Charles Webster Leadbeater

Monada

I

M 0 N A D A

C .W. Leadbeater

SADRŽAJ

Monada............. c. . . . . . . . . . str. 1

Viša svijest ...........................n 16

Budhička svijest .................... .. " 39

Vrijeme ..............................." 5o

Inspiracija . . . . . . . . . . . . . . " 53

Plagijati . . .,. ...................... " 63Pi-etT&r/ /omit

Meditacija ............................. " 7569

PRIJEVOD, IZ ENGLESKOG

za upotrebu članova

IEOZOFSKOG DRUŠTVA U JUGOSLAVIJI

Krug "Sklad" Zagreb

1973

M O N A H As s s s s s s s s i s s n s

(C.t.Leadbeater)

Informacije, aa kojima raspolažemo u gore navedenom predmetiu

su - nužno - vrlo oskudne. Mi trenutačno takodjer nismo u stanju

da ih upotpunimo u nekoj većoj mjeri, ali već sama ta konstataci­

ja slučaja, ukoliko je o medju nama sa sada shvaćen - može spasi­

ti studenta od nekih krivih shvaćanja, kakova se često puta mani­

festiraju u priposlanim nam pitanjima.

Da na jednom takovom predmetu može postojati Jedan cijeli niz

krivih koncepcija, - to je neizbježivo, a to je zato, jer bismo

ml našim fizičkim mozgom htjeli shvatiti ono, što se uopće ne 10-

že izraziti u nekim razumnim izrazima, a najmanje pak razjasniti to našem mozgu. - Moaada nastava drugu (II) razinu našeg niza ra­

zina f svjetova), t.j. onu, koju običavamo nazivati paranirvaničkom

razinom, ili anupadaka. Nije lako usaditi si u našem mozgu bilo

kakovo definitivno značenje za riječ "razina* ili "svijet* na Jed- j

noj takovoj visini kao što Je to, jer svaki pokušaj, pa čak i onaj

koji bi samo simbolizirao,odnos razina ili svijetova jednog prema jdrugome - zahtijeva jedan strahoviti napor mašte u jednom smjeru,

sa kojim smo ml potpuno neupoznatl. Pokušajmo sad zamisliti si,

kakova tek mora da je svijest Jednog Božanstva, - Svijest jednog

Solarnog Logosa, koja je izvan svih svijetova, planova i razina,

koje smo ml Ikada shvatili. Mi možemo samo onako - mutno, nesigur­

no pomišljati na neku vrstu traaBoedentalne SvijestiT za koju Pro­

stor uopće više ne postoji, kojoj je (barem u Solamom Sistemu)

jednovremeno sve prisutno, ne samo u svojim stvarnim uvjetima sada-

njeg postojanja, nego i u svakoj fazi evolucije svega toga, i to

od požetka pa đo svršetka. Mi zaista moramo pomisliti, da Ta Božan­ska Svijest stvara te svljetove za svoju vlastitu upotrebu, svije- tove iz raznih tipova materije, a onda da se hotimično umata(uvija)

unutar te materije i da se na taj način u velikoj mjeri ograničuje.

Preuzimanjem na Sebe jednu odjeću materija, pa makar i materije lz_ j

onog najvišeg svijeta, to Božanstvo si je već, jasno nametnulo jed­

no izvjesno ograničenje.Isto tako je jasno, da svako daljnje preuzi­

manje neke odjeće na Sebe - još samo sve više 1 više povećava to

Njegovo ograničenje u sve dubljoj materiji.

Da bismo makar pokušali to simbolizirati, mi s time u ve;si mo­

ramo najprije pomisliti na ono, Sto mi nazivamo "dimenzijama u Pro­

storu" .Ako smijemo predpostaviti, da tih dimenzija postoji u Prosto­

ru jedan neograničeni broj, tad treba napomenuti, da svaki sil«g«fr

sa više razine na nižutsuzuje svijest za jednu od tih dimenzija,

itd. sve dok ne dodjemo do mentalne razine ili mentalnog svijeta,

tu naša snaga promatranja sigurno ne će otkriti više od samo 5 di­menzija. Silazak iz mentala u astral skida dolje JoS jednu dalj­

nju dimenziju, a silazak na iz astrala u fizički svijet, ostavit

će nam na raspolaganju samo tri dimenzije, sa kojima smo mi već

davno upoznati. Da bismo Čitaocima dali barem neku ideju o tome,

šta taj postepeni gubitak ostalih dimenzija znači, mi moramo bez­

uvjetno predpostaviti postojanje Jednog stvora u Prirodi, čija ću-

tila(osjetila) nisu u stanju shvatiti više od SAMO DVIJE DIMENZIJI. Sad na toj bazi moramo razmišljati u kojem pogledu i do koje mje­

re će se svijest tog malog stvora razlikovati od naše i na taj na­

čin pokušati stvoriti si sliku, šta bi to za nas značilo da iz svo­

je svijesti izgubimo jednu dimenziju. Ovakova jedna vježba u ima­

ginaciji brzo će nas uvjeriti da Jedan "dvo-dimenzionalan" stvor

ne može nikada steći jednu adekvatnu koncepciju o našem Životu uoop

će. On bi mogao biti svijestan tog života ali samo u sekcijama,ali

njegova ideja čak 1 o tim sekcijama je za njega absolutno obmanju-

juća. To nam omogućuje da vidimo kako kako ne-adekvatna mora biti takodjer 1 naša koncepcija - pa makar baš i koncepcija običnog

astrala, koji je tik nad nama, te mi tu odmah shvaćamo 1 zapažamo

beznadnost našeg očekivanja da ćemo u potpunosti shvatiti Honadu,

koja se je uzdigla za više od tih razina ili svijetova Iznad točke

sa koje bismo ju mi rado promatrali.

Bilo bi nam od izvjesne pomoći ako se sjetimo metode, po kojoj

je Božanstvo u svojim početclma izgradjivalo ove razine. Mi o toj metodi govorimo sa svim poštovanjem, shvaćajući potpuno da mi mo­

žemo razumjeti najviše samo one najsitnije fragmente Njegovog Dje­

la, ali i da mi te fragmente gledamo odozdola, dok ON gleda na

njih odozgora. Ipak smo mi u pravu kad kažemo da ON odašilje od

Sebe jedan val snage, ili neke vrste upliva,koji oblikuje prvobit­

nu pre-ekslstentnu materiju u Izvjesne forme, kojima mi dajemo na­

ziv atoma. U taj svijet ili na taj plan odnosno razinu tako stvore­

nu, dolazi drugi životftii val Božanske energije.Tom životnom valu

su oni, već postojeći atome objektivni, izvan njega, te ih on gra-

di(ugradjuje)ifforme koje će on nastavati.U medjuvremenu onaj prvi

dolje-tekućl val dolazi ipak ponarno, prijedje kroz tu novo-stvore-

nu razinu ili plan i čini Još i jednu drugu, jednu nižu razinu sa

atomima nešto većima te stoga iz nešto gušće materije, lako njena

gustoća može biti za sada ialeko rjedja nego li je naša najfinija

predodžba o materiji uopće..Onda u taj drugi svijet dodje drugi iz-

lijev te ponovno u tom svijetu nalazi materiju, koja je njemu objek­

tivna i gradi od nje svoje forme. I tako se taj proces natavlja a

materija postaje sve gušćom i gušćom u svakom svijetu što se više

- 2 -

spuštamo prema dolje,sve dok na konau ne dodjemo do fizičke rasi—

ne.Ali nama će takodjer mnogo koristiti i to ako pomislimo da na svakoj od tih razina nadahnjujući šivof^Safaz?^OVa materiju već

oživjelu prvim izljevom, koju on smatra objektivnom, od koje on

gradi forme koje on nastava. Taj proces nadahnjivanja forma izgra-

djen već oživjelom materij^om, nastavlja se kroz mineralno,biljno,

i životinjsko carstvo, ali kad jednom dodjemo do mdmenta indivi­

dualizacije, koja luči najviše životinjske manifestacije o4 najni­žih ljudskih, dogadja se jedna čudna promjena. Ono što je do sada

bilo nadahnjujuće,t.j. nadahnjujući život - postaje i samo nadah­

nuto - jer se taj život sada ugradjuje u jednu formu (simboliziranu

kao kupa - Sveti KaleS)u koji ulazi EGQ i koji on onda zaposijeda.

On absorbira (uaiše)u sebe sva iskustva koja je materija iz njego­

vog kauzalnog tijela imala(dobila) tako da se absolutno ništa ne

gubi te on to onda vodi i nosi sa sobom kroz vijekove svoje eksi-

stencije.On nastavlja proces formiranja tijela na nižim razinama

od materijala koji je nadahnut prvim izljevom od Trećeg Aspelsta Bo­

žanstva, ali on konačno postizava jednu razinu u evoluciji, u kojoj

je kauzalno tijelo ono najniže koje on uopće treba, a kad je to po­

stignuti, tad imamo spektakl EGO-a koji reprezentira treći izljev

Iz Prvog Aspekta Božanstva & nastava tijelo sastavljeno od materi­

je nadahnute drugim izljevom.

U jednoj daleko kasnijoj fazi ovi raniji dogadjaji se još jed­

nom ponove te E3 0,koji je nadahnuo tako mnoge forme za vrije— ci­

jelog lančanog perioda, postaje i sam veiklom te ga zatim nadahnju­

je potpuno aktivna 1 probudjena Monada. No ipak, i tu, kao i prije, uopće se ništa ne .gu&i u ekonomiji Prirode. Sva ova višestruka is­

kustva EGO-a, sva ta krasna svojstva koja su se sada razvila u

mu, 3ve to prelazi sada u Monadu samu j nailazi tamo na daleko pu-

nlju realizaciju, nego li im je to mogao čak 1 sam Ego dati.(bolje* nego li bi m± im to bio mogao dati Čak i sam Ego).

» 0 us1ovima svijesti Solarnog'Božanstva izvan razina Njegovog sistema, ml si ne možemo stvoriti nlkakovu pravu predodžbu. 0 Nje­mu se je govorilo kao o Božanskoj Vatri, pa ako mi na trenutak .usvo<

jimo taj pradavnlnom počašćeni simbolizam, tad si možemo predsta­

viti da Iskre iz te Vatre padaju u materiju naših razina - Iskre,

koje su iz esence te Vatre, ali su u prividnosti privremeno Još uvi­

jek odijeljene od nje. Analogija za ovu sliku ne može biti daleko

od nas, jer sve iskre, o kojima mi uopće nešto znamo, izbačene su

su iz svoje matične vatre, te postepeno iščezavaju i umiru, dok se

te iskre polakom evolucijom razvijaju u Plamen i vraćaju se u ma­

tičnu Vatru. Ta.1 razvitak 1 to vraćanje prividno su oll.1 (očigledno su cilj)zbog kojeg te Iskre i iskaču, a proces razvitka je onaj,

- 3-

- 4 -

sa kojim se upravo bavimo i nastojimo da ga shvatimo.

Izgleda da se Iskra - kao takova - ne može u potpunosti ze-

grnuti velom do preko izvjesne mjere.Ona ne može si<5i niže od II. razine a ipak zadržati svo.1e Jedinstvo. Jedna poteškoća, na koju

nailazimo u pokušavanju da si stvorimo bilo kakovu ideju o toj

stvari jest ta, da za sada - nitko od nas koji istražujemo, nijeu stanju podići svoju svijest do II.'razine. U nomenklaturi* koju

smo nedavno usvojili, dajemo joj ime monadičke razine, jer je ona

dom Monade, ali nitko od nas nije još do sada bio u stanju shva­

titi tu Monadu u njenom obitavalištu, već smo ju samo vidjeli kad.

se je spustila za Jednu fazu niže,t.j. na razinu ili u svijet, is­

pod njenog vlastitog, u kojem se Ona pokazuje kao Trostruki Duh,

koji smo mi u našim prijašnjim knjigama nazivali Atmom u čov,1eku.

Već čak i ON je neshvatljiv, jer ON ima tri aspekta* koji su po±r-

puno medjusobno različiti a prividno čak i odijeljeni, a ipak

oni u svojoj biti jedan te isti.

Atonada u svojem prvom aspektu ne može (ili ona to barem ne

čini)sići ispod spiritualne razine, ali u svojem drugom aspektu

ona se spušta u materiju slijedećeg nižeg svijeta (intuitivnog)

i kad je taj aspekt tu materiju raz vukao oko sebe, tad mi to na­

zivamo Božanskom Mudrošću u čovjeku, ili intuicijom. Ifiedjutlm,Monada u svojem trećem aspektu , .. .. . , ...

silazi takodjer na tu intuitivnu

i razinu 1 zaodijeva se u njenu materiju, usvaja si jednu formu,ko-

I joj j°š za sada nije pronadjeno nlkakovo ime u našoj literaturi.

Ona se tada pokreće naprijed ili prema dolje za još jednu fazu i

zaodijeva se u materiju višeg mentalnog svijeta, a tad ju nazivamo

intelektom u čovjeku. Kad se je tako ta trostruka toanlfestacija

na tri razine razvila, i pokazuje se kao Duh, intuicija ili inte-

lekat, tad joj mi dajemo ime EGO, a taj Ego preuzima na sebe je­

dan velkl lzgradjen od materije više mentalne razine, kojoj mi da­

jemo ime kauzalno tijelo«Ta.1 EGO, koji tako funkcionira u svom kau­zalnom tijelu često se je nazivao Višim JA a kadkada takodjer i

D U Š O M . vi^imo> da je EGO jedna manifestacija Monade na višpj

mentalnoj razini, ali mi moramo razumjeti, da je on bezkonačnn da­

leko još od toga, da bude savršenom manifestacijom. Svaki silazak

od razine na razinu znači mnogo više nego 11 samo zaodljevanje ve­

lom Duha(zaodljevanje duha velom).To dakle znači jedno stvarno sma­

njenje u sadržajnosti izraženog Duha. Upotrebljavati izraze,koji'

naznačuju kvantitetu u takovim stvarima, je potpuno neispravno i

obmanjujuće, no ipak, ako ipak treba izvršiti jedan pokus koji će

izraziti te više stvari u ljudskim riječima uopće, onda se takova

protuslovlja ne mogu izbjeći.

a najbliže dokle mi možemo doći, u fizičkom mozgu, to Je koncep­

cija o onome,što se dogadja, kad se Monada uključi u materiju spl-

ritualne razine. što znači da se aamo Jedan dio Monade može tamo

pojaviti i da se Čak i taj jedan dio mora prikazati u tri odvo.lena

aspekta umjesto u slavno.1 o.jelovitosti onoj, kakova ona stvarno

Jest u svojem vlastitom svijetu. Tako kad se drugi Aspekt Trostru­

kog Duha spusti za Jednu fazu niže i manifestira se kao intuicija,

onda to nije cjelina tog aspekta koji se tako manifestira, već sa­

mo Jedan njegov ulomak (frakcija). Isto tako, kad se i treći aspekt

spusti za dvije razine i manifestira se kao intelekat, onda je to

same Jedna frakcija od onoga, što intelekt-aspekt Monade stvarno

jest. stoga SQQ nije neka zastrta manifestacija Monads, već samo

Jedna zastrta reprezentacija jednog sitnog dijela Mnnad«.

Kako gore - tako i dolje! Kao što se BOO odnosi prema Monadi,

tako se isto i osobnost odnosi prema SQO-u. Tako da do onog vreme­

na kad mi jednom dostignemo (dodjemo do)osobnostl sa kojom se mo­

ramo baviti u fizičkom svijetu, do tada je već to frakoioniranje

došlo tako daleko, da onaj dio,koji smo mi u stanju vidjeti,preu­

zima na sebe jedan sasvim maleni dio 1 nosi ga u stvarnost, medju-

tim taj maleni dio usprkos svega je samo jedva moguća reprzentaoi-

ja za nas. Pa ipak mi upravo pomoću tog malog , smiješne nerazmjer­

nog ulomka(fragmenta) nastojimo da shvatimo cjelinu! Naša poteško­

ća da bismo shvatili Monadu, je upravo od te lste vrste* ali dale­

ko veća u stepenu nego li je ona, na koju nailazimo kad pokušavamo

stvarno shvatiti Ideju EGO-a. Ranijih godina bile su u Teozofskom

Društvu mnoge diskusije o odnosima nižeg i višeg JA. Niti u onđ vri­jeme nismo mi razumjeli doktrinu čak niti toliko koliko ju razumi-

* jemo danas. Mi nismo imali pravi pojam o onome, što nam je trebao

dati ^ug^^tudlj.Ja govorim o jednoj grupi studenata u Europi,koji

imaju lsa sebe kršćansku tradiciju 1 neke mutne ideje,koje kršćan­

stvo pripisuje riječi "duša*.

Obični kršćanin se nipošto ne identificira sa svojom "dušom",

već je smatra i gleda kao nešto ito je njemu prikačeno na neki ne-

odredjeni način, nešto, što treba spasavatl a za koje spasavanje je

on lično odgovoran. Možda niti jedan običan Čovjek medju pobožnja-

cima te religije nema nikakove jasne ideje o toj riječi, ali on bi

to možda opisao kao besmrtni dio samoga sebe, iako on u običnom go­

voru govori o duši kao o nekom posjedu, kao o nečem, što je posve

odijeljeno od njega. U "Magnificat” (Neka veliča..!) Blaženoj Dje-

vioi Mariji se pripisuje izreka:" Duša moja neka veliča Gospoda,a

Duh moj raduje se u Bogu mojem Spasitelju". Tu Ona,kako izgleda,

povlači jednu razliku izmedju duše i duha, kao 1 Sv.Pavao, ali ona

- 5-

ne kaže: "Ja sam duža i kao takova veličam Gospoda i Ja kao Jadan Duh - radujem se" - To bi doduše moglo biti aamo pitanja Jezika»no ipak taj labavi jezik poave sigurno izriče Jednu netočnu i loše de­finiranu ideju. Ta teorija Je lebdila u zraku sve oko nas po cijeloj Europi i - nema sumnje - mi smo bili njome uplivisani, pa smo naj­prije do izvjesne mjere izraz "viši Ja" umetnuli za "dušu" i tako

smo koristili izraze kao na primjer:" pogledavSi gore na svoj viši

JA" (ili) 11 slušajući naloge svog "višeg Ja" itd.itd. Ja se sjećam,

da bi gosp.Slnnet znao kadkada reći odnodno govoriti ponešto oma­

lovažavajući taj viši Ja, primjećujući da bi ori trebao pokazati

više interesa nego li se Čini da ga uzima u nesretnoj osobnosti i

boriti se za njenu dobrobit ovdje dolje, te bi on u šali znao i sa­

vjetovati formaciju Jednog društva za odgoj našeg"Višeg Ja".Medju-

tim mi smo napredovali posve postepeno u sve intenzivnijem osjeća­

nju da stvarni Viši JA nije nitko drugi nego 11 sam Čovjek, a to, što ml tu dolje od njega vidimo, to Je samo jedan neznatni dio nje-

ga! Tek malo po malo naučili smo, da postoji SAMO JEDNA SVIJEST i

da niža svijest - iako Je to nesavršen prikaz više svijesti - nije

nipošto nešto odijeljenoga. Mi smo običavali misliti da uzdižemo

SEBE sve dok se ne sjedinimo sa tim slavljenim višim Bićem, ne shva­ćajući da je ono tim više što Je istlnltije i pravije i da^Žjedi-

njenje više i niže svijesti zaista značilo otvaranje niže svijesti

tako da .1e viša svijest mogla raditi u nižoj i kroz n.iu«

Da bi Čovjek bio potpuno prožet teozofskim idejama,to iziskuje

mnogo vremena.Hije to samo jednostavno "Čitanje literature", nije

to čak niti jedan čvrsti studij koji će nas učiniti stvarnim Teo-

zofima.Mi moramo dopustiti vremenu da nas uči kako bismo postali

dijelom samih sebe. Mi to možemo zapaziti i stalno pratiti u slu­

čaju novih članova.Ljudi nam se pridružuju, ljudi jake inteligen­

cije, ljudi najdublje pobožnosti, uistinu željni da čine sve što

j god mogu najbolje za Teozofiju i da asimiliraju Teozofiju Teozofi-ii ■■■■'■■ .!■ ... "j'.i — ' ' ■".~...... ■ r 1 •...... ...... ....... -i đ«. Što je brže 1 bolje moguće, pa ipak, uza sve to i uza sav nji-

j hov marljivi studij naših knjiga, oni se ne mogu odjednom staviti

I u položaj jednog starijeg člana te će oni to kadkada i pokazati

svojim nezrelim primjedbama,koje uopće ne stoje ni u kakovoj vezi

sa Teozofskim naučanjima. Neću da kažem, da će makar i sam'tok vre­

mena proizvesti te efekte, jer je očigledno, da jedan čovjek,koji

ne studira, može biti član Teozofskog Društva i 20 godina ali on će ipak na koncu tih 20 godina biti aamo malo napredniji nego 11

je bio u početku.Ali jedan,koji studira, jedan koji_mnogo živi sa

, onima koji znaju, ulazi za kratko vrijeme u sam Duh Teozofije, od­

nosno možda će biti bolje reći: "Duh Teozofije ulazi u njega— "

Stoga je očigledno, da novi članovi ne bi nikada smjeli preki­

dati (na mahove učiti)svoje studije, već uvijek nastojati razumjeti

doktrinu sa svih gledišta.

— 6—

-7- !I

fiodlnu za godinom svi mi zauzimamo stav onih koji »u stariji od

<nas, a t© uglavnom dolazi »amo kros druženje i razgovor »a onim

starijim studentima.Majatori znaju gotovo beskonačno više nego

li Kjihovi makar i najbolji učenici, te tako ovi Učenici nastav­

ljaju učenje iz druženja sa Njima.Mi koji smo niži učenici,znamo

mnogo manje nego li oni koji stoje iznad nas te tako' mi s naše

strane učimo iz dražen ja(drugovanja) s njima, a na isti način pak

oni, koji još nisu čak niti na našoj razini, mogu nešto naučiti

iz sličnog drugovanja sa nama. Na taj način uvijek stariji učeni­

ci odnosno članovi Društva mogu pomoći mladjIma, dok mladji ima­

ju mnogo toga da nauče od onih,koji su kročili putem prije njih.

Bilo je to dakle na jedan postepeni način, da smo mi došli do ra­

zumijevanja o višem 1 nižem Ja.Medjutlm, izvanredno je teško Izraziti odnos naše osobnosti

prema EGO-u. Ja mislim, da je u cjelini najbolji način redi, da

je osobnost samo jedan mali dio EGO-a, jedna sitna Čestica njego- va.koia se izražava pod ozbiljnim poteškoćama. Mi susrećemo nekoga

na fizičkoj razini, razgovaramo s njime i kažemo da ga mi poznaje- j

mo. Bilo bi medjutlm malo bliže k istini, kad bismo rekli, da mi

poznajemo samo jednu tisućninku njega. Čak i onda kad se razvije

vidovitost, čak i onda, kad se čovjeku otvori 1 pogled na njegovo

kauzalno tijelo i k*d gleda na kauzalno tijelo nekog drugog čovje­

ka - čak i onda, premda vidi i jednu manifestaciju Kgo-a svoje

vlastite razine, on je još uvijek jako daleko, da bi mogao reći da

vidi stvarnog čovjeka. Ja sam pokušao, putem ilustracija u "Vid­

ljivom 1 nevidljivom čovjeku" - dati neke indikacije jedne strane

aspekta tih visokih veikala, ali te ilustracije su stvarno abso-

lutno ne-adekvatne (neodgovarajuće), jer one mo^u dati (prikazati)

samo slabu sjenu stvarnog stanja stvari. Kad jednom netko o naših

čitalaca postigne astralni vid, tad on može s pravom reći nama,kao

Što je 1 Kraljica Šiba rekla Kralju solomonu:" pologloa toga mi nije bila rečena".On može reći:"Tu je sva ona slava 1 ljepota,koja me okružuje u svakom smjeru a izgleda ml tako potpuno prirodnom.

Trebalo bi biti mnogo lakše dati jedan bolji opis o njoj".Ali kad

je jednom sve to vidio i kad se je vratio u svoje fizičko tijelo

da to opiše u fizičkim riječima, ja mislim da će i on naići na po­

sve iste poteškoće na koje smo naišli i mi svi ostali.

Jer kad jedan čovjek - koristeći jedan viši mentalni pogled -

|| pogleda na kauzalno tijelo nekog drugog, to nije stvarno EGO što

jjl on tu vidi, već samo materija vileg mentalnog plana(razine),koja

Izražava.Ta svojstva utječu na materiju i ustalasaju je na razne57r’~~'rW-

brzine i tako proizvode bo,1e do kojima ae može prepoznati karak­

ter jednog čovjeka»Taj karakter, na toj razini, znači dobra svoj­

stva, koja je Čovjek razvio, jer niti jedno zlo ae ne može izrazi­

ti u jednoj tako profinjenoj materiji* U promatranju jednog tako-

|| vog kauzalnog tijela, znamo mi, da to tijelo noal u sebi, u zamet-

M fo*(kllol) - sve karakteristike Božanstva -asva°$oguća dobra svoj­

stva , ali nisu sva od njih jož razvijena, sve dok čovjek ne po­

stigne jednu vrlo visoku razinu. Ako se u osobnosti pokaže neka

zla crta karaktera, to trsba razumjeti tako, da suprotno - dobro

svojstvo za sada još nije u Ego-u razvijeno.To svojstvo postoji u

njemu. kao i u svakom drugom čovjeku, ali ono jož za sada nir1e bilo prizvano u aktivno djelovanje» a Čim to buds, njegove intsnzivrie

vibracije odmah djeluju na niže velkle pa je stoga nemoguće da bi

suprotno zlo moglo ikada nađi mjesta u njima.

Shvatimo li EGO na momenat kao stvarnog čovjeka 1 gledajući na njega na njegovoj vlastitoj razini, vidimo, da je on zaista jed­

no glorlozno biće.Jedini način kako si možemo stvoriti jednu isprav­

nu konoepoiju o tome, što čovjek zapravo jest, da mislimo o njemu

kao o jednom sjajnom Ahgjelu.To je jedini način kako si mi ovdje

na Zemlji možemo stvoriti sliku o Čovjeku! - ali bi izraz tdg div­

nog Bića na fizičkoj razini mogao ispasti mnogo gore od svega toga.

Jer zaista: tako bi zapravo moralo i biti i to prvo*jer čovjek je

na fizičkoj razini samo jedan sitni fragmenat, a drugo, on je ov­

dje beznadno stiješnjen svojim uvjetima(okolnostima).Predpostavimo

da jedan čovjek stavi prst u jednu rupu u zidu ili u jednu usku

željeznu cijev tako, da ga on ne može čak niti savinuti.Koliko može

on od sebe kao ojeline - izraziti putem tog prsta u tim uvjetima?

Vrlo je vjerojatno, da je to isto tako 1 sa onim fragmentom £QO-a koji je stavljen u ova gusto fizičko tijelo.To je jedan tako male­

ni fragmenat da on ne može ni u kom slučaju predstavljati cjelinu,

on je tako stiješnjen i zatvoren da on ne može čak niti izraziti

šta on zapravo jest. Slika je svakako prilično nezgrapna, ali ona

ipak može dati neku ideju odnosa izmedju osobnosti i EGO-a.

Predpostavimo sada, da taj prst ima svoju dosta veliku svijest,

i budući da je odvojen od tijela, on privremeno zaboravlja da je

on dio tog tijela, - zatim on zaboravlja takodjer i slobodu Šireg

života i pokušava prilagoditi se svojoj rupi i pozlatiti njene stra­

ne te rupu učiniti ugodnom rupom, što će postići sticanjem novaca,

imetka, slave ltd.ltd. - ne shvaćajući, da on tek stvarno počinje živjeti kad se 8asma Izvuče iz te rupe i spozna sam sebe kao dio

jednog tijela. Kad ae ml noću Izvučemo iz te naročite rupe i živi-

mo

8

u astralnom tijelu, ml smo mnogo manje ograničeni 1 mnogo amo bli­že našem stvarnom JA - iako imamo jož uvijek dva vela na sebi -

nače astrinno i mentalno tijelo - koja nas tijela sprečavaju da

budemo u potpunosti m - ka© takovi i da se možemo potpuno izra­

ziti «Pa ipak, pod tim uvjetima ml smo mnogo slobodniji 1 mnogo je lakše shvatiti nam stvarnosti - jer fizičko tijelo je za nas veli­

ki teret 1 zapreka koja nas sputava 1 ograničuje u svomu, namećući

nam najveća ograničenja.

Bilo bi nam takodjer od velike koristi kad bismo se mogli tih

ograničenja, sve jefneg po jednog - riješiti, ali to nije tako la­

ko. Zamislite si samo, kako se mi u astralnom tijelu možemo brzo

micati kroz prostor - ne trenutačno, ali ipak vrlo brzo, jer za

2 - 5 minute ml možemo zaokružiti čitavi svijet, ali niti tada mi

ne možemo proći posvuda a da ne prodjemo kroz medjuprostore. Mi mo­

žemo doći u dodir sa onom razinomfbolje* na toj razlni)l sa drugim

ljudima u astralnim tijelima.Svi njihovi .osjećaji leže nam otvore­

no pred nama, tako da nas oni ne mogu prevariti u pogledu sebe sa­

mih, iako oni to mogu u pogledu svojih misli. Ml u tom svijetu vi­

dimo anogo viSe zemaljskih stanovnika - ©nih koje mi nazivamo Mrt­

vima - nadalje vidim© tu prirodne duhove, Angjele Želja (Kama-devas)

1 mnoge druge. Pogled na tu razinu omogućuje nam vidjeti svaki pred­

met iznutra 1 gledati dolje u unutarnjost Zemlje, tako da je ovdje naša svijest na mnogo načina uvelike proširena.

Hajde da podjemo i korak dalje! Ako mi naučimo koristiti snage

mentalnog tijela, mi time ne gubimo snage nižih tijela, jer snage

nižih tijela su uključena u snage viših tijela.Mi zatim možemo pro­

laziti od mjesta do mjesta brzinom misli, mi možemo vidjeti 1 mi­

sli naše su-braće,tako da neka obmana nije više moguća.Ml možemo

tu vidjeti i više redove Angjela kao i velike vojske onih, koji, nakon što su završili svoj astralni život, nastavaju nebeski svijet.

Idući još i dalje i koristeći kod toga i ćutila našeg kauzalnog

tijela, vidimo mi slavije,koje nas očekuje.Ako tad pogledamo na

jednog brata tako, čije tijelo unutar onog njegovog ovolda nije vi­

še slika njegovog zadnjeg fizičkog tijela 111 makar 1 njegovog ga­

đanje* astralnog tijela.On nije više onakav kakav je na astralnoj

1 mentalnoj razini. Mi sada vidiTkugeoides, slavnog, uzveliČanog čovjeka, koji više nije slika bilo kojeg od svojih grošllh fizičkih

velkala,,već sadrži u sebi sve ono najbolje što se je moglo naći u

i*fle ©d tih tijela(tih veikala) “ riječju* £n^tad inajedno tijelo, koja više ili manje savršeno pokazuje on©, što je

Bog sa dotičnim čovjekom odlučio učiniti. Promatrajući taj veikl

možemo ml vidjeti fazu evolucije,koju je taj Čovjek postigao.

mi možemo tu vidjeti kakova je bila njegova prošla historija ta

u velikom opsegu promatrati i njegovu budućnost ko.1a stoji pred

njim. - studenti se kadkada Sude i htjeli hi znati - ako je to ta­

ko - zašto onda zla svojstva, koja se pokazuju u Čovjeku u jednoj

inkarnaciji, ustraju i dalje, u slijedećim inkarnacijama. Razlog

nije samo taj,što se suprotne dobre kvalitete nisu još razvile, nadalje što tu postoji i jedna prilika za zle uplive ikoji će dje­

lovati na čovjeka u tom naročitom smjeru, već je razlog i taj, što

Čovjek nosi sa sobom iz života u život onaj permanentni atom svojih

nižih veikala, a ti veikli teže onda da reproduciraju svojstva po­

kazana u prijašnjim inkarnacijama. Tad se nadalje može postaviti

pitanje:* A zašto prenosimo taj permanentni atom iz jedne inkarna­

cije u drugu"? Prenosimo ga zato, jer je on potreban za našu evolu­

ciju, jer jedan razvijen čovjek mora da bude majstor svih razina.

Kad bi bilo shvatljivo da bismo se mi mogli razvijati bez tih per­

manentnih atoma, čovjek bi možda mogao postati jedan slavni Arkan-

djeo na višim razinama, ali on bi bio absolutno beskoristan u nižim

svijetovima, jer bi mu bila odrezana snaga osjećaja 1 mišljenja.

Tako da mi ne smijemo napustiti permanentne atome, već ih samo pro-

ČišćiVati. — Zadatak pred većinom nas je za sada je taj, da mi ahva-i

timo taj EGO kao pravog čovjeka, da mu pustimo slobodu neka on ra-'

di umjesto ove naše lažne osobnosti, sa kojom smo uvijek pripravni

da se poistovjetimo.Za nas je tako lako reći i osjećati:*Ja sam

ljut" - "Ja sam ljubomoran" - dok je u svemu tome stvarna istina

samo to, da nas na ljutnju odnosne na ljubomoru tjera samo elomantal«

Želja, koji čezne za jakim i grubim uzbudjenjlma(talasanjem),koje

mu pomaže na njegovom putu prema dolje, u grublju materiju.Mi mora­

mo shvatiti, da pravi čovjek ne može biti nikada tako lud da si po­

želi takove vibracije, i da u stvari ne može nikad poželjeti ništa,

osim samo ono, što može koristiti njegj/ogoj evoluciji a i šta će

biti korisno za druge. Čovjek obično kaže da njega na sve to natje­

raju njegove strasti. Neka malo počeka i promisli:" Da li sam to

stvarno ja*? I on će otkriti, da to uopće nije on, već nešto drugo,

što nastoji da ga zgrabi i da ga sili na takove osjećaje. On ima

pravo i dužnost da čvrsto i odlučno uspostavlja svoju nezavisnost

od takovih stvari te d a s « proglasi jednim slobodnim čovjekom,koji

slijedi put evolucije - put»koji mu je sam Bog odredio!.

