1

Morfologija

Morfologija ili oblikoslovlje

Nauk koji se bavi oblicima riječi

Nauk koji proučava kako se morfemi slaţu u ovjerene oblike riječi

Proučava morfološku strukturu riječi

Proučavanje oblika koji se pojavljuju u indoeuropskim jezicima(?)

Tumačenje različitih načina tvorbe različitih oblika jedne te iste riječi

Inkorporativna morfologija- rečenica se formira kao sloţena riječ

Aglutinativna morfologija- gramatičke se kategorije izriču aglutinacijom tj. lijepljenjem prefiksalni ili sufiksalnih morfema

Flektivna morfologija –

1. Analitička- gramatički odnosi izraţavaju se posebnim česticama (

članovima,prijedlozima,veznicima,pomoćnim glagolima i dr.) 2. Sintetička- morfemi leksičkog značenja veţu s morfemima

gramatičkog značenja pri čemu se mogu pojaviti glasnovne i naglasne promjene

Oblici riječi

Morfemika- nauka o morfemima

Morfem- najmanji odsječak riječi kojemu je pridruţen kakav sadrţaj

Izraz morfema zove se MORF,zbog glasovnih promjena na granici morfema,ista morfemska jedinica moţe poprimiti više inačica koje

nazivamo ALOMORF(različiti ostvaraji morfema). Alomorfizam se pojavljuje zbog glasovnoh promjena koje su

fonotaktički zakoni (zvučnost,mjesto tvorbe,ispadanje) i zbog

povijesnih promjena Glasovne promjene povijesnog podrijetla pomaţu pri razlikovanju

padeţa Navezak se vodi kao alomorfizam

-razlikuju se rječotvorni(leksički) i oblikotvorni(gramatički) morfemi

Oblikotvorni morfemi: 1. Korijenski (sastoji se od samog korijena riječi) i

2. Afiksalni (oni se predmeću domeću ili umeću korijenskome morfemu)

Gramatički morfemi još se zovu i nastavačni a razlikuju se što u imenica

dolaze PADEŢNI morfemi, a u glagoli OSOBNI morfemi.

-značenje pridruţeno nastavačnom morfu zove se GRAMATEM – daje obavijest o rodu,broju,padeţu,osobi,vremenu,načinu, a LEKSEM utječe na značenje prefiksima i sufiksima.

- gramatem zavisi od leksema

2

Morfologija između fonologije,sintakse i leksikologije

nauk koji se bavi oblicima riječi isprepleće se i si višim i niţim jezičnim razinama

dio jezika kojemu su predmetom veze fonologije i morfologije naziva se FONOMORFOLOGIJA,ako je usredotočena na uporabne osobitosti fonoloških

opreka radi izraţavanja morfoloških razlika ili MORFOFONOLOGIJA, ako eje isredotočena na proučavanje fonološke strukture morfema.

u nauk o oblicima riječi ne uvrštavamo RJEĈOTVORBU premda se nove riječi tvore različitim morfemima pa postoji i MORFOLOGIJA TVORBE RIJEĈI. Razmatrajući rječotvorne ili leksičke ili oblikotvorne ili gramatičke

oblike, već u samim nazivima zapaţamo bitnu razliku: rječotvornima oblikujemo novu riječ ili joj mjenjamo značenje, gramatičkima pak

pridruţujemo samo gramatičkoj obavijest odabranoj riječi.

Značenje i sastav riječi

riječ se sa stajališta opće lingvistike teško moţe definirati

Moguće definicije:

riječ je skup glasova koji je povezan jedinstvenim akcentom, a moţe

dolaziti samostalno između dviju pauza (ili praznina) i obično kao cjelina ima neku funkciju te izraţava (jednostavno ili sloţeno )

značenje. Riječ je najmanja govorna jedinica koja moţe stajati kao kompletan

izričaj

po fonemskom sastavu riječi se mogu sastojati od dviju,triju,četiriju,pet ili više glasova.

po morfemskom sastavu riječi se mogu sastojati od jednog,dvaju triju ili

više morfema.

pojam riječ nije istovjetan pojmu jezičnog znaka,jer jezični znak moţe biti

sastavljen i od više riječi da bi imenovao označeno

Npr. Stambena zgrada (dvije riječi-jedan jezični znak)

riječ nije istovjetna s leksemom,koji se u leksikologiji definira kao

ukupnost svih oblika punoznačnih riječi

3

Vrste riječi

1. IMENICE su riječi kojima se imenuju bića,stvari i prirodne pojave te

imaju stalan rod,a u rečenici se mjenjaju po padeţima i mogu biti subjekt,imenski dio predikata,apozicija ili jezgra priloţnih oznaka i

atributnih skupova 2. PRIDJEVI su riječi koje pobliţe označuju imenice izričući različita

obiljeţja stvari,bića i prirodnih pojava,odgovarajući na pitanje koji?

Ĉiji? Kakav? Te imaju posebnu sklonidbu u tri roda,slaţu se s imenicom u rodu,broju i padeţu,dio njih moţe se stupnjevati,a u

rečenici sluţe koa atribut ili dio imenskog predikata. 3. ZAMJENICE su riječi koje zamjenjuju druge riječi,najčešće imenice i

pridjeve,pa su i po sklonidbi i po sluţbi dvovrsne: imeničke i pridjevne

a po značenju se osobne,posvojne,povratne,povratno-posvojne,upitno-odnosne i neodređene.

4. BROJEVI su riječi, dijelom sklonjive, dijelom nesklonjive,koje izriču

točno koliko je čega ili koje je što po redu te najčešće pobliţe označuju imenice.

5. GAGOLI su riječi koje izriču radnju,stanje i zbivanje te se spreţu izričući osobu i vrijeme ili način radnje stanja i zbivanja,a u rečenici im je temeljna sluţba izricanje predikata.

6. PRILOZI su su nepromjenljive riječi koje se najčešće dodaju glagolim za oznaku mjesta,vremena,načina,uzroka,količine,poredbei drugih okolnosti, a katkad se prilaţu i drugim riječima. Načinski prilozi

nastali preobrazbom pridjeva pojavljuju se u komparativu i superlativu, ali ih ne svrstavamo u promjenjive riječi jer su nastali

preobrazbom komparativa i superlativa već postojećih pridjeva. 7. PRIJEDLOZI su nepromjenjive pomoćne riječi koje izriču međusobne

odnose riječi u rečenici.

8. VEZNICI su nepromjenjive pomoćne riječi koje povezuju riječi u rečenice ili surečenice u rečenici.

9. ĈESTICE su riječce,također nepromjenjive, koej sluţe za preoblikovanje rečeničnog ustrojstva i za mjenjanje značenja riječi uz koju stoje. Po svom postanku čestice mogu biti

prilozi,veznici,zamjenice pa i druge riječi. 10. USKLICI su nepromjenjive riječi koje sluţe za izricanje

osjećaja,duševnih raspoloţenja,poticaja,doziva i za oponašanje

prirodnih zvukova.

Slavko Pavešić u prvom izdanju ove gramatike Glasovi i oblici pravi istu raščlambu sa jednom promjenom: 1.riječi za pojave našega vanjskog i unutarnjeg svijeta- imenice 2. Nazivi zamišljeni kao osobine

ili obiljeţja samostalnih pojava- glagoli,pridjevi,prilozi,brojevi,zamjenice i 3. Riječi koje se odnose na sadrţaj riječi s kojima su povezane –

prijedlozi,veznici, čestice,usklici; jedina mu je kritika što je zanemario gramatičke osobine

4

11. MODALNE RIJEĈI su riječi kojima se izriče misaoni ili osjećajni

odnos prema cijeloj rečenici,stav govornika. Prepoznatljva u rečenici jer je odvojena zarezom.

Imenice

Imenice kojima imenujemo pojave vanjskog i unutarnjeg svijeta imaju

svoja leksička,morfološka i sintaktićka značenja

Prema PREDMETU imenujemo dvije vrste imenica:

1. OPĆE IMENICE koje se odnose na svako biće,svaki predmet ili svaku

pojavu iste vrste.

