje 3 (preuzeto iz Modula D.4.4, pitanje br. 9) Da li su Zakonom o javnim nabavkama Crne Gore izuzeti ugovori o

zapošavljanju ? (tip br.1 )Odgovori • Tačno • Netačno

Tačan odgovor • Tačno. Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H 2 odjeljak 2.8.2

Pitanje 4 (preuzeto iz Module D.4.4, pitanje br. 16) Zakonom o javnim nabavkama CG su definisani “rezervisani

ugovori”? (tip br. 1) Odgovori • Tačno • Netačno

Tačan odgovor • Tačno

Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H 2 odjeljak 2.9

Pitanje 5 (preuzeto iz Modula D.2.4, pitanje br. 15) Zakonom o javnim nabavkama Crne Gore su definisani ugovori

koji su isključeni iz primjene komunalnog sektora? (tip br. 1). Odgovori • Tačno • Netačno

Tačan odgovor • Tačno. Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H 2 odjeljak 2.8.3

Pitanje 6 (preuzeto iz Modula D.2.4, pitanje br. 11) Koje su relevantne djelatnosti iz oblasti komunalnih usluga

(tip br.3). Odgovori: 1.vodoprivreda 2.energetika 3.telekomunikacije 4.saobraćaj5. transport

Tačan odgovor 1.vodoprivreda 2.energetika 3.telekomunikacije 4.saobraćaj


MODUL

H


Postizanje pravednog i jednakog učešća

DIO

4

59 H-

Odjeljak 1: Uvod 60


60 H-

ODJELJAK

1


MODUL

H

4 Postizanje pravednog i jednakog učešća

DIO

ODJELJAK 1 UVOD

1.1 CILJEVI

Ciljevi ovog poglavlja su razmatranje, objašnjavanje i razumijevanje:

1. mehanizama kojima se garantuje pravedno i jednako učešće svih privrednih subjekata;

2. kvalitativnih kriterijuma za izbor koji se mogu primjenjivati;

3. primjenljivih pravila u odnosu na tehničke specifikacije;

4. kriterijuma za dodjelu ugovora koji se mogu primjenjivati.

1.2 VAŽNA PITANJA


n načini primjene načela objektivnosti i nediskriminacije u praksi;

n sredstva pokazivanja usaglašenosti sa kriterijumima za izbor;

n različita sredstva utvrđivanja i ispunjavanja tehničkih specifikacija;

n primjena kriterijuma za dodjelu ugovora;

Ovo znači da je od presudnog značaja da se potpuno shvate:

n različite vrste kriterijuma za izbor,

n dokazi koji se koriste za utvrđivanje usaglašenosti,

n izbori koje naručioci treba da prave na osnovu ugovora o kojima je riječ,

n način na koji mogu da se pripremaju tehničke specifikacije,

n sredstva za ispunjavanje tih zahtjeva,

n detaljni sadržaj dozvoljenih kriterijuma za dodjelu ugovora.

1.4 RELEVANTNOST

Ove informacije će biti posebno značajne zato što omogućavaju ponuđačima da se pripreme za učešće u postupcima nabavke i identifikuju slučajeve gdje mogu biti nepravedno isključeni iz učešća.

Zakon o javnim nabavkama (“Službeni list CG”, broj 42/11);

Pravilnik o obrascima u postupku javnih nabavki („Službeni list CG“, br. 62/2011),

Pravilnik o metodologiji iskazivanja podkriterijuma u odgovarajući broj bodova, načinu ocjene i upoređivanja ponuda („Službeni list CG“, br. 63/2011),

Pravilnik o načinu vođenja i sadržaju evidencije o kršenju antikorupcijskih pravila (Službeni list CG“, br. 63/2011), Pravilnik o evidenciji postupaka javnih nabavki (Službeni list CG“, br. 63/2011).

61 H-

ODJELJAK

2


MODUL

H


DIO


2.1 UVOD

U Djelu 1 su opisana opšta načela koja se moraju poštovati i kojima se garantuju vaša prava. Da bi bila efikasna, njih bi trebalo pretočiti u konkretne aktivnosti koje naručioci mogu da implementiraju, a privredni subjekti da sprovode putem mjera. Jedan od najbitnijih stubova direktiva EU je naglasak koji je u njima stavljen na pravičan i jednaki tretman privrednih subjekata od strane svih država članica kao način garantovanja njihovog učešća u postupcima nabavki EU bez bilo kakve pristrasnosti ili favorizovanja. Ključne riječi su „objektivnost“ i „nediskriminacija“, čime se obezbjeđuje da se ničim u procesu nabavke nepravedno ne favorizuju određeni privredni subjekti (državljani ili drugi „favoriti“ naručilaca) ili da se ne diskriminišu strani privredni subjekti.

Mehanizam koji je usvojen direktivama je nametanje obaveze naručiocima za primjenu kriterijuma objektivnosti i nediskriminacije prilikom:

n izbora privrednih subjekata,

n utvrđivanja tehničkih specifikacija i

n dodjeljivanja ugovora.

Oni moraju biti isti za sve privredne subjekte dajući im jednake mogućnosti za učešće u nabavci. Vi bi trebalo da ih znate kako biste bili sigurni da niste nepravedno isključeni iz postupka dodjeljivanja ugovora.

2.2 KRITERIJUMI IZBORA

Sistem javnih nabavki EU se zasniva na ideji da ne treba da postoji diskriminacija između privrednih subjekata različitog državljanstva i da treba da im se daju jednake šanse za nadmetanje za ugovore koji će se dodjeljivati na teritoriji Zajednice. Direktive zahtjevaju da se nabavke vrše na osnovu objektivnih kriterijuma. Prema tome, nije dopušteno da naručioci eliminišu bilo koje privredne subjekte iz postupka dodjeljivanja na proizvoljnoj osnovi, posebno na osnovi povezanoj sa državljanstvom. Znači, Direktiva utvrđuje detaljne kriterijume pogodnosti i kvalifikovanosti koji mogu da se koriste da bi se privredni subjekti isključili iz postupka u slučaju da nisu zadovoljeni kriterijumi. Takođe, direktive primjenjuju uslove u odnosu na dokaze koji mogu da se traže da bi se verifikovali ovi kriterijumi.

Što se tiče terminologije, treba imati u vidu da se termin „privredni subjekt“ koristi za imenovanje tri šire kategorije privrednog subjekta koje se razgraničavaju upućivanjem na ugovore za koje podnose ponudu: „izvođači“ u slučaju ugovora o radovima; „dobavljači“ u slučaju ugovora o nabavci roba i „pružaoci usluga“ u slučaju ugovora o uslugama. Direktive sadrže malo odredaba u odnosu na privredne subjekte, osim zahtjeva koji se odnose na njihovu pogodnost.

62H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

2.2.1 Ko može da podnese ponudu?

Privredni subjekt može da bude bilo koje fizičko ili pravno lice ili javni subjekt ili grupa takvih lica i/ili tijela,

koji na tržištu nudi izvršenje radova i/ili rada, proizvode ili usluge. Privredni subjekti koji imaju pravo da

obezbjede odgovarajući rad, uslugu ili proizvod u skladu sa zakonodavstvom države članice u kojoj su

formirani kao subjekti, ne smiju da budu odbijeni isključivo na osnovu toga što bi se od njih, u skladu sa

zakonom države članice u kojoj se dodjeljuje ugovor, zahtjevalo da budu fizička ili pravna lica.

U slučaju kada je privredni subjekt o kome je riječ pravno lice, od njega može da se traži da u ponudi ili

zahtjevu da učestvuje na tenderu, navede imena i relevantne profesionalne klasifikacije kadra koji će biti

odgovoran za izvršavanje ugovora o kome je riječ. Naručilac takođe može da traži od privrednih subjekata

da dokažu da imaju sva određena ovlašćenja ili članstva u nekoj profesionalnoj organizaciji, ukoliko se od

kandidata ili privrednih subjekata traži da posjeduju ta određena ovlašćenja ili da su članovi određene

organizacije da bi bili u mogućnosti da izvrše predmetne usluge u svojoj zemlji porijekla. Članstvo u

profesionalnoj organizaciji često predstavlja uslov koji se nameće pojedincima koji žele da obavljaju

određenu profesiju i, u slučaju kada je privredni subjekt pravno lice, može da se zahtjeva da pokaže

relevantno članstvo svog personala.

Ponuđač je dužan da ispunjava obavezne i fakultativne uslove u trenutku otvaranja ponude, odnosno prijave. U

skladu sa nacionalnim zakonodavstvom, naručilac priznaje kvalifikaciju ponuđaču za kojeg utvrdi da ispunjava

obavezne uslove za učešće. Obavezni uslovi za učešće definisani su ZJN-om. Takođe, ZJN-om se definišu

i ograničenja za naručioce i granice u kojima se on mora kretati prilikom definisanja tih uslova tenderskomom

dokumentacijom a ta ograničenja pre svega imaju za cilj da spriječe naručioca da neopravdano organičava

konkurenciju u postupku. Kvalifikacija predstavlja proces provjere ispunjenosti uslova od strane ponuđača. U cilju

utvrđivanja ispunjenosti uslova propisuje se obaveza za ponuđače da zajedno sa ponudom dostave i dokaze o

ispunjenosti uslova. ZJN-om se propisuje koji to dokazi mogu biti kao i forma i sadržina tih dokaza.

D2.2.2 Dozvoljeni kriterijumi za izbor

Direktive zahtjevaju obavezno isključenje privrednih subjekata kada su oni umješani u određene kriminalne

aktivnosti ali, u suprotnom, kvalitativni izbor se zasniva na opštoj pogodnosti privrednog subjekta,

ekonomskom ili finansijskom položaju i tehničkoj i/ili stručnoj sposobnosti.

Crnogorskim zakonodavstvom, jasno je definisana razlika između kriterijuma kvalifikacije i kriterijuma za dodjelu

ugovora u postupcima javnih nabavki. Kriterijumi kvalifikacije predstavljaju uslov koji se mora prethodnop ispuniti

radi učešća u daljem postupku javne nabavke - postupak ocjene i vrednovanja ponuda.

Kriterijumi kvalifikacije, jasno su određeni Zakonom a kriterijumi dodjele ugovora, takođe jasno iskazani Zakonom,

U postupcima javnih nabavki naručilaca nema nedoumica u pogledu njihove primjene. Usaglašenost poziva u

pogledu definisanja uslova i kriterijuma, u skladu sa Zakonom, u fazi objavljivanja poziva za javno nadmetanje,

preventivno-instruktivnim savjetima, obezbjeđuju ovlašćeni službenici Upraveza javne nabavke.

Na najjednostavniji način kada se objašnjava razlika između kvalifikacionih i selekcionih kriterijuma je da su

kvalifikacioni kriterijumi oni koji tretiraju ponuđača ili kandidata, dok su selekcioni ( kriterijumii za izbor ) oni koji

tretiraju predmet nabavke .

Prema nacionalnom zakonodavstvu, kvalifikacija ponuđača je deo faze stručne ocjene ponuda, na osnovu koje

se donosi izveštaj o stručnoj ocjeni ponuda koji sadži i ocjenu kvalifikacije ponuđača i ocjenu ponuda dobijenu

primenom kriterijuma za izbor najpovoljnije ponude, osim u ograničenom postupku gdje je kvalifikacija odvojena

63H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

u posebnu fazu.

Kriterijumi kvalifikacije koji se mogu koristiti u tenderskim procedurama su definisani Zakonom o javnim nabavkama

kao obavezni i fakultativni uslovi (kriterijumi) za učešće u postupku javnog nadmetanja.

Naručilac u pozivu za javno nadmetanje i tenderskoj dokumentaciji, pored prethodnih, obaveznih uslova, može

predvidjeti (fakultativne uslove) koje ponuđač treba da ispunjava.

Po ocjeni zakonodavca, a koja ocjena je i posebno apostrofirana u Direktivi 2004/18/EC, i broj podkriterijuma u

okviru kriterijuma ekonomski najpovoljnija ponuda, je dovoljan za objektivan izbor najpovoljnije ponude.

U praksi se često dešava da naručilac nastoji da zaključi ugovor sa ponuđačem, kome je i u prethodnom periodu

dodjeljivao ugovore, iz razloga što mu je to poznati dobavljač, što je zadovoljan dosadašnjom saradnjom sa njim

ili što smatra da je to opštepoznati sposobni dobavljač. U tim slučajevima, naručioci pokušavaju da vrednuju

reference ponuđača, bilo da ih uvode kao dodatni podkriterijum ili na način što pokušavaju da vrednuju reference

kroz kvalitet, vrednujući kvalitet ponuđača, a ne proizvoda koji im taj ponuđač nudi. Na taj način, naručioci

pokušavaju da vrednuju već uspostavljene formalne i neformalne odnose, što nije dozvoljeno. Upravo iz ovog

razloga, zakonodavac nije omogućio izbor referenci kao jednog od podkriteirijuma za izbor najpovoljnije ponude,

jer bi se na taj način ograničilo tržišno nadmetanje, a na crnogorskom tržištu koje je u fazi razvoja, takvo ponašanje

naručilaca ima posebno štetan uticaj, jer bi umanjivalo broj potencijalnih ponuđača koji žele učestvovati u

javnim nadmetanjima. Uvođenjem referenci kao dodatnog podkriterijuma favorizovao bi se određeni ponuđač i

formalizovao privilegovani položaj koji taj ponuđač ima kod naručioca.

Kada je kriterijum izbora najniže ponuđena cijena, naručilac na osnovu pregleda, ocjene i upoređivanja ponuda,

vrši izbor najpovoljnije ponude ponuđača koji je ponudio najnižu cijenu. Cijena kao kriterijum u praksi se redovno

koristi, bilo kao jedini kriterijum ili kao podkriterijum u okviru kriterijuma ekonomski najpovoljnija ponuda. U

zavisnosti od predmeta nabavke, za izbor najpovoljnije ponude, primjenom kriterijuma ponuđena cijena, kao

osnova za vrednovanje, uzimaju se ponuđene cijene, date od strane ponuđača, čije su ponude ispravne. Maksimalan

broj bodova, po ovom kriterijumu, dodjeljuje se ponuđaču koji je ponudio najnižu cijenu, dok se bodovi ostalim

ponudama, po ovom kriterijumu, dodijeljuju proporcionalno, u odnosu na najniže ponuđenu cijenu.

2.2.2.1 Osnove za obavezno isključenje

ZJN, ne poznaje pojam kriterijuma za kvalifikaciju ponuđača. Kod ograničenog postupka kvalifikaciju definiše kao ocjenu ispunjenosti uslova za učešće. Ipak, analizom odredbi ZJN-a može se reći da kvalifikaciju ponuđača podrazumeva:

1) utvrđivanje ispunjenosti obaveznih uslova za učešće

2) utvrđivanje nepostojanja posebnih osnova za isključenje ponuđača

Pod posebnim osnovima za isključenje podrazumevamo sve one situacije propisane ZJN-om i drugim propisima u kojima je naručilac obavezan (obavezni osnovi za isključenje) ili može (fakultativni osnovi za isključenje) da odbije ponudu određenog ponuđača.

Razlika između ove dve kategorije je u tome kod koga je teret dokazivanja činjenica. Kod utvrđivanja ispunjenosti uslova, teret dokazivanja je na ponuđaču i on je dužan da u svakom postupku dokaže da ispunjava uslove za učešće. Kod utvrđivanja nepostojanja posebnih osnova za isključenje teret

64H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

dokazivanja je na naručiocu, odnosno ponuđač nema obavezu dokazivanja nepostojanja tih osnova nego je naručilac taj koji mora da dokaže njihovo postojanje ukoliko želi da se pozove na njih i da odbije ponudu.

Prilikom definisanja kriterijuma za kvalifikaciju, konkretno uslova za učešće u postupku, naručilac posebno mora da vodi računa da uslove ne propisuje na diskriminatorski način ili da njima neopravdano ograničava konkurenciju u postupku. Takođe, posebno je bitno da obrati pažnju i na to da nije dozvoljeno isti parametar (nrp. stručne reference kao neophodan poslovni kapacitet) koristiti i kao uslov i kao element kriterijuma

Kriterijumi kvalifikacije koji se mogu koristiti u tenderskim procedurama su definisani Zakonom o javnim nabavkama kao obavezni i fakultativni uslovi (kriterijumi) za učešće u postupku javnog nadmetanja. Tako, ponuđač u postupku nadmetanja mora dokazati (obavezni uslovi) da

: U postupku javne nabavke može da učestvuje samo ponuđač koji:

1) je registrovan za obavljanje djelatnosti koja je predmet javne nabavke;

2) ima dozvolu (licencu ili drugi akt) za obavljanje djelatnosti koja je predmet javne nabavke, u skladu sa zakonom;

3) je uredno izvršio sve obaveze po osnovu poreza i doprinosa u skladu sa zakonom, odnosno propisima države u kojoj ima sjedište;

4) u periodu od dvije godine prije objavljivanja poziva za javno nadmetanje, odnosno dostavljanja poziva za nadmetanje nije osuđen za krivično djelo i da mu nije izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti u vezi sa krivičnim djelom.

Uslovi iz stava 1 ovog člana ne odnose se na fizička lica: umjetnike, naučnike i kulturne stvaraoce.

Naručilac u pozivu za javno nadmetanje, pozivu za nadmetanje i tenderskoj dokumentaciji, pored obaveznih uslova za učešće u postupku javne nabavke, može da predvidi da ponuđač mora da dokaže da ispunjava i fakultativne uslove koji se odnose na:

1) ekonomsko-finansijsku sposobnost i/ili

2) stručno-tehničku i kadrovsku osposobljenost.

2.2.2.2 Opcione osnove za isključenje

Direktive o javnom sektoru utvrđuju osnove u kojima naručilac može da isključi privrednog subjekta iz učešća. Direktiva o posebnim sektorima upućuje na ove kriterijume kao ilustrativne – poseban sektor može da preduzme fleksibilniji pristup i da uključi druge kriterijume za izbor pod uslovom da su oni utvrđeni unaprijed i usaglašeni sa opštim zahtjevima objektivnosti i nediskriminacije.

n Opšta pogodnost

Privredni subjekt može biti isključen iz učešća u ugovoru u slučaju da (je) taj privredni subjekt:

(a) bankrotira ili ode u likvidaciju, kada njegovim poslovima upravlja sud, kada

65H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

je on ušao u aranžman sa poveriocima, kada je prekinuo poslovne aktivnosti ili je u bilo kojoj analognoj situaciji koja proizilazi iz sličnog postupka u skladu sa nacionalnim zakonima i uredbama;

(b) postane predmetom postupka za proglašenje bankrota, izdavanje naloga za prisilnu likvidaciju ili sudsku upravu, ili dogovora sa povjeriocima ili drugog sličnog postupka u skladu sa nacionalnim zakonima i uredbama;

(c) proglašen krivim za bilo kakvu povredu u vezi njegovog profesionalnog ponašanja, presudom koja ima status presuđene stvari (res judicata) u skladu sa pravnim odredbama zemlje;

(d) kriv za ozbiljno neprofesionalno ponašanje, dokazano bilo kojim sredstvima koja su naručioci u stanju da pokažu;

(e) nije ispunio obaveze u odnosu na plaćanje doprinosa za socijalnu zaštitu u skladu sa pravnim odredbama države u kojoj je formiran kao subjekt ili sa odredbama države naručioca;

(f) nije ispunio obaveze u odnosu na plaćanje poreza u skladu sa pravnim odredbama države u kojoj je formiran ili sa odredbama države naručioca;

(g) kriv za ozbiljno lažno predstavljanje prilikom davanja informacija koje se zahtjevaju u skladu sa ovim odjeljkom ili ukoliko nije dostavio tražene informacije.

Naručioci moraju da prihvate određene dokumente kao dovoljne dokaze gore navedenih kriterijuma. U slučaju kriterijuma pomenutih u gore navedenim rubrikama (a), (b) i (c), dovoljan dokaz će biti pribavljanje izvoda iz „sudske evidencije“ privrednog subjekta. U slučaju da države članice nemaju sistem za izdavanje takvih dokumenata, biće dovoljno da se podnese ekvivalentan dokument izdat od strane nadležnog sudskog ili upravnog organa u državi porijekla ili državi iz koje dolazi izvođač, kojim se pokazuje da su ovi zahtjevi ispunjeni. U slučaju gore navedenih tačaka (e) i (f), biće dovoljno da se podnese uvjerenje izdato od strane nadležnog organa koji je imenovala predmetna država članica. Kao što je već objašnjeno, u slučajevima lažnog prikazivanja predviđenog u (g) konkretne forme dokaza nisu propisane.

U slučaju da predmetna država članica ne izdaje takve dokumente ili uvjerenja, ona mogu biti zamjenjena izjavom pod zakletvom (ili u državama članicama gdje nema odredaba o izjavi pod zakletvom, svečanom izjavom), koju predmetno lice daje ispred sudskog ili upravnog organa, notara ili nadležnog stručnog ili trgovinskog tijela, u zemlji porijekla ili zemlji iz koje dolazi osoba. Države članice imaju obavezu da imenuju organe i tijela nadležne za izdavanje ovih dokumenata, uvjerenja i izjava i, ne dovodeći u pitanje zakon o zaštiti podataka, informišu Komisiju o njihovom identitetu.

Da bi dokazali svoju opštu pogodnost i komercijalni položaj, od privrednih subjekata može da se zahtjeva da dokažu svoj upis u relevantan stručan i trgovinski registar u

svojoj rezidentnoj državi članici, u skladu sa zakonima te države.

U skladu sa Zakonom o javnim nabavkama CG, ponuđač je dužan da ispunjava obavezne i fakultativne uslove

u trenutku otvaranja ponude, odnosno prijave. Ako naručilac zahtijeva dokaze o kvalitetu (sertifikate, odnosno

66H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

licence i druge dokaze o ispunjavanju kvaliteta), dužan je da, u skladu sa zakonom, kao ekvivalentne, prihvati dokaze

izdate od ovlašćenih organa država članica Evropske Unije ili drugih država.Naručilac je dužan da prihvati dokaz o

kvalitetu u drugom obliku, ako ponuđač pruži dokaz o tome da nema mogućnost ili pravo na traženje dokaza iz

stava 1 ovog člana.cAko ponuđač ima sjedište u drugoj državi, dokumentacija za dokazivanje uslova iz čl. 65 i 67

(obavezni i fakultativni dokazi) ovog zakona mora da bude ovjerena od strane nadležnog organa države u kojoj

ponuđač ima sjedište (upravnog ili sudskog organa, odnosno privredne komore) ili ambasade te države u Crnoj Gori.

n Ekonomski i finansijski položaj

Kao opšte pravilo, dokazi o odgovarajućem položaju mogu se obezbjediti jednim ili više:

(a) odgovarajućih izvoda iz banke ili, ako je potrebno, dokaza relevantnog osiguranja za obeštećenje od profesionalnog rizika;

(b) bilansa stanja ili izvoda iz bilansa stanja, u slučaju da se zakonima države u kojoj je privredni subjekt registrovan traži objavljivanje bilansa stanja;

(c) izjava o ukupnom obrtu preduzeća i, ako je potrebno, obrtu u oblasti obuhvaćenoj ugovorom za maksimum tri poslednje dostupne finansijske godine zavisno od datuma kada je osnovano preduzeće ili kada je privredni subjekt počeo da trguje ukoliko su dostupne informacije o ovim obrtima.

Nadležni subjekti za dodjelu ugovora moraju u oglasu o javnoj nabavci ili pozivu za dostavljanje ponuda navesti koje od ovih referenci su izabrali i koje druge reference, osim pomenutih pod (a), (b) ili (c), treba dostaviti. Međutim, od naručioca zavisi da li će odrediti značajni nivo potrebnog finansijskog i ekonomskog položaja.

n Tehnička i/ili stručna sposobnost

Direktive utvrđuju načine kojima će se ocjenjivati i ispitivati tehničke i/ili profesionalne sposobnosti privrednih subjekata. Navedene reference samo utvrđuju dokaze koje treba pribaviti; naručilac treba da odredi nivoe tehničke i/ili stručne sposobnosti koja će se tražiti od privrednih subjekata.

Dokazi tehničke sposobnosti privrednih subjekata se mogu dostaviti putem jednog ili više navedenih načina u skladu sa prirodom, količinom ili važnošću, kao i korišćenjem radova, nabavki roba ili usluga. Naručilac mora u obavještenju ili pozivu za javnu nabavku da navede koje reference želi da dobije. Reference nabrojane u Direktivi su:

Samo u slučaju radova:

n spisak radova izvršenih u poslednjih pet godina, zajedno sa uvjerenjima o zadovoljavajućem izvršenju većine značajnih radova. Ova uvjerenja treba da ukazuju na vrijednost, datum i mjesto radova, kao i da preciziraju da li su oni izvršeni prema pravilima trgovine i da li su pravilno završeni. Ako je potrebno, nadležni organ direktno podnosi ova uvjerenja naručiocu.

