MOLITVE FRANJE ASIKOGA

SAMUELE DURANTI

Copyright Provincija svetih iria i Metoda All rights riserved.

UVOD

Franjo "molitva", tako izriito sveca definira Toma elanski. "Nije se samo inilo kao da svim svojim biem moli, nego kao da se sav pretvorio u molitvu. Tako je njegova dua od gorljivosti kipjela i bila izotrena, posvema se rastopila i ve je boravila u najviim krajevima kraljevstva nebeskoga" (2 el 95, FI 682).

Franjo obuzet ekstatikom molitvom usred stvorenog ili uronjen u kontemplaciju zanosom ljubavi pred raspelom najredovitija je i najistinskija slika. edan Boga, ljubitelj tiine traio je samotna, skrovita, udaljenija mjesta; osobito je volio samotita.

"Kad je ovjek Boji boravio sam i bio nesmetan, umarke je ispunjao uzdisajima, zemlju je natapao suzama, akom se udarao u prsa, a kad bi pronaao kakvo skrovitije mjesto, razgovarao bi sa svojim Gospodinom. Tu je odgovarao pred Sucem, tu se usrdno molio Ocu, tu je razgovaroa s Prijateljem" (sv. Bonaventura, LM X 4, FI 1180).Molitva je bila njegova utjeha, njegova obrana.

Mnogo puta su ga braa nala kako je uzdignut iznad zemlje ili je okruen svjetlom, ili pak licem prostrt prema zemlji, rairenih ruku u obliku kria, "niti je disanjem niti pokretima pokazivao da je iv" (2el 178, FI 764).

Drugi puta su ga vidjela kako je "obasjan nebeskim sjajem i raspaljen snagom nadnaravnog ara" (sv. Bon., LM IV. 4, FI 1070), kao da je ve "okruen anelima, postao graaninom nebeskih prebivalita" ( sv. Bon., LM X. 1, FI 1176).

Kolike je noi probdio molei u umama "dok je jasni mjesec putovao nebom", preplavljen divnom slatkoom, uzbuenjem prepunim osjeaja, najsveanijim oduevljenjem! Od mnogih njegovih molitava do nas je dolo tek nekoliko.

Moda one vie nego li drugi njegovi Spisi otkrivaju svetost: omoguuju prodore svjetlosti due, izljeve ljubavi srca. I pokazuju njegovu duhovnost: nain kako staje pred Boga, kako ga hvali, kako mu zahvaljuje, kako ga blagoslivlja.

I njegovu pobonost: trojstvenu, teocentrinu, kristocentrinu, eshatoloku, marijansku, biblijsku, liturgijsku.

Odabrah jedanaest njegovih molitava. Ima ih jo; dovoljno je spomenuti: "Tko si ti, preslatki moj Boe? Tko sam ja, najgadniji crv i beskorisni tvoj sluga?..." (Cvjetii, 3. razmiljanje o svetim ranama, FI 1915) -

Ili jedna druga: "O, Gospodine moj, molim te da mi udijeli dvije milosti prije nego to umrem. Prva je da za

svoga ivota osjetim u svojoj dui i na svome tijelu, koliko je to mogue, onu bol to si je ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je, da osjetim u svom srcu, koliko je to mogue, onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Boji, gorio da dragovoljno podnese toliku muku za nas grenike" (Cvjetii, 3. razm. o sv. r., FI 1919).

Toliko su lijepe da sam ih htio spomenuti. Ali moj se posao ograniuje na molitve iz osobnih

Spisa sv. Franje. Kolebajui se izmeu manjkavog predstavljanja i suvie irokog raspravljanja, izostavio sam Slubu Muke Gospodnje. To, naime, zahtijeva mnoge biljeke i tumaenja, to je mnogo vie od elje da populariziramo ovu knjiicu. Kod rasporeda slijedim odreeni vremenski slijed. Predstavljam ih uz jednostavno i razgovjetno tumaenje elei da ono pomogne razumijevanju. Skromna usluga beskorisnog sluge.