2. VLASTITE IMENICE odnose se na samo jedno biće,stvar ili pojavu.

Preobrazbom opće imenice mogu postati i vlastite i obrnuto.

Prema SADRŢAJU imenice se dijele na:

1. STVARNE (KONKRETNE) imenice koje imenuju bića,predmete i pojave

u čiju se stvarnost moţemo uvjeriti pomoću svojih osjetila. Trovrsne

su.

2. POJEDINAĈNE imenice imenuju svakog ili bilo kojega pripadnika ove

vrste: čovjek,prijatelj,ovca, ptica...

3. ZBIRNE imenice imenuju skup istovrsnih bića ili predmeta zamišljenih

kao jedna cjeli uz neke zbirne imenice na –ad koje označuju

mladunčad,supostoji i mnoţina npr. Guščad-guščići janjad-janjići

telad-telići jarad-jarići; uz zbirne imenice rabi se i obična mnoţina npr.

Brod-brodovi-brodovlje

4. ZAJEDNIĈNE imenice po svojim obiljeţjima mogu biti podvrste i

zbirnih i pojedinačnih imenica,jer označuju skup bića ili predmeta što

čine cjelinu prema nekoj srodnosti,ali se u tom skupu ne pomišlja na

njezine članove kao uzbirnim imenicama niti se razabire od kojih se

pojedinaca ili primjeraka sastoji npr. Rod rodbina narod porodica

obitelj puk publika rulja jato roj gaj šuma šikara. Za izdvajanje iz

zbirnih imenica dva su razloga: ne tvore se sufiksima tipičnim za

zbirne imenice i većina tih imenica ima normalnu mnoţinu.

5. GRADIVNE (MATERIJALNE) imenice imenuju građu ili materijal, to

jest tvari krute,zgusnute,sipke,rasute,tekuće,plinovite i druge. Npr.

Bakar čokolada kruh led lim maslac repa sir slanina zlato ţeljezo

brašno tuča zob. Mnoţina gradivnih imenica ne znači više istovrsnih

predmeta ni veću količinu, nego više vrsta iste tvari ili više tvari na

različitim mjestima.

6. MISLENE (APSTRAKTNE) imenice izraţavaju pojmove,označuju radnju

ili oznake, apstrahirano od vršitelja radnje ili nositelja oznake te se

5

stavljaju nasuprot stvarnim imenicama. Npr. Bijeg borba brzina jad

ljubav mrţnja radost riječ savršenstvo

Za gramatične potrebe korisna je podjela imenica po tome znače li što ţivo

ili neţivo :

1. Imenice za ŢIVO obuhvaćaju imena koja znače što ţivo, bilo stvarno

bilo izmišljeno: čovjek djevojka patuljak itd. Ovamo idu imenice mrtvac

i pokojnik iako znače neţiva čovjeka

2. Imenice za NEŢIVO obuhvaćaju imena koja znače što neţivo i

nestvarno (apstraktno): bijes bol cesta dan... Među imenice za neţivo

ubrajaju se i dijelovi ljudskoga,ţivotinjskog ili biljnog tijela

(zatiljak,nos...) Iako znače ţivo ovamo se uvrštavaju imen akoja znače

biljke i skup drveća: bob,bor,borik,grab...;a tako i imenice koje znače

skup ţivih bića (narod,puk,čopor...)

Ta je podjela vaţna u sklonidbi imenica muškoga roda,i to samo za

AKUZATIVE JEDNINE, jer je akuzativ imenica za ţivo A=G;a akuzativ

imenica za neţivo A=N (sinkretizam nastavaka)

Neke imenice mogu značiti ţivo i neţivo pa se to odraţava i na akuzativ

jednine: npr. Traţim nosača za prtljagu. Kupujem nosač zvuka.

Imenice koje znače ţivo biće ako označuju kakvu udrugu mogu imati u

akuzativu bilo nominativni bilo genitivni nastavak. Npr. Varteks je

pobijedio Hajduk/a.

Iako znači knjigu ili film, neţivo, imenica za ţivo ponaša se prema

osnovnom pravilu A=G npr. Ĉitao sam i gledao Mora.

6

Gramatička obiljeţja imenica

za utvrđivanje morfološkoga sustava imenica vaţna su i njihova

obiljeţja:ROD BROJ PADEŢ

ROD

Imenice se razvrstavaju u tri skupine po tome znače li muško,ţensko

ili pak neutralno,što nema spola ili što mlado gdje spol nije vaţan

Razlikuju se imenice muškog,ţenskog i srednjeg roda

O rodu imenice ovisi i oblik riječi koji ih pobliţe označuju

(pridjevi,pridjevne zamjenice,redno brojevi)

Određeni gramatički rod razlikuje se od prirodnog spola pa tako

imenice mogu biti bilokojega roda

Nerazlikovanje spola gramatičkim rodom osobito je često u nazivima

ţivotinja

Imenicom muškog roda često se imenuju ţivotinje obaju spolova;

npr. Bizon,crvendać,ćuk,dabar,obad,pauk

Oba spola istovrsne ţivotinje imenuju se i imenicom ţenskoga roda;

npr. Antilopa, čaplja, kuna,lasica

Kad je lako raspoznati spol ţivotinje, postoje i imenice za muţjaka i

za ţenku npr. Konj-kobila-ţdrijebe

Za mladunčad česte su imenice u muškom rodu npr.

Lavić,labudić,mišić

Muškom rodu pripadaju imenice koje znače muško biće,ali i druge

koje imaju morfološke osobine muškog roda

Imenice muškog roda u nominativu jednine mogu imati ove nastavke:

-Ø (ništični začetak)

-o

-e

-a

Imenice s nastavcima –a i –e ,premda su morfološki izjednačene s

imenicama ţenskog roda,zbog toga što imenuju pripadnike muškog

spola, ipak pripadaju imenicama muškog roda te su im pridjevne riječi

i sintagme muškog roda

Najveći dio imenica muškog roda ima nastavak –ø, što znači da

završavaju na zatvornik

Nulti nastavak u nominativu jednine imaju i neke imenice

muškoga roda sa završnim –o koje je nastalo vokalizacijom l>o

7

Nulti je nastavak i u riječima tuđeg podrijetla posuđenima u

novije vrijeme sa završnim otvornikom –i (hobi) –e (siţe) –u (gnu)

ili u manjem broju imenica na –o (bistro)

Imenice na –i i sklonidbi proširuju osnovu s –j-, a ostale tvore

padeţne nastavke a sklonidbe

Posuđenicama za završnim –io u N.jd. nastavak je –o ,te one u

svim padeţima osim u N i A jd za neţivo, i V i I jd. Za ţivo

proširuju osnovu sa –j- (radio,radija,Dario,Darija)

Ţenskom rodu pripada većina imenica koje znače ţensko biće i veoma

velik broj imenica koje ne znače ţenski spol, ali imaju morfološka

obiljeţja ţenskoga roda.

Nastavci u N.jd.

-a: unuka ujna glava kkiša oluja

-e: sele neve Jele

-ø: blagost milost ţalost

-i: kći mati

Osjećajno obojene imenice na –ica (izjelica,kukavica,propalica)

označuju i mušku i ţensku osobu

Imenice bol čar i jad pojavljuju se u moškom i ţenskom rodu; bol

prelaskom iz jednog roda u drugi jedini mjenja značenje (u muškom

rod je tjelesna bol,a u ţenskom duševna patnja)

Ţenama se gdjekad naziv zanimanja ili titule neopravdano navodi u

muškom rodu. Opravdana je imenica u muškom rodu ako su osim

ţene u skupu i muškarca. Npr. Ona je bila najbolji liječnik u toj

bolnici.

U srednje rodu imenice su koje često znače nešto mlado,malo i milo

(odmilice i umanjenice),oruđe,radnju (glagolske imenice),osobinu,skup

istovrsnih stvari(zbirne imenice),različite neutralne stvari i

pojmove,katkad i odraslu osobu obiljeţenu kakvom negativnom ili

pozitivnom osobinom.

Nastavci u N.jd.

