monetarizam-teorija i ekonomska politika.pdf

Upload: kaltakedis

Post on 06-Oct-2015

141 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

  • prof. dr Bojan Dimitrijevi MONETARIZAM - TEORIJA I EKONOMSKA

    POLITIKA

    2.1. UVOD

    Monetarizam se na intelektualnoj sceni ekonomske misli pojavio krajem 40-ih i polovinom 50-Miltona Friedmana. Uz Kejnzijanizam i Novu , predstavlja jednu od tri najuticajnije makroekonomske kole 20. veka. U pogledu teorije, ovaj pravac ekonomske misli

    kvantitativnu teoriju novca i ulogu monetarne politike. Jednim delom monetarizam je

    [Johnson, 1968.]. Osnovne ka

    odrednica: 1) U teorijskom smislu monetarizam je moderna verzija kvantitativne teorije novca

    2) U smislu ekonomske filozofije, monetarizam dosledno nastavlja Smithovu i Sayovu doktrinu ekonomskog liberalizma i vere u stabilnost privrede kao njeno prirodno svojstvo.

    3) U metodolokom smislu monetarizam insistira na pozitivnoj ekonomiji lienoj empirijskoj verifikaciji teorije [M. Friedman, 1953]

    4) ponudom novca, a prednost daje pravilima u odnosu na diskrecionu politiku vlade.

    5) U ideolokom smislu, monetarizam je teorija liberalno-konzervativne desnice koja veruje u racionalnog pojedinca (koji nastoji da maksimizira svoju korisnost), u privatnu svojinu i slobodnu kmicu.

    U hronolokom smislu razlikujemo pet etapa u razvoju monetarizma.

  • 2

    Prva etapa tokom 50-ih godina kada je formulisana teorija permanentnog dohotka i

    Druga etapa tokom 60-ih godina kada su se pojavili radovi o zna !"#

    $ od 1967. godine kada je usledio napad na kejnzijanski koncept % prirodne stope nezaposlenosti i adaptivnih inflacionih anja.

    & '()*

    akademskim institucijama na Zapadu, u monetarnim institucijama, i u ekonomskim programima konzervativnih stranaka i stranaka desnog centra.

    Peta faza +,-ih i odvija se tokom 70-ih godina sa pojavom Nove -

    .

    -/,-ih

    godina i u izuzetno kratkom roku (tokom 20 godina) postaje dominantna kola u teorijskom smislu i u ekonomskoj politici.

    Pretpostavke za ovako revolucionaran uspeh kao to je i istakao Johnson u svom sjajnom eseju [1968.] zasnivaju se na:

    a) drutveno-socijalnim okolnostima u kojima fenomen inflacije i stagflacije posta-

    0

    0e.

    12

    1)-3funkcija potronje, aktivna fiskalna politika, Phillipsova kriva).

    2) Razvoj nove teo 30

    3) 3 empirizam).

    4) Empirijska veri30

    5) metrijsko-

    zacije i

  • 3

    predstavljala intelektualni izazov za mlade teorijske ekonomiste, a sa druge strane, davala jednostavne recepte za kreatore ekonomske politike.

    Kako su to primetili Tobin i Galbraith [1988.] monetarizam svoju popularnost kod kreatora ekonomske po 2

    ekonomske politike -

    om dolazi jednostavni recept upravljanja ponudom novca to nailazi na ),-ih godina.

    %

    kejnzijanske ekonomske kole. Kejnzijanska !4

    .

    desnice i neoklasike na pojavu kejnizijanizma i na njegovu dominaciju u teoriji i politici sve do kraja 60-ih godina. Teorija permanentnog dohotka, odbacivanje preferencije Philipsove krive u

    dugom roku i potenciranje pravila naspram diskrecije, jesu teorijski argumenti nastali u $55

    $

    nesumnjiva intelektu Tokom 70-ih godina monetarizam odnosi prevagu u ekonomskoj politici. Velika

    Britanija za vladavine M. Thatcher, SAD za vladavine predsedni6- 7-demokratske unije u svojoj ekonomskoj politici primenjuju . 1-u1

    %8 .rodni monetarni !9

    zemljama, rat u Vijetnamu, devalvacija funte 1967, kolaps Bretton-Woodsa [mart 1973.], '(): $ ome treba dodati neuspeh 552

    1)HG MH VNUDHQLFD ]D )HGHUDO 5HVHUYH 6\VWHP L SUHGVWDYOMD FHQWUDOQX EDQNX 6$' 6LVWHP SRVWRML RG D

    VDLQMDYD JD QDMYHLK EDQDND federalnih rezervi u velikim gradovima SAD. 2'UDYD EODJRVWDQMD :HOIDUH VWDWH MH NRQFHSW GUDYH LML MH FLOM YLVRN QLYR ]DGRYROMHQMD LQGLYLGXDOQLK L

    NROHNWLYQLK SRWUHED OMXGL 1DVWDOD MH GHOLPLQR QD NHMQ]LMDQVNRM WHRULML L QD WHRULML HNRQRPLMH EODJRstanja, ali i NDR RGJRYRU QD VLVWHP FHQWUDOQRSODQVNLK SULYUHGD 7DNYX GUDYX NDUDNWHULH YLVRN QLYR RSRUH]LYDQMD L

    drutveni konsenzus. Posle II svetskog rata mnoge zapadne zemlje su gradile ovaj koncept, a najvie mu se SULEOLLOD YHGVND VD GXJRJRGLQMRP socijal-demokratskom vladavinom.

  • 4

    !

    e za ekonomsku politiku, istorijske

    6

    Drugi deoega Freidmana

    kole.

    $

    za novcem, funkciju potronje, ulogu ponude novca i monetaristi & 2

    ;!-

    i politici i daje odgovor monetarista na tu kritiku.

    ??-"9@-"&"9-;9;%6A#!$"8-;B;.C-A$"6;!$;&=AKOLE

    2.2.1. M. Friedman -

    M. Friedman 3 '('?0 teta u Chicagu, koji je nastavio tr & nadogradnji kvantitativne teorije novca. Uz Johna Maynarda Keynsa, Friedman je ?, $ *,-ih godina Friedman je magistrirao u Chicag vanjima u Nacionalnom 3-DA603. Na Univerzitet u Chicagu se vratio 1946. i doktorirao sa radom Revenue from Professional Practising. Profesor ekonomije postao je 1948. sa 36 godina i te godine objavio rad A Monetary and Fiscal Framework for Economic Stability $!

    3 NBER National Bureau of Economics Research

  • 5

    t4

    prilago -

    = The

    Quantitu Theory of Money: A. Restatement. =

    % B

    sedam hiperinflacija. Godine 1957.A Theory of the Consumption Function u kome se uvodi koncept permanentnog dohotka i naputa kejnzijanska funkcija potronje. - 1 '(+* " !E A

    Monetary History of the United States, 1867-1960 " 2

    ekonomskih promena je stabilan, promene u ponudi novca prethode promenama u stopi inflacije i drutvenom proizvodu, ponuda novca ima egzogeni karakter, a Velika depresija iz 1929-1933. je posledica pogrene monetarne politike [videti o tome u eseju R. Lucasa iz 1994].

    =

    6-ovog kom'(/(8D

    =

    opticaja novca nestabilna tokom vremena. Tokom 60-ih godina Friedman je sa svojim saradnikom Mieselmanom dokazao da

    je privrede !"# 1961. od kejnzijanskog modela.

    $ = '(+) 1

    " $ The

    Role of Monetary Policy %

    krive tj. efikasnosti ekonomske politike u dugom roku. Taj rad uveo je koncept prirodne stope nezaposlenosti (NRU)5 analogan Wicksellovom konceptu prirodne kamatne stope. 1

    dugog i kratkog roka i dokazuje neefikasnost aktivisti roku. U svom predavanju 1970. na Londonskom univerzitetu The Counter-Revolution in Monetary Theory .=

    4,GHMD GD SRVWRML VWRSURFHQWQL QLYR EDQNDUVNLK UH]HUYL ]QDL GD QHPD QRYDQH PXOWLSOLNDFLMH L GD MH QRYDQD

    masa jednaka primarnom novcu (high powered money). 5158 ]QDL 1DWural rate of unemployment (prirodna stopa nezaposlenosti).

  • 6

    .Nobelovu nagradu za ekonomiju '()+ no priznanje Friedmanu i moneta- -2

    Svoju ideoloku poziciju doslednog zastupnika ideje ljudske slobode i slobode ekonomske aktivnosti izrazio je u knjizi Capitalism and Freedom iz 1962. Osnov

    2

    '0 8 vede na zatitu unutranje i spoljane bezbednosti, zatitu zakona, ugovora privatne svojine i konku-

    ?0.

    ne samo dobra dela; *0 A

    :0!55

    promovie privatni interes i individualne vrednosti i preferencije. /0 %

    6) Privatni sektor je po prirodi stabilan, a vlada treba da kontrolie ponudu novca i

    1

    1

    !"#$

    (,-

    2??C

    Monetarizam je preformulisao kvantitativnu teoriju novca i nastavio usmenu & !

    prethodnika monetarizma koji su formulisali ranije primitivne i manje sofisticirane verzije kvantitativne teorije novca. Jo u 16-om veku u doba cenovne revolucije u Evropi,

  • 7

    kvantitativnu teoriju novca formulisali su nezavisno jedan od drugog panski teolog Mercado i francuski pisac Boden. Po njima je inflacija posledica priliva plemenitih metala u Evropu i pove

    = D. Hume, Smithov savremenik u drugoj 'F%I. Fisher,

    1911. godin - 1917. A. Pigou u formi tzv.

    = [Pigou, A. 1917.]. Svi ovi autori mogu se smatrati prethodnicima monetaristi &

    H. Simons, L. Mints, F. Night i J. Viner-

    oblasti teorije i metodologije, a Simons po radovima u domenu ekonomske politike. Friedman je se & ;

    pravilima u ekonomskoj politici naspram diskrecije preuzete su od njegovih kolega i prethodnika 55&

    1 & -

    .

    2%B"!E3G.!"#H0#

    Mieselman, H. Stein, A. Burns, A. Meltzer, s Carnegie-Mellon University i K. Brunner sa

    Ohio State University, J. Vanderkamp i drugi. #

    !

  • 8

    drugog dela knjige.

    2.3. TEORIJSKE OSNOVE MONETARIZMA

    2.3.1. Uvod kejnzijanska revolucija

    U periodu 1929-1933. kapitalizam je pogodila Velika depresija. Depresiju je pratio dubok pad proizvodnje, deflacija, masovna nezaposlenost i serija bankrotstva banaka i =ijenije zemlje, dok je oporavak bio spor i dugotrajan. U domenu teorije i ekonomske politike, ekonomska nauka u liku

    '(*+ ila se Kejnzova knjiga The General Theory Employment, Interest and Money. Tokom narednih desetak godina Kejnzijanizam

    6

    postavki:

    1) C !4 proizvodnje. 2) D

    3) ; 55

    4) - nedovoljne agregatne 5) 8 otkazivanja efikasnog dejstva monetarne politike. 6)C politika.

    7) Brzina opticaja novca je nestabilna, stoga je kvantitativna teorija novca zamenjena konceptom preferencije likvidnosti.

  • 9

    8) @ . =4

    U Kejnzijanskim modelima bitnu ulogu imaju tri funkcije definisane na bazi psiholokih fenomena:

    1) Funkcija potronjepotronji (MPC); 2) Funkcija investicija produktivnost kapitala (MPK); 3) Funkcija likvidnosti koja opisuje ponaanje novca, zasnovana na preferenciji likvidnosti.