67H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

U slučaju radova i usluga:

n obrazovne i stručne kvalifikacije pružaoca usluga ili izvođača i/ili kvalifikacije rukovodećeg kadra preduzeća i, posebno, kvalifikacije jednog ili više lica odgovornih za pružanje usluga ili upravljanje radom;

n za ugovore o javnim radovima i ugovore o javnim uslugama, i samo u odgovarajućim slučajevima, navođenje mjera upravljanja zaštitom životne sredine koje će privredni subjekt moći da primjeni kad izvršava ugovor;

n izjava o prosječnoj godišnjoj radnoj snazi davaoca usluga ili izvođača i broj osoba upravnog personala u tri poslednje godine;

n izjava o alatu, postrojenju ili tehničkoj opremi koja je dostupna pružaocu usluga ili izvođaču za izvršenje ugovora;

n navođenje djela ugovora u odnosu na koji pružalac usluga eventualno namjerava da zaključi podugovor.

U slučaju nabavki roba i usluga:

n spisak glavnih isporuka koje su izvršene ili glavnih usluga koje su pružene u poslednje tri godine, zajedno sa iznosima, datumima i primaocima, bez razlike da li se radi o javnim ili privatnim. Dokaz isporuka i obezbjeđenih usluga se daje:

u slučaju kada je primalac bio naručilac, u obliku uvjerenja izdatih ili potpisanih od strane nadležnog organa;

u slučaju kada je primalac bio privatni kupac, uvjerenjem kupca ili, u njegovom nedostatku, jednostavno izjavom privrednog subjekta;

n opis tehničkih objekata i mjera koje dobavljač ili pružalac usluga koristi da bi obezbjedio kvalitet i objekata za proučavanje i istraživanje preduzeća;

n u slučaju kada su proizvodi ili usluge koje treba da se daju složene ili, izuzetno, kada se zahtjevaju u posebnu svrhu, provjera sprovedena od strane naručilaca ili u njihovo ime od strane nadležnog zvaničnog tijela države u kojoj je registrovan dobavljač ili pružalac usluga, u zavisnosti od sporazuma toga tijela o proizvodnim kapacitetima dobavljača ili tehničkim kapacitetima pružaoca usluga i, ukoliko je potrebno, o sredstvima proučavanja i istraživanja koji su mu dostupni i mjera kontrole kvaliteta koje će sprovesti.

U slučaju proizvoda koje je potrebno isporučiti:

68H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

n primjerci, opisi i/ili fotografije čija se autentičnost mora potvrditi ukoliko to zahtjeva naručilac;

n uvjerenja data od strane zvaničnih instituta ili agencija za kontrolu kvaliteta potvrđene stručnosti, kojim se potvrđuje usaglašenost jasno identifikovanih proizvoda upućivanjem na

specifikacije ili standarde.

U slučaju svih ugovora:

n navođenje uključenih tehničara ili tehničkih tijela, bez razlike da li direktno pripadaju preduzeću

privrednog subjekta ili ne, a posebno onih koji su odgovorni za kontrolu kvaliteta i, u slučaju ugovora o

javnim radovima, onih koje izvođač može da pozove da bi izvršio posao.

U slučaju usluga posjete lokacije i instalacije:

n u postupcima dodjeljivanja javnih ugovora koji kao predmet imaju nabavku roba koja zahtjeva posjetu

lokacije ili radove na instalaciji, pružanje usluga i/ili izvršenje radova, sposobnost privrednih subjekata da

pruže usluge ili postave instalaciju ili da izvrše radove može se posebno ocjenjivati u odnosu na njihove

vještine, efikasnost, iskustvo i pouzdanost.

2.2.2.3 Zvanični spiskovi i registrovani privredni subjekti

Veliki broj država i naručilaca vodi zvanične spiskove ili, što je još uobičajenije, sisteme registracije. Direktiva o javnom

sektoru predviđa da države članice mogu da uvedu zvanične spiskove odobrenih izvođača, dobavljača ili pružaoca

usluga, ili potvrde od strane tijela za sertifikaciju osnovanih u javnom ili privatnom pravu i, u slučaju da to urade,

obavezne su da informišu Komisiju i druge države članice o adresi tijela kome treba da se šalju prijave.

Neregistrovanje u spisak samo po sebi ne predstavlja konstatovanu ili legitimnu osnovu za isključenje. Od naručilaca

se uvek zahtjeva da potvrde ekvivalentne sertifikate tijela osnovanih u drugim državama članicama, a takođe imaju

obavezu da prihvataju i druga ekvivalentna dokazna sredstva. Direktiva dozvoljava da se registrovanje u zvaničnim

spiskovima u državi članici koja je država porijekla privrednog subjekta koristi da bi se obezbjedila pretpostavka

pogodnosti u državi članici domaćinu u odnosu na one kriterijume o pogodnosti koji su im zajednički.

Od država članica koje uvode i vode zvanične spiskove priznatih izvođača (dobavljača ili pružaoca usluga) se zahtjeva

da ih prilagode odredbama Direktive, odnosno u odnosu na određene kriterijume u vezi privrednog i finansijskog

položaja i sposobnosti privrednog subjekta oni moraju biti jednaki spiskovima opisanim ovdje. Kako ovi spiskovi ne bi

bili zatvoreni ili ne bi stvarali smetnju učešću u postupku dodjele ugovora, privredni subjektI mogu u bilo koje vrijeme

da podnesu zahtjev da budu registrovani u zvaničan spisak ili da im se izda potvrda. Pri tome, o odluci organa koji

sastavlja spisak ili nadležnog tijela za sertifikaciju moraju biti obavješteni u razumno kratkom roku.

Prilikom podnošenja ponuda u okviru javne nabavke, privredni subjekti koji se pojavljuju na takvim

spiskovima ili imaju odgovarajuće potvrde mogu naručiocu koji je izdao poziv za učešće u nabavci da

podnesu potvrdu o registraciji izdatu od nadležnog organa ili potvrdu izdatu od nadležnog tijela za

sertifikaciju da bi zadovoljili kriterijume za kvalifikaciju, barem kada su ti kriterijumi uzeti u obzir u procesu

registracije. Ta potvrda će stvoriti pretpostavku o pogodnosti u odnosu na privredne subjekte osnovane

u državi članici koja vodi zvanični spisak. Ova potvrđena registracija u zvaničnom spisku države članice

ili potvrda koju je izdalo tijelo za sertifikaciju za naručioce druge države članice predstavlja pretpostavku

pogodnosti koja odgovara klasifikaciji registracije izvođača, dobavljača ili pružaoca usluga samo u odnosu

na određene kriterijume opisane u ovom poglavlju.

69H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

2.2.2.4 Sistem kvalifikacije (odnosi se samo na posebne sektore)

Direktiva koja se odnosi na posebne sektore eksplicitno dozvoljava naručiocima utvrđivanje i vođenje

sistema kvalifikovanosti privrednih subjekata, koji takođe može da uključi klasifikaciju tako da kvalifikovani

privredni subjekti mogu biti podjeljeni u kategorije prema vrsti ugovora za koji je kvalifikacija važeća.

Jedna od ključnih karakteristika sistema kvalifikacijei predviđenog Direktivom je da on sam po sebi može

da se koristi kao poziv za konkurs. Svrha i korist ovoga je da se naručiocu omogući da izbegne uobičajena

pravila oglašavanja i direktno sa svog spiska kvalifikovanih privrednih subjekata izabere kandidate koje želi

da pozove na učešće u postupku javne nabavke u skladu sa restriktivnim ili pregovaračkim postupkom.

Sistemom kvalifikacije se mora rukovoditi na osnovu ciljnih kriterijuma i posebnih pravila za kvalifikovanost

koja će utvrditi naručilac, a ti kriterijumi i pravila kvalifikacije moraju na zahtjev biti stavljeni na raspolaganje

privrednim subjektima. U slučaju ažuriranja, ažurirani kriterijumi i pravila se moraju poslati zainteresovanim

privrednim subjektima.

2.3 TEHNIČKE SPECIFIKACIJE

2.3.1 Dozvoljene specifikacije

Da bi se obezbjedio jednaki tretman, Direktiva utvrđuje seriju opcija za korišćenje tehničkih specifikacija od strane

naručilaca. Međutim, opcije ne smiju dovoditi u pitanje obavezna nacionalna tehnička pravila, u mjeri u kojoj su ona

usaglašena sa pravom Zajednice.

U skladu sa Zakonom o javnim nabavkama CG, Tehničke karakteristike ili specifikacije su, u skladu sa predmetom javne nabavke,

obavezni dio tenderske dokumentacije. Naručilac određuje tehničke karakteristike ili specifikacije:1) u skladu sa tehničkim

propisom;2) sa pozivom na standarde koji se primjenjuju u Crnoj Gori i koji su usaglašeni sa evropskim standardima, a kada

takvih tehničkih propisa i standarda nema, naručilac se poziva na evropske standarde ili međunarodno priznate standarde,

tehničke propise ili norme;3) kao potrebne funkcionalne karakteristike ili zahtjeve za izvršenje ugovora, koji moraju da budu

precizni i jasni kako da ponuđači na osnovu njih pripreme svoje ponude.Prilikom određivanja tehničkih karakteristika ili

specifikacija u tenderskoj dokumentaciji naručilac je dužan da, u skladu sa zakonom, propiše obaveznu primjenu tehničkih

standarda za pristupačnost lica sa invaliditetom.Tehničkim karakteristikama ili specifikacijama, u skladu sa tehničkim propisima,

određuje se oblik tehničko tehnoloških prednosti ili funkcionalnih karakteristika koje uključuju ili mogu da uključe upravljanje

zaštitom životne sredine, zahtjeve energetske efikasnosti i socijalne zahtjeve.U odnosu na zahtjeve za tehničke karakteristike ili

specifikacije utvrđene tenderskom dokumentacijom ponuđači mogu ponuditi ekvivalentna rješenja zahtjevima iz standarda

uz podnošenje dokaza o ekvivalentnosti. Naručilac ne smije da u tenderskoj dokumentaciji koristi ili se poziva na tehničke

karakteristike ili specifikacije, robni znak, patent ili tip, ni posebno porijeklo ili proizvodnju koje označavaju robe, usluge ili radove,

ako bi takvim označavanjem dao prednost određenom ponuđaču ili bi mogao neopravdano da isključi ostale ponuđače.Kada

naručilac ne može u tenderskoj dokumentaciji da opiše predmet javne nabavke, na način kojim se obezbjeđuje da karakteristike

ili specifikacije budu razumljive ponuđačima, može navesti elemente kao što je robni znak, patent, tip ili proizvođač, pod

uslovom da takav navod bude praćen riječima “ili ekvivalentno”. Tehničkim karakteristikama ili specifikacijama određuju se

uslovi i zahtjevi u pogledu kvaliteta, performansi, sigurnosti i dimenzija robe, odnosno usluga, radi obezbjeđivanja kvaliteta,

terminologije, oznaka, testiranja i metoda testiranja, pakovanja, obilježavanja i etiketiranja.U slučaju nabavke građevinskih

radova tehničke karakteristike ili specifikacije mogu da sadrže i propise o nacrtima i obračunu troškova, probi, stručnom nadzoru

i uslovima preuzimanja, kao i o tehnici ili metodama gradnje.

Naručioci su slobodni da navode svoje uslove putem zahtjeva o proizvodnji, naime zahtjeva koji se odnose na

uspešnost izvršenja posla ili funkcionalne karakteristike proizvoda i usluga koje treba obezbjediti.

U skladu sa obaveznim nacionalnim tehničkim propisima usaglašenim sa EZ, tehničke specifikacije se moraju formulisati na

jedan ili dva glavna načina:

n upućujući na određene specifikacije, ili

70H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

n upućujući na uspješnost izvršenja posla ili funkcionalne zahtjeve.

2.3.2 Zabranjena upućivanja

Osim ako nije opravdano predmetom ugovora, Direktiva zabranjuje da se u tehničkim specifikacijama upućuje na

posebnu proizvodnju ili izvor, ili poseban proces, robnu marku, patent, vrstu ili posebno porijeklo ili proizvodnju. Pored

zabrane identifikovanja konkretnih proizvoda, ovim se sprječava i zahtjev za korišćenje određenih procesa, posebno u

slučaju kada oni nisu drugačije zaštićeni pravima na intelektualnu svojinu.

U svakom slučaju takva upućivanja će biti dozvoljena izuzetno, u slučaju kada upućivanjem na navedene standarde

i specifikacije ili uspješno izvršenje posla ili funkcionalne karakteristike nije moguć dovoljno precizan i razumljiv opis

predmeta ugovora. Uvjek kada se koristi bilo kakvo konkretno i opravdano upućivanje na posebnu proizvodnju ili izvor,

ili poseban proces, robnu marku, patent, vrstu ili posebno porijeklo ili proizvodnju, ono mora biti praćeno riječima „ili

ekvivalentno“.

2.3.4 Socijalni i ekološki zahtjevi

Nova Direktiva prvi put eksplicitno predviđa društvene i ekološke aspekte koje treba uzeti u obzir u procesu nabavke.

To se između ostalog odnosi na tehničke specifikacije, i postoji nekoliko mogućnosti za utvrđivanje zahtjeva sa ciljem

postizanja nivoa zelene ili društveno odgovorne javne nabavke. Od ključnog značaja je da Direktiva omogućava da

se ekološki aspekti uzmu u obzir u fazi proizvodnje, a ne samo u fazi potrošnje. Takođe, direktive jasno upućuju na

korišćenje eko-oznaka.

2.3.4 Varijante

Ponude koje nisu u saglasnosti sa tehničkim zahtjevima naručioca su neusaglašene i redovno se odbijaju. Naime,

dokazivo je da se one moraju odbiti zbog toga što bi prihvatanje neusaglašene ponude značilo povredu načela

jednakog tretmana: prihvatanje ponude koja nije usaglašena narušava „polje za igru“ i stavlja u nepovoljnu situaciju

one privredne subjekte koji su se potrudili da ispune navedene zahtjeve. Ipak, postoje okolnosti kada je korisno da se

ponude prihvate na osnovu alternativnih načina ispunjavanja navedenih zahtjeva. One se nazivaju varijantama, ali nisu

uvjek prihvatljive za naručioca.

Direktivama se od naručilaca zahtjeva da u konkursnoj dokumentaciji navedu da li su dozvoljene varijante. Varijante

neće biti odobrene bez takvog navoda. Varijante se odobravaju samo u slučaju kada se kao kriterijum za dodjelu

ugovora koristi kriterijum ekonomski najpovoljnije ponude i, u slučaju kada naručioci odobre varijante, oni u konkursnoj

dokumentaciji moraju navesti minimalne zahtjeve koje bi te varijante trebalo da ispune kao i posebne zahtjeve za

njihovo podnošenje. Razmatraju se samo one varijante koje zadovoljavaju minimalne zahtjeve koje su utvrdili naručioci.

2.4 KRITERIJUMI ZA DODJELU UGOVORA

Prilikom dodjele ugovora naručioci imaju izbor između dva kriterijuma za dodjeljivanje:

n najniža cijena; ili

n ekonomski najpovoljnija ponuda.

Ukoliko se ne napravi jasan izbor, kriterijum koji će se primjeniti će biti najniža cijena.

Izbor ekonomski najpovoljnije ponude će se izvršiti na osnovu serije kriterijuma povezanih sa predmetom ugovora koju

su naručioci izabrali. Direktive nude neiscrpan spisak primjera vrsta kriterijuma koje se mogu koristiti. One uključuju:

n kvalitet,

n cijenu,

n tehničke kvalitete,

n estetske i funkcionalne karakteristike,

71H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

n ekološke karakteristike (uvedene novim direktivama, čime se omogućava korišćenje neekonomskih

kriterijuma),

n tekuće troškove,

n ekonomičnost,

n post-prodajno servisiranje i tehničku pomoć,

n datum isporuke ili završavanja,

n obaveze u pogledu rezervnih djelova i

n bezbjednost nabavke.

Kada se dodjela zasniva na ekonomski najpovoljnijoj ponudi, naručilac mora u oglasu o javnoj nabavci ili konkursnoj

dokumentaciji da navede relativnu vrijednost koju daje svakom od kriterijuma izabranih za utvrđivanje ekonomski najpovoljnije

ponude. Te vrijednosti mogu biti izražene predviđanjem opsega sa odgovarajućim maksimalnim rasponom. U slučaju kada

prema mišljenju naručioca nije moguće utvrditi relativnu vrijednost iz razloga koji se mogu dokazati, naručilac mora da ukaže

na kriterijume prema silaznom redosledu značaja.

U slučaju kada određena ponuda izgleda neuobičajeno niska, naručilac može da je odbije ali samo nakon što je

pismenim putem zatražio detalje o sastavnim elementima ponude koje smatra relevantnim. On mora da provjeri te

elemente i da uzme u obzir objašnjenja koja je dobio.

72H-

ODJELJAK

2Narativni dio


MODUL

H


DIO

POGLAVLJE H 4“POSTIZANJE PRAVEDNOG I JEDNAKOG UČEŠĆA ”OPŠTA PITANJA

Pitanje 1 (preuzeto iz Modula C5, vježba 3 Navedite ključne principe koji važe za upotrebu kriterijuma za

dodjelu kod socijalnih pitanja I pitanja očuvanja životne sredine(tip br. 3)Odgovori Veza sa

predmetom javne nabavke ugovora Precizno I objektivno mjerljiv Prethodno je oglašen

moraju poštivati načela prava zajednice, posebno jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti

Tačan odgovor Veza sa predmetom javne nabavke ugovora Precizno I objektivno mjerljiv

Prethodno je oglašen moraju poštivati načela prava zajednice, posebno jednakog tretmana,

nediskriminacije i transparentnosti


Pitanje 2 (preuzeto iz Modula C.5.5 Pitanje br. 9) Po pravilima za nabavku EU, da li naručilac može da

upotrijebi odredbe o povlasticama za lokalne ili regionalne ponude koje favorizuju lokalne proizvođače.

(tip br. 1). Odgovori tačno netačno Tačan odgovor tačno netačno

Povratne informacije za tačan odgovor Lokalno cjenovne sklonosti i regionalne preferencije su u

suprotnosti s Ugovorom načelo jednakog tretmana (vidjeti Module H 4.2)

Pitanje 3 (preuzeto iz Modula C.5.5 Pitanje br. 9) Po pravilima za nabavku Crne Gore, da li

naručilac može da upotrijebi odredbe o povlasticama za domaće ponude koje favorizuju ldomaće

proizvođače. (tip br. 1)

Odgovori tačno netačno

Tačan odgovor netačno

Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H 4.2

Pitanje 4 (preuzeto iz Modula C5, vježba 3 Zakonom o javnim nabavkama CG su predviđeni

socijalni I ekološki kriterijume. (tip br. 1) odgovori tačno netačno

Tačan odgovor netačno. Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H 4.2

Pitanje 5 (preuzeto iz Modula E.3.3 ODJELJAK 3 VJEŽBA) Referenca ponuđača može biti kriterijum

odnosno podkriterijum u postupku javne nabavke? tip br. 1) Odgovori tačno netačno

Tačan odgovor netačno Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H 4.2

Pitanje 6 (preuzeto iz E.3.3) DA LI SE PRETHODNO iskustvo u nabavci npr. Štampača, radi potpune

sigurnosti, može tražiti kao obavezan uslov u javnoj nabavci? (tIP BR.1)

Odgovori tačno netačno Tačan odgovor netačno

Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti Modul H 4.2

H


Koji postupci se primjenjuju?

5

73H-

Odjeljak 1: Uvod 74


MODUL DIO

74 H-

ODJELJAK

1


MODUL

H

DIO

5Koji postupci se primenjuju?

ODJELJAK 1 UVOD

1.1 CILJEVI

Ciljevi ovog poglavlja su razmatranje, objašnjavanje i razumjevanje:

1. različitih vrsta postupaka koji se primjenjuju;

2. načina i uslova pod kojima se oni mogu koristiti;

3. pravila objavljivanja i oglašavanja;

4. minimalnih vremenskih rokova kojih se naručioci moraju pridržavati;

5. informacija koje naručioci moraju saopštiti uspješnim privrednim subjektima.

1.2 VAŽNA PITANJA


n suštinske garancije koje su omogućene proceduralnim pravilima

n razlozi zbog kojih naručioci mogu opravdano odstupiti od „standardnih“ postupaka

n odluke naručilaca koje mogu uticati na privredne subjekte;

n način na koji privredni subjekti učestvuju u svakom postupku

n kako privredni subjekti mogu da saznaju o ugovorima u EU

n prava privrednih subjekata da im se kaže zašto nisu bili uspješni


n priroda svakog postupka

n uslovi koji važe za izuzetne postupke

n uslovi učešća privrednih subjekata u svakom od ovih postupaka

n usaglašenost sa obavezama koje se nameću naručiocima sa aspekta postupka, izbora momenta, objavljivanja i dostavljanja informacija

1.31.4 RELEVANTNOST

Ove informacije su posebno značajne da bi se razumjelo kako naći javne nabavke koje će biti od interesa i utvrditi šta treba da se uradi da bi se konkurisalo. Ovaj modul će pomoći privrednim subjektima da shvate koje postupke mogu primjenjivati i kada; koji su vjerovatni uslovi učešća; i šta oni mogu da urade da bi identifikovali zašto su možda bili neuspješni.


Može biti korisno imati pri ruci primjerke obavještenja o dodjeli ugovora koja se moraju objaviti u Službenom listu EU.

75 H-


MODUL

H

DIO

5

SECTION

Koji postupci se primenjuju?

ODJELJAK

1Uvod

Postupak javne nabavke određuje se prema procijenjenoj vrijednosti javne nabavke koja se razvrstava u sljedeće

vrijednosne razrede, i to:- I vrijednosni razred - za javnu nabavku čija je procijenjena vrijednost do 5.000 EUR-a,

sprovodi se postupak neposrednog sporazuma. Navedeni postupak se ne objavljuje na portal javnih nabavki;

- II vrijednosni razred - za javnu nabavku čija procijenjena vrijednost iznosi preko 5.000 EURa do 25.000 EUR-a za

nabavku roba i usluga, odnosno preko 5.000 EUR-a do 50.000 EUR-a za ustupanje izvođenja radova, sprovodi se

postupak šopinga, na osnovu zahtjeva za dostavljanje ponuda koji se objavljuje na portalu javnih nabavki.;

- III vrijednosni razred - za javnu nabavku čija procijenjena vrijednost iznosi preko 25.000 EUR-a za nabavku roba i

usluga, odnosno preko 50.000 EUR-a za ustupanje izvođenja radova, sprovode se postupci:

1) otvoreni postupak- objavljivanje Poziva za otvoreni postupak javne nabavke na portalu javnih nabavki;2)

ograničeni postupak - objavljivanje Poziva za prekvalifikaciju u I fazi ograničenog postupka na portalu javnih

nabavki;3) pregovarački postupak sa prethodnim objavljivanjem poziva za javno nadmetanje – objavljivanje poziva

za javno nadmetanje pregovaranjem ;4) pregovarački postupak bez prethodnog objavljivanja poziva za javno

nadmetanje - poziv koji naručilac dostavlja neposredno ponuđačima za dostavljanje ponuda u postupku javne

nabavke i koji se ne objavljuje na portalu javnih nabavki, ;5) okvirni sporazum - objavljivanje Poziva za otvoreni

postupak javne nabavke na portalu javnih nabavki sa opcijom primjene okvirnog sporazuma ;6) konsultantska

usluga - je poziv koji naručilac dostavlja neposredno ponuđačima za dostavljanje ponuda u postupku javne

nabavke i koji se ne objavljuje na portalu javnih nabavki,;7) konkurs – objavljivanje Poziva za javno nadmetanje

putem konkursa.