-o: bedro rebro blago

-e: dijete dojenče unuče

Umanjenice na –če i osjećajno obojene imenice na –lo mogu oznalavati

i mušku i ţensku osobu (unuče,klepetalo)

8

BROJ

U mnoštvu istovrsnih bića,predmeta i pojava zapaţamo i jedinku iste

vrste. Stoga imenice i svojim obliom označuju broj primjeraka.

Jednim oblikom moţe se imenovati samo jedan primjerak bića,

predmeta ili pojave ili više primjeraka.

Tako imamo jedninu,dvojinu,paukal,malinu i mnoţinu.

Dvojina (dual) ili malina (paukal) oblikom se ne razlikuje od genitiva

jednine u muškom i srednjem rodu ili nominativa mnoţine u ţenskom

rodu. Od jednine i mnoţine dual se razlikuje po tom što dolazi samo uz

brojeve dva,dviju,oba,obje,tri,četiri ( ne zaboravimo da uz imenicu i

njih sklanjamo)

Neke imenice pojavljuju se samo u jednini pa ih stoga nazivamo

singularia tantum. Najčešće su to zbirne,neke apstraktne,gradivne

imenice i najčešće vlastita imena.

Neke se imenice rabe samo u mnoţini pa se nazivaju pluralia tantum

PADEŢ

Imenice ne mijenjaju oblik samo u rodu i broju nego i u padeţu,ovisno

o njezinu poloţaju i sluţbi u rečenici

Sedam je takvih gramatičkih funkcija i sintaktičkih odnosa u kojim se

riječ mijenja nastavkom,a katkad i naglaskom i glasovnom promjenom

na granici osnovnoga i padeţnog morfema.

Padeţ također još izričemo i prijedlozima te odnosnim atributima

Sinkretizirani padeţni nastavci su:

D i L jd.

N i A za neţivo

N i G za ţivo

D,L,I mn.

( sinkretizirani oblik je oblika jednak nastavkom,prijedlogom i

naglaskom)

Postoji tzv. Priloţni nominativ (Ništa kao ljeto!)

Glasovne promjene koje čine temeljne razlike među nekim padeţima

Vok,jed.mr. : ak.mn.mr momč-e : momk-e (palatalizacija)

D,L,I jd : G.mn.ţ.r majc-i : majk-i (sibilarizacija)

Gen.jd. : gen.mn.m.r lonca : lonaca ( nepostojano a)

Gen.mn.ţ.r sestara (nepostojano a)

Nominativ i vokativ nikada ne dolaze s prijedlogom,dok ostali padeţi

mogu a i ne moraju doći.

9

Obvezni atributi

Ne mogu se ispustiti iz rečenice jer rečenica postaje nevaljala

1. Kvalitativni genitiv

Ĉovjek sijede kose čovjek sa sjedom kosom

- Izriče intergralni ili sastavni dio predmeta

- Svaki se kvalitativni genitiv moţe prebaciti u instrumental,ali se ne

moţe svaki instrumental prebaciti u kvalitativni genitiv

2. Genitiv vremenski/akuzativ vremenski

Na razini sintakse priloţna oznaka vremena

Prošlog ljeta bili smo na Zrću.

Prošlo ljeto bili smo na Zrću.

Imenička vrsta- nastavak u Gen.jd. (-a, -e, -i)

Imenička promjena- nastavak u Nom.jd. (-ø, -a, -e. –o)

Imenički rod/kongruencijiski pokazatelj (m,ţ,s/m,f,n)

opisni atribut + imenica u genitivu koja se odnosi na neku drugu imenicu

10

Imenice vrste a (u genitivu jednine imaju nastavak –a)

1. Imenice muškog roda

Imenice s nastavkom –ø

Imenice s nastavkom –o

Imenice s nastavkom –e

Najviše imenica a vrste imaju u Nom.jd. nulti ili ništični nastavk –ø :

sa završnim zatvornikom ( bor,čin,čovjek )

imenice sa završnim –o koje je nastalo vokalizacijom protočnika l

(anđeo,dio,pepeo)

posuđenice sa završnim dugim –o (bistro,biro)

posuđenice sa zanaglasnom duţinom na završnim otvornicima –e –i

–u (atelje, bife, Dante, siţe)

imenice s nastavkom –o

osobna imena prezimena i odmilice s višesuglasničkim osnovnim

završetkom (debeljko,dečko,ujko,Zlatko,zloćko)

imenice tuđeg podrijetla (auto,kakao,loto,video)

nastavak –e

imaju osobna imena i prezimena na –je (Hrvoje,Maroje,Vukoje)

nominativni nastavak –i

imaju opće imenice i vlastita imena neslavenskog podrijetla

(Bambi,Gandhi,Bobi,remi,Zagi)

imenice s nastavkom –u

imenice tuđeg podrijetla (emu,iglu,intervju)

Sklonidba imenica a-vrste

jednina

Nom. orao panj Beč duh zvonar bogac mozak

Gen.

Dat.

Ak.

Vok.

Lok.

Instr.

11

Alomorfizam nastavaka

izricanje istoga padeţa dvama nastavcima

Vokativ jd. u/e (nenepčanik/nepčanik)

Nastavk –e uvjetuje alomorfizam osnova na –k –g –h –c –z pa tako u

vokativo imamo palataliziranu osnovu

Od pravila odstupamo ako je vokativna osnova zbog

palatalizacije izrazom toliko različita od nominativa da bez

napora ne moţemo dovesti svezu

Imenice na –ar označavaju vršitelja radnje,mogu imati oba

nastavka u vokativu (povijesno r nekada bilo nepčano)

Instrumental jednine gdje alomorfizam nastavaka uvjetuje PRIJEGLAS

i RAZJEDNAĈENJE

Alomorfizam osnova

iz genitiva dobivamo pravu osnovu

u Nom,jd. moguća vokalizirana osnova (l/o) i proširena osnova

(nep. A)

u kosim padeţima obezvučena osnova

u vokativu jednine palatalizirana osnova

mnoţina

Nom. konj

Gen.

Dat.

Ak.

Vok.

Lok.

Instr.

Alomorfizam nastavaka

samo u Gen.mn. –a –i –iju

( -i imaju imenice za mjerne jedinice, -iju

zub,gost,nokat,mrav,dečko,prst)

Alomorfizam osnova

u genitivu mnoţine proširena osnova

12

imenice stranog podrijetla kao keks,bend,dirigent,akt,jogurt u genitivu

mnoţin eneke imaju proširenu osnovu a neke ne

D,L i I mnoţine imaju sinkretizirane padeţne nastavke

Prisutna sibilarizacija s obzirom na završetak osnove pa imamo

sibilariziranu osnovu (ispred –i –ima)

mogu imati dugu i skraćenu mnoţinu (-ov,-ev) prijeglas uvjetuje

nastavku

duga mnoţina

skoro sve jednosloţne,dvosloţne i neke trosloţne riječi

(stol-ov-i ; panj-ev-i) dosljedno se izmjenjuju prema prijeglasu

Golub-(ov)-i alomorfizam jer ima i kratku mnoţinu

dugu mnoţinu nemaju:

1. jednosloţni nazivi pripadnika naroda (Škot,Šved,Ĉeh)

2. imena novčanih jedinica (cent,jen)

3. tuđice koje obično završavaju na –dl, -cl

(knedl,krmenadl,šnicl)

4. neke imenice koje promjenom u dugu mnoţinu mjenjaju

značenje

sati – satovi

akti - aktovi

skraćena mnoţina/produljena jednina

Đakovčani/Đakovčanin (-in gramatički morfem koji znači jedninu)

13

2. imenice srednjeg roda (a-vrsta)

od sklonidbe muškog roda s-vrste razlikuju se po tome što su mu

Nominativ,Akuzativ i Vokativ sinkretizirani

Neke imenice u mnoţini proširuju osnovu sa –n- (vrijeme) ;sa –t-

(dijete); i sa –v- (podne), sa –s- (čudo,nebo,tijelo)

Nastavci u Nom.jd. –o za nenepčanik i –e za nepčanik

Nastavak –e

Imenice kojima osnova završava na nepčanik,slivenik c,

treptajnik r te skupom št ( biće,djelce,dvorište,granje,jajašce)