    Osnovni makroekonomski problem Keynesovog vremena je borba protiv nezaposlenosti " '(:+ ni Predsednika i vladu odgovornim za aktivnu ekonomsku politiku i nisku stopu nezaposlenosti.6 Da bi se

    : niska kamatna stopa

    3 5 50 !

    2

    i MS I AD L Y (2.1) 6

    3 0

    C

    privreda sve d ),-ih godina tj. do pojave visoke inflacije, stagflacije i kolapsa Bretonvudskog sistema.

    =

    Prva etapa nastupa od 1937. kada je Hicks [1937.] na osnovu Keynesove knjige konstruisao poznati ISLM model. Model je bio zamiljen kao pokuaj sinteze -

    Danas je ISLM model C

    ; ISLM krive formira se opta privredna ravnot

    65H MH R =DNRQX R ]DSRVOHQRVWL 7KH (PSO\PHQW $FW NRML MH DPHULNL .RQJUHV GRQHR JRGLQH

    XJUDXMXL NHMQ]LMDQVNH VWDYRYH SRVOH 9HOLNH GHSUHVLMH 3UHPD RYRP ]DNRQX YODGD WUHED GD QDVWDYL GD

    dostigne nivo pune zaposlenosti i maksimalne proizvodnje.

  • 10

    #=%[A. Philips 1958]inflacije i sC%

    = %

    politika kako u kratkom, tako i u dugom roku. = =

    kejnzijanizma. Predvodnik ove struje kao moder.1

    =

    osnova monetarizma.

    ?*?CMonetarizma

    Najbitniji teorijski postulati Monetarizma su: 1. %

    $

    ak -

    inflacije. 2.$

    ![videti o tome P. Cagan 1956.]. Brzina opticaja novca stabilna je tokom vremena, a kamatna stopa ima

    3. Umesto Keynesovog koncepta apsolutnog dohotka, Friedman uvodi koncept permanentnog dohotka -

    4. ;

    zmu

    5. Ponuda novca u privredi ima egzogeni karakter30

  • 11

    ! inflacija uvek i svuda monetarni fenomen i posledica

    6.%6novca za 6-9 meseci prethodi rastu nominalnog dohotka, a 12-18 meseci prethodi rastu

    =

    cene.

    Time je Friedman po metodu analize maralijanac, jer poput njegove analize parcijalne vanju dejstva ekonomskih fenomena [detaljnije o tome videti u D. Hoover, 1995.].

    7. Monetaristi u ekonomsku teoriju unose koncept adaptivnih inflacionih potronu funkciju i Philipsovu "

    @ 5 5

    8. U teoriju Philipsove krive uvodi se pojam prirodne stope nezaposlenosti (NRU)

    konkurencije. 9. Liber

    za ponaanje ekonomskih aktera kao racionalnih subjekata. Stoga se u ekonomskoj politici prednost daje pravilima, a ne diskreciji.

    10.#do istiskivanja privatnog sektora (crowding-out efekat), inflacije i neefikasne alokacije resursa. Zbog toga primat mora da

    monetarnog rasta.

    11. Velika depresija dokaz j @

    ekonomske politike treba da bude ponuda novca, a ne kamatna stopa, jer je i inflacija nastaje kao posledica prekomerne ekspanzije u ponudi novca i preteranih fluktuacija varijacija u ponudi kojom upravljaju centralne banke.

    12.-

    30

    porast profitne motivacije u korist privatnog sektora, i smanjenje socijalnih izdataka.

  • 12

    13. % $cilj ekonomske nauke razvoj teorija $

    $

    elementa model2

  • 13

    novca kao zalihe vrednosti, a ne kao transakcionog sredstva [videti o tome u M. Friedman, 1970.].

    =2

    Md=kPy (2.5) C%'(')2Md

    MMM d ==

    egzogenoj ponudi novca. Simbol k na

    dohotku. Tu je PyM

    V1k

    d

    == = .

    zavisi od P, y i kC

    $ 8 k ustvari

    predstavlja realnu 1

    =

    preuzeli i monetari !

    2

    )Y,(fP/Md+

    = (2.6)

    $

    rastom stope inflacije, jer inflacija smanjuje prinos na novac tj. predstavlja oportunitetni % anjuje se k V, a J

    [Patinkin, 1965.]

    Slika 2.1.

  • 14

    Na x-osi y-osi je vrednost novca kao rec apsolutnog nivoa cena (1/P0 Acena. Rast ponude novca na nivo M2SB u kojoj je vii nivo cena (1/P20 -

    ?**?1

    Pretpostavke Friedmanove funkcije 2 a) =

    b)- aktive, a za firmu je kapitalno -ovcem zavisi od prinosa i trokova novca kao oblika aktive, pa se analiza integrie u teoriju kapitala i portfolio pristup.

    c)$imovine, kao i od ukusa i preferencija pojedinaca. Vlasnik novca kao imovine raspodeljuje

    d) $ mizacije korisnosti.

    e) -

    Ovo je tzv. Friedmanova dihotomija. f)-

    MS1 MS2

    1/P1 A

    B 1/P2 Md

    M Inflacija u kvantitativnoj teoriji novca

    (monetaristi~ki model izjedna~avanja ponude i tra`nje za novcem uz rast cena)

  • 15

    =1=4

    koncept preferencije likvidnosti. Kod=42

    )Y,i(fP/Md+

    = (2.7)

    tj. P/Md=1/f(i,Y) i V=PY/M=Y/f(i,Y) (2.8) 8

    od kamatne s D %

    likvidnom obliku, a kamata predstavlja cenu novac.

    1[Friedman, 1956.]2 )u,h,r,rr,rr,Y(fP/M memembpd +

    +

    = (2.9)

    - 2 Yp

    ponderisani prosek prolih dohodaka prema adaptivnoj emi, evana stopa inflacije po adaptivnoj emi, h u

    rm rb kamatna stopa na obveznice i re kamatna stopa na akcije.

    9

    dohotka i komponente h, dok opada sa rastom stope inflacije i rastom prinosa na obveznice alternativni oblici ulaganja novca. B1YpD

    1

    manentni dohodak. Rast stope inflacije ne

    A 1

    - n Friedman je ponovo reafirmisao kvantitativnu teoriju novca u C

    2

    a) osporena je Keynesova preferencija likvidnosti, b) dokazano je da je novac

  • 16

    0

    nivo inflacije u dugom roku; d)

    poglavlja u okviru teorije permanentnog dohotka.

    ?***=

    1 '(/+

    novcem [Friedman, 1959, Friedman-Schwartz, 1963, Friedman, 1966, 1968, 1970.]. @

    1 '(/+ 1

    pokazao:

    ine,

    da je ponuda novca egzogena i zavisi od odluka centralne banke,

    ?,'F),'(/:

    dohodak bila oko 1.8%, za novcem slab,

    oblika aktive,

    multiplikator investicija ima manju vrednost od du 3 suprotno kenzijancima),

    da je transmisioni mehanizam ponude novca takav da direktno deluje na rashode, (a ne 0

    ilnost privrede, dok stabilni rast ponude novca pogoduje privrednoj stabilnosti.

    @ Cagan [videti Cagan, 1956.]

  • 17

    novce # !

    . [1963.], Brunner i Meltzer [1976. i 1981.], Laidler [1985.], Goldfield [1973. i 1976.] !is $ = 7 .E

    . 6 =

    a,

    $ $

    BaumolTobinov model [Baumol 1952, Tobin 1956, 1958.]. Det

    ?*:%

    U , kao i u brojnim empirijskim i teorijskim radovima 1 a na jednoj strani i -2

    Ponuda novca ima egzogeni karakter i pod kontrolom je centralne banke. $

    nivo privredne aktivnosti i stopu inflacije.

    Postoji pomak u dejstvu monetarne politike na dohodak i nivo cena. Rast ponude novca za est do devet meseci vodi rastu nominalnog dohotka a posle dvanaest do osamnaest meseci vodi rastu stope inflacije. Novac je u kratkom roku neneutralan (deluje na realni drutveni proizvod Phillipsova kriva), a u dugom roku od vie godina je neutralan tj. deluje samo na nivo 1.

    Rast ponude novca vodi privremenom rastu kamatne stope i obrnuto, to je suprotno od ponaanja kamatne stope u kejnzijanskim modelima. Friedman je pokazao da je Velika depresija (1929-'(**0 !"# [FriedmanSchwartz 1963.]

    Ovakav pogled na ponudu novca ima jasne implikacije na ekonomsku politiku. . =

  • 18

    politika fiskalne ekspanzije dovela je do rasta ponude novca i do pojave inflacije i stagflacije. To su m2

    G BD Ms (2.10) %

    vca i rasta stope

    inflacije. Treba napustiti fiskalnu politiku kao glavni instrument, a usmeriti se na upravljanje

    2

    =mSyR za mS>yR >0 (2.11) -

    ! 1

    ponudi novca uzrokuje nestabilnost privrede i rast nivoa cena. Fiksno pravilo konstantnog *-5% godinje Friedman je uporno potencirao

    Ovo pravilo na C $ monetarne analize, Uloga monetarne politike, Zakanjavanje dejstava monetarne politike. !

    %

    novca ima poguban uticaj na privrednu stabilnost. Stoga se Friedman u nekim svojim ',,K 3

    primarnom0

    Pomaci zakanjavanja1

    ica. Ponudu novca upravo karakterie veliki spoljni pomak

    Dug spoljni pomak posledica je relativno sporog transmisionog mehanizma u kome se pojedinci i privreda preko promena u 1

    i da treba dosta vremena da se ispolje na sve oblike aktive, a da se efekti promena na C

    promenljivost u zakanjavanju .

  • 19

    su za svoju tvrdnju o dejstvu monetarne politike sa pomakom ponudili tri vrste dokaza: vremenske, i istorijske.

    %

    trument i

    $

    1 koju pojedinac,

    akt kupovine od akta prodaje [Friedman 1969.]. Polazi se od racionalnog pojedinca koji ne

    " 1

    2

    ir=in i in=ir+ (2.12) in=0 za ir= (2.13) in=ir za =0 (2.14) za >0 in=ir+ (2.15)

    %in je nominalna kamatna stopa, ir je realna kamatna stopa, a je stopa inflacije. Prvi izraz predstavlja Fisherov efekat u kome je realna #

    3

    na nivou privrede kao celine). Pri tom uslovu, ponuda novca je optimalna ukoliko je nominalna kamatna stopa jednaka nuli tj. ukoliko je realna kamatna stopa ponitena C2

    Slika 2.2.

    i

    iN=iR+0,1

    iN=iR (=0) (M/P)* (M/P)0 Md/P

    Optimalna koli~ina novca u Friedmanovom modelu

  • 20

    Na x-osi4-

    C 3M/P)* jer je tu nominalna -

    stanovita kamatne stope. Kada je in=ir tada je =0in"',Kin=ir+0.1 i tu se javlja i inflacioni troak 30-1

    $1 funkcije !

    ulogu kapitalnog dobra.