Tako je za sdda naš posao samo to, da sami sebe shvatimo kao

EGO, a kad jednom to bude posve izvedeno, kad jednom sve niže ns

bude Značilo ništa drugo nego li samo instrumenat u rukama oneg vi­

šeg, tad će biti naša dužnost da shvatimo, da čak niti sam SGtf nije

pravi Čovjek, jer EGO je imao svoj početak, o n j e došao u eksistan­

ci ju u momentu individualizacijef a štogod ima svoj početak, mora

10

- 11 -

imati 1 svoj svršetak. stoga je i EGO ko.1l datira iz našeg Izlas­ka iz životinjskog carstva, je takodjer prolazan i kratkotrajan.

Pa zar onda nema ničega u nama Sto bi potrajalo, ničeg što bi imalo

svoju Vječnost - Sto ne bi imalo nikada svoj svršetak...? Jest,po­

stoji Monada, Božanska Iskra, koja je uistinu jedan fragmenat Boga,

jedan atom Božanstva.; Sirovi i nestvarni izrazi, to je sigurno,no

ipak ja ne poznajem niti jedan drugi put niti način kako bi ae ta

ideja mogla bolje izraziti nego li baš ovim 1 ovakovim riječima.

Jer, doslovno rečeno - svaka Monada je jedan dio Boga, prividno

privremeno odijeljena od njega dok je ona uvijena u velo materije,

ali uistinu nikada niti na jedan trenutak odijeljena od Njega.

Monada ne može nikada biti odijeljena od Boga, jer stvarna ma-

u~koju se je ona zavila, je takodjer jedna od Božanskih ma­

nifestacija. Nama se materija pričinja kadkada zlom, zato jer nas

ona vuče dolje, jer nam sputava naša svojstva, izgleda da nas zau­

stavlja na našem Putu, ali ipak, ne zaboravite, da je to samo radi

toga. Sto za sada mi joS uvijek nismo naučili da ju kontroliramo,

. jer ml do sada još uvijek nismo shvatili, da je u svojoj biti 1 ona

takodjer Božanska, jer...ne postoji ništa osim Boga! Jedan Sufi mu- j

drao rekao mi je jednom da je to njegovo tumačenje vike kojom on

dnevno saziva vjernike na okup, - da je to zov jednog mujezina ig j

minareta koji cijelom svijetu naviješta misao:HNema Boga do Boga, a Muhamed Mu je Prorok* On mi je takodjer rekao, da po njegovom mi- j šijenju prvi dio tog povika jest:"jedno mistično značenje kojim ae i

hoće naglasiti da "ne postoji ništa osim samo Bog"! I to je zaista

za svu Vječnost istinito. Mi znamo da sve dolazi od Njega i da <5e se jednoga dana sve k Njemu i vratiti, ali nama je teško shvatiti da

je sve u Njemu 1 da sve u Njemu vječno prebiva. Sve je Bog, pa čak fI i «am elemental-Želja, pa 1 stvari o kojima mi tako zlo mislimo,jer

mnogi val života proizlazi iz Njega ali ae svi valovi života ne kre­

ću u istome smjeru.

Ml, budući da smo Monade i budući da pripadamo jednom ranijem

životnom valu, smo ponešto punlji izraz Njega Samoga, mi smo Mu ne­

što bliži u našoj svijesti nego 11 mu je esenoa iz koje je napravljen

elementa! želja. U toku Evolucije postoji uvijek opasnost da bi se

jedan čovjek trebao identificirati sa točkom na kojoj je on pri naj-

punijoj svijesti. Većina ljudi u današnje vrijeme je svijesnija u

svojim osjećajima 1 »trastima nego 11 bilo gdje, a to elemental že­

lja lukavo iskorištava 1 trudi se da navede čovjeka da ae »a tim že­

ljama i emocijama identificira.

Tako kad se jedan čovjek uzdigne na nešto višu razinu te njego­

va glavna aktivnost postane mentalnom, tu postoji opasnost,da se on

-12

jr*~ identificira sa umom i »amo pute* shvaćanja samoga sebe i m -

tranJa samoga »aba EOO-oa i uavojivši si to kao najjaču točku svoje

svijesti - omogućene »a ja, da može avolu osobnost zaroniti u indi­

vidualnost .Fad ja to izvršio, on ja postigao cilj svojih sadanjlh

napora, ali napoaradno iza toga aora on ponovno otpočeti avoj posao na dotičnoj viloj razini 1 nastojati poetapano ahvaćati istinitost

položaja, koji asa uspostavili u početku, t.j. da onako,kako as

osobnost odnosi prašta EOO-u, tako as 1 £50 odnoai prema Bonadi. Bsakorisno ja na našoj sadanjoj fasi truditi aa da navedemo koraka

koja <5a on morati da poduza* u nakani da po stana savršenim israsoa saae Konade, odnosno da navodimo fase svijesti, kros koja će on ao­

ra ti prođi. Do takovih koncepcija, kakova aa mogu formirati o tla fasaaa svljsstl, aože sa dođi 1 primjenoa starog pravila, da sva &to

ia dolje Ja sago jedan raflaka svega onoga što postoji u vlšia svi-

j e to vi aa, tako da ti koraci 1 fasa moraju do neke mjere biti saae

rapatlolja na kojoj od viSih razina - rapatiolja onoga, ito amo već

jednoa iskusili u našla nižim naporiaa.

Ii aežemo aamo aa vallkla poŠtovanjem pradpoatavitl (iako u toaa

idemo daleko Isvan granica stvarnog znanja), da kad smo mi jednoa

konačno i potpuno shvatili da ja MOIADA STVAKSTI ČOVJEK, ai ćemo laa

toga uvidjeti ponovno jedno Još daljnje proširenje Ideje, al ćemo uvidjeti, da ae ta Iskra nikada nl£e odvojila od Plamena, već da,

kao Sto Ego stoji lsa osobnosti, tako 1 Konada atojl lsa Ego-a, pa I tako 1 jedan planetarni /mgjeo atojl lsa Monade, a Solarno Božanstvo I Saao - stoji Iss Planetarnog Angjela, a možda taj redoalijed Ide jo§

1 dalje, na neki način beskonačno u vis, pa tako, ito naa je sa sa-

da Još neehvatljlvo, jedno veće Božanatvo stoji lsa Solamog Logoaa,

a čak i lsa ovoga 7 kros anoge 1 mnoge fasa - mora stajati nad avlae

1 lsa svega- Absolutnl.Ali ovdje nas naša aiaao napušta, pa je šut­nja jedina atvar koju možemo preporučiti.

Barem kros neko vrijeme - Konada Je naš lični Bog u nama. Onaj

koji nas je proizveo ovdje dolje kao jednu manifestaciju Samoga se­

be na avia tla, *11 beskonačno nižim razinama.Kakova je svi­

jest na sjegovo^ vlastitoj razini, to mi ovdje niai»o u stanju reći

a niti ju možemo potpuno razumjeti pa čak niti onda,kad je £• kao stavila „ . postala

Konada stavio prvo velo na sebe 1 peetae trostrukla Duhom« (čitaoče x3ve ovo odnoai se na lonadu samu!) »Jedini način da ehvatlmo takove

stvari jest, da ae 1 aaul usdlgnemo na njihovu razinu i da postanemo

Jedno s njima.Kad to jednoa učinimo, ml ćemo razumjeti, ali Čak i

onda bit će nam potpuno nemoguće protumačiti bilo kome ono što znamo.

Tek na toj fazi,- fazi Trostrukog Duha - moći će Istraživalao po pr­

vi puta vidjeti lonadu, a ona je onda trostruko svjetlo zaalijeplju-

juće slave

a koja ipak,Čak i na toj fazi posjeduje izvjesna kvalitete, po

kojima se jadna Monada razlikuja od druga«

Často puta pita po koji student ovako:” Ali šta imamo mi

vaza s tima(»a. Monađom) dok amo mi ovdje dolja kao i sa tom ne­

poznatom slavom, koja je tako dalako iznad nas”.To ja doduše pri­

rodno pitanja, no ipak, u stvarnosti ono je obratno od onoga,što

bi stvarno trebalo biti, - jer PRAVI ČOVJEK JE MONADA, pa bismo

mi'.radije trebali re<5is"A Sta mogu ja, Monada, učiniti sa mojim

EGO-om kao i kroz njega sa svojom osobnošću?* To bi bio ispravan

stav, Jer to bi izražavalo stvarne činjenice, ali mi to ne možemo

uzeti kao vjerodostojno, jer mi to ne možemo shvatiti.No Ipak mi

možemo sami sebi redis"Ja znam da sam ja ta Monada, iako ja to

za sada Još ne mogu izraziti« Ja znam da sam ja taj EGO, čista

frakcija te Monade ali daleko Još, izvan svih proporcija - veći,

nego li što ja uopće .znam o svojoj personalnosti ovdje dolje«

Ja ću uvijek sve više i više nastojati, da sam sebe shvatim kao

ono više Bide, sve više i više ja Ću naatojati da ovu nižu prezen­

taciju samoga sebe, učinim dostojnom njene prave sudbine, sve vi­

še i više ja <5u uvijek nastmojati da taj niži ja bude uvijek pri­pravan zapaziti makar i najmanji mig ili šapat odozgjora, nasto­

jat <5u da slijedim sugestije EGO-a. koje mi nazivamo intuicijama, nastojat ću da razlikujem Glas Tišine i da ga slušam".

Jer Glas Tišine nije uvijek Jedna te ista stvar, On se uvi­

jek mijenja usporedo sa našom evolucijom, ili bi možda bilo bolje

reći da je to uistinu jedna te ista stvar uvijek, Glas Božji,ali

nam on dolazi na raznim razinama, onako kako se mi uspinjemo.Ha­

ma je to sada glaa našeg Ego-a,koji govori našoj osobnosti, nasko­

ro <5e to biti glas Monade koja govori Ego-u, još kasnije <5e to biti Glas Božanstva, koje govori Monadl.Kako smo već Jednom re­

kli, izmedju tih dviju zadnjih faza može postojati i jedna medju-

faza u kojoj može i koji od 7 velikih ministara Božanstva govori­ti Monadl, a zatim i Samo Božanstvo može govoriti Svojem Ministru,

ali yvljek Glas Tišine ostaje u svojoj biti Božanski.

Dobro je da naučimo lučiti taj glas - taj glas ko.1l govori odozgora a Ipak iznutra, jer kadkada govore i drugi glasovi, a

njihov savjet nije uvijek mudar.Jedan medium to uvidja,jer ako ni­

je uvježban u tom lučenju, on uvijek misli, da svaki glas koji mu

dolazi sa astralne razine mora nužno biti m , samo mm Božanski i da ga za to mm treba slijediti.Stoga je i te kako nužna diskri­minacija kao 1 budnost-1 poslušnost*

Sa 11 Monada u slučaju običnog čovjeka čini uvijek nešto,što utječe ili može utjecati na njegovu osobnost ovdje dolje?

- 13 -

Ja mislim da je takovo miješanje vrlo neouoblčajeno.Nastoji nasto­

ji da uz pomoć Monade dobije potpunu kontrolu nad osobnošću i da

ju koristi kao jedan lnstrumenat, ali jer cilj nije još potpuno

postignut, Monada dobro osjeća, da još uvijek nije došlo vrijeme

ga nju da se umiješa sa svoje razine i da u stvar unese cjelokup­

nu svoju snagu,kad Je već ga željenu svrhu dovoljno, i ono, Čak i

▼rio jako. Što se već nalazi u akciji.Ali kad.jednom £00 počne„ „ „ ... - im ■ i .11 I ■ U, ■ |„, ■ r ■ ----- -II--- l.-l — ------------ -----------------------— ---- .---...---------------■■------------------ "-‘I* .--- ----- - -»-I V

postizavati neke uspjehe u svojim naporima oko dirigiranja svojim

nižim veiklima, tad stvarni čovjek u pozadini uskače kadkad da ........MM r - — - —---»jr..-I—■ nt.viljn-w.-w.Vi.,»gaj« .. ...... .... —nI— i ........» I ....

intervenira.

TJ toku raznih istraživanja došlo nam je da Istražimo nekoliko

tisuća ljudskih bića, ali mi smo našli tragove takove intervanoi-

Je samo u nekolicini njih. Hajizrazltljl primjer Je onaj iz 2 9 . života Alcyonovog,kad se je on pred Lordom Gautama zavjetovao,da

će se u buduće posvetiti sticanju Budinatva, kako bi na taj način

što više pomogao čovječanstvu. Taj zavjet,koji je trebao da traje

kroz sve Alcyonove buduće živote, nas je naročito zainteresirao

te smo ga u ono vrijeme smatrali naročito važnim.Stog razloga dali * *

smo si naročitog truda da taj slučaj ispitamo.To•je bilo jedno

obećanje kroz jednu daleku i daleku budućnost, tako da osobnost,

kroz koju Je taj zavjet Izvršen,nije to ni pod kojim uvjetima mo­

gla izvršiti i kad smo stali ispitivati onaj dio što ga je od te

stvari nosio u sebi sam Ego, pronašli smo, di*i sam Ego, ma da 1 te kako zanesen 1 pun entuziazma nad tom idejom, bio natjeran na

to uslijed jedne moćnije sile iznutra,kojoj on ne bi bio mogao

odoljeti, sve da Je 1 želio da tako učini. Slijedeći taj ključ zagonetke još i nadalje, vidjeli smo , da je prišliJavajuća sila

sasma nedvojbeno došla od Monade. Monada je odlučila i ona je re­

gistrirala njegovu odluku, njegovu volju, a ta njegova Volja,pro­

vedena kroz Ego, jasno - ne će imati nikakovih poteškoća -da sve

svoje buduće osobnosti u budućim životima dovede u Jednu harmoniju.

Ml smo pronašl‘1 Još i neke druge primjere za isti fenomen kad smo ušli u istraživanje početaka Šeste Korijenske Rase.Gleda­

jući unaprijed u život kalifornijske kolonije mi smo nenadano pre­

poznali Izvjesne dobro poznate Sgo-e, i tad je nastalo pitanje;

"Budući da ljudi imaju slobodnu volju, da 11 je moguće, da mi mo-? žemo biti absolutno sigurni već sada, da će svi ti ljudi biti u to

vrijeme tamo kako mi to predvidjamo? Zar nitko od njih ne će u me-

djuvremenu pasti?" Daljnja istraživanja pokazala su nam, da se. je

I ovdje dogodila ista stvar kao i sa Aloyonom.' Izvjesne Monade su

y ć odgovorile na poziv viših Autoriteta i odlučile su, da njiho­

ve reprezentativne osobnosti moraju prisustvovati 1 pomagati, i

§pak“*eka»»fceka*=ae»mis4±*«*S«d*jtfšs«da«#e*ee*eak0***86u tom veličanstvenom djelu 1 da zbog toga ništa što bi te osob­

nosti moglo za vrijeme svojih medJužlvota učiniti - ne umi­

ješati u lzvedenje te 1 takove odluke«

Pa ipak, neka nitko ne misli« - budući da je to tako, da je

on isvana prisiljen činiti ovo ili ono,jer prlslljujuda snaga si

saao TI. stvarni TI ! Nitko drugi nego 11 samo ti lično, »oči <Seš na bilo kojoj, fasi svog rasta vezati sam sebe, a kad je Monada jednom odlučila, stvar će biti lsvršena.Dobro će biti sa osobnost

ako ona spremno 1 zahvalno popusti, ako- prepoznaje Glas odozgora, i da. onda radosno suradjuje, jer ako ona to ne učini, bit <že pre­

puštena sama sebi i beskorisno mnogo trpjeti. To su stvari,koje

uvijek čini sauno Čovjek sam i lično i on - u osobnosti - mora

shvatiti, da Je on EGO lično i da u svakom momentu mora imati na

umu činjenicu da Je on LIČNO JOŠ VIŠE MONACA - konačni i najviši

njsgov izraz'. Naravno, to stanovištf trebalo bi da bude za čovje­

ka,koji ovdje doljs posluje, biti najveće ohrabrenjef On bi se

trebao ponositi saznanjem da je on daleko više i daleko slavnije

Biče u »tvarnosti nego 11 on to ovdje Izgleda, i da postoji jedan dio njega samoga - enormno veći dio - koji je već izvršio ene,

što on, kao osobnost ovdje dolje, tek pokušava izvršiti 1 da sve

što on treba da ovdje dolje učini,nije ništa drugo nego 11 se

učiniti savršenim kanalom za taj Viši i realniji JA. nadalje, da

zdušno obavlja svoJe poslove i pomaže drugima s time, da bi on

time postao neki faktor makar 1 mikroskopski maleni, u unapredli-

vanju evolucije svijeta« jer za njega,koji zna da ne postoji pi­

tanje spasavanja duše - postoji samo jedna činjenica u tom pogle­

du, da stvarni čovjek ne treba nikakovog spasavanja, on treba samo

da ga njegov niži Ja shvati i izrazi.On Je već sam po sebi Božan­

ski a sve što mu je potrebno jest, da može ostvariti sam sebe.u

svim tim svi .letovima i na svim tim mogućim razinama, tako da bi

u njemu 1 kroz nJega mogla proraditi i djelovati Božanska Snaga i tako očigledno dokazati da je Bog zaista SVE U SVEMU t

Zagreb, 19.VII.1973.

Prijevod iz engleskog:

TEOZOFSKOG DRUŠTVA SFRJ Krug "Sklad” Zagreb.

15

VIŠA SVIJEST

Studenti,koji još nisu Iskusili budičku »vijest - svijest u

intuitivnom svijetu - često nas mole ds ia to opišemo« V tom po­

gledu Izvršeni su već mnogi napori pa i mnogi izvještaji o toj

svijesti kao i o njenim karakteristikama, medjutlm sav taj in~

formaoionl materijal može se nađi rastepen po čitavoj Teozofskoj

literaturi, pm Ipak interesent, sve kad to i nadje, 1 pročltaten

Ipak ostaje nezadovoljan aa svim time, čemu se mi, uostalom niti

ne čudimo. Istina je ta, da su svi ti opisi nužno i u svojoj biti

potpuno defektni, manjkavi, jer u našim fizičkim riječima nemogu­

će je izreći sve ono što bi trebalo, pa se ostaje samo na čistim

indikacijama, uputama, migovima, šta bi ta viša svijest imala zna­

čiti za fizički mozak, koji je inače nesposoban da »hvati tu div- i

nu stvarnost. Oni,koji su pročitali značajne knjige g.Hintona o

četvrtoj dimenziji, sjetit će se, koliko se on trudi da nam protuH

m a či naša vlastita ograničenja u pogledu shvaćanja te više svije- {

stl, tih viših dimenzija, kod čega se on služi raznim risarijao*

snabdjevenih sa mnogo brižnih detalja, opisujući nam tu jednu je- j

dinku$ija osjetila nisu u stanju da shvate više od dvije dlmsnzljej

On nam dokazuje, da su za takovo jedno biće čak i najjednostavnijs

akcije našeg svijeta potpuno neshvatljive.Jedan stvor,koji nema

nlkakove predodžbe onoga što ml nazivamo dubinom 111 debljinom,

ne može nikada vidjeti bilo koji zemaljski objekat onako stvarno, j

kakav on uistinu jest. Ona može(životinja recimo!) promatrati sa- i

mo jedan isječak tog predmeta, pa stoga dobiva absolutno krive

utiske čak i o najobičnijim predmetima našeg svakodnevnog života, j

dok bi naše snage gibanja i akcije bile za takovo jedno stvorenje j

potpuno neshvatljive.i

Poteškoće na koje mi nailazimo u pokušavanju da to razumijemo,

t.j. da shvatimo Čak i fenomene astralnog svijeta, su savršeno

i.t. m£°oL, mm koje g.Hinton predpostavlja, da imaju i oni stvo­

rovi, koji poznaju samo 2 dimenzije.Medjutlm, kad ml pokušamo us- 1

dići svoju svijest do intuitivnog svijeta, tad se moramo suočiti

sa jednim stanjem postojanja u .najmanje 6 dimenzija. Prema tome

ja smatram, a i bojim se, da ćemo mi već od samog početka morati

dopustiti, da je svaki naš pokušaj da već sada shvatimo tu višu

(intuitivnu)svijest, već unaprijed osudjen na neuspjeh, ali,kako

je_ to 1 prirodno, — želja, da se pokušava uvijek iznova 1 iznova,

težnja da se shvati nešto više od svega toga, vječno i neprestano

se uzdiže u duhu samog studenta..Ja se ne usudjujem reći da bih

Ja imao bilo što, čime bih mogao zadovoljiti takove težnje.

Sve Sto bi a« tu moglo savjetovati bilo bi nekoliko novih raz­

matranja a možda i postepenog približavanja k predmetu _aa_jgonoSto

drugačijeg stanovišta. Monada u svom vlastitom svijetu Je praktič­

no bez ikakovih ograničenja, barem u toliko»ukoliko se to odnosi

na naš solami Sistem.Ali u svakoj fazi svoj spuštanja u materiju

ona se ne samo sve dublje i dublje zaodijeva u Iluziju, već stvar«

no gubi 1 svoje snage. Ako se već u početku njene evolucije može. predpostaviti da je ona u stanju kretati se i vidjeti u jednom

beskonačnom broju tih smjerova u prostoru koje mi nazivamo dimen­

zijama, onda ona na svakom koraku spuštanja odreže od sebe po jed­

nu od tih dimenzija, sve dok joj ne preostanu još same 5« toliko

koliko je upravo potrebno za naš fizički mozak.Ka taj način će

se vidjeti da smo i ml tom involucijom u materiju prikraćeni za

sve drugo znanje osim jednog sasma sitnog dijela svijetova,koji

nas okružuju, 1 nadalje čak i ono što nam je ostavljeno da vidimo,

je tek nešto što ml vidimo sasma nesavršeno. Hajde da se malo na-

pregnemo i da shvatimo,šta bi ta viša svijest mogla biti, poslu­

živši se kod toga predpostavkom, da smo postepeno uklonili od se­

be neka od svojih ograničenja, pa lako ml još uvijek radimo pod j

tim ograničenjima čak i za vrijeme naše pretpostavke da ne radimo,

taj napor mogao bi nam sugerirati samo neku slabu sjenu prave i stvarnosti.

Hajde da počnemo sa fizičkim svijetom, prvo što nam pada ujočij

jest to, da je naša svijest, pa makar 1 ova fizička, čudnovato nen

savršena.Student neka se tome nimalo ne čudi,jer on zna, da se si

sada nalazimo baš nešto preko polovice 4.Runde 1 da se savršen­

stvo svijesti bilo koje razine ne će postidi sve do sedme Runde,

čovječanstvo ima još mnogo da uči i da se razvija. Istina jest,

da je oio naš Život zatvoren unutar granica koje ml ne shvaćamo

i to samo zato,jer smo ta ograničenja uvijek snosili i jer obični

čovjek nema predodžbe 0 stanju, u kojem takovih ograničenja nema!j

Hajde da uzmemo tri primjera! Najprije da vidimo,kako smo mi ograH ničeni sa našim osjetilima, našim snagama i našim odnosnim inte­

lektom. Najprije da počnemo sa našim osjetilima: Uzmimo osjećaj

(osjetilo)vida na primjer i pogledajmo, kako 11 je to osjetilo

i te kako nesavršeno.Naš fizički svijet se sastoji od 7 podrazl-

_na ili stepena gustoće materije, ali naš vid nam omogućuje da za-

miJ e t imo samo dvije Razine .111 obično možemo vidjeti krutu mate­riju,ukoliko ona nije fino pod-razdijeljena.Mi možemo vidjeti i

tekućinu ukoliko ona nije absolutno bistra, ali mi ne možemo vid­

jeti plinovitu materiju i sva druga njena obična svojstva i stanja

osim u rijetkim primjerima, kad ona ima neku specijalno briljantnu

boju (kao u slučaju kloriaa) ili kad s« on slučajno zgusne da bude

jače komprimiran i da bude pokretan na jedan specifičan način, kao

što je to u slučaju zraka, koji možemo kadkada vidjeti kako se uz­

diše sa kakovog ugrijanog puta. Ukoliko se to odnosi na naš fizički

vid, ml smo absolutno nesvijesni - odnosno bolje redi, mi absolutno

nismo svijesni o postojanju onih 4 eterlčkih pod-razdioba fizičke

materije iako amo putem vibracija nekih od tih etera 1 te kako svi­

je snl onog, što nam se - u formi svjetla,što je takodjer vibraolja

etera - privodi na dohvat oka.

Započnimo stoga zamišljeni (imaginptaml) proaes otklanjanja na­

ših ograničenja razmatranjem - kakav bi bio učinak za nas, kad bi­

smo zaista posjedovali potpuni vid fizičkog svijeta# (što medjutim

ne posjedujemo!).Ja ne uzimam u obzir mogućnost bilo kakovog poveća­

nja snage našeg vida, iako će to pojačanje u odgovarajućem toku na­

še daljaje evoluoije - posve sigurno doći, tako da ćemo fokus oka

moći promijeniti tako, da ćemo to oko učiniti praktički jednim tele­

skopom. odnosno po volji - mikroskopom. Ja u ovaj tren pomišljam

samo na one daljnje, nove objekte, koje bismo tad mogli jasno vi­

djeti, kad bi naš vid bio savršen. Nikada nam ništa više ne bi bile nerazumljivo, iskrivljeno itd. tako, da bismo tada mogli kroz zid

isto tako jasno vidjeti sve, kao da taj zid uopće niti ne postoji

te bismo mogli sa najvećom lahkoćom ispitivati sadržaj bilo kakovog

zatvorenog prostora 111 kakove zaključene škatulje.Ja time ne mislim

reći da bi čovjek eteričklm vidom mogao vidjeti resimo kroz jedno

brdo skroz - 111 gledati kroz naš vlastiti globus skroz na njegovu

suprotnu stranu, ali tvrdim, da bi čovjek mogao tad dobrano zaviriti

u dubinu je&ne pećine - kamena...a mogao bi zaroniti vidom čak 1 u

priličnu dubinu naše Zemlje, daleko više, daleko dublje, nego 11 mo­

žemo ml danas ovim vidom sagledati u dubinu voda.Sigurno Je, da bismo

vidjeli dno svakog normalno dubokog bazena ili ribnjaka. Ml ubrzo

možemo uvidjeti velike rezultate koje bismo mogli 1 te kako praktič­

no 1 korisno iskoristiti kad bismo posjedovali takova svojstva vida,

te bi ti rezultati i te kako dobro 1 brzo uvećali naše znanje u raz­

nim smjerovima. Sav kirurški posao mogao bi se izvršiti sa najvećom

lakoćom i sigurnošću, o kojoj mi za sada još nemamo niti približnog

pojma a 1 bilo bi na tom poslu daleko manje slučajeva netočne diag- noze. Mi bismo mogli vidjeti eterička tijela naših prijatelja te bi­

smo bili u stanju da sasvim točno i bezpogrješno naznačimo izvor

odnosno uzroke bilo kakovih nervnih upliva. Kemičaru bi se tim ete­

ričklm vidom otvorio sasvim novi svijet promatranja, jer blsSn u tom

slučaju mogao baviti 1 sa drugim stvarima, kao *to8Sada bavi sa pll-

no vi ma. Naš vid bi nas trenutačno informirao u pogledu zdravlja ili

-19

i drugih stvari u našoj okolini, .baš onako, kao što nas sada naši nosovi upozoravaju na prisjtfutnost izvjesnih forma truljenja. Mi

bismo u tom slučaju mogli odmah vidjeti da se nalazimo u prisutno­

sti nekih nepoželjnih klioa ili nečistoća bilo koje vrste, te bismo

prema tome mogli poduzeti svoje mjere opreza. Mogli bismo studirati

velike vojske vila, gnoma i vodenih duhova isto onako brzo 1 teme­

ljito ,kao što sada možemo ovim nesavršenim našim vidom studirati

prirodnu historiju ili entomologiju.Svijet bi za nas tada bis daleko

puniji, daleko interesantniji, pa makar i' sa tim malim povećanjem

naših ćula. Ali ne zaboravite, da nas čak niti to ne bi uzdiglo

iznad ovog fizičkog svijeta.To bi nas jednostavno osposobilo i omo­

gućilo nam da ovaj fizički svijet vidimo punije, jasnije,točnije?

Mi bismo još uvijek bili izloženi obmanama, ml bismo još uvijek bi­

li zapasti u zablude s obzirom na misli 1 osjećaje drugih ljudi.Mi bismo još uvijek bili »lijepi za sve najljepše dijelove(strane)ži­

vota kojo nas okružuju pa makar mi vidjeli još 1 više, nego li što

vidimo sada, ali i sa najpunijim fizičkim vidom ne bismo mi mogli vidjeti ništa onako točno, kako ono zaista jest, već samo, u naj-

boljem slučaju vidjeli blgmo onako, kako to gledamo i kroz kakovo

obično povećalo, odnosno kako to vidimo u običnom ogledalu - samo

refleksije dotičnog predmeta. Bvodimenzionalna jedinka ne bi nikada

mogla vidjeti jednu kocku.Ta jedinka bila bi potpuno nesposobna,da

si predstavi nešto takovog kao što je jedna kocka, a ono najbliže

što bi bilo u njenom shvaćanju bilo bi da vidi jednu sekeiju te koc­

ke kao jedan kvadrat.Kakogod nam je teško shvatiti shvatiti jednu

takovu ideju, mi u ovom momentu i u ovom stanju naše evolucije vi­

dimo samo jednu sekciju svega što nas okružuje a budući da je to ta­

ko, mislimo mi da su sve stvari medjusobno jednake iako su one u

stvarnosti potpuno različite - baš onako, kao što se dvodimensional-

nom stvoru i najtanji arak papira pričinja točno isto tako jednim

teškim blokom papira, čija baza Ima isti oblik i površinu.

A onda, da nešto rečemo 1 om našim moćima. I tu smo ml neobično ograničeni.Kakogod jedan čovjek bio jak, kakogod on bio lukav i spre

tan u svojim specijalnostima, bile te speeljalnostl fizičke ili men­talne - svejedno - uza sve to ne može on raditi iznad neke strogo

odredjene granice, a da kod toga nS počne osjećati i trpjeti od umo­

ra. Većina ljudi ne shvaća da je taj zamor uvijek jedna fizička ne­

mogućnost, jedna fizička granica daljnjih mogućnosti. Mi govorimo

o duhu (umu)da je umoran, ali um ne može biti umoran.Umoran može

biti samo fizički mozak, kroz koji se taj duh ili um izražava. Pa

čak i onda, kad je čovjek svjež i jak, kako li su velike poteškoće

koje mu se ispriječe na putu jednog potpunog Izražavanja svojih misli

- 20 -

On mora nastojati, da ta misli pretvori u riječi, ali riječi »u u

najboljem slučaju sane slab« stvarčice 1 ne mogu nikada stvarno pri­

kazati ono što čovjek osjeća i misli.Te as riječi Često puta krivo

tumače, a utisak čto ga ona Čine, općenito uopće nijs onaj, što ga

jt govornik ili pisao prvenstveno htio manifestirati.

fizičko tijelo je jedna ozbiljna zapreka na putu brzog kreta-

nja.Ku&agod želimo poći, ml moramo sa sobom vući ovaj gusti veikl,

ovu teiku gromadu ilovače, koja čovjeka pritiite dolje i zaustavlja

njegov razvitak. Uz velike troškove 1 nelagodnosti moramo mi to fi­zičko tijelo vozati okolo sa sobom, bilo vlakom, autom ili parobro­

dom odnosno avionom, pa i us sve ostale najmodernije pronalaske te

uz ine čudesne pronalaske s obzirom na sredstva transporta, zamisli­

te,kako 11 je teško pitanje fizičke distanoe - do oilja! Kako 11 nam ono smeta tek u stioanju znanja, kako 11 nam ono muči sroe i

raz a a * osjećaje separiranih prijatelja! U onom momentu Čim ml uz-

mognemo uzdići svoju svijest u neki viši svijet, sve te poteškoća

su prcbrodjone.

Pa nadalje u pogledu našeg intelekta! Ml smo navikli da sa tim

intelektom hvališemo kao sa nečim velikim. Ml govorimo o maršu in­telekta i njegovom velikom razvitku, 1 - općenito govoreći, mi taj

naš intelekat smatramo kao nešto, na što možemo zaista biti ponosni,

ifktf Ipak, istina je sasvim drugačija, to jest, da taj naš intela­

kat nije ništa drugo, nego 11 samo jedan smiješno malen odlomak onog

što će on za kratko vrijeme biti - a to je jedna Činjenica, koja je

obilno jasna onima, koji su imali taj privilegij, da dodju u dodir

sa nekim od Majstora Mudrosti i da u KJlma vide, šta znači jedan

potpuno razvijeni intelekat u stvarnoati.Ovdje bi nas opet naš studij

trebao spasiti od općenite zablude, jer mi znamo, da tek 5«runda u

u svakom lanou jest ona, koja je specijalno posvećena razvitku in­

telektualnih svojstava, a kako smo mi još uvijek tek u 4 .rundi,to

je prirodno, da ml ne možemo očekivati, da će nam ta svojstva biti

već sada potpuno razvijsna. 17 stvari, u toj fazi ta svojstva bila bi uopće jedva ^ razvijena, kad se ne bi radilo o poda trsku (stimu-

lusu) koji su evoluciji čovječanstva dali lordovi Plamena sa Venere

kad su sredinom Treće Korijenske Rase sišll na ovu Zemlju.