Imenice koje proširuju osnovu sa –et- ; -en- ; -ev- (

dijete,janje,pile,breme)

Nastavak –a ima imenice DOBA (starije gramatike proglašavale su je

nesklonjivom

Ako osnova završava na dva suglasnika pojavljuje se neproširena

osnova (nep. a)

Imenice koje proširuju osnovu sa –et- i znače mlado najčešće nemaju

mnoţine od iste osnove ,nego ju zamjenjuju zbirnom imenicom

(djeca,drveće,guščad) ili mnoţinom tvorenom na sufiks –ić

(mačići,pilići)

Specifične mnoţine

Ĉudesa oka

Ĉudo oko oči

Ĉuda očesa

kola tijela

kolo tijelo

kolesa tjelesa

neba

nebo

nebesa

uha

uho uši

ušesa

14

Sklonidba a-vrste imenica srednjeg roda

Jednina

Mnoţina

Nom

Gen

Dat

Ak

Vok

Lok

Instr

Nom Sel-o Polj-e Tele-ø Dob-a

Gen

Dat

Ak

Vok

Lok

Instr

15

Imenice ţenskoga roda (i-vrsta)

Ovoj vrsti pripadaju imenice ţenskoga roda koje u NA.jd. imaju nulti ili

ništični nastavak –ø, a u G.jd. i svim ostalim padeţima nastavak –i

U ovu slonidbu spadaju mnoge apstrektne imenice izvedene sufiksom

-ost,zbirne imenice izvedene sufiksom –ad te imenica kći, koja

produţuje osnovu umetkom –er

Mnoţina imenica srednjeg roda oči i uši također pripada ovoj promjeni

Ovamo spadaju i imenice ţenskoga roda s nepostojanim a i završnim

samoglasnikom nastalim vokalizacijom l>o (misao,pomisao,pogibao)

Imenice sa višesuglasničkim završetkom u G.jd,osim onih na –št i –

ţd,u Nom.jd imaju nepostojano a (bojazan,misao,ravan,sablazan)

Većina padeţa ove sklonidbe sinkretizirana

U nominativu i akuzativu jednine l se zamjenjuje s o na kraju riječi

(misao-misli)

U instrumentalu jednine većina imenica moţe imati dva nastavka –i –

ju (ispred nastavka ju imenička osnova se jotira)

Zbirne imenice na –ad ne mogu imati nastavak –ju

U genitivu mnoţine sve imenice mogu imati nastavak –i, a samo neke

nastavak –iju ( kostiju,kokošiju,grudiju,prsiju,očiju,ušiju)

Uzorak sklonidbe imenica i-vrste

Nom Kost-ø Misao-ø Ravan-ø Ljubaznost-ø

Gen

Dat

Ak

Vok

Lok

Instr

Nom

Gen

Dat

Ak

Vok

Lok

Instr

16

Sklonidba imenica e-vrste

Imenice ţenskoga rod s nastavkom –a u Nom.jd; ali toj vrsti pripadaju i

imenice muškoga roda s nastavkom –a i sve ostale imenice koje imaju

u Gen.jd. nastavak –e (zeko,ujo,medo)

Ovdje pripada i imenica mati

U dativu i lokativu jednine imenica kojima osnova završava na k,g,h

ispred nastavka –i moţe provesti sibilarizaciju tako da je česta

sibilarizirana osnova (ovo se pravilo ne provodi dosljedno- u

imenicama ţenskih imena i imenica koje znače stanovnice naseljenih

mjesta;u mnogim općim imenicama:

liga,kolega,psiha,papiga,juha,baka,seka)

Vokativ jednine moţe imati različite nastavke –o –e i –a

U genitivu mnoţine samo tri imenice imaju nastavak –u

(ruka,noga,sluga),nastavak –ã mohu imati sve imenice

Imenice s oblikom genitiva sa –ã često imaju nepostojano a ako

ima osnova završava na dva suglasnika, pa tu imamo pojavu

proširene osnove

Nep. a često se ne umeće u imeničku osnovu te ako se ono ne

umetne moţemo imati nastavak –i

PREDNOST TREBA DATI OBLIKU S NEPOSTOJANIM A

Uzorak sklonidbe imenica e-vrste

Nom Ţen-a

Gen

Dat

Ak

Vok

Lok

Instr

17

PRIDJEVI

Promjenjiva vrsta trorodnih riječi sa sklonidbom i

stupnjevanjem(kvalitativni),određenim i neodređenim oblikom

Prema značenju:

Kvalitativni (opisni) kakvo je što ?

Relacijski (odnosni) kakvo je što u odnosu na koji pojam ?

(posvojni i gradivni) ;odnos prema pripadnosti,prema

vremenu,prema prostoru,prema građi

GERUND : glagolski pridjev radni,glagolski pridjev trpni,glagolski

pridjev sadašnji i glagolski pridjev prošli

Glagolski pridjev prošli i sadašnji u suvremenim se gramatikama ne

spominju kao posebna vrsta riječi. Danas se u gramatikama ta vrsta

riječi naziva popridjevljeni glagolski prilozi,a time sugerira da su

pridjevi nastali naknadno poslije priloga

Gramatička svojstva pridjeva

Osobitost je pridjeva u hrvatskom knjiţevnom jeziku da se

nastavačnim morfemom iskazuju 4 gramatička obiljeţja:

rod,broj,padeţ i određenost/neodređenost

Određenost i neodređenost moţe se izreći gramatički

kvalitativnim i gradivnim pridjevom,a posvojni pridjev uvijek

određuje predmet- pa je on već sam od sebe određen

Neodređen pridjev samo svojim leksičkim sadrţajem kvalificira

predmet ne određujući ga nego ističući samo njegovo svojstvo

Neodređeni pridjev upotrebljava se u obliku imenskog predikata i

predikatnog proširka

Neodređeni pridjev moţe se očekivati uz kvalitativni genitiv,te uz

načinske i količinske priloge

Upotreba određenog oblika moţe se očekivati uz vlastita imena,

razne biljne i ţivotinjske vrste,pridjevi na –ski –ški –čki –šnji –ji i

uz pokazne zamjenice

Pridjevi na –ov –ev –in sklanjaju se kao neodređeni

Sklonidba (ne)određenih pridjeva

1. Neodređeni pridjevi

Neodređeni se pridjevi muškog i srednjeg roda u jednini

sklanjaju prema imeničkoj sklonidbi

Padeţni su nastavci ţenskog roda i svih triju rodova u

mnoţini ne razlikuju od padeţnih nastavaka za određeni

oblik pridjeva

18

Neodređeni pridjevi muškog roda imaju u nominativu jednine

(i akuzativu) nepostojano a, i to pridjevi koji završavaju na –

ak, -an, -ar

U oblicima bez nepostojanog a moţe doći do dodira dvaju

šumnika koji su različiti po zvučnosti pa se provodi

jednačenje po zvučnosti

2. Određeni pridjevi

Sklanjaju se po sklonidbi koja se zove pridjevna sklonidba

(pridjevno-zamjenička)

Ima posebne nastavke u genitivu,dativu i lokativu jednine

muškoga i srednjega roda, a nastavci za ţenski rod i i za

mnoţinu svih triju rodova jednaki su kao u neodređenih

pridjeva

Pridjevi srednjeg roda na nenepčanik u N.jd. imaju nastavak

–o ,a na napčanik nastavak –e

Ako osnova m.r i s.r završava na nenepčanik, pridjev će u

G,D,L jd imati nastavke –oga – omu –om, a ako osnova

završava na nepčanik –ega –emu –em (prijeglas)

Stupnjevanje pridjeva

Samo se opisni pridjevi stupnjuju, a gradivni ako su u ulozi

opisnog pridjeva;ako su u prenesenom značenju

Nije apsolutna kategorija što znači da se ne mogu ni svi opisni

stupnjevati

POZITIV je temeljni oblik pridjeva

KOMPARATIV nam kazuje da određeni pojam ima osobine više

nego drugi, pa je zato uvijek upotrebljavan uz genitiv.