Naručilac je dužan da na portalu javnih nabavki objavi:plana javnih nabavki,poziva za javno nadmetanje - Poziv

za otvoreni postupak javne nabavke, Poziv za prekvalifikaciju u I fazi ograničenog postupka javne nabavke,

Poziv u pregovaračkom postupku sa prethodnim objavljivanjem poziva za javno nadmetanje, Poziv za javno

nadmetanje putem konkursa, Zahtjev za dostavljanje ponuda šopingom – nabavka male vrijednosti , odluke o

kvalifikaciji kandidata, odluke o izboru najpovoljnije ponude, odluke o obustavi postupka javne nabavke, odluke o

poništavanju postupka javne nabavke, ugovora o javnoj nabavci,izmjene, odnosno dopune plana, poziva, odluke

i ugovora, kao i preduzimanjem drugih radnji i mjera.Obaveza objavljivanja je značajna sa aspekta obezbjeđivanja

zaštite prava ponuđača i j avnog interesa, j er sva lica koja imaju aktivnu legitimaciju, imaju pravo da u roku od

deset od dana objavljivanja poziva za javno nadmetanje, odluke ponuđača itd.pokrenu postupak za zaštitu svojih

prava, podnošenjem žalbe Državnoj komisiji.Objavljivanje se vrši prema sadržaju, formi i obrascu za naznačene

odluke, a koji su utvrđeni standardnim obrascimaobjavljenim u Službenom listu Crne Gore.

Objavljivanje ne proizvodi troškove objavljivanja.

76 H-

ODJELJAK

2


MODUL

H

DIO

5Koji postupci se primenjuju?


2.1 UVOD

Vaša prava kao ponuđača su zaštićena direktivama kojima se utvrđuju postupci, kojih se moraju pridržavati svi naručioci u skladu sa pravilima o nabavkama. Svrha direktiva je da obezbjede da se svim ponuđačima iz EU dâ pravedan i jednaki tretman u javnim nabavkama na cijeloj teritoriji EU i da se naručiocima nametnu određene obaveze.

U Djelu 1 opisana su opšta načela koja se moraju poštovati i kojima se garantuju vaša prava. U praksi, ona su pretočena u postupke koji se mogu smatrati konkretnim izrazom ovih prava. Postupci koje naručioci moraju primjenjivati sadrže detaljne podatke o metodama koje će koristiti, uslovima objavljivanja koje moraju koristiti i minimalnim vremenskim rokovima kojih se moraju pridržavati. Cilj je da se obezbjedi pravna sigurnost putem primjene transparentnih i doslednih postupaka, kojim se svim ponuđačima daju jednake i ravnopravne mogućnosti učešća.

Kao i sa drugim aspektima direktiva, ovi postupci predstavljaju minimum garancija koje vi, kao ponuđači, posjedujete. Bez obzira na to kako su formulisani nacionalni propisi, ovi postupci se moraju primjenjivati.

2.2 OPŠTI PLAN

Pravila o postupcima oglašavanja i dodjele ugovora su slična u javnom i posebnim sektorima. Međutim, s obzirom na posebne karakteristike posebnih sektora, pretpostavka u korist otvorenih ili restriktivnih postupaka nabavke koja se može naći u slučaju klasičnog sektora je zamjenjena fleksibilnijim pristupom, i naručiocima u posebnim sektorima dozvoljava slobodan izbor u odnosu na postupke koje će koristiti. Takođe, nove direktive o klasičnom sektoru uvode novi postupak konkurentnog dijaloga, koji nije moguć u posebnim sektorima. Slično tome Direktiva koja se odnosi na posebne sektore predviđa sistem kvalifikacija koji nije eksplicitno predviđen u klasičnom sektoru.

Obe direktive, o klasičnom i posebnim sektorima, takođe su ažurirane u odnosu na korišćenje tehnologije tako da se komunikacije sada mogu vršiti elektronskim putem, što zahvaljujući bržim i efikasnijim sredstvima komunikacije koja se koriste ima značajne posledice u odnosu na primjenjive vremenske rokove. Mogućnosti koje otvara savremena elektronska tehnologija su takođe dovele do stvaranja dva nova instrumenta, a to su dinamički sistemi kupovine i elektronske aukcije.

Tri primarna postupka koja su nasleđena iz prethodnih direktiva su:

n „otvoreni postupci“ gde ponude mogu da podnose svi zainteresovani izvođači, dobavljači ili pružaoci usluga;

n „restriktivni postupci“ gde ponude mogu da podnose samo oni izvođači, dobavljači ili pružaoci usluga koje je naručilac pozvao; i

n „pregovarački postupci“ gde se naručioci konsultuju sa izvođačima, dobavljačima ili pružaocima usluga izabranim prema njihovom nahođenju i sa jednim ili više njih pregovaraju o uslovima ugovora.

77 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

Kao i u javnom sektoru, nove direktive takođe zadržavaju postupak dodjele ugovora za

n„konkurse za nacrte“ - gdje naručioci kupuju plan ili projekat izabran od strane žirija nakon objavljivanja konkursa sa ili bez dodjele nagrada.

Sada eksplicitnim upućivanjem na okvirne ugovore u javnom sektoru, Direktiva o klasičnom sektoru uvela je poseban postupak za dodjelu okvirnih ugovora:

n „postupak okvirnog sporazuma“ - gde jedan ili više naručilaca i jedan ili više privrednih subjekata mogu da zaključe sporazum za utvrđivanje uslova kojima se regulišu ugovori koji će se dodjeljivati u datom periodu, tačnije u odnosu na cijenu i, ako je potrebno, predviđenu količinu.

Novom Direktivom o javnom sektoru je takođe uveden nov i poseban postupak (koji nije dostupan u posebnim sektorima), koji predviđa postupak u dvije faze, poznat kao:

n „konkurentni dijalog“ - gdje privredni subjekt može da zahtjeva da učestvuje u postupku u kom naručilac sprovodi dijalog sa kandidatima primljenim za taj postupak, sa ciljem razvoja jedne ili više odgovarajućih alternativa kojima bi mogli da se ispune zahtjevi, a na osnovu kojih se izabrani kandidati pozivaju da podnesu ponude.

Obuhvatajući razvoje iz oblasti informacione tehnologije, direktive sada predviđaju i nove alate, koji uglavnom imaju elektronsku formu. To su:

n „dinamički sistemi kupovine“ - gdje naručioci za svoje uobičajene nabavke u potpunosti mogu da koriste elektronski postupak, čije karakteristike kao opšte dostupnog na tržištu zadovoljavaju zahtjeve naručioca koji je vremenski ograničen i otvoren u cijelom periodu svoje važnosti u odnosu na sve privredne subjekte koji zadovoljavaju kriterijume za izbor i koji su podneli indikativnu ponudu usaglašenu sa specifikacijama;

n „elektronske licitacije“ - gdje naručioci mogu da vrše nabavke putem licitacije ponovnim procesom koji uključuje elektronski uređaj za predstavljanje novih cijena revidiranih sa smanjenjem, i/ili novih vrijednosti u odnosu na određene elemente ponuda koji nastaje nakon prvobitne potpune ocjene ponuda, omogućavajući njihovo rangiranje uz pomoć automatskih metoda ocjenjivanja.

Privredni subjekti koji podnose ponude se nazivaju „ponuđačima“. Privredni subjekti koji traže poziv da učestvuju u restriktivnom ili pregovaračkom postupku, ili u konkurentnom dijalogu nazivaju se „kandidatima“.

78 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

2.3 DOSTUPNI POSTUPCI

U ovom odjeljku se razmatraju specifične karakteristike svakog pojedinačnog postupka a zatim i opšti proceduralni uslovi koje nameću direktive.

Opšte načelo u posebnim sektorima je da naručioci imaju slobodan izbor između otvorenog, restriktivnog ili pregovaračkog postupka, pod uslovom da je putem odgovarajućeg oglasa objavljen poziv za nadmetanje.

Ipak, pregovarački postupak se može koristiti bez prethodnog poziva za učešće u postupku javne nabavke, u seriji slučajeva koji odslikavaju slučajeve iz klasičnog sektora koje ćemo razmotriti u nastavku.

Ukoliko naručioci koriste neregularan i neodgovarajući postupak (na primjer, postupak koji ne zadovoljava uslove utvrđene u nastavku), to može da predstavlja povredu direktiva.

2.3.1 Otvoreni i restriktivni postupak

Oba postupka omogućavaju potpunu konkurentnost i oba se oglašavaju u Službenom listu. Razlika je u činjenici da se, sa praktičnog aspekta, restriktivni postupci odvijaju u dvije faze: prva je, u stvari, faza izbora (pretkvalifikacija) u toku koje se kandidati pozivaju da predstave svoje kvalifikacije. Kandidati koji budu izabrani nakon ove faze, biće pozvani da podnesu ponude.

U otvorenom postupku ponuđači podnose svoje kvalifikacije i tehničke ponude istovremeno, čak iako naručilac razmatra ova dva aspekta (kvalifikacija i tehnička ponuda) jedan za drugim.

U restriktivnom postupku, izbor kandidata koji će biti pozvani da učestvuju u sledećoj fazi (fazi podnošenja ponude) vrši se na osnovu ciljnih kriterijuma koje smo razmotrili u Djelu 4. Nova Direktiva predviđa da se mora pozvati najmanje pet subjekata, ali ne postavlja gornju granicu. Kada je broj kandidata koji ispunjavaju kriterijume izbora i minimalne nivoe sposobnosti ispod minimalnog broja, naručilac može da produži postupak pozivajući kandidata(e) sa potrebnim sposobnostima, ali pri tome ne smije da uključuje druge privredne subjekte koji nisu tražili da učestvuju, ili kandidate koji nemaju potrebne sposobnosti.

U posebnim sektorima ne postoji minimalni broj subjekata koji se mogu pozvati. U slučaju da naručilac namjerava da primjeni mehanizam za određivanje relativnog položaja kandidata s obzirom na identifikovanje onih koje će pozvati da podnesu ponude, on je obavezan da ih utvrdi unaprijed u oglasu o javnoj nabavci ili konkursnoj dokumentaciji.

79 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

Prema nacionalnom zakonodavstvu, jedino je ograničeni postupak izričito definisan kao dvostepeni

postupak. Ograničeni postupak je postupak u kojem u prvoj fazi naručilac priznaje kvalifikaciju

podnosiocima prijava na osnovu prethodno određenih uslova, a u drugoj fazi poziva sve podnosioce prijava

kojima je priznao kvalifikaciju (kandidati) da podnesu ponudu. Što se pregovaračkog postupka tiče, ZJN ne

govori ništa posebno po pitanju sprovođenja kvalifikacije ponuđača niti upućuje na pravila propisana za

ograničeni postupak tako da se primenjuju pravila propisana za otvoreni postupak kao opšta pravila.

Osnovna vrsta postupka javne nabavke je otvoreni postupak javne nabavke, koji podrazumijeva javno

objavljivanje poziva za javno nadmetanje u kojem sva lica koja imaju pravni interes za zaključivanje

ugovora o javnoj nabavki, mogu da podnesu ponudu, na način i pod uslovima predviđenim u javnom

pozivu i u tenderskoj dokumentaciji.

Otvoreni postupak javne nabavke je postupak u kojem zainteresovana lica mogu da podnesu ponude

u skladu sa uslovima utvrđenim pozivom za javno nadmetanje u otvorenom postupku i tenderskom

dokumentacijom.

Ovo je osnovni postupak javne nabavke, koji bi, po pravilu, naručioci uvijek trebali da primjenjuju, s obzirom

da u najvećoj mjeri obezbjeđuje poštovanje svih načela Zakona. Primjenom ovog postupka najveći mogući

broj ponuđača može da dostavi ponudu naručiocu, čime se postiže konkurentnost i podstiče tržišna

utakmica među ponuđačima. Sprovođenje javnih nabavki u otvorenom postupku je u interesu naručioca,

jer se u ovom postupku, u odnosu na ograničeni i pregovarački postupak, dobijaju niže cijene i povoljniji

uslovi. Ovo iz razloga, što otvoreni postupak javne nabavke podrazumijeva da nije potrebno prethodno

utvrditi kvalifikaciju ponuđača, kao u ograničenom postupku javne nabavke, niti je transparentnost i

konkurentnost ograničena, kao u pregovaračkom postupku, pozivanjem samo određenog broja ponuđača

da dostave svoju ponudu.

Izbor se vrši na osnovu kriertijuma navedenih u pozivu za javno nadmetanje (ekonomski najpovoljnija

ponuda ili najniže ponuđena cijena). Kriterijum najniže ponuđena cijena je jedini mogući kriterijum koji se

koristi kod nabavka male vrijednosti.

Kada je u pitanju tok sprovođenja postupka, zakonske odredbe koje važe za otvoreni postupak javne

nabavke, važe i za ograničeni i pregovarački postupak, osim ako Zakonom nije nešto drugo predviđeno.

Ograničeni postupak javne nabavke sprovodi se u dvije faze.

U prvoj fazi naručilac utvrđuje kvalifikaciju podnosilaca prijava na osnovu prethodno određenih uslova u

pozivu za pretkvalifikaciju.

U drugoj fazi naručilac poziva kvalifikovane kandidate da podnesu ponude.

Ukoliko se u prvoj fazi ne kvalifikuju najmanje tri podnosioca prijava postupak se obustavlja.

Naručilac je dužan da, u roku određenom u pozivu za pretkvalifikaciju, donese odluku o izboru kvalifikovanih

kandidata sa obrazloženjem.

Odluku iz stava 5 ovog člana naručilac objavljuje na portalu javnih nabavki i dostavlja podnosiocima prijava

u roku od pet dana od dana njenog donošenja.

Samo kvalifikovani kandidati mogu da dostave ponudu u drugoj fazi postupka iz stava 3 ovog člana, u roku

određenom pozivom za dostavljanje ponuda u skladu sa tenderskom dokumentacijom.

U prvoj fazi naručilac je obavezan da, na zakonom propisan način, javno objavi na internet stranici Uprave

80 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

za poziv zapretkvalifikaciju.

Ukoliko u drugoj fazi ograničenog postupka javne nabavke ponuđač prestane da ispunjava uslove u pogledu

kvalifikacije ili druge uslove, koji su unaprijed definisani u javnom pozivu i u tenderskoj dokumentaciji,

naručilac ima pravo da takvog ponuđača isključi sa liste kvalifikovanih ponuđača. Naravno, i ovdje se

podrazumijeva, da je ponuđač obavezan da pravovremeno obavijesti naručioca o svim promjenama koje

su nastupile u njegovom statusu ili poslovanju, a koje bi mogle imati uticaja na njegovu kvalifikaciju i dalji

tok postupka izbora najpovoljnije ponude.

2.3.2 Pregovarački postupak

U u klasičnom sektoru pregovarački postupak predstavlja izuzetak i Direktiva predviđa situacije u kojima se dozvoljava korišćenje pregovaračkog postupka. Pregovarački postupak se može koristiti sa ili bez objavljivanja oglasa o javnoj nabavci u zavisnosti od okolnosti.

U posebnim sektorima pregovarački postupak se može koristiti bez bilo kakvog opravdanja kao jedan od tri primarna postupka (otvoreni, restriktivni i pregovarački) pod uslovom da mu prethodi objavljivanje poziva za učešće u nadmetanju.

2.3.2.1 Pregovarački postupak u javnom sektoru sa pozivom za učešće na konkursu

Direktiva o javnom sektoru utvrđuje četiri situacije u kojima naručilac može da se pozove na ovo odstupanje. U slučaju korišćenja ovog postupka evidencija o postupku mora sadržati razloge za njegov izbor tako da se odluke naručioca mogu verifikovati. Osnove koje opravdavaju korišćenje ovog postupka su sljedeće.

(i) U slučaju neurednih ponuda ili podnošenja ponuda koje su neprihvatljive u skladu sa nacionalnim odredbama usaglašenim sa Direktivom, kao odgovor na otvoreni ili restriktivni postupak, ili na konkurentni dijalog ukoliko se prvobitni uslovi ugovora suštinski ne mjenjaju

Ovo se odnosi na situacije u kojima su primjenjene ponude neusaglašene i neodgovarajuće.

(ii) U isključivim slučajevima, kada priroda radova, nabavki roba ili usluga, ili rizici povezani sa njima, ne dozvoljava prethodno ukupno utvrđivanje cijena

Ovo odstupanje se primjenjuje u dva slučaja: u slučajevima kada (i) priroda radova, nabavki roba ili usluga, ili (ii) rizici povezani sa njima, ne dozvoljavaju ukupno utvrđivanje cijena. Ovo se posebno odnosi na ugovore zasnovane na različitim stepenima javnog privatnog partnerstva (eng. public private partnership / PPP), gdje se ovaj izuzetak često i koristi.

(iii) U slučaju usluga, između ostalog, usluga u kategoriji 6 Aneksa II , i intelektualnih usluga kao što su usluge povezane sa projektovanjem radova, sve dok je priroda usluga koje će biti pružene takva da specifikacije ugovora ne mogu da se utvrde dovoljno precizno da bi se dozvolila dodjela ugovora izborom najbolje ponude u skladu sa pravilima kojima se regulišu otvoreni i restriktivni postupci

Usluge kategorije 6 koje se pominju su osiguravajuće, bankarske i investicione usluge.

81 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

(iv) U odnosu na ugovore o javnim radovima, za radove koji se izvršavaju isključivo sa ciljem istraživanja, testiranja ili razvoja, a ne u svrhu obezbjeđivanja profitabilnosti ili vraćanja troškova za istraživanje i razvoj

U slučaju nabavki roba, takvi ugovori se mogu dopustiti putem pregovaračkog postupka bez poziva za učešće u nadmetanju.

Pregovarački postupak sa pozivom za učešće u nadmetanju počinje kao i svi drugi konkursni postupci, oglasom o javnoj nabavci koji će uključiti upućivanje na kvalitativne kriterijume za izbor kandidata koje će pozvati na pregovore.

Naručilac mora da pozove najmanje trojicu kandidata, pod uslovom da je dostupan dovoljan broj odgovarajućih kandidata, a broj pozvanih kandidata u svakom slučaju mora da bude dovoljan da bi se obezbjedilo pravo nadmetanje. Metodologija koja će se koristiti prilikom izbora mora biti objašnjena u oglasu o javnoj nabavci.

Nakon faze izbora (pretkvalifikacije), pozivi na pregovore moraju da se pošalju izabranim kandidatima istovremeno i u pismenoj formi. Postupak može da se sprovede u uzastopnim fazama da bi se smanjio broj ponuda o kojima će se pregovarati.

Brojevi će se smanjivati primjenom kriterijuma za dodjelu ugovora, utvrđenim u oglasu o javnoj nabavci ili specifikacijama, i naručioci će biti u mogućnosti da procjene relativne ekonomske prednosti koje nude različiti kandidati u svakoj fazi postupka. U ovoj krajnjoj fazi broj do kog će se doći mora omogućiti pravu konkurenciju sve dok ima dovoljno rješenja ili odgovarajućih ponuđača.

Smanjujući broj kandidata kroz ove uzastopne faze, naručioci moraju da obezbjede jednaki tretman svih ponuđača. Tačnije, oni ne smiju da daju informacije na diskriminišući način, što može nekim ponuđačima da omogući prednost ispred drugih.

2.3.2.2 Pregovarački postupak bez poziva za učešće u nadmetanju

U javnom i posebnim sektorima, naručioci mogu dodjeljivati ugovore putem pregovaračkog postupka bez prethodnog objavljivanja oglasa o javnoj nabavci u više definisanih slučajeva. Ovaj pregovarački postupak se može koristiti bez poziva za učešće u nadmetanju u sledećim slučajevima.

n U odnosu na sve ugovore

(i) Kada kao odgovor na otvoreni postupak ili restriktivni postupak nije podneta nijedna ponuda ili nijedna odgovarajuća ponuda ili prijava, pod uslovom da se prvobitni uslovi ugovora značajno ne mjenjaju i da se Komisiji pošalje izveštaj ako ona to zatraži.

Ova osnova se primjenjuje kada nije primljena nijedna ponuda ili su sve primljene ponude neodgovarajuće i pod uslovom da se prvobitni uslovi ugovora suštinski ne mjenjaju.

(ii) Kada se zbog tehničkih ili umjetničkih razloga ili razloga povezanih sa

82 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

zaštitom ekskluzivnih prava ugovor može dodjeliti samo određenom privrednom subjektu

Ova osnova obuhvata seriju osnova. Prvo, odnosi se na tehničke razloge gde je jedino određeni izvođač sposoban da završi određeni projekat zbog posebne tehničke ekspertize ili sposobnosti predmetnog izvođača, bez razlike da li je on predmet bilo kakvog vlasničkog interesa.

Druga osnova obuhvaćena ovim uslovom se odnosi na ekskluzivna prava, kao što su prava na intelektualnu ili industrijsku svojinu. Korisnici ovih prava u njima imaju vlasnički interes, što može da znači da samo oni mogu da koriste.

Da bi se naručilac uspešno pozvao na ova prava biće neophodno da se prikaže da, u stvari, nema alternative.

(iii) Ukoliko je strogo neophodno kada se, zbog izuzetne hitnosti prouzrokovane događajima koje naručilac nije predvidio, ne može ispoštovati vremenski rok za otvoren, restriktivni ili pregovarački postupak sa objavljivanjem oglasa o javnoj nabavci. Okolnosti na koje može da se pozove da bi se opravdala isključiva hitnost ne smiju ni u jednom slučaju da se pripišu naručiocu

Svi uslovi utvrđeni u odstupanju moraju biti ispunjeni zbog toga što su kumulativni. Prema tome, potrebno je da se dokaže da je korišćenje odstupanja (i) strogo neophodno kada se, zbog (ii) razloga isključive hitnosti (iii) prouzrokovane događajima nepredviđenim od strane predmetnih naručilaca, (iv) vremenski rok za otvoren, ograničen i pregovarački postupak ne može ispoštovati objavljivanjem oglasa o javnoj nabavci, i (v) okolnosti koje se koriste kao osnova da bi se opravdala krajnja hitnost ne smiju u ni u jednom slučaju da se pripišu naručiocu.

n Za ugovore o javnoj nabavci roba

(iv) Kada su u pitanju robe proizvedena isključivo sa ciljem istraživanja, eksperimentisanja, proučavanja ili razvoja; ova odredba ne obuhvata kvantitativnu proizvodnju kojom bi se ostvarila tržišna održivost ili povraćaj troškova za istraživanje i razvoj

(v) Za dodatne isporuke od strane prvobitnog dobavljača, koje su namjenjene kao delimična zamjena uobičajenih proizvoda ili instalacija ili proširenje obima postojećih proizvoda ili instalacija ukoliko bi promjena dobavljača obavezala naručioca da nabavi materijal koji ima drugačije tehničke karakteristike što bi za posledicu imalo neusaglašenost ili nesrazmjerne tehničke teškoće u poslovanju i održavanju

(vi) Za robu koja je ponuđena i kupljena na robnim berzama

(vii) Za kupovinu roba po posebno povoljnim uslovima od dobavljača koji likvidira svoje poslovne aktivnosti ili od stečajnog upravnika, na osnovu sporazuma sa povjeriocima ili na osnovu sličnog postupka u skladu sa nacionalnim zakonima ili propisima

83 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

Ovo omogućava naručiocima da iskoriste totalnu rasprodaju zaliha osnovanih finansijskim teškoćama dobavljača.

(viii) Samo u posebnim sektorima, za nabavke sa cjenkanjem, gde je moguće da se proizvodi nabave koristeći posebno povoljnu mogućnost dostupnu veoma kratko vrijeme po cjeni koja je znatno niža od uobičajenih tržišnih cjena.

Ovo odstupanje je nasleđeno iz SVN-a gde je propisano sa namjerom da se obuhvati situacija stečaja (u prethodnim stavovima) i druge situacije, a posebno neuobičajena raspolaganja od strane firmi koje obično nisu dobavljači. Namjera nije da se obuhvate rutinske nabavke od redovnih dobavljača.

n Za ugovore o uslugama

(ix) Kada se predmetni ugovor zaključuje nakon konkursa za nacrt i prema primjenjivim propisima, mora se dodjeliti uspešnom kandidatu ili jednom od uspješnih kandidata, a u drugom slučaju, svi uspješni kandidati moraju biti pozvani da učestvuju u pregovorima

n Za ugovore o radovima i ugovore o uslugama

(x) Za dodatne radove ili usluge koji nisu uključeni u projekat koji je razmatran na početku ili u prvobitan ugovor, ali koji su zbog nepredviđenih okolnosti postali nužni za izvođenje radova ili pružanje usluga opisanih u njemu, pod uslovom da se dodjeli prvobitnom izvođaču radova ili pružaocu usluga

Pored prethodno utvrđenih uslova, odstupanje će biti dostupno samo u dvije situacije: kada takvi dodatni radovi ili usluge ne mogu tehnički ili ekonomski da

se odvoje od prvobitnog ugovora a da se ne prouzrokuje velike teškoće naručiocima, ili

kada su takvi radovi ili usluge, iako mogu da se odvoje od izvršenja prvobitnog ugovora, strogo nužni za njegov završetak.