Sve to je istina. Fizička svijest je jako ograničena, ali kako

je moramo nad-lći. Možda bi netko mogao misliti da bismo mi u redov­

nom prooesu evolucije trebali usavršavati svoja osjetila prije,nego

11 stečemo osjetila astralnog svijeta, ali naše snage se ne razvija-

ju točno baš po tom pravilu.Da bi čovjek postao slobodnim za funk­

cioniran je u svojem fizičkom tijelu uopće, tu mora postojati jedna

neprekidna veza izmedju BQQ-a i fizičkog tijela, a to uključuje u

sebi 1 život(postojanje) mentalnog i astralnog tijela. U prvoa« ro­du oba ta tijela služe kao most koji služi kao veza za saobraćaj, te

zavisi samo o stupnju našeg razvitka da će ta dva veikla moći poslu­

žiti svaki za sebe - boz veze s drugim. Ali neizbješivo je da tako

dugo, doklegod nam svijest šalje dolje kroz njih njih svoje poruke

i dok mi za uzvrat primamo utiske putem tih veikala, postaju oni do

neke male mjere probudjonima, tako, da i u jednom divljaku, za kojeg

se ne može reći da ima bilo kakovu svijest vanjskog fizičkog veikla,

koja bi bila vrijedna spomena - ipak postoji(u njemu) neki slabi

osvit (budjenje)intelekta a često puta i jedna znatna mjera emooija.

U fazi, u kojoj se danas u ovom trenutku nalazi jedan obični čovjek

civiliziranih zemalja - njegova svijest je u cjelini više koncentri­

rana na njegovo astralno tijelo nego li na fizičko, iako je istina,

da su snage fizičkog tijela za sada još uvijek potpuno nerazvijene.

Njihova faza rasvitka odgovara rundi u kojoj se sada nalazimo mi »U tom periodu može se očekivati samo jedan djelomičan razvitak, ali

taj djelomični razvitak pokazuje se u istoj mjeri 1 u mentalnom 1 u ;

astralnom tijelu kao 1 u čisto fizičkom tijelu.

Mnogo toga može se učiniti čak 1 sa fizičkim tijelom, dabome,

samo brižnim treningom, ali daleko više može se učiniti u proporciji

sa astralnim i mentalnim tijelom, kod Čega treba tražiti razlog u

Činjenici da je astralno i mentalno tijelo izgradjeno od finije ma­

terije, a takova tijela su kudikamo podatljlvlja za akciju mišljenja.

Čak i samo fizičko tijelo može doći u velikoj mjeri pod upliv same

akoije, kako se je to pokazalo kod (putem) značajnih ostvarenja vjer­

skih ozdravljlvača 1 kršćanskih učenjaka a takodjer i putem dobro

provjerenih primjera pojavljivanja stigmata na tijelu nekih, koji

su duboko meditirali na navodno raspeće Kristovo. Ali dok samo neko­

licina može odredjenim vježbama misaone snage uspjeti u takovom ob­

likovanju vlastitog fizičkog veikla, dotle bilo tko od nas može nau­

čiti kako se kontrolira mentalno 1 astralno tijela upravo putem tih

snaga odnosno moći.

To ie Jedan od ciljeva. koji ml nastojimo steći praktlolranjem

aeđltaolje. koja je najsigurnija 1 najlakša metoda razvijanja više

svijesti. Čovjek stalno radi na svojoj meditaciji iz godine u godinu

i kroz jedno dugo vrijeme njemu se Čini kao da ne ide nikuda naprijed t

no ipak on kroz sve to vrijeme u svom stalnom stremljenju naprijed

nosi on uvijek sve tanje i tanje velo koje ga dijeli od raznih razi­

na, dok na koncu ne dodje momenat te se on nadje u nekom drugom svi­

jetu, fo iskustvo je tad za njega tako Čudesno i nedokučivo da on us-

klikne sa sačudjenim ushitom**Sad ja zaista po pr£vi puta živim*

Sad konačno znam što taj život znači! Kadkada sam mislio, da život

- 21 -

fiaičke ražin« može kadkada biti prilično oštar i briljantan -jest,

pa Čak i živahan i pun blaženstva, ali ja sada vidim, da sve to ni­

je bilo ništa drugo nego li samo najobičniji dječja igra i da ja

čak niti u svojim nauzvišenijim momentima nisam imao razuađ. jevanja,

pa niti najmanju sumnju o slavnoj stvarnosti**

Pa ipak sve to što čovjek osjeća tako intenzivno kad po prvi

puta dodirne astralni svijet - ponovit će se sa još jačom snagom

kontrasta kad jednom nadldjemo i taj svijet i kad se Čovjek jednom

otvori utjecajima mentalne razine. Tad će opet osjetiti da je to

njegov prvi pogled na stvarnost i da čak i najčudesniji i najdivni­

ji dogadjaji njegovog astralnog života bijahu prema ovom mentalnom

životu - aamo Jedno mjesečevo svjetlo u odnosu prema sunčanoj svjet­

losti ili kao voda prema vinu". Opet i opet iznova dogadja mu se to

isto kad se popne ljestvicom evolucije i dodje sve bliže i bliže .

k realnosti, jer zaista je istinito kako to stare knjige kažau , da je "Brahma jedno blaženstvo" i da se taj sjaj uvijek - kad se netko

postepeno približava k Njemu - ave više 1 više povećava.

Ali Što veća radost, to veći kontrasti izmedju unutarnjeg živo­

ta i života fizičkog svijeta, tako, da povratak sa mentalne razine na ovu fizičku razinu Izgleda, kao utonuti u jedan duboki ponor ta­

me i očaja. Kontrast je zaista velik, on je tako velik da se čovjek

'zbilja ne treba čuditi što su mnogi od starih svetaca, nakon što su

okusili više blaženstvo, napustili sve, samo da bi mogli slijediti

to visoko blaženstvo i povukli se u špilje 1 džungle, da bi se tamo

mogli posvetiti tom višem životu, u usporedbi sa kojim, sve*drugo

što je čovjek smatrao vrijednim, izgleda kao prašina na vjetru. Ja

se sjećam, u počecima ovog Društva, da nam je u jednome pismu Gosp.

Blavatskj bilo rečeno, da - kad je jedan Adept proveo duže vrijeme

u nirvanskoj svijesti (ostavivši svoje fizičko tijelo kroz tjedne

i tjedne u transu) - pa se je poslije toga vratio natrag u fizički

Život - našao tako oštar kontrast da je zapao u ornu depresiju,koja

je potrajala kroz više dana. Naši Izrazi su u tim danima bili upo­

trebljavani vrlo labavo, pa se.je u tom slučaju riječ "Adept" morala

odnositi na aa nekoga u ranijim fazama okultnog razvitka - jedan

adept samo u smislu što je bio dovoljno naviknut na okultnu gimna­

stiku da bude sposoban napustiti svoje tijelo 1 prebivati kroz neko

vrijeme na ponešto višoj razini — sigurno ne onoj koju ml sada sma­

tramo nirvanom, jer samo jedan stvarni Adept - u smislu u kojem mi

SADA upotrebljavamo tu riječ — može se odmarati dugo na nirvanskoj

razini - te je On daleko više razvijen i daleko više nesebičan da

dozvoli Samome Sebi - pasti u depresiju,kakogod snažno on osjetio

promjenu kad se vraća u taj sivi svijet, na ovu jadnu i dosadnu zem­

lju - sa svijetova nezamislivog sjaja. Usprkos toga kontrast je ošt tar

- 22 -

tar 1 čovjek koji je jednom našao svoj latinski dom u onim vidim

svijatovima na moše a da na osjada nešto nostalgija, kad ga njego­

va dužnost sili da stanuje na nišim razinama običnog fizičkog životi

0 tome se je onda govorilo kao o jednom velikom odricanju, a to je

ono zaista i bilo. To odricanje bi zaista bilo beskonačno veliko,

kad netko, tko je jednom postigao tu točku, ne bi zadržao i modi

te više svijesti pa Čak i onda kad još funkcionira u fizičkom tije­

lu.He tko, tko je postigao Aseka-fazu, obično nosi Svoju svijest na

Nlrvansku razinu pa i usprkos toga što još uvijek posjeduje svoja

fizičko tijelo. Ja .flg. kažem, da on može istovremeno biti svijestan

obiju razina.Kad on stvarno piše neko pismo ili vodi neku konverza­

ciju na fizičkoj razini, Njegova svijest je centrirana na fizičkoj

razini - baš onako, kako je to i kod svakod drugog običnog čevjeka-

iako je u pozadini uvijek prisutan spirituualnl sjaj .Ali u momentu, kad ^ a ^j|gov fizički posao gotov, svijest, naravno, ponovno iskafte

u svoja ulazi u svoja prijašenje stanje i premda je on još potpu-

|| no svijestan 1 skonoentrlran na sve ono što se oko njega zbiva,OH

i I ipak, u stvarnosti živi na onoj višoj razini, a zemaljski olljevl, |

R| iako su uvijek u Njegovoj prisutnosti - su tek nešto malo izvan fo- j kusa(žarišta).Bududi da je to Njegova stvarna kondicija, to pridr­

žavanje fizičkog tijela nije ništa drugo, nego li samo jedna modi­

ficirana žrtva, premda ona uključuje u sebi jedan dobar dio gnja­

važe u obliku gubljenja vremena sa jelom, oblačenjem itd.ltd. I

Kad čovjek jednom stvarno postigne astrd nu svijest, uvlđja on,

da je mnogo manje zasmetan(spriječen) u sve te tri linije koje smo !

ovdje naveli kao primjer. P astralnom tijelu on nema više dulne or­

gane, ali on ih niti ne treba, jer ono, što u našem svijetu djeluje

odnosno odgovara našim čulnim organima - djeluje tamo samo po sebi

bez potrebe ikakovih specijaliziranih organa. Striktno govoredi, izraz "vid” je tamo uopde i teško primjenljiv u svrhu shvadanja

stvari u astralnom svijetu, ali znanje o okolnim objektima, koje mi i

stičemo gledajudi te objekte, je tako brzo 1 savršenije shvadeno

odnosno stečeno u tom višem(astralnom)veiklu. Svaka Čestica aatral- i

nog tijela je uvijek spremna na prijem(shvadanje) pa makar to bile

1 vibracije njene vlastite podrdžine.Tako mi tu astralu - u tom višem

životu - postizavamo efekat gledanja(vidjenja) istovremeno - posvuda

oko nas umjesto samo u jednom 3mjeru.Bududi, kako je to ved više puta napomenuto i protumačeno —

svaki kruti fizički predmet, ima svoju prot us U k u p nog najnižeg ti-

pa astralne materije, koja na toj razini odgovara njenoj krutoj ma­

teriji - to mi onda praktički vidimo oko sebe isti svijet 1 kao kad i

koristimo astralna dutila.Ali to je-daleko i daleko napučenljl svi- I

ftet,jer sad smo ml u stanju da tamo vidimo i milijune silfa i duhova

- 23 -

zrak&, a takodjer i vojske mrtvih, koji se još nisu uzdigli nad

astralnu razinu. Viša Bića nam sada takodjer dolaze u naš vidokrug,

Jer mi tu možemo vidjeti onaj najniži red Angjeoske ovoluoijo,koje

smo često puta nazvali An«Jelima želja (Kama-Angjell)»Svi naši pri­

jatelji koji su Još u fizičkim tijelima, ostaju nam baš tako vid­ljivima kao i prije, iako mi vidimo samo njihove astralne veikle,

ali sada sve njihove emocije i strasti leže otvoreno pred nama, te je ovdje Isključeno, da nas neki konvenoionalist vara o stvarnom

stanju njegovih osjećaja u bilo kojem pogledu., Njegove misli medju-

tim su Još uvijek zastrte, osim u toliko, ukoliko one utječu na nje­

gove osjećaje te se tako ispoljavaju kroz te osjećaje i postaju vid­

ljivima.Ograničenje prostora Još uvijek nije nestalo, ali neprilike u

vezi a tim prostorom svedene su na minimum. Hi tu više ne trebamo

one glomazne metode prijenosa (Transporta),sa kojima smo se srodili

ovdje na Zemlji. Finija materija ovog višeg svijeta reagira tako

pripravno na svaku misao da nije potrebno ništa drugo, nego li samo

poželjeti da se stvorimo na bilo kojem mjestu - i već putujemo pre­

ma željenom oilju«To vrijeme puta ipak zauzima izvjesno vrijeme pa

makar i saama kratko, tako da mi možemo doći na drugi kraj svijeta

za par minuta. Samo par minuta je potrebno i mi opet imamo osjećaj

prolaženja kroz prostor a i možemo se zaustaviti u svakom momentu

našeg putovanja tako, da posjetimo i zemlje koje vidimo na svom

prolazu. ,y"Intelekat- je kudikamo slobodniji nego li na fizičkoj razini.

jer sada ne mora više iscrpljivati najveći dio svoje snage u stav­

ljanju u pogon teških i sporih čestica fizičkog mozga.Ml profitira­

mo takodjer i od činjenice da zamaranja u astralnom svijetu nema,

ono je posvema nestalo,tako da smo ml u stanju raditi stalno i ne­prestano. Druga prednost je ta, da smo mi u astralu daleko manje

zasmetani bolestima 1 trpljenjima*Ja time ne mislim reći^ da u as- tralu ne. postoji nikakovo trpljenje - baš obratno, ono može na Više

načina biti 1 daleko gore nego li ovdje na zemlji, ali s druge stra­

ne pakj to trpljenje se može 1 mnogo lakše kontrolirati.Astralni

svijet je stvarni dom strasti i emoeija pa stoga oni, koji se pre­

puštaju nekoj emociji, mogu tu emociju osjetiti takovom snagom i oš­

trinom, kakova nije poznata na Zemlji. Upravo kao što smo rekli,da

se većina misaone snage utroši u stavljanje u pogon tromih mozgovnih

Čestica, tako se i najveći dio naše sposobnosti za bilo koju emociju,

isorpljuje u prenošenju na fizičku razinu, tako, da sve ono što mi

ikada vidimo ovdje dolje na fizičkoj razini, nije ništa drugo nego

jamo_ostatak, koji je preostao od stvarnog osjećaja, nakon što je

cijeli taj posao sa osjećajem - a putem tog osjećaja - izvršen. Cje­

lina te snage raspoloživa je u svojem vlastitom svijetu, pa je stoga

- 24 -

- 25 -

na taj način po*uće tamo osjetiti daleko intenzivniji upliv, ljubav

ili predanost i pobožnost, nego li Je to ikada bilo ovdje sred ovih

magla na zemlji.Naravno, ta ista stvar je istinita i s obzirom na

manje ugodne emocije, kao na primjer mržnje ili zavisti ili valovi

mizerlje(bijede)ili straha, sve to je tamo stotinu puta strašnije

nego li je na Zemlji.Tako da jedan čovjek, kćji nema nikakova samo-

kontrole izložen je raznim intenzivnim trpljenjima, koja su inače

nezamisliva ovdje na Zemlji uz ove naša dobrohotno nametnuta nam

ograničenja običnog života.Prednost je tu ta, - kakogod je jako malo ljudi koji to shvaćaju-

da su sva trpl.1en.1a i sve patnje u astralu u stvarnosti dragovoljna

i neprisiljena te absolutno pod kontrolom, a to je upravo ono, zašto

je čovjeku život na toj razini tako mnogo lakši - upravo zato, jer

on tu sver azumije. Nema sumnje, da je snaga duha nad materijom je

divna i čudesna u svim svijetovlma, pa i ovdje dolje ta snaga često

proizvodi čudesne i neočekivane rezultate.Ali izvanredno je teško

kontrolirati duhom(umom) akutne fizičke boli.Ja znam, da se to često

puta čini izvana putem mesmerizma, ili čak i odredjenim vršenjem

(vježbanjem) po liniji Kršćanske Znanosti i da se je tako često pu­

ta radilo i u Indiji i posvuda drugdje, a radili su to najviše Togi#

koji su od toga napravili čak i neku specijalnost, ali snaga, da se

akutne patnje kontroliraju na taj način, još uvijek nije u rukama

velike većine ljudi, pa čak i gdje bi to i bilo moguće, takav napor

absorbira toliko energije od čovjeka, da poslije toga nije više ni

za što drugo kroz izvjesno vrijeme nego li samo da se brani od bolovS

Razlog te poteškoće leži u materije te je ona tako dale­

ko odstranjena od kontrolnih snaga na toj razini, da je njihov upliv

na toj razini vrlo nesiguran i potrebne su velike vježbe, da bi se

postigao neki konačni rezultat.Obratno pak, daleko finija astralna

materija reagira odmah na svaki i najmanji Izražaj volje,tako, da

dok samo malo njih može savršeno i trenutno odagnati od sebe jake

fizičke boli ovdje - dotle tamo (u astralu) može'svaki pojedinac

u jednom momentu odagnati od sebe bolove prouzročene kakovom jakom

emocijom. Čovjek treba samo da izrazi svoju volju i patnja odmah

nestade.Ova tvrdnja će mnogima izgledati zapanjujućom, ali i svaka

pa i najmanja pomisao pokazati će, da nitko ne treba hiti ni ljut,

ni ljubomoran ni zavidanTk!tko si ne može dozvoliti da osjeĆs potl-

Štenost ili strah.Sva te emocije su bez razlike samo rezultat nezna—

M M svaki Čovjek, koji 3e jednom odluči da ih otjera, može ih od­

mah nagnati u bijeg. U fizičkom svijetu strah može kadkada imati

i izvjesnih razloga sa opravdanje, jer strah je bez sumnje moguć

z& čovjeka slabijega koji se boji onog jačeg da mu ne povrijedi fiz.

tijelo.

Ali na astralnoj razini nitko ne može nekome drugom# nanijeti nika-

- 26 -

kovo slo, nlkakove rana ili patnja, osim - naravno, ako sa koristi

matodama sukladnlma(u skladu)sa razinom, koja matoda su uvijak po­

stepene u svojim djelovanjima(operacijama) a mogu sa i lako izbjeći.

U fizičkom svijetu jedan Iznenadni udarao moše stvarno povrijediti

tkivo fizičkog tijela, ali u astralnom svijetu svi velkli su fluid­

ni (tekući) te jedan udarao, urez ili perforaoija(probušenje) ne

može izvršiti absolutno nikakav efekat, jer bi se veikl odmah ponov­

no zatvorio, isto onako, kao što sa voda odmah zatvara ako ja mač

prošao kroz nju« ""

Astral je svijet patnja i emocija i samo putem tih patnja i emo­

cija može čovjek biti ranjen« Netko može biti pokvaren i sklon da

goji u sebi zle strasti i bezvrijedne emocijeT ali te emooije i

strasti mogu biti inducirane samo polagano, a svaki onaj, koji im

se želi oduprijeti, može to učiniti savršenom lakoćom.stoga na po­

stoji baš nikakav razlog za strah na astralnoj razini, a gdje taj

Strah ipak postoji, to se ima pripisati samo neznanju - neznanju,

koje može biti raspršeno jednom instrukcijom od par momenata i sa

malo prakse»Nadalje isto tako, tamo to jest u astralu, ne postoje

čak niti oni razlozi koji nam inače prouzrokuju patnja tu posred

ove fizičke okoline. Kad mi jednom stavimo na stranu svoje fizičko tiielo - za nas više ne postoji ni glad ni žadj hladnoća ni

vrućina, ni umor ni bolest, ni siromaštvo ni bogatstvo. Pa dobro,

a kakav onda prostor postoji tamo za patnje i trpljenja? Tu sa vidi

odmah, na prvi pogled, da taj, manje materijalan svijet može da bude samo* sretniji i ljepši svijet nego li je ovaj fizički, jar u

astralnom, daleko više nego li u fizičkom svijetu može čovjek stvo­

riti svoju vlastitu okolinu po svojoj vlastitoj volji. a isto tako

je po miloj volji može i mijenjati,to jest učiniti je drugačijom.

Jedan od najvećih uzroka naših patnja u ovom našem sadanjem

životu na fizičkoj razini Jest taj što imamo običaj što se smatramo

odvojenima od naših milih i dragih, kad oni napuste svoja fizička

tijela« Budući da obični čovjek - nepodučen - Ima samo tu svoju

fizičku svijest - to on i ne zna šta drugo, nego 11 svojeg dragog

pokojnika smatrati jednostavno "Izgubljenim1*. ali to je zaista samo

jedna iluzija, Jer taj takozvani otišli prijatelj, taj njegov mili

pokojnik nije otišao nikuda, nego kroz sve to vrijeme stoji pokraj

njega, te u svom astralnom tijelu - nevidljivom,dabome -samo pro­

matra promjene j varljaoije raznih osjećaja svog preživjelog prija­

teljevoj! Je ostao na fizičkoj razini u fiz.tijelu. Odmah će se

vidjeti da je za otišlog prijatelja posvema nemoguće zavaravati se

d* 3« 1 on "izgubio" svojeg*živog" prijatelja koji Je ostao u svom fizičkom tijelu«

- 27 -

Jer, kako i taj prijatelj - koji Ja Još u fizičkom tijelu - »ora

tekođjer posjedovati 1 svoje astralno tijelo (Jer bez njega ne bi uopće mogao živjeti), to onaj "mrtvi" prijatelj ovog "živog" vidi

potpuno u svako doba 1 kros sve to vrijeme, lako je svijest živućeg

prijatelja raspoloživa za izmjenu misli 1 za sentimentalnost same

sa vrijeme sna fizičkog tijela tog "živog" prijatelja. Ali barem "mrtvi" čovjek nema nikakav osjećaj samoće 1 odijeljenoatl.On Je jednostavno izmijenio dan za noć kao svoj® vrijeme drugovanja se

onima koje ljubi, a koji još uvijek pripadaju fizičkom svijetu.

Stoga je taj nepresušivl izvor mnogih briga i tuga potpuno anu-

liran za svakog onog, koji posjeduje astralnu svijest. Čovjek,koji

se je Jednom razvio do te točke, na kojoj se on može u potpunosti

poslužiti kako sa astralnom tako i sa fizičkom sviješću u budnome

stanju, ne može - naravno - nikada biti odvojen od svojih milih 1

dragih pokojnika, već ih ima uvijek uza se prisutne na punom ras­

položenju sve dok oni jednom ne dovrše svoj astralni Život, kad Će

I oni odbaoiti to svoje astralno tijelo 1 unići na daljnji boravak

u nebeski svijet. Tad uistinu nastupa jedno prividno odvaJanje,iako

čak niti tamo ne može postojati mogućnost nekog takozvanog gubitket

naših dragih, jer čovjek koji je već jednom već potpuno preilvle

dvije razine, sigurno se Je potpuno uvjerio o planu Friiodnlh a m l -

mana te ima već u pogledu istih i neku sigurnost i povjerenje u

njih - što ga sve stavlja u jednu posvema drugačiju poziciju nege

II je neznanje čovjeka koji poznaje samo jednu razinu te si niti

jednu drugu osim ove ne može niti zamisliti.

Osim toga, čovjek, koji posjeduje astralnu svijest, prodro je

kroz prvo i najgušće velo i ne će smatrati nlkakovlm naročitim na­

porom da prodre i kroz ono, koje ga dijeli od mentalnog svijeta,

tako da se često dogadja da prije, nego li je takozvana "mrtva"

osoba spremna da napusti astralnu razinu, njegov prijatelj Je već

otvorio vrata jedne Još više svijesti pa je stoga u stanju,da pra­

ti svog "mrtvog" druga u slijedeću fazu njegovog progresa. Fod bi­

lo kakovom, i pod svim okolnostima i bez obzira, da li čovjek,koji

je još u fizičkom životu jest ili nije svijestan onoga što se sfeiva,

ta prividna odvojenost nije nikada ništa više, nego 11 samo Jedna iluzija, jer u nebeskom svijetu "mrtvi čovjek" izradjuje si misaonu

sliku svog prijatelja, koju EQO dotičnog prijatelja momentaae uoči

i koristi putem EGO-a ovog prijatelja, te su na taj način ta dva

prijatelja tješnje zajedno, nego li su ikada prije bili.

Hajde da vidimo, koje daljnje prednosti stiče čovjek, koji si

je znao otvoriti mentalnu svijest. On ponovno prolazi kros već opi­

sano iskustvo, jer on sada uvidja da ga ova viša razina ushićuje

- 28 -

jednom slavom i blaženstvo®, pokraj kojeg čak i ona čudssna snaga

astralnog života blijedi poput mjesečine prema jarkom sjaju Sunoa.

On ponovne osjeć# (osjeća) da je sada konačno postigao onaj pravi,

istinski život, o kojem je on prije toga imao samo neke nedostatne

i netočne refleksije* Njegov se horizont ponovno proširuje, jer se sada pred njegovim ocfmamotvara ogromno prostrani svijet Angjeoskih Forma. On sada vidi cjelokupno čovječanstvo - enormne vojske koje

su izvan inkarnacije kao i razmjerno malo onih koji posjeduju veik-

le na nižim razinama.Svaki čovjek, koji je u fizičkom ili astralnom

životu, mora nužno posjedovati i jedno mentalno tijelo, a to Je ono,

koje ga sada predočuje pogledu studenta, koji je na svom putu došao

tako daleko. No povrh toga vidi on tu takodjer i veliku armiju onih,

koji se odmaraju u nebeskom svijetu, iako - budući da Je svaki od

njih potpuno ograničen samo na svoju vlastitu ljusku misli - ti lju­

di se Jedva mogu - u bilo kojem smislu riječi - smatrati drugovima.

Posjetilac njihovog svijeta može djelovati na njih satno tako,

da ih preplavi mislima, recimo mislima ljubavi.Kadkada te misli 1

ne mogu baš tako duboko prodrijeti kroz ljuske ljudi koji već uži­

vaju svoj nebeski život - nego samo utoliko, da oni ponesu sa sobom

bilo kakav osjećaj odredjene 1.1 ubavi ili simpatije od odašiljača,

koji os jećaj ih može učiniti svijesnima tog odašiljača, - ili pak može evocirati u njima jedan odgovor lično usmjeren prema njemu.Ali

čak i tada, struja te ljubavi može djelovati na te stanovnike nebes­

kog svijeta na točno onaj isti način, kao što toplina sunoa može

djelovati na klicu u jajetu i požuriti oplodjenje. ili no.lačatl bilo

kakav radosni osjećaj koji se eventualno mogao u njima predpostaviti

da ga imaju. I nadalje* Iako ti ljudi u nebeskom svijetu nisu odmah

pristupačni bilo kakovom uplivu izvana, to oni sami (obratno)ipak

izlijevaju vibraoije, koje izražavaju njihova najizrazitija svojstva.

Zato se posjetilac njihovog svijeta može kupati u takovim omaaaoija-

ma - ako hoće te može obilaziti okolo odablrajućl svoj tip emanaoije

baš kao i posjetilao u Harrogate odabire raznolikost mineralne vode

koju će piti, kušajući najprije jedno vrelo pa onda drugo itd. Iz-

medju onih, koji su potpuno svijesni na mentalnoj razini, postoji

daleko tješnja vesa nego 11 je to bila moguća na bilo kojoj drugoj,

nižoj razini.Tu jedan Čovjek ne može više zavaravati drugog u vezi

onoga što on misli, jer sve mentalne operaolje otvorene su za svakog *

da ih vidi. Mišljenja 111 utlsol mogu se sada izmjenjivati ne samo brzinom misli, već takodjer 1 savršenom točnošću, jer tu svaki pri­

ma točnu misao drugoga - čistu, jasno oblikovanu, trenutačnu,umjesto

da mora pokušavati odgonetati što ona znači 1 što ona izraiava kroz

jednu džunglu neizrazlvih riječi.

Na fatalnoj razini može čovjek Ojbiđi »vljet stvarno i doslovno

brglnom mi »li .On Jo čak na dragoj atrani globusa 1 prijo nogo li Je formulirao »voju želju, Jer je u to« slučaju reakcija mentalne

šatorij» neposredna, a volja može tu materiju kontrolirati daloko

spremnije nogo li na bilo kojoj drugoj nižoj razini.Uvijek so jo govorilo u vo*i sa meditacijom, da jo daloko voda

poteškoća »a vladanjem mislima nogo li osjećajima i da jo mentalni

olomontal daloko teže kontrolirati nogo astralni elementa!«Za nas

ovdje na Zorniji je to obično tako, ali ako mi želimo da stvar isprav­

no shvatimo, tad moramo nastojati vidjeti zašto je to tako.Fizičko

tijelo je po nekim linijama poslušno akciji volje, jer smo ga brlž-

no istrenirali da bude takovo.Ako ml želimo podići ruku, mi je mo-— _— ---- izvjesnožemo podići.Ako želimo otići na neko mjesto - ako je fizičko tijelo

zdravo - mi možemo ustati i poći do tog i tog mjesta bez lkakovog

u ; otpora od strane našeg fizičkog tijela, medjutlm, kad je fizičko

tijelo poprimili neke zle navike bilo koje vrste, ono so često puta

pokaže neposlušnim i teško ga je obuzdati.To su ti slučajevit kad

je distanca 1 razlika u gustoći izmedju kontrollrajućog EGO-a i naj­nižeg velkla postala i previše očigledna.Upravljanje astralnim efc#e

veiklom je u stvarnosti daloko lakše, iako to mnogi ljudi smatraju

daleko težim,.jer to prethodno nikada prije nisu niti pokušali.Ali

već onog momenta, kad se jednom o tome jasno razmisli o toj stvari,

postajo ona očigledna*K1je lako snagom misli protjerati jodnu akut­

nu »ubobolju(recimo) iako se to može učiniti pod izvjesnim okolnos­

tima. Jost, razmjerno je dosta lako protjerati bilo potiitenoat,Jad

ili ljubomora, snagom vlastitih misli .Elemental želja mofct> biti us­

trajan i uporan u svom nastojanju, da se nametne tim osjećajima ta­

ko da ih čovjek ne primjećuje, ali ti osjećaji su ipak i u svakom

slučaju jasno pod kontrolo® samog čovjeka 1 ponovnim odbacivanjem

lstih(osjećaja!) može se bez daljnjega postići imunitet od tih osje­

ćaja. Još odrodjonlja je ta istina a 1 još daleko lakši će biti naš zadatak kad jednom prijedjemo u mentalni svijet.Nama izgleda da je

teže obuzdati misao nego li osjećaj Jer većina nas Je izvršila naj­

manje nekoliko takovih eksperimenata u pravcu potiskivanja emocije,

a mi smo poučeni već u djetinjstvu da je nepristojno dopustiti joj

da se nekontrolirano razmaše, s druge pak strane, mi »mo uvijek obi­čavali da svojim mislima dopustimo najslobodnije lutanje te vjero­jatno imamo zahvaliti samo našim školskim lekcijama što smo naučili

vraćati ih natrag i protiv njihove volje skoncentrlrati ih na odre-

djenl »adatak.Da bismo to što više prakticirali, potrebno nam je

obične još i vanjsko prisiljavanje u obliku stalnog opominjanja od

strane učitelja odnosno podstrek u formi takmičenja Izmedju drugo­

va u razredu.To Je zbog toga, jer prosječni čovjek uvijek tako malo

truda ulaže u pravac 1 regulaciju misli,što on smatra tako teškim,

- 29 -

te uistinu i gotovo nemogućim kad jednom otpočne praktlciranje agdi-

taolje.On se odjednom nadje u konfliktu sa običajima svog mentalnog

elementala« koji je bio navikao da sve radi na svoj osebujan način

da skače s predmeta na predmet po svojoj miloj volji.

Naša borba sa mentalnim elementalom je na neki način drugačija

nego li je ona, koju smo vodili već protiv našeg astralnog elementa-

la, a razlog za ovo bit će nam očigledan ako se sjetimo njegove kon­

stitucije. Astralni elemental reprezentira nam silazni luk Života

Solarnog Božanstva u najranijoj fazi svog ulaženja u materiju, od­

nosno ono, što ml obično nazivamo Prvim Elementalnim Carstvo«. Do­

sljedno tome, mentalni elemental je daleko manje navikao na materi­jalno ograničenje nego li elemental želja, koji pripadala k jednom

kasnijem carstvu te je za jednu oljelu fazu niži na skali matsrlje. Stoga je e&emeft*«is£« mentalni elemental mnogo aktivniji nego li je

elemental želja, mnogo nemirniji ali zato i manje snažan i odredjen.

gjime je u prirodi stvari lakše upravljati, ali je mnogo manje ko­

rišten za upravljanje, tako da on iziskuje daleko manje stvarnog na­

prezanja snage za kontroliranje neke misli, nego li neke želje,ali

iziskuje zato jednu ustrajniJu primjenu te snage. Sjetite se, da se

mi sada nalazimo na razini misli, gdje su misli - doslovno rečeno -

STVARI, a ta nepokorna, jogunasta mentalna materija, kojom mi tako

teško upravljamo - je pravi dom i konačni veikl duha, kojim mi tu

materiju moramo kontrolirati.Taj duh(um)je ovdje na svom vlastitom

tlu i radi sa svojom vlastitom materijom, tako da je za njega samo

pitanje prakse da nauči, kako će on tom materijom upravljati savrše­

no. - dok - s druge strane - dok se mi trudimo da upravljamo elemen­

talom Želja, mi spuštamo svoj duh(um) u jedan svijet, koji je tom

duhu(ili umu) stran - tudj - te koji tom duhu ili umu nameće Jednu

stranu nadmoć izvana, tako da smo mi. za tu borbu jako loše opremljeni

Da rekapituliramo: Kontrola duha(uma)je u sebi daleko lakša nago

li kontrola osjećaja, ali ml smo u leontro 11 tekli već Izvjesnu

praksu a u kontroli duha(uma) - u pravilu uopće nemamo nikakove prak­

se i to je onaj pravi razlog, zbog kojeg su nama mentalne vježbe

11 tako teške.Medjutlm, i ^ i ^ £ l ® _ d ^ a _ ^ o _ i =_kontrola_!Os^eć^ja|!! ^ ^ e -

to fizičko tijelo mi smo već kroz mnogo i mnogo naših predživota

do neke mjere m Ispraktioirali, lako su naša dostignuća po toj 11-

niji ipak još znatno nesavršena. Potpuno razumijevanje te stveri

I trebalo^ bl da studentu bude- jedno ohrabrenje, a rezultat takovog

i f razumijevanja treba da se živahno utisnea Al1 * *a

sjeti primjedbe izrečene u "Glasu Tišine*, da Je ova Zemlja jedini

istinski pakao koji je jednom okultišti uopće poznat.