    2.3.5. Funkcija potronje i permanentni dohodak

    $1'(/)A

    Theory of the Consumption Function

    nova definicija potrone funkcije bio je drugi veliki udar na kejnzijanizam. Poto je

    prezentovati Friedmanov koncept i zatim ga objasniti. Y=Yp+YT (2.16) C=Cp+CT (2.17) Cp=Yp (2.18) Yp=Yp1+(Yt1Yp1) (2.19) ili 1t

    1i

    1ip Y)1(Y

    =

    = (2.20) ili

    =

    =t

    T

    )Tt)(( dt)T(Ye)t(Y (2.21)

    Cp=Yp1+(YYp1) (2.22) Cp=Yp1+(YYp1) (2.23) C2

    Yp permanentni dohodak, YT tranzitorni dohodak, Cp permanentna potronja

  • 21

    CT tranzitorna potronja, , i , .

    tranzitornog dohotka,

    potronje. Permanentna potronja je funkcija permanentnog dohotka, a

    =

    3 ciji sa diskretnim i kontinuiranim vremenom). Stoga se $

    eriodu jednak permanentnom dohotku iz prolog perioda

    Serija permanentnog dohotka izvedana je na osnovu adaptivne eme (kao i adaptivna 0

    -

    dohodak. Privredni subjekti u svojoj po 30

    C 1

    privatnog sektora i stabilnost potronje -

    kejnzijanskim modelima. Zaista, kao to se i vidi iz poslednja dva izraza

  • 22

    Dohodak je porastao sa nivoa YR1 na YR2 . ; A C B c1 na nivo c3, a u drugom

    c1 na nivo c2 C dospevamo ukoliko privredni subjekti procenjuju B

    B. Stoga

    Istovremeno, u samom Fri

    $ [videti Mankiw, 1994.]

    C=Yp, Y=Yp+YT, Tp

    p

    YY

    Y

    YC

    APC+

    == (2.24)

    -

    potronje (APC0 - a koncept

    Friedmana.

    Na potronju mogu uticati tri vrste okova [videti Sachs-Larrain, 1993.]: 1. Privremeni okovi (tada se permanentan dohodak i potronja bitno ne menjaju) 2. Permanentni okovi (kada se potronja menja u skladu sa promenom

    permanentnog dohotka) 3. Anticipirani okovi (tada opada permanentni dohodak, a raste potronja). Koncept potronje kao funkcije permanentnog dohotka u skladu je sa tezom da

    nentnog

    c AO

    C=f(Yp) c2 B

    c3 C=f(YT) c1 C A

    45o YR1 YR2 YR

    Potronja kao funkcija tranzitornog i permanentnog dohotka

  • 23

    $ 6-Barro teoremom o

    efekat na dohodak i izaziva porast tednje (umesto potronje), jer racionalni privredni

    i nema promene permanentnog dohotka [videti o tome u R. Barro, 1989.].

    2.3.5.1. Model akceleracije investicija u kontekstu permanentnog dohotka

    1

    ! stentan, jer akceleratorski efekat dohotka na investicije. Posma

    A=K/Y i A=K/Y (2.25) K=KK

    1=I (2.26) A=I/Y i I=AY (2.27) Yp=Yp1+(Y1Yp1) (2.28) A=K/Yp i K=AYp (2.29) I=AYp (2.30) % K nivo kapitala, I nivo investicija, A je kapitalni koeficijent, a Yp je

    permanenti dohodak. Ovo je formalizovana teorija akceleracije u kojoj su investicije sada funkcija D

    konceptu i privreda je znatno stabilnija [videti Miller-Pulsinelli, 1986.].

    Permanentni

    zaposlenosti resursa rezultat je inherentno stabilne privrede. To je esencijalni koncept

    juje se multiplikatorski i akceleratorski efekat i ozbiljno dovodi

    ekonomske politike.

  • 24

    2.3.6. Phillipsova kriva u Monetarizmu

    Do pojave Friedman-Phellpsove hipoteze Phillipsova kriva je bila standardni 8

    %

    indiferencije u teoriji ekonomije blagostanja (Welfare economics).7 Friedman i Phelps su 1967. nezavisno jedan od drugog modifikovali dotad standardnu Philipsovu krivu [Phelps, 1967, Friedman, 1968.]. Modifikovana Phillipsova kriva ima tri nova svojstva:

    0j emi, b) uveden je koncept prirodne stope nezaposlenosti (NRU), c) polo se od realnih, a ne od nominalnih nadnica. !%

    krive.

    "2

    e=1

    e+(11

    e) (2.31) e=

    1+(1)2+(1)33++(1)nn (2.32)

    =

    =1i

    11ie )1( (2.33)

    0

  • 25

    tek

    C

    1%C

    55"roku

    55

    - 30

    inflacije i nezaposlenosti u kratkom roku.

    2.3.6.1. Phillipsova kriva upotpunj !%2

    =f(u)+e (2.34) e=f(u) (2.35) za =ef(u)=0 tj. za e>0f(u)0 (2.36) =e b(uu*) (2.37) % u stvarna stopa nezaposlenosti, u* prirodna stopa nezaposlenosti.

    Prirodna stopa nezaposlenosti je prema Friedmanovoj definiciji nivo nezaposlenosti

    3L 0 % zet od Wicksella kod koga prirodna kamatna stopa postoji u privredi bez inflacije. NRU (u*0 u=u*=e

    dnake.

    ;2=ef(u)=0 tj. u situaciji kada su stvarna i -off. On se javlja samo kao privremeni

    privrednih subjekata od kratkog ka dugom roku. U nivou NRU %

    kriva i kriva agregatne ponude s 2

    a) u>u*

  • 26

    C slici 2.4.

    Slika 2.4.

    Na x-osi je stopa nezaposlenosti, a na y-osi stopa inflacije. Privredni subjekti se ravnaju prema realnim nadnicama, ali postoji problem pogrene percepcije miopije %

    gde je u=u* i tada je =e=0. Pokuaj monetarne politike da snizi nezaposlenost ispod NRU -off jer je 1>e. Ovo je 5 5

    a je dolo do rasta realnih najamnina. Poslodavci shvataju da su A

    3 0

    nadnica, uzrokuj B (na nivo NRU0!1=e

    C i D, i na Philipsove krive F2 i F3 sa sve viim i viim nivoima inflacije.

    PODL HNRQRPLVWL QRYLMH JHQHUDFLMH 3RVOXLOD MH NDR WHRULMVND RVQRYD ]D GUDYX EODJRVWDQMD

    DFK

    2 C D

    F3

    1 F2

    F1 U1 (NRU) u

    Friedman-Phelps koncept F-krive i adaptivna o~ekivanja

    A B

  • 27

    ?*+?=%

    -

    %

    Slika 2.5.

    ;

    teoriju: 1) Kada je =1%-off. To se kod Nove

    a u

    dugom roku. U kratkom roku je 0

  • 28

    5) Prioritet eko3NRU0

    -%

    2

    teorema o akceleraciji inflacije usled bezuspenih pokuaja neefikasne ekonomske politike da snizi stopu nezaposlenosti,

    teorema o privremenosti monetarnih impulsa ca na

    dihotomiju9 maralijanski metod Friedmanove analize kao razlika kratkog i dugog roka gde faktori na

    3 0

    kratkom roku, a faktori na strani ponude (NRU, realna nadnica, permanentni dohodak)

    Na kraju, koriste 8 [J. Vanderkamp, 1985.] pokazati dejstvo monetarne politike na ponaanje Philipsove krive.

    M=kPy (2.38) mS=+y (2.39) =a0+a1u

    1+e (2.40) u=b(yy*) (2.41)

    00, b

  • 29

    = - - %

    %

    2.3.7. Monetar

    .

    ! -6

    3 ercepcije radnika u kratkom roku). .2

    ),L,K(fQ *+++= (2.42)

    ),K,W(fAS R++

    = (2.43)

    MPL=Ld i LS=MDU (2.44) Ld=f(W/P) (2.45) LS=f(W/Pe) (2.46) tj. W/Pe=(W/P)P/Pe LS=f(W/PP/Pe) (2.47) Ld=LS (u nivou W*R i NRU=Y*) (2.48) Y=Y*+a(PPe) i a>0 (2.49)

    @ 2 Q* nivo proizvodnje pri punoj zaposlenosti, K nivo kapitala, L nivo zaposlenosti, nivo tehnologije, AS agregatna ponuda, wR=W/P realne nadnice, Ld Ls ponuda radne snage, MPL korisnost rada, MDU Y i Y* nivo drutvenog proizvoda, P stvarni nivo cena, Pe

    Proizvodna funkcija i agregatna ponuda direktno proporcionalno zavise od rada $

    3NPL), a ponuda radne snage -

    ;

    ponuda radne snage funkcija !

    3 -off

    98 QHRNODVLQRM GLKRWRPLML QHPD UD]OLNRYDQMD NUDWNRJ L GXJRJ URND 1RYDF MH QHXWUDODQ L RGUHXMH RSWL QLYR

    FHQD VWRSX LQIODFLMH D UHDOQL IDNWRUL RGUHXMX UHODWLYQH FHQH

  • 30

    Philipsove krive). Posto NRU (Y*0 =

    J

    Slike 2.6. i 2.7.

    Slika 2.6. -

    slici 2.7.

    AS-AD modelu@ . U

    3NRU-Y*0 %

    2

    3 eptom NRU) automatski se

    !4

    resursa,

    o

    privremeno,

    realne nadnice samo u kratkom roku nisu konstantne, dok u dugom roku

    W/P

    LS=f(W/PP/Pe)

    (W/P)e

    Ld=f(W/P)

    E(NRU) L Monetaristi~ko shvatanje ravnote`e na tr`i{tu rada

    (model pogre{ne percepcije radnika izme|u P, Pe i W/P)

    P LRAS

    SRAS

    Y Y*(NRU) Kratkoro~na i dugoro~na kriva agregatne ponude

    kod monetarista

  • 31

    Monetaristi su svesni da koncept NRU

    12

    a) migraciona i demografska kretanja, b) minimalne i rezervne nadnice, 0 3

    intenzivnih privrednih grana), d) snaga sindikata, e) osiguranje od nezaposlenosti, f) oporezivanje radnika, g) "hysteresis" efekat. Monetaristi sistematski

    C

    .$'()(8D[D. Robinson, 1986.] ;

    -

    od nezap

    [videti Poterba, J. i Feldstein, M. 1984.]C

    dovodi do neefikasne alokacije resursa. Hysteresis efekat

    $ -6 -";6 3-

    Accelerating Inflation Rate Unemployment), tj. stopom nezaposlenosti koja ne ubrzava -

    '((+#6

    MV=Py=LW (2.50) ;2

    "

    "

    kejnzijancima.

  • 32

    Rast zaposlenosti uz ostale nepromenjene faktore po3y), jer se pretpostavlja proizvodna funkcija tipa Q=f(L).10 6

    i

    nepromenjeni.

    ?*F.

    Friedman nije dao eksplicitan makroekonomski model privrede, mada su na osnovu

    Friedmanovog tipa, permanentnim dohotkom i Philipsovom krivom upotpunjenom ;A Monetary Theory of Nominal Income,

    '()'1 ;!-

  • 33

    !

    Friedman 30

    (Y=Py0 C 2

    iN=iRe+e (2.57) yNe=yR+e i yNeyR=e (2.58) iN= iReyR+yNe i iReyR=k0 (2.59)

    iNe=k0+yNe )ym(s1

    ss eN

    S

    = (2.60)

    @2

    iN nominalna kamatna stopa, iRe e

    inflacije, yNe yR stopa rasta realnog dohotka, mS stopa rasta ponude novca, dok su k0, i sje k0 konstanta, s je

    zavisnost brzine opticaja od promene kamatne stope i definisan je kao didV

    V1

    s= .

    Prvi izraz predstavlja takozvani Fisherov efekat. U drugom izrazu se nominalni dohoda$

    =

    i kejnzijanske verzije, dato je izrazom 2.60 u kome je nominalna kamatna stopa jednaka zbiru egzogeno date konstante k0 C %

    Friedmano 3C/P, I/P i Y/P) i kao #

    # 1

    jeste permanentni dohodak, a potronja je permanentna potronja. Poslednji izraz ;

    nomina mS>yNe

    tada raste brzina opticaja novca i stopa inflacije i obrnuto u uslovima recesije.