Iz Drugog ivotopisa Tome elanskog, pogl. 128.: Pele:

"Na jednoj gori je jedno bila napravljena elijica u kojoj je Boji sluga etrdeset dana inio najstrou pokoru. Pa kad je, poto se navrilo odreeno vrijeme, odanle otiao, elijica je ostala bez stanovnika. Ondje je ostala zemljana posuda iz koje je svetac obiavao piti. A kad su jedanput doli ljudi iz potovanja prema svecu, naoe posudicu punu pela. U samoj su posudi nainile medeno sae hotei, bez sumnje, time oznaiti slast kontemplacije, koju je ondje uivao svetac Boji" (2 el br 169, FI).

Volim tu zgodu itati kao prispodobu: posudica je nae srce (shvaeno biblijski), pele su Franjine molitve. Napravimo i mi u sebi medeno sae kako bismo kuali slatkou kontemplacije kojom je on bio ispunjen. Jedna nada. Jedna elja.

1. PRED RASPELOM SVETOG DAMJANA

Da bi spoznao i izvrio volju Boju Svevinji, slavni Boe, prosvijetli tamu moga srca i podaj mi ispravnu vjeru, sigurno ufanje i savrenu ljubav, smisao i spoznaju, o Gospodine, da izvrim tvoju svetu i istinsku volju.

(FI 276)

PREDSTAVLJANJE

Meu molitvama koje su nam ostale od sv. Franje ova je prva u vremenskom slijedu. Nastala je u sijenju 1206., kada je Franjo tragao za voljom Bojom.

"Svukavi prosjakovu odjeu i ponovno obukavi svoju, vratio se (iz Rima) u Asiz i poeo se moliti Bogu, da bi mu pokazao put" (TD IV. 10, FI 1406).

Ispod breuljka sv. Felicijana postojala (a postoji jo uvijek) stara crkvica posveena svetim muenicima Kuzmi i Damjanu. Tu se Franjo esto sklanjao, tu se dugo zadravao u molitvi. U crkvici je veliko raspelo na kojem ga Isus eka rairenih ruku.

Franjo trai samotni mir, utljivu smirenost to potiu na sabranost i kontemplaciju.

"Pobono se molio da vjeni i istiniti Bog ravna njegov put i da naui izvravati njegovu volju. Veoma je mnogo trpio u dui i nije mogao mirovati dok ne provede u djelo, to je u srcu zamislio. Razliite su mu se misli kovitlale po glavi i njihova silovitost ga je nemilo smuivala".

Tako pie Toma elanski u Prvom ivotopisu" (1 el br. 6, FI 329). Jeka toga je Legenda

trojice drugova:

"Podnosio je vrlo velik nemir i tjeskobu due. Nije mogao mirovati, dok nije proveo u djelo to je u dui zamislio. avao ga je sve okrutnije muio razliitim mislima koje su mu se jedna za drugom nametale. Iznutra je plamtio boanskim ognjem, a jer ar srca nije mogao sakriti izvana, neprestano se kajao to je tako teko sagrijeio, i nisu ga vie veselile ni prole ni sadanje grene stvari. Tada jo nije imao sigurnosti, da e se ouvati od buduih grijeha" (TD IV. 12, FI 1409).

Franjo se, dakle, nalazi u razdoblju obraenja. Nezadovoljan i razoaran. Zna to naputa; ne zna to ga eka. Ne eli vie ni novac ni oruje ni slavu, ali mu nije poznat Boji plan obzirom na njegov ivot. Rekao je zbogom vitekim snima, veselim druinama, sjajnim zabavama, i postao je siromah, potrebit, slijepac koji prosjai svjetlost, istinu, identitet. Otkriva da se naao u poloaju psalmiste:

"Pokai mi, Gospodine, putove svoje, * naui me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i poui me!" (Ps 24,4-5a). Ovo je tipina molitva za zvanje. TUMA ENJE "Svevinji, slavni Boe!" Ovako sveane rijei upuene raspelu mogu iznenaditi, ali imajmo na umu da se Franjo moli

Gospodinu prikazanom ne u trpljenju, nego u slavi: kri je prijestolje, raspinjanje je uzvisivanje, na raspelu je Uskrsli, oi su mu otvorene; on je ivi! Franjo promatra bizantsko raspelo na kojem umjetnost prikazuje, a liturgija onog vremena asti "Gospodara nad gospodarima, Kralja kraljeva, Pobjednika nad grijehom i smru, zaklanog Jaganjca koji stoji uspravan, Onoga koji je svojom krvlju otkupio ljude iz svakog plemena, jezika, puka i naroda; dostojnog da primi mo, bogatstvo, mudrost, snagu, ast, slavu i blagoslov" (usp. Otk 4,6 i sl.).