- 30-

-31

Podjimo sada jedan korak naprijed i svratimo svoju pažnju na

gornji dio mentalne razine u kojoj su nastanjeni EGO-l u svojim kau­

zalnim tijelima.Sad su konačno sva vela otpala i sada mi tu po prvi

puta susrećemo čovjeka onakovog, kakav on uistinu jest, bez ikakovih,

nesporazumaka i krivih, shvaćanja.Čak i u astralnom svijetu svijest

1e prilično drugačija od one, koju mi poznajemo ovdje na Zemlji,tako da j£rnemoguce dati neku suvislu ideju o tome, a ta poteškoća rast«

tim više,čim mi više pokušavamo operirati sa višim razinama. Ovdje,

u višem mentalu misli više ne zauzimaju forme 1 ne plove okolo kake

to čine u nižim razinama, već prelijeću poput svljetlećlh bljeskova

od jedne duše prema drugoj. Ovdje mi nemamo nikakove novo-atečeno veikle koji bi postepeno dolazili pod kontrolu i postepeno učili sa

većim ili manjim uspjehom kako da Izraze dušu u sebi - već smo mi tu

suočeni sa j^^j^tj^j^oi^^st^i^lm^od^od^^ih^brd^a^ jednim stvarnim

izrazom Božanske Slave, koja uvijek prebiva iza njifea, i sja krosa

nj uvijek sve više i više u postepenom razvijanju njegovih moći. Ov­

dje mi više nemamo veze sa vanjskim formama, već gledamo stvari u

njima samima.To je jedna stvarnost koju je nemoguće savršeno izrazi-

ti»Ovdje su uzrok 1 posljedica jedno te isto« jasno vidljivi u svom .jedinstvu, kao d$tjf strane iste medalje, ovdje se podudara konkret­

no sa abstraktnim.Tu mi nemamo više nlkakovlh forma, već samo ideju

ko;1a leži iza svih tih forma«

Ovdje je Bitnost svega posvema razotkrivena.Mi ne trebamo više

studirati detalje. Mi više ne govorimo o nekom predmetu a niti se tu

ne trudimo da ga protumačimo.Ml shvaćamo bitnost ideje dotičnog pred­

meta i manipuliramo njome kao cjelinom, baš kao što manipuliramo i

nekom figurom kad igramo šah. To je svijest stvarnosti gdje ne samo

prevara nezamisliva već takodjer posvema Isključena.Mi tu ne nemamo

više nlkakovog posla sa bilo kakovim emocijama, idejama ili konoep-

oijama, već sa stvarima samima takovima kakove one jesu. nemoguće Je

izraziti riječima redovni saobraćaj misli, onaj najobičniji tok odnos

no Izmjenu misli izmedju ljudi u puno-razvijenim kauzalnim tijelima.

Što bi ovdje dolje predstavljalo jedan čitavi si3tem filozofije, za koju bi bilo potrebno mnogo svezaka knjiga da ju se protumači, tamo

gore to jedan jedini odredjeni predmet - jedna misao, koja može -

biti bačena dolje onako, kao što se bacaju karte na stol. Jedna opera

ili jedan oratorij, koji bi ovdje okupirao jedan cijeli orkestar kros

nekoliko sati da ga izvede, tamo jj* to samo jedan moćni i snažni akor

Metode jedne oijele škole slikanja stiješnjene su u jednu veličanstva

nu ideju a ideje takove kao što su te, su intelektualni likovi,koje

upotrebljavaju E3 0 -1 u svojem saobraćaju jedan sa d r u g i m . ^

Tamo mi takodjer susrećemo jedan viši red Angjela, još sjajniji!

- 32 -

ali 1 Još manje razumljivih za naša tupa svojstva shvaćanja. Tamo prije svega imamo pred sobom na ogled, jasno prikazane sve historije

svih života, koji su ikada postojali na našem globusu, - stvarne žive

prikaze i izvještaj* o prošlosti, jer to je najniža razina na kojoj

se Božanska Memorija potpuno reflektira. Ovdje mi po prvi puta vidimo

naše živote kao jednu jedincatu cjelinu. Iz te cjjeline smo ml uvijek

do sada silazili u nove inkarnacije, koje su prema toj cjelini bile

samo prolazeći dani.Ovdje je pred nama velika šema evolucije. Ona je

potpuno prikazana 1 dostupna našim očima, tako da možemo vidjeti,šta

je Božja Volja i što Bog hoće s nama.

Obični Čovjek je za sada Još tek malo razvijen kao jedan Ego.On

treba grublju materiju daleko nižih razina, da bi mogao osjetiti vi­

bracije i reagirati na njih. 4 probudjen te koji

kao takav uistinu živi na svom vlastitom planu(razini!), predstavlja

jedan zaista gloriozan predmet i budi u nama po prvi puta neku ideju

o onome,što Bog namjerava učiniti sa čovjekom, odnosno što je Bog u

svojoj velikoj ljubavi namijenio fiovjeku. Ego-i su tu još uvijek od-

vo^en.1, no intelektualno oni potpuno shvaćaju svoje unutarnje jedin­

stvo, jer oni vide jedan drugoga onakovlma kakovi oni stvarno Jesu i

ne trebaju više zapadati u grube pogrješke odnosno neshvaćanja.

Kakogod to čudnovato i strano izgledalo kad to promatramo odos-

dola i kakogod je nama to daleko i nepristupačno za naše ordinarne

koncepcije života, ipak nas naš daljnji korak vodi u Jednu reglonu,

koja će nam biti još nesvhatljivija za naš niži um, jer dok mi sli­

jedimo čovjeka u intuitivni svijet, razvijajući kod toga budičku svi­

jest, dotle se mi nalazimo u prisutnosti ne samo jednog bezgraničnog proširenja raznih svojstava, već takodjer i u prisutnosti jedne pot­

pune promjene metode. Iz kauzalnog tijela gledali smo ml na sve, sa

punim razumijevanjem, gledajući 3ve onako kako ono jest 1 ooijehjur judl sve to onako kako to ono 1 zaslužuje, t.j. po njegovoj stvarnoj

vrijednosti, no ipak još uvijek jasno razlikujući subjekt i objekt.

t.j. vidjevši jasno onu razliku lzmedju subjekta 1 objekta, i to,još

uvijek sviJesni da smo »a**e gledali na ono, što ml potpuno -razumijemo

Gledajući dakle sve to* smatrali smo da mi to temeljito razumijemo.

Medjutim, tu je nastala jedna promjena.Shvaćanje je tu savršenije.a

ne umanjeno, ali ono dolazi u nama IZNUTRA a ne izvana. Mi više ne i

gledamo jednu osobu 111 neki predmet, i nije važno sa kojim stepenom

ljubaznosti ili simpatije, jer mi jednostavno postajemo tu TA POTIČHA

OSOBA ili TAJ DOTIČNI PREDMET te mi tu dotičnu osobu ili taj dotični

predmet poznajemo onako, kao što poznajemo misao našeg vlastitog moz­

ga ili pokret naše vlastite ruke. Nije lako niti čak samo natuknuti

tu finu promjenu,koja takova zbivanja prouzrokuje posvuda,koja stvara

1 pridaje tako Čudesno drugačiju vrijednost svim akoiJama Š&veta 1

odnosima života. Hi Je to samo da mi drugog čovjeka razumijemo .1oS

pobliže, još dublje, nego se čak i mi sami osjećamo da radimo i dje­

lujemo kroz njega, te ml njegove razloga proojenjujemo 1 uvažavamo

kao svoje vlastite, a mi to činimo i usprkos toga, što savršeno

shvaćamo, da bi onaj drugi dio nas samih - koji posjeduje više zna­

nja ili zastupa neko drugo stanovište - - radio u tom slučaju posve

drugačije. Kroz cjelokupnu našu prijašnju evoluciju mi smo imali

svoje vlastito privatno stanovište i svoja vlastita svojstva i kva­litete« koje su nam srcu prirasle, Jednostavno zato, jer su te kva­litete bile naše vlastite - kvalitete, koje su nam se na neki fini način činile sasvim drugačijima od isto takovih kvaliteta kad su ih

manifestirali drugi ljudi.Medjutlm, sada mi gubimo potpuno taj osje­

ćaj ličnog vlasničtva u kvalitetama 1 idejama, jer vidimo, da su te

stvari uistinu zajedničke svima, jer su % on* jedan dio velike stvar

nostl koja podjednako leži iza sviju nas. Tako na primjer lični po­

nos u individualnom razvitku postaje jednom skrajnom nemogućnošću,

jer mi sada Jasno vidimo, da lični ponos nije ništa drugo nego 11

aamo rast Jednog lista izmedju tisuća listova na jednom te istom dr­

vu i da veličina 1 oblik tog naročitog lista nije nlkakova važna

činjenicai Važna je samo veza Ili odnos tog lista prema drvetu kao

cjelini, jer samo do drveta stoji kao cjeline da mi stvarno možemo

uspostaviti naše trajni rast.

Ovdje dolje susrećrfo mi ljude raznih dispozicija, ml ih studi­

ramo i kažemo sami sebi da mi pod nlkakovlm shvatljivim okolnostima

ne bismo mogli ni raditi ni misli kao što rade 1 misle oni, ma da

mi kadkada znamo reći "da smo se sasma stavili na mjesto onog drugog1

ipak je to općenito samo jedna nedovoljna, slaba zamjena onako sa

pola srca.Medjutlm, u intuitivnom svijetu vidimo mi Jasno i momcn-

tano razlog za one akcije, koje nam ovdje dolje izgledaju neshvatlji­

vima i odbojnima te mi odmah razumijemo da smo sve to MI SAMI samo

u drugoj formi - i da smo baš mi ti, koji činimo te stvari, a koje

nam inače izgledaju tka tako pokudnima te mi spoznajemo, da su toj

fasetl nas samih takove akcije potpuno ispravne i prirodna. Mi uvl-

djamo da smo sasvim prestali grditi druge zbog njihovih razlika pre-

ma nama.Ml te razlike zapažamo jednostavno kao druge manifostaoije

naše vlastite aktivnosti, jer sada mi vidimo 1 razloge, koji su pri­

je bili skriveni našim očima.Čak takodjer i zao čovjek bit će jasno

vldjcn kao dio nas samih — jedan slabi diof pa prema tome mi nemar|

želje da ga grdimo, već da mu pomognemo Izlijevanjem snage u slabi

dio nas samih, tako, da bi cijelo tijelo čovječanstva bilo snažno

i zdravo.Kad smo u Kauzalnom tijelu.^ml već spoznajemo Božansku svijest

u svemu.

- 33 -

Kad mi ^j^le^am© na koji drugi EGO» ta svijest skoči gore u njemu

da bi %rywgggflSi Božanstvo u nama. Medjutim, sada ona više ne skače da bi nas pozdravila izvana, jer Je ona već pohranjena u našim sr­cima . Mi smo ta svijest i to Je NAŠA svijest.Ne postoji više nik>“

kav niti »ti« niti *.1a" Jer i ti i Ja smo Jedno - obje fasete nečega što nas nadilazi a ipak nas uključuje Jednog u drugog.

No ipak, u svem tom neobičnom napretku ne postoji nikakav /gubitak

osjećaja vlastite individualnosti, iako u tome postoji jedan skrajnl

gubitak svakog smisla odvojenosti.To izgleda paradoksom, no ipak Je

to očigledna istina. Čovjek se sjeća svega,što iza njega leži.On Je

lično onaj isti čovjek, koji Je počinio ili ovu akciju ili onu u da­

lekoj prošlosti.On nije ni na koji način sada izmijenjen, osim što

Je sada mnogo više nego li Je bio onda, i Sto osjeća, da uključuje

u sebi isto tako i mnoge druge manifestacije.Kad bismo sada nas sto­

tinjak mogli ovdje Istovremeno uzdići svoju svijest u intuitivni svi­

jet, svi mi bili bismo jedna svijest, ali svakome od nas činilo bi se

da je to samo njegova vlastita svijest absolutno nepromijenjena, osim

što ona sada uključuje isto tako i sve druge (nas>.

Svakome od nas činilo bi še, da Je to on, koji Je absorbirao ili

uključio sve druge.I tako smo mi ovdje očigledno u prisutnosti neke

vrste obmane, a Jedno malo daljnje ostvar enje Jasno bi nam pokazalo,

da smo ml svi fasete jedne veće svijesti i da je sve ono, što smo mi

do sada mislili da su naša svojstva - naše kvalitete, naš Intelekat,

nasa energija - vidjeli bismo, da je sve to bila samo NJEGOVA energi­

ja KJIEGOV Intelekat, NJEGOVE kvalitete. I sad smo stigli do ostvare­

nja one formule: »To s'i ti* - Ti si to To Je Jedna stvar o kojoj

mi možemo govoriti - odnosno o kojoj mi ovdje dolje možemo samo govo­

riti i shvatiti je, odnosno misliti da smo je shvatili, intelektualno

ali sasma je druga stvar unići u taj čudesni svijet i upoznati ga sa

takovom sigurnošću, koja ae nikada više ne može pokolebati.

No ipak, ne smijemo predpostaviti da čim Čovjek stupi na najnižu

jgodrazinu'osg(onog)svijeta - da on odmah postaje punosvijestan svojeg

jedinstva sa svim onim životima.To savršenstvo osjećaja dolazi samo kao rezultat mnogih muka i nastojanja, kad je Čovjek postigao Jednoa

onu najvišu podrazinu tog carstva jedinstva.Da bismo uopće mogli doći

do te razine, potrebno je najprije iskusiti ogromno proširenje svije­

sti. shvatiti samoga sebe kao jedno sa mnogim drugima, ali prije toga

toga pred njim se ponajprije otvori jedno vrijeme skrajnjlh napora,

jedno vrijeme samo-razvitka. analognog na toj razini

ovdje dolje dosižemo u našim meditacijama, kad pokušavamo otvoriti

svoju svijest razini - najbližoj iznad nas. Korak po korak, podrazina

»a podrazinom. asplr&nt dosiže svoj put, stiče svoj način, jer čak 1

na toj razini napori su Još uvijek potrebni ako hoćemo da napredujemo.

35 -

Jadnu fazu ispod toga, kad smo Još bili u višom mentaln. naučili

smo glodati »tvari onako, kakovo ons stvarao Jesu, da bismo savirili

i»a naših predrasuda o njima ts da shvatimo stvarnost koja loži isa

njih, ts koju smo mogli vidjoti isa njih.sad smo mi u »tanju da vi­

dimo stvarnost koja loši isa drugih ljudi, t.j. iza njihovih razli­

čitih pogloda na taj isti prodmot.Došavši istovremeno i na njihove

linije kao što smo i na našima, mi ulazimo u tu stvar i shvaćamo

sve njene mogućnosti, jer ona je »ada MI gami te »u njene mogućno«ti

jato tako moguće i za nas.Teško je to oplaatl riječima, a nemoguće

je to »hvatiti ovdje dolje, pa ipak je to jedna takova i«tlna, koja

je stvarnija nego li ikoja stvarnost ovdje na fizičkojrazini.

Kad bismo mi mogli biti momentalno preneseni na onu razinu, bez

polaganog prelaženja kroz madju-razine - većina od svega onoga što bismo mi bili u stanju da vidimo, značilo bi za nas jako malo. Ma­

gla promjena, pa makar i u astralnu svijest, da-je nam jedan tako

različiti pogled, da bi nam u tom slučaju mnogi sasvim poznati pred­

meti bili potpuno nepoznati. Takovog nešto, kao što je na primjer

jedna knjiga ili jedna booa za vodu, predstavlja nam jednu Izvjesnu

pojavu, sa kojom smo mi inače vrlo dobro upoznati, ali kad bismo se

Iznenada našli u mogućnosti da taj predmet odjednom vidimo sa svih

strana, kao i odozzora i odozdola. mi bismo možda pomislili da nam

taj predmet predočuje jednu pojavu, koja je tako različita, da bismo

trebali mnogo mentalne pripreme prije nego 11 bismo bili u stanju da j

da mu izrečeno njegovo pravo ime. Dodajte k tome još 1 druge kempll- I

kaoije, kao na primjer, da je sva nutrina tog predmeta položena van

pred nas, kao da je svaka čestica posebno smještena na neki stol, pa

ćemo vidjeti da su tu opet nastupile daljnje poteškoće.DOdajte k to­

me još 1 jednu drugu činjenicu, to jest, da dok mi gledamo na sve te

čestice kako smo ih opisali, mi se u isto vrijeme nalazimo unutar

svake od tih Čestica i gledamo van iz njih.Iz ovog stanja rasabrat

ćemo da je to jedna absolutna nemogućnost istraživati bilo kakovu

sličnost sa kakovim nama dobro poznatim predmetom u ovom fis.svijetu.

Sve to, naravno, nije ništa drugo, nego 11 samo jedna ilustraci­

ja, samo jedan grubi i konkretni primjer onoga, što se stvarno zbiva,

a u namjeri, da bi se to razumjelo, čovjek to mora spiritualizirati

i dodati k tome mnoga druga razmatranja, od kojih svih medjutlm, tre­

ba uvijek težiti da se spoznaju teže stvari prije nego 11 lakše.

Srećom, u prirodi niJe moguć nikakav skok te vrste odjednom. Metoda

evolucije Je postepeno odvijanje, tako da smo vodjonl naprijed malo

po malo« sve dok ne postanemo sposobni da se bos sustezanja i straha

uzmognemo zagledati u slave, koje bi nas inače mogle aabliioštati.

kad bi se one lsnenada pojavile pred nama na jedan pogled.

- 36-

Na toj razini čovjek ima svoje odredjeno tijelo. pa ipak mu se

čini da .1e njegova »vijest prisutna u ogromnom broju drugih tijela.

Tkivo života (koji vi poznajete, konstruirano je od budidke materije,

materije intuitivnog svijeta i protegnuto je tako, da uključuje i te

druge ljude, tako da umjesto mnogih malih separatnih tkiva dobivamo

mi jedno ogromno tfldvo. koje ih umata sve u jedan zajednički život.

Ali sjetite se da mnogi od tih drugih su potpuno nesvijesni te pro­

mjene. pa će se njima njihov privatni mali dio tog tkiva još uvijek

činiti jako odvojenim, dapače i jače nego 11 ikada ili bi učinili«

inače”- ŽRd bi oni bilo što znali štogod o tkivu života.Tako sa tog

stanovišta a na toj razini, izgleda da je sve čovječanstvo povezano

|| zajedno nekom zlatnom niti te da sačinjava jednu kompleksna Jedinku,

ne više leđnog čovjeka, već Čovjeka u abstraktnostl.A šta možemo redi o slijedećoj fazi svijesti, t.j. onoj, koju

često nazivamo Nirvanom? Ta otmjena riječ prevedena je tako, kao da

ona znači uništenje, ali ništa ne može biti dalje od prave istine,

nego li je upravo to! Nirvana Ja najintenzivniji i najživahniji Ži­

vot o kojem mi uopće nešto znamo.Noida ne ćemo kod toga biti pristra­

ni i nepošteni ako Nirvanu opišemo kao uništenje svega onoga. Sto mi

ovdje na fizičkoj razini znamo 1 mislimo o čovjeku, jer ojelekupna

njegova personalnost, sva njegova niža svojstva su već davno potpuno

nestala.lpak posto.1l .1oS njegova III - njegova eaenoa.Pravi čovjek je još uvijek tu.Božanska Tskra.ko.1a je slšla iz Samog Božanstva,još uvijek Je tu, iako Je sada izrasla u - jedan Plamen, koji

svijesno postaje dijelom ONOGA, od Kojeg je 1 prolzašao, Jer tu mm sva svijest stapa s Njime u jednu cjelinu, iako ona Još uvijek sadr­

žava sve ono najbolje u osjećanju svoje individualnosti.Čovjek joi

uvijek osjeća sam sebe, upravo kao i sada, ali pun Jedno neizrecive

radosti, jedne snage, jednog kapaciteta, za Što sve mi ovdje dolje

uopće nemamo nikakovih pravih riječi. Čovjek u Nirvani nipošto no

gubi svoje lično sjećanje. On je upravo onako ON LIČNO kao što jo

uvijek i bio, samo je njegov JA daleko i daleko širi.On još uvijek

zna ono: »Ja sam Ja", ali on isto tako shvaća takodjer 1 to« da »Ja sam ON* (Bog).

U intuitivnom svijetu njegova svijest se je toliko proširlla»da

ona obuhvaća i Uklapa u sebi čak i svijest mnogih drugih ljudi.Sada

pak, - tu u Nirvani - izgleda da ona uključuje u sebi cijeli spiri-

tualni svijet pa čovjek osjeća da Je na najboljem putu da ostvari u

sobi božanske atribute posvudašnje prisutnosti, jer on sada obotoJi

ne samo u svima drugima, već 1 na svakoj točki cjelokupnog moAjupro- stora, tako da se on može usredotočiti gdjegod hoće, ostvarujući tako

točno onu debropoznatu frazu, da je on krug,čiji centar je posvuda,

a kružniea nigdje.On je nadmašio Intelekat onakav kakav mi posaajeao,

- 37-

pa ipak on »na i razumije sva daleko potpunije nago li ikada prlio.

Ha nižim razinama (nižima od Nirvana) - ali ipak tako visokima da

su potpuno isvan našeg dohvata - oa Ja vidio valika Angjelo i Ar-

kandjolo u čitavom njihovom sjaju« TJ tom spiritualnom svijetu po­

staja on liosa u lice(suočen) sa snagama koja tamo vladaju, suočuje

sa sa valikim 1 uzvišenim službenicima, gospodarima Karma, nadalje

sa velikim Vodjama Okultna Hlerarhlje, sa Planetarnim Dahovima sa-

panjujućo snage 1 čudesne ljepote.

Beznadne je makar samo i pokušati opisati Hirvanakl Život,koji

daleke i daleke nadilazi sav život koji mi uopće poznajemo, pa Ipak

je tako ekstremne drugačiji od ovog života tu dolje, da nam isgleda gotovo kae njegova negaolja - jedan sjaj, jedno veličanstvo života punog svoje svrhe u usporedbi sa ovim našim alijepim puzanjem duž

zamračenih putova ovdje na fizičkoj razini. Jer* To je uistinu Život

to je uistinu Stvarnost ukoliko ml to sa sada uopće možemo shvatiti

i premda ne sumnjamo(ne dvojlmo)nlti na jedan tren, da Čak i Isnad

ta neopisive slave postoje još daleko vođe slave, - slave koje nad-

mažuju čak i samu nirvanu baš onsko, kao što nirvana nadmašuje ka­

takombe života na Zemlji.Tamo je sve Bog, a sva ta uzvišena Bifa

su očito 1 jasno - samo U e/tove velike manifestacije i kolike čov­

jek što potpunije to uvjerenje nosi u svojoj svi jesti,utoliko pot­

punije postaje to uvjerenje dijelom njega samoga, tako da kad ponov­no sldje na fislčku razinu ovog globusa, ove tužne zvljesde - on te

nikada više ne može zaboraviti, već uvijek nakon tega vidi en samo

Božansku Iskru pa Čak 1 u naJnesličnijoj okolini. Cvdje dolje te Je

Često puta vrle teško spoznati.Ml moramo tako duboko 1 duboko kopa- ;

ti, da bismo to tu našli, u enom spiritualnom svijetu sve to je sa­mo po sebi razumljivo i očigledno, i ml to znamo, jer ml to vidimo, ml vidimo da tamo ne postoji ništa drugo nego U samo log - nikakav

život nigdje u svim svijetovima - osim samo Božji Život. Jer na onoj

razini čovjek Je postao poput boga madju bogovima, jedno manje svjet­

lo medJu većim svjetlima, no ipak jedno nebesko tijelo neopisivog

sjaja, pa makar i daleko manji od Majstora, manji od Velikih Sova,

manji od Modnih Duhova, koji upravljaju sudbinama ljudi i svljotova.

Tamo mi vidimo lioem u lioe sva Ona Velika Bića, o kojima mi ovdje

dolje čujemo i čitamo te o kojima si kadkada stvaramo neku blijedu

predodžbu.Tamo mi otvorenih očiju vidimo ljepotu, od koje mi ovdje

dolje možemo uhvatiti tek neke najslabije refleksije. Tamo mi čuje­

mo glorioznu muziku sfera, od koje mi ovdje dolje možemo tek tu i

tamo zamijetiti Jeku koja se spušta do našeg niskog svijeta.

Kakogod je salata strašan silazak a onog velikog svijeta na

ovaj naš mlaki fizički svijet, ipak enaj, koji je jednom dodirnuo

onu visoku svijest, ne može nikad više ostati onaj Isti kakav je bio

prije.

On ne moče potpuno zaboraviti Čak niti 8rad tama i bura« da au

njegove oči vidjele Kralja u ITjogovoJ ljepoti, da ja on promatrao

zemlju koja je vrlo daleko odavle, a ipak je u isto to vrijama i

veoma blizu, čak pred našim vratima, posvema us naa 1 oka naa kros

cijelo to naše vrijeme, ako samo hoćemo podići svoje oči da to vi­

dimo, ako šarao hoćemo đa razvijemo Boga u sebi sve dokle god OS

može odgovarati Bogu izvan nas-.

"Zemlja, koja je vrlo daleko od naa*. Ta nam je frasa poznata

još i onih davnih dano našeg djetinjstva, pa nam ona sada nailasl

na naše uši svom magikom svetih asocijacijama ipak je to jedan

krivi prijevod originalnog hebrejskog, a možda je stvarno značenje

teksta čak Još i ljepše i doličnije, jer isras, koji je lsalja u-

potrebljavao "zeiclja dalekih udaljenosti* .. .kao da stoji malo u

suprotnosti sa njegovim duhom odnosno bolje reći, kao da taj Isras

u njegovom duhu stoji pomalo u suprotnosti sa divnim prostranstvima nebeskiti sv*#ead«ma*pifek*ive«*ii polja prekrivenih zvijezdama a u

usporedbi sa turobnom užinom natrpanih katakomba zemlje. Pa Ipak,

čak 1 tu, utamničeriLu najgušću materiju, možemo mi uzdići svoju

svijest k suncu, jer kad mi jednom saznamo Istinu, ta Istina Ćs naa

učiniti slobodnima.Kad smo mi jednom ostvarili naše jedinstvo sa

Bogom, ne može nas nikada više zasjeniti nlkakova tama, jer ml sna- mo da ^e OM Svjetlo Svjetla i Otac Svjetla« kod kojeg nema mlkakovs

promjenljivosti niti sjena, te u Kojem uopće ne postoji nlkakova

'Sve to saznanje, sva ta slava leži nam na dohvatu, te mora

neizostavno nadoći svakome od naa u toku naše evolucije, onako si­

gurno, kao što iz dana slijedi noć. Ja nemam dovoljno riječi, ni

dovoljno osjećaja - pa čak niti dovoljno intuicije da vam sve to

prikazem onako kako to stvarno jest. Ali jednog će dana doći vrije­

me kad ćemo mi to sve znati.3ve će nam to doći u 7 »rundi, pa makar se mi ne znam kako bezbrižno prepustili struji i ne vršili nlkakova

napore u tom pogledu, a daleko ranije će nam sve to doći, ako ml

već sada slstomatskl poduzimamo sve radove kojima ae to zaslužuje,

1 to su doduše vrlo teški radovi, ali ipak plemeniti i vrlo ugodni

u izvršavanJu.pa lako ti radovi znaju kadkada donijeti čovjeku 1

mnogo trpiJenja.Ipak, pravi Put je »amo put Služenja, a svaki korak

što ga mi poduzmemo, poduzet je - ne »a nas lično, nego za druge«

da bi kroz naše ostvarenje(shvaćanje) mogli i drugi shvatiti, da bi

kroz naše napore mogli i drugi naći svoju Stazu, da Ipfc- kros blago­

slov koji nam time nadolazi - bude i cijeli svijet blagoslovljen.

- 39-

BUDIČKA SVIJEST

Mnogo se Je pisalo o Budičkom ili intuitivnom svijetu, i svi

studenti su teoretski upoznati sa njegovim divnim i čudesnim ka­

rakteristikama jedinstva i svijesti, ali većina od njih. ipak jofi

uvijek smatra da je postizavanje bilo kakovog ličnog iskustva o

toj svijesti nešto, što <5e se modi ostvariti tek u dalekoj buduć­nosti . Puni razvitak budičkog veikla je za većinu nas još uvijek

jako udaljen, jer on pripada fazi Četvrte ili Arhatske Inicijacijo,

ali to ipak možda nije potpuno nemoguće za one,koji su za sada još

jako daleko od one razine(budičke razine!), te da .bi mogli postići

neki dodir sa onim višim tipom svijesti - na neki drugi način.

r Ja sam i sam u okultnom smislu bio podučavan po liniji(linijom)

V jednog sasvim ordinarnog i sasma običnog,svakidanjeg okultnog raz-

/ vitka, pa sam stoga morao vrlo teško i kruto probijati svoj put

\ prema gore, osvajajući jednu podrazinu za drugom, najprije astralni

( svijet, pa onda mentalni te najzad budlčki svijet,što znači, da

' I sam se u tome u punoj mjeri služio svojim astralnim i mentalnim ve-

( iklima pa čak i kauzalnim veiklom, prije nego li sam uopće moga©

J postići nešto,što bih mogao nazvati nekim stvarnim budičkim iskus-

/ tvom. Ta moja metoda je polagana i mukotrpna iako ja mislim, da

) ona ima 3Voje prednosti u pogledu razvijanja točnosti u promatra- j

\ nju kad i u osiguravanju 3vakSg148ilfa prije, nego li će slijedeći

/ .korak biti osiguran. Ja niti najmanje ne sumnjaj, da je to bilo ne­

što najboljega za moj temperamenat, uistinu pak, bio je to možda

čak i jedini pusvema mogući put za mene, ali iz toga ne slijedi,da

i drugi ljudi ne mogu imati sasvim neke druge prilike.

U toku mog rada znalo bi mi se dogoditi, da sam došao u dodir

sa mnogo osoba, i to onih, koje su se podvrgle okultnom treiningu,

te je možda tu najprominentnija činjenica,koja iz toga proizlazi,

upravo ona divna varijacija metoda, koje su kod toga primijenili

naši Majstori. Kakogod je treining usko povezan i prilagodjen po­

jedincu, da nikada u dva slučaja nije isti - to ne samo da je sva­

ki Majstor imao svoj vlastiti plan, već je taj isti Majstor za sva«

kog učenika primjenjivao i različite sheme, pa je prema tome svaka

osoba bila podučavana točno po onoj liniji, koja je za njega,t.j.

dotičnog učenika - bila najpodeanija.

Jedan značajan primjer te varijabilnosti načina podučavanja

zapazio sam nedavno te ja mislim, da bi bilo korisno za neke naše

studente da im ga ovdje protumačim. Dozvolite mi da vas najprije

podsjetim na čudnovato izvrnuti način kako se EGO ođrazuje u osob­

nosti. Viši Manas ili intelekat prikazuje se (zamišlja se) u mental­

nom tijelu,

intuiclja Ili Buddhl odražava sa u astralnom tijelu a duh ili

atma saa, odgovara nekako fizičkom velklu.Ove podudarnosti poka­

zuju se u tri metode Individualizacije te one Igraju svoju ulogu

u izvjesnom unutarnjem razvitku, ali sve dotle, dok ml se nedav­

no nije dogodilo to, da su te podudarnosti mogle biti privedene

praktičnoj svrsi 1 u mnogo ranijim fazama, Što je mogao učini ti

1 svaki asplrant koji je liao za okultnim napretkom.

Jedan student duboko osjećajne prirode razvio je u sebi in­

tenzivnu ljubav za učitelja, kojeg mu je odabrao Njegov Majstor,

da mu pomogne u preliminarnom trelnlngu. On si je preduzeo kas

svoju dnevnu praksu da si ed teg učitelja formira jednu jaku men­

talnu sliku na koju je onda izlijevao svu svoju ljubav - na uči­

telja, 1 to svom svojom snagom, čime je svoje vlastito astralno

tijelo preplavio karminom i privremeno enormno povećao veličinu

svog astralnog tijela.On bi taj proces običavao nazivati "poveća­

vanje svoje aure"• On je u toj vježbi pokazao jednu takovu daro­

vitost 1 sposobnost, da mu je ta vježba očigledno vrle koristila

te on je bilo savjetovano da svoje napere tom linijom 1 proslijedi.

Bilo mu je preporučeno da dok sliku učiteljevu drži pred sobom 1

izlijeva što jaču snagu ljubavi prema učitelju - pokuša uzdići

svoju svijest do jedne više razine i da je spoji sa sviješću uči­

telja. Njegov prvi pokušaj da to učini, bio je zapanjujući uspje­

šan. On je opisao jedan osjećaj kao da se stvarno uzdiše kroz pro­

stor .On je tamo našao ono,što je on predpostavlo da je nebo, jedan

krov koji mu je zakrČlvao njegov put, ali snaga njegove volje,iz­

gleda da je formirala neku vrstu konusa u tom krovu, koji se je

(konus)odmah pretvorio u jednu cijev,kros koju je naš junak pro­

jurio .On je Izronio u jednu reglonu sasljepljujućeg svjetla, koje

je Istodobno bilo 1 neko more blaženstva, a to blaženstvo ga je

u tolikoj mjeri obuzelo i shrvalo da on nije smogao niti jedne

riječi kojom bi on te opisao.To nije bilo niti u najmanjoj mjeri

ništa ed svega onoga, što je on ikada prije vidio. Nešto sasvim

posebnoga! Njega je to zgrabilo tako odredjeno 1 trenutačne,baš

onako, kako bi to bila učinila (reolmo)jedna gigantska ruka, i pro-

žele njegovu cijelu prirodu u jednom trenutku poput jedne poplave .

elektriciteta.To je bilo daleko-realnije nogo 11 bilo koji drugi

fizički predmet koji je on ikada prije vidio, a ipak u Isti čas

nešto tako spiritualnoga" - »lilo je to - kaže on - kao da me je

SAM BOO preuzeo natrag u SKBE te ja osjetih NJEGOV život kako

struji kros mene.