  • 34

    Ovo reenje sistema u kome je Friedman kombinovao kejnzijanski i Fisherov pristup on je smat

    Friedman je ovaj model, koji je nazvao teorijom nominalnog dohotka, empirijski testirao i

    #

    ;

    primenjen Marshallov metod u kome se uticaj novca u kratkom roku manifestuje na realne 3yR03yN i nivo cena).

    ?*F'A

    Tokom 60-ih godina bilo je vie empirijskih i [videti o tome u Miller-Pulsinelli, 1986, Mishkin, 1995, Samuelson, 1975, Brunner-Meltzer, 1971, Mankiw, 1994.]. Friedman je sa Mieselmanom za 1961. u privredi SAD, empirijsk =

    suprotno (Tobin, Modigliani, Klein). = ! [Stein, 1982.]. Autor je

    napravio opti model privrede u kome su modeli Kejnzijanaca, Monetarista i Nove

    !"#.

    izrazima:

    =

    ++=1i

    tS

    1ti0t maa , =

    =

    1ii 1a , a00 (2.61)

    covU(t),mS=cov(yt,mS=0 (2.62) cov(yt,mtS>0 (2.63)

    Simbol t cov predstavlja kovarijansu.11 Stopa inflacije determinisana -off (privremeni rast yt0 3 0% predstavljaju teoremu o privremenosti monetarnih impulsa i teoremu o akceleraciji inflacije.

    11$QDOL]RP NRYDULMDQVH YUL VH XSRUHGQR LVWUDLYDQMH YDULMDFLMD GYH LOL YLH SRMDYD NDR PHUD VWHSHQD

    kovarijacije tj. kao kvantitativno slaganje varijacija dve, ili vie pojava. To je prosek udruHQLK RGVWXSDQMDYUHGQRVWL REHOHMD VHULMD RG QMLKRYLK VUHGLQD 1DOD]L SULPHQX X UHJUHVLRQRM DQDOL]L .RHILFLMHQW NRYDULMDFLMH

    NUHH VH L]PHX L $NR MH EOLL MHGLQLFL YLL MH VWHSHQ VODJDQMD VHULMD

  • 35

    .

    2

    ut=huttmS+etmS (2.64)

    [ ] [ ]SetStSt mmm = (2.65) )m(m SetSt = (2.66)

    ut=UtU*, gde su , h, i koeficijenti, a ut je stopa promene stope nezaposlenosti, kao to t i mS

    "2

    tt1=c1Ut1U*+2t (2.67) u kojoj je 2t egzogeni ok (trokovi rada, promena cena hrane, uvoz), a inflacija se C"2

    '0.

    2) Varijacije u drutvenom proizvodu i stopi nezaposlenosti bolje su objanjene -ekonomije.

    *0! nom

    (stop-0! kada je mS> pri visokoj nezaposlenosti i kada pri visokoj stopi inflacije naglo opada ponuda -

    nivoima.

    :0 # torni

    prihod i stopu inflacije; SAD putem kontrole ponude novca kontroliu preko 75% varijacija u stopi inflacije; posle 4 godine stopa inflacije konvergira ka stopi rasta 1

    /0! -nim

    $-

    i minimalnim stabilizacionim trokovima (ukoliko je ta politika anticipirana) kritikovali su Friedman i Schwartz [1963.] i Brunner-Meltzer [1971.] 8depresiju.

  • 36

    ?:.C-A$"6;!$;&="A=C-C.!="%C

  • 37

    8) Aktivna ekonomska politika neefikasna je u dugom roku. Novac je neneutralan is%

    agregatne ponude vertikalne su u dugom roku. 9) C

    ! politika po pravilu ima znatne socijalne C

    vlade. 10) -

    11) dva razloga:

    0

    0eviznog kursa monetarna politika igra aktivnu ulogu.

    12) U transmisionom mehanizmu monetarne politike, oni polaze od Pigouovog

    kamatne stope.

    13) U skladu sa konceptom ekonomskih sloboda, daju podstrek privatnoj inicijativi i krupnom kapitalu, putem raznih stimulativnih mehanizama i poreskih olakica.

    e makroekonomske teorije.

    ?:?.;! -LM modelu

    8 IS-LM model razvio Hicks, kao pokuaj sinteze ;

    3

    0 3 0 %

    putem IS-krive se putem LM-krive $

    .IS-LM model -

    pristupa IS-LM modela.

  • 38

    2.4.2.1. Zamka likvidnosti % "zamke likvidnosti". Naime,

    2

    )Y,i(fP/Md+

    = i Md/P=kYbi (2.68)

    6b koji pretstavlja novcem . 3 0

    novcem potpuno neosetljiva na kamatnu stopu i da je b=0, to nastoje i da empirijski = 8

    1929-1933. imamo da je b= to su nazvali "zamkom likvidnosti". Naime, kamata je kod kejnzijanaca cena zbog koje s ;

    situaciji velike krize, sviB 55 "

    -

    dnom obliku, kamatna stopa se ne menja, investiciona aktivnost ne J

    2

    Slika 2.8.

    = uticati na

    3LM

    kriva horizontalna). Dohodak se menja sa nivoa Y1 na nivo Y2IS

    i

    b= IS1 IS2

    LM1 i1 LM2

    Y1 Y2 Y

    Kejnzijanski slu~aj "zamka likvidnosti"

  • 39

    krive tj. u takvim okolnostima efikasna je jedino fiskalna politika 30C

    monetarne politike i efikasnosti fiskalne politike.

    2.4.2.2. Efekat istiskivanja Monetaristi odbacuju zamku likvidnosti ("apsolutnu preferenciju likvidnosti") i u

    b=0C

    Slika 2.9.

    Kao to se na grafiku vidi LM kriva je vertikalna (b=0), a privreda je u nivou pune zaposlenosti u dugom roku (Y*=NRU). Vidimo da je fiskalna politika potpuno neefikasna, jer izaziva samo rast kamatne stope i1 na nivo i2, bez ikakvih realnih efekata na privredu. U LM kriva analogna je vertikalnoj Philipsovoj krivi, odnosno, vertikalnoj krivi agregatne ponude. Ovu situaciju monetaristi nazivaju crowding-out efekat 6

    multiplikatorski efekat jednak AD=0, jer je G=I # sekvencu:

    IS raste G i I AD=0 Y*=0 (2.69) A 3 0

    stopa (jer se rashodi servisiraju putem javnog duga) to dovodi do smanjivanja investicija privatnog sektora za isti iz$

    i LM

    b=0

    i2

    i1 IS2

    IS1

    Y* Y

    Puni efekat istiskivanja

  • 40

    A212

    a) on po

    inflaciju; 0

    zamenjeni monetarnom politikom.

    ?:?*$8

    @=48

    , pada proizvodnje i cena, rasta zaliha i nezaposlenosti. U kontekstu IS-LM modela to je pomeranje IS krive ulevo na dole i smanjene drutvenog proizvoda.

    Za monetariste, (a to su Friedman i Schwartz pokazali u svojoj knjizi o monetarnoj istoriji SAD iz 1963. godine), Velika depresija je posledica pogreno vo-

    'M*

    monetarnoj istoriji SAD. Da FED nije oborio ponudu novca, ne bi ni dolo do Velike @ 8

    kejnzijanci. U kontekstu IS-LM modela ova tvrdnja je znaLM-krive ulevo-navie (pri nepromenjenoj IS-krivoj0 =

    1

    ostao pri svom stavu.

    ?:?:%=4

    6 %

    =4 C

    2

    Slike 2.10. i 2.11.

    127UHED QDJODVLWL GD RYGH UD]PDWUDPR HNVWUHPQL VOXDj kada je b=0 i postoji puni efekat istiskivanja. Imamo i VLWXDFLMH NRMH VX UHDOQLMH NDGD MH E /0 NULYD LPD SR]LWLYDQ QDJLE L SRVWRML GHOLPLQL HIHNDW LVWLVNLYDQMD

    i IS1 LM IS E1

    E iE

    YR YR1 Y

    i IS LM E iE LM1

    E1 iE1

    YR YR1 Y

  • 41

    %2

    P3,0M/P3)W(C,AD)IS udesnoY (2.70) =%

    bogatstvo (W0 IS-krivu drutveni proizvod. Grafikon ispod IS-LM modela AS-AD modela.

    Keynesov efekat2

    M M/P LM udesno i I Y (2.71)

    LM-krivu udesno. Usled toga, smanjuje se kamatna stopa, rastu investicije i drutveni :

    1) Kod Pigouovog efektazbedi A

    asak

    Zato je opredeljenje kejnzijanaca politika "jeftinog novca".

    Tada rastu kamate, ali rastu investicije i drutveni proizvod i javlja se multiplikatorsko dejstvo, mada manje nego u uslovima kada se kamatne stope uopte ne bi menjale.

  • 42

    2) Posmatrano u okviru grafika, kejnzijanci su tvrdili da u depresiji opada IS kriva, a monetaristi da opada LM kriva.

    ?:*"

    Razmatranje krive agregatne ponude

    rada u monet !

    2

    Slika 2.12.

    -

    3LM%0D

    une

    !2

    WR Ld L i U Y (2.72) =

    proizvod.13 Na drugom grafikonu prikazana je proizvodna funkcija kao funkcija jednog

    130HXWLP NHMQ]LMDQFL VX WYUGLOL GD RYDM PHKDQL]DP RWND]XMH X VWYDUQRP LYRWX MHU SRVWRMH SVLKRORNL

    ]DNRQL SR NRMLPD VH OMXGL SURWLYH VQLHQMX QDGQLFD

    W/P Y P AS

    LS

    (WR) Y* const

    LD

    E*=Y* L L=E* L Y*=E* Y a) b) c)

    Neoklasi~ni oblik AS-krive na zdru`enom dijagramu tr`i{ta rada, proizvodne funkcije i AS-AD modela

  • 43

    faktora proizvodnje: Y=f(L). Ako su realne nadnice konstantne, zaposlenost i proizvodnja

    3ivo proizvodnje), kriva agregatne ponude je invarijantna na nivo cena i predstavlja veritikalnu liniju u nivou pune $

    $moglo ilustrovati pomeranjem AD-krive

    =2

    '0. 3

    pune zaposlenosti). 2) Nominalna nad

    $

    u kratkom i dugom roku. Kriva agregatne ponude u ekstremnoj kejnzijanskoj varijanti stoga ima sl

    oblik: Slika 2.13.

    Agregatna ponuda je horizontalna linija do nivoa pune zaposlenosti (Y*) i $

    pune zaposlenosti kriva agregatne ponude postaje vertika

    stepenom nagiba. =3%

    dihotomija) i zato je kriva agregatne ponude u kratkom roku sa pozitivnim nagibom, a u dugom roku je vertikalna linija (videti sliku 2.7.).

    AS P

    AD1 AD2

    AS

    Y1 Y2 Y* Y Kejnzijanska kriva agregatne ponude slu~aj

    ekstremne varijante

  • 44

    3SRAS0 uticati i na rast drutvenog proizvod$

    kriva agregatne ponude je vertikalna u nivou prirodne stope nezaposlenosti. #

    2

    Slika 2.14.

    ! A i C. Kriva agregatne ponude od $B pokazu

    Y1

    3Y*) uz vii nivo cena. Ovo je analogno akceleraciji inflacije i privremenosti monetarnih impulsla u okviru odeljka o Philipsovoj krivi.

    !

    ?'