Za tvorbu komparativa koristimo nastavke -i –(i)ji

SUPERLATIV označuje pojam koji ima najvišu osobinu

Za tvorbu superlativa koristimo dometak naj- koji stavljamo na

komparativ

Oba stupnja tvore se sintetički tj. od nastavaka

Stupnjevanje je leksička kategorija

Postoji tzv. Analitička kompozicija koja se tvori pomoću priloga

manje-više-najviše-najmanje. Stilski je i razgovorno obiljeţena.

Uzorak sklonidbe određenog i neodređenog pridjeva (jednina)

m.r s.r ţ.r m.r s.r ţ.r

Nom Nom

Gen Gen

Dat Dat

Ak Ak

Vok Vok

19

Brojevi

Gramatički se ne mogu definirati u potpunosti

Vrsta riječi koje znače točno zbrojivu količinu ili redoslijed

Postoje glavni i redni brojevi,brojevne imenice i brojevni pridjevi

Glavni brojevi

Brojka (1,2,3,4...)

Broj (jedan, dva, tri...)

Jednostavni su brojevi oni do 20 i oni koji znače stotice, desetice

Sloţeni su oni kombinirani (1548)

Pisanje: dvadeset i jedan ili dvadeset jedan (samo u bankovnom

prometu pišemo sve zajedno)

Jedan,jedna,jedno,jedni,jedne,jedna

Sklonidba kao određeni pridjev,osim stupnjevanja

Dva,dvije,oba,obadva(tautologija),obje,obadvije

Tri

Ĉetiri

Sklonidba broja dva( po ovom uzorku i obadva,obadvije....)

Jd. m.rod s.rod ţ.rod

Nom

Gen

Dat

Ak

Vok

Lok

instr

Sklonidba broja tri ( po istom uzorku i četiri)

Jd.

Nom

Gen

Dat

Lok Lok

Instr Instr

20

Ak

Vok

Lok

Instr

Brojevi s prijdlogom se ne sklanjaju

Pet,šest... gramatički su prilozi; dolazi uvijek imenice u genitivu

mnoţine

Brojevne imenice (sluţe za brojenje OSOBA i BIĆA)

Tvorbeni dometci: -ica ; -oje ; -ero

Dvojica,trojica- osobe muškog roda

Dvoje,troje- brojanje osoba,bića ali i ţivotinja različitog spola

Petero,šestero,sedmero

Brojevni pridjevi

Uz pluralia tantum i imenice koje znače par npr. Dvoje hlače, dvoji

svatovi

Redni brojevi

Koje je što po redu u nekome nizu

Ponašaju se kao određeni pridjevi,ali nemaju stupnjevanje

21

Zamjenice

U rečenici se ponaša gramatički kao pridjev ili imenica

Semantički prazne

Imeničke ili pridjevne zamjenice temeljna je podjela

Promjenjiva vrsta riječi s padeţima,a ovisno o tome jesu li jednorodne

ili trorodne,dijele se na imeničke ili pridjevne

ZAMJENICE

IMENIČNE

OSOBNE- imenuju

govornika sugovornika i

negovornika (ja,ti,mi,vi)

POVRATNA (sebe,se)

PRIDJEVNE

OSOBNE

(on,ona,ono,oni,one,ona)

POSVOJNE-

(moj,tvoj,njegov,njezin...)

POVRATNO-POSVOJNA

(svoj)

POKAZNE-ovaj,taj,onaj

UPITNO-ODNOSNE-

(koji,čiji,kakav,kolik)

UPITNO-ODNOSNE (tko,što)

NEODREĐENE-

(ikoji,ičiji,ikakav,svekoji...)

NEODREĐENE (netko,nešto)

22

Osobne zamjenice

Označuju sudionike u komunikacijskome procesu

Budući da njima označujemo govornika (ja,mi), sugovornika (ti,vi)i

negovornika (on,ona,ono...) te zamjenice LEKSIĈKI izriču kategoriju

osobe

Neke imaju nenaglašene oblike(zanaglasnice) u GDA jd. i mn.

Naglašeni oblici upotrebljavaju se: (pozicijski određeni)

Na prvome mjestu u rečenici

Iza suprotnih i sastavnih veznika

Kada izričemo suprotnost

Iza prijedloga,zbog toga lokativ nema zanaglasnih oblika

Uz akuzativne oblike prijedloge proširujemo s –a (uza nj)

Povratna zamjenica

Označuje da su vršitelj i trpitelj ista osoba

Budući da su vršitelj i trpitelj ista osoba to se dokazuje metodom

supstitucije tako da umjesto SE postavimo riječ koja je

subjekt,odnosno vršitelj

Isti izraz ima i čestica se ali u posve drugome značenju nego li

zamjenica

Formalno (oblikom) se razlikuju jer se čestica se ne moţe zamijeniti sa

sebe

Uzorak skolonidbe osobnih i povratne zamjenice

Nom ja ti on ono ona Mi vi oni

Gen sebe,se

Dat

Ak

Vok

Lok

Instr

23

Kako se upotrebljavaju neodređene zamjenice s prijedlogom?

Sloţene su zamjenice u većini slučajeva prave sloţenice pa ih treba

pisati zajedno

Zamjenice se često zdruţuju s prefiksima i to:

S prijedlogom PO pišu se zajedno u značenju neodređenih

zamjenica (pokoji,poneki,ponešto

Ako prefiks PO čuva svoje dijelno značenje,onda se piše

rastavljeno od zamjenice

Kada se prijedlog PO zdruţi sa zamjenicom moţe tvoriti u prilog

(pošto,potom,ponešto)

S predmetcima I,NI,NE nastaju sloţene neodređene zamjenice

(itko,išta.ičiji,ikoji)

Riječce se I NI NE pišu se odvojeno u slučajevima : 1. Kad

predmetak I sluţi za pojačanje i 2. Kad kakav prijedloga razdvaja

NI od zamjenice 3. Kad čestice NI i NE stoje uz zamjenicu,ali

sluţe za nijekanje (ne tko govori,nego što govori!)

Kad sloţenica ništa ima zamjeničko značenje,ne odvaja se

Zamjenice se mogu zdruţivati sa česticom GOD i to dvojako: 1.

Kad je čestica GOD naglašena,pokazuje neograničenost jer se

odnosi na svaku osobu ili predmet iste skupine i tada se piše

odvojeno,ono čak moţe biti rastavljeno i zanaglasnicom. I 2.

Ĉestica –GOD moţe postati drugi dio sloţene zamjenice koja

pokazuje ravnodušnost prema izboru,tada –god nema svog

naglaska i piše se zajedno s prethodnom riječi,također se i u

sklonidbi dodaje osnovnom obliku zamjenice.

Zamjeničke se sintagme mogu tvoriti riječicama put,bilo ili mu

drago koje se pišu odvojeno od zamjenice (koji put,svaki put,

koji mu drago)

Odvojeno od prijedloga pišu se zamjeničke zanaglasnice

nj,me,te,se i instrumental mnom

24

Upitno-odnosne zamjenice-imenične

TKO, ŠTO

Imaju jedan oblika za rod i broj,ali poseban oblik za ţivo i neţivo

Sluţe ili kao upitne ili kao odnosne,često su veznici pa su tada

odnosne

Sklanjaju se po pridjevno-zamjeničkoj sklonidbi,imati na umu naveske

Od upitno-odnosnih zamjenica izvode se neodređene zamjenice npr.

netko,nešto,itko,išta,svatko,svašta

Posvojne zamjenice i povratno posvojna zamjenica-pridjevne

Gramatički pridjevi,trorodne i imaju broj

Sklanjaju se po pridjevno zamjeničkoj sklonidbi

Izriču pripadnost govorniku,sugovorniku odnosno negovorniku

Povratno posvojna zamjenica izriče pripadnost svim govornim

osobama,a u rečenici je to vršitelj radnje (subjekt)

Povratno posvojna zamjenica ima 4 oblika:

dulji mojega

kraći mojeg

stegnuti moga/mog

nestegnuti mojega/mojeg

upotreba povratno-posvojne zamjenice svoj

ja – moj

ti – tvoj

on – njegov Došao je naš autobus.