Uslov nepredvidljivosti, koji treba strogo da se tumači, obezbjeđuje da se odstupanje ne koristi kao sredstvo za dodjelu ugovora o novim radovima ili uslugama pod maskom dopune.

(xi) Za nove radove ili usluge (samo za nove radove u slučaju preduzeća iz posebnih sektora) koji se sastoje od ponavljanja sličnih radova povjerenih privrednom subjektu kojem su isti naručioci dodjelili prvobitni ugovor, pod uslovom da su takvi radovi u saglasnosti sa osnovnim projektom za koji je dodjeljen prvobitni ugovor prema otvorenom ili ograničenom postupku

84 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

Za razliku od prethodnog odstupanja, ovi dodatni radovi su radovi predviđeni u prvobitnom ugovoru, koji mora biti dodjeljen u skladu sa otvorenim ili restriktivnim postupkom. Odstupanje se primjenjuje pod uslovom da:

se ova mogućnost navede u prvoj objavi javnog poziva, i

naručioci uzmu u obzir ukupni procjenjeni trošak uzastopnih radova prilikom obračunavanja vrijednosti prvobitnog ugovora

2.3.3 Konkursi za nacrte

Za dodjelu konkursa za nacrte važe posebni postupci. Ovi postupci takođe počinju putem oglasa, i dodjela ugovora je takođe predmet prethodnog objavljivanja oglasa o nabavci. Postoji više posebnih uslova.

Prvo, prijem učesnika na konkurse za nacrte se ne smije ograničavati upućivanjem na teritoriju ili dio teritorije neke država članice. Drugo, kada su takvi konkursi za nacrte ograničeni na ograničeni broj učesnika, naručioci moraju da utvrde jasne i nediskriminišuće kriterijume za izbor. Kada se vrši takav izbor broj kandidata pozvanih da učestvuju mora biti dovoljan da obezbjedi odgovarajuću ili pravu konkurenciju.

Treći uslov se odnosi na žiri koji treba da bude:

nnezavisan od učesnika u nadmetanju;

nupoznat sa profesionalnim kvalifikacijama koje se traže od učesnika; (najmanje jedna trećina članova žirija treba da ima iste ili ekvivalentne kvalifikacije sa kvalifikacijama koje se zahtjevaju od učesnika)

nautonoman u svojim odlukama.

Odluka žirija će biti doneta samo na osnovu projekata koji su podneti anonimno, a žiri može da uzme u obzir samo kriterijume navedene u odgovarajućem oglasu.

2.3.4 Konkurentni dijalog u klasičnom sektoru

Nova Direktiva o javnom sektoru uvodi sasvim novi postupak koji se naziva „konkurentni dijalog“. Postupak se može koristiti u slučaju posebno složenih ugovora gdje korišćenje otvorenog ili restriktivnog postupka neće omogućiti dodjelu ugovora. Ipak, on počinje na isti način kao i uobičajeni postupak - putem obaveštenja, ali ugovor se dodjeljuje (samo) na osnovu ekonomski najpovoljnije ponude.

Kao i u slučaju sa restriktivnim i pregovaračkim postupkom, naručioci zatim mogu da izaberu (prema kriterijumima za izbor za kvalifikaciju iz Direktive) određeni broj kandidata sa kojima će voditi dijalog. Njih treba biti najmanje troje, u slučaju da se mogu naći odgovarajući kandidati.

Naručioci ulaze u dijalog sa izabranim kandidatima sa ciljem identifikovanja i definisanja načina koji su najpovoljniji za zadovoljavanje njihovih potreba. U toku ovog dijaloga, sa izabranim kandidatima mogu da diskutuju o svim aspektima ugovora, ali moraju da obezbjede jednaki tretman između svih ponuđača. Tačnije, oni ne smiju da daju informacije na diskriminišući način, što nekim ponuđačima može da omogući prednost u odnosu na druge. Od ključnog značaja je to da naručioci ne smiju da otkrivaju drugim učesnicima predložena rješenja ili druge povjerljive podatke dostavljene od drugog kandidata koji učestvuje u dijalogu bez

85 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

njegove/njene saglasnosti.

Pod uslovom da je objavljeno unaprijed, naručioci mogu da predvide da se postupak sprovodi u uzastopnim fazama da bi se smanjio broj rešenja o kojima će se diskutovati u fazi dijaloga, primjenom kriterijuma o dodjeli koji je u oglasu o nabavci ili opisnom dokumentu. Naručilac produžava dijalog dok ne bude u mogućnosti da identifikuje rješenje ili rješenja koja mogu da ispune njegove potrebe ukoliko je potrebno nakon njihovog upoređivanja. Naručioci na kraju zahtjevaju od ponuđača da podnesu konačne ponude na osnovu jednog ili više rešenja prezentovanih i preciziranih za vreme dijaloga.

2.3.5 Dinamički sistem kupovine

U novim direktivama, Komisija je stvorila hibridnu elektronsku proceduralnu alatku, poznatu kao elektronski dinamički sistem kupovine za uobičajeno korišćene nabavke. Ova tehnika kupovanja omogućava naručiocu, putem uspostavljanja spiska ponuđača koji su već izabrani i mogućnosti za uzimanje učešća koja se daje novim ponuđačima, da kao rezultat dostupnih elektronskih sredstava ima posebno širok spektar ponuđača, i odatle, da kroz široku konkurenciju obezbjedi optimalno korišćenje javnih fondova. Prema tome, ona ima neke zajedničke povoljnosti sa okvirnim sporazumima, sistemima kvalifikovanja (ili listama zvaničnih dobavljača) i elektronskim katalozima, iako ne predstavlja nijedno od njih i samostalno stoji kao novi postupak.

Osnovni postupak (zasnovan na otvorenom postupku) je u tome da:

nnaručilac oglašava postojanje sistema koji koristi otvoreni postupak;

nzainteresovani subjekti zatim podnose „indikativne ponude“, postavljajući uslove pod kojima će ispuniti zahtjeve;

nsvi subjekti koji se kvalifikuju će biti primljeni u sistem (u svako vijreme mogu biti primljeni i novi subjekti, obično u roku od 15 dana);

nkada želi da podnese porudžbinu, naručilac upućuje poziv za ponude svima koji su primljeni u sistem i traži ponudu u roku od 15 dana;

nnaručilac takođe mora svaku planiranu porudžbinu da oglasi u Službenom listu EU da bi obavjestio sve preostale neregistrovane subjekte i da obezbjedi najmanje 15 dana za podnošenje ponuda.

Sistem mora da bude potpuno elektronski da bi se sve faze, od uspostavljanja sistema do dodjele ugovora u skladu sa tim sistemom izvršile elektronskim putem. Prvobitno obavještenje takođe mora sadržati sve neophodne informacije u odnosu na elektronsku opremu koja se koristi i aranžmane o tehničkoj povezanosti i specifikacijama, kao i internet adresu na kojoj naručilac nudi neograničen, direktan i potpun pristup specifikaciji i svim dodatnim dokumentima.

Dinamički sistem kupovine ne smije trajati više od četiri godine osim u izuzetnim slučajevima, i naručioci ne smiju pribjegavati tom sistemu da bi spriječili, ograničili ili narušili konkurenciju. Zainteresovanim privrednim subjektima ili stranama u sistemu se ne smiju naplaćivati nikakvi troškovi.

2.3.6 Okvirni sporazumi u klasičnom sektoru

U suštini, u odnosu na sve faze do dodjele ugovora zasnovanog na okvirnom sporazumu,

86 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

naručioci se pridržavaju postupka otvorenog, ograničenog ili konkurentnog dijaloga. Postupak se razlikuje tek u krajnjoj fazi. Direktiva nudi izbor između dodjele okvirnog sporazuma jednom privrednom subjektu ili nekolicini njih.

U slučaju kada se okvirni sporazum zaključuje sa jednim privrednim subjektom, ugovori zasnovani na tom sporazumu se moraju dodjeljivati u okvirima granica uslova utvrđenih u okvirnom sporazumu. Kada se okvirni sporazum zaključuje sa nekoliko privrednih subjekata, to se mora uraditi sa najmanje tri subjekta (do stepena do kojeg ima tri koji ispunjavaju uslove). Ugovori koji se zasnivaju na okvirnim sporazumima zaključenim sa nekoliko privrednih subjekata se mogu dodjeljivati:

nprimjenom uslova utvrđenih u okvirnom sporazumu bez ponovnog otvaranja nadmetanja, ili

npod dodatnim ili preciznije formulisanim uslovima

U drugom slučaju naručioci moraju sprovesti „mini javnu nabavku“ sa izabranim privrednim subjektima i konsultovati se napismeno sa privrednim subjektima koji su sposobni da izvrše ugovor; moraju utvrditi vrijeme koje je dovoljno dugo da bi se omogućilo podnošenje ponuda za svaki konkretni ugovor; prihvatati ponude od subjekata u pismenoj formi; i svaki od ugovora dodjeliti ponuđaču koji je podneo najuspešniju ponudu, na osnovu kriterijuma za dodjeljivanje utvrđenog u specifikacijama okvirnog sporazuma.

Kada se dodjeljuju ugovori na osnovu okvirnog sporazuma, strane ni pod kakvim okolnostima ne smiju vršiti značajne izmjene i dopune uslova utvrđenih u tom okvirnom sporazumu, a period trajanja okvirnog sporazuma ne smije prekoračiti četiri godine, osim u isključivim slučajevima.

Naručioci ne smiju koristiti okvirne sporazume nepropisno ili na način kojim će se spriječiti, ograničiti ili narušiti konkurencija.

2.4 PROCEDURALNI ZAHTJEVI

Direktive sadrže seriju odredaba koje se primjenjuju na oglašavanje i objavljivanje sa ciljem garantovanja transparentnosti sistema. To su glavne odredbe o transparentnosti i obezbjeđuju najvidljiviju mogućnost ponuđačima da identifikuju ugovore na teritoriji EU za koje bi mogli da budu zainteresovani..

2.4.1 Obaveštenja i oglasi za objavljivanje

Podzakonskim aktima - Pravilnikom o obrascima u postupku javnih nabavki („Službeni list CG“, br. 62/2011), propisani su obrasci za sprovođenje postupaka javnih nabavki.

Pozivi za javno nadmetanje koji se objavljuju na portalu javnih nabavki su:

Poziv za otvoreni postupak javne nabavke dat je u Prilogu 3 ovog pravilnika - objavljuje se na portalu javnih nabavki;

Poziv za prekvalifikaciju u I fazi ograničenog postupka javne nabavke dat je u Prilogu 4 ovog pravilnika - objavljuje se na portalu javnih nabavki;

87 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

Poziv u pregovaračkom postupku sa prethodnim objavljivanjem poziva za javno nadmetanje dat je u Prilogu 5 ovog pravilnika - objavljuje se na portalu javnih nabavki;

Poziv za javno nadmetanje putem konkursa dat je u Prilogu 8 ovog pravilnika - objavljuje se na portalu javnih nabavki; ;

Zahtjev za dostavljanje ponuda šopingom dat je u Prilogu 9 ovog pravilnika - objavljuje se na portalu javnih nabavki;;

Pravilnikom o obrascima u postupku javnih nabavki („Službeni list CG“, br. 62/2011), objavljen je na internet adresi Uprave za javne nabavke.

Poziv za javno nadmetanje, odnosno poziv za nadmetanje sadrži: podatke o naručiocu, vrsti postupka javne nabavke, predmetu javne nabavke, procijenjenoj vrijednosti javne nabavke, uslove i dokaze koji se prilažu u skladu sa zakonom, kriterijume, odnosno podkriterijumime za vrednovanje ponuda, vrijeme i mjesto uvida u tendersku dokumentaciju, visinu naknade za otkup tenderske dokumentacije, jezik ponude, vrijeme i mjesto podnošenja i javnog otvaranja ponuda, rok za donošenje odluke o izboru najpovoljnije ponude, zaključivanje okvirnog sporazuma, ime lica određenog za davanje informacija sa kontakt podacima i druge podatke od značaja za sprovođenje postupka javne nabavke.

Nadležni organ u fazi pripreme poziva iz člana 62 ovog zakona daje stručne instrukcije za obezbjeđenje njihove usaglašenosti sa uslovima utvrđenim ovim zakonom.

Naručilac je dužan da na portalu javnih nabavki objavi:

Odluka o izboru kvalifikovanih kandidata podnosilaca prijava;

Odluka o izboru najpovoljnije ponude;

Odluku o obustavljanju postupka javne nabavke.

Obaveza objavljivanja navedenih odluka je značajna sa aspekta obezbjeđivanja zaštite prava ponuđača i j avnog interesa, j er sva lica koja imaju aktivnu legitimaciju, imaju pravo da u roku od deset dana od objavljivanja odluke pokrenu postupak za zaštitu svojih prava, podnošenjemžalbe Državnoj komisiji.

Objavljivanje navedenih odluka je značajno za cjelokupan sistem javnih nabavki, jer omogućava Upraviza javne nabavke da vodi evidenciju o sprovedenim postupcima javnih nabavki, ponuđačima koji učestvuju u tim postupcima, visinama ponuđenih cijena, dobavljačima sa kojima naručioci zaključuju ugovore i sl, a iz kojih podataka se mogu dobiti jasni pokazatelji o eventualno ostvarenim uštedama u postupcima javnih nabavki, učešću domaćih i inostranih ponuđača, kretanju cijena na tržištu i sl.

Objavljivanje se vrši prema sadržaju, formi i obrascu za naznačene odluke, a koji su utvrđeni standardnim formularima objavljenim u Službenom listu Crne Gore odnosno Pravilnikom o obrascima u postupku javnih nabavki („Službeni list CG“, br. 62/2011),

Direktive predviđaju seriju obaveštenja i oglasa za objavljivanje u Službenom listu Evropske unije u zavisnosti od izabranog postupka dodjele ugovora. Direktive takođe nude naručiocima opciju da objave u Službenom listu EU oglase kojima se najavljuju nabavke radova, roba i usluga čija je vrijednost ispod neophodnog praga. Oglasi i obaveštenja u standardnom formatu koji ukazuju na

88 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

potrebne informacije sadržani su u aneksima direktiva

Objavljivanje svih oglasa znači objavljivanje u Službenom listu EU ili alternativno, u slučaju prethodnih ili periodičnih indikativnih obavještenja, na profilu kupca naručioca. Pored objavljivanja štampanog primjerka, Kancelarija za zvanične publikacije takođe vodi sistem kompjuterske baze podataka, poznat kao Elektronski dnevnik nabavki (TED / Tenders Electronic Daily). Oglase o javnim nabavkama treba objavljivati u cijelosti na njihovom izvornom jeziku. Rezime značajnih elemenata svakog oglasa se objavljuje na drugim oficijelnim jezicima Zajednica, ali je samo izvorni tekst autentičan. Prevod oglasa vrši Kancelarija za zvanične publikacije tako da naručioci samo treba da podnesu odgovarajući oglas na njihovom izvornom jeziku.

Naručioci moraju da imaju dokaz o datumu slanja oglasa.

Oglas koji mora da bude objavljen na evropskom nivou (u Službenom listu EU) ne smije se objavljivati u nacionalnom službenom listu ili štampi zemlje naručioca prije datuma slanja tog oglasa Kancelariji za zvanične publikacije, a datum slanja trebalo bi da bude naveden u nacionalnoj publikaciji. Objavljeni oglas o javnoj nabavci ne bi trebalo da sadrži informacije različite od informacija objavljenih u Službenom listu EU.

Funkcija prethodnih raspisa u klasičnom sektoru je da se potencijalni ponuđači obavjeste o predstojećim ugovorima ili okvirnim sporazumima u okviru nabavki koje će biti oglašene putem oglasa.

Funkcija periodičnih indikativnih obavještenja u posebnim sektorima je dvostrana. Prije svega, putem samog periodičnog indikativnog obavještenja se može uputiti poziv za učešće u nadmetanju. Kada se periodično indikativno obavještenje koristi da bi se uputio poziv za učešće na konkursu, ono je predmet sljedećih uslova:

nobavještenje mora posebno da upućuje na nabavke roba, radove ili usluge koji će biti predmet ugovora koji će se dodjeliti;

nu obaveštenju mora biti navedeno da će ugovor biti dodjeljen restriktivnim ili pregovaračkim postupkom bez daljeg objavljivanja oglasa za poziv za učešće na konkursu i da se pozivaju zainteresovani privredne subjekti da iskažu zainteresovanost u pismenoj formi;

nsvi kandidati kasnije moraju biti pozvani da potvrde svoju zainteresovanost na osnovu detaljnih informacija o predmetnoj nabavci, pre početka izbora ponuđača ili učesnika u pregovorima; i

nmora biti objavljen ne kasnije od 12 mjeseci prije slanja ovog poziva.

Drugo, periodična indikativna obavještenja se takođe jednostavno mogu koristiti kao mehanizam blagovremenog upozorenja. Njihova svrha je informisanje potencijalnih

89 H-


MODUL

H

DIO

5

ODELJAK

2


Narativni dio

dobavljača da će vjerovatno biti oglašena javna nabavka, vjerovatno povezana sa ugovorima ispod praga, u klasama roba koje su oni u mogućnosti da snabdjeju.

Ova obavještenja nisu obavezna, ali prednost za naručioce je u tome što je u slučaju kada se objavljuju takvi prethodni raspisi ili periodična indikativna obaveštenja vremenski rok za prijem ponuda skraćen. Ona se mogu objavljivati u Službenom listu ili na „profilu kupca“. „Profil kupca“ je novi koncept koji se odnosi na internet stranu na kojoj naručioci mogu da objavljuju informacije u odnosu na nabavke. On se može koristiti kao alternativa Službenom listu ali nije obavezan. Kada se koristi, oglas za tu svrhu mora biti poslat Službenom listu.

U slučaju ugovora o radovima, obavještenje se koristi da bi se izvođači blagovremeno upozorili na ugovore o radovima koje naručioci namjeravaju da dodjele, sa obimom koji nije manji od uobičajenog praga od 4.845.000 evra (u vrijednosti od 1. januara 2010). U slučaju nabavki proizvoda i usluga, naručioci moraju da obznane što je moguće prije nakon početka budžetske godine namjeravanu ukupnu nabavku po proizvodnoj oblasti koju predviđaju da dodjele u toku sledećih 12 mjeseci, gdje ukupna procjenjena vrijednost nije manja od 750.000 evra (u vijrednosti od 1. januara 2010).

2.4.2 Minimalni vremenski rokovi

Postupci dodjele ugovora iz direktiva su predmet posebnih minimalnih vremenskih rokova koji su uvedeni da bi se ponuđačima u svim državama članicama dalo odgovarajuće vrijeme da pripreme i podnesu svoje ponude.

Ona se utvrđuju prema složenosti ugovora i vremenu potrebnom za pripremu ponuda, ali ne smiju biti kraća od minimalnih perioda utvrđenih u Direktivi.

U slučaju otvorenih postupaka, minimalno vremenski rok za prijem ponuda je 52 dana od datuma kada je poslat oglas o javnoj nabavci.

Vremenski rok teče od dana kada je poslat oglas o nabavci. Ukoliko je naručilac objavio prethodni raspis ili periodično indikativno obaveštenje, minimalni vremenski rok za prijem ponuda može, kao opšte pravilo, da se skrati na 36 dana, ali ni pod kakvim okolnostima na manje od 22 dana. Kada se oglasi pripremaju i prenose elektronskim sredstvima, vremenski rokovi za prijem ponuda mogu biti skraćeni za 7 dana. Pored ovih 7 dana vremenski rokovi za prijem ponuda mogu biti skraćeni za dodatnih 5 dana kada naručilac nudi neograničen i potpun direktan elektronski pristup konkursnoj dokumentaciji i svim propratnim dokumentima. Međutim, kumulativni efekat ovih skraćenja ne smije da smanji vremenski period na manje od 15 dana.

2.4.2.1 U klasičnom sektoru:

U slučaju restriktivnih postupaka, minimalni vremenski rok

nza prijem zahtjeva za učešće je 37 dana od datuma kada je poslat oglas o javnoj nabavci;

nza prijem ponuda je 40 dana od datuma kada je poslat poziv.

Vremenski rok teče od datuma kada je poslat poziv za podnošenje ponuda. Ukoliko je naručilac objavio prethodni raspis, minimalni vremenski rok za prijem ponuda može, kao opšte pravilo, da se skrati na 36 dana, ali ni pod kakvim okolnostima na kraće od 22 dana. Kada se oglasi pripremaju i prenose elektronskim sredstvima, vremenski rok za prijem ponuda može biti skraćen za 7 dana. Pored ovih 7 dana vremenski rok za prijem ponuda može biti skraćen za dodatnih 5 dana kada naručilac nudi neograničen i potpun direktan

90 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

elektronski pristup konkursnoj dokumentaciji i svim propratnim dokumentima.

U slučaju pregovaračkih postupaka sa objavljivanjem oglasa o javnoj nabavci i konkurentnog dijaloga,

minimalni vremenski rok za prijem zahtjeva za učešće je 37 dana od datuma kada je oglas o javnoj nabavci

poslat. Kada se oglasi pripremaju i prenose elektronskim sredstvima, vremenski rokovi za prijem ponuda

mogu biti skraćeni za 7 dana.

U slučaju restriktivnih postupaka ili pregovaračkih postupaka, može se koristiti ubrzani postupak sa

objavljivanjem oglasa o javnoj nabavci, u kom slučaju su zbog hitnosti prethodno navedena vremenska

ograničenja nepraktična. U ovim slučajevima naručioci mogu utvrditi:

nvremenski rok za prijem zahtjeva za učešće koji ne smije biti kraći od 15 dana od datuma kada

je poslat oglas o javnoj nabavci, ili kraći od 10 dana ukoliko je oglas poslat elektronskim putem;

i, u slučaju restriktivnih postupaka,

nvremenski rok za prijem ponuda koji ne smije biti kraći od 10 dana od datuma kada je poslat

poziv za podnošenje ponuda.

2.4.3 Komunikacije

Prihvatanjem elektronskih formi komunikacije direktivama se sada dozvoljava da se sve komunikacije i

razmjena informacije vrše poštom, telefaksom, elektronskim sredstvima, telefonom u nekim okolnostima ili

kombinacijom ovih sredstava, prema izboru naručioca. Međutim, izabrana sredstva komunikacije moraju biti

opštedostupna, čime se neće ograničiti pristup privrednih subjekata postupku podnošenja ponuda.

2.4.4 Zahtjevi za informacijama

Naručioci moraju što je moguće prije da informišu kandidate i ponuđače o donijetim odlukama u vezi

zaključivanja okvirnog sporazuma, dodjele ugovora ili prijema u dinamički sistem kupovine, uključujući

i osnove za bilo kakvu odluku za nezaključivanje okvirnog sporazuma ili nedodeljivanje ugovora za koji

postoji poziv za učešće u nadmetanju ili ponovno počinjanje postupka ili sprovođenje dinamičkog sistema

kupovine.

Informacije moraju biti date u pismenoj formi na osnovu zahtjeva naručiocima.

Na zahtjev ponuđača, naručilac mora što je moguće prije i ni u jednom slučaju ne kasnije od 15 dana od

prijema pismenog zahtjeva, da informiše:

neventualnog neuspešnog kandidata o razlozima za odbijanje njegovog zahtjeva,

neventualnog neuspešnog ponuđača o razlozima za odbijanje njegove ponude,

nsve ponuđače koji su podneli prihvatljivu ponudu o karakteristikama i relativnim prednostima

izabrane ponude, kao i imenu uspešnog ponuđača ili stranama u okvirnom sporazumu.

Naručioci mogu da rješe da zadrže određene informacije kada bi objavljivanje takvih informacija spriječilo

sprovođenje zakona, kada bi bilo protivno javnom interesu ili bi dovodilo u pitanje legitimne komercijalne

interese privrednih subjekata, bez razlike da li javnih ili privatnih, ili bi moglo da dovede u pitanje fer

konkurenciju među njima.

91 H-


MODUL

H

DIO

5

ODJELJAK

2


Narativni dio

Poglavlje H 5: “KOJI POSTUPCI SE PRIMJENJUJU?”. OPŠTA PITANJA

Pitanje 1(preuzeto iz C4)U kojem vremenskom roku mora biti poslata specifikacija I ostala dokumentacija

ponuđačima? (tip br. 2)Odgovori u roku od 6 dana od podnošenja zahtjeva u roku od 10

dana od podnošenja zahtjeva u roku od 12 dana od podnošenja zahtjeva u roku od 12 dana od

podnošenja zahtjeva

Tačni odgovori u roku od 6 dana od podnošenja zahtjeva. Povratne informacije za tačan odgovor

Vidjeti Module H 5 odjeljak 2.