    $?'.-kole

    kola Model AS 55

    Efekti na WR Oblik AS-krive

    Kejnzijanizam rigidne nadnice ne $QWLFLNOLQL pozitivan nagib

    Monetaristi pogrena percepcija radnika QRYDQD

    u dugom roku $QWLFLNOLQL

    vertikalna u dugom roku

    P LRAS SRAS2 AD2 SRAS1 C P2 P1 AD1 B

    P0 A

    Y* Y1 Y Dinami~ki prikaz kratkoro~ne i dugoro~ne

    AS-krive u AS-AD modelu i privremena nov~ana iluzija

  • 45

    iluzija 1RYD NODVLQD

    makroekonomija imperfektne informacije

    da u kratkom roku $QWLFLNOLQL

    vertikalna u kratkom i dugom roku

    Novi kejnzijanizam rigidne cene sporo 3URFLNOLQL LOL

    DQWLFLNOLQL

    po zitivan nagib

    % -

    oj koli 3 0 # -

    kejnzijanske koncepcije koji model rigidnosti nadnica proiruju hipotezom o rigidnosti 8

    2.4.4. Transmisioni mehanizam monetarne politike

    $

    %

    Keynesov efekat, slika 2.15. prikazuje kejnzijanski transmisioni mehanizam. Slika 2.15.

    Rast ponude novca na nivo LM2 obara kamatnu stopu na nivo i2B $

    poslenosti, to je bilo opredeljenje kejnzijanaca

    .2

    M "crna kutija" Yn (2.73) Monetaristi smatraju da je uticaj ponude novca na nominalni dohodak direktan,

    (bez kamatne stope kao posrednika), ali da dejstvuje sa pomakom. Oni se opredeljuju za

    i

    IS1 LM1

    A LM2 i1 i2 B

    Y1Y2 Y

    Transmisioni mehanizam monetarne politike kod kejnzijanaca

  • 46

    ponudu novca kao instrument, a ne za kamatnu stopu - ponuda novca precizno prenosi svoje dejstvo na privredu nije dovoljno objanjen i od

    .

    na drugoj strani kejnzijanci fiksiraju kamatnu stopu, a ponuda novca se pasivno Cza jedan od dva targeta monetarne politike ilustruje grafikon 2.16.

    Slika 2.16.

    =

    kamatnu stopu i ponudu novca. Izbor jednog ili drugog instrumenta ekonomske politike pro

    2.4.4.1. Izbor targeta ekonomske politike u IS-LM modelu IS-LM model 2 3IS-kriva0

    (LM-kriva0 ! or targeta monetarne politike u zavisnosti

    % 2 IS-krive, bolji target je kontrola "ja na strani LM-krive, boji target je kamatna stopa. " 1 [S. Fischer, 1986.], [ 9 9- Scadding, J. 1982.]C2

    i MS Ms

    i0

    i1 Md/P

    M1 M0 M Ne mo`e se istovremeno upravljati sa i0 i M0.

    Kejnzijanci fiksiraju kamatu (i0), a monetaristi ponudu novca MS=M0.

  • 47

    Slike 2.17. i 2.18.

    Na prvoj slici uzro Cfiksiranje ponude novca bolji target, jer je raspon fluktuacija drutvenog proizvoda u tom

    3D i F03C i H).

    Na drugoj slici uz @ B, a oscilacije u ponudi 3A i C).

    Nema nikakve sumnje da se kejnzijanci opredeljuju za kamatnu stopu (slika 2.18), a monetaristi za ponudu novca (slika 2.170 .

    LM-kriva otpada

    politike.

    ?:/.

    . B

    1956. u kome je izvrena analiza sedam epizoda hiperinflacije tokom 20. veka.14 Prikaz

    14 Cagan je analizirDR ]HPDOMD NRMH VX LPDOH KLSHULQIODFLMX SRVOH , VYHWVNRJ UDWD $XVWULMD 1HPDND0DDUVND 3ROMVND L 5XVLMD L GYH ]HPOMH WRNRP L SR ]DYUHWNX ,, VYHWVNRJ UDWD *UND L 0DDUVND

    i

    IS2 LM F

    i0 IS1 C E H

    D

    YC YD Y* YF YH Y

    Ponuda novca kao target u uslovima nestabilnosti IS-LM modela

    i LM1 IS1 A LM2

    i0 B

    C

    Y1 Y* Y2 Y Kamatna stopa kao target u uslovima

    nestabilnosti IS-LM modela

  • 48

    2

    Md/P=e+ut, >0 (2.74) Md/P= MS/P (2.75) de/dt=(tte), >0 (2.76)

    ili =

    =0i

    1tie

    t )1( (2.77)

    ! 2 je nu stopu inflacije sa negativnim predznakom, je koeficijent adaptacije, a ut proces "beli um"15.

    Pretpostavke modela i mehanizam inflacije su: 1) Inflacija je uvek i svuda monetarni fenomen, a hiperinflacija je posledica prekomerne

    monetarne ekspanzije. 2) Ponuda novca ima egzogeni karakter i njen rast uzrokuje rast cena. Ponuda novca u

    3)$ni troak

    4); 5)%A

    C

    v?**

    6)12 0

    0

    cena,

    0na

    Mehanizam generisanja hiperinflacije: '0%

    20

    *0%

  • 49

    4) Ako inflantorni prihod definiemo: IP=Md/Pporeske osnovice zahteva sve viu stopu inflacije (kao poreske stope) da bi se ostvario

    5) Aktivira se Oliveira-Tanzi efekat16

    +0=

    7) Hiperinflacija je posledica gubitka kontrole nad ponudom novca i prekomernog :/

    F0 . 3 -

    .0indeks reagovanja je:

  • 50

    krit-

    $

    kvantitativne teorije novca, i u objanjenju uticaja ponude novca na nominalni dohodak tj. .%

    politike i ra &

    posledica rasta realnih nadnica iznad nivoa produktivnosti rada, delom se zasniva na

    radne s[M. Frisch, 1986.].

    2.4.6. Stabilizaciona ekonomska politika

    pristupa:

    I gradualisti, pristalice "rovovskog rata" [ . 9 '((/ #-Fischer, 1994.] male ekonomsko-socijalne trokove,

    II pristalice "ok terapije" 3 0 inflacijom bez obzira na trokove.

    J

    Slike 2.20. i 2.21.

    16 Efekat je dobio ime po dvojici ekonomista koji su ga prvi opisali (Olivera, 1967 i Tanzi, 1978). Efekat ]QDL GD VX UHDOQL SRUH]L RSDGDMXD IXQNFLMD LQIODFLMH 7R MH GRGDWQL PHKDQL]DP UDVWD EXGHWVNRJ GHILFLWD MHU

    AS1 1 A AS2 B AS3

    C AD1 3 AD2 D AD3

    Y1 Y* Y Gradualisti~ki pristup stabilizacionoj ekonomskoj politici (13 i Y1Y*)

    AS1 1 A

    AS2 B AD1 3 C AD2

    Y2 Y* Y Atomisti~ki pristup stabilizacionoj

    ekonomskoj politici

  • 51

    32ABCD, Y1), jer je manji rast nezaposlenosti i pad drutvenog proizvoda. U druguz vie stabilizacione trokove (B, Y2).17

    % 3

    inflacije do 30% na godinjem nivou), a ok terapija kod visokih inflacija i hiperinflacija (preko 100% rasta cena na godinjem nivou). U pogledu tipa stabilizacionog programa ortodoksne i heterodoksne stabilizacione strategije. Monetaristi su

    ume C

    deficita i restriktivnoj monetarnoj politici. Heterodoksni programi primenjuju se u ijeg - 3 0

    [videti o tome M. Bruno, 1991; Dornbusch-Fischer, 1986, 1993; Solimano, 1989; Kiguel-Liviatan, 1992,

    itd.]. =

    tipa nominalnih sidara. a) Na kontroli ponude novca (MBS-money based stabilization) i monetaristi

    stavljaju naglasak na ovakav tip programa. b) Na fiksiranju deviznog kursa (ERBS-exchange rate based stabilization), to je

    [videti o tome Kiguel-

  • 52

    =2

    '0 manjenje rashoda i rast prihoda; ove mere prati poreska reforma i reforma rashodne strane;

    2) restriktivna monetarna politika u cilju kontrole inflacije, 3) liberalizacija i to spoljnotrgovinska, cenovna i kamatna, :03oru), 5) strukturne reforme i privatizacija. Stabilizacioni programi IMF-a primenjivani su u nizu zemalja koje su imale

    3D " 9 F,-ih

    ;A90-ih godina). Trokovi stabilizacije bili

    [detaljnije o ovome videti u P. Beckerman, 1992.] C stabilizacionim programima IMF-a zato to oni ustvari ;.1 F,-

    uporita monetarizma.

    ?:+'C-trokovima

    stabilizacija ima nesumnjive trokove u pogledu rasta $ 9 ! .

    -

    pogledu stabilizacionih trokova. Predstavnici ove teorije [

  • 53

    /0 -

    novca. Inflaciona inercijuz minimalne trokove. Sargent je to pokazao u svom radu iz 1982. na primeru nekoliko C

    kredibilitet v%-'(?*. '(:+ D '(F/ 9 '((: ;

    reformom. D

    J

    Slika 2.22.

    Druga slika ilustruje 30 3 ;0 $

    -

    nagli pad stope inflacije usled trokova (varijanta II na slici a)).

    Kredibilitet programa i reputacija vladenjih zavisi:

    a) nivo stabilizacionih trokova, b) brzina stabilizacije, c) ko 8

    C

    dnom poglavlju, kao i neka ira pitanja kredibiliteta i konzistentnosti ekonomske politike.

    CS t t

    I mS mS

    O O II

    T1 T T1 T T1 T a) b) c)

    Pona{anje nov~ane mase i stope inflacije u uslovima gradualne (b) i {ok-terapije (c) i nivo stabilizacionih tro{kova u dva tipa stabilizacije

  • 54

    ?:);

    ekonomskoj politici, argumente u korist pravila naspram diskrecione politike, izbor tipa pravila, Lucasovu kritiku i problem konzistentnosti i optimalnosti u okviru ekonomske %=-

    makroekonomijom biti n

    2.4.7.1. Aktivna i pasivna ekonomska politika Kejnzijanci su za aktivnu ekonomsku politiku, jer veruju da se putem fiskalne i

    . protiv aktivne ekonomske politike, jer veruju u vertikalnu Philipsovu krivu i vertikalnu krivu agregatne ponude u dugom roku. Oni

    smanjuje efikasnost u alokaciji resurC "

    .

    3 -off Philipsove krive), a da je u dugom roku primaran uticaj na cene [Mankiw, 1994.]Cs kejnzijanaca i monetarista, mada je

    "2

    1) Monetarna i fiskalne politika dejstvuju u velikim pomacima ?0A

    3) Rezultati prognoza i sposobnost ex-obzira na napredak ekonomske teorije.

    :0"

    5) Dobici koristi od stabilizacione politike mali su za drutvo i nedovoljni da tvrde njeni protivnici.

    6) Postoji proble problem nedovoljne kompetentnosti.

  • 55

    )0!

    ke.

    2.4.7.2. Dilema pravila versus diskrecija Kejnzijanci su za diskretnu ekonomsku politiku

    C2

    0

    0 ke da postignu ciljnu

    Monetaristi su za pravila

    1

    2The Role of Monetary Policy 1968. i The Lag in Effect of Monetary Policy 1971.. On je isticao najmanje dva faktora sa negativnim dejstvom: duge i vremenski nepravilne pomake u dejstvu monetarne politike i nestabilnost uacija u stopi rasta ponude novca kojom upravlja centralna banka.