mi – naš

vi – vaš

oni – njihovo

svoj – Imam svoj auto/moj

Imaš svoj auto/tvoj

Ima svoj auto/njegov ? onemogućena komunikacija

svoj se ne moţe upotrijebiti u genitiv jer ima DISTRIBUCIJSKO

OGRANIĈENJE, ona u nominativu gubi svoje zamjeničko značenje

zamjenica svoj upotrebljava se u pravom pridjevnom značenju:

vlastit,rođeni;srodan,blizak,prisan;slobodan,nezavisan;naročit,original

an

značenje u pasivnim rečenicama je bitno i subjekt i objek moraju imati

leksičku povezanost,te to moramo imati na umu kada prebacujemo u

aktiv

Ovisno o navesku

Prisutnost međuglasničkog j

25

pokazne zamjenice

pokazuju udaljenost govornika od onoga o čemu se govori

ovaj neposredna udaljenost

taj dalje malo

onaj najdalje

tu se ne ubraja ovakav, takav, onakav jer su to pridjevi,a ne ni

ovako,tako,onako jer su to prilozi

DEIKSIJA je kategorija koja pokazuje udaljenost

1.stupanj – proksimal –najbliţe

2.stupanj – medijal –srednja udaljenost

3.stupanj – distal –najudaljenije

Skljanja se po pridjevno-zamjeničkoj sklonidbi

One su upućivačke riječi

Upitno-odnosne-pridjevne

znače neodređenost ili su rečenični veznici

koji,čiji,kakav,kolik

sve odnosne zamjenice zamjenjive su nekom imenicom

od njih dakako tvorimo neodređene pridjevne zamjenice u koje također

ubrajamo zamjenicu sav

26

Glagoli

promjenjiva vrsta riječi s osobnim oblicima

promjenjive riječi kojima se izriču pojmovi promatrani u procesu su

kao radnja,stanje i zbivanje (semantička def.)

za radnju je značajna svjesna i namjerna upotreba energije vršitelja

radnje

pri zbivanju se energija troši nesvjesno i nenamjerno proizvodi

nesvjesni učinak;uzročnici su prirodni zakoni

kod stanja nema vidljivog procesa ni promjene

granica među ovim kategorijama nije apsolutna

određeni morfološki oblici glagola su riječi koje oblicima izriču oprjeke

vremenu,vidu,stanju,načinu,osobi i broju

sprezivi,osobni ili finitni oblici jer imaju kategoriju osobe

bitno je napomenuti da je vid semantička kategorija jer nije vidljiva u

gramatičnom nastavku glagola kao ostale,nego je vidljiva u osnovi

sprezivi glagolski

oblici:prezent,aorist,imperfekt,perfekt,pluskvamperfekt,futur(I. i II.),

imperativ,kondicional(I, i II.)

nesprezivi oblici:infinitiv,glagolski prilog sadašnji i prošli, glagolski

pridjev radni i trpni

infinitiv

označuje radnju bez oznake gramatičke osobe,vremena i načina i po

tome se pribliţava imenicama,ali glagolske kategorije vida i stanja

sadrţane su i u infinitivu i po tome infinitiv pripada sustavu glagolskih

oblika

infinitiv je neodređeni glagolski oblik

uglavnom završavaju na –ti i na –ći

svaki glagolski oblik hrvatskog knjiţevnog jezika određen je dvjema

kategorijama: vidom i stanjem jer svaki pripada jednom

vidusvršenom ili nesvršenom i stanjuaktivu ili pasivu. Te glagolske

kategorije obuhvaćaju sve glagolske oblike i tako ih objedinjuju u

jedan glagolski sustav. Ostale su kategorije svojstvene samo nekim

glagolskim oblicima.

27

GLAGOLSKI VID

leksička kategorija kojom se izriče traje li glagolska radnja u

prošlosti,sadašnjosti ili budućnosti

svi glagoli imaju svršeni i nesvršeni vid,samo neki imaju drugačije

oblike za oba vida,a o vidu nekih glagola zaključujemo iz konteksta

vid je dvojčan(binaran):

svršeni vid izraţava radnju kao cjelinu,obuhvaćenu jednim

pogledom

nesvršeni vid ostavlja to obiljeţje neizraţeno,tj. radnja se obavlja

u procesu bez obzira na početak i kraj (moguće prepoznati u

sintagmama još uvijek+glagol,stalno+glagol)

glagoli jednog vida imaju obično parnjake drugoga vida vidski

parnjaci

glagoli svršenog i nesvršenog vida ne podudaraju se potpuno u svim

oblicima

većina se glagolskih oblika tvori od jednog ili drugog vida

(aorist,imperfekt)

prezent svršenih glagola ne upotrebljava se za izricanje prave

sadašnjosti; negirani imperativ ograničava se na samo nesvršene

glagole... (gradivo sintakse)

neki glagoli imaju oba vida pa se zovu dvovidni, ti glagoli nemaju

vidske parnjake

glagoli na –irati

glagoli koje znače objedovati

GLAGOLSKA OSOBA

odnos između govornika,glagolskog značenja (radnja,stanje,zbivanje) i

subjekta

trostruki obavijesno odnos

1.osoba govornik=subjekt

2.osoba sugovornik=subjekt

3.osoba negovornik=subjekt (osoba o kojoj se govori)

Mnoţina samo upućuje na više govornika,sugovornika i

negovornika

GLAGOLSKO VRIJEME

Prošlost(perfekt,aorist,imperfekt,pluskvamperfekt),sadašnjost(prezent)

i budućnost(futur I. i II.) (svevremenost)

Morfološki je određeno prošlo,sadašnje i buduće glagolsko vrijeme

izrečeno nastavcima,a semantički u kontekstu

Izriče proces

28

KATEGORIJA STANJA

Kategorija stanja izraţava usmjerenost ili neusmjerenost glagolske

radnje prema subjektu u rečenici

Aktiv i pasiv

Pasiv ili trpno glagolsko stanje izraţava usmjerenost glagolske radnje

na subjekt

Aktiv ili djelatno glagolsko stanje ne izraţava usmjerenost glagolske

radnje na subjektu pa se glagolski oblici koji ne pokazuju taj odnos

nalaze u aktivu; subjekt je vršitelj radnje

29

NEPROMJENJIVE RIJEĈI

Prilozi

Adverbi

Nepromjenjiva vrsta riječi koje označuju neko obiljeţje,određenje

pojma štp ga izriče glagol,pridjev ili koji drugi prilog

Prilozi mogu izbliţe označavati i imenice ako ona znači radnju (skitanje

noću...)

Međutim, budući da se prilozi tvore od opisnih pridjeva popriloţenjem,

ili sufiksima –o ili –e, to se moţe reći da se tvore i od komparativa i

superlativa pridjeva pa nije potrebno prilozima pripisivati ni

djelomičnu promjenjivost

Prilozi najčešće imaju okolnosno značenje, označuju različite okolnosti

vršenja glagolske radnje pa prema tome razlikujemo

mjesne,vremenske,uzročne,načinske i količinske priloge (mogu

imati i neka druga obiljeţja namjerni i isključni)

Neki prilozi kao blizu,prije,poslije imaju i vremensko i mjesno značenje

(moguće je dakle da prilozi imaju i dva značenja)

Neki pak prilozi imaju posebna značenja

(vjerojatno,jamačno,moţda,valjda,navodno) njima iskazujemo

vjerojatnost,dopuštanje,nesigurnost,opravdano

očekivanje,pretpostavke ili sumnju

Prilozi s posebnim značenjima pripisuju se česticama,a neke je priloge

teško razgraničiti od čestica iako je kriterij za razgraničavanje u načelu

jasan: prilog ima ulogu rečeničnog člana ili je odredbeni dio u okviru

kojeg rečeničnog člana, a čestice ne mogu imati tu sintaktičku ulogu

Upućivačko zamjeničko značenje imaju prilozi koji zamjenjuju druge

priloge i priloţno upotrebljene padeţne izraze pa se po tome smatraju

priloţnim zamjenicama. To su prilozi koji izriču odnos prema osobi,

pokazuju da je što u blizini pojedine osobe

Prostor Pitanje

U odnosu sa zamjenicom

ja ti on mjesto gdje ovdje tu ondje

cilj kamo ovamo tamo onamo

smjer kuda ovuda tuda Onuda

Prilozi van i vani razlikuju se time što VAN dolazi kao cilj kretanja,a

vani označuje mjesto glagolske radnje

Prilozi ovdje ondje znače mjesto radnje i nisu preporučljivi za

korištenje kada ţelimo izreći cilj kretanja

30

Prijedlozi

Prepozicije

Pomoćne gramatičke riječi koje označuju podređenost jedne

punoznačne riječi drugoj i time izriču međusobni odnos predmeta ili

radnji koje izriču punoznačne riječi ( otišao je na livadu )

S prijedlozima dolaze samo zavisni padeţi,najčešće genitiv,najrjeđe

dativ,a lokativ se upotrebljava samo s prijedlozima

Prijedlozi radi,nasuprot,unatoč,usprkos mogu iz stilskih razlog doći

poslije imenica ili zamjenica POSLIJELOZI

Prijedlozi

Netvorbene riječi (bez,do,iz,iza,pred,preko,prema,protiv....)