Pitanje 2 (preuzeto iz Module C.5.5Pitanje br. 9) Za ugovore iznad vrijednosnih pragova EU oglas mora biti

objavljen u Službenom listu (tip br. 1) odgovori Tačno netačno. Tačan odgovor

tačno Povratne informacije za tačan odgovor vidjeti Module H 5 odjeljak 2.3.1

Pitanje 3(preuzeto iz Modulea C4.5 …) Navedite kokurentne vrste postupka u skladu sa Zakonom o javnim

nabavkama Crne Gore. (tip br.3) Odgovori 1. otvoreni postupak 2.kompetativni dijalog3. Ograničeni4.

neposredni sporazum 5.Pregovarači bez prethodnog objavljivanja poziva za javno nadmetanje

Tačni odgovori 1. otvoreni postupak 3. Ograničeni

Povratne informacije za tačan odgovor vidjeti Module H 5 odjeljak 2.2

Pitanje 4 (preuzeto iz Modula C.4.5 pitanje br. 4 U kojim postupcima je dozvoljeno pregovaranje sa

ponuđačima? (tip br. 2)

Odgovori1.Otvoreni postupak 2.pregovarački postupak sa prethodnim objavljivanjem poziva za javno nadmetanje3.

neposredni sporazum. Tačan odgovor pregovarački postupak sa prethodnim objavljivanjem poziva za javno

nadmetanje Povratne informacije za tačan odgovor vidjeti Module H 5 odjeljak 2.3.2

Pitanje 5 (preuzeto iz Modula C.4.5 pitanje br. 5 U kom postupku naručiocu je dozvoljeno da koristi najnižu

cijenu kao kriterijum dodjele ugovora (tip br.2,)

Odgovori> 1.šoping2.otvoreni3.ograničeni

Tačan odgovor 1.šopinG

Povratne informacije za tačan odgovor vidjeti Module H 5 odjeljak 2

Pitanje 6 (preuzeto iz Modula C.4.5 pitanje br. 7 Da li naručilac ima slobodu da koristi otvoreni ili ograničeni

postupak (tip br. 1)Odgovori • Tačno • Netačno. Tačan odgovor • Tačno

Povratne informacije za tačan odgovor vidjeti Module H 5 odjeljak 2.3.1

MODUL

H


Kako izvući najviše iz postupka nabavke

DIO

6

92 H-

Odjeljak 1: Uvod 93


93 H-

ODJELJAK

1

DIO

6Kako izvući najviše iz postupka nabavke


MODUL

H ODJELJAK 1 UVOD

1.1. CILJEVI

Cilj ovog poglavlja je da pruži opšte i praktične smjernice o:

1. planiranju i pripremi javnih nabavki;

2. identifikovanju tržišnog profila i sprovođenju istraživanja tržišta;

3. identifikovanju potencijalnih nabavki i ugovora;

4. pripremi ponuda.

1.2 VAŽNA PITANJA


n odredbe direktiva koje olakšavaju identifikovanje nabavki i ugovora;

n očekivanja naručilaca;

n elementi koji doprinose kreiranju potencijalno uspješne ponude.

To znači da je od ključne važnosti da se razumije sljedeće:

n priroda vašeg tržišta i vaš položaj na njemu,

n potrebe naručioca,

n postupak pripreme ponuda,

n uloga i sadržaj konkursne dokumentacije.

Ove informacije će biti od posebnog značaja za pripremu i podnošenje uspješnih ponuda.


Može biti korisno da imate pri ruci primjerke oglasa o javnim nabavkama koji se moraju objaviti u Službenom listu EU.

94H-

ODJELJAK

2

DIO



MODUL

H ODJELJAK 2 NARATIVNI DEO

2.1 UVOD

Uspješna priprema i podnošenje ponuda nije mehanički proces koji se sastoji od podnošenja standardnih dokumenata i reprodukovanja postojećih obrazaca ili modela pomoću funkcija kompjuterskog softvera „isjeci“ i „naljepi“. Tačno je da ponude treba da budu propraćene određenim dokumentima koje traži naručilac, obično dokumentima povezanim sa statusom i kvalifikacijama privrednog subjekta, ali izrada ponude daje privrednom subjektu mogućnost da zablista.

Ona će omogućiti privrednom subjektu ne samo da pokaže da je usaglašen sa formalnim zahtjevima naručioca (klijenta), već i da je upoznat sa potrebama i djelatnošću klijenta u opštem smislu, da je posvećen ciljevima klijenta i razumije njegove specifične uslove (čak i kada klijent nije jasno iskazao ili nije bio u mogućnosti da jasno iskaže te uslove), i da ima pravu kombinaciju vještina, sredstava i iskustva da bi ispunio te uslove.

Uspješni privredni subjekat neće samo odgovarati na oglase kada se objave, već će se aktivno truditi da se postavi u takav položaj da zgrabi mogućnosti kada se one pojave. To je povezano sa direktnim preduzimanjem inicijative od planiranja intervencije na tržištu do završavanja ugovora na vrijeme i u okvirima budžeta. U svakoj fazi procesa privredni subjekt će biti u mogućnosti da uradi stvari koje će poboljšati njegove šanse za uspjeh. U Modulu H6 se razmatraju različite faze postupka nabavke i pravi se pokušaj da se identifikuju mogućnosti koje postupak nudi privrednim subjektima da poboljšaju svoje šanse za uspjeh.

Centralni mehanizam koji se koristi da bi se obezbjedilo maksimalno učešće pod pravednim i jednakim uslovima je transparentnost koja funkcioniše tako što se garantuje da su aktivnosti javnog naručioca poznate i dostupne privrednim subjektima i provjerljive od strane organa. Ovi ciljevi neizbežno vode do određenih formalnosti u postupcima, što se često nepovoljno upoređuje sa savremenijim ali netransparentnim postupcima privatnog sektora. Međutim, baš je ova formalnost ono što daje privrednim subjektima iz EZ mogućnost da identifikuju i da se nadmeću za ugovore o nabavkama na teritoriji Zajednice i prema tome je važna da bi se shvatio praktični uticaj odredaba direktiva u odnosu na privredne subjekte, kao i dobiti koje one nude sa aspekta poboljšanih mogućnosti.

2.2 PLANIRANJE I PRIPREMA

Naručilac je dužan da do 31. januara tekuće fiskalne, odnosno finansijske godine sačini plan javnih nabavki i dostavi nadležnom organu radi objavljivanja na portalu javnih nabavki.

Plan javnih nabavki sadrži:

1) podatke o naručiocu;

2) naziv i predmet javne nabavke;

3) procijenjenu vrijednost javne nabavke za svaki pojedini predmet javne nabavke;

4) poziciju budžeta, odnosno finansijskog plana na kojoj su planirana sredstva za javnu nabavku.

95 H-

ODJELJAK

2Narativni dio

DIO



MODUL

HIzmjene, odnosno dopune plana javnih nabavki mogu da se izvrše najkasnije 15 dana prije pokretanja postupka javne nabavke, osim u slučaju rebalansa budžetskih sredstava.

Saglasnost na plan javnih nabavki korisnika budžeta Crne Gore, osim za Skupštinu Crne Gore i organe sudske vlasti, daje Ministarstvo, a saglasnost na plan javnih nabavki organa jedinice lokalne samouprave nadležni organ jedinice lokalne samouprave.

Plan javnih nabavki potpisuje starješina, odnosno odgovorno lice naručioca.

.

Na internet stranici Uprave za javne nabavke daju se neophodne instrukcije i ukazuje na obaveze koje su obveznici dužni da preduzmu u skladu sa Zakonom, kao što su pripremanje i objavljivanje plana javnih nabavki i sačinjavanje i dostavljanje izvještaja na način propisan standardnim formularom, najkasnije do kraja februara tekuće, za prethodnu godinu, objavljuju se osnovna mišljenja o primjeni pojedinih odredbi Zakona, kreirane su rubrike sa prikazom zakona i podzakonskih propisa i direktiva o javnim nabavkama, daju se mišljenja o primjeni propisa, obavještenja i instrukcije naručiocima i ponuđačima, izvještavanje o aktivnostima u međunarodnoj saradnji, organizovanju seminara, stručna literatura, bilteni i časopisi. Posebno su kreirane i rubrike koje se odnose na vršenje opštih poslova iz nadležnostiUprave, uključujući i slobodan pristup informacijama. Kako je jedna od osnovnih aktivnosti Uprave objavljivanje poziva za javno nadmetanje i odluka o dodjeli ugovora na internet straniciUprave, završene su aktivnosti na pripremi inoviranog sajta Uprave koji je stavljen u funkciju u početkom 2012. Godine..

Putem internet stranice, ostvaruje se i edukativna misija Uprave.

Prodaja putem javne nabavke predstavlja samo još jedan način prodaje proizvoda i usluga. Međutim, to nije pasivna aktivnost i zahtjeva preduzimanje pozitivne aktivnosti da bi se izvršila prodaja.

Pravila nabavki su nastala delimično zbog uviđanja da vlade obično kupuju proizvode i usluge od istih dobavljača, i to veoma često od svojih državljana. Ne praveći bilo kakva istraživanja tržišta (posebno šireg evropskog tržišta) da bi došle do uporedivih cijena, te vlade su u prošlosti takođe obično plaćale veće cijene koje su naplaćivali aktuelni dobavljači, koji su na taj način bili u mogućnosti da izvuku korist iz svog „monopolskog“ položaja.

96 H-

ODJELJAK

2Narativni dio

DIO



MODUL

H Situacija je bila još akutnija u djelu „nacionalnih šampiona“, odnosno kompanija koje su prema

mišljenju vlada radile u strateškim sektorima i koje su bile efikasno zaštićene od konkurencije, subvencionisane ili su dobijale povlašćeni status. Rezultati takve prakse su velike varijacije cijena osnovnih roba, radova i usluga širom Zajednice, kao i vještački uvećane cijene.

Jedan od glavnih rezultata usvajanja direktiva o javnim nabavkama je primoravanje naručilaca da primjenjuju konkurentne postupke i da na taj način dobiju raspon uporednih cijena. Naoružani ovakvim uporednim podacima, naručioci su u mogućnosti da identifikuju robe i usluge koji se nude sa preteranom cijenom i u skladu sa dozvoljenim mjerama kvaliteta iz direktiva (vidite H4) da se opredjele za robe i usluge ponuđene od strane privrednih subjekata po najnižim cijenama za zahtjevani nivo kvaliteta – ova kombinacija cijene i kvaliteta često se naziva „vrijednost za novac“. Jedan od ishoda ovog procesa su takođe i niže cijene koje nude privredni subjekti koji su prethodno zahvaljujući svom privilegovanom položaju bili u mogućnosti da naplaćuju uvećane cijene.

Evropski privredni subjekti se ne mogu više oslanjati na svoje nacionalne vlade koje će kupovati od njih po uvećanim cijenama. Te vlade će sada morati da zasnivaju svoje odluke o kupovini na konkurentnim cijenama i od privrednih subjekata zavisi da li će da pokažu da mogu da ponude najbolje cijene za utvrđene zahtjeve.

Ovo ne znači da će ugovore dobijati strani privredni subjekti. Primarni uticaj direktiva je izvršen na nacionalnim tržištima javnih nabavki podsticanjem konkurencije između domaćih privrednih subjekata gde su cijene ponuđene od strane ovih privrednih subjekata snižene da bi odgovarale preovlađujućim tržišnim cijenama.

Što se tiče ugovora velikih vrijednosti koji privlače međunarodnu konkurenciju, javlja se konkurencija privrednih subjekata iz drugih država članica, ali njima se ne daje prednost. Od javnih naručilaca se traži da zasnivaju svoje odluke na objektivnoj kombinaciji kvaliteta i cijene, a privredni subjekt je taj koji nudi najbolju kombinaciju kojom će dobiti ugovor. Sa stanovišta direktiva, nema razlike da li je uspješan privredni subjekt državljanin države naručioca ili ne.

Prema tome, presudan faktor uspješnog nadmetanja u režimu javnih nabavki je da se naručilac ubjedi da privredni subjekt može da ispuni navedene zahtjeve naručioca i da ima neophodno znanje, resurse i iskustvo da bi ispunio zahtjev blagovremeno i po navedenoj cijeni.

Ključna reč je „ubjediti“ – to za privrednog subjekta znači da uvjeri naručioca da je on najbolji izbor. Privredni subjekt mora biti proaktivan u ovom pogledu i ne smije se jednostavno osloniti na nejasna i nepotkrepljena obećanja o ispunjenju eventualnog ugovora. Postupak javne nabavke koji propisuju direktive predstavlja mehanizam kojim privredni subjekt ubeđuje ugovorni organ da on treba da dobije nabavku. Iako su neke formalnosti neophodno zlo, postupak nabavke je izvanredan način kojim privredni subjekt može izvršiti prodaju. Prema tome, to je zadatak koji treba shvatiti veoma ozbiljno.

97 H-

ODJELJAK

2Narativni dio

DIO



MODUL

H2.2.1 Tržišni profil i istraživanje

Čak iako je primarni postupak javne nabavke sa ciljem ispunjenja direktiva otvoreni postupak nadmetanja koji počinje oglašavanjem, sve mogućnosti za javnu nabavku se ne stvaraju putem oglasa. Iako privredni subjekt najviše reaguje na javne oglase, on još uvek može da nastoji da se pozicionira na tržištu da bi bio privlačniji potencijalnim klijentima.

Čak i kad postoji oglašavanje javne nabavke na evropskom nivou, u Modulu H5 smo vidjeli da je pored toga naručiocu dozvoljeno da oglasi javnu nabavku i u štampi na nivou države, pod uslovom da to ne uradi prije objavljivanja oglasa na evropskom nivou i da nacionalni oglas ne sadrži druge informacije. Obrazloženje za ovakav postupak je da se svim ponuđačima (u svim državama članicama) pruže jednake mogućnosti nadmetanja, što znači da se svima pruži podjednako vrijeme da pripreme i podnesu svoje ponude. Pod istim uslovima (odnosno, da oglas ne bude objavljen prije evropskog oglasa i da bude objavljen bez dodatnih informacija), naručioci bi takođe bili u mogućnosti da direktno pošalju primjerak oglasa o javnoj nabavci potencijalnim privrednim subjektima za koje misle da bi mogli da budu zainteresovani. Na taj način, tamo gde su naručioci bliski sa privrednim subjektom kao rezultat prethodnog poslovanja ili opšteg tržišnog profila, ovo može da funkcioniše u korist privrednog subjekta. Ovo je posebno tačno kada je kupac svesan interesa koji privredni subjekt ima za određeni sektor ili oblast djelovanja.

Kao što je navedeno u Modulu H5, postoje i okolnosti koje opravdavaju pribjegavanje manje konkurentnim postupcima koji omogućavaju naručiocima da izaberu određeni broj kandidata koje će pozvati da podnesu ponudu. Nema sumnje da se ovakvi postupci mogu upotrebiti za povlašćivanje određenog privrednog subjekta, ali se takođe legitimno mogu upotrebiti u korist privrednih subjekata. Oni privredni subjekti koji su visoko profilisani na određenom tržištu, koji imaju dobru reputaciju u vladinim krugovima i koji su ranije uspješno radili sa javnim sektorom ili sa naručiocem, biće u dobroj poziciji da dobiju takvu ponudu na osnovu svog kvaliteta i reputacije.

Privredni subjekti koji su specijalizovani u određenim oblastima učestvovaće na sajmovima, biće aktivni u trgovačkim udruženjima i mogu dati svoj doprinos u relevantnim novinama i časopisima posvećenim nauci i tehnici. Svi su oni konsultovani i podstaknuti da učestvuju kako od strane javnog tako i od privatnog sektora.

Vladine stručne službe takođe treba da idu u korak sa tehničkim razvojem i moraće da sakupljaju informacije o najnovijim dostignućima i inovacijama koje utiču na oblasti njihove stručnosti. Ovi službenici će biti dobro upoznati sa visoko profilisanim i uglednim privrednim subjektima koji su aktivni u sektoru. Kada se ovakvi stručni službenici konsultuju o pouzdanim subjektima u oblasti, što će se i dešavati, privredni subjekti koji su se pozicionirali na tržištu imaće bolje izglede da privuku interes javnog naručioca. Uspjeh upražnjavanja ovakvih javnih odnosa zavisi od količine i kvaliteta informacija koje potencijalni klijent ima o privrednom

98 H-

ODJELJAK

2Narativni dio

DIO



MODUL

Hsubjektu. Iako, kao što ćemo vidjeti u nastavku, nije dobra ideja da se opšte brošure vezuju za ponude, ne postoji razlog da se takve brošure ne prilože uz ponudu kao dio opštije marketing kampanje. Međutim, sve informacije moraju biti ažurirane i tačne, a takođe i relevantne za tržište. Potencijalni privredni subjekti moraju imati mogućnost da pokažu svoje prednosti.

Na direktnijem nivou, važno je da privredni subjekti neguju i održavaju dobar (i profesionalan) odnos sa postojećim i potencijalnim klijentima. Ovim ne želimo da sugerišemo da će se odluke donositi na osnovu ličnih odnosa, ili da privredni subjekti treba da prekorače liniju i da pokušaju da uspostave neprimjeren odnos sa potencijalnim klijentima. Ali dobar radni odnos će uspostaviti reputaciju privrednog subjekta u odnosu na profesionalnost, efikasnost i pouzdanost, što su faktori koji su bitni za naručioca. Održavanje kontakata se, na primjer, može vršiti putem neformalnih i slučajnih susreta na sajmovima ili prilikom okupljanja predstavnika određene industrijske grane. Održavanje kontakata se može vršiti i prilikom podnošenja prijava za registraciju ili za produženje registracije na spiskovima kvalifikovanih ponuđača.

Ono će takođe biti i rezultat radnih odnosa u okviru postojećih ugovora.h Za privrednog subjekta je važno da uvek pokazuje kvalitete koji ga čine uspješnim. Ove prilike treba iskoristiti da se potencijalni klijenti obavjeste o napretku i razvoju resursa i iskustava privrednog subjekta, pri čemu će se ukazati na iskustvo na novim zadacima i naglasiti stečeno dopunsko znanje ili personal.

Čak i kad privredni subjekt lično ne poznaje klijenta, ne postoji razlog zašto se on ne bi potrudio da sprovede neka istraživanja i dođe do objavljenih podataka. Uspješni privredni subjekt će istražiti potencijalne klijente da bi na taj način došao do saznanja šta da očekuje. Malo je teže istraživanje strukture same organizacije i njene oblasti djelovanja. Prethodni projekti će takođe dati uvid u vrste projekata kojima privredni subjekt daje prvenstvo i ciljeve koje on može imati. Klijenti često ne kupuju ili ne žele da kupe standardnu opremu sa lagera ili da prihvate standardne dizajne i kvalitet. Oni će imati svoje programe i ciljeve, svoju sopstvenu viziju o tome šta žele da postignu. Privredni subjekti koji su u mogućnosti da se približe ovoj viziji i da pokažu klijentima da razumeju njihove ciljeve, da ih podržavaju i da su im ciljevi zajednički, biće u daleko boljoj poziciji od privrednih subjekata koji samo mehanički odgovaraju na traženje dokumenata.

Istraživanje prošlih projekata takođe može da otkrije iduće planove, bilo kao proširenje prethodnih projekata ili kao njihova neizbježna posledica. Direktivama se predviđa da naručioci objavljuju obaveštenja o dodjeli ugovora, a praćenje ovakvih obavejštenja može omogućiti pametnom privrednom subjektu da stekne sliku o potrošačkom profilu naručioca. Mogućnost da predvidi šta će možda potencijalni klijent željeti i šta će vjerovatno kupovati pruža privrednom subjektu nadmoć, a verovatno i prednost u odnosu na njegove konkurente.

Da se predvidi ono što javni naručioci mogu željeti u budućnosti, nije samo pitanje nagađanja. Pored objavljivanja obaveštenja o dodjeli ugovora, same direktive obezbjeđuju mehanizam koji obavezuje naručioce da objavljuju svoje godišnje planove nabavki. Ovo se sprovodi uz pomoć prethodnog raspisa (u klasičnom sektoru) i periodičnih indikativnih obavještenja (u posebnim sektorima).

Funkcija prethodnih raspisa (PIN) je da unapred upozori potencijalne privredne subjekte o predstojećim ugovorima ili okvirnim sporazumima koji će biti objavljeni oglasom o

99 H-

ODJELJAK

2Narativni dio

DIO



MODUL

Hjavnim nabavkama.

n U slučaju ugovora o ustupanju izvođenja radova, raspis se koristi da bi unapijred upozorio izvođače radova o ugovoru o ustupanju izvođenja radova koji će prekoračiti normalne vrijednosti praga. Raspis treba poslati Kancelariji za zvanične publikacije ili objaviti na profilu kupca u najkraćem mogućem roku nakon donošenja odluke kojom se odobrava planiranje radova.

n Međutim, u slučaju nabavke roba PIN se ne primjenjuje na pojedinačne ugovore. Naručioci u najkraćem mogućem roku nakon početka njihove budžetske godine moraju objaviti ukupne planirane nabavke po oblastima proizvoda koje predviđaju za dodjelu tokom narednih 12 mjeseci, kada ukupna procjenjena vrijednost nije niža od 750.000 evra. Oblast proizvoda naručioci utvrđuju pozivanjem na JRN nomenklaturu.

n Kao i kod nabavke roba, planirana ukupna nabavka u svakoj kategoriji usluga navedenih u aneksu XVIIA čija se dodjela predviđa u toku 12 mjeseci nakon početka budžetske godine naručioca, treba da bude predmet indikativnog obavještenja kada ukupna procjenjena vrijednost nije manja od 750.000 evra.

Osim upućivanja na JRN, oblast proizvoda se ne definiše. Međutim, neki naručioci koriste ovo da bi definisali svoje zahtjeve u skladu sa onim što može isporučiti jedan isti dobavljač. Na primjer, kompjuterska oprema, pisaći stolovi, stolice, hartija i heft-municija mogu imati sasvim različite JRN šifre ali su proizvodi koji se mogu nabaviti od jednog tipa dobavljača: dobavljača kancelarijske opreme. Ukoliko se koristi ovaj pristup, može se koristiti i PIN da bi se otkrilo postojanje velikog obima ugovora za određene vrste dobavljača.

U posebnim sektorima, funkcije periodičnih indikativnih obavještenja posebnih sektora se mogu razlikovati. Kao prvo, ona se mogu koristiti samo kao mehanizam za prethodno upozorenje, kao što je slučaj u javnom sektoru. Njihova svrha je da informišu potencijalne dobavljače da će vjerovatno biti objavljena nabavka koja će vjerovatno obuhvatiti ugovore ispod vrijednosti praga, u klasama roba koje su oni u mogućnosti da ponude. Međutim, periodičnim indikativnim obavještenjem se može uputiti sam poziv za učešće u nadmetanju. Kada se periodično indikativno obavještenje koristi kao poziv za učešće na konkursu, ono mora posebno da se odnosi na robe, radove ili usluge koje će biti predmet ugovora koji će se dodjeliti i mora da ukaže na to da će se ugovor dodjeliti restriktivnim ili pregovaračkim postupkom bez daljeg objavljivanja poziva za učešće na konkursu i da se pozivaju zainteresovani privredni subjekti da iskažu zainteresovanost u pismenoj formi. Svi kandidati kasnije moraju biti pozvani da potvrde svoju zainteresovanost na osnovu detaljnih informacija o predmetnoj nabavci, a obavještenje mora biti objavljeno ne kasnije od 12 mjeseci prije slanja ovog poziva.

Ova obavještenja nisu obavezna ali prednost za naručioca je u tome da je u slučaju kada se objavljuju takvi prethodni raspisi ili periodična indikativna obaveštenja vremenski rok za prijem ponuda skraćen. Ona se mogu objavljivati u Službenom listu EU ili na „profilu kupca“. Privrednim subjektima se nudi mogućnost da predvide koji će ugovori biti dostupni u toku godine i omogućava im se da planiraju u skladu sa tim.

Napomena:

„Profil kupca“ je novi koncept koji se odnosi na internet stranu na kojoj naručilac može da

100 H-

ODJELJAK

2Narativni dio

DIO



MODUL

Hobjavi informaciju povezanu sa ugovorom. On se može koristiti kao alternativa Službenom listu EU ali nije obavezan. Kada se koristi, oglas za tu svrhu mora takođe biti poslat Službenom listu EU.