    U osnovi postoje dve vrste pomaka: I Unutranji pomaci

    do donoenja mera ekonomske politike. Naime, ovde prvo postoji informaciono kanjenje

    8 iku, jer

    II Spoljni eksterni pomaciC

    u rok)=1

    +-9 meseci, a na stopu inflacije posle 18-24 meseca. Stoga je argument protivnika diskrecije jasan. Ako se privreda nalazila u fazi

    recesije, a dizajniran

  • 56

    tek posle 6-("30

    Karakteristike monetarne i fiskalne politike u odnosu na vrstu pomaka sintetuzije tabela 2.2.

    Tabela 2.2. Brzina u primeni mera monetarne i fiskalne politike

    Vrsta pomaka Monetarna politika Fiskalna politika

    Informacioni da da Unutranji ne da Spoljni da Predvidivost nedovoljna nedovoljna Neutralnost neneutralna (kratak rok) neneutralna

    !

    6

    predvidljivosti i da je uprkos napretku znanja i sofist -ekonometrijske

    %%

    Mankiwa 1994..

    u=un(e) (2.78) LS(u, )=u+2 (2.79) "2u=un za =e=0. Drugim

    Ako vlada odustane 302

    LS(u,)=un(e)+2 (2.80) dLS/d=+2 (2.81) =/2 (2.82) e==/2 i u=un (2.83) ! u=un, ali je e==/2 i ,

    #

    inflacije via (/2>0) uz isti nivo nezaposlenosti.

  • 57

    Tabela 2.3. ura ena na osnovu Blinder, 1989. daje kriterijume za izbor tipa ekonomske politike u zavisnosti od karakteristika privrede na jednoj, i vlade na drugoj strani.

    Tabela 2.3. Vrsta ekonomske politike zavisno od tipa vlade i privrede

    Privreda Vlada Vrsta ekonomske politike

    nekomepetentna ekonomska pravila kompetentna diskreciona politika

    kompetentna pravila nekompetentna

    pravila. Ako je privreda nestabilna, a vlada kompetentna treba se opredeliti za diskreciju. -3

    je verovatno lake promeniti vladu).

    2.4.7.3. Izbor pravila ekonomske politike .ipa pravila:

    1) Pasivno pravilo (Friedman), gde stopa monetarnog rasta treba da bude 3*-5% godinje) i da prati stopu rasta realnog drutvenog proizvoda.

    2) Aktivno, feedback-pravilo2s=3%+(uu*). C stopa ponude novca da se koriguje kad god postoji

    ;2

    1) mS=yR (2.84) 2) t=e=0, za t>emS (2.85) 3) YN=5% npr. za Yt>YNmS (2.86) 4) mS=3%+(uu*) za u0mS (2.88) Prvo pravilo je Friedmanovo pravilo monetarnog rasta. Drugo pravilo polazi od ciljne nulte stope inflacije i zna

    C

    D8D

    zemalja.

  • 58

    $ je pravilo nominalnog

    C $ .

    izbegnu probleme sa brzinom opticaja novca. &-pravila. Ovde je

    prirodnu stopu nezaposlenosti.

    Peto pravilo odnosno

    , .

    2

    no-

    3N0

    . zbog rata aktuelna generacija imala velike patnje i obezbedila slobodu, generacijama koje slede.

    Ugovor iz Maastrichta o formiranju Centralne banke Evropske unije i stvaranju

    3 '(('0 arivanju $

    2

    *Ka, a javni dug ne sme da +,K $ B

    A[Burda-Wyplosz, 1993.].

    2.4.7.4. Optimalnost i konzistentnost politike i Lucasova kritika Barro i Gordon su dali pozitivnu monetarnu teoriju vlade u modelu Philipsove krive

    1983.. Tu su istakli da vlada ima dva trajna opredeljenja: a) sklonost da inflacionira (da bude permanentno nekonzistentna), 0

    6

    ;2

    1) Postojanje koje je empirijski dokazano u kojima vlada nastoji da pred nomske politike

  • 59

    %

    C

    aktivnu ekonomsku politiku.

    ?0 -

    3) Sukob interesnih grupa i lobija (npr. sindikati i poslodavci) oko preraspodele e

    kredibiliteta, te spore i neefikasne primene stabilizacionih mera. :0%3mima) tete privredi, jer takva vlada ne misli o svojim naslednicima i o

    Pionirski rad o problemu konzistentnosti i optimalnosti politike dali su Kydland i Prescott 1977.. Ve dosledna ona politika u kojoj se vlada

    %

    $ d maksimizira funkciju

    Konzistentna je pak politika koja maksimizira funkciju drutvenog blagostanja sa - %hilipsove

    !

    nar

    optimizacije uzima u obzir. Sachs i Larrain 1993. zakljustrukturu privrede prednosti ima diskrecija, a u protivnom bolja su pravila. Kod neanticipiranih okova kao to je bio "crni" petak 13. 10. 1987. na Njujorkoj berzi nikakva

    Radikalnu i teorijski nespornu kritiku strandardne ekonometrijske metodologije i kej 6

  • 60

    $

    30

    ! losti,

    C2

    Y=a0+a1(MMe) (2.89) Y=b0+b1(MM1) (2.90) =0U+1e (2.91) =0U+11 (2.92)

    %

  • 61

    %A BP platni bilans, Pf

    izme

    platnog bilansa. .

    Slika 2.23.

    Na x-osi je realna ponuda novca, a na y-osi su apsorpcija i drutveni proizvod. %A0 gde je ponuda novca M0/ePf i A=Y*. Ako poraste ponuda novca na nivo M1A1

    a platni bilans $ M1sa M0 C

    novca na nivo M2 C

    platnom bilansu. .302

    A,Y*

    A1 Y* A0

    A2

    M2/ePf M0/ePf M1/ePf M/ePf

    Monetaristi~ki pristup bilansu pla}anja

  • 62

    I 6BPC

    BP=0. Ovaj grafiku 2.24. Slika 2.24.

    II 6 $

    !

    e (A=Y*, BP=0). III Devalvacija (pri fiksnom deviznom kursu) "

    nivoa svetskih cena i do privremenog suficita platnog bilansa. IV Fleksibilni devizni kurs e rast ponude novca dovesti do privremenog deficita platnog

    %

    2

    MS/P=R+C (2.99) Md/P=f(,YR,i) (2.100) BP=R=g(Md/PMS/P) (2.101) 3C) i deviznih rezervi (R).

    # $

    k3

    0

    6a vodi u

    Y*,A

    A1 Y1 A

    Y*

    M2/eP*

    M0/eP* M/eP*

    Efekat rasta dru{tvenog proizvoda na platni bilans u monetaristi~kom modelu

  • 63

    devalvaciju i poboljanje platnog bilansa. Ovaj tip modela razvili su Frenkel [1972.] i Johnson [1976.].

    C

    ?:F?;

    U svom radu iz 1967. sa R. Roosom The Balance of Payments: Free vs. Fixed Ehchange Rates Friedman se opredelio za fleksibilni devizni kurs sa argumentacijom:

    0

    0

    0

    0je nezaposlenosti, e) monetarna politika dobija aktivnu ulogu. Poslednji argument zahteva dodatno objanjenje, a vezan je za Mundell-Flemingov

    pristup u IS-LM modelu

    iznog kursa [Mundell, 1968; Fleming, 1962]. IS-LM model 2

    )biA(1

    1Y = (2.102)

    )P/MkY(a

    1i S= (2.103)

    I=S (2.104)

    PM

    PM Sd

    = (2.105)

    % IS i LM krive. Kriva IS je inverzna relacija dohotka i kamatne stope, a kriva LM je pozitivna relacija dohotka i kamatne stope (b>0 i k>0). Izraz m=1/1 predstavlja , i

    ICA += tj. to je nezavisna od nivoa dohotka. Druga dva izraza predstavljaju jednakost tednje i investicija (IS-kriva) i jednakost realne ponude i 3LM-kriva).

    Model otvorene privrede se u2

    Y=C(Yd)+I(i)+G+PB() (2.106)

  • 64

    M/P=f(i,Y) (2.107) i=if (2.108)

    Ydif

    realni devizni kurs definisan kao fPP

    e= 3

    0J

    Ovo je IS-LM model

    model 2

    a) fiksnog deviznog kursa, b) fleksibilnog deviznog kursa. B 3 0

    $

    218

    Slika 2.25.

    Grafikon pod a) pokazuje efekte fiskalne ekspanzije u uslovima fiksnog deviznog kursa. Grafikon pod b) pokazuje efekte monetarne ekspanzije u uslovima fleksibilnog deviznog kursa. Standardnom IS-LM modelu dodata je PB-linija u kojoj postoji jednakost , 3

    0

    U situaciji pod a)uje rast drutvenog $B C B dolo je do

    i i

    IS1 IS2 LM1 IS1 LM1 LM2

    B

    A C PB A1 C1 PB i=if i=if B1

    Y1 Y2 Y Y1 Y2 Y a) b)

    Slu~aj male-otvorene privrede uz mobilnost kapitala: a) fiskalna politika ima realni uticaj: dru{tveni proizvod raste na Y2

    b) Monetarizam fleksibilni devizni kurs u kome je monetarna politika aktivna (uti~e na Y1 i Y2)

  • 65

    6 C gde je i=if. Nije teko

    19 %

    jednostavan:

    U situaciji pod b) kurs je fleksibilan i centralna banka nema obavezu da ga brani. @

    postepeno C1 gde je i=if-nivoa Y1 na nivo Y2. Lako je pokazati da se IS krivai nema

    @2

    a politika pasivna.

    Monetaristi su za fleksibilni devizni kurs. Mundell-1

    3 0 efikasnija, a =

    Tabela 2.4. sumira uticaj monetarne i fiskalne politike prema tipu deviznog kursa na osnovu Mundell-Flemingovog modela.20

    Tabela 2.4. Uticaj monetarne i fiskalne politike prema tipu deviznog kursa na osnovu Mundell-Fleming modela

    6 % Fiksni

    Y e PB Y e PB

    Fiskalna ekspanzija 0 raste raste raste 0 0 Monetarna ekspanzija raste pada opada 0 0 0

    -

    uz privremeni deficit platnog bilansa, dok fiskalna ekspanzija nema realnog uticaja na !

    kursa.

    18 Grafikoni su dati na osnovu knjiga Sachs-Larrain, 1993. i G. Mankiw, 1994.

    195DVW SRQXGH QRYFD L]D]YDR EL VPDQMHQMH GRPDH NDPDWQH VWRSH RGOLY NDSLWDOD L SRJRUDQMH SODWQRJ

    bilansa. To bi izazvalo endogeno smanjivDQMH SRQXGH QRYFD L YUDDQMH /0 NULYH QD SRHWQX SR]LFLMX EH]realnih efekata na privredu.

  • 66

    ?:( % zemalja

    . '(/+ = +,-ih godina privrede razvijenih zemalja potresa rast inflacije, kolaps Bretonvudskog sistema (1971. i 1973.), pojava stagflacije (prvi i drugi naftni ok, 1974. i 1979. godine). U takvim okolnostima monetarizam odnosi prevagu na intelektualnoj sceni, a vrhunac priznanja sledi 1976. kada Friedman dobija Nobelovu nagradu za ekonomiju.

    Sredinom i potkraj 70-ih godina, uo % 5

    blagostanja" i klasnog kompromisa drutvenog konsenzusa na austerity-politiku "stezanja kaia".21 Istovremeno, prioritet dobija borba protiv inflacije i kontrola ponude novca %

    socijaldemokratskih partija i partija levog centra, a pogotovu kod konzervativnih i partija desnog centra.

    Liberalizam i konzervativizam 8D'()(

    .$!"#6'(F,

    -7 Kohl sa CDU22 koji primenjuju razne varijante monetarizma i ekonomije >

    > ; 9

    Francuske.