Sloţeni od dvaju prijedloga što je rijetko vidljivo

(ispod,iznad,nasuprot,između,nasred,spram...)

Sloţeni od prijedloga i imenice

(dovrh,nadno,namjesto,naoko,usprkos..)

Poprijedloţenjem samih imenica i priloga

(čelo,duţ,kraj,mjesto,niţe,okolo,)

Prijedlog GLEDE glagolskog je postanja

Popis prijdloga poprilično je otvoren, ali se pravim prijdlozima nazivaju

oni iz prve i druge skupine

Prijedlozi su obično prednaglasnice,nenaglašene riječi koje se

izgovaraju zajedno s naglašenom riječi iza sebe kao izgovorna cjelina,a

naglasak dobivaju samo kad silazni preskoče na njih

Prijedlozi bez,iz,k,kroz,nad,niz,nuz,od,pod,pred,s,uz dobivaju navezak

–a

Likovi s naveskom upotrebljavaju se iz glasovnih ili morfoloških

razloga,kako bi se izbjegla glasovna skupina teška ili nemoguća za

izgovoriti

Prijedlog S dobiva navezak kada riječ iza njega počinje sa s š z ţ i

ispred zamjenice mnom i sa riječima koje počinju sa ks- ps-

Prijedlog K upotrebljava se s naveskom ako riječ iza njega počinje sa k-

i g-

Neki se prijedlozi upotrebljavaju i u okrnjenom obliku, bez posljednjeg

otvornika (naspram,pram,porad,međ..)

Genitiv: od, do, iz, s(a), ispred, iza, izvan, van, unutar, iznad, ispod,

više, poviše, niţe, prije, uoči, poslije, nakon, za, tijekom, tokom, dno

(podno, nadno, odno), vrh (povrh, navrh, uvrh, zavrh), čelo, nakraj,

onkraj, krajem, potkraj, sred (nasred, posred, usred), oko, okolo, blizu,

kod, kraj, pokraj, pored, nadomak, nadohvat, i, u, mimo, duţ, uzduţ,

širom, diljem, preko, bez, osim, mjesto (umjesto, namjesto), uime,

putem, (s) pomoću, posredstvom, između, (na)spram, put, protiv,

31

nasuprot, usuprot, usprkos, unatoč, zbog, uslijed, radi (zaradi,

poradi), glede, prigodom, prilikom, povodom

Dativ: k(a), prema, naprama, nadomak, nadohvat, nasuprot, usuprot,

usprkos, unatoč, protiv

Akuzativ:kroz, niz, uz, na, o, po, u, mimo, među, nad, pod, pred, za

Lokativ:na, o, po, prema, pri

Instrumental:s(a), pred, za, nad(a), pod(a), među

Dativ teţi osamostaljenju od padeţa. Neki padeţi koji mogu doći i s

genitivom, prvenstveno se koriste s dativom (nasuprot, unatoč,

usprkos...).

Prijedlozi izriči u druga značenja:

dodavanje,dopuštanje,društvo,izlučivanje,izuzimanje,lišenost,mjera,na

čin,namjena,oznaka,

pripadanje,red,sredstvo,svrhuuzrok,zaklinjanje,zamjenu

32

Veznici

Konjukcije

Nepromjenjive pomoćne riječi koje sluţe za povezivanje riječi i

surečenica u sloţenim rečenicama i rečenica u diskursu

Prema tome veţu li nezavisne ili zavisne surečenice,razlikujemo

zavisne i nezavisne veznike.

Nezavisni veznici su: i,pa,te,ni,nit,a,ali,dok,nego,no.već,kad li.kad

ono,samo,samo što...

Nezavisnim se veznicima veţu i riječi koej u rečenici imaju istu sluţbu

tj. veţu se subjekti,objekti i priloţne oznake

Zavisni veznici izriču odnos zavisnosti između dviju surečenica,tj. oni

određuju surečenicu kao zavisnu

Zavisni veznici: da,da li, kako , e, čim, dok, pošto,nakon što, jer,

budući da

Zavisni se veznici ne upotrebljavaju u povezivanju riječi

Veznici mogu biti jednočlani i dvočlani,a vezničku ulogu mogu imati i

neki skupovi riječi pa tu govorimo i o višečlanim veznicima

Veznici se dijele:

Prave- oni koji sluţe samo za povezivanje rečenica i riječi

Nepravi- pripadaju i drugim vrstama riječi,a sluţe i za

povezivanje rečenica (neodređene zamjenice- tko što koji čiji

kakv kolik odnosne zamjenice i prilozi)

Riječ ŠTO moţe biti i pravi veznik

Veznici sstoje ispred riječi ili na početku rečenica koje povezuju

Veznici a i ni uvijek su prednaglasnice,a ostali su naglašeni

Veznici da,kad mogu biti i prednaglasnice,ali mogu biti i naglašeni kad

izanjih dolaze zanaglasnice: da je,kad je... ili se ovi veznički skupovi

mogu pridruţiti naglašenoj riječi iza sebe

Jedino je veznik li nenaglašen, i dolazi iza prve naglašene riječi ili

drugih nenaglasnica koje tada dobivaju naglasak i prestaju biti

nenaglasnice

prema značenju jedni su veznici semantički određeni jer u knjiţevnom

jeziku imaju samo jedno značenje

tako veznici a,ali izriču suprotnost; dakle zaključivanje; osim

izuzimanje; čim neposrednu prijevremenost; budući da,jer uzročnost;

iako,premda,makar dopuštanje

takvih veznika je malo,većina je veznika semantički prazna tj. oni

nemaju određeno značenje, nego samo sluţe za povezivanje, a značenje

dobivaju od rečenice koju povezuju

neki nezavisni veznici upotrebljavaju se i za isticanje tj. ne povezuju

riječi ili rečenice nego ih samo ističu,to se vidi po tome što dolaze na

početak teksta ili odlomka

33

Ĉestice

riječce,partikule ili modalne riječi

nepromjenjive riječi koje sluţa za oblikovanje ili preoblikovanje

rečeničnog ustrojstva, za isticanje ili davanje drugačijega značenja

pojedinim riječima, a sluţe i za subjektivno modalnu ocjenu rečenice

kao cjeline

za oblikovanje pitanja sluţe čestice li,zar

čestica li upotrebljava se u neutralnom pitanju,iza drugih

upitnih riječi čestica li upotrebljava se gotovo tautološki,iz

stilskih razloga,da pojača upitnost,nesigurnost

čestica li upotrebljava se iza niječnoga prezenta kada se očekuje

potvrdan odgovor

čestica zar upotrebljava se u rečenicama kada se pita sa

sumnjom,nevjericom,čuđenjem,odbijanjem,poricanjem

čestica zar zajedno s niječnicom ne na kraju rečenice upotrebljava se

kad se očekuje da će se n apitanje odgovoriti potvrdno

za nijekanje sluţi čestica ne,niječnica ili negacija

za posebno isticanje sluţe rečenice bar,baš,čak,ma,također,upravo,ta..