Kao što uvod u novi postupak dijaloga u javnom sektoru pokazuje, takođe postoje slučajevi kada naručioci ne mogu uvjek da specifikuju kakve su njihove potrebe unapijred, bilo zato što je, na primjer, projekat novi i traži novu tehnologiju, ili zato što zahtjevi mogu dovesti do različitih tehnologija. U ovakvim slučajevima, privredni subjekt može biti pozvan na razgovor o tehničkim rješenjima sa naručiocem. Ovakav postupak se zasniva na oglašavanju i iako reputacija firme može da dovede do direktnog poziva nakon objavljivanja oglasa, cio proces se odvija u kontekstu konačnog postupka. Međutim, privredni subjekti sa posebnom tehničkom ekspertizom mogu takođe da pomognu i u ranijoj fazi i time počinju da razvijaju dobar radni odnos sa naručiocima.

Kao što je već razmatrano u Modulu H4, privrednim subjektima je dozvoljeno da razmatraju tehnička pitanja sa naručiocima prije početka bilo kakvog postupka nabavke. Da bi dobio informacije koje su mu potrebne, naručilac će morati da komunicira sa potencijalnim privrednim subjektima, ali ako to radi u kontekstu postupka konkurentnog nadmetanja, to može da predstavlja povredu pravila zato što uopšteno razgovori sa privrednim subjektima u toku postupka nisu dozvoljeni.

Direktive dozvoljavaju (u njihovim recitativima) mogućnost razgovora o tehničkim specifikacijama sa potencijalnim privrednim subjektima pre bilo kakvog postupka dodjele ugovora. Ovo se naziva „tehničkim dijalogom“. Sa klјučnim uslovom da nikakvi razgovori ne smiju da imaju efekat sprječavanja konkurencije, recitativima direktiva je predviđeno da „prije počinjanja postupka dodjele ugovora naručioci mogu, koristeći tehnički dijalog, tražiti ili prihvatiti savjet koji se može koristiti u pripremi predviđenih specifikacija...“. Definicija tehničkog dijaloga znači da su ovakvi razgovori na prvi pogled dozvoljeni. Svakako, oni ne smiju imati efekat spriječavanja konkurencije i zbog toga ne smiju pružati ni jednom potencijalnom privrednom subjektu pristrasnu konkurentsku prednost, na primjer, utvrđujući tehničke specifikacije da ogovaraju specifikacijama koje može da ispuni jedan privredni subjekt, bez razlike da li je domaći ili strani.

2.2.1 Identifikovanje potencijalnih nabavki

Takođe, kao kada ponude „ijseci i nalijepi“ nisu posebno efikasne i često su kontraproduktivne, nije efikasno da privredni subjekt podnosi ponude za svaku nabavku koja je oglašena. U stvari, pokušaj da se odgovori na svaki oglas može na prvom mestu da bude razlog loše pripremljene ponude tako da je sam privredni subjekt kriv za neuspjeh.

Priprema ponuda zahtjeva veliki napor, što znači trošenje vremena i novca. Ako su izgledi za pobjedu u postupku javne nabavke slabi, postavlja se pitanje da li bi bilo bolje da se sredstva

101 H-

ODJELJAK

2Narativni dio

DIO



MODUL

Hprivrednog subjekta iskoriste za nešto drugo.

Problem troškova učešća u postupku nabavke se takođe vidi i kod dostupnih postupaka nabavki. Iako u važećim

direktivama nije eksplicitno navedeno, objašnjenje za korišćenje restriktivnog postupka je dato u jednoj od ranijih

direktiva. Jedan od razloga zašto restriktivni postupak može da bude poželjan je to što on može da se primjeni tako

da se smanje troškovi nabavke podjelom postupka na dve faze: pretkvalifikacija i podnošenje ponuda. Priprema za

kvalifikovanje opterećuje mnogo manje od pripreme iscrpne tehničke ponude i, podjelom na dve faze, naručilac

je u mogućnosti da se prvo skoncentriše na pitanje kvalifikovanosti. Prednost subjekta koji vrši nabavku je to što

zatim može da pozove samo one kandidate koji imaju ozbiljne izglede da budu izabrani da podnesu iscrpnu

tehničku ponudu, čime se izbjegava potreba za ocjenjivanjem velikog broja tehničkih ponuda koje nemaju realne

izglede da budu izabrane zato što privredni subjekti koji su ih podnijeli jednostavno nisu kvalifikovani. Korist za

privredne subjekte je u tome da su pošteđeni troškova pripreme iscrpne tehničke ponude ukoliko se ne kvalifikuju.

Međutim, pametni privredni subjekti će za svaku nabavku sprovesti samostalan sličan postupak da bi

uporedili izglede za uspjeh sa troškom podnošenja ponude. Priprema i podnošenje kvalitetne ponude

kada su izgledi za uspjeh ograničeni može samo da predstavlja nepotrebno trošenje resursa. Privredni

subjekti treba da budu selektivni kako bi se njihovi resursi koristili efikasno i efektivno. Ovo obuhvata

analizu troškova i koristi kojom se uzima u obzir različiti broj faktora.

Faktori koje treba uzeti u obzir u ovoj analizi troškova i koristi će zavisiti od konkretnih okolnosti. Neki

će biti irelevantni, neki će postati važni u odnosu na jedan ugovor ili na jednog naručioca posebno.

Neki će zahtjevati da privredni subjekt uopšte i ne razmišlja o njima; drugi mogu da se uzmu u

razmatranje samo nakon daljeg istraživanja. Neki od faktora koje će možda biti potrebno razmatrati

su:

n Konkurentna sredina: kakve izglede ima privredni subjekt da pobjedi u nadmetanju; da li

naručilac ima dugotrajan odnos sa drugim privrednim subjektom; da li je ugovor produženje

prethodnog ugovora; da li je privredni subjekt nekada dobio posao od ovog naručioca; koliko

dobro je bio ispunjen taj ugovor i kakav je odnos sa naručiocem; koji su konkurentni privredni

subjekti i kako privredni subjekt može da se uporedi sa njima; koliko ih je (ovo će, na primjer, biti

poznato u restriktivnom postupku); da li konkurentni privredni subjekti imaju državnu podršku ili

subvencije; da li ćete vi dobiti nekakvu podršku, posebno ako je ugovor izvan vaše države;

n Koliko je konkurentan postupak: koliko je jasna konkursna specifikacija (tražite razjašnjenje

ako nije jasna); da li izgleda da su specifikacije pripremljene da favorizuju određene konkurente

(ovo može biti nezakonito, ali teško za dokazivanje); da li imate dokumente koji su potrebni za

podnošenje ponude; da li možete da ih dobijete; kako će se ocjenjivati ponude; da li vam to ide

u prilog.

n Troškovi pripreme: koji troškovi su uključeni u smislu izrade, štampanja i slanja ponude;

da li imate zaposlene i da li su na raspolaganju za izradu ponude; koliki su ovi troškovi u

poređenju sa očekivanim profitom; da li ste već potrošili vrijeme za postupak pretkvalifikacije

za ugovor i za predstavljanje klijentu; da li će ovi troškovi predstavljati gubitak ako ne uspjete

102 H-

ODJELJAK

2Narativni dio

DIO



MODUL

Hu nadmetanju; da li se od vas traži da dostavite garanciju za ozbiljnost ponude/garanciju za

dobro izvršenje posla; koliki je trošak za to (da li to nameće neprihvatljivu obavezu, na primjer,

kada se traže dodatne garancije); ukoliko se nabavka sprovodi u drugoj državi, da li će vaša

garancija biti prihvaćena; da li će biti potrebno da pribavite garanciju strane banke; da li su

uključeni transakcioni troškovi; da li to zahtjeva kupovanje usluga ili se možete osloniti na

postojećeg inostranog saradnika ili partnere;

n Troškovi projekta: da li možete sa sigurnošću da utvrdite troškove projekta i neočekivane

troškove; da li postoji klauzula o povećanju, odnosno o promjeni cijena; da li bi ovi troškovi

nadmašili predviđeni profit; da li bi projekat imao udarni efekt na druge ugovore koje možda

imate ili planirate u smislu uticaja na kapital i resurse koji mogu biti preusmjereni; da li projekat

zahtjeva opsežnu podršku tehničkih službi; da li je potrebno dodatno vrijeme za upravljanje,

na primjer, za osnivanje i rad firmi sa zajedničkim ulaganjem ili drugim partnerima ili

podizvođačima; gde će se sprovoditi ugovor; da li je to prihvatljivo; da li to traži dopunske mjere

(naknadu za osoblje, mjere bezbjednosti).

n Cijena: kolika je verovatnoća da vaša cijena bude konkurentna; da li možete potkopati

konkurenciju; da li ste u situaciji da koristite zaposlene koji su inače neiskorišćeni i neiskorišćene

resurse; da li možete da iskoristite određene popuste (koji su dozvoljeni direktivama); da li su

vaši konkurenti u mogućnosti da potkopaju vas iz sličnih razloga; da li neko od konkurencije

koristi državnu pomoć (zakonsku ili bilo kakvu); u kojoj valuti ćete biti plaćeni; da li ovo

obuhvata pitanje kursne razlike; da li ćete tražiti dodatne (strane) finansijske usluge; da li će biti

potrebe da uzimate strane kredite; da li postoji inflacijski pritisak; koliki su troškovi osiguranja;

n Iskustvo klijenata: kakvo je vaše prethodno iskustvo sa klijentom u smislu radnog odnosa,

upravljanja i logističkih pitanja; da li možete da predvidite neka pitanja u odnosu na

implementaciju; kakvi su uslovi plaćanja klijenta; ako ne plaća na vrijeme, da li je predviđeno

plaćanje kamate; da li je to važan klijent koga jednostavno ne možete da odbijete; da li je to

prestižan projekat/klijent;

n Kapacitet: da li ste sposobni da završite ugovor na vrijeme i po toj cijeni; da li imate potrebno

znanje i resurse; da li treba da obezbjedite dodatnu obuku ili da kupite još resursa i znanja.

2.3 IDENTIFIKOVANJE POTENCIJALNIH UGOVORA

Direktive svakako predviđaju brojna obavještenja koja treba da se objave u Službenom listu Evropske unije (OJEU). Ovo su primarni načini za oglašavanje postupaka konkurentnog nadmetanja u okviru nabavki u Zajednici. Kao što predviđa modele oglasa za one slučajeve kada je potrebno objavljivanje, Direktiva takođe pruža naručiocima i mogućnost da u Službenom listu EU oglase nabavke za izvođenje radova, nabavke roba i usluga koje ne potpadaju pod zahtjeve Direktive o objavljivanju, odnosno kada su predviđeni ugovori ispod neophodne vrijednosti praga.

Modeli oglasa i obavještenja koji pokazuju potrebne informacije su sadržani u aneksima direktiva. Ovi aneksi sadrže upućivanja na informacije koje moraju biti objavljene u ovim

103 H-

ODJELJAK

2Narativni dio

DIO



MODUL

Hoglasima, a koje su dovoljne da potencijalnim privrednim subjektima obezbjede ono što im je potrebno da odluče da li da podnesu ponudu ili ne i gde i kada to treba da urade.

Objavljivanje svih oglasa znači objavljivanje u Službenom listu Evropske unije, koji objavljuje Kancelarija za zvanične publikacije u Luksemburgu. Službeni list Evropske unije se objavljuje u nekoliko tomova: tom „L“ koji sadrži zakonske tekstove; tom „C“ koji sadrži informativna obavještenja u odnosu na predložena zakonodavna i nezakonodavna obavještenja i tom „S“ koji sadrži oglase o javnim nabavkama. Svi ovi tomovi su dostupni preko službe za pretplatu, bilo u kompletu ili odvojeno. Detalji se mogu naći na:

U skladu sa ZJN CG nije propisana obeveza objavljivanja u Službenom listu EU - www.ojeu.eu

, već samo na portalu javnih nabavki

[ Primjerci iz serije „S“ se objavljuju skoro svaki dan na svim zvaničnim jezicima Zajednice, a svako izdanje objavljuje sve oglase o kojima se govori u direktivama.

Oni obuhvataju:

Tendere po kategorijama:

Audio vizuelni, čišćenje, odjeća, komunikacije, računarstvo. građevinarstvo, životna sredin<, finansijske usluge, hrana, namještaj, zdravstvena briga, industrija, laboratorija, prane usluge, konsalting, marketing, razno, kancelarijski materijal, štampanje, zapošljavanje, bezbjednost, obuka, transport...]

Oglasi o javnoj nabavci se objavljuju u cijelosti na njihovom izvornom jeziku dok se na drugim zvaničnim jezicima Zajednice objavljuje rezime skraćenih elemenata svih oglasa, pri čemu je samo izvorni tekst autentičan. Prevod oglasa vrši Kancelarija za zvanične publikacije tako da naručioci samo treba da dostave odgovarajući oglas na svom jeziku.

Kao što objavljuje štampane oglase, Kancelarija za zvanične publikacije vodi i kompjutersku bazu podataka poznatu kao Elektronski dnevnik nabavki (Tenders Electronic Daily / TED). Na ovaj način se efikasno obezbjeđuje internet verzija toma „S“ Službenog lista EU kome se može pristupiti elektronski. Ova verzija ima prednost što može da se pretražuje korišćenjem određenih ključnih reči i promjenljivih termina (na primjer, JRN šifre) i što nudi uslugu oglašavanja. Ovakve usluge takođe nude i privatne kompanije koje rade na evropskom tržištu.

Adresa sajta TED baze podataka je:

ted.europa.eu

Koristeći prednosti novih elektronskih načina komunikacije, direktive takođe predviđaju mogućnost objavljivanja prethodnih raspisa i periodičnih indikativnih obaveštenja i na „profilu kupca“.

Pored objavljivanja oglasa u Službenom listu EU, naručioci, kao što smo vidjeli, imaju pravo

104 H-

ODJELJAK

2Narativni dio

DIO



MODUL

Hda objavljuju oglase i u nacionalnom službenom listu ili novinama u državi naručioca, pod uslovom da oglas nije objavljen pre datum slanja istog oglasa Kancelariji za službene publikacije. Pored toga, u nacionalnom oglasu treba da se navede datum slanja.

U skladu sa ZJN CG, Transparentnost postupaka obezbjeđuje se objavljivanjem plana javnih nabavki,

poziva za javno nadmetanje, odluke o kvalifikaciji kandidata, odluke o izboru najpovoljnije ponude,

odluke o obustavi postupka javne nabavke, odluke o poništavanju postupka javne nabavke, ugovora o

javnoj nabavci, izmjene, odnosno dopune plana, poziva, odluke i ugovora, kao i preduzimanjem drugih

radnji i mjera. Navedena dokumenta objavljuju se na portal javnih nabavki, internet adresa: www.ujn.

gov.me.[

2.4 PODNOŠENJE PONUDA

Priprema ponuda je komplikovan i sofisticiran zadatak. Kao što je već navedeno u uvodu, to nije (ili barem ne bi trebalo

da bude) mehanički proces koji se sastoji od obezbjeđivanja standardnih dokumenata i reprodukovanja postojećih

obrazaca ili modela koristeći funkcije računara isjeci/nalijepi. Uspjeh zahtjeva veće napore.

Na čisto logističkom nivou, važno je upravljati procesom objedinjavanja ponude. Ovo znači određivanje jednog lica

ili tima koji se može identifikovati, a koji će biti odgovoran za pripremu ponude. Između ostalog, oni će morati da

koordiniraju:

n izradu same ponude / odnosno narativnih djelova;

n sakupljanje informacija koje će obuhvatiti prikupljanje podataka i dokumenata koji su potrebni prema

zahtjevima u odnosu na tehničke specifikacije i kriterijume za izbor i dodjelu;

n kompletiranje ponude, što znači objedinjavanje različitih komponenti kao što je narativni deo, potrebni

dokumenti i certifikati; identifikovani načini za dokazivanje; primjerci ili brošure prema potrebi;

n provjera dokumenata, ne samo u odnosu na narativni dio već i u odnosu na proračune, čime se

obezbjeđuje da nema aritmetičkih grešaka

n izrada ponude koja može da obuhvati profesionalno štampanje i/ili povezivanje; i

n slanje/dostavljanje ponude u obliku predviđenom konkursnom dokumentacijom i njeno pristizanje na

vrijeme i na određeno mjesto.

Ovo nije zadatak koji treba potcjenjivati. Čak i najjednostavnije ponude imaju korist od dobre pripreme i prezentacije.

Iako koordinaciju može da vrši jedno lice, ne savjetuje se da jedno lice priprema cijelu ponudu. Dobra ponuda uglavnom

zahtjeva doprinos više ljudi. Ovo se najbolje može postići razumnom podjelom posla i centralnom koordinacijom.

U toku pripreme ponude javlja se određeni broj pitanja koja se moraju razmotriti. Ona mogu izgledati očigledna ali

greške se lako prave tako da je dužna pažnja neophodna. Neke stvari koje treba imati u vidu su:

n Pažljivo pročitajte poziv za podnošenje ponuda zajedno sa prilozima. U njima će biti sadržane sve

informacije koje su vam potrebne za kompletiranje ponude na zadovoljstvo naručioca. Prilozi takođe često

sadrže bitne informacije i ne smiju se zanemarivati.

n Detaljno provjerite cijlu konkursnu dokumentaciju da eventualno nema stranica koje nedostaju ili zbog

eventualnih grešaka; nije nezamislivo da je naručilac napravio grešku pri kompletiranju i slanju konkursne

dokumentacije i zato je bolje da se one otkriju u pripremnoj fazi ponude a ne na kraju, kada se ponuda

finalizira, zato što onda može da bude kasno da se poprave eventualne greške (kao što su certifikati koji

nedostaju ili druge informacije).

105 H-

ODJELJAK

2Narativni dio

DIO



MODUL

H POGLAVLJE H 6: “KAKO IZVUĆI NAJVIŠE IZ POSTUPKA NABAVKE”, OPŠTA PITANJA

PITANJE 1 (PREUZETO IZ MODULA C 4) Šta je PIN? (tip br. 2)

odgovori> Princip Informacije Obavijesti Prije Informacije Novine prethodne obavijesti Projekt Informacije Obavijesti

Tačni odgovori Princip Informacije Obavijest. Povratne informacije za tačan odgovor Vidjeti modul H 5 odjeljak 2.

Pitanje 2(preuzeto iz Modula C.5.5 Pitanje br. 9)U kojem vremenenskom roku se moraju objaviti pozivi (tip br. 3)

odgovori U roku od 5 dana, ako je obavještenje o ugovoru poslano elektronskim putem roku od 8 dana, ako je

obavještenje o ugovoru poslano elektronskim putem u roku od 12 dana ako je obavještenje o ugovoru poslano drugim

putem roku od 15 dana ako je obavještenje o ugovoru poslano drugim putem Tačni odgovori U roku od 5 dana,

ako je obavještenje o ugovoru poslano elektronskim putem u roku od 12 dana ako je obavještenje o ugovoru poslano

drugim putem

Povratne informacije za tačan odgovorvidjeti Modul H 6 poglavlje 2.2

pitanje 3(preuzeto iz Modula E.2.5 Pitanje br. 2) Gdje moraju da se objavljuju pozivi u Crnoj Gori(tip br. 2)

odgovori Na sajtu nadležnog organa uprave U jednim dnevnim novinama Na sajtu komisije Tačan odgovori Na sajtu

nadležnog organa uprave Povratne informacije za tačan odgovor vidjeti Modul H 6 poglavlje 2.2.1

pitanje 4 (preuzeto iz Modula E.2.5 Pitanje br. 4) Kada treba da objavljujete plan javnih nabavki (tip br. 2)odgovori

Do kraja tekuće godine Do 31 januara tekuće godine Do kraja maja tekuće godine Tačni odgovori> Do 31 januara

tekuće godine. Povratne informacije za tačan odgovor vidjeti Modul H 6 poglavlje 2.2.1

pitanje 5 (preuzeto iz Modula E.2.5 Pitanje br. 8). Gdje možete da pronađete standardne obrasce o javnim nabavkama?

(tip br. 3)odgovori> Na sajtu uprave za javne nabavke. U Pravilniku o obrascima u postupku javne nabavke. Na Državne

komisije . Tačni odgovori Na sajtu uprave za javne nabavke U Pravilniku o obrascima u postupku javne nabavke

Povratne informacije za tačan odgovor vidjeti Modul H 6 poglavlje 2.3.

pitanje 6 (preuzeto iz Modula E.2.5 Pitanje br. 10) Koji je rok za dostavljanje ponuda kod otvorenog postupka javne

nabavke? (tip br. 2) odgovori 37 dana 22 dana 52 dana Tačni odgovori 37 dana


H


Pokretanje postupka zbog povreda pravila javnih nabavki

7

106 H-

MODUL DIO

Odjeljak 1: Uvod 107


107H-

ODJELJAK

1


MODUL

H

DIO

7Pokretanje postupka zbog povreda pravila javnih nabavki

ODJELJAK 1 UVOD

1.1 CILJEVI

Ciljevi ovog poglavlja su razmatranje, objašnjavanje i razumjevanje:

1. mogućnosti koje ponuđači imaju na raspolaganju da bi osporili uočene povrede pravila;

2. mjera koje se mogu preduzeti u nacionalnim sudovima;

3. načina na koji Evropska komisija može direktno da pomogne;

4. posebnih pravnih sredstava predviđenih direktivama o pravnim ljekovima.

1.2 VAŽNA PITANJA


n osnovne i zajedničke mjere zaštite predviđene pravom i direktivama EU;

n uloga ponuđača;

n uloga Evropske komisije i Suda;

n alati koje ponuđači imaju na raspolaganju.


n područje djelovanja nacionalnih sudova, Evropske komisije i Evropskog suda;

n tačni pravni ljekovi koji su dostupni u skladu sa direktivama o pravnim ljekovima (izmjenjenim i dopunjenim);

n procedure koje se primjenjuju za svaki postupak;

n vremenski rokovi koji se mogu primjeniti.

1.4 RELEVANTNOST

Ove informacije će biti od ključnog značaja za ponuđače koji osjećaju da su nepravedno tretirani i mogu da ukažu na situacije koje izgledaju kao povreda pravila o javnim nabavkama EU. U ovom odjeljku se ponuđači vode kroz mogućnosti za pokretanje postupka i procedura koje se primjenjuju, tako da budu u položaju da odbrane prava koja su im data u skladu sa direktivama.

108 H-

SECTION

2


MODULE

H

PART

7Challenging breaches of the procurement rules

ODJELJAK 2 NARATIVNI DEO

2.1 UVOD

Pravila o nabavkama direktiva EU su od male važnosti ako ih naručioci pravilno ne primjenjuju. Nepravilna primjena može da bude rezultat grešaka, previđanja ili nerazumjevanja, ili rezultat smišljenog djelovanja od strane službenika za nabavke. Bez obzira na razlog, privredni subjekt je onaj koji je obično u najboljem položaju da identifikuje moguću povredu, a direktive obezbjeđuju instrumente.

U H7 razmatramo različite mogućnosti koje nudi zakonodavstvo Zajednice. One se zasnivaju na dve glavne direktive

(1) Direktiva o pravnim ljekovima za klasični sektor: Direktiva 89/665, i

(2) Direktiva o pravnim ljekovima (za posebne sektore): Direktiva 92/13

Obe navedene direktive su izmjenjene i dopunjene jednom, novom direktivom: Direktivom 2007/66.

U slučaju kada privredni subjekti opaze probleme ili smatraju da je došlo do povrede, prvo dejstvo uvek treba da bude obavještavanje predstavnika naručioca kako bi se ukazalo da su možda prekršena pravila. Ukoliko je povreda rezultat greške, to omogućava naručiocu da popravi grešku, što se i dešava u ogromnoj većini slučajeva. Međutim, ukoliko naručilac ne popravi grešku, privredni subjekt može da preduzme dodatno dejstvo. Same direktive nude seriju mogućih pravnih ljekova koji mogu da se iskoriste pred domaćim sudovima ili pred posebnim revizionim tijelima, ukoliko takva tijela postoje

U Crnoj Gori, zaštita prava učesnika u postupku javne nabavke i javnog interesa, u svim fazama postupka javne nabavke, obezbjeđuje se na način i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom. Postupak zaštite prava pokreće se žalbom koja se izjavljuje Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javnih nabavki

Izmjene i dopune iz 2006. godine takođe omogućavaju državama članicama da preokrenu ovo obavještenje u zahtjev za prvu reviziju od strane naručioca. Ukoliko je to slučaj, postavljanje zahtjeva (faksom ili elektronskim putem) povlači privremeni prekid postupka u trajanju od pet dana. Prema tome, u slučaju kada je predviđena ova prvobitna faza revizije, ona nudi privrednim subjektima značajan prvi „udarac“ koji treba biti shvaćen ozbiljno s obzirom na suspenziju. Privremeni prekid (suspenzija) ne spriječava uvođenje privremenih mjera.