    . 1 !"# 38 '()(0 D

    A3'())0.D

    - litike predstavljala je politika engleskih .$'()(B

    2

    C

    207DEHOD MH NRPELQRYDQD QD RVQRYX NQMLJD * 0DQNLZ L 0 -DNL

    21$XVWHULW\ MH WLS NRQ]HUYDWLYQH HNRQRPVNH SROLWLNH NRMX VX XSUDQMDYDOL KULDQVNL GHPRNUDWL X 1HPDNRM

    2VQRYQD QDHOD VX VPDQMLYDQMH EXGHWVNRJ GHILFLWD XVPHUDYDQMH UHVXUVD L] SRWURQMH QD LQYHVWLFLMH L

    VPDQMHQMH WURNRYD ]D DGPLQLVWUDFLMX 5H MH R UHVWULNWLYQRM ILVNDOQRM SROLWLFL

    22&'8 MH +ULDQVNR-demokratska unija kao partija desnog centra. Krajem 70-ih godina pobedili su na L]ERULPD X 1HPDNRM QD HOX VD + .RKORP L YODGDOL VNRUR JRGLQD

  • 67

    Politika je primenjena sa promenljivim uspehom, a rezultati u periodu do 1982. su 223

    cene su opale sa 10,6 na 6,2%, '* *'

    recesija dolo je do privremenog pada drutvenog proizvoda i industrijske proizvodnje, a

    porastao je i broj bankrotstava, produktivnost rada je porasla, mada je taj rast bio umeren (5-6%),

    poziciju krupnijeg kapitala, danja indikatima,

    3 0

    smanjen broj radnika u administraciji,

    konkurentnosti.

    Galbraith je istakao 8D55je imala solidne institucije i tradiciju klasne borbe bez upotrebe nasilnih sredstava. Uprkos

    Vlada M. Thatcher ostala je na vlasti punih 11 godina sa promenljivim uspehom. Inflacija

    nih

    $

    & - $ D u J. Majora i dugogodinje vladavine konzervativaca.

    Dobar pregled zaokreta u monetarnoj i fiskalnoj politici sredinom i u drugoj polovini 70-ih godina daju Altvater, Hubner i Stanger.24 Tokom umerenih stagflacija posle dva naftna oka od 1974. i 1979. fiskalna politika postaje restriktivna u Nema8D " ; > 1 .

    23 Videti o tome u G. Hodgson, Marksizam u svetu, br. 7-8 za 1988. godinu.

    243UHX]HWR L] DVRSLVDMarksizam u svetu, br.7-8, 1988. str. 198.

  • 68

    8 D - % '())

    godine Bundesbank prelazi na ponudu novca kao target umesto kamatnsmatrati pobedom moneta %

    ! '()* 7-demokratske unije posle pobede Helmuta Kohla.

    Od 1980. godine, pobedom Reagana, SAD vode konzervativnu politiku kao A1

    kontrolu ponude novca, a Wall Street se opredeljuje za visoke kamatne stope, to odgovara postavkama monetarizma. Istovremeno, dolazi do s skih izdataka za

    % Kemp-

    Rothovog pokreta25 odnose se na smanjenje poreskog optere 5 privredi, pa i zaposlenima".26=

    2

    it. U kasnijim godinama, =

    Tokom 90-ih godina u gotovo svim razvijenim zapadnim zemljama vodi se ekonomska politika zasnovana na liberalno- %

    %

    svetski trend, sma

    $

    svetske trgovinske organizacije koja ide ka potpu daljem smanjenju poreskih stopa. Proces globalizacije uzeo je maha kroz stvaranje A ! 3NAFTA)27 [videti u tome u Sach-Larrain, 1993. i Burda-Wyplosz, 1993.].

    25 TR MH SRNUHW NRML VX RG YRGLOL VHQDWRUL .HPS - L 5RWK 9 ]D SROLWLNX SURPRFLMX LGHMD 6XSSO\-side HNRQRPLMH 2VQRYQD LGHMD ELOD MH VPDQMLWL SRUHVND RSWHUHHQMD SULYUHGH 5HDJDQ MH QHSRVUHGQR SUHG L]ERUH

    SULKYDWLR NOMXQH SUHSRUXNH RYH NROH X YH]L VD EXGXRP HNRQRPVNRP SROLWLNRP

    262YGH MH UH R RLYOMDYDQMX WULFNOH GRZQ WHRULMH SULPHQMLYDQH WRNRP -ih godina u SAD. Sutina je

    davanje olakica krupnom kapitalu da bi se podstakla privatna inicijativa i privredni rast, to bi poboljalo SRORDM VYih drutvenih slojeva. 271$)7$ MH VNUDHQLFD ]D 1RUWK $PHULFDQ )UHH-7UDGH $JUHHPHQW NDR ]RQX VORERGQH WUJRYLQH NRMX LQH

    SAD, Kanada i Meksiko, a formirana je 1993.

  • 69

    Stranke desnog centra imale su dugu eru vladavine u vo 3 !"# 8 D

    -0-

    !

    oko osnovnih ciljeva, prioriteta i izbora instrumenata. Principi monetarizma koji reafirmiu

    noj privatnoj svojini i inicijativi i dalje dominiraju kao ideoloka oprede

    -

    ekonomskoj politici jo nije dovedena u pitanje.

    ?/==C

  • 70

    1. Gradualiste;postoje znatni trokovi obaranja inflacije (kroz rast U i pad WR) i nastoje da ih smanje .1<

    2. Predstavnici atomske kole 3- 0

    politike i bez velikih stabilizacionih trokova. $

    monetarizma [J. Tobin, 1982.]: Monetarizam prve vrste (Mark I)

    Monetarizam druge vrste Novi monetarizam (Mark II) koji zastupa racionalna C-

    >

    " .

    Friedmanove matice: Prva nastala 50-ih i 60-ih godina okupljena oko Friedmana na Univerzitetu u

    Chicagu, kao i u okviru NBER u SAD. To su ekonomisti koji su izvrili napad na

    doktrine. Druga

    (Frenkel, Johnson, Mundell, Mussa). $ D.

    !"# Friedmanovog kruga. & -

  • 71

    2.5.2. Uporedna analiza Monetarizma, Kejnzijanizma i Nove klasike

    Kejnzijanizam je predstavljao revoluciju u ekonomskoj teoriji i nauci u odnosu na - . Monetarizam je predstavljao

    eko-

    !?,nomskoj teoriji i politici dominiraju tri velike kole: kejnzijanci i neokejnzijanci kao njihova moderna verzija, monetaristi i novi

    ugog dela !

    ?,$.9

    [1997.], D. Begg, [1991.], A. Blinder, [1987.] autora.

    Tabela 2.5. Uporedna analiza Neoklasike, Kejnzijanizma i Monetarizma

    K a r a k t e r i s t i k e Neoklasika Kejnzijanizam Monetarizam

    7ULWH

    6HMRY ]DNRQ WULWD

    potpuna konkur. QH YDL 6 ] WULWD WHQMD ND SRWSXQRM

    konkurenciji

  • 72

    5DYQRWHD automatska putem ekonomske politike automatska stabilan privatni sektor

    3.Ekonomska filozofija OLEHUDOLVWLND LQWHUYHQFLRQLVWLND libHUDOLVWLND

    7ULWH UDGD fleksibilne nadnice rigidne nadnice fleksibilne nadnice

    5. Uloga novca neutralan neneutralan neutralan u dugom roku

    6. Kvant. teorija novca YDL 9 FRQVW QH YDL ]ERJ SUHIHUlikvidnosti YDL VWDELOQD 0d

    7. Kamata realni fenomen NOMXQL LQVWUXPHQW PDQMHJ ]QDDMD

    1RYDQD LOX]LMD ne postoji postoji postoji u kratkom roku 9. Zaposlenost puna zaposlenost nedobrovoljna U NRU

    3UHGPHW LVWUDLYDQMD

    mikro i makroekonomija makroekonomija makroekonomija

    11. Svojstvo optosti univerzalna neoklasika spec. VOXDM NHMQ]LMDQL]PD

    moderna verzija neoklasike

    12. Primat ekonomske politike monetarna fiskalna monetarna

    13. Fiskalna politika PDQMH ]QDDMQD aktivna pasivna

    .OMXQL LQVWUXPHQW

    ponuda novca i fleksibilne cene niska kamatna stopa kontrola ponude novca

    15. Tip ekonomske politike pravila diskrecija pravila

    16. Odnos prema agregatnoj ponudi vertikalna AS pozitivan nagib AS

    vertikalna u dugom roku

    17. Odnos prema LM-krivoj horizontalna vertikalna

    Kao to se vidi, tabela prikazuje stavove ove tri kole prema razli

    =

    i neoklasike na

    6

    #mentarisati, jer su bile predmet detaljne analize tokom drugog dela knjige.

    Tabela 2.6. Karakteristike ekonomske politike kod Kejnzijanaca, Monetarista i Nove

    Kejnzijanci Monetaristi -makroekonomija

    1.Tip ekonomske politike DNWLYLVWLND

    liberalno-NRQ]HUYDWLYLVWLND

    ekstremni liberalizam

    2.Hipoteza o prir. st. nezaposlenosti da (uz hysteresis) da da

  • 73

    .OMXQL HNRPVNL

    problem nezaposlenost inflacija inflacija

    4. Izvor nestabilnosti DJUHJDWQD WUDQMD neizvesnost

    neHILNDVQD GUDYQDintervencija

    neanticipirani okovi nesavrene informacije

    5. Fleksibilnost cena rigidne u kratkom roku fleksibilne potpuno fleksibilne

    6. Vremenski horizont kratak rok razlika kratkog i dugog roka nema razlika kratkog i dugog roka

    7. 7LS RHNLYDQMD VWDWLND , ID]D racionalna (II faza) adaptivna racionalna

    8. Preporuke za ekonomsku politiku upravljanje sa AD

    upravljanje AD putem MS

    upravljanje agreg. ponudom

    9. Stabilizacioni trokovi ]QDDMQL ]QDDMQL

    postoje samo kod neanticip. okova

    U tabeli 2.6. -

    !

    $

    -

    74

    monetarizma (posebno kritike koncepta prirodne stope nezaposlenosti). = tabeli 2.7. dajemo uporednu analizu ove tri kole u odnosu na

    %%

    3AS-AD i IS-LM model) dati su u okviru prethodnih tabela i ta

    ekonomske teorije i politike.

    $?)%=.-makroekonomiji

    Kejnzijanizam Monetarizam -makroekonomija

    Trade-off da u kratkom roku ne

    Nagib negativni nagib negativni nagib u kratkom roku vertikalna

    - da u kratkom roku ne Ekonomska politika aktivna dejstvuje u kratkom roku neefikasna

  • 74

    ; adaptivna racionalna Privredna stopa nezaposlenosti ne postoji postoji postoji

    Friedman-%=

    - makroekonomiji, Phillipsova kriva je uvek vertikalna.

    2.6. KRITIKA MONETARIZMA I ODGOVOR MONETARISTA

    - -

    =de, proistekli ili na

    C

    -8

    2

    a) b) teorije nominalnog dohotka i uloge koju igra ponuda novca, c) koncepta prirodne stope nezaposlenosti, d) e) = $ fini-

    .

    2

    U monet

    koncepcije i naglaava se njegova uloga kao alternativnog oblika imovine; kejnzijanci

    (razmenska te0 $

    novcem.

    $-

    stavno upravljati ponudom novca. %

    30

  • 75

    Permanentni dohodak kao supstitut ukupnog bogatstva pojedinca ima manji uticaj na

    Sam pojam permanentnog dohotka nije precizno definisan i tu kategoriju je skoro

    Konceptu ponude novca2 Dabilna, a da brzina opticaja novca zavisi od kamatne

    30

    znatno manja nego to tvrde monetaristi. la

    #=

    endogenog karaktera ponude novca. & B

    kontro

    Potpuno je empirijski sporan uticaj ponude novca na nominalni dohodak (onako kako

    0

    .