U raspinjanju se dogodilo otkupljenje ovjeanstva, kako ga se onda moe smatrati porazom? Smrt na kriu oznaava pobjedu nad drevnim neprijateljem i zapanjujui dogaaj naeg spasenja. Otac u tajanstvenoj moi kria sudi svijet i ini da u kriu odsijeva kraljevska mo raspetoga Krista, posrednika izmeu Boga i ljudi, suca povijesti i gospodara svemira.

Paradoksalno je, ali je istinito: Kristova smrt je posljedica grijeha, ali je jo prije toga djelo Oeve ljubavi. Upravo se na kriu dogaa objava ljubavi Boje prema ljudima. Kri je, dakle, Boja snaga, ostvarenje plana spasenja, krunjenje mesijanskog djela. Iz smrti - i uskrsnua - (ne smije ih se nikada razdvajati) dolazi unitenje zla i osnivanje kraljevstva Bojeg: narod novoga Saveza. Raspeti je, dakle, "Svevinji, slavni Bog!"

Nakon zaziva slijedi molba: "prosvijetli tamu moga srca". Grijeh pritie srce, ali Bog je presjekao njegov put. Ne pripada vie sebi. U tekom

unutarnjem prekapanju premilja itavo postavljanje svog ivota. Poroajna bol to prethodi novom raanju. Vapi za zrakom milosti koja e otjerati no.

"Prosvijetli": Ti, prava svjetlosti svakog ovjeka koji dolazi na svijet, pomozi mi! "tamu": moj grijeh, jer ga priznajem i oplakujem. "moga srca": ne kae: moga duha. Srca, jer ono je, biblijski, sjedite duha, svetite savjesti,

korijen onoga to je dobro kao i onoga to je zlo, sredite iz kojeg odluuje volja.

Stoga, kazati: "prosvijetli tamu moga srca", isto je to i rei: "obrati me!" Da ne ivim vie samome sebi; budi Ti sredite itavog mog ivota! Da ivim za Tebe! Obrati me! (I sv. Klara je u

svojoj Oporuci napisala: "Poto se svevinji nebeski Otac po svome milosru udostojao prosvijetliti moje srce, te sam po primjeru i nauci preblaenoga naeg Oca Franje inila pokoru..." (FI 2831).

I nastavlja: "i podaj mi!" . to? Bogoslovske (teoloke kreposti). Velika dua trai velike stvari.

Bogoslovske kreposti kojima je neposredni predmet Bog i prema njemu su izravno usmjerene. Njihova se djelovanja bitno odnose na Gospodina. Franjo osjea da ga je Bog odabrao te eli u Njega vjerovati, u Njega se pouzdavati, Njega ljubiti. Drugo je suviak. Drugorazredno.

O, Gospodine! daj mi bogoslovske kreposti, temelj kranskog ivota, neophodne za onog

koji te eli slijediti! Naglaavam ovdje pridjeve koje je izabrao Franjo: vjera "ispravna": ista, potpuna, prava, iskrena, potena - viteka ufanje "sigurno": vrsto, nepokolebljivo, budui da se temelji na Bojoj vjernosti; ljubav "savrena": potpuna, neusporediva, izvanredna, profinjena. Franjo na kraju moli "smisao i spoznaju": mudrost i prosuivanje. Onu mudrost, dar Boji, koja je u funkciji djelovanja da bi se dolo do opredjeljenja ivota

koji je u skladu s voljom Gospodnjom. Nakon spoletske noi eli