U skladu sa ZJN CG. blagovremeno podnijeta žalba prekida sve dalje aktivnosti naručioca u postupku javne nabavke, do donošenja odluke po žalbi.Izuzetno, Državna komisija može da odobri nastavak postupka javne nabavke na zahtjev naručioca, ako bi zbog prekida postupka javne nabavke naručiocu nastupila znatna šteta koja je nesrazmjerna sa vrijednošću javne nabavke ili bi bio ugrožen interes Crne Gore i u slučaju iz člana 25 tačka 1 alineja 3 ovog zakona.Zahtjev se može podnijeti u roku od pet dana od dana prijema žalbe. O podnesenom zahtjevu Državna komisija odlučuje u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva. tome obavijesti sve učesnike u postupku,

109 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni deo

u roku od tri dana od dana dostavljanja odluke.

Ako Državna komisija usvoji zahtjev, naručilac je dužan da o tome obavijesti sve u;esnike u postupku roku od tri dana od dana dostavljanja odluke.

Međutim, ovo nije jedinstvena mogućnost. Takođe je moguće da se podnese žalba Evropskoj komisiji koja, ukoliko smatra ja se desila povreda, sama može da preduzme dejstvo protiv države članice.

Kao i u slučaju sa glavnim proceduralnim direktivama, cilj Direktive o pravnim ljekovima nije usaglašavanje zakona država članica u odnosu na ovo, već utvrđivanje minimalnih kriterijuma i mjera zaštite da bi se garantovala zaštita prava koja proizilaze iz proceduralnih direktiva. Ovo je neophodno s obzirom na veoma različite postupke koji su dostupni u nacionalnim jurisdikcijama, a koji pokazuju flagrantnu neusaglašenost sredstava zaštite koja se nudi subjektima prava Zajednice. U ovom poglavlju ćemo razmatrati samo minimalne kriterijume utvrđene u direktivama o pravnim ljekovima.

2.2 SPROVOĐENJE

Sprovođenje prava Zajednice, uključujući i sprovođenje direktiva o javnim nabavkama, nije regulisano samo direktivama o pravnim ljekovima. Domaći sudovi imaju ulogu da obezbjede primjenu prava Zajednice uopšte, dok Evropska komisija ima posebnu ulogu čuvara prava Zajednice. Takođe treba da se razmotre i ove uloge.

2.2.1 Korišćenje domaćih sudova

Direktive moraju da se prenesu u nacionalno zakonodavstvo, čime se obezbjeđuju nacionalni propisi za sprovođenje pravila Zajednice. Domaći sudovi ili bilo koji drugi priznati tribunali moraju da štite prava i obaveze građana (privrednih subjekata) koji su kreirani prema pravu Zajednice. Pojedinci pokreću veliki broj slučajeva pred sudovima sa nacionalnom nadležnošću koji se bave povredama proceduralnih direktiva. Takve povrede su rješavane u skladu sa postojećim postupcima i odredbama nacionalnih zakona. Međutim, razilaženja između nacionalnih nadležnosti sa aspekta dostupnih pravnih ljekova i efikasnosti ovih pravnih ljekova su bila razlog koji je doveo do donošenja Direktive o pravnim ljekovima, koja ima za cilj postavljanje privrednih subjekata u svim državama članicama na sličnu, ako ne uvjek sasvim identičnu osnovu.

Osim specifičnih mjera sprovođenja predviđenih u direktivama o pravnim ljekovima, Ugovor podržan od strane Evropskog suda pravde (ESP) oduvek je predviđao sredstva za rešavanje kršenja primarnog i sekundarnog zakonodavstva Zajednice. Ovo potiče iz same prirode prava Zajednice kroz stvaranje prava na koja pojedinci mogu da se pozovu u svojim domaćim sudovima (vidite H1).

Jasno je utvrđeno da je pravo Zajednice u mogućnosti da stvori prava na koja pojedinci (uključujući i kompanije) mogu da se pozovu u svojim nacionalnim sudovima, koji imaju obavezu da ih štite. Ovo se dešava tamo gdje odredbe Ugovora imaju direktan efekat, odnosno gdje imaju efekat kreiranja prava bez daljnjeg implementiranja. To se ne dešava automatski i podliježe određenim uslovima. Direktan efekat se garantuje ako je obaveza nametnuta državi članici:

njasna i precizna,

110 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

nbezuslovna, i

nu slučaju mjera za sprovođenje, državama članicama ili institucijama Zajednice se ne daje prostor za izbor.

Slučaj direktiva je problematičniji od odredaba Ugovora s obzirom na to da su one uopšteno obavezujuće u odnosu na rezultat koji se treba postići i samo u odnosu na državu članicu kojoj su upućene, ali ostavljaju nacionalnim organima izbor forme i metode. Ipak, ESP je takođe potvrdio da direktive mogu imati i direktan efekat u slučaju kada ispunjavaju ista tri uslova.

Međutim, direktni efekat direktiva je ograničen na dva načina.

nPrvo, direktive su obavezujuće samo u odnosu na rezultat koji se treba postići.

Direktive sadrže datum do kog taj rezultat treba da se postigne, ali se ne smiju koristiti kao osnov dok države članice nisu imale dovoljno vremena da primjene izabrane forme i metode implementacije.

Nakon isteka tog vremenskog roka i neusvajanja mjera za sprovođenje koje se zahtjevaju direktivom od strane države članice, ona se ne može pozivati, kao u slučaju pojedinaca koji djeluju u saglasnosti sa tom Direktivom, na sopstveno neizvršavanje obaveza iz Direktive. Privredni subjekti takođe kao osnov mogu iskoristiti direktan efekat u slučaju kada je, nakon datuma za sprovođenje, država članica sprovela Direktivu ali je to uradila nepravilno. U ovim okolnostima direktan efekat Direktive će obezbjediti da odredba Direktive poništi dejstvo nepotpune nacionalne implementacije. To znači da, ukoliko država članica nije pravilno implementirala direktive a naručilac se pridržava nepravilne implementacije, privredni subjekt može da pokrene postupak protiv povrede direktiva koja nastaje kao rezultat u slučaju kada je oštećen povredom.

nDrugo ograničenje je u tome što je direktiva upućena državama članicama.

Niko osim njih nema obavezu za njeno implementiranje. Termin „država članica“ obuhvata emanaciju države i uopšteno uključuje sve one naručioce koji su identifikovani u direktivi tako da bi privredni subjekti mogli da se pozovu na direktni efekat direktiva u postupku protiv naručilaca definisanih u proceduralnoj direktivi.

S druge strane, ona ne može da obuhvati dio privatnih naručilaca identifikovanih u komunalnim sektoru s obzirom na to da oni nužno ne predstavljaju „emanaciju države“. Prema tome, u posebnim sektorima bi privredni subjekt morao biti siguran da posebni sektori mogu da se smatraju djelom države i da tek nakon toga pokuša da pokrene postupak protiv njih ispred nacionalnog suda u skladu sa doktrinom direktnog efekta.

Kada se radi o direktnom efektu direktiva, od ESP-a je zatraženo da razmotri pojedinačne odredbe različitih proceduralnih direktiva. Odredbe se moraju razmatrati jedna po jedna i pojedini članovi se moraju analizirati pojedinačno. Na primjer, ESP smatra da suštinska pravila koja se odnose na oglašavanje, sprovođenje konkurentnog postupka i dokaze i kriterijume za izbor i dodjelu ugovora uglavnom imaju direktan efekat.

Zbog obezbjeđivanja konzistentnosti u Zajednici, nacionalni sudovi imaju pravo, a ponekad se od njih i zahtjeva da upućuju ESP-u pitanja u vezi valjanosti i tumačenja akata Zajednice koji proizilaze iz konteksta postupaka koji se vode u njima. To se vrši u skladu sa postupkom utvrđenim u članu 234. Ugovora. U suštini, član 234. daje Evropskom sudu pravde jurisdikciju da donosi preliminarne odluke u odnosu na tumačenje Ugovora i tumačenje valjanosti akata institucija Zajednice.

Nacionalni sud ili tribunal ima pravo, a ukoliko se radi o sudu krajnje instance, i obavezu

111 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

da potraži od ESP-a da donese preliminarnu odluku ukoliko strane ili sam sud na sopstven predlog pokrenu pred sudom pitanje tumačenja ili validnosti. Da bi izvršio upućivanje, nacionalni sud mora da smatra da je odluka o takvom pitanju neophodna da bi mogao da donese presudu. Pitanje ili pitanja se šalju upućivanjem koje vrši sud ali u praksi pitanje u stvari pokreću strane u slučaju i njihovi advokati. Evropski sud pravde često preformuliše pitanje da bi mu dao najadekvatniji odgovor, ali važno je da strane u sporu stave pitanja u okvir koji će im obezbjediti odgovore koji su im potrebni.

Važnost postupka je u načinu na koji on garantuje doslednu primjenu prava Zajednice. Podržavajući pravo i djelujući kao krajnji arbitar prava Zajednice, on obezbjeđuje da se prava pojedinaca koja potiču iz Ugovora i direktno efektivne mjere koje se usvajaju u skladu sa njim jednako i dosledno zaštićuju na teritoriji Zajednice.

2.2.2 Kako može pomoći Evropska zajednica

Mjere za sprovođenje predviđene Direktivom o pravnim ljekovima su možda jedini noviji instrumenti koji su dostupni da bi se obezbjedila usaglašenost sa proceduralnim direktivama. U odsustvu posebnih pravnih ljekova za korigovanje povreda postupaka javnih nabavki, Komisija je u prošlosti izvršavala (i produžava da izvršava) svoju tradicionalnu ulogu čuvara Ugovora EEZ.

Za tu svrhu, Ugovorom su joj data ovlašćenja za nadzor i sprovođenje koja ona uspešno koristi u oblasti javnih nabavki. Veliki broj ovih ranih slučajeva koji su se bavili povredama direktiva o javnim nabavkama, a koji su se našli ispred ESP-a, bili su rezultat djelovanja Komisije na sopstvenu inicijativu ili na osnovu žalbe od pojedinačnog privrednog subjekta. Pored malog broja slučajeva koji stižu do ESP-a, Komisija se bavi i sve većim brojem nepravilnosti koje se rešavaju neformalno. S druge strane, ograničenja resursa Komisije su takva da ona može da sprovede ne više od veoma selektivnog pregleda primjene postupaka javnih nabavki u državi članici.

Član 226. Ugovora daje Komisiji ključnu ulogu u nadzoru usaglašenosti država članica sa njihovim obavezama u skladu sa Ugovorom uključujući, između ostalog, usaglašenost sa specifičnim direktivama kao što su direktive o javnim nabavkama.

Ukoliko Komisija smatra da država članica nije ispunila obavezu u skladu sa Ugovorom, ona može nakon što je sprovela određene proceduralne korake da iznese predmet ispred ESP-a. U slučaju direktiva, ovo obično znači neimplementaciju ili nepravilnu implementaciju direktiva u nacionalnom pravu.

Postupak se često koristi iako se većina slučajeva rješava u upravnoj fazi prije početka postupka u ESP-u. U slučaju da je predmet iznijet pred ESP i ESP zaključi da država članica nije ispunila svoje obaveze, država je obavezna da preduzme potrebne mjere da bi se usaglasila sa presudom. Za nadležne organe države članice (uključujući i nacionalne sudove) ovo znači zabranu protiv primjene nacionalnog pravila koje je potvrđeno kao neusaglašeno sa Ugovorom i, ukoliko okolnosti to zahtjevaju, obavezu da preduzmu sve potrebne mjere da bi omogućili cjelovitu primjenu prava Zajednice. Države članice takođe mogu biti obavezane

112 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

da plate kaznu.

Postupak može da pokrene Komisija na svoj predlog ili kao rezultat žalbe pojedinca

Čak i ako je žalba upućena protiv posebnog naručioca, dejstva Komisije će biti protiv države članice. Bez razlike da li je zasnovan na sopstvenoj inicijativi Komisije ili na žalbi pojedinca, postupak je u suštini isti. Osnovni postupak uključuje sljedeće:

(a) Postupak žalbe

Komisija saznaje o nedostacima država članica na više načina. Ona nadgleda nacionalne mjere za sprovođenje i, u oblasti javnih nabavki, obično mora da bude informisana o nacionalnim mjerama kojima se sprovode direktive o javnim nabavkama (ovo je predviđeno proceduralnim direktivama). Međutim, ima mnogo primjera povreda za koje Komisija jednostavno ne saznaje i baš u ovom djelu pojedinci i kompanije kojima je naneta nepravda mogu da odigraju ulogu.

Kada pojedinac ili kompanija smatra da država članica krši svoje obaveze iz Ugovora, on može da podnese žalbu Komisiji. Žalba može biti neformalna ili formalna. Kompanija koja se smatra povređenom može, ukoliko želi, da ostane anonimna i da preferira da Komisija ne otkrije njen identitet državi članici ili vladinoj agenciji o kojoj je riječ. Razlog za ovo može biti očuvanje poverenja u kompaniju ili možda zbog toga što postoji strah od komercijalne osvete. U takvim okolnostima, pojedinac bi mogao da pristupi Komisiji neformalno da bi obavjestio zainteresovane službe o potencijalnim povredama prava Zajednice. To može biti moguće tamo gdje su povrede na koje se odnosi žalba uopštene i gdje se „ne mogu pratiti tragovi“, ali je znatno teže kada je povreda rezultat izdvojenog slučaja.

Bez obzira na način iniciranja, postupak žalbe vodi do pravnog postupka od strane Komisije i direktno nije povezan sa pojedinačnom žalbom. Neformalne žalbe služe samo da bi se još bolje onemogućila identifikacija. Međutim, u praksi odsustvo poznatog pojedinačnog podnosioca žalbe može da liši Komisiju specifičnog slučaja na koji će možda biti potrebno da se pozove. Neformalne žalbe mogu da onemoguće dostavljanje dovoljno informacija i dokaza Komisiji na osnovu kojih bi ona postupala. Iako pravni postupak nakon podnošenja žalbe vodi Komisija, podnosilac žalbe će uglavnom biti informisan o napretku i prema tome će imati mogućnost da dâ dodatna opažanja ukoliko to bude potrebno.

(b) Podnošenje žalbe

Slučajevi povezani sa javnim nabavkama ne podliježu strogim proceduralnim zahtjevima. Ipak, iskustvo je pokazalo da postoje određeni elementi koji treba da budu uključeni u svaku žalbu. Žalba treba da sadrži osnovne informacije o podnosiocu žalbe, kao i činjenice o slučaju.

Najznačajniji aspekt žalbe je da se opišu, u što je moguće više detalja, potpune činjenice slučaja. Striktno govoreći, Komisija bi trebalo da utvrdi i insistira na povredama koje se otkrivaju činjenicama i, čak i u slučaju kad podnosilac žalbe upućuje na moguće povrede, Komisija ne može uvjek sve da uzme u obzir. Na kraju, uvjek je na Komisiji da odluči protiv kojih povreda će postupati. Međutim, zbog istih razloga zbog kojih je neophodno da se dâ detaljna izjava zasnovana na činjenicama, preporučljivo je da se Komisiji pomaže koliko je to više moguće. U slučaju kada se pred Komisijom podnese potpuni spisak potencijalnih kršenja

113 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

Ugovora, službe Komisije će biti u boljoj poziciji da istraže tvrdnje. Podnosilac žalbe će imati više vremena (i više će biti zainteresovan) da otkrije i potkrepi povrede države članice, i imaće na raspolaganju više vremena, informacija i resursa.

Sama Komisija neće biti u stanju da dodjeli obeštećenje kao kompenzaciju za bilo kakav gubitak koji se navodi u žalbi (iako bi nacionalni sud to mogao), ali postojanje takve štete će pomoći da se utvrdi težina žalbe. U određenim veoma ozbiljnim slučajevima Komisija može da potraži od ESP-a da donese privremenu mjeru, kao u slučaju kada je potrebno hitno djelovanje da bi se izbegle takve štete.

Za korigovanje situacije je takođe korisno da se ukaže na proceduralne korake koji se preduzimaju na nacionalnom nivou. Ne predstavlja strogo pravilo da Komisija djeluje tek kada su iscrpljeni svi drugi nacionalni postupci, ali svakako predstavlja značajan faktor. Često može da postane jasno da nacionalni upravni ili politički postupci nisu odgovarajući da bi se zaštitila prava pojedinaca suočenih sa povredom prava Zajednice, ili čak da oni ne postoje. U takvim slučajevima, dokaz o ovim nedostacima u nacionalnom sistemu može da podstakne Komisiju na dalje djelovanje.

Sve takve žalbe treba slati u pismenoj formi Sektoru za nabavke DG Markt-a (DG Markt/Procurement).

(c) Postupak u skladu sa članom 226

Nakon što je podnesena žalba, slučaj je izvan kontrole podnosioca. Službe Komisije mogu da zatraže dodatne informacije od podnosioca, ali vođenje slučaja iz ove faze nadalje je potpuna odgovornost Komisije. Podnosilac ne može da prisili Komisiju da postupa, a povlačenje žalbe nužno ne znači i da će postupak biti zaustavljen. Svakako, to je taktičko oružje u rukama potencijalnih podnosilaca žalbi.

Ukoliko Komisija zaključi da postoji povreda prava Zajednice, ona preduzima zvanične korake da popravi situaciju. Obično koristi postupak predviđen članom 226. Ugovora. Bitni koraci su sljedeći:

n ostvarivanje kontakta sa zvaničnim organima države članice

Komisija ostvaruje kontakt sa zvaničnim organima predmetne države članice postavljajući pitanje navodnog kršenja i zahtjevajući od države članice da podnese svoja zapažanja. Ona to radi putem zvaničnog obavještenja. Ne postoje vremenski rokovi za ovaj dio postupka i mnogo toga zavisi od značaja koji službe Komisije daju povredi.

n odgovor države članice

Država članica obično odgovara na prigovore Komisije. Podnosilac žalbe može biti informisan o različitim stavovima (ali nema „pravo“ na ove informacije) i može poželjeti da dâ dodatne komentare. Podnosiocu žalbe se garantuje mogućnost dopune informacija. Ukoliko Komisija nije zadovoljna

114 H-


MODUL

H

DIO

7

ODELJAK

2


Narativni dio

odgovorom države članice, ona postupa dalje..

n osnovano mišljenje Komisije;

Komisija objavljuje „osnovano mišljenje“. Ono obuhvata potpunu izjavu i činjenice, kao i zvaničnu izjavu o povredama prava Zajednice koje su se navodno desile. Osnovanim mišljenjem se zahtjeva prekid povreda, ali obično se ne sugerišu mjere koje će se preduzeti. Ne postoji vremenski rok između prethodne faze i izdvajanja osnovanog mišljenja, ali postoji rok u kome se od države članice zahtjeva da se usaglasi. On se obično utvrđuje na dva mjeseca.

n ESP.

Ukoliko se država članica ne usaglasi u utvrđenom vremenskom roku, predmet se iznosi pred Evropski sud pravde u Luksemburgu. Ukoliko je krajnji rezultat presuda protiv države članice, ona će biti obavezana da prekine sa povredom(ama). Podnosilac žalbe nema nikakvu poziciju u postupku ESP-a, ne može da bude zastupan i da daje komentare čak ni kao posmatrač.

(d) Privremene mjere

Član 243. Ugovora daje ESP-u ovlašćenja da propisuje neophodne privremene mjere u svim slučajevima koji su podnijeti sudu. S obzirom na to da slučajevi podnijeti ESP-u često mogu da traju i do dvije godine prije konačne presude, ovo ovlašćenje je posebno važno u slučajevima gdje postoji određen stepen hitnosti.

115 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

Zahtjev za privremenu mjeru podnosi strana u slučaju ispred ESP-a i on se mora odnositi na konkretan slučaj. Prema tome, u sadašnjem kontekstu samo Komisija (ali ne i podnosilac žalbe) ima pravo da traži privremenu olakšicu u slučaju koji je već podnesen ispred ESP-a.

Zahtjev za privremenu mjeru koji se može podnijeti u isto vrijeme sa početkom postupka, ali u odvojenim dokumentima, biće saslušan od strane predsjednika ESP-a (sve dosadašnje zahtjeve u slučajevima javnih nabavki je saslušao predsjednik). Zahtjev se obično dostavlja i suprotnoj strani, kojoj se daje kratak rok da podnese pismene ili usmene zabilješke. Međutim, predsjednik može u isključivom slučaju da izda nalog ex parte, prije nego što je suprotna strana podnijela zabilješke..

Načela kojima se reguliše izdavanje privremene mjere su se razvijala u toku sudske prakse ESP-a. U praksi, ESP očekuje da strana koja traži privremenu mjeru pokaže prima facie slučaj i neophodnost za hitno djelovanje da bi se izbjegla ozbiljna i nepopravljiva šteta (hitnost). Nalog će se dati osim ako suprotna strana može da dokaže da će i ona trpeti ozbiljnu i nepopravljivu štetu (test ravnoteže interesa).

2.3 ZAJEDNIČKA PRAVNA ZAŠTITA DIREKTIVA O PRAVNIM LJEKOVIMA

Osnovne odredbe direktiva su iste, ali postoje neke materijalne razlike koje će biti objašnjene u nastavku.

Član 1 obje direktive utvrđuje ciljeve. Obje treba da obezbjede da odluke donijete od strane naručilaca u kontekstu postupaka dodjele ugovora spadaju pod opseg relevantnih proceduralnih direktiva i mogu da budu efektivno i brzo revidirane u odnosu na njihovu usaglašenost sa pravom Zajednice u oblasti javnih nabavki.

U posebnim sektorima, Direktiva o pravnim ljekovima daje mogućnost korišćenja ista tri specifična sredstva koja su dostupna u nacionalnim sudovima i pred nacionalnim revizionim tijelima, kao u slučaju javnog sektora. To su privremene mjere, poništenje odluka i dodjela obeštećenja. Međutim, s obzirom na to da su obeštećenja uvek dostupna, države članice su slobodne da izaberu između dva alternativna ali istovremena sistema pravnih ljekova. Prvi sistem je isti kao i sistem predviđen u javnom sektoru i odnosi se na ovlašćenja za dodjelu privremene mjere i mjere poništenja. Kao i u javnom sektoru, Komisiji su pored ovlašćenja koje ima u skladu sa članom 226. Ugovora data i posebna ovlašćenja da interveniše. Drugi sistem se odnosi na ovlašćenje za dodjelu destimulativnih plaćanja umesto privremenih mjera i poništenja.

Izmjenama i dopunama od 2006. godine je uveden i obavezan period „mirovanja“. Ovo je važna novina koja može biti od koristi privrednim subjektima koji žele da ospore navodne povrede.

2.3.1 Primjena

Direktive o pravnim ljekovima se primjenjuju u slučaju ugovora koji spadaju u opseg primjene proceduralnih direktiva. Na primjer, one se ne primjenjuju na ugovore koji ne ispunjavaju prag vrijednosti tih direktiva.

Pravni ljekovi su dostupni u odnosu na odluke donijete od strane naručilaca, iako termin „odluka” nije definisan. Jasna namjera je da se obuhvati korišćenje diskriminatornih tehničkih, ekonomskih ili finansijskih specifikacija; odluke za uključivanje ili isključenje određenih

116 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

privrednih subjekata ili dodjelu ili nedodjelu ugovora određenim privrednim subjektima su takođe „odluke“ koje se donose u smislu direktiva o pravnim ljekovima. Ove „odluke“ se mogu donositi isključivo na osnovu kriterijuma za izbor i dodjelu ugovora, koji su dozvoljeni proceduralnim direktivama

U slučajevima kada naručilac uopšte nije ni počeo postupak dodjele ugovora ili nije oglasio javnu nabavku, a kada je u stvari trebalo da se usaglasi sa direktivama prilikom dodjele tog ugovora, svaki ugovor koji je rezultat tog postupka će se smatrati „direktnom nezakonitom dodjelom“ i biće „nepravosnažan“. Ovaj koncept nepravosnažnosti je sada uveden putem izmjena i dopuna iz 2006. godine i prati seriju slučajeva u kojima je ESP utvrdio da postoje slučajevi takve direktne nezakonite dodjele i dozvolio pokretanje postupka iako možda i nije postojala faktička „odluka“ koja bi bila otvorena za postupak.

Pravni ljekovi moraju biti dostupni na osnovu suštinskih i proceduralnih uslova koji nisu manje povoljni od uslova koji su primjenljivi za pravne ljekove za čisto nacionalne situacije. Mjere usvojene u saglasnosti sa direktivama o pravnim ljekovima moraju nuditi istu zaštitu koju daju nacionalne odredbe, koje su se u međuvremenu razvile, što takođe sugeriše da nacionalni postupci ne smiju da nude manje.