    -L

    Monetarizam razdv Inflacija se smiruje sama od sebe i nezavisno od kontrole novca.

    !

    politiku [N. Kaldor, 1982.]. U Velikoj Britaniji 1959. god je formiran Komitet lorda 6 (

    .!4B

    @

    ovog uticajnog Komiteta bili su nedvosmileni i odigrali su ogromnu ulogu u ekonomskoj politici vlade sve do polovine 70-ih godina:

    ijabli ekonomske politike,

    monetarne mere igraju drugorazrednu ulogu u ekonomskoj politici i nisu dovoljne

    realna privreda i robni tokovi moraju imati primat u odnosu na monetarne ciljeve,

  • 76

    komitet se otro suprots

    D%1

    [J. Tobin, 1982, L. $E '(F) D # '((?] ; % primedbi teorijskog je karaktera, a druga grupa primedbi empirijskog.

    7 -6

    nadnicama, potpunom kon$[J. Tobin 1972.] da nezaposlenost u nivou NRU nije ni optimalna, ni dobrovoljna, ni prirodna. Nema -6

    Thurow postavlja pitanje -6 ,2 koje stvara prisilnu nezaposlenost, ili NRU zapravo nije dobrovoljna

    Iz empirijskog ugla vrlo je teko oceniti NRU, jer predstavlja izvedenu konstruisanu seriju, a poseban problem je njena varijabilnost tokom vremena. Tako ona varira u privredama SAD i Velike Britanije u rasponu od 4-5% do 10%. Ako ju je pak [T. Jenkinson, 1987.].

    Koncept NRU tokom 80- -";6 "stopa nezaposlenosti koja ne ubrzava inflaciju", ili "stopa nezaposlenosti konstantne inflacije". Koncept su razvili Layard i Nickell bliski kejnzijancima. NAIRU se dobija nadnice i ciljne realne nadnice. U ovom konceptu ne mora se %55

    !-6

    9 va koji su kejnzijanci uputili konceptu NRU bio je hysteresis28 efekat. Fenomen pokazuje da prirodna nosti slenosti raste

    i NRU [O. Blanchard, 1996]#-6 74

    efekat revitalizuje kejnzijanski koncept Philipsove krive, jer dovodi u pitanje prirodnu stopu nezaposlenosti. Argumenti kojima se objanjava postojanje hysteresis efekta nisu jo 2 55

    28 Pojam je poznat u fizici kao magnetni hysteresis tj. kao trajna namagnetisanost metala prRYXHQRJ NUR]HOHNWURPDJQHWQR SROMH $QDORJLMD X HNRQRPLML SRGUD]XPHYD GD VH SULYUHGD QDNRQ LQLFLMDOQRJ RND FLNOLQL

    UDVW QH]DSRVOHQRVWL QH YUDD X SRHWQX UDYQRWHX QLL QLYR 158

  • 77

    55ti;

    % -

    prigovora:

    Prva grupa prigovora

    -

    -

    C

    !

    -economicusa koji ena

    ! -

    % kriva i

    agregatna ponuda uvek veritikalne u nivou pune zaposlenosti.

    Druga grupa prigovora B [T. Sargent, 1982, Sargent-Wallace, 1973. i 1975.]: Cponuda novca postaje

    Ocene parametara modela su nekonzistentne zbog autokorelacije reziduala, to ukazuje i na pogrenu specifikaciju modela.

    ;

    =2

    '0= kalnu

    politiku efikasnijom. 2) Odbacuje se efekat istiskivanja, jer se smatra da je argument teorijske prirode, a da

    empirijsk *0;-

    :0 - og nominalnih i realnih

    rigidnosti u privredi (indeksiranje, efikasna nadnica, trokovi promene cenovnika).

  • 78

    /0"3-

    off Philipsove krive a, agregatna ponuda ima pozitivan nagib). +0 D

    )0$

    u.

    68D!"#

    2

    !

    Smanjenje progresivnih poreski

    preraspodele bogatstva u korist bogatijih slojeva. Restriktivna monetarna politika uzrokovala je seriju bankrotstva pr 8 !"#

    problem dugova zemalja u razvoju.

    ?)@"=

  • 79

    .

    ekonomske politike. Dok Kejnzijanizam nudi kratak rok, a Nova klasika odbacuje razliku kratkog i dugog roka, monetarizam sa svojim maralijanskim principom nudi neku vrstu sinteze kompromisa kao srednjeg reenja ova dva suprotna koncepta. Neka nam stoga na smatramo da je u kontekstu pozitivne ekonomije,

  • 80

    LITERATURA

    Allais, M. (1966) "A Restatement of the Quantity Theory of Money", The American Economic Review.

    Andersen, L. and Carlson, K. (1970) "A Monetarist Model for Economic Stabilization", Federal Reserve Bank of St. Louis. Review.

    Backus, D. and J. Driffill (1975), "Inflation and Reputation", American Economic Review, No.3. (1985) 'Rational expectation and policy credibility following a change in regime,

    Review of Economic Studies 52(2) Barro, R. (1989) "The Ricardian Approach to Budget Deficits", Journal of Economic

    Perspective, 3. Barro, R. J. - Gordon, R. J. (1983) "Rulles, Discretion and Reputation in a Model of

    Monetary Policy", Journal of Monetary Economics. Barro, R. J. (1974) "Rational Expectation and the Role of Monetary Policy", in Lucas and

    Sargent (1981). Reprinted from Journal of Political Economy 59(2). (1983) "A Positive Theory of Monetary Policy in a Natural Rate Model", Journal

    of Political Economy.

    Barro, R. J. and D. B. Gordon (1983a) "A positive theory of monetary polici in a natural rate model", Journal of Political Economy 91(4).

    Baumol, W. (1952) "The Transactions Demand for Cash: An Inventory Theoretic Approach", Quarterly Journal of Economis 66.

    Beckerman, P. (1992) "The Economics of High Inflation", nepublikovan materijal. Begg, D. (1991) "Economics", McGraw Hill. Blanchard, O. (1996) "Hysteresis in Uneployment", u New Keynesian Economics. Blanchard, O. J. (1984) "The Lucas Critique and the Volcker Deflation", American

    Economic Review 74(2). Blaug, M. (1980) "The Methodology of Economics: or How Economisti Explain",

    Cambridge: Cambridge University Press. Blinder, A. (1989) "Macroeconomic Under Debate", Harvester-Wheasheaf. Brofenbrenner, M. - Holzman, F. D. (1953) "A Survey of Inflation Theory", American

    Economic Review. Brunner, K. (1961) "A Schema for the Supply Theory of Money", International Economic

    Review, 11. (1970) "The Monetarist Revolution in Monetary Theory", Weltwirtschaftliches

    Archiv.

    Brunner, K. and A. H. Meltzer (1963) "Predicting Velocity", The Journal of Finance. Essays on Macroeconomic Implication of Financial and Labor Markets and

    Political Prosesses. Carnegie-Rochester Conference Series on Public Policy, Amsterdam: North-Holland.

  • 81

    (1964) "The Federal Reserve's Attachment to the Free Reserve Concept", Washington, Subcommittee on Domestic Finance, Committee on Banking and Currency, House of Representatives.

    (1971) "Why did Monetary Policy Fail in the 'Thirties'?" (1976) Carnegie - Rochester Conference Series on Public Policy. (1976a) "An Aggregative Theory for a Closed Economy", in Stein J. (1976). (1976b) "The Phillips Curve and Labour Markets", Nort-Holland Publishing

    Company Amsterdam, New York.

    Bruno, M. (1991) "High Inflation and the Nominal Anchors of an Open Economy", Essays in International Finance.

    Burda, M. - Wyplosz, C. (1993) "Macroeconomics. A European text", Oxford Univesity Press.

    Cagan, P. (1956) "The Monetary Dynamics of Hyperinflation", in Friedman, M. Chicago (1956a). (1965) "Determinants and Effects of Changes in the Stock of Money, 1875-

    1960", New York, Columbia University Press. (1989) "Hyperinflation", in "Money", eds. J. Eatwell - M. Milgate - P. Newman,

    New York: The Macmillan Press Limited .

    Chow, G. C. (1966) "On the Long-Run and Schort - Run Demand for Money", The Journal of Political Economy.

    Dimitrijevi D - % J 3'((/0 5$E I 742 " Btive Analysis", Industrija br. 1-2.

    # D 3'((?0 5$ % - C primene na jugoslovensku privredu", Magistarska teza na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. (1996) "Hiperinflacija", Svetlostkomerc, Beograd.

    Dornbusch R. and Fischer S. (1986) "Stopping Hyperinflation: Past and Present", Weltwirtshafliches Archiv Band 122. (1993) "Moderate Inflation", The World Bank Economic Review . (1994) "Macroeconomics", McGraw Hill.

    Dornbusch, R. (1976) "Expectations and Exchange Rate Dynamics", Journal of Political Economy. (1992) "Lessons from Experiences with High Inflation", The World Bank

    Economic Review.

    Feldstein M. and Poterba F. (1984) "Unemployment Insurance and Reservation Wages", Journal of Public Economics.

    Fischer, S. (1977) "Long-term Contracts, Rational Expectations, and the Optimal money supply rule", in Lucas and Sargent (1981). Reprinted from Journal of Political Economy 85(1). (1986) "Indexing, Inflation and Economic Policy ", Cambridge, Massachusets

    the MIT Press.

    Fisher, I. (1911) "The Purchasing Power of Money", New York, Macmillan.

  • 82

    Fleming, M. (1962) "Domestic Financial Policies Under Fixed and Under Floating Exchange Rates", IMF Staff Papers.

    Frenkel, J. A. - Dornbusch R. (1979) "International Economic Policy", Baltimore, Johns Hopkins University Press.

    Frenkel, J. A. - Johnson, H. G. (eds). (1976) "The Monetary Approach to the Balance of Payments", Allen&Unwin, London and Toronto.

    Frenkel. J. A. (1977) "A Monetary Approach to the Exchange Rate: Doctrinal Aspects and Empirical Evidence" Herin. J. - Lindbeck, A. - Myhrman, J. (eds.) "Flexible Exchange Rates and Stabilization Policy", Boulder, CO: Westview Press.

    Friedman, M. - Roosa, R. (1967) "The Balance of Payments: Free versus Fixed Exchange Rates", Wachington, D. C.: American Enterprise Institute.

    Friedman, M. (1948) "A Monetary and Fiscal Framework for Economic Stability", American Economic Review. (1949) "The Marshallian Demand Curve", Journal of Political Economy 37(6). (1951) "Commodity-reserve Currency", Journal of Political Economy 59(3). (1953) "The Methodology of Positive Economics", Essays in Positive

    Economics. Chicago: University of Chicago Press. (1955) "Leon Walras and his Economic System: a Review Article". American

    Economic Review 45(5). (ed.) (1956a) "Studies in the Quantity Theory of Money", Chicago: University of

    Chicago Press. (1956b) "The Quantity Theory of Money: a Restatement", in Friedman M.

    Chicago: University of Chicago Press (1956a). (1957) "A Theory of the Consumption Function", Princeton, NJ: Princeton

    University Press. (1958) "The Supply of Money and Changes in Prices and Output", u The

    Relationship of Prices to Economic Stability and Growth, U. S. Congress, Joint Economic Comittee, Compendium.

    (1959a) "A Program for Monetary Stability", New York: Fordham University Press.

    (1959b) "The Demand for Money: Some Theoretical and Empirical Results", Journal of Political Economy