On ae je postepeno oporavio i bio je u stanju da provjeri svoje

tadanje stanje 1 čineći to, počeo je on shvaćati, da njegova svlj-

jest nije više bila ograničena kao što je bila do sada.On je vidio

- 40 -

da ja na neki način bio istovremeno prisutan na svakoj točki onog

čudaanog mora svjetla i da je i on sam, na neki neobjašnjivi način

bio to more iako je u isto vrijeme osječao, da je on čak i jedna

točka, koja plovi po moru. Nama, koji amo ga slušali, činilo se je

tapao u mraku tražeći podeane riječi kojima da nam opiše to svoj«

stanje svijesti, kako to g.Blavatski jako dobro kažeš-.."on je imao

svoj centar posvuda ali periferiju kruga nigdje.."

Daljnja ostvarenja(shvaćanje) razotkrila su mu, da je on uspio

u svojim naporima da postane jedno sa svijoš(5u svog vlastitog uči­

telja.On je vidio da potpuno shvaća i dijeli osjećaje svog učiteljai da sada posjeduje jedan daleko Siri i viši pogled na život,nego

li ga Je imao ikada prije toga. Jedna slika, koja ga je najviše im­

presionirala - bila je njegova vlastita slika - ali onakova, kako

ga njegov učitelj gleda kros svoje vlastite oči.Ta slika ispunila ga je jednim osjećajem bezvrijednosti, ali ipak osjećajem jedne

više odluke, jer on mušičavo kaže:" Ja sam uvidio, da da kroz in­

tenzivnu ljubav mog učitelja ljubim zapravo istodobno i sam sebe

i znao sam da se mogu i hoću učiniti vrijednim te ljubavi"

On je osjećao takodjer i jednu dubinu predanosti 1 poštovanja

kakovo on nikada prije toga nije postigao, on je znao, dj&*postavši

jedno sa svojim zemaljskim učiteljem*, unlšao takodjer i u svetiš­

te svog pravog Majstora, sa kojim je taj učitelj bio za uzvrat Jed­

no i on je mutno osjećao sam sebe u dodiru sa nekom Sviješću jednog

neshvatljivog sjaja, ali ovdje ga je njegova snaga izdala.Njemu se

je pričinilo kao da se kroz svoju "cijev* sklize ponovno dolje i

otvorio je oči na fizičkoj razini.

Potaknut tim transoeđentnim iskustvom, ja sam stvar temeljite

ispitao 1 provjerio 1 vrlo lako sam se zadovoljio time, da A je to

bos sumnje bis jedan ulazak u budički svijet, ali ne putem nekog

mučnog i napornog progresa kros razne faze mentala, nego putem jed­

ne direktne zrake refleksije počam od najvišeg astrala pa do naj­nižeg Intuitivnog svijeta.Ja sam Istražio 1 fizičko efekte i vidio

sam, da tu nije bilo absolutno niti jednog.Student Je bio u krasnom

zdraviju.stoga sam mu preporučio neka ponovi taj napor i neka sa

najvećim poštovanjem uznastoji da prodre još više, i da se usdigne,

ako mu je to moguće, i udje u onu drugu Uzvišenu Svijest, jer sam

vidio da je tu posrijedi jedan slučaj jedne kombinacije slatne lju­

bavi i željezne volje, što je inače nešto tako rijetkoga na ovoj

našoj Južnoj Zvijezdi(Zemlji) 1 ja sam nadalje znao, da jedna potpu­

no nesebična ljubav i jedna volja k tome, koja ne priznaje nikakeve

zapreke, može dovesti svog posjednika čak i do — i^S-Negu »amog

BOGA? - Student je ponovio svoj eksperimenat i ponovno je uspio

isnad svih nada i očekivanja .Njemu je uspjele da prodre u Onu širu

- 41 -

-4 2

Svijest, gurajući se uvijak sve viša i sve dalje u nju, kao da

pliva van na površinu nekog ogromnog jezera.Mnogo toga što je on

donio natrag sa sobom, nije on mogao shvatiti, tragove neopisive

slave, odlomke koncepcija tako ogromnih i tako divnih, da ih u

njihovoj cijelosti i potpunosti ne može shvatiti nikakav ljudski

razum. Med jutim, on je tu stekao jednu novu ideju - kakova ljubav 1 predanost može da bude - jedan ideal, sa kojim treba težiti kros

ol.lell svoj život.

Dan za danom nastavljao je on svoje napore (ml smo se uvjerili

da je jednom na dan vršio te pokuse tako česte, kolikogod se je te

moglo razumno pokušati) i sve dalje i dalje prodirao je on u one

veliko jezero ljubavi a ipak mu nigdje nije našao kraja« ali poste­peno je on spoznao još i nešto daleko većeg.On je nekako saznao9

da je taj neopisivi sjaj bio prožet jednom vrlo finom slavem(j4d~

nom izvanredno suptilnom slavom),koja je bila još nesvhatljivlje

sjajna, te on pokuša da se uzdigne u nju, a kad mu je to uspjele,

saznao je on po njenim karakteristikama, da je to bila 3vij«st ve­

likog PČitelja Svijeta - Lično! Postavši tako jedno sa svojim ze­

maljskim učiteljem, on se je neizbježivo spojio sa sviješću svog

Majstora, sa kojim je taj učitelj već bio sjedinjen a u daljnjim

divnim iskustvima on je uvijek sve više dolaslo do uvjerenja^o jod-

poato^ lzmedju togMajstora i Bodlsatva. Koji fa je

sa uzvrat p o d u č a v a o t o bog-obalno jezero Ljubavi i samilosti, uranjao je on dnevno u svojim meditacijama, a tim svojim uzdisanjem

jačao se je(stleae daljnje &oćl)kake si je to lako 1 ssmisliti*

ali on ne može nikada postići svoje graniee, jer niti jedan smrtnik

ne može odgonetnuti značenje jednog takovog Oceana kao taj!

ležeći uvijek sve više i više, da prodre sve dublje u u to divno 1 čudesno oarstvo - to novo carstvo, koje se je tako lsnena-

da otvorilo pred njim, uspio je, on jednoga dana da postigne još 1

viši razvitak, jedno blaženstvo tako intenzivno, jedan osjećaj

kudikamo dublji, da mu se je to pričinilo kao nešto daleko višeg

nego li je to bio njegov prvi budički kontakt, nego li je to bio

onaj, isnad ranijih astralnih iskustava.On je opazio i(primjetlo)t

"Da nisam već onda znao da je to za mene nemoguće jei sa sada, ja bih tad rekao, da je to morala biti Hirvana*.

U stvari bila Je te samo slijedeća podrazlna buđlčke razine,

t.j.druga, brojeći odozdola, a šesta brojeći ođ vrha, ali njegov

utisak Je značajan, Jer pokazuje, da se naša svijest našim uzdiza-

njem ne samo proširuje, već da i brzina, kojom se ona proširuje,

raste velikom brzinom. Me same da Je taj progres ubrzan, brslna

takovog ubrzanja raste geometrijskom progresijom.

- 43 -

Sađa taj student svakog danas dosiže tu višu podrazinu kas nešto što je samo po sebi razumljivo te snažno i ustrajno radi u nadi,

da će mu uspjeti uznapredovati još i dalje, i divno je i začudno

lijepo vidjeti tu njegovu snagu, balans i sigurnost, kojom on u-

lazi u tu svoju akciju, koja sačinjava bit njegovog dnevnog života.

Drugi jedan fenomen koji on promatra 1 ubraja u popratne po-

jaire te svoje akoije, je ono intezivno blaženstvo, koje sada već traje 1 izvan vremena njegovih meditacija, te koje sve više posta­

je jednim dijelom njegovog čitavog života* Isprva je to trajanje

blaženstva viših razina znalo potrajati do 20 minuta izvan vremena

njegove meditacije, i to svake njegove meditacije, tad se je kas­

nije protegnulo i na jedan sat nakon svake meditacije, zatim na 2

sata i on se pouzdano nada i očekuje jedno vrijeme, kad će ono bi­

ti njegovo kao njegov trajni posjed - jedan dio njega samog. Zna­

čajna karakteristika ovog slučaja jest,da ta čudesna dnevna eksal-

taclja (uznesenje) ne pokazuje izvana a ma baš ni kakove znakove

neke reakcije ili potlštenostl, već umjesto toga proizvodi uvijek

sve više i više rastupu radijaciju(blještavilo) 1 sunčanost.

Nakon što se je sve više i više privikavao vlastitom funkcioni­

ranju u tim visim 1 slavnijim svijatovima, počeo je on da se do ne­

ke mjere osvrće oko sebe 1 postalo mu je odjednom omogućeno da se

identificira sa mnogim,manje uznesenim svijestima. On je te svije­

sti vidio kao nešto postojećeg unutar svojeg proširenog JA i otkrio

je, da - usredotočivši se u svaku pojedinu od tih svijesti, mogao

jo on odjednom shvatiti najviše kvaliteto i apiritualne aspiracije

(težnjo) dotično osobe, koju je ta svijest reprezentirala. Nastoje­

ći da stekne što više simpatije sa nekim koga je poznavao 1 ljubio,

razabrao je on, da su te točke svijesti bile takodjer, kako to on

kaže - rupice, kros koje se Je on mogao izlijevati dolje u njihove

niže veikle i tako je on došao u dodir sa onim dijelovima njihovog

života i dispozicija, koje nisu mogle naći nlkakoaog Izražaja na

na budičkoj rad.ni.To Je pobudilo njegove simpatije za karaktere

kao i za razumijevanje njihovih slaboća. koje su bllezalsta značaj­ne te koje vjerojatno ne bi bile mogle biti postignute ni na koji

drugi način, a koje su mu dale najvrijedniju kvalitetu za rad Jed­

nog učenika u budućnosti.

čudesno jedinstvo tog intuitivnog svijeta manifestiralo mu se je

u neslućenim primjerima.Kad Je jednog dana držao u ruci jedan spe­cijalno lijep predmet, vrle malen, čiji jedan dio je ble bijel,pao

je on u neku vrstu ekstaze udiviJenja nad njegovom dražesnom formom

1 njegovim harmoničnim bojama.Odjednom, kako je on taj predmet pro­

matrao, vidio je on kroza nj rasprostrtu pred m s o b o m

-44

Jednu" aenl Jopisnu'’mapu, baš onako, kao da Je kroz taj prodmot na­

stao neki prosorčić, ili kao da ja taj proda«t - ročimo - ntki kri­

stal.Ta mapa Je jodna od onih, koje on poznaje 1 koje iako voli,ali

on nije razumio razlog, zbog kojeg bi taj maleni predaet trebao da

bude iznesen preda nj i to na taj način. Jedna čudnovata značajka

tog predmeta bila je ta, da je bijeli dio tog predmeta, bio prikazan

na mapi ogromnim hrpama nakupljenih oblaka, koje Je on vidio kako

plove nebom njegove slike. Impresioniran cijelim tim neočekivanim

fenomenom, pokuša on eksperimenat uzdizanja svoje svijesti, dok je

on uživao u ljepoti svojeg pogleda i vidika.On je imao osjećaj,kao

da prolazi kroz neki otporni medium u više razine i opazio je, da

se je pogled pred njim promijenio u neki izgled nečeg stranog, nečeg

nepoznatog njemu, ali ipak daleko ljepšeg nego li je bilo ono, što

je do sada vidio i upoznao. Hrpe bijelih oblaka postadoše sada snije­

gom pokrita brda koja su podsjećala na neke tornjeve, sa 3voji* du­

gačkim linijama koje su se okomito spuštale u jedno more boja - more

bogatije bojama nego li je ikada ijedno more bilo , koje Je su u

ovom svojoj inkarnaciji bile gdje vidio. Grebenaati zaljevi, »grade,

vegetacija - sve to bilo je njemu veoma strano, iako vrlo dobrs PS- znato meni i malim brižnim ispitivanjem Ja ssm brzo ustanovio, i bes j-j

ikakove sumnje, da je ta scena, na koju je on sada gledao, bila w®jrst-j 1

vo ona, na koju sam ja i pomišljao, - jedan stvarni fizički pogled

no ta je scena ipak bila više tisuća milja udaljena od mjesta, gdje

je on sjedio i gledao u nju. Budući da je to posvećeno mjesto često

puta u mom duhu - lako ja tog momenta nisam ni pomislio na nj, to j

je ta scena mogla biti jednostavno samo moja misaona forma. Ja mislim

dasive što se je god do ove točke dogodilo, može vrlo lako opisati.

Ja predpostavljam da je studentovu emociju podstaklo njegovo udivljs-

nje i da su povišene vibracije, koje su na taj način prouzročene,

stavile u djelovanje njegove astralne osjećaje i to snu je omogućilo |

da vidi nešto,što inače fizički nije moguće vidjeti, ali je moguće

vidjeti unutar astralnog dometa. Kapor da*potisne naprijed, privre­

mene nm Je otvorilo mentalni osjećaj te je uslijed tog osjećaja bio

u stanju da vidi moju misaonu formu, ako je taj drugi pogled ble us­

ka moja misaona forma.

Ali student se nije zadovoljio samo s time.on je ponoviš svoj

pokušaj da es gurne još na više gore - ili, kako to on kaže - jsš

dublje u stvarno značenje svega toga.Ponovno je iskusio kake ss pro­

dire u još uzvišeniJu i profinjeniju materiju, te ovaj puta nijs to

bila neka zemaljska soena kojom Je njegov trud bio nagradjea,Jer js ]

tlo propupale u Jedan bezgranični univerzum, sav ispunjen ma,fiBf div— I

nih boja koje su odisale glorioznim životom, a snijegom pokrlto brdo

45

postade Jedni« velikim Bijelim Prijestoljem, prostranije i veće

nego li bilo koje brdo, a savijene u blistave alatna svjetlo. ^

Neobična činjenica, povećana sa tem vizljea j«at ta, da Ja atu­đen tu, koji je kros ove iskustvo prošao, potpuno nepoanate kršćan­

sko sv.Pisao te nije bio svijest&n, da avaki tekat, koji postoji u

ton sv.Pisau, ina svoje značenje u onome, Sto je on stvarno vidio.

Ja sam ga upitao, da 11 on može taj eksperlmenat ponoviti po avojoj

volji.On nije znao, ali kasnije je pokušavao taj isti eksperlmenat

i uspio je da ponovno prodje kroz sve one faze istim redom, prido-

davajući tom prilikom uvijek neke nove dodatne detalje one strane

"geografske" mape, što je meni poslužilo kao dokaz, da to nije bilo

samo neko junačno djelo memorije te je ovaj puta

vidovnjak prošaptao da je posred blistanja onog svjetla imao jednoa

jedan prolazan pogled na okosnicu jedne Moćne Figure koja je ajedila

na Prijestolju. Vi biste mogli reći, da Je i to bila takodjer aamo

jedna mieaona forma, koju ai je možda neki Kršćanin lzgradle u avo­

joj živahnoj lmaglnaoljifuobrazllj.) »Možda 1 te.«.ali kad asa par

dana nakon toga laae prilike upitati jednog Adepta, kakovo bi se

značenje imale pridati jednoj takovoj viziji, ON ml odgovori:"Zar ne vidite, da - kao što poatoii aaao jedna LJubav. tako

isto postoji 1 saao jedna Ljepota? Štogod Je lijepoga na bilo kojoj

razini, lijepe Je zato, jer je to dio te Ljepote, a ako je ta lje­

pota zapoatavljena u jednoj većoj mjeri - veza a njeae će se mani­

festirati.sva Ljepota je od Boga, kao što je i sva Ljubav od Boga

1 kroz te Njegove kvalitete (svojstva), čistoća srca može uvijek do­

ći do Mjega."

Naši studenti bi učinili dobro, kad bi pravilno ocijenili ove

riječi i slijedili ideju sadržanu u njima, sva ljepota, bila ona

sadržana u formi ili u boji i da 11 je ona u prirodi 111 je u ljud­

skom tijelu, ili bila ona u visokim umjetničkim dostignućima, 111

obratno, u najnižim 1 najponlznijim kućanskim potrebštinaaa« -

samo je Izras Jedne Ljepote, pa stoga i u najljupkijla stvarlaa,

sva ljepota je bez daljnjega uključena pa se tako kros nju može

ostvariti i sva ljepota i doći do onoga, koji Je 1 Saa jedna Ljepota

Da bi se sve ovo potpune razumjelo, potrebna je budlčka svijest,

putem koje je naš student stigao do oatvarenja svega ovoga, ali ta­

kodjer 1 na mnogo nižim razinama, može ta ideja biti korisna i pledn.

Ja potpuno dopuštam, da au iskustva ovog atudenta, o kojem sam

vam tu pričao - potpuno iznimna, da je on posjedovao veliku snagu

volje, moć ljubavi, Čistoću sroa 1 akrajnju nesebičnost, koja Je,

nažalost, daleko od mnogih ostalih« Usprkos toga 1 bez obzira na

to što je njemu uspjelo da postigne tako značajan uspjeh - sve to

do neke mjere može kopirati i svaki drugi manje talentirani. On je

razvio svoja avijeet na jadnoj razini, koju inača nermalae aa pasti- savaja aspiranti, aa brza izgradjuje sa saba jadan jadan snažan i

vrla vrijadan valkl tama - jar ta ja značenje stalno raatuće us­

trajnosti osjetila blaženstva i snaga.Da ja ta njegova linija pro­

gresa dafinitivna a na samo jadan izolirani primjer, pokazalo so

ja činjenicom da već čak i abnormalni budičkl razvitak proizvodi

svoja afakta na prividno zanemarenim i mentalnim tijelima, stimu­

lirajući ih u akciju odozgora, umjesto da ih oatavi dolje* da budu

stalno i temeljito pod uplivom odzgora, kao ito je to i običajno.

Cijeli taj uspjeh rezultat ja stalnih napora po liniji, koja sam

vam već opisao.

"Idi, i učinit* isto tako*1 .Jftkakova nesreća ili slo se ne moše

dogoditi bilo kome zbog izvjesnih ozbiljnih napora, kojima je svrha

povećanje čovjekove moći ljubavi, povećanja njegove moći predanosti,

te njegove snage da oijeni ljepota, i patom takovih napora moguće

je barem to da on može poatići jedan napredak, o kakovom on nikada

nije niti sanjao.same...samo.•. treba uvijek misliti na to, da a

toj alosi, kao i u svakoj drugoj, porast svijesti moguć Je sama ono-

me, koji to žali - NE »bog sebe i sebi za volja, već aamo za volju

1 Iz potrebe za služenje DRPGIMA ! Zaboraviti sebe i živo željeti

da se pomogne drugima, to su najprominentnije(najvažnije)karakteri-

stiko svakog studenta a napose ovog o kojem sam vam tu govorio.Te

karakteristike moraju biti isto tako važne i u svakom drugome,koji

Želi da slijedi njegov primjer.Bez tih karakteristika ne može se

nlita takovog izvesti.

R A Z V I T 1 C A

Psihički razvitak svi vrsta se Čudesno i divno razvija upravo

aada putem velikog 1 jakog naleta aplritualne anaga, koja priprema

svijet za Dolazak njegovog učitelja i naravno, prilike za takav na­

predak i razvitak pružaju se najpripravnije baS onima, koji se di­

rektno stavljaju na pat te snažne struje snage, 1 to patom rada a

vesi aa očekivanim Dolaskom. U prethodnom poglavlju dao sam Jedan

primjer abnormalno brzog ravitka budlčkih sposobnosti posredstvom

snaga 1Jabari.slučaj. pak - koji kanim avdje ispričati, pripada jed­

noj drugoj liniji, jer ovaj puta aa radi o svojstvu kauzalnog

lakoJo ćemo probuditi putom mentalneg veikla. nametanjem Jednog

pojačanog naprezanja našem fizičkom mozjgu. Ali ja u tom alučaju ne

mogu reći našim Čitaooima "Idite 1 učinite isto tako* - kao što to

mogu u oatalim alučajevima, jer mentalno naprezanje Je Jedna ozbilj­

na opasnost.Može doduše jednom da dovede i do psihičkog razvi tk&r* n

46

mnogo češće rezultira u slomu živaca najozbiljnijeg karaktera >11

čak j. u povredi mozga i neizlječivosti. Izvještaj koji sam primio,

bio Je kako slijedi:

"Kad sam bio u Koležu (oko 1910.god.)upisao sam studij računo­vodstva. što Je. kako znate, matematika rasnih kyemtiteia,jLtu> dii poRretnlh tijela i tome slično. Iz one raznolikosti raznih slučajeva, ja nisam bio u stanju da udovoljim svakog dana svojim zadacima, pa mi je predevač pod konac drugog semestra, kad se Je približio dan ispita - predavač rekao, d a j e moj rad tako nezado­voljavajući, da ako ne stvorim neko čudo na slijedećem ispitu, on ne će biti u stanju da me preporuči za prolaznu ocjeni lz tog predmeta. Ja sam potpuno shvatio da je on bio posvema u pravu 1 Ja sam počeo iznalaziti pute 1 načine, kako bih moga© postići Je­dan viši stepen na ispitu a uvijek u namjeri da nadoknadi* taj gadni posao za vrijeme školske godine.Ja sam ubrzo uvidio da ce ml biti nemoguće da u par dana, kolik© ml je Još preostale da shvatim 1 naučim cjelokupni predmet i da bi se jedina nada mogla naći u memoriranju formula 1 primjenjivanju istih na jedan meha­nički način na zadatke zadane na ispitu. Ja stoga otpečeh posao, i to, najprije da shvatim definicije koje se koriste u knjizi tekstova?prirucnlitu) 1 drugo, da naučim napamet sve važne formule.adio sam • tro duboko u noć, zanemario sam sve druge predamst

u kojima sam se osjećao u svakom slučaju sigurnima i pribjegao sam svim vrstama izuma kako da samo dobijem na vremenu 1 daosta- nem budan. Malo po malo ja sam naučio sve važne stvari, ali samo" pamćenjem, kadkada čak 1 VTZUKLSOM pojavom kakove stranice ili paragrafa, »a dan ispita ja sam bio fizički potpuno iscrpljen, ali mentalno izvanredno žustar i pri punoj svljestl.Ja sam na ispit došao kako treba, primijenio sam tamo svoje "s brda s dola" prikupljeno znanje 1 - kao što sam kasnije vidio - ispisao sam jedan papir samo sa Jednom malom grješklcom u aritmetici, 111 ne­što takovog.$o je bio neočekivani podvig koji je predavao od mene tražio i on mi je propisno dao prolaznu oojenJu

"A sada, vrhunac te epizode dolazi u slijedećem: Ja sam za par dana vidio - kako je to u takovim slučajevima već 1 obično, da sav taj T»čyi*«kl materijal, koji sam Ja "na brzinu" strpa© u svo­ju glavu, nije bio ništa drugo t nego li tek Jedna strašna zbrka, toJa J© velikom brzinom lz moje glave nestala, ali kad Je ona~po- Sve nestala 1 kad sam Ja ponovno poprimio avofe uobičajenu fizič­ku normu [uglavnom dugim satima spavanja) otkrio sam, da sam Ja stvarno učinio nešto, što nije niti štita a niti dobrobit za moju mentalnu mašineriju i da je time moja sposobnost za upijanje stva­ri u moj um - strahovito porasla.' Ja sam sada uvidio, da ako ja usmjerim svoj duh na nešto što sam vidio ili Iskusio makar i prije mnogo godina - slika bi mi se u tom slučaju vratila, ne na Jedan ordinarni, nesigurni način, već sa izvanrednom jasnoćom u svim potankostima, us popratne atribute svake vrste.Na primjer, ako sam pomislio na izvjesnu scenu u jednoj šumi, Ja sam stvarno mogao osjetiti i miris zemljane vlage odnosno pl?** goruće vatre.To me je. naravno, vrlo zabavljalo, jer je to bilo vrlo lako, vrati ti­se natrag u prošlost u trenutačnim bljeskovima najveće briljant­nosti .MedJutim. nakon nekog vremena, to čudnovato svojstvo se je postepeno sve više trošilo i nestajalo pa sam se morao zadovolji­ti samo sa nehotičnim izbijanjem te iste pojave, koja bi se opet pojavila tek tu i tamo putem neke asocijacije. Kad bih vidio ka­kovu boju 111 kad bih naišao na kakav prolazni miris, ta latentna snaga stavila bi me smjesta u neko drugo razdoblje i mjesto.Srećom ja sam uvijek mogao otjerati te mentalne slike, lako Ih nisam mo­gao tako lako prizvati.

"Nakon nekog vremena to svojstvo se je pemal© istrošile i osla­bile, i prešlo u jednu brlljanstvnost manjeg atepena, te sam ja bio samo prlgodioe poučen(duševno izgradjen;o uništenju vr©m»na 1 prostora.

Ali sada, upravo nedavno, dožlvaio sam vraćanje u Jednu novu fa­zu starih stvari« Za vrijeme prošle godine (ili tako nešto!)morao sam naučiti Vladine propise u vezi sa nekim poslom, koji ja vodim. To se je moralo izvršiti na brzinu, te ja vidim, da mi se tim napo­rom vraća rezultat, koji sam postigao i kod prijašnjih napora, Pa je ugodno ustanoviti, da se je to odigralo sa dva nova aspektai Prvo, da sam ja sada kudikamo sposobniji komandujem(naručujem) i da mi se ne gubi iz memorije niti jedna slika koja bi adL se poja­vila pred očima, i drugo, da ja sada mogu UVEĆATI soene do neke Izvjesne mjere.Tako na primjer, ako u slici imam kakav zid na iz­vjesnoj udaljenosti, ja ga kadkada mogu uvećati Ao te mjere, da su na njemu vidljivi čak i oni običajni rešoi izmedju pojedinih olgla. A što me JeS najviše začudjuje. ako se u blizini sida nalazi neki parfem, recimo neko mirisno cvijeće, tu se opet javlja ona mikro­skopska snaga, ali rezultat nije pojačanje mirisa, kake bi te net­ko na brzu ruku zaključio, već naprotiv - n.1 egova trpkost.oporost. Ja mislim t i m reci, da umjesto da postanem deblji(guš6i)u smislu kake je jedne teške ulje gušće od vode - taj miris gubi svoju glat­koću i postajo (ako se te može tako osjetiti)poput vuneno tkanine, ili poput jednog Jasena pijeska. Iz nekih razloga ja ne mogu laj uvećavajući preees ostvariti glasom.Za sada ne postoji nikakav znak bilo kakovog smanjivanja odnosno nestajanja te čudnovate faze pam­ćenja, ali ja ne sumnjam, da će sve to skupa nestati velikim dije­lom, jer ja sam i previše zaposlen da bih poduzeo bilo kakovu kul­tivaciju tog svojstva".

Šta se u tom slučaju zbiva, očigledno je svakome onome, koji

ima neko iskustvo u primjeni viših svojstava.Umjesto da upotreblja­

va svoju memoriju na redovni način, dolazi student u dodir sa re­

kordima. a to znači, da je on do izvjesne mjere sklon korištenju

svojstava svojeg kauzalnog tijela. Mi nipošto nismo sigurni u po­

gledu točne metode redovitog memoriranja, jer taj predmet još nije

Istražen, ali jasno je, da jedna vibracija u mentalnom tijelu jest

dio onoga šte se zbiva 1 da kauzalno tijelo nije ni na koji način

uključeno.U Čitanju rekorda upravo je onaj zadnji tek (spremnloa)

kros keju je to djelo izvršene(tf)pa mentalno tijelo vibrira trn,

odgovor na te same na aktivnosti kauaala. Iz teg razloga se bez

odrediono* razvitka Ego-ovog velkla ne može stvoriti nlkakavo zado­

voljavajuće čitanje Rekorda.

Iz opisa kako ga nam je taj student dao, jasno io. da jo on

koristio svoje kauzalno tijelo, što se jasno vidi iz onih pogleda

u prošlost, o kojoj on govori.Takodjer je očigledno, da M J« taj

veikl probudjon prevelikim pritiskom na um. uslijed bezobzirnog

1 prekomjernog rada.Većina ljudi bi si ruinirala zdravlje da je

teko prenaprezala svoj mozak kao što je to činio on.On je slučajno

samo jedan od milijuna kojima je uspjelo da to djelo izvrSe i da

uza sve to ostanu živi.Rezultat toga je taj, da je njegova stalna

upornost u podržavanju iznad normalne razine - svoje mentalne viju­

ge - uznemirio svoje ilausalno tijelo 1 aktivirao ga te ga na taj

način obogatio jednim svojstvom, koje je drugačije od onoga, koje je prije posjedovalo.

48

49

U toliko samo o onome, što se nj»mu čini da se tuđi »amo onda

kad »vrati ■▼oj« a-lali na prošlost 1 a amo u vezi »a scenama koje

»u nj omu vod poznate.Ali vjorojatng je i to, da će on »koro uvidje­ti. da on može svoje djelovanje protegnuti takodjer 1 na razne na­

čine.Kad Je Jednom jedna acena jasna u duhu(umu), tad Je moguće,

da mi tu aoenu pomičemo naprijed i natrag 1 obratno te tako obuhva­

ćamo detaljno »jedanje velikih »ekolja našeg ranijeg Života«Možda

bi »e na taj način moglo gurnuti natrag takodjer i sjedanje u dje­

tinjstvo - natrag sve do samog rodjenja pa Čak i preko toga. Bilo

je takovih,kojl su na taj nadin postigli puno saznanje o svojim pri­

jašnji« Inkarnacijama.praksa dini čovjeka savršenim a ohrabrujuće

je to, da je snaga sada mnogo više pod kontrolom, nego 11 prije.

Svojstvo mogućnosti uveliČavanja je slijededl odlučan i uvjerljivi

dokaz, da tu dolasl do upotrebe kauzalno tijelo.To svojstvo se mo­

že postepeno takodjer uvelike povećati, a kad student tim svojstvom

potpuno vlada i kad mu potpuno stoji na raspoloženje, može ga on

koristiti (na primjer) da poduzme istraživanja u okultnoj kead.il.

Opis "oporo«ti odnosno trpkogti* mirisa - Je najkarakteriatiČ-

nlJI»Stvarni prooes uveliČavanja predmeta ne sastoji se uistinu u stvarnom uvellčavanju predmeta koji ispitujemo(odnosno vidimo),već

u umanjivanju psihičkih leća kroz koje mi taj objekat vidimo. U

starim zapisima se kaže, da se operater(kojl to radi)može učiniti

tako malenim kakogod hoće pa tako 1 organ vida kojim se on služi«

postane primjeren tome, t.j. postane analogan sa onim mikroskopskim

veličinama predmeta, koji ml gledamo. Dosljedno tome sitne fizičke

čestioe, koje bude u nama osjećaj mirisa, postaju posebno osjetljive

poput zraaoa na staklenom šmlrku te ae na taj način prolsvede osje­

ćaj trpkestl ili oporostl. To je jedna stvar« koju je teško izreći

i objasniti riječima, ali svaki onaj, koji je ikada upotrebljavao

viča svojstva, odjednom će spoznati pokušaj našeg studenta da to

izrazi.

Tom studentu treba zaista srdačno čeatitati na njegovom rezul­

tatu« lako ml zbilja ne možemo 1 ne smijemo preporučiti njegovu me­

todu nikome drugom*. Takav razvitak nadoćl će lako 1 prirodno kad

će se jednom - u toku daljnje ljudske evolucije - duh(um)približiti

i još više dodirnuti granice svojih sposobnosti« ali u našoj sada-

njoj fazi takav pritisak je izrazito opasan.Što je ipak. Čak i taj

djelomični razvitak morao biti sigurno postignut, to je samo dokaz

i znak vremena - Jedan znak snage spirltualnog bujanja i izlijeva­

nja« koje Čak i sada preplavljuje svijet. (5-III.75)

- 50-

Postoj« dvije vrste vremena: 1) laže vrijeme 1 2 } Božje vri-

xjeme, dakl« najmanje 2 vremena, ali vjerojatno Još 1 više, Jer dok

mi Još i znamo ponešto o našim vlastitim sposobnostima, dotle mi

nemamo nikako vi h. sredstava za mjerenje božanskih mogućnosti. Naša

svijest Je samo Jedna točka, koja se stalno pomiče od prošlosti do

budućnosti, te smo mi nadjeli ime "sadašnjost* onom prolaznom momen-

jfcu koji dijeli dva susjedna momenta. Ali "sadašnjost*je jedna obič­

na "lluzlja*koja se brzo gubi i nestaje - ona Je jedna oštrloa noža.

Pa čak i onda dok mi još mislimo o tom momentu, on Je već postao

prošlost pa nam je onda slij«de4l dragi *momenat* (nova)sadašnjost.

Raša svijest se stalno kreče duž jedne izvjesne linije, hajde

recimo samo zbog ilustracije - ona se stalno kreče od juga prema sjeveru.Raša memorila uključuje sad više sad manje onaj dio te li­

nije, preko kojeg smo mi već prošli, ali ne uključuje onaj dio li­

nije svijesti, koji još leži pred nama, te ml ono, što ai obično

nazivamo prošlošću« smatraao nečim trajnim, nečim konačnim, dok Jas­

no spoznajemo da posjedujemo jedan lsvjesni kvantum snage da si for­miramo svoju budućnost.To je zbog toga, što mi mislimo, da se je

točka u našoj svijesti već pomakla duž jedne izvjesne linije, što

sada više ne može biti popravljeno odnosno promijenjeno, ali da se

njeno buduće pomicanje može do neke mjere kontrolirati, Jer se nama

čini, da se budući dogadjaji nisu još zbili. Istina Jest, da se oni

još nisu dogodili KAMA« ili bi možda bilo pravilnije reći ovakot

da se ml još nismo približili SJI1A« U tome će nam mnogo pomoći ako

možemo shvatiti, da ml u stvarnosti nismo ta točka svijesti, odnosno

bolje rećii MI SMO JOŠ I MNOGO VIŠE H100 II TO. MI SMO CIJELA TA

IIHIJA. a točka svijesti prelazi sa jednog dijela nas ka drugome

dijelu nas - sve dijelovi koji su u stvari isto tako SAKO MI LIČHO.