U skladu sa EZ-aneksima Sporazuma o vladinim nabavkama (SVN) Svjetske trgovinske organizacije, povlastice direktiva o pravnim ljekovima su takođe proširene na privredne subjekte iz država potpisnica SVN-a tako da će naručioci koji su istovremeno i naručioci u smislu SVN-a morati da garantuju iste pravne ljekove i tim subjektima u slučaju povrede primjenjivih pravila o javnim nabavkama.

2.3.2 Privremene mjere

Prvi pravni lijek koji mora da se stavi na raspolaganje je mogućnost tribunala da putem interlokutornih postupaka preduzme privremene mjere što je najranije moguće. Cilj ovih privremenih mjera može biti dvostrani:

nkorekcija navodne povrede proceduralne Direktive;

nsprečavanje daljeg nanošenja štete interesima o kojima je riječ.

Mjere moraju da obuhvate najmanje dvije zaštitne mogućnosti koje odražavaju dvostrane ciljeve ovog pravnog lijeka. To su mjere suspendovanja ili obezbjeđenja suspendovanja

npostupka dodjele javnog ugovora, ili

nsprovođenja bilo kakve odluke donijete od strane naručioca.

Poslednje pravno sredstvo se može koristiti u vezi sa pravnim ljekom poništenja koje je dostupno u slučaju kada je odluka navodno donijeta protiv pravila proceduralne Direktive. Dostupnost privremenih mjera u ovim okolnostima obezbjeđuje mogućnost brzog pokretanja postupka čak i kada je donijeta odluka.

Ovo je posebno značajno u odnosu na činjenicu da povrede pravila javnih nabavki smiju da se obznane tek na kraju postupka o dodjeli ugovora kada je već donijeta odluka.

117 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

Međutim, direktive o pravnim ljekovima daju državama članicama opciju da predvide da je, nakon što je zaključen ugovor (suprotno od dodjeljen), jedina dostupna pravna mjera dodjela obeštećenja licu koje je oštećeno povredom. Svakako, u slučaju kada je ugovor dodjeljen bez ikakve usaglašenosti sa odredbama direktiva (na primjer, u slučaju nezakonite direktne dodjele ugovora), sam ugovor može da se proglasi nepravosnažnim i, u određenim okolnostima, naručilac može parično da se kazni.

Međutim, ESP takođe smatra da načelo pravnosnažnosti znači da pravna zaštita mjera za poništenje i privremenih mjera mora biti dostupna u odnosu na svaku odluku koja može da se revidira. Ovo ne bi bio slučaj kada se dodjela i zaključivanje ugovora vrše istovremeno zbog toga što ne bi postojala mogućnost da se pokrene postupak protiv dodjele ugovora prije njegovog zaključenja. Prema tome, pravo koje se daje državama članicama u skladu sa Članom 2(6) se ne može koristiti za isključenje revizije. Ovo pitanje je izbilo u prvi plan u poznatom slučaju Alcatel, koji je izmjenama i dopunama iz 2006. godine doveo do uvođenja odredbe o obaveznom periodu mirovanja nakon dodjele ugovora, u kom se omogućava nezadovoljnim privrednim subjektima da podnesu prigovor. Ovo pitanje je detaljnije razmotreno u Djelu 2.3.5.

Mogućnost dodjele suspenzivnih mjera je takođe važna u odnosu na druge predviđene mjere. Postupci revizije ne treba da imaju automatsko suspenzivno dejstvo na postupke dodjele ugovora na koje mogu da se odnose. U stvari, da li će biti suspenzivni je pitanje odluke nacionalnih vlasti, ali se u slučaju zahtjeva za privremene mjere i reviziju nezavisnom revizionom tijelu ne smije zaključivati ugovor prije kraja perioda mirovanja. Ipak, još uvek bi bilo moguće da se produži sa postupkom do tog momenta, iako bi ovo jasno predstavljalo opasnu taktiku nakon što je podnet zahtjev za reviziju.

Može da se desi da nije uvjek odgovarajuće ili potrebno da se suspenduje postupak dodjele u slučaju kada povreda može da se koriguje a da se pri tome ne naruši tok postupka. Protivteža koju nude privremene mjere stvara uslove da, u slučajevima kada je to neophodno, postupci možda nikada ne budu suspendovani.

Nudeći zaštitu privremenom olakšicom, države članice su slobodne da predvide da tijelo koje dodjeljuje takvu olakšicu može da uzme u obzir ravnotežu interesa. Pri tome se mogu uzeti u obzir vjerovatne posledice mjera za sve interese koji će vjerovatno biti oštećeni, kao i za javni interes, i može se rješiti da se ne dodjele takve mjere u slučaju kada bi njihove negativne posledice mogle da nadmaše korist.

Odluka da se ne dodjele privremene mjere ne smije biti u suprotnosti sa bilo kojim drugim potraživanjima (odnosno, mjerama za poništenje ili obeštećenje) tužioca.

2.3.3 Poništenje

Mjera za poništenje nezakonskih odluka omogućava privrednim subjektima dva sredstva postupanja.

nNa prvom mjestu, moraju postojati ovlašćenja za poništenje ili za garantovanje poništenja odluka koje su donijete nezakonski.

118 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

nDrugo, ovo obuhvata moć da se garantuje otklanjanje diskriminatornih tehničkih, ekonomskih ili finansijskih specifikacija u pozivu za podnošenje ponuda, konkursnoj dokumentaciji ili drugim dokumentima u odnosu na postupak dodjele ugovora.

Države članice mogu da predvide da osporene odluke moraju da se ponište (ili da se proglase za nezakonite, u posebnim sektorima) prije podnošenja potraživanja obeštećenja na osnovu donijete nezakonite odluke. Prema tome, nakon što je ugovor nezakonito zaključen, biće dostupni kumulativni pravni ljekovi za poništenje i obeštećenje. U drugim slučajevima u kojima države članice ne koriste ovu opciju, one mogu da predvide samo obeštećenje nakon zaključenja ugovora.

Drugi aspekt ovog pravnog ljeka ima za cilj da omogući korekciju konkursne dokumentacije koja sadrži nezakonske tehničke specifikacije ili druge kriterijume u odnosu na ekonomsku ili finansijsku sposobnost privrednih subjekata. Ovo se odnosi na sve dokumente povezane sa postupkom dodjele ugovora uključujući periodične raspise (u posebnim sektorima) i oglase o postojanju sistema kvalifikacije.

To će biti važno u praksi s obzirom na to da će nezakonitost takvih specifikacija i kriterijuma predstavljati najvidljiviju i najneposredniju indikaciju povrede proceduralne Direktive. Ovo je takođe sredstvo kojim se zajedno sa privremenom mjerom obezbeđuje usaglašenost sa Direktivom u dovoljno ranoj fazi da bi ono bilo od realne vrijednosti za privredne subjekte koji smatraju da su im šanse nepravedno uskraćene. Mogućnošću izmjene bi se takođe izbjegla nepraktičnost poništenja cijelog postupka u slučaju nezakonske specifikacije.

2.3.4 Obeštećenje Treći pravni ljek koji mora biti dostupan je dodjela obeštećenja licu koje je oštećeno

povredom. Kao što smo vidjeli, to može da bude jedini pravni lijek koji država članica može da stavi na raspolaganje nakon što je ugovor zaključen.

Direktivama o pravnim ljekovima se ne utvrđuje ništa više od dostupnosti obeštećenja. Pri tome se ne ukazuje na iznos obeštećenja ili osnovu za njihovo obračunavanje. To će biti ostavljeno nacionalnim sudovima. U većini slučajeva ovo će omogućiti privrednim subjektima koji su odbijeni kao rezultat povrede direktiva da vrate barem sredstva koja su dali za troškove za podnošenje ponude kao i izgubljeni profit ili dio izgubljenog profita.

Da bi vratili puni iznos izgubljenog profita, privredni subjekti bi teoretski trebalo da dokažu da bi dobili ugovor da nije bila napravljena povreda. U većini slučajeva, oni bi bili samo jedan između više privrednih subjekata i, osim u slučaju kriterijuma za dodjelu isključivo na osnovu najniže cijene, bilo bi veoma teško da se dokaže sa sigurnošću da bi određeni privredni subjekt dobio ugovor.

To mnogo zavisi od nacionalnog zakonodavstva. []

Odluke crnogorske Državne komisije su konačne.Protiv odluke Državne komisije može se pokrenuti upravni spor.Postupak sudske zaštite je hitan.

2.3.5 Nepravosnažnost

Kao što je ukazano, izmjenom i dopunom Direktive uveden je koncept nepravosnažnosti

119 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

ugovora. To se odnosi na slučajeve kada su ugovori dodjeljeni a da pri tome uopšte nije vođeno računa o proceduralnim direktivama. Da bi se obezbjedio adekvatan pravni lijek u ovim slučajevima, direktivama se nezakonite direktne dodjele ugovora smatraju nepravosnažnim. Ovaj koncept se primjenjuje i tamo gdje se ugovor dodjeljuje u toku postupka mirovanja ili kada je na snazi privremeni prekid zaključenja ugovora.

Ukoliko naručilac objavi obavještenje da je dodjelio ugovor pridržavajući se odredaba proceduralnih direktiva, postoji minimalni vremenski rok od 30 dana od tog datuma za pokretanje postupka. U drugim slučajevima, postojaće minimalni period od 6 mjeseci od datuma zaključenja ugovora. Države članice mogu da predvide duža vremenska ograničenja.

U skladu sa članom 122 ZJN CG, žalba se može izjaviti na:1) sadržaj i način objavljivanja poziva za javno nadmetanje;2) sadržaj poziva za nadmetanje;3) sadržaj, pojašnjenje i dostupnost tenderske dokumentacije zainteresovanim licima;4) postupak javnog otvaranja ponuda, sadržaj zapisnika o javnom otvaranju ponuda;5) zaključak o odbacivanju ponude;6) rješenje o odbijanju ponude;7) postupak vrednovanja ponuda;8) odluku o izboru najpovoljnije ponude;9) zaključak o obustavi postupka javne nabavke;10) odluku o poništenju postupka javne nabavke.

Žalba se podnosi u roku od 10 dana od dana objavljivanja poziva za javno nadmetanje, odnosno dostavljanja poziva za nadmetanje, preuzimanja odnosno otkupa ili odbijanja pojašnjenja tenderske dokumentacije, javnog otvaranja ponuda, prijema zaključka, rješenja i odluke ponuđača, odnosno zainteresovanog lica ili propuštanja radnje naručioca, kojima se povređuju prava ponuđača ili zainteresovanog lica u postupku javne nabavke.

Podnosilac žalbe koji je propustio da izjavi žalbu u roku iz stava 4 ovog člana, u slučaju iz stava 3 tač. 1, 2, 3 i 4 ovog člana, nema pravo na podnošenje žalbe u kasnijoj fazi postupka.

O podnijetoj žalbi naručilac obavještava sve učesnike u postupku javne nabavke, u roku od tri dana od dana prijema žalbe.

U zavisnosti od lokalnih zakona, poništenje potpisanog ugovora može da bude retroaktivno (odnosno, sve ugovorne obaveze, uključujući i one koje su već izvršene, treba da se prekinu, a ponuđač i naručilac moraju da dogovore svoj odnos u skladu sa lokalnim pravilima) ili potencijalno (na primjer, mogu da se ponište samo buduće i neizvršene ugovorne obaveze). U slučaju potencijalnog opoziva moraju postojati i druge kazne, kao što su novčane kazne koje se nameću naručiocu. Da bi se kaznila nezakonitost, takve kazne moraju biti odgovarajuće visine. Prilikom određivanja njihovog iznosa treba se imati u vidu težina povrede kao i ponašanje naručioca. Oštećeni ponuđač u svakom slučaju ima pravo da zatraži obeštećenje.

120 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

2.3.6 Period „mirovanja“

Nakon slučaja Alcatel gde su se postupci dodjele i zaključenja ugovora desili istovremeno, u izmjenama i dopunama

Direktive su preduzete mjere da bi se obezbjedilo da privredni subjekti mogu da ospore odluku o dodjeli prije

zaključenja ugovora. Način na koji se ovo vrši je da se od naručioca zatraži da omogući period mirovanja od najmanje

10 dana u toku kojih ne smije da se vrši nikakva dodjela ugovora, što će omogućiti privrednim subjektima da podnesu

prigovor ukoliko smatraju da je izvršena povreda Direktiva. Desetodnevni period se primjenjuje ukoliko se saopštenja

šalju telefaksom ili elektronskom poštom. Ako se koriste drugi oblici komunikacije, period iznosi 15 dana. Na ovaj način

se privrednim subjektima daje značajna mogućnost i vrijeme da identifikuju, ispitaju i da se požale na moguće povrede

prije nego što bude prekasno. Naručilac više neće biti u stanju da žuri da potpiše ugovor sa uspešnim privrednim

subjektom da bi izbjegao pokretanje postupka protiv dodjele

Odredba o mirovanju funkcioniše na više nivoa:

nu odnosu na ugovore koji se dodjeljuju u skladu sa direktivama, uvođenjem perioda mirovanja od 10

kalendarskih dana između datuma kada je privrednom subjektu dato osnovano obrazloženje odluke o

dodjeli i zaključenja ugovora;

Važno je imati u vidu da vrijeme počinje da teče od datuma osnovanog obrazloženja, odnosno obavještenja

od strane naručioca u kojem se daju razlozi za dodjelu ugovora i odbijanje određenih ponuda – upamtite da

privredni subjekti mogu da zatraže informacije o razlozima za diskvalifikaciju i/ili odbijanje ponude i da se one

moraju dostaviti najkasnije za 15 dana.

nu odnosu na ugovore koji su dodjeljeni direktno bez usaglašavanja sa procedurama direktiva (odnosno

u slučaju kada naručilac smatra da se direktive ne primjenjuju), uvođenjem perioda mirovanja od 10

kalendarskih dana, osim u slučajevima isključive hitnosti, između datuma kada su naručioci obezbjedili

„zadovoljavajuću“ javnost odluke o dodjeli, putem jednostavnog obavještenja o dodjeli, i zaključenja

ugovora;

nu odnosu na ugovore koji su zaključeni u toku perioda mirovanja, uvođenjem koncepta nepravosnažnosti

zaključenja ugovora.

Na državama članicama je da odluče šta ovo znači u njihovom pravnom sistemu, ali za privredne subjekte to znači da

će biti u mogućnosti da ospore nezakonite ugovore čak i nakon njihovog potpisivanja.

2.4 KOREKTIVNI MEHANIZAM KOMISIJE

Član 3 direktiva o pravnim ljekovima sadrži odredbe koje se odnose na specifičnu primjenu opšteg ovlašćenja Komisije

da vrši nadzor u skladu sa članom 226. Ugovora, što je već razmotreno. Ovo daje Komisiji eksplicitna ovlašćenja da

interveniše u bilo koje vrijeme (prije ili nakon zaključenja ugovora – prije izmjena i dopuna od 2006. godine, ona je mogla

da djeluje samo prije zaključenja ugovora). Ona će intervenisati kada smatra da postoji „ozbiljno kršenje“ odredaba

Zajednice u oblasti javne nabavke u toku postupka dodjele ugovora koji potpadaju u područje primjene proceduralne

Direktive (prije izmjena 2006. godine, ona je mogla da interveniše samo ako bi uočila „jasno i manifestovano“ kršenje).

Komisija obavještava državu članicu i predmetnog naručioca o razlozima koji su doveli do njenog zaključka da je

izvršena takva povreda i traži njenu korekciju.

Državi članici, a ne naručiocu, biće dat „razuman period“ (prethodno, ovaj period je iznosio 21 dan) od datuma prijema

takvog obavještenja da dostavi Komisiji jednu od sledeće tri stvari:

npotvrdu da je povreda korigovana;

nosnovano obrazloženje u odnosu na razloge zašto nije napravljena korekcija;

nobaveštenje da je postupak dodjele ugovora suspendovan od strane naručioca na sopstvenu inicijativu

ili na osnovu privremene mjere koja je odobrena u skladu sa ovlašćenjima datim direktivama o pravnim

121 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

ljekovima.

U slučaju da se država članica prilikom objašnjenja zašto nije izvršena korekcija osloni na drugu alternativu, ona se

može pozvati na činjenicu da je navodno kršenje već predmet sudskog postupka ili da je odluka revizionog tijela u

fazi provjere koju vrši nezavisno tijelo osnovano u tu svrhu. Kada se država članica poziva na ovu odredbu, ona mora

informisati Komisiju o rezultatima ovih postupaka čim ih sazna.

U slučaju kada država članica obaveštava Komisiju da je postupak dodjele ugovora suspendovan, Komisija mora biti obaveštena

o prestanku suspenzije ili o početku novog postupka za dodjelu ugovora koji se u cijelosti ili djelimično odnosi na isti predmet

ugovora. Ovo obavještenje takođe mora sadržati i informaciju da je navodna povreda korigovana ili, ako nije, osnovano

obrazloženje sa razlozima zašto to nije urađeno.

U slučaju kada se predmetna država članica pravilno ne pridržava ovih postupaka, na primjer, tako da ne šalje traženu informaciju

ili zahtjevano obrazloženje, ili kada Komisija nije zadovoljna dobijenim odgovorima, Komisija će moći da otpočne postupak u

skladu sa članom 226. Ugovora. Znači, uloga Komisije ostaje nenarušena i privredni subjekti se mogu pozvati na nju kako bi

zaštitili svoja prava koja su istovremeno ugrožena nepoštovanjem proceduralnih direktiva ili nemogućnošću domaćih sudova

da zaštite ova prava. Prema tome, i budnost subjekata u odnosu na pravo Zajednice takođe ostaje važan faktor u zaštiti njihovih

sopstvenih prava.

Državna komisija je samostalno i nezavisno pravno lice.Zabranjen je svaki oblik uticaja na rad Državne komisije.Zabranjena je

svaka upotreba javnih ovlašćenja, sredstava javnog informisanja, kao i javno istupanje radi uticaja na tok i ishod postupka pred

Državnom komisijom.Sredstva za rad Državne komisije obezbjeđuju se u budžetu Crne Gore.Državna komisija ima predsjednika

i četiri člana koji vrše funkciju profesionalno.Predsjednik i članovi Državne komisije ne mogu vršiti drugu javnu funkciju, niti

profesionalno obavljati drugu djelatnost.Predsjednika i članove Državne komisije imenuje Vlada, na osnovu javnog konkursa.

Za predsjednika Državne komisije može biti imenovano lice koje je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom,

sa najmanje osam godina radnog iskustva ili najmanje pet godina radnog iskustva u oblasti javnih nabavki.Za člana Državne

komisije može biti imenovano lice koje je diplomirani pravnik sa položenim stručnim ispitom za rad u državnim organima, sa

najmanje pet godina radnog iskustva ili najmanje pet godina radnog iskustva u oblasti javnih nabavki.Predsjednik i članovi

Državne komisije imenuju se na period od pet godina i mogu biti ponovo imenovani.Državna komisija:1) razmatra i odlučuje

po žalbama izjavljenim u postupcima javnih nabavki;2) ispituje u žalbenom postupku pravilnost primjene ovog zakona i

predlaže i preduzima mjere za otklanjanje nepravilnosti u postupcima javnih nabavki;3) odlučuje o zahtjevima naručilaca

o nastavku postupka javne nabavke kada je izjavljena žalba u skladu sa ovim zakonom;4) odlučuje o zahtjevima u pogledu

troškova postupka;5) prati sprovođenje odluka u skladu sa članom 132 stav 5 ovog zakona i preduzima mjere u skladu sa

zakonom;6) vrši kontrolu postupaka javnih nabavki vrijednosti preko 500.000 EUR-a;7) sarađuje i vrši razmjenu informacija u

oblasti javnih nabavki sa nadležnim organima drugih država;8) donosi poslovnik o radu;9) vrši i druge poslove u skladu sa

ovim zakonom.Predsjednik Državne komisije zastupa Državnu komisiju i rukovodi njenim radom.Državna komisija odlučuje o

žalbama i drugim pitanjima iz svoje nadležnosti većinom glasova od ukupnog broja članova.Sjednice Državne komisije nijesu

javne.Način rada Državne komisije bliže se uređuju poslovnikom o radu.Državna komisija ima stručnu službu koja vrši stručne

i administrativno-tehničke poslove neophodne za Državnu komisiju.Stručnom službom rukovodi sekretar Državne komisije.

Sekretar Državne komisije za svoj rad odgovara predsjedniku i članovima Državne komisije.Sekretara Državne komisije, na

predlog predsjednika Državne komisije, postavlja Državna komisija.Za sekretara Državne Komisije može biti postavljeno lice

koje je diplomirani pravnik sa položenim stručnim ispitom za rad u državnim organima, koje ima najmanje pet godina radnog

iskustva u oblasti javnih nabavki.Organizacija i sistematizacija stručne službe Državne komisije uređuje se aktom o unutrašnjoj

organizaciji i sistematizaciji, koji utvrđuje Državna komisija, uz saglasnost Vlade.Na zaposlene u stručnoj službi Državne komisije

primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima.Državna komisija podnosi Skupštini na usvajanje godišnji

izvještaj, najkasnije do 30. juna tekuće za prethodnu godinu.Mandat predsjednika i člana Državne komisije prestaje:1) istekom

vremena na koje je imenovan; 2) na lični zahtjev;3) razrješenjem.Predsjednik i član Državne komisije će se razriješiti, ako:1) je

osuđen za krivično djelo na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju od najmanje šest mjeseci ili ako je osuđen za krivično djelo koje

ga čini nedostojnim za vršenje funkcije;2) je pravosnažnom odlukom lišen poslovne sposobnosti;3) vrši drugu javnu funkciju

ili profesionalno obavlja drugu djelatnost;4) se ne usvoji godišnji izvještaj iz člana 142 ovog zakona;5) je u nemogućnosti da

122 H-


MODUL

H

DIO

7

ODJELJAK

2


Narativni dio

izvršava svoje obaveze u periodu dužem od šest mjeseci;6) ne izvršava ili nesavjesno, neblagovremeno ili nemarno vrši službene

obaveze. Internet stranica:www.kontrola-nabavki.me.

Poglavlje H 7: “Pokretanje postupka zbog povrede pravila javnih nabavki”

pitanje 1(preuzeto iz Modula F ODJELJAK 3) Blagovremeno podnijeta žalba prekida sve dalje aktivnosti

naručioca (tip br. 1) odgovori> TAČNO NETAČNO . Tačni odgovori TAČNO Povratne informacije za tačan

odgovor vidjeti Modul H 7 poglavlje 2.1.

pitanje 2 (preuzeto iz Modula F ODJELJAK 3) Da li Državna komisija može da odobri nastavak postupka javne

nabavke na zahtjev naručioca (tip br. 1) odgovori TAČNO NETAČNO . Tačni odgovori TAČNO


pitanje 3 (preuzeto iz Modula F ODJELJAK 3) (tip br. 2) Žalba se podnosi u roku ododgovori> 10 dana 15 dana 8

dana

Tačan odgovor 10 dana Povratne informacije za tačan odgovor vidjeti Modul H 7 poglavlje 2.1.

pitanje 4 (preuzeto iz Modula F ODJELJAK 3) Državna komisija je samostalno I nezavisno pravno lice (tip br. 1)

odgovori Tačno netačno . Tačan odgovor Tačno


pitanje 5

(preuzeto iz Modula F ODJELJAK 3) Rok za rješavanje po žalbi je (tip br. 3)

odgovori >15 dana> Rok od 15 dana može se produžiti najviše za 10 dana u slučaju potrebe angažovanja vještaka,

pribavljanja mišljenja nadležnih organa I obimnosti dokumentacije u postupku javne nabavke, o čemu se

obavještavaju podnosilav žalbe I naručilac> 30 dana

Tačni odgovori 15 dana

Rok od 15 dana može se produžiti najviše za 10 dana u slučaju potrebe angažovanja vještaka, pribavljanja mišljenja

nadležnih organa I obimnosti dokumentacije u postupku javne nabavke, o čemu se obavještavaju podnosilav

žalbe I naručilac


pitanje 6 (preuzeto iz Modula F ODJELJAK 3) Sastav Državne Komisije – Državna komisija ima (tip br. 2)

odgovori> Predsjednika i 4 člana

Predsjednika I 2 člana

Predsjednika I 6 članova

Tačan odgovor Predsjednika i 4 člana


modul dio h 1h-4 odjeljak 2 javne nabavke u odnosu na privredne subjekte modulh dio 1 bitne...

Documents