za ono što je blizu 1.osobi evo;2.eto;3.eno ; naravno ovo uzimamo u

obzir koliko kontekst dopušta

čestica god kao drugi,naglašeni dio općih zamjenica ističe da iskaz

vrijedi za svaku osobu predmet ili pojavu iste skupine,a uz uz

zamjeničke priloge i vremenske veznike da iskaz vrijedi za

svako,odnosno najveće ostvarnje onoga o čemu se u rečenici govori

čestica put,puta u vezi s pridjevima i rednim brojevima i pokaznima

zamjenicama pokazuju mjesto u nizu radnja događaja

riječ neka,osim što je veznik,kao čestica sluţi za iskazivanje

zapovjedi,ţelja,blagoslova,proklinjanja,dopuštanja,mirenja s čime, a

udvojena prijetnje i prijekora

čestica je i da kad nije u sluţbi veznika,nego se dodaje da označi

slobodni,neupravni govor ili nesigurnu tvrdnju

da je čestica i u priloţnim vezama i u zapovjednom prezentu

drugu skupinu čestica čine nepromjenjive riječi kojima se izriču

različita subjektivna-modalna obiljeţja i ocjene rečenica kao

cjeline,asintaktički ne pripadaju toj cjelini,nego čine cjelinu za sebe. To

su nepromjenjive riječi kao npr.

da,dabome,dakako,dašta,doista,zaista,štoviše,međutim,naprotiv

kao što proizlazi iz rečenoga,čestice kao vrsta riječi imaju u rečenicama

dvojaku ulogu: jedne sluţe za preoblikovanje rečenica ili značenja

pojednih riječi,a druge su jednakovrijednice rečenici;često ista čestica

moţe doći u objema ulogama

34

usklici

uzvici

nepromjenjive riječi koje nemaju izrazitijeg logičkoga značenja,nego

sluţe kao kompleksni izraz za izricanje osjećaja,duševnih

raspoloţenja,za dozivanje ili poticanje ili za oponašanje prirodnih

zvukova

određenija značenja imaju i usklici koji su onomatopejski izrazi za

oponašanje neartikuliranih zvukova što ih čovjek ispušta u raznim

prilikama,usklici za ţivotinjske glasove i za ostale prirodne zvukove

usklici imaju glasovni sklop kao i ostale riječi,ali često imaju i

osebujan,koji nije uobičajen i moguć u drugih

riječi(hmmm,thjaa,pssst);katkada označuje i glas koji ne postoji u

jeziku kao fonem,a često im i naglasak odudara od općih naglasnih

pravila koja vrijede za ostale riječi

usklici su otvoren skup riječi jer se mogu tvoriti novi i neprestano se

tvore,ali tvorbeno na sasvim osebujan način

tvorba usklika ima samo neka opća obiljeţja koja se ne mogu

obuhvatiti određenijim tvorbenim pravilima,pa se postanak novih

usklika i ne smatra tvorbom,nego jezičnim stvaranjem

usklici su sintaktički potpuno samostalne riječi,moţe se reći da su

zapravo nesinatktičke riječi

ulazeći u tekst i rečenice,usklici se sintaktički ne povezuju s drugim

riječima u rečenici,pa se odvajaju zarezom ili uskličnikom;jedino se ne

odjeljuju uz vokative jer su im oni po sintaktičkim obiljeţjima potpuno

srodni pa se neki spremni i vokative ubrojiti u usklike

među usklike mogle bi se ubrojiti i poštapalice,riječi doduše s

određenim značenjem,ali koje se u govoru upotrebljavaju bez toga

značenja kao znak da govornik ne zna što bi rekao,pa ubacuje da

popuni stanke

35

TVORBA GLAGOLSKIH OBLIKA

Glagolski sustav hrvatskoga knjiţevnoga jezika ima 17 kategorija

oblika

Jedan neodređeni oblik: infinitiv

Sedam vremena:

prezent,aorist,imperfekt,perfekt,pluskvamperfekt,futur I. i II.

Tri načina: imperativ,kondicional I. i II.

Dva glagolska pridjeva: radni i trpni

Dva glagolska priloga: sadašnji i prošli

Dva glagolska stanja: aktiv i pasiv

Jedni su oblici jednostavni (nesloţeno,sintetski), a drugi sloţeni (

perifrastički)

Infinitivna osnova dobiva se tako da od infinitiva glagola maknemo

infinitivni nastavak –ti

Prezentska osnova tvori se tako da glagol postavimo u 3.os mnoţine

te joj oduzmemo nastavak za dato lice

36

TVORBA JEDNOSTAVNIH GLAGOLSKIH OBLIKA

1. PREZENT

Prezentska osnova + nastavci –em –eš –e –emo –ete –u

-jem –ješ –je –jemo –jete –ju

-im –iš –i –imo –ite –e

-am –aš –a –amo –ate –aju

glagoli htjeti i moći imaju 1.os jednine nastavak –u ( mogu,hoću)

duţina prezentskih nastavaka katkada ima razlikovnu ulogu

(prezent i imperativ)

2. IMPERFEKT

tvori se od nesvršenih glagola i po tome je komplementarno prošlo

vrijeme s aoristom,koji se tvori od svršenih glagola

Prezentska osnova + nastavci –ah –aše –aše –asmo –aste –ahu

-jah –jaše –jaše –jasmo –jaste –jahu

-ijah –ijaše –ijaše –ijasmo –ijaste -ijahu

nastavke –ah –aše... dobivaju glagoli s nastavkom –ati

nastavke –jah –jaše... dobivaju glagoli s nastavcima –nuti,-jeti.ljeti,-njeti

i –iti

nastavke –ijah –ijaše.... dobivaju glagoli kojima prezentska osnova

završava na zatvornik

37

3. AORIST

tvori se od svršenih glagola i po tome je komplementarno prošlo

vrijeme s imperfektom

Infinitivna/aorisna osnova + nastavci –h –ø –ø –smo –ste –še

-oh –e –e –osmo –oste –oše

4. IMPERATIV

nema oblika za sve osobe,nego samo za one kojima se moţe

zapovijediti neposredno a to su 2.os jd. i 1. i 2.os mn.

Za 3.os upotrebljava se neka + prezent

Prezentska osnova + nastavci –ø –mo -te

-i – imo –ite

-ji -jimo –jite

-aj –ajmo –ajte

5. GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI

Infinitivna osnova + nastavci –o –la –lo –li –le –la

-a(o) –la –lo –(a)li –le –la

38

6.GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI

tvori se od prijelaznih glagola,a katkada i od neprijelaznih i povratnih

Infinitivna/prezentska osnova + nastavci –en –ena –eno

-jen –jena –jeno

-n –na –no

-t –ta –to

7.GLAGOLSKI PRILOG SADAŠNJI

tvori se od nesvršenoh glagola

3.os. prezenta + -ći

8.GLAGOLSKI PRILOG PROŠLI

Infinitivna osnova + -avši –av

-vši –v

39

TVORBA SLOŢENIH GLAGOLSKIH VREMENA

Perfekt

prošlo glagolsko vrijeme,koristi se za izricanje prošlosti

Glagolski pridjev radni + nesvršeni prezent glagola biti (sam,si,je,smo,ste,su)

Pluskvamperfekt

pretprošlo glagolsko vrijeme

Glagolski pridjev radni + perfekt/imperfekt pomoćnog glagola biti(bila

sam,bijah,bjeh)

Futur ili futur prvi

buduće glagolsko vrijeme

Infinitiv + nenaglašeni prezent pomoćnoog glagola biti

40

Futur egzaktni ili futur drugi

predbuduće vrijeme

Glagolski pridjev radni + dvovidni prezent pomoćnog glagola

biti(budem,budeš...)

Kondicional prvi ili kondicional sadašnji

pogodbeni način,izriče uvjet ostvarenja radnje

Glagolski pridjev radni + aorist pomoćnog glagola biti (bih,bi,...)

Kondicional drugi ili kondicional prošli

pogodbeni je način

Glagolski pridjev radni + kondicional prvi pomočnoga glagola biti (bila bih...)