Miposjedttjomo mogućnosti da probudimo u sebi ojelinu nas samih, da

budemo svijesni sebe kao linije, CIJELE TS LIHIJE A HE SAMO KAP TOČ­

KE, a kat smo to jednom postigli, tad smo se nsdlgll isnad obmane

o našoj vrsti vremena, |er prošlost 1 budućnost leže istovremeno

pred nama.

Uzmite kao analogiju jedan željeznički vlak, sa koji ćemo pred-

postaviti (reoimo) da juri od juga prema sjeveru.Mi se krećemo tom

linijom 1 u jednom danom momentu mi vidimo iz vlaka ono, što nam Je

u onom kratkom trenutku uopće moguće vidjeti sa one točke gledanja,

na kojoj se slučajno u tom trenutku nalazimo.Od svega toga mi se

sjećamo samo onih scena koje smo mogli promatrati u onom vremenu

kad smo kroz njih prolazili, ali mi nemamo pojma o scenama koje još

leže ispred nas, naravno - ako je to naše prvo putovanje tom prugom.

- 51-

Medjutlm, ni ipak snan, da oijela ta pruga kros sts to vrijeme

POSTOJI 1 da siri predmeti koje ml u vožnji sukosslvno gledamo,su

doista 1 Istovremeno tu, t.j« da postoj«* pa nam stoga no do biti

teško ssmisliti si jedno stanje, u kojom bismo mi * Jer smo isto- Tremeno prisutni na svakog točki(pruge) - mogli imati d j e l u pano­

ramu istovremeno pred sobom. Kad se penjemo na neko visoko brdo,

ili kad se u balonu »jpmiOemo« uspinjemo na to brdo, mi bismo tu

ideju mogli do neke mjere i ostvariti(shvatiti), izuzev ako bi u

tom slučaju točka gledanja(stanovište) bilo potpuno Izmijenjeno te

bi analogija tako postala nesavršenom.

Mi medjutim moramo shvatiti, da postoji takodjer još 1 jedno

drugo gibanje u pokretu, kojeg mi normalno, uopće nismo svijesni.

Ml to možemo tipizirati postranlčnim kretanjem jedne linije, na pr-

u smjeru od zapada prema istoku. Tako da ako mi pijelo to kretanje

zamislimo u jednom četverokutu, tad bi nam se činilo, da se naša

evolucija sastoji u jednom kretanju prema sjeveru a u liniji para­

lelnoj stranici tog Četverokuta, a postizavanje sjeverne strano bi

nam Izgledalo kao kao završetak i cilj te evolucije.Ali glavni ollj

t.j. stvarni ollj kroz sve to vrijeme nije nam sjeverna strana*već

sjevero-lstočni ugao, a postoji drugo vrijemefa drugo vrijeme posto-

ji)koje se giba pravim kutom po našem fremenu, koje nosi našu pro­šlost 1 našu budućnost sa sobom tako sigurno kao što "sigurna11

i ona prolazna iluzija koju mi nazivamo sadašnjošću. 0 analogiji

sa željeznicom to vrijeme je tipizirano rotacijom naše 2emlje, koja

kroz sve to vrijeme nosi cijelu željeznlcu(zajedno sa našim vlakom)

od zapada na istok, lako mi o tome ne znamo ništa jer nam tu naša

fizička ćula sa to ne koriste.

Ono drugo vrijeme je Božje vrijeme, a u tom vremenu nije nije

neopozivo,trajno 1 konačno ono,što mi nazivamo prošlošću, već se to

stalno mijenja, iako uvijek u smjeru poboljšanja 111 evolucije. Mo­

glo bi se reći da se dogadjaji prošlosti ne mogu izmijeniti, ali ta

tvrdnja je do najposllje samo jedna predpostavka. Važni dogadjaji

iz prošlosti su naši kontakti sa drugim EOO-ima, naša vesa s njima,

a te voze se salsta mijenjaju znali ml to 111 no, Jer oni su u tom

smjeru u pravim kutovima u odnosu na ono što ml nazivamo "vremenom"

a što ml sa sada jOŠ nismo u stanju samijotiti(procijeniti).Ali upra

vo onako, kao što Jo sada nama moguće da postanemo svijesni duž ci­jele naše linijo umjesto samo na jednoj njenoj točki, tako isto će

nam u dalekoj budućnosti biti moguće steći jednu svijest, koja ćs

sadržavati cijeli onaj "četverokut" - jednu svijest, koja će biti

ekvivalentna onoj, koja se nama za sada Čini Božanskom Sviješću.Vje-

rojatno će se onda cijeli proces ponovjCLti i ml ćemo vidjeti, da se

cijeli taj Četverokut kreće pravim kutovima prema sebi(?), ali bolje

je nastojati shvatiti jednu fasetu te ideje o vremenu. Na isti na­

čin će se naše željezničke tračnice ne samo nositi okolo od zapada

do istoka(prema istoku),kao ito se i zemlja okrede oko svoje osi

ali ona biva takodjer nošena 1 kroz prostor uz još daleko vodu br­

zinu nego li se zemlja okrede oko sunoa pa stoga ona ima opet još

jedno daljnje i sasvim drugačije gibanje, jer se cijeli Solarai

Sistem okrede u svojoj neizračunivoj orbiti oko nekog daleke većeg

centralnog sunoa. Taj transcedentalni pogled na vrijeme vrlo je li­

jepo izražen kod g.Hintona u njegovoj noveli: "Stella" (Zvijezda)

Kad biste vi osjetili vječnost znali biste, da niste nigdje odijeljeni ni od koga, »a kojim ste ikada bili zajedno.VI dolazite do jednog drugog dijela (drugačijeg dijela) samih sebe svakog dana te vi mislite da je onaj dio, koji je odi­jeljen u vremenu, zauvijek otišao, ali u vječnosti, taj dio je uvijek tu.

Kad biste vi osjedall vječnost, znali biste, da se ave ono, što ste vi učinili nekome i što je netko učinio vama - postepeno mijenja.VI si mislite:to je prošlo i s time je svršeno, ali ono, što se vi učinili nekome ili netko vama, u vječnosti je uvijek ta­mo 1 uvijek se mijenja.Paralelno, kako vi postajete boljima,tako de i on djelovati posvema drugačije prema vama a i vi dete djelova­ti posve drugačije prema njemiu~

Kad biste vi osjedall vječnost, vi blate znali, da vi živite uvijek u SVOM CIJELOM ŽIVOTU, vi biste znali da vam se taj život uvijek mijenja, iako vi svojim fizičkim očima ne možete vidjeti ni­šta drugo od svega toga, nego li samo baš onaj dio života u kojem se sada nalazite(inkarnacija)-Sadašnjost je ustvari aamo jedna kon­centracija, kao prisustvovanje nečemu u jedno Izvjesno vrijeme (?)

— ■ ' Sadašnjost je dijete prošlosti, bududnost je stvorena lz Sa­

dašnjosti« Pa ipak, Oh, sadanji trenutče. zar ti ne znaš da ti ne­maš nikakovog roditelja a niti možeš Imati dijete, zar ti na znaš da ti ne stvaraš ništa osim same sam sebe?« prije nego li si zapo­čeo govoriti:"Ja sam potomak prohujalog trenutka, dijete pr&šlesti* ti si 1 sam postao prošlošću.Prije nego li si izrazio sadnji slog, gledaj - ti više nisi Sadašnjost ved uistinu Buduć­nost.Tako su prošlost,Sadašnjost i Bududnost Vječno živude Trojstvo u jednome, u jednoj Velikoj Iluziji - Mahamaja Apsolutnog.(Tajna Nauka Vol.II.str.466).

"Vrijeme"nije ništa drugo nego 11 samo jedna iluzija koja je nastala stalnim redoslijedom stanja naše svijesti onako, kako mi putujemo kros Vječnu Trajnost... Sadašnjost je samo jedna matematič­ka linija, koja dijeli onaj dio Vječnog Trajanja, koji mi nazivamo Bududnošću - od onog dijela, koji mi nazivamo Prošlošću, dakle ma­tematska linija, koja stoji Izmedju Prošlosti i Budućnosti, a osje­ćaj koji ml Imamo o stvarnosti dijeljenja Vremena poznatog kao Sa­dašnjost - dolazi nam od pomućenosti čaaovltog pogleda odnosno re­doslijeda pogleda na stvari, koji nam naša dula daju, jer te stvari prelaze od regione Ideala, koji ml nazivamo budućnošću, _u regionu pamćenja, koju mi nazivamo Prošlošću... .Nitko ne će redi da je jed- i na metalna šipka - spuštena na morsko dno - nastala upravo onog mo­menta kad je napustila zrak, a prestala postojati kad je unišla u vodu, iftda se je sama šipka sastojala samo od one unakrsne mješavi­ne koji u svakom danom momentu podudara sa matematičkim planom,ko­ji istodobne odvaja 1 s-aja atmosferu 1 ocean.Isto tako je 1 sa ljudima i stvarima, koje padaju iz "biti" u "bili su", ili ls bu­dućnosti u Prošlest-sadašnjost.

— oOo—

- 52-

- 53-

i r o m o u A

Usporedno, kako se naša svijest počinje*otvarati utjecajima

Viših Svijatova, tako je sa nas 1 tim vjerojatnije, da ćemo sve

viže 1 više dolaziti u Intimni kontakt sa fenomenom zvanim Inspi­

racijom. Izljev snage iz Viših Svljetova postojao je oduvijek u

svim velikim spirltualnlm pokretima 1 nema nlkakovog razloga pred-

postaviti, da hl ovaj zadnji,najnoviji Izmedju takovih pokreta,

bio u tom pogledu drugačiji od svih starih manlfestaelja. Većina

naših članova dobre sna, da smo ml imali značajnih primjera tako­vih izljeva na jednome od naših sastanaka Reda Zvijezde« u Bona- resu, 28.decembra 1911.god, a sigurno ima i mnogo drugih, koji su

tu istu stvar osjetili u manjem opsegu na drugim mitinzima.

Cijeli predmet takove inspiracije takovog izljeva upliva, je

predmet od vrlo velikog interesa, predmet koji se isplati uznasto­

jati da ga temeljito razumijemo. Ml obično govorimo o inspiraciji

ali ta inspiracija nije općenito kod svih tako shvaćena pa se ta

riječ upotrebljavala i da obuhvati fenomene raznih tipova. Mani- j festacija, o kojoj sam upravo govorio (100.strana originala!)lako

potpuno spontano 1 neočekivano, učestvovala je do neke mjere i u

prirodi onih periodičkih istjecanja snage odozgora i slljevanje

te snage istovremeno na izvjestan broj ljudi, u koje su se religi­

je uvelike pouzdavale, da će to biti od velike pomoći 1 ojačavanja |

njihovih sljedbenika. Te pučke 1 općenite inspiracije, ako ih sml- ]

jemo tako nazvati, su u sebi jedan predmet od očaravajućog intere­

sa, koje je bila posvećena tek mala znanstvena pažnja. Ja sam ne­

davno Izvršio brižan studij toga a u vezi sa izvjesnim Kršćanskim

službama i publicirao sam rezultate u jednoj knjizi, nazvanoj i

” ZNANOST C SAKRAMENTIMA".Ja se nadam, da će isto djelo poduzeti

svaki za svoju religiju,na svijetu, Jer to je

jedna stranica religijskog utjecaja, koji je bio uvijek jako zane­

maren, a meni se čini, da je upravo taj utjecaj od ogromne važnosti

Medjutim, svi ti napori nisu poduzeti zato, da bi utjecali na

kolektivnu svijest jedne kongregacije, već su poduzeti zato, da bi

više djelovali na individualnu Inspiraciju kao 1 na mogućnost na­

šeg susretanja istih u toku našeg progresa. Postoji medjutim jedan

drugi smisao u kojem se ta ista riječ upotrebljava, 1 bit će zaista

to po privu puta, da se tom smislu pridaje takovo prolazno značenje

Naime i Oni manje inteligentni medju Kršćanima kažu nam, da »u

njihova 5v.Pisma direktno nadahnuta po sv.Buhu.Mnogi Kršćani drže

mnogo đo općenite inspiracije,koja navodno sprečava svaku veću za­

bludu, ali iaa aedju njima m o g o i takovih, koji idu Još i dalje

pa kažu da su 1 stvara« riječi tako nadahnute. Meni Je žao ito

moram redi, da se oni kadkada naprave smiješnima, tjeraj ud i to

Još dalje i kažu da svaka riječ engleskog prijevoda mora nuino

takodjer biti nadahnuta od Boga*! zaista, ja mislim, da mnogi od

ljudi koji stoje na tom stanovištu* vjeruje, da su izvorne obja­

ve dane u Engleskom jeaikui Najvede mogude približavanje k razum­

nosti po toj liniji Je teorija. Aa je taj isti Sv.Duh« koji je

inspirirao izvorne pisce, sišao takodjer i na prevodioce 1 učinio,

da oni svoj posao izvrše doslovnom točnošdu. Bojim se medjutlm,

da je ta doslovna točnost tu i tamo zakazala, ali ipak ima tu

koječega, što treba redi u prilog njihove ideje, da je Engleski

prijevod KrŠdansklh Sv»Pisama u mnogome pogledu daleko ljepši 1

bolji nego 11 je original.Ako vam ikada dodje pod ruku, kao što

je došao 1 k meni kao studentu božanstvenosti - pogledajte taj

original 1 usporedite ga u svim detaljima sa prijevodom! Ja mi­

slim da dete biti 1 te kako zaprepašteni, a pogotovo u pogledu

Starog Zavjeta, d&d činjenicom, da original ne zvuči tako poet­

ski, tako sjajno u mnogo pogleda tako lijepo 1 tako muzički»Ima

tu i nekog opravdanja za teoriju, što su prevodioci Kralja Jako­

ba bili zaista nadahnuti ljudi,Ii oni koji su zaista s«ali nešto

o uplivu, koji je Qna1. kojeg mi danas nazivamo Grofom St.Zorme-

nom - izvršio nad tim prijevodom, bit de pripravni da povjeruju,

kako se iza te teorije nalazi mnogo istine, t»j. u toj teoriji

o prevodjenju tih Pisama u tako veličajni Engleski, - plJWa,koja

su pod takovom naročitom maskom trebala da proizvodu jedan upliv

širom cijelog svijeta. Ako mi usporedimo francuski prijevod Bib­

lije sa Engleskim prijevodom, ja mislim da domo se složiti, da

je franouski prijevod dosta slab u usporedbi sa Engleskim, te

uopde ne daje Isti efekat, tako da naša kršdanska brada u Fran­

cuskoj gube mnogo ved tom samom Činjenieom,što njihova Sv.Pisme

nisu nipošto tako poetički i to sretno izražena kao naša. Luterov

prijevod u njemački je nešto bolji, ali čak i taj, mislim, Još

je uvijek daleko ispod Engleske verzije, - ja mislim ispod STARE

Engleske autorizirane verzije.Revidirana verzija je mnogo točnija

u nekim pogledima, ali u više slučajeva ona je izgubila onu staru

pjesničku inspiraciju.

Ali stvarnost inspiracije nije posve tako ortodoksna kako si

t0 ljudi zamišljaju.Neki Kršćani očigledno vjeruju, da Je Sam Bog Sveti Duh diktirao riječ po riječ u tim Sv.Pismima i nimalo ih

ne smeta činjenica, što je to očigledno neistinito, jer sama knli-

ga sadrži mnogo pogrješaka.All - i bez obslra na tekova glupa vje­rovanja, postoji Jedan veliki kvantum inspiracije raznih vrsta u

dnevnom životu, ne možda iz tako visokih Izvora kako to sleupudeni

- 54-

predpo«tavlJa, ali inače savršeno realna inspiracija usprkos svega,

pa makar ona baš i ne zauzima takovu formu. Svaki student mora biti

sv^jestan toga, da su naši Majstori, stvarni Vodje Društva, često

puta inspirirali njegove govornike i pisce, ali Oni to nisu provo­

dili kao neko ustaljeno pravilo, a pogotovo nisu to Činili usmenim

diktiranjem.Daleko češće činili su to Oni projlolranjem raznih ide­

ja u um govornika 111 plsoa, prepuštajući čovjeku da on te ideje

zaod.1ene u svoje vlastite riječi kako to on hoće 1 sna. To je bes sumnje jedna Inspiracija, jer \apiro* znači "ja dižem*, prema tome je "inspiracija" nešto udahnutog u čovjeka izvana, a bez tog posre­

dovanja Majstora te ideje odnosno sekvenoe sigurno ne bi bile pale

na pamet pojedinih govornika odnosno autora. Ja mislim, da smo od

te vrste inspiracije imali već mnogo primjera.

Oni, koji su imali sretne prilike da Čuju govoriti našeg vrlo

cijenjenog Pred^'^žfea^a, sigurno si i te kako osjetili 1 bili koS-

nuti čudesno-divnom elMiencijom(r ječi tošću) kojom on govori. To je,

naravno, njemu prlrodjeno.To je jedan neprocjenjivi talenati koji Ona (g.Blavatskv) obnaša u ovome životu, jer ona si je to stekla kroz mnoge i mnoge živote retmAm praktioiranjem u javnom govoraištvu

Ali netko, tko Nju čuje tako često, kao što sam je čuo ja, vjerojat­

no nekoliko stotina puta, taj će brzo saznati, da osim njenih veli­

čanstvenih poleta rječitosti, padaju sa njenih usana takodjer još

1 druge forme lijepog govoraištva, 1 da je ona kadkada absolutno

bez ikakove sumnje vodjena Izvana u pogledu svega onoga što ona ka­ni reći. Ona bi znala reći:**Kadkada imam osjećaj, da mi Majstor sta­

vlja ideje u pamet a ja ih jednostavno samo izražavam". Ona bi nam

znala reći, da je dosta puta bilo prilika, kad je stvarno Sam Majs-

stor upotrebljavao njen organ i govorio kroz nju OK Lično! Ja sam

to lično Čuo više puta u raznim prilikama, a ta promjena se je znat­

no zapažala.Kad je bila prepuštena sama sebi, naša Predsjednica bi

znala govoriti uvijek sairo u krasnim tekućim rečenicama .Kad je bila

upitana o njenoj rječitosti, ja sam čuo kad je rekla:"Kad ja Izgo­

varam jednu rečenicu, ja već slijedeću rečenicu vidim u zraku pred

sobom u dvije ili tri razne forme, 1 ja si od njih biram onu, sa

koju ja mislim da će biti najefektnija". Ja nemam nlkakovog ličnog

iskustva sa tim stvar i ma. Meni taj talenat nije dan.Ja nemam taj ču­

desni dar rječitosti. Mi upotrebljavamo izraz "jedan dar", jer uko­

liko se to odnosi na ovaj jedan život, to je zbilja jedan dar,ali

sjetite se, da je sve to samo rezultat našeg rada Izvršenog u proš­

lim životima. Oni Žarki i gorući periodi, one izbalansirane i modu­

lirane rečenice - to je njen stil kad je ona prepuštena sama sebi.

Ali njen Majstor govori obično ukratko, u kratkim,oštrim rečenicama

- 55-

U ovoj Inkarnaciji, prije nego 11 se Je odrekao svojeg položaja u

50 -

svijetu 1 postao - ne Jedan asketa u pravome smislu riječi - već

jedan od onih, koji posveduju cijeli svoj život potpuno splritual-

nom radu.On je bio Kralj Indije, komandant trupa, navikao da izra­

žava točno sve ono što je nakanio redi, 1 to u strogi«, kratkim,

vojničkim rečenicama« On to tako dini još uvijek« pa zato uistinu

napadao promatrati, kako se predsjedničln stil naglo mijenja u ten

komande 1 slušati« kako se on stijenja iz odmjerenih kadenoa u krat­

ke. stroge rečenice.To je izvanredno interesantan studij za studen­

ta psihologije.%o eto, jedna druga forma inspiracije«

Kadkad naa pe keji spiritualista kaže:"Na koji se način jed­

no takovo stanje kao što je ovo koje mi vi ovdje oplsujeta, razli­

kuje od mediumstva. protiv kojeg vi, tako mi je rečeno, imate svo­

je odlučne prigovore?"

Ja mu odgovaram, da je tu razlika osnovna, fundamentalna.Oba

ta stanja su jedno od drugoga tako razdaleka kao što su medjusobno

udaljeni polovi Zemlje. U medlumatvu jedna je osoba pasivna i pre­

daje se otvorenom uplivu bilo koje astralne jedinke, koja se slu­

čajno zateče u blizini.gad je takova osoba pod uplivom, ona je

obično nesvijesna te ne zna niti Sta se zbiva kroz njen organizam

a niti tko je glavni pokretač 1 akter tog s*£ba zbivanja u njoj.

Ona se ne sjeda ničeg kad se probudi iz transa.njeno stanje je za­

ista jedno stanje privremene obseslje.Opdenlto se predpostavlja

da je u samoj toj proceduri centralna ličnost mrtvi čovjek, koji

je obično nazvan vodećim duhom.Ali ja sam vidio više slučajeva, u

kojima se je takav "vodja"pokazao potpuno nemodan da pruži dovolj­

nu i primjerenu zaštitu, jer je naišao na snagu daleko jaču nego

11 je njegova, i sa resultatlma strašnima 1 razornima za njegov

medium.Ako koji od naših Majstora odluči da govori kroz jednog od

Svojih učenika, onda je taj učenik potpuno svijestan što se s njim

zbiva 1 savršeno zna, kome en na momenat poaudjeuje svoj glasovni

organ.On stoji pokraj svojeg veikla, ali on cstaje strogo budan i

na oprezu odnosno pri punoj pažnji, on čuje svaku riječ, koja je

izražena kroz njega, on aa poštovanjem i interesom prati sve što

ae zbiva i sjeda se svega vrlo jasma.ru nema ničeg zajedničkog iz­

medju ta dva slučaja, osim to, što je u oba slučaja privremeno ko­

rišteno tijelo Jednog čovjeka - po drugom Čovjeku.

Naši se Majstori često služe Svojim učenicima, ne uvijek s»«^

u pisanju 111 govorenju, ved takodjer i na sasma druge načine. Ha

velikea kongresu u Benaresu, dne 28.decembra 1911 »god. Alejron nije

izgovorio niti jednu jedinu riječ od samog govora, osim samo par

riječi blagoslova i to ved na koncu samog kongresa - i ništa više

od toga, ali Ipak se je izljev upliva jasno osjetio kod mnogih f

Običaj Je Ma«tora Aa ulijevaju upliv kros ivo Je učenika» a čes-

to puta ti uplivi nisu baš takovi,da bismo ih mogli klasificirati kao naku "inspiraciju", t.j. ta "inspiracija" aa da siliti učenika

da da učini ili da govori bilo što, vod da to jednoatavno biti Ja­

dan strahoviti izljev aplrltualna aaaga* •• l«kori»tltisa razna svrha, kadkada sa lijačanja gdjakoja bolasti, ali Čeido

sa utjehu gdjokome, tko ja u žalosti, zatim za pridizanja onih.ko­

ji su potišteni ili su u valikim poteškoćama.

Možda je to jadan od aaČina kako naša molitva bivaju "uslišane*

Vedina naših studenata bi rekla da molitva u običnom smislu riječi

nije nešto, Čemu oni pridaju neku veliku važnost odnosno da molitva

nije nešto, što bi oni Inače preporučili nekome. Ja lično, ne aamo

kao Teozof nego 1 kao biskup KrŠđanske Crkve, osjedam, da moliti

se Bogu za bilo što ličnoga, znači pomanjkanja vjere u Boga« Molit­

va u tom alučaju jasno uključuje u sebi, da Bogu treba TEK redi,

što je za nas ljude najpodesnije 1 najbolja. Ja aa nisam alkada

osjadao tako sigurnim u ono što bi bilo najbolja aa — aa, pa da

si utvaram kako sam ja u stanju u pravu da diktiram Najvišem Vla­

daocu Neba i zemlje. Meni sa Ja oduvijek Činilo, da Beg mara ave to znati daleko bolje nogo li 1 Ja sam, ta da ON, kao jedan absolut

ao ljubedi otao - posve sigurno to i zna Sta Ja za mana najbolje

i da ON zaista i Čini za mane ave ono Što je najbolje i ae treba

alkakove moje molbe, koje bi bile još apeoijalnije nego li au moje

atvarne potrebe, jer se uvijek može dogoditi, da u svom neznanju

molim od Boga nešto krivoga i za mene škodljivoga.Stoga sam ja

uvijek oajedao, da bilo što u prirodi.štogod se odnosi na lične

molitve, je u neku ruku iskazivanje nepovjerenja prema Bogu.Ja aam

absolutno uvjeren, da sve ono, što je već za mene učiajeao odaosao

što se sa mene čini, stoji izvan svake aumnje 1 pitanja da Je to

za mene zaista ono najbolje što mi se pod mojim karmiČklm uslovima

uopde može dati, i uzevši sve u obzir - uvjeren sam, da mi sa ni­

kada ne bi dogodilo da Velikog Arhitekta univerzuma zamolim, da

zbog mene mijenja Svoj aranžman.Stoga ja mialim, da molitva za lič­

ne potrebe nije ai malo preporučljiva« Ja mogu razmatrati odnosno

uzimati u obzir meditaoiju i smatrati ju jadnom boljom formom, u kojoj se mogu israsltl aplrltualna potrebe.

Ali velika vedina ljudi ipak moli, i kršdaal i Hindi, 1 Musli­

mani - svi sa slažu u tome, da su molitve Često puta uslišane.Jest,

one to zaista jesjfc. Može biti, da teoretski one to ne bi trebale

da budu, ali ona JESU, pa je stoga beakoriano za znanstvenog istra­

živača ne htjeti vidjeti 1 priznati te činjenice.Ako su molitve

kadkada uslišane, kako ae to onda degadja?, Jer naravno, mi na mo­

žemo predpostaviti da se Najviši Vladalac 1 Tvorac Universuma

- 57-

uopće osvrće na čovjeka kad ja u pitanju Njegov plan, Njegova lasa«

1 da bi ON, na zamolbu čovjeka taj svoj plan * mijenjao u 1 ta ja­

dnu jotu. Pa dobro« a tko onda Čuje i saslušava ta manje molitve i tko do naka mJere barata a njima? Očigledno ja da au tu posrijedi naka manje Jedinka neke vrste. Naši Rimski Katolici nam kažu, da

svaki čovjek ima svojeg AngJela Čuvara, zatim, da postoje velike

hlerarhiJe AngJela koji nas uvijek okružuju, pa da naše molitve do-

dju do bilo kojeg od tih Angjela i da Angjeli mogu, kao odgovor na

naše molitve - odgovoriti bilo što "u Božjoj providnosti" »jer im

je to uostalom i dopušteno.

U toj ideji ima mnogo istine. Postoje vojske i vojske neljudskih

bića, koja napućuju sav prostor oko nas. Općenito je pravilo, da

oni nemaju nikakove veze s nama a niti mi s njima.Ali kod takovog

stanja stvari upravo je čovječanstvo ono, koje kod toga gubi, naime

kod takovog stanja stvari a takovo stanje stvari postoji baš zato,

jer ljudi u pravilu ne znaju ništa o tim bićima koja nas okružuju.

Uistinu bi bilo dobro za čovječanstvo, da mu ti veći ljudi kadkada

pomognu, a u stvari čovječanstvo je Čak i sada često puta potpomog­

nuto, a da o svemu tome ništa niti ne zna. Ja sam o tome naveo ne­koliko primjera u "Nevidljivim pomagačima", ali to su samo usamljeni

primjeri.Moglo bi se takovih primjera naći na stotine i stotine, u

kojima je bila dana vanjska pomoć bilo ovoj ili onoj ^strani«

Neki od takovih primjera pomoći primjeri su budnosti onih

nika naših Majstora, koji stalno rade za vrijeme ana u astralnom

svijetu.Oni tamo vide slučajeve, koje smatraju zaista vrijednima ne­

ke pomoći i ulaze u stvar i daju pomoć« Drugi primjeri pak pokasnju

uplitanje nekih ne-fizičklh bića u stvari molitava, ali nema doka—

koji bi pokasao koje je to biće bilo.To je mogao biti i -kako s#

to obično kaže - mrtvi čovjek, ili je to mogao biti jedan od onih

drugih ne-ljudsklh duhova, ali činjenica, da nas takova bića salata

okružuju i da se tu i tamo saista zbivaju razne intervencije na ne­

čije molbe.To su činjenice koje mi možemo provjeriti.Mi možemo či­

tati i publicirane Izvještaje o takovim intervencijama. Možemo se

malo 1 osvrnuti i prlpltati da li se ikoji takav primjer može naći

u životu onih, koji te stvari znaju 1 razumiju, sjetite se, da se mine lzlažemo uopće - ni u kom elučaju, sa neke takove pomoći i U sa

neke sugestije lz ne-fizičkih Izvora.Sjetite se, da je evijet oke

nas posve meintellgentan za takove stvari i vulgarno skeptičan sa

njih 1 da sve to sigurno nisu okolnosti, koje bi nas mogle ohrabriti

de se sa takovim stvarima bavimo. Ali ako Idemo u Katoličke zemlje,

gdje ljudi uistinu shvaćaju mogućnosti takovih intervencija, mi će­

mo vidjeti, da se takove intervencije kudikamo više dogadjaju upravo

u tim zemljama, Jednostavno a tog razloga,što se ljudi, vjerujući u

59

te mogućnosti, ti® više otvaraju Istina na rasu« način«. Ignorant

skeptik će uvijek reći To a« nsni sigurno n« će dogoditi i to

»bog moj« superl o m « dlskrlmlnaolj« (viš«g rasudjivanja) ,j«r js

bih odmah otkrio i prozreo pr«varu pa ma kakova ona bila". To J«

j«dan ludi stav, a razlog,koji mu njsgova taština daj« zkog poman-

kanja svakog Iskustva - nije istinit.Skeptik naime postavlja oko

sebe jednu barijeru, jednu ogradu već tim samim svojim agresivnim

nevjerovanjem, jednu barijeru, koju se na ovoj fizičkoj razini

uopće ne isplati dirati, i tako on prolazi bez pomoći, te prema

tome niti ne vjeruj« da se uopće nekome može pomoći.Ali takova po-

moć® bez svake sumnje zaista dolazi, a kadkada ona zauzima i formu

inspiracije.

Često puta je bilo moje vlastito iskustvo, a ja mislim da će

biti iskustvo i mnogih, javnih predavača i govornika, da kad govori

o bilo kojem novom predmetu, odjednom mu dodju na pamet nove ld«je.

Kadkada one dolaze i od nečijeg EOQ-a,ko.1i je zainteresiran na po­

slu sto ga obavlja njegov niži ja 1 odaijevne dolje po koji odlo­

mak svojih informacija, ali kadkada one dolaze sasvim jasne is-

vana i od nekog drugog. Iz toga absolutno ne slijedi da su swg— tl-

J« nužno u svakom pogledu točne. One predstavljaju mižljenj« on«

osobe, koja daje sugestije, a Jidna osoba u tom astralnom svijetu

nije više nepogrješiva (nije manje pogrj«šiva)n«go 11 jedna osoba

u fizičkog svijetu.Ovdje na ovoj fizičkoj razini, kad čuje£mo j«d-

nu osobu govoriti o nokom predmetu i kad nam se pruži prilika da

ne budemo nametljivi, mi ćemo toj osobi vjerojatno nešto o'*&m«,

kako i mi znamo o toj i toj stvari nešto. Ml čujemo neku osobu

kako drugima nešto tumači i mi tu zapažaao neke rupe u njegobon

tumačenju, koje bismo mi slučajno mogli pravilno Ispuniti. Ako smo

s tom osobom u prijateljskim odnosima, tako da to možemo učiniti

a da ne povrijedimo n#«*fca njene osjećaje, tad ćemo mi dodati svo­

je instrukcije s time, da bi ta instrukcija bila punija i bolja.

Baš onako, kao Što bismo to isto učinili i na fizičkoj razini »ta­

ko to isto čini i jedan pokojnik ili jedan Angjeo sa astraln« razine

Mnogi učenici okultizma prešli su na drugi svijet, ali naravno,

oni još uvijek sadržavaju svoj interes ne samo u predmetima kej« su ovdje studirali, već takodjer i na svojim vlastitim prijateljima

koji te iste predmete tamo studiraju.Oni će se vratiti natrag a 61-

n© to i sada 1 uvijek i posjećuju sastanke i predavanja, pa ako lm

tamo padne kakova ideja o tom predmetu koji se tamo razmatra, a ko­

ja ideja ne pada na um predavaču ili govorniku, oni će se potrudi­

ti da tu IdeJu proguraju u um tog govornika ili predavača. j3nl se

ne materijaliziraju (što bi značilo veliki utrošak snage) s time

da ustanu i da sami govore, ali oul mogu i bez mnogo poteškoća

sugerirati neku ideju u um. koji inače stoji u simpatičnim odnosi­

ma s njima, pa oni to često i Čin®. Neka potpuno nova ideja, n®ka

svježa ilustracija bude tako redi ubačena u um govornika. On si no-

že doduše misliti, pogotovo ako on još o tim stvarima ne sna mno­

go, da .1e to njegova vlastita dosjetljivost, da Je on sam izmislio

tu novu Ilustraciju, ali to nije važno.Važno je samo to, da se ta

nova ideja donese pred ljude.Sama jedinka se ne brine čija je to

zasluga. Tu oko toga postoji takodjer i veliki dio inspiracije pa

čak i sada a bilo bi je Još i daleko više, kad bi ljudi imali in­teligentnije shvaćanje o predmetu i kad bi se oni slobodno izložili

takovim inspiracijama.

Često <5e se dogoditi čovjeku, koji piše neki članak, da će

mu te nove ideje doći u pamet.On nema nikakovih sredstava kojima

bi mogao spoznati, da li su te nove ideje njegove vlastite, ili mu

ih šalie dolje njegov Ego odnosno da li mu te i te misli šalje do­

lje neka druga agencija, ali do najposlije - sve to nije važno.

Ovdje ne postoji pitanje plagijata, Tkogod te ideje daje, daje ih

dobrovoljao.Bilo tko, tko se sprema da govori o nekom predmetu,mo­

ra se za taj posao spremiti meditativno, svojim umom otvorenim aa

nove utiske i on će onda uvijek dobiti te nove utiske.Šta je sa

našim poetama. Jedan pjesnik je - općenito govoreći, Jedan čovjek,

koji je otvorenim svim utiscima. Kad odnosno odkuda mu ti utlaci

dodju, to je za njega tako malo važno. Te ideje mogu mu doći i od

drugih pjesnika koji su već napustili ovu razinu. Te ideje mu mogu

doći 1 od Angjela, a mogu mu doći Čak i od njegovom vlastitog JA«

Zar je sve to važno, tako dugo doklegod su te ideje dobre 1 lijepe?

One su mu poslate dolje da ih on iskoristi, ali ne treba saboravjti

da savisl o njegovoj volji i odgovornosti odlučiti, da 11 su te

ideje lijepe 1 istinite 1 da 11 su za publiciranje. Ako jedan čo­

vjek prihvaća svaku ideju koja mu dodje, tad on može uistinu tvr­

diti da on radi pod inspiracijom, ali on će često vidjeti, da ta

inspiracija nije pouzdana, jer u pravilu - on ne može uvijek znati

odakle mu ta inspiracija dolari. Ima slučajeva u kojima Čovjek i

te kako dobro zna odakle mu dolazi inspiracija. Oni, koji imaju

tu povlasticu, - taj Čudesni privilegij saobraćaja sa nekim od sa­

mih Majstora« ubrzo nauči prepoznavati Kjihov dodir, ffjihov magne-

tiekl upliv i tako odmah spoznati kad nam jedna ideja dolasi od

Hjih. Takove ideje, naravno, treba da prihvatimo sa najdubljim po­

štovanjem, ali moramo biti jako sigurni o tom uzvišenom Izvoru,jer

ima i takovih"Izvora*koji rado varaju i koji su djavolaki lukavi

r>ri poslu zavadianja u bludnju.

—€ 0“*

• 61”

Sjetit« se nadalje, da nitko, niti sa najboljim mogućim nakanama

nije u stanju ne može staviti pred aas ideje« koje nisu korektne.

Hiti jedan čovjek nije tim vite nepogrješiv sato,što je pokojni,nego

li je bio i onda kad je živio u fizičkom tijelu.On je i iza smrti

onaj JEDAR SS 13TI. On sigurno nema tamo više prilike za učenje nego

11 je Imao ovdje a niti on tamo automatski dosaaje nešto, što ovdje

aije znao.Ali ipak ima ljudi, koji tamo ne koriste divne prilike sa

učenje 1 zaista ne uče ništa više, nego 11 su učili i na ovome svi­jetu . Tamo na primjer susrećete ljude koji su bili u aatralu i po 20

godina, a ipak još niti danas ne znaJu ništa više, nego li su anali

kad su napustili ovu fizičku razinu, baš isto tako kao što tamo Ima

i takovih ljudi, koji tamo žive po 50» &Q 111 70 godina našeg ljuds­

kog života a u oijelom tom prooesu nisu uspjeli sakupiti više mudro­

sti od neke male količine znanja koja nije ni spomena vrijedna. Sa­

vjet pak onih, koji su iskoristili sve tamošnje prilike 1 mogućnosti

za učenje i napredovanje, zaista je vrlo vrijedan, bez obzira da li

Je on bio dan sa astralnog ili fizičkog svijeta, ali obje te opomene stoje paralelno jedna uz drugu te mi ne trebamo pridavati nikakovu

veću važnost saopćenjima sa astralnog svijeta ili sa bilo koje druge

više razine, nego li savjetima, koji nam dolaze sa fizičke razine .

Ml moramo biti podjednako voljni da ih prihvatimo oba, te ćemo ml

onda pridati onu važnost, za koju osjećamo, da su je po pravoj svojoj

vrijednosti zaista 1 zaslula, - to 1 ništa više, pa makar ta saopće­

nja ne znam od kuda došla!

Inspiracija nije rijetka, a niti je to neka druga forma upliva

0 kojem sam govorio - aplrltualna snaga koja se izlijeva kros Čovje­

ka, koji je u vezi sa Jednim Velikim(Adeptom).To se takodjer sblva

vrlo često 1 to nije samo naš Majstor koji se služi fizičkim ljudima

na taj način.1 druge jedinke raznih vrsta pronalaze svoje kanale,

kroz koje one izlijevaju svoje uplive, a i mnogo toga može se učini­

ti u svijetu, i to putem naših pokojnika ili putem raznih drugih bi­

ća koja ne pripadaju našoj vlastitoj evoluciji, a to su većinom ona

bića, koja Indijci nazivaju Devas, koja mi u Zapadnom svijetu posna-

Jemo kao Angjele. Zauzimanje jednog redovito skeptičkog 111 indife­

rentnog stava prema tim bićima i njihovim mogućnostima i dobroj vo­

lji, mogli bi nas u većini slučajeva isključiti od mogućnosti učenja

1 saznanja o mnogim višim stvarima, naravno, jer takav naš stav Isa-

ziva negativni rezultat! Kad se jedanput vratimo na naš djetinji

stav, koji Je barem u neku ruku prihvatljiv, iako on nije kritičan,

mi ćemo Same sigurno naći mogućnosti, o kojima za sada još u svojoj

umišljenoj veličini Jedva možemo i sanjati.

Inspiracija je jedna moćna stvarnost a isto tako je ona 1 moguć­

nost izlijevanja dragocjene snage od pomoći. Oni, koji dolase u dvevni

- 62 -

kontakt sa inspiraeijom, znaju dobro, kako s* ta stvari konstantno

ponavljaju, 1 kako ja neinteligentna predrasuda protiv tih Inspira­

cija boglikepfifikog stava ljudi, često puta izvor Čudjenja i bola

sa one,koji o toma mnogo znaju, jer spomenuto nerazumijevanja i sum­

njičenje izgleda, kao da se ljudi namjerno, iz zlonamjemosti zatva­

raju pred jednim od najinteresantnijih, aspekata života, pred jednla

aspektom, koji može Šesto puta biti koristan i izvan svih očekivanja.

Budimo dakle otvorena uma(duha) u vezi sa tim stvarima« Inspira­

cija nam može dođi, snaga pomoći može do neke mjere i proteći kros

nas.Budimo stoga spremni da budemo iskorišteni na taj način, ako ja

naša Karma tako dobra, da mi za takove stvari uopće možemo biti is­

korišteni, a i kad vidimo dokaz da je ta ista snaga od pomoći slučaj­

no protekla kroz druge, držmo ipak otvoreni duh i nemojmo se zatvo­

riti u svojoj predrasudi protiv mogućnosti da nam se može pomoći 1

da nas se može voditi.To je, ja mislim, najbolji put i način, kojla

se mi u pitanju inspiracije možemo poslužiti.

Naravno, i ona druga strana treba takodjer da bude naglašena

(istaknuta)«Ns smijemo previše pripravno vjerovati u ono što dolazi.

Mi moramo sve uzeti onako, kako to ono i zaslužuje, ništa zato što

nam se čini da nam to dolazi od nekog velikog Majstora, iz lavora«

od kojeg mi tražimo inspiraciju za pomoć. Pa čak 1 onda mi aoraao

to odmjeriti prema stvarnoj vrijednosti te inspiracije, jer ta vlšs

razine su pune stupica za one, koji nisu na njih navikli.Moguća je,

da kakova niža snaga uspješno Imitira neku višu Snagu, a može biti

da je netko 1 ljubomoran zbog upliva koji vlada nad nama a koji naa

dolazi od koje veće Duše.Ima 1 toga, da netko od nižih, zauzme stav

i oblik - na trenutak - koje veće Snage u spi ritualnom svijetu 1 uz­nastoji da nas na taj način zavede. Stoga je jedini i najsigurniji

put, da svoj duh držimo otvorenim - da budemo budni.^Glupo Ja nagle

odbiti i zabaciti nadošlu inspiraciju, ali je isto fa§°l slijepo

je prihvatiti samo zbog toga, što nam ta inspiracija dolaal pod nekla

velikim imenom ili pod uplivom koji nam izgleda lijepim. Mnogo toga

što nam dolazi sa viših razina, Izgleda nama ovdje dolje lljepla,a

to upravo zato, što nam sve to dolazi sa jedne više razine i što do- j

nosi sa sobom neki svoj veći sjaj, finije vibracije 1 varavi sjaj i

obsjene unutarnjeg svijet a.Kako je to Sv.JPavao već davno rekao, sva­

ki bi čovjek trebao biti potpuno uvjeren u svoj vlastiti ua(duh),on

bi trebao iskušavati duhove kao i ono Što nam od njih dolazi, t*J. i

da li su oni od Boga ili ne. Čuvajmo se stoga svim sredstvima, ali j nemojmo 3e dati Isključiti iz mogućnosti upliva prejudlciranjea o

cijelom tom pitanju 1 reći,da je inspiracija jedna stvar od prije ' ■

tisuća godina i da se nikada više ne moše zbiti sada i ovdje.(9.III.7!

/

65

PLAGIJATIspoznaja. ^otrec«spoznz.]® - h o t r e c of

Čim se naSa »Vijest dovoljno razvije da nam omogući shvatiti

barem8 malo od sveg onog^JelovanJalPrlrod^ te a višim razinama, ml

ubrzo uvidimo potrebu đa revidiramo svo.1 sud u raznim smjerovima

Budući da mi sada bolje shvaćamo okolnosti i uvjete, omogućeno na«

je, đa vidimo 1 razlog za mnoge'1'stvari. koje su nam sfe prlja čini­

le neprotumačivima, i mi se malo po malo privikavamo uzimati u obzir

1 neke akcije, koje smo fprijej nekad^) smatrali neoprostivima. V ovom

kao i u slijedećem poglavlju potrudit ću se da vam prlkažom neke mi­

sli, koje mi naviru pišući vam ove rotkeNedavno su se u novinama pojavili neki izvještaji o dvjema za­

konskim akcijama zbog plagijata u vezi sa sa nekim historijatima

odnosno nekim igrama, i u svakom od ovih slučajeva optuženi se bra­

ni da on nikada i nigdje nije čitao neko slično djelo, zbog kakovog

je sada optužen zbog imitacije. Čovjeku od svijeta (svjetovno na­

strojenom) bilo bi vjerojatno teško da povjeruje u takovo porioanje,

a pogotovo onda, ako takovih točaka sličnosti lzmedju oba ta hiato-

rijata odnosno tih igara - ima - recimo - mnogo, ali ipak, jedan stu­

dent okultizna zna, da takova obrana može biti savršeno ispravna i^ ■ S S S S B ! ^ ^ i —istinita i da postoji i više puteva a ne samo jedan, u kojima se ta­

kove koincidencije mogu dogoditi bez i najmanje namjere ili ovjosno-

sti o nekom plagiranju od bilo Čije strane.

U drugom volumenu mog djelalUnutaraji Život" ja sam voć jadnom

protumačio da u mentalnom svijetu postoje izvjesne odredjono lokali

zlrane točke.to Jestdeflnltlvno lokalizirani misaoni centri, i im

su misli istog tipa grupirane poo svojoj sličnosti njihovih vlbraAi- d^°|ovore jadnim te istim josikom,ja, upravo onako, kao što i ljuc

bivaju grupirani u zasebne grupe. Pilozofska misao na primjer, ima

svoje vlastito carstvo sa podrazdjelnom podudamošću sa glavnim fi­

lozofskim idejama, k sve vrste čudesnih medjuodnosa lzmedju raznih

centara koji pokazuju put i način kako su se razhi sistemi filozofi­

je međjusobno povezali.Bilo tko, tko duboko razmišlja o filozofskim

predmetima, aovodl se u dodir sa tom grupom vrtložića.Ako spava ili

je mrtav - to jest ako je on izvan granica svojeg fizičkog tljola,

on je prostorno privučen k dotičnom dijelu mentalne razine.Ako ga

ona gruda zealje, kojoj on momentano pripada, sprečava u tom momentu

da bude prostorno privučen k dotičnom dijelu mentalne razinet tad,

se on uzdiže u jedno stanje simpatičnih vibracija sa jednim ili dru-

gim(sa ovim ili onim)vrtIožićem odnosno vrtložlćlma i prima od njih

bilo što, što je u u da asimilira u sebi, iako ponešto manjo

slobodno nogo li bi to bilo, kad bi on stvarno bio k tome pritjeran.

Ova kolekcija Ideja predočuje sve štogod je bilo zamišljeno u vezi

tog predmeta, pa je stoga 1 sasut po sebi daleko više nego 11 dostat­

na za bilo kojeg mislioca, jao ipak Ima iza nje još i daljnjih moguć­

nosti u vezi s njome(s tom kolekcijom) misli, koje su unutar dohva­ta nekolicine, koji su dovoljno jaki 1 ustrajni da prodru do njih.

U prvome redu, kroa te centre misli može se dođi, t.j* mogu Živi

umovi onih koji su stvorili njihove snage, biti dosegnuti(mogu doći

do njih), pa tako jedan moderan mislilac, koji je odjednom snažan i

željan znanja, no Ipak pun poštovanja i sklon tome da bude podučen,

može stvarno sjesti do nogu kojeg velikog mislioca prošlosti 1 naudi­

ti« na koji način se problemi života projiciraju tim najvećim inte­

lektima« koje je naš svijet ikada proizveo«

Nadalje, postoji nešto takovog, kao što je Istina sama po sebi, ili bismo možda mogli reći, kao predstavnik jedne takove ekstremno

abstraktne Ideje, koncepcija te istine u Umu(duhu) našeg Solamog

Božanstva, sigurno leđno saznanje dovoljno uzvišeno i za naismlonl-

je.Čovjek.koji je postigao svijesno jedinstvo sa Božanstvom, u sta­

nju je da da bude u kontaktu s tom mišlju, ali nitko drugi ispod te

te razine ne može to postići. Refleksije toga treba vidjeti(mogu ss

vidjeti kako prelaze iz jedne razine na drugu i postaju uvijek sve

mutnije 1 mutnije usporedno sa njihovim spuštanjem, a neke barsm od

tih refleksija su unutar dometa(dohvata,dosega) čovjeka, Čije misli

se mogu uzvinuti u vis poput snažnog orla, da te refleksiJs dosegne.

Očigledno je, da mnogi ozbiljni čitaoci mogu istovremeno biti pri­

vučeni k jednoj te istoj mentalnoj regloni, te mogu tamo prikupiti

točno jedne te lste alsli, a kad se to jednom dogodi, pa onda j#

moguće najmanje to da i izražaj tih ideja u fizičkom svijetu tako­

djer kovincidlra(đa se podudara)a onda, naravno, uvijek postoji opas­

nost da neznalačko mnoštvo može optužiti ovog ili onog zbog plagijata

što se ovi sinkronizirani izražaji ne pojavljuju slučajno češće pu-

ta, to se pripisuje gustoći ljudskog mozga, koji svojim vlasnialma

rijetko kada dopušta da bilo što jasno proiznesu na javu bilo što,

što se Je već Jednom naučalo na višim razinama. Be dogadjaju se te

sinkroniČke manifestacije samo na polju literature.Činovnici na­

mješteni u patetnlm uredima bilo koje zemlje reći će nam, da se te

lste stvari dogadjaju takodjer i istovremeno takodjer i sa raznim izumima, a kad jednom ta činjenica bude otkrivena, svaki od pronala­

zača pripravan je odmah, da optuži onog drugog zbog kradje njegovih

Ideja pa Čak 1 tamo, gdje je fizička kradja očigledno nemoguća.

Medjutim nije to samo medju promicateljima filozofskih ideja da mi

moramo tako često čuti pritužbe na plagijate, već toga ima podosta

takodjer i medJu dramatičarima i pisolma izmišljenih stvari, posto­

ji 11 dakle, u vezi sa tem formom literature bilo kakav misaoni cen­

tar

64

65

ktto što smo ga upravo opisali u vazi aa filozofijo*? Ha u potpuno—

ati, baram na za područja fikcija kao ojallna. Ali postoji jadna

regija, koja. se odnosi na romantičnu misao - jadna vrlo prostrana

1 opširna ali prilično loša definirana Krupa forma, uključujući s

jedna strane jednu vojaku nesigurnih, mutnih, neizvjesnih, ali ina­

če briljantnih kombinacija u vezi aa odnosom na aeka i na neke dru­

ge emocije karakteristične za srednjovjekovno viteštvo kao 1 legen­

de koje to viteštvo opisuju - kao 1 u vezi sa još nekim drugim li­

jepim pričama«

Mnogi pisoi izvjesnih vrsta fikoija 1 pjesničtva orpe mnoga svoja nadahnuća iz svojih ekskurzija u te regione, drugi pak neki

dolaze u dodir aa be-obalnim ooeanom hlstoričke prošlosti.Miti je­

dna netrenirana osoba ne može stvarno orpsti nlkakova izvještaje

iz tih historija, jer taj posao zahtijeva gotpunu probudjenost egoa

tako da on može funkcionirati u atomskoj materiji svojeg kauzalnog

tijela.Ali konfuzne refleksi.1e briljantnijih epizoda tih zapisa

(Izvještaja) spuštene su dolje na niže mentalni Vazi ne« pa čak i u

astralni svijet pa ih putnici,koji prolaze tim regionama, aoiru la-

ko i prilično brzo dohvatiti.Tako se dogadja, da se mnogi pisao

nadje odjednom u posjedu neke sjajne ideje, jednog dramatičkog vr-i

hunca možda i steče time veliku slavu s time, da on lično Ipak ni­

kada ne sazna, da on stvarno prepričava samo jedan mali fragmenat

neke po djelom svijetu poznate istine.

Erlje nekoliko godina čitao sam ja lično, na brodu jednsg paro­

broda, jednu značajnu novelu (roman) - u kojem se opisuje jedna

posve neobična i sasma drugačija vrsta spletke, nego 11 se nože ii-

tati u drugim romanima, tako da sam ja mentalno aplaudirao SuhOTl«

tosti samog autora, iako je taj roman Čak 1 onda uzbudio u meni.,

neko mutno sjećanje, koje mi je gotorllo, da iza toga mora post#$•*-

ti neka stvarnost.Ja nisam išao za samim predmetom a 1 sam dogadjaj

zbivao se je razmjerno u novije doba. Tu se je govorilo o jednoj

seriji prošlih inkarnacija« tako da sata ja nadošao na činjeniou,

o kojoj je taj roman govorio.Pa ipak, niti ja, koji sam se ls onih života sjetio tih žfare** dogadjaja, koji su ae stvarno dogodili, a

niti je sam novelista, koji je te dogadjaje proširio u jednu Aražss

nu historiju - bio m a i najmanje kriv za neki plagijat, ma niti tru­

nak više kriv, nego l3?*i bilo koji drugi putnik, koji opisuje lje­

pote rijeke Rajne, bio kriv za neki plagijat iz Eaedeokera.

U nekim slučajevima pisac fikcija ne treba tražiti više sviJa­

tove zbog nekih novih ideja i zapleta, jer mu se te ideje daju već

gotove.Jedan vodeći novelista modernog doba rekao ml je lične. As

mu njegove Ideje dolaze same, a on niti sam ne zna odkuda 1 As te

novele ne piše on, nego netko drugi - kros njega.

U ovom slučaju pisao razumije 1 priznaj« stanje stvari, ali ja mi­

slim, da ima mnogo drugih glaaoa u istom slučaju, koji au toga pot­

puno ne svi .1esxxl. Mi znamo tako malo o tome, I ta je stvarno naš« vla­

stito (ako uopće nešto 1 jest!!)Jer ne samo da ml možemo lutati kros

carstva misli i pokupiti nesmotreno neke malenkosti na svom putu,

već I drugi mogu izvršiti za nas to lutanje 1 napraviti zbirku id«-

ja, tako da ml u cijeloj toj stvari zapravo nismo ništa drugo nego

11 samo govornici u ime drugih, pa čak i onda, kad se ml divimo br­

zini i luci d n o s t i(bistrini)kojom se ti°3fSeje - nove barem nama - Izlijevaju iz naš«g mozga.Oni koji su za zemaljskog života pisali

0 bilo kojem predmetu, pridržavaju svoj Interes na tom predmetu čak1 onda,kad su j«dnom odbacili fizičko tijelo. U svojem novom i ma­

nje sputanom Životu vide oni 1 on« strane tog predmeta, koj« su lm

u zemaljskom životu bll« neshvatljive, oni dobivaju širi pogled na

cijeli taj predmet, jer se je njihov horizonta jako proširio. Kad

oni nastavljaju svoj studij pod tim daleko boljim uvjetima, slijeva

se na ta.i predmet novo svjfjetlo kao 1 na sve ostalo, a to J« zbog njihovog uvllke proširenog vidokruga, odnosno daleko povećane mo­

gućnosti gledanja, pa često puta oni čeznu za time da svoje novlj«

1 veće koncepolje iznesu pred svoju subraću - ljude.

Ali u tom novom životu (astral itd.) postoje takodjer i ograni­

čenja isto onako kao $to postoje i prilike.Oni mogu učiti daleko

više, ako hoće, ali oni ne mogu dobiti više nlkakovog fizičkog iz­

davača za svoje učene 1 mučno sastavljene radnje..Ako oni žele da

dodju do ovog nižeg svijeta, moraju oni to učiniti kroz nekoga,koji u tom svijetu (fizičkom) živi.gu nastaju poteškoće u njihovom na­

činu tog postizavanja, poteškoće, koje neki od njih nikada n« nau­če savladavati .Nekolicina, ali jako malo njih, uspije Ipak, da s v -

j« Ideje Iznesu pred svijet koji su netom napustili, ali uvijek sa­

mo pod imenom kojeg drugog čovjeka, a čeato vrlo nesavršeno. Sasma

je i naravno, nesvlJesni medljum, kroz kojeg oni rad«, mij«ša nji­

hove ideje sa svojim vlastitima i obojadlže ih svojim idioslnkrasl- jama. 0 nekim slučajevima je mozak - koji im je Jedino sredstvo sa

prenošenje svog rada - nesposoban aa prenošenje pune vrijednosti

jedne misli, koju oni pokušavaju uliti u nj, a kadkada i manjkavi

odgoj ili pomanjkanje speoijalnih znanja stoji na putu savrš«aog

prenošenja. Ja se na primjer,vrlo dobro sjećam ljutnje(gnjavaše)i

nestrpljivosti starog gosp.Uajlej-a, kad se je on trudio da kros

mene dade svijetu neka svoja nova otkrića, za koja je on tvrdio,da

će značiti dje l u revoluciju u znanosti matematike.Kako ja, nažalost

znam vrlo malo o matematici, ja sam bio potpuno nesposoban da shva­

tim o čemu je on govorio i tako sam Ja bio prisiljen da se odraČea

časti, koju mi je on namijenio, ali ja moram dopustiti, da j« njegov

66

67

jezik bio izrazito no-laskav pa ja stoga i razumijem, da Je nje­

govo razočaranje moralo biti takodjer vrlo jako kad mi je rekao>da

je on pokušavao to isto već kroz više svojih kolega, ali uzalud.

Ipak ostaje činjenica, da mi kao takovi, imamo jako malo prava da

mislimo kako smo ral autori ovog ili onog djela 1 da je to djelo

zaista samo naše!

Šta bi meni preostalo kad bi umjetnost usvajali ja bila ponizujuća za jednog genija? Svako od mojih djela pri­bavilo mi je tisuću drugih osoba, tisuću stvari mudrih1 glupih bi mi one znale donijeti, bez ikaScov© sumnje u njih, tisuće svojih misli, svojstava i iskustava.Moj rad je jedan agregat bića uzetih iz cjelokupne prirode, a nosi ime - Goethe...

Ako veliki German dopušta đa je to tako u pogledu na sjajno

sunčano svjetto njegovog genija, kake tek mora biti istina ono o

sitnim bljeskovima svjetla kod manjih plsaoa!? To su kadkada ne

amo posudjene ideje nego čak i same forme izražavanja. Ja sam vi­dio primi ore. gd.1e dvoje ljudi, potpuno bez medjusobne veze, pišu0 jednoj te istoj stvari čak i istim riječima. To se može pripisa­

ti aamo maru 1 zanosu nekog pokojnog čovjeka.On jednu te istu re­

čenicu istodobno diktira dvojici ljudi ili više n.1ih. jer on nije

siguran koji od njih će tu misao uspješno prenijeti na fizički svi­

jet .Med,jutim može se takodjer dogoditi to i bez ikakive interven­

cije (posredovanja) bilo kojeg mrtvog čovjeka, jer jedan autor lično,

kad asimilira neku misao,često puta je smatra manje tegobnom ako ju

preuzme i reproducira onako kako ona stvarno stoji, nego 11 da sa nju pronalazi neke nove izraze u svojim vlastitim riječima. U Svim

tim stvarima prirodna je tendenoa ići linijom najslabijeg otpora,

a linija slabijeg otpora je upravo ona, koja je već uhodana, koja

je već uspostavljena*

Teško je dati bile kome, tko ih nije nikada vidio, bilo kakovu

ideju o pojavi 1 Izgledu takovih rezervoara misli, kakove sam ja

ovdje pokušao opisati.Čovjek si ih djelomično može predstaviti kad mu se kaže, da svaka misao čini za sebe jednu posebnu brazdu»trag,

brasda ai jedan put kroz materiju dotične razine, a taj put, kad je jednom uspostavljen, ostaje otvoren za stupanje, ili bolje reći,

on se može ponovno otvoriti, te njegove čestloe mogu biti oživljene

bilo kojim svježim naporom.Ako je taj napor uopće u općoj liniji

starog smjera ili obratno, ako je tajxM*g* u općem smjeru stare

linije misli, onda je mnogo lakše adaptirati si tu misao da prodje

duže te linlJe. nejeo li je isbušlti sa nju ma i malo drugačiju U n i

ju, pa makar i tijesno paralelno us onu,koja već postoji.

Sva ta razmatranja pokasuju nam da nije mudro bezobsiruo se

nabaciti na nekog optužbama plagijata protiv onih, koji se slučajao

izražavaju slično raga kao i mi, ili makar 1 posve točno onako kao

1 »i.

68

0a eam kadkada znao vidjeti izvjesno nestrpljenje koje ae je mani-

festiralo medju Teozofima zato, Sto placi ili, govornici, koji nisu

ćlrnovi našeg društva,cesto upotrebljavaju teozofake ideja, a bez

1kakovog poznavanja njihovih izvora. Budući pak da postoje Četvrti,

u kojima ima Teozofije nije popularno, ja sam već malo posumnjao,

da su to oni činili 1 namjerno, a vjerovanje u njihove navode pri-

držall su si na bazi dobrog glfeaa našeg društva, a to a razloga,da bj_na taj način izbjegli omraženo lme.Bedjutlm, čak i u tom elu-

čaju Ja ne vidim, da bismo ae mi Teosofi trebali potužiti, Jer Je­

dina naša želja Jest, da naSe naučanJe istine cirkulira, a ne da

deblje povjerenje zbog samog pestnavenjafznanja) istine.

ostojl medjutim i mnogo drugih primjera, u kojima su informa­

cije o istinama,vrlo dobro poznate nama svima, došle posvema 1 as van nare orgeaizaelje.ii amo na primjer bili na sto muka da napravimo plan sa pod-r&zdiobu astralne 1 mentalne r&A ne i da opišemo njiho­ve stanovnike kao i okolnosti koje tamo prevladavaju.Ali mi ae mo­

ramo ajatiti, đa avi živi ljudi, za vrijeme sna, odilase na aatralnu

razinu i da mrtvi ljudi stalno prebivaju ta&o za vrijeme ranijih

faza posmrtnog života.Tako se neizbježivo mora dogoditi, đa je me-

dju onim mnogim mllljonlma ljudi po neki 1 dovoljno senzltivan, bilo

da je takav bio kao živ, pa da je donio natrag u fizički život jas­

ne sjećanja, ili je kao pokojni rasotkrlo neke metode kako se razumi

amo prebacuju stvarne Informacije onima, koji su ostali dolje na

zeriJI.Kadgod se nešto takovog dogodi, od ođman imamo sa to potvrdu teozofskog naučavanja, ali tu se ni u kojem smislu ne radi o nekom

plagijatu.To je jedno poeve neodvisno promatranje istog fenomena

a promatrač ima ba$ takovo pravo da ga opiše odnosno đa prikaže svo

je utiske, kao što bih 1 ja imao pravo đa prikažem svoje vlastite

utiske ls Jednog puta po Italiji, lako se takovih opiaa maže naći

u stotinama knjiga prije mene, pa čak možda i boljih opiaa nego li

Je moj.Ja nemam volje đa branim plagijat, koji ustvari nije ništa drugo nego li jedno pljačkanje.Ja želim samo istaći, da nije dobro

podizati bezobzirne optužbe po toj liniji, jer su o R t t t t u o pri­

državanju prava vlasništva na višim razinama vrlo različiti 1 saama

drugačiji nego 11 su naši na Zemlji, te u tom slučaju,kao i u mnogo

drugih slučajeva, koji najpotpunije razumije stvar, takodjer Je i

Čovjek koji će uzeti 1 najblaže stanovište u toj stvari, i gledati

ave đrugiffit blažim pogledom.

PRETJERIVANJE

Svi mi poznajemo ljude, koji uvijek vole pretjerivati* koji

ne mogu nikada ispripovijediti neki dogadjaj točno onako kako se je

on stvarno dogodio, ili da tom dogadjaju pridometnu još i neku svoju

priču, a da time na samome dogadjaju ništa ne poprave.Nakon nekog

vremena mi ae doduše priuČimo na to i priviknemo se, da kod tako­

vih priča uvijek skinemo - ved kako kod koga - ali uvijek po neki

procen&t na njihovo proizvoljno pretjerivanje. Mi ih obično smatra­

mo neistinitima a često puta i umišljenima, a pogotovo ako se nji­

hove uveličavanja odnose (kakfe je to obično) uglavnom na onaj njihov

vlastiti udio u tom dogadjaju o kojem oni govore.

Medjutlm, mnogo raznih iskustava u saobraćaju sa onima koji

imaju tu osebujnost da pretjeravaju, uvjerila me je, da je to pre- j tjeravanje nesvijesno. Netko se na primjer nadje u jednoj izvjesnoj [ poziciji(neki sasvin prosječni čovjek na primjer) I u toj pozioiji

on radi, govori, govori mnogo - kako to ved obično biva kod jednog

prosječnog ljudskog bića. Razmišljajući kasnije o toj situaoiji, on

uvidja, da bi se on bio u toj maloj nuždi daleko efektivnijo i drama­

tičnije ponio, da bi on u toj zgodiol postao čak i slavan ubaaiva-

njem kakove naročito zgodne primjedbe, ali krivnja je samo u tome,

što se to nije dogodilo u zgodno vrijeme koje bi njemu odgovaralo.

Ako je on sada recimo jedan čovjek, koji ne može staviti na straau

i zaboraviti jedan dogadjaj kad je on već jednom prošao, a najmanje

pak da on sve to zaboravi na jedan zdrav i koristan način, tad on

počne razmišljati nad tim 3itnlm incidentom i rekonstruira ga, saml-

šljajući si kako bi konverzacija bila tekla da je on učinio one št©

tek ssđa uvidja da bi bio najbolji odgovor na ovo ili ono, Ili kake

bi se eljela drama odigrala, da on nije u najvažnijem momentu izgu­

bio glavu fkako to toliki i tolik* od nas čine). I poslije 4*

taj cijeli dogadjaj par puta još ponovio u sebi po toj liniji, i ubrzo zatim počne on stvarno vjerovati, da je on uistinu ufeaoio onu krasnu i duhovitu primjedbu ili da je on zaista bio onaj heroj u ro­

manu, za kojeg on misli da mu je vrlo sličan 1 osjeća da je i oa mo­

rao takav biti i uistinu da bi on takav i bio, samo da je na pravo

vrijeme došao na tu ideju«

Takav čovjek, bez sumnje ja skrajnje samo-svijestan, jer ina­

če on ne bi nastavljao žaliti za nekim dogadjajem koji je jednom

prošao i koji se više ne može vratiti, pa on ima takodjer jedan iz­

vjestan kvantum utvaranja i osjetljivosti. Njegovo prijašnje svojstvo

omogućuje mu da stvori jake misaone forme o sebi kao da čini ili

govori ono što osjeća da bi onda 1 onda bio morao učiniti ili redi,

•70 -

dok mu evo posljodnje svojstvo omogućuje mu da osjoti te misaon«

oblike i da ćuti njihovu reakciju na sebi tako dugo, sve dok ne

izgubi svaku moć razlikovanja tih forma od stvarnog sjećanja na

sam dogadjaj.I tako nakon nekog vremena priča on u najboljoj vjeri

jednu priču, koja obilno zastranjuje od samih činjenica kad ju pri­

da neki prozaičniji gledalac. Uistinu, ja sam i sam bio više nego

li jedanput stavljen u vrlo neugodne situacije time,, što sam bio

pozvan da javno potvrdim visoko obojeni iskaz ponekih Iskustava,

koja smo dotični pripovijedač i ja zajedno dijelili u prošlosti,

ali u pogledu kojih je moje sjećanje bilo kudikamo manje dramatič­

no nego li je bilo sjećanje onog mog poetički nastrojenog partnera.

Ja sam čak u nekoliko slučajeva imao interesantno iskustvo da pro­

matram, kake jedna priča nastaje i kae raste - kod čega saa ja naj­prije sam svjedočio kako se je zbilja dogodilo, a zatim sam Čuo

glavnog aktera kake povremeno daje jedan razumno točan izvještaj e i

tom dogadjaju. Kad sam se tjedan dana nakon toga vratio natrag, vi­

dio sam, da se je priča znatno proširila, a nakon nekoliko mjeseci

ta priča je čak postala potpuno neprepozniva, sve je to nekako bilo

neka čipka - neke vezenje samohvalisavosti, kod čega je onaj temelj

ona podloga činjeničnog stanja bila potpuno izmijenjena.Ipak sam

ja siguran, da je ta netočnost potpuno nenamjerna i da pripovijedač

koji je d j e l u stvar posvema krivo prikazao, nije imao namjere da

nas prevari i zaista on bi se sa užasom žaca® i branio od svakog

promišljanog falsificiranja same priče i dogadjaja.

To je čudnovati fenomen i premda u ekstremnoj formi koju sam

ja opisao, taj fenomen je srećom ograničen na arazmjerno male tega

i na malo takovih ljudi, ali ipak, svi bismo mi htjsli otkriti,šta

se može smatrati kao klioa tih fenomena u nama.linoglma ed nas je

vrlo teško biti absolutno točan.Kl smo si svijesni jedne šelje, a ta jest, da samu priču upotpunimo dramatičnije, nego 11 ona u stva­

ri jest, mi volimo takove priče zaokruživati, ili uvoditi m njih

jedan elemenat poetičke pravico, koja 5es|o puta tako jadno manjka

u ograničenim pogledima(Yidjonjlma) koja možemo ostvariti nad tim

svjetovnim stvarima. Postoji vrlo mnogo ljudi, koji imaju svaku do­

bru nakanu da budu savršeno istiniti, pa ipak, ako so dobro pogle­

daju, vide, da oni nisu potpuno slobodni od tog čudnovatog instink­

ta uveličavanja, t.j, da u ponavljanju jedne te iste priče 111 opi­

sivanja dogadjaja oni Instinktivno uveliČavaju veličine 111 udalje­

nosti ili vrijednosti onoga, o čemu govore.

2aŠto takova tendencija postoji? Nema sumnje, da u mnogo sluča­

jeva postoji tu ponešto i utvaranja(taštine), želje za odobravanjem,

želje za sjajem Ili da ispadnemo mudri »dosjetljivi »spretni, a tame

gdje svi ti Izrazi bili prejaki, tamo postoji jedna Izvjesna samo­

svijest

koja prouzrokuje da dotična osoba glada unatrag na prošla dogadjaje

u kojima ja sudjelovala, a aa željom, da bi as ona uloga koju ja odi­

grala, što viša istakla.Pa ipak, aaama odvojano od toga, i gdja priča

nama nikakovs vaza s nama, mi još uvijek zamjećujemo tu Čudnovatu

tandanoiju.

Razlozi toma leže dublje od toga, i da biamo to mogli razumjeti,

moramo mi razmisliti malo o prirodi EQO-a te o fasi koju je on posti­

gao u svojoj evoluciji»Često puta je u našoj literaturi bilo spome-

nuto, da je jedna od karakteristika SOOva njegova značajna moć drama-

tlziranja« U jednom drugom poglavlju ja sam se potrudio da protumačim

da Ego manipulira aa abstrakoijama isto onako, kao što i mi manipuli­

ramo na fizičkoj razini aa konkretnim činjenicama, i rekao sam, da je njemu čitavi jedan sistem filozofije (sa avime onime što ©na u se­

bi uključuje) tek jedna jedina ideja, koju on upotrebljava kao talen

u svojoj igri, talon, koji on ubacuje u tok jedne konverzacije, iato

onako, kao što biame i mi ovdje dolje citirali jednu činjenicu da

podupremo neku avadju, neki aper koji uporno podržavamo.Tako mi vi­

dimo da kad manipuliramo sa stvarima na njegovoj vlaatltoj razini i

sa atvarlma iaood njega, sve njegove ideje su potpune ideje, propisao

zaokružene i savršena.Nešto nekompletnoga bili za njega nezadovolja­

vajuća - te bi ae to ustvari jedva 1 brojilo kao neka ideja uopće.

2a njega jedan uzrok uključuje odmah i avoju posljedicu i tako u jed­

noj daljnjoj perapoktivi, koju je on u stanju da sagleda, poetičkoj

pravdi je uvijek udovoljeno i niti jedna priča ae ne može završiti

zlo. Te njegove karakterlatlke odrazuju se u izvjesnoj mjeri u nje­

govim nižim veiklima i mi vidimo da se one pojavljuju na razne načine

u nama samima.Djeca uvijek traže, da se njihove lijepe priče završe

dobre« da krijepest bude nagradjena a porok da bude nadvladan 1 pobl-

^tedjen, te svi nepokvareni ljudi ziiavog duha, oajećaju slične želje.

Oni pak, koji, uz izliku, da se stvari ne odigravaju na taj način u

stvarnome životu, vape za nekim lošim realizmom, a to su upravo oni,

čiji su pogledi na život postali nezdravima i neprirodnima, jer oni

u svojoj kratkovidnoj filozofiji ne mogu nikada uočiti cjelinu bilo

kakovog incidenta,već samo fragmenat od njega, koji ae pokazuje aamo

u jednoj inkarnaciji, a običaj aamo vanjaka ljuska njegova.

Hajde da uočimo upliv izvršen na manifestaoiju karakteristike pu­

tem faze evolucije na kojoj se mi sada nalazimo. Često puta je bilo

protumačeno da svaka korijonaka rasa mora »azvitl svoja specijalna

svojstva i da u tom pogledu svaka od podraaa takodjer mora manifeati-

rati upliv svoje vlastite oaobujnooti na kvalitetu korijenske rase.

Četvrta Korijenska Raaa. kako nam Je rečeno, uglavnom ae Je Vavila

razvitkom astralnog tijela i njegovih emocija, dok ae za našu 5.Kori­

jensku Rasu predpostavlja, da ona razvija mentalno tijelo i intelekat, koji je namijenjen djelovanju kroz to mentalno tijelo.

71

Tako ' ,JCSS je pata 111 Teutonička podraaa ona, koju blamo ni trabali poja­

čavati. Ona ja razvitak Intalakta 1 diskrimlnaoij e (luČan j a)dok u 4.

111 keltskoj podraal možemo vidjeti kako njena kombinacija pojedno­

stavnjuje kako umjetnički tako 1 psihički razvitak, iako možda na

uštrb naučne točnosti u detaljima. Ustvari, ta strast za naučnom

točnošću. za savršenom istinom u na.1aitni.1lm detaljima. razmjerno

je najnoviji razvitak i uistinu, to je ona karakteristika, koja je

omogućila postignuća modeme znanosti»Ml aada prije svega pitamo i

zahtijevamo da jedna stvar mora biti istinita, a ako ©na to ni je, on-’

da je ona za naa bez interesa, dok au starije podrase zahtijevale prije svega, da istina mora biti ugodna,lijepa, draga, a ujedno, ta je podraaa bila sklona da bude ograničena (da se ograniči) u svojoj

proojenl stvari takodjer i na to, da 11 se je ta stvar ikada materi­jalizirala ili da 11 se je mogla materijalizirati na fizičkoj razini.

Vi to možete jasno vidjeti u starim Keltskim pričama .pogledajte samo, kako se samo u legendama, koje se gomilaju oko Kralja Artura,

jedan vitez bori kopljem sa jednim slučajnim strancem, on tog stran­

ca prebacuje i dovodi ga k sebi kao k sebi kao zarobljenika i kako

ae u pričama to njegovo junačno djelo iznosi, opisujući ga kao jed- >

nu nesretnu žrtvu, kao jednog glgantakog ljudoždera, jedno čudovi­

šte, koje aiže sve do neba itd.itd. pa ipak nitko prisutan čini se

da ne zapaža nikakovu nedosljednost(nesuglasje) lzmedju ta prifie 1

stvarne pojave nesretne osobe onda a niti prije toga. Mi danas od­

mah vidimo,Čim pročitamo one priče, da za tadanje reoitatore(dekla-

matore)i njihove slušaooe uopće nlau postojale nlkakova fakta(činje- ,

nlee niti uopće nlkakova ograničenja.Kjihova jedina želja aastojala

sa je u toma, da naprave jedan dobar 1 dušu-zadovoljavajući roman,

te au u tome i uspjeli.Da je navodni dogadjaj bio očigledno nemoguć,

to njih nije zabrinjavalo niti u najmanjem stapanu.Takova pretjerava­

nja muče danas nas, jer mi razvijamo u sebi diskriminativna svojstva,

(svojstva lučenja) pa zato, premda ml volimo svaku uzbudljivu priču

0 pustolovinama baž onako kao što au to voljeli 1 naši atari, ipak

ae mi ne možemo oajetitl zadovoljenima aa takovim pričama, ako se

oko svih navedenih dogadjaja ne oajetl Izvjesna natruha vjerojatnos­

ti, koja će zadovoljiti našu čežnju za vjerodostojnošću i točnošću

te i te tvrdnje odnosno izjave.

Želja za točnošću je samo nadolaženje jednog drugog svojstva

samog ggo-a. t.j. njegove snage da gleda istinski, da vidi nešto ona-

kovlm kakovo ono stvarno jest, - kao jednu cjelinu, a ne kao dio.

Ali budući da mi ovdje dolje često puta nismo u stanju vidjeti oje-

llnu nečega kao Što ju vidi naš EGO, tad mi počinjemo zahtijevati,

da taj dio koji mi stvarno vidimo, bude do neke mjera potpun u sebi

1 da se mora podudarati sa drugim dijelovima, t.j. sa onima, koje mi

možemo tek mutno vidjeti.

73

Medjutlm, ovi mali fragmenti, koje mi možemo vidjeti, »u Još Jako

daloko od cjeline. Oni no završavaju onako kako bi trebalo, oni ne

pokazuju karakteristike, koje bi nama mogle poslužiti u punom smi­

slu a budući da mi ovdje dolje ipak ne možemo vidjeti stvarni snrr-

šetak koji bi nam mogao protumačiti sve, to si naš instinkt mora

uklopiti u to jedan imaginarni završetak, koji će barem do neke

mjere zadovoljiti naše traženje i potrebe.

To je stvarni razlog za našu želju da ispravljamo jednu priču.

U nekima od nas nedavno i nanovo razvijena želja za istinom i toč­

nošću, nadvladava starije zahtjeve za svidjanjem, t.J. da se nama

nešto svidi a i mi da se svidimo drugome. Ali kadkada tu prevladava

neki drugi elemenat.Tad nas podidje upliv taštine 1 želja za dobrim

vanjskim Izgledom te naše nedavno i ponovno razvijeno svojstvo

istinitosti pada sramotno u pozadinu. V većini slučajeva sve to zbiva se potpuno u podsvijesti uma pa tako naše radovno budjenje

svijesti to niti ne zapazi. Tako se dogadja, da su neki ljudi u

svoji* pričama o svojim ličnim pustolovinama, Još uvijek potpuno

sredovječni.Kad mi to jednom razumijemo onda je jasno, da je to naš posao

da pomognemo EGO-u u njegovim sadanjim naporima kod razvitka. Mi j moramo podstreknuti i insistirati na kvaliteti točnosti i moramo

činjenice registrirati odvojeno od naših misli i želja s obzirom

na te činjenioe. No ipak, u takovom kultlvlranju istinitosti no

trebamo mi nipošto eliminirati romantiku.Potrebno je da bude tečna,

i nije potrebno da ona postane Neki Gkradgrind(mlinski kamen) .Ako

mi želimo da prodjemo na ispitu iz botanike onda si moramo natova­

riti memoriju nekim čudnim pseudo-latlnsklm izrazima i moramo zna­

ti razlikovati dikotlledonus od monoootiledonus, ali to nas ne

smije spriječiti od spoznaje, da postoji takodjer 1 jedna viša

strana botanike, u kojoj mi studiramo postojanje života drva i nje-

govu snagu, koja se prigodloe manifestira u gotovo ljudskoj formi,

ali moramo takodjer poznavati 1 folk-lorjtf drva i biljaka kao .1 ak-

oiju prirodnih duhova koji tu pomažu, u. oblikovanju i bojadisanju

ovljeta, lako znamo da ćemo učiniti dobro ako sve to držimo negdje

izvan naših ispitnih papira. Znanje i ljepota, i romentika, koja

leži pozadi, ne smije se izgubiti zbog toga,što mi moramo steći

najprije one suhoparne, površne detalje.Isto tako mi ne smijemo

Izgubiti pogled i uvid u Činjenicu da je šećer sladak i ugodan na­

šem okusu zato,jer je njegova formula(kemički sastav) Cx2 H22 °11

(ovo je prilično nerazumljivo)

Miješati naše umišljaj« ili Imaginacije sa Činjenicama je kriva

upotreba jednog vrlo snažnog sredstva odnosno jedne vrlo snažne

moći.,ali postoji jedna pravilna upotreba toga, što može biti od

▼•lik« koristi sa nas u našem napretku. Netko tko želi meditirati,

često mora uzeti sliku Majstora i »koncentrirati svoju pažnju na

tu sliku i kad on to čini, tad ljubav i predanost, koju on osjeća,

privlači pažnju Hajstorovu te Majstor odmah ispunja tu sliku svojo*

mišlju i izlijeva kros nju Svoju snagu i svoj blagoslov na njenog

odašiljatelja(na učenika).Ako je učeniku posrećilo da svog Majstor«

i vidi u naravi svog Majstora, tad je učenikova misaona slika uvijek

jasnija i bolja nego li je to samo u Čistom naporu imaginacije.Što

jasnija je slika, tim bolje i punije može se snaga učenika odasla­

ti kroz tu sliku i obratno, ali u svakom tom slučaju uvijek je neSto

dobiveno i primljen Je jedan značajan uzvrat.To je tad jedan slučaj

legitimne upotrebe imaginacije - slučaj, u kojem su rezultati imagi­

nacije najvrijedniJi.Taj slučaj dolazi do izražaja u jednome od mnogih načina i vrsta

psihičkog razvitka»Učeniku, koji želi da mu se otvori eterički vid,

kaže se kadkada, da uzme neki kruti predmet 1 da se potrudi odgonet­

nuti, kakav bi bio izgled nutrine tog predmeta, kad bi on mogao to

vidjeti»Na primjer,pred učenika se stavi jedna zatvorena kutija i

upita ga se šta bi moglo biti u toj kutiji.On će možda biti upućen

da pokuia zamisliti, šta bi moglo biti iznutra da "pogodi* kako bi

to rekla djeca, ali uvijek sa naporom napregnute pažnje, sa naporom

da vidi ono, što običnim redovitim gledanjem on ne bi mogao vidjeti. |

Kaže se, da učenik, nskon nekoliko ovakovih pokušaja uvidi f da po-

gadja" ispravno 1 to čeiće nego 11 je to protumačivo po bilo kojoj

teoriji koincidencije i da za kratko vrijeme on počinio stvarno vi­

djeti pred sobom predmete, koje si Je on isprva samo zamišljao.

Jedna varijanta te prakse jest, da si student pozove pred sveJe

duhovne oči sobu nekog svog prijatelja i potrudi se da si napravio njemu Jodnu savršenu sliku(odnosno o toj sobi!).Nakon nekoliko po­

kušaja on će vjerojatno biti u stanju da to učini odmah 1 sa znatnim

obiljem đetalja.Cnda treba da budno gleda i pazi na sve novo ili ne­

obično na toj svojoj duhovnoj slici - dakle sve novo i neobično što­

god sada vidi u toj zamišljenoj sebi, ili možda da bude čak 1 svlje-

stan Izvjesnih ljudi u njoj.Ako mu se to dogadja, tad bi se isplatilo

da piše i da pita da 11 su takovi ljudi bili tamo ili da 11 postoji

ikskova podloga(temelj) za njegovu Ideju, kao i za promjenu njegovih

misli, eventualnih, vidjenja itd.pa ako se u nekoliko navrata pokaže

da je stvar bila u redu, tad će učenik postati svijesnim da je počeo

u sebi razvijati izvjesnu osjetnost, koja se u toku vremena može

razviti u stvarnu vidovitost. Da rekapitulirami Kao 1 sve druge snage

imaginacija se može koristiti pravo i krivo.Pretjeravanje,jasno, Je uvijek krivo i uvijek je Jedna zapreka stvarnome napretku, pa čak i onda,kad je nenamjerno.Točnost je bitna, ali njeno postizavanje ne prekida i ne sprečava studij vislh 1 romantičnijih strana prirode.

(19.III.73)

74

-75-

MKDISACIJAsssmn«ai>«MM

Najbrža i najsigurnija metoda razvijanja više svijesti jest pu­

tem meditacije pa je to već običaj mnogih, naših članova, da svako

jutro počinju sa par minuta tihog meditiranja, koje se namijenjuje

težnjama prema Majstorima. Ja bih rado rekka nekoliko riječi o tome

a to zato,jer mi se čini da neki od njih ne postizavaju od toga

ono,što većina nas postigne 1 zna.

Postoji tako mnogo raznih tipova medju nama, da upravo nije mo­

guće, da bi jedna metoda meditacije mogla proizvesti jednako dobro rezultate sa svima. Grubo govoreći, možemo ml načine meditiranja

razdijeliti na dvije vrste, u kojem so jedno takove vrijeme, kao što je tih jutarnjih 10-ak minuta, može najbolje iskoristiti, pa onda

svaka osoba može odlučiti za sebe one pravo, što misli da je sa nju

najbolje i najuspješnije«

Mi imame naviku, da sve te vježbe te vrste nazivamo jednim ©bič-j

nim, generalnim imenom - meditacija, iako je meditacija ipak još

prilično daleko od toga. Ja sam često puta govorio o tim fazama,

kroz koje ljudi moraju najprije proći, da bi postigli cilj, a to su

najprije i konoentraoija, pa onda meditacija 1 najzad Kontemplacija.

Kontemplacija je zadnji cilj svega, ka kojemu moramo stalno težiti«No ipak postoji nekolicina medju nama, Čiji duh(um)nije podešen po

toj vrsti, po toj naročitoj liniji pa oni uvide da im je meditacija

najkorisnija i najlakša za njih.

Umjetnost stioanja savršene koncentracije je jedan vrlo polaga­

ni preoes, te su mnogi od nas tek u procesu postizavanja te vještine

Ml još uvijek nismo potpuno uspjeli u koncentraciji, jer nas uvijek

salijeću neke putujuće misli.Ali us predpestaVku da sme postigli do­voljnu koncentraciju da potlsnemo ls sebe one misli koje ne želimo,

još uvijek nam preestaje da razmotrimo, šta 1 kako ćemo misliti za

vri jeo« onih 10-ak minuta. Ml govorimo o vremenu kao o vremenu koje

posvećujemo našoj težnji sa Majstorom, ali postoje razne vrste težnji

Najbliža težnja na koju se stvarno misli putem meditacije Jest, da

da naš duh održimo Čvrsto na vlastitoj slici našeg Majstora, ako smo

uopće u stanju da si stvorimo Njegovu jaku misaonu sliku.Netko si

Kjega ne može predstaviti tako lako kao drugi«Ako si fa mi možemo

čvrsto predstaviti, onda je potrebno da si tu sliku predočimo pred

dima i da oči zatvorimo.Nakon što smo si Ga jasno predočili, tad na­

ša misao mora da se kreće odprllike po ovom modelut

* To Majstor, Kojeg sam si ja odabrao i Kojemu se Ja posredna«.

On Ja utjelovljenje ljubavi, »nage 1 mudrosti.Ja moram nastojati

da budem kao i On u svakom pogledu.Da li sam Ja uspio tako daleko

da to mogu učiniti? Ne tako potpuno kako bih Ja to Selio. Osvrtom

na moju prošlost i sadašnjost Ja mislim, da Ja još uvijek nisam

postigao sva ona dobra svojstva dobrog feosofa, kako bih Ja to tre-

bao. Ja ću u buduće nastojati, da se uvijek sjetim mog Majstora,

da uvijek mislim, govorim i radim onako, kako mislim da bi to 1 On

mislio,Činio i govorio” - I tako dalje us čvrste napore da ostvari­

mo ona svojestva uu Njemu. Ja mislim, da je to ono stvarno, što se

pod jednom meditacijom misli.

Ako netko, nakon Izvjesnih napora misli da mu je teško stvoriti

si jednu jasnu misaonu sliku o Majstoru, bit će dobro, da sjedi pred jednim portreom Majstora i da čvrsto promatra tu sliku sa vri­

jeme gore navedenog načina mišljenja.No medjutlm, postoji i nešto još boljega, ali sa one, koji mi­

sle da si sliku Majstora mogu brzo i lako stvoriti pred očima, a

to Je kontemplacija. U tom slučaju stvorimo si pred očima slilcu

Majstora 1 nakon što smo je formirali, baoimo se svom snagom u je­

dan napor da GA dosegnemo, napor,koji ću vam, mislim, najbolje opi-

sati ako vam rečem* da se moramo naprezati prema gore, prema Majs-

toru, pokušavajući, da svoju svijest spojimo sa Njegovom.gaj napor

ne će nam odmah donijeti neke rezultate, ali ako ga ponavljamo sva-

kl dan u našoj redovitoj meditaciji, sigurno će jednom doći izvjes­

no vrijeme kad ćemo postići puni uspjeh. To je nešto najboljega sa

one koji to mogu činiti.Ali postoje i tipovi uma, za koje bi takav

način odnosno takav napor bio i zapreka, te nije baš uputno, da svo-

je vrijeme gube s time, ako je to što oni uopće nisu u stanju da

izvrše, dok bi ona droga forma meditacije bila za njih kudikamo

plodonosnija. Ali za one, koji mogu na taj naročiti način doprijeti i

gere sa bile kakovim uspjehom, sa bilo kakovom vrstem osjećaja,koja

je sa njih njihova Staza, za koju oni vjeruju da će ih dovesti do direktnog sjedinjenja s Njime(pa makar 1 dulje trajala) - sa njih

je kontemplacija,dabome, nešto najboljega, jer takovo sjedinjenje*

kad je jednom postignuto, moše biti od izvanredno velike koristi.

Tad ml sa najvećim poštovanjem kažemo Majstoru:

* sveti Majstore, Oče, Prijatelju, ja se posvema otvaram

Hl ne upliv,

jer to On čini uvijek.Mi ne trebamo moliti Majatora da On učini sa

nas ovo ili ono.Oni znaju kudikamo bolje nego li mi što nama treba

- 76 -

ali je svakako s naše strane potrebno, da ae ml tom Uplivu otvorimo

Aa uklonimo sve zapreke naše osobnosti, koje nam stoj# na putu.To

Je uriJok ona stara priča, ali ju uvijek moramo lanova i iznova

ponavljati, Jor taj naš odvojeni »Ja« Jo uviJok volika poteškoća

na našoj Stazi.RajpriJe osobnost, a zatim individualnost. Za tim so

ide takodjer i u knjižioi *Do Nogu Učitelja" a i u svskoj drugoj

knjižici, koja je ikada radila o okultnom progresu, ftko postoji uop­

će nešto što sprečava naš napredak, onda je to sigurno uvijek samo

naš niži JA koji stoji na putu Višeg Ja.

Nakon što smo si čvrsto zamislili Majstora i ostvarili Sjogov(Sveti Lik pred svojim oČl£a, tad se moramo truditi da odstranimo

sve sapreke koje nam stoje na putufkrive misli), treba da prodromo kroa njih i da dosegneme do Njega, jer On je uvijek pripravan Aa

da bude milostiv prema nama, ,pn uvijek Izlijeva Svoj sveti upliv

na nas upravo u onoj mjeri, kako ga mi možemo primiti .Mi da ne tre­

bamo ništa pitati.Ml moramo s Njime samo nastojati da nas Rjegovo

Sveto svjetlo prosja. Taj će nas napor dovesti vjerojatno i do iz­

vjesnog proširenja svijesti»Kad nam to uspije, mi ćemo prodrijeti

i u jedan drugi i drugačiji svijet, doći ćemo do jednog drugog na­čina glodanja na sve oko nas. Tom linijom je je progres najbrži i

najkorisniji, ali kao što sam rekao, to je striktno za ono, koji

tim putem mogu poći.Čovjek,čija narav instinktivno ide nekim dru­

gim putem, bi vjerojatno samo potratila svoje vrijeme u uzaludnom

naprezanju, dok bi takav čovjek sigurno postigao neki uspjeh nekim

drugim putem prikladnijim za njega. Jedno ili drugo od ovo dvoga,

moramo poduzeti 1 nesmljemo to pustiti lz ruku kao nešto nesigurnoga

Sve to ima veliku tendenciju da nam postane nesigurno, sumnjivo 1

čudnovato je, da premda mi vjerujemo da su sve te prednosti lako

postižive, mi ipak nismo nikada tako začudjeni kad se bilo šta do­

godi te mi zbilja dobijemo neki rezultat.To ne bi trebalo tako biti.

To Je, boa sumnje, dirljivi primjer naše poniznosti, ali postoji Je­

dna vrsta poniznosti, koja zaista sprečava svaki napredak.Mi možemo

biti sigurni da smo mi jako daleko od mogućnosti da učinimo bilo što

da mi budemo u svojem vlastitom svjetlu(?)Tad Je bolje(ukellke to

lde)aa poniznim pouzdanjem poći »mjerom:"Drugi su uspjeli u tome,

Ja namjeravam uspjeti i ja kanim ustrajati sve dok ne postignem".

Tad ćemo sigurno postići uspjeh.To možda ne će biti baš odmah,

ali bit će odmah računajući od on$*f$Čke gledišta,Što nije ni tako

važno tako dok mi to činimo, a svako ljudsko biće može to Činiti,

samo je pitanje vremena kako dugo će to potrajati, ali vrijeme Je

uvijek 1 na svaki način dobro iskorišteno, bilo kako.Ali ja mislim

da ako se sjetimo tih ideja, one nam može pomoći da iztog vremena

Izvučemo 1 više koristi 1 bez obzira na medltadju.Prirodna tenden­

cija našeg doba općenito je prema nesigurnosti 1 rastrgano*ti naših misli

Neki ljudi zapadaju natrag * u staro stanja" koja aa naziva "dobri*

osjećanjem* i to rad za par minuta.Bolja Ja osjećati ae dobro nego11 loše, naravno, ali ipak to Još uvijek nije sve što Je time Mišlje­no. Mnogi ljudi meditiraju dnevno sami i poatlsavaju time veliku po­

moć , ali uza sve to postoje još i veće mogućnosti rezultata, kad se nadje veća grupa ljudi, pa ujedine svoje duhove(umove)na Jednu te

istu stvar,To uspostavlja izvjesnu napetost u fizičkom, astralnom i

mentalnom svijetu i to Je Jeden zaokret u smjeru koji mi želimo,Jer

jednom upravo za vrijeme meditacije te grupe, umjesto da se moramo

boriti protiv svoje okollne(gto i inače moramo uvijek posvuda činiti)

mi tu okolinu nalazimo kao vrlo korisnu, odnosno to znači, da bi ta

okolina morala biti takova, ako svi prisutni uspiju da svoj duh sa- 1

drže na uzdi, a što oni, naravno, moraju nastojati,ne samo sbog sa- i mih sebe, nego takodjer 1 zbog svojih drugova koji su s nji$a u istom

naporu angažirani. lutajući duh u jednoj takovoj skupini prouzrokuje

lom misaone struje.Umjesto da se jedna ogromna masa misli pokrene

u jednu jedinu bujiou, ml u tom slučaju moramo imati u njoj malene

virove, onakove, kakovi obično nastaju oko pećina ili oko odlomiJe—

nih grana u rijeoi, koji skreću vodu u stranu.Svaki onaj, koji svo­

jim mislima dopušta đa lutaju okolo, stvara time nešto što nije baš tako ugodno i lagodno za one oko njega.

Kad Jedan veći broj ljudi odašilje svoje misli u istom smjeru,

pruža Jednu lijepu priliku za za napredak, ako Je taj smjer dobar, ali to se u običnom životu rijetko dogadja, a kad se ipak dogodi,

onda to znači velike mogućnosti.

Jedan eklatantan primjer koji sam ja prije opisao, budi u mem

duhu 1 pokazuje se kao vrlo umjestan i pristao.Ja sam imao privile­

gij da budem prisutan kod diamantnog jubileja Njenog Veličanstva

Kraljice Viktorije.lila je to jedna od najdivnijih manlfestaeija

u smislu okultnih snaga, što sam je ikada vidio. Upravo u momentu,

kad je Kraljičina kočija prolazila, tisuće ljudi bilo je zahvaćene

u jednu te istu struju mišljenja, a to je bila zbilja jedna dobra

struja, struja intenzivne ljubavi i odanosti. Bio je to jedan unu­

tarnji pogled (vidoviti pogled) kakovom se rijetko kada nadje pre­

mac.Pri je nego li se je to dogodilo, mi smo morali dugo Čekati na

povorku-Tisuće i tisuće ljudi, koji su nam bili na dogledu(blisu)

imao je svaki svoj kup misli.Ja sam slučajno bio u središtu londona

gdje su svi oni prisutni bili većinom trgovački ili profesionalni

ljudi sa svojim ženama.ljudi su većinom bili okupljeni u svojim ra­

čunima, a njihove glave bile su okružene ciframa baš kao neki rej

pćela kao da leti neprestano oko njih kroz sve to vrijeme.&asll-

Čite gospcdje razmišljale su jedna o drugoj, većinom o haljinama

i o svakovrsnim domaćim poslovima.Tu nije bilo nikakovog Jedinstva

misli uopće, kake te već obično biva u svim ovakovim skupovima posvu

da

78

Kad je prooeslja(povorka)nadolazila, ljudi su a® probudili Is

svojih razgovora i poželi postepeno postajati sve zafcatesesamfc#*'

zaokupljenlji povorko* a kulminacija je nadošla oada,kad je i sama

Kraljica prolazila u povorci .Kros onih nekoliko minuta sve one tisu­

će ljudi mislile su posve isto.Efekat je bio gotovo čudesan čak i

tu na fizičkoj razini, lako oni nisu niti znali zašto.Tu su bili

oni kruti i hladni ljudi Citr-a absolutno sa suzama u očima, ruku­

jući se medjusobno 1 potežući se za ruke Jedan drugoga, dok su prak­

tički ave žene nezadrživo samo plakale 1 plakale...Efokat je bio zapanjujući u onih par minuta »krajnjeg uznesenja

Možda je to bilo po prvi puta u cijelom njihovom životu da su se

svi istovremeno saboravlll posvema, te su Jednom uzvišenom emocijom

bili uzdignuti visoko Iznad samih sebe.U takovim momentima kao ito

su bili ovi, ako je uzbudjenje religiozno, zbivaju se oljele skupi­

ne obraćenja kod raznih ljudi kao i silna privremena uznesenja duše.

Ja bih mogao reći, da su se oni ljudi kasnije 1 sami čudili, zašto

su bili tako potreseni, ali to je bilo izvanredno dobro za njih,ali

to je zbilja tako rijetko u Životu, da nadodje jedna takova prilika.

Takovu jednu struju misli« samo dakako daleko manju, stvaramo i

mi prilikom naše /grupne meditacije.Mi smo možda samo jedan simbol

za sve one mnoge tisuće, ali na svoj način 1 u svom okviru jedan

takav sastanak je zbilja jedna stvarna prilika.Kad bismo takove pri­

like mogli bolje iskorištavati, pravili bismo mi bolji napredak, wđL

bismo se osjetili i te kako potpomognutima odozgora.

Od velike je pomoći ako u jednoj grupi postoji nekolicina,keja

je u stanju đa se uzdigne na visoke rasine. Veliko je uzdisanje (uz­nesenje) da bismo kroz nekoliko minuta bili u prisutnosti misli aa

višoj razini.To je jedna od velikih prednosti, koju ml dobivamo ed

našeg udruženja, od "skupa nas samih zajedno* za.jedno takovo djelo

kao što je ovo.

Kolektivna meditacija, takova kakovu neke Lože Imaju sa vrijeme

svojih javnih predavanja, a za miješano mnoštvo, istinu govoreći,

nije od neke veće koristi.Ona samo održi slušateljstvo kros par mi­

nuta mirnim 1 tihim« to i skoro ništa više, jer prosječni čovjek ni

ne zna kako mora da misli uopće.

Razvijanje više svijesti je jedna od mogućnosti,koja leži otvo­

reno na dohvat cijelom čovječanstvu u njegovoj sadanjoj fazi.Stoga

je ta mogućnosti više ili manje otvorena 1 svakome od nas 1 zaista

je vrijedno truda da Izvršimo neke pokuse u tom smjeru, jer korist,

koju nam jedna takova novostečena tekovina može donijeti, je uprave

neproračunlva.Đa kod toga čovjek mora biti skrajnje opresan, te je

istina, jer zamki ima aa protok.Bišta ae treba poduzimati bos s odseli

kojeg Iskusnog 1 treniranog pslhlčara.

79

- 80 -

Ali svijet potrebuje pomagač« koji posjeduju takov« sna««* pa je

rasumno da takov« pomagače možemo naći čak i medju teozofskim uče­

nicima* Nepotrebno je isticati od koliko j« prednosti sa naš rad,

sposobnost saobraćanja po volji - sa AngJelima i sa takosvanim mrt­

vima a snaga i točnost, koja dva svojstva definiraju naš« iskustvo

na viSlm svi jatovima - znatno <5e doprinjeti k našem učenju. Dobivo- |

no znanje najveća i« utjeha onome koji ica stič«, jer ono odatranja- ;

je sa uvijek iz nieicovojE života svaku sumnju 1 sve brige »Čovjek mo-

, ra uvi jok težiti sa onim transo«d«ntalnlm životom 1 mudrošću 1 to

IS volju samoga s«b« - nego samo zato, da bi mogao postati što spo­sobnijim sa svoju au-broću» jer to i« akraini oi!1 sve istinske i

vjerne brać« dllj«m Čitavog svijota.

Završeno

Zagr«b,20.III.1973.

PriJ«vod ia «ngl«skoga

TBOZO/SKO DRUŠTVO S7RJ

Krug "Sklad* u Zagrebu (Ingratus)