1

2

Nedžad Maksumić Miro Barnjak

Faketa Salihbegović Avdagić Jelena Kordić Kuret Robert Pehar

Saša Handžić Uranela Agić Burina Velimir Pšeničnik Njirić

MRTVE RIBE PLIVAJU NA LEĐIMA

3

MRTVE RIBE PLIVAJU NA LEĐIMA Autor teksta: Josip MLAKIĆ Redateljica: Tanja MILETIĆ ORUČEVIĆ

Igraju: (redoslijedom pojavljivanja)

Nedžad MAKSUMIĆMiro BARNJAKRobert PEHARFaketa SALIHBEGOVIĆ AVDAGIĆJelena KORDIĆ KURETSaša HANDŽIĆUranela AGIĆ BURINAVelimir PŠENIČNIK NJIRIĆEmir SEJFIĆEmir SPAHIĆIvan SKOKOBojan BERIBAKAZlatan ŠKOLJIĆJasmin KRPONikolina MARIĆAngela BULUMMaja ZEĆO

Adaptacija teksta Dragan KOMADINA Tanja MILETIĆ ORUČEVIĆ

Scenografi i autori videa: Matko VEKIĆMirta VEKIĆ

Kostimografkinja:

Sabina TRNKA

Autor glazbe: Atila AKSOJ

Izvršna producentica: Adela LERIĆ

Inspicijentica i šaptačica: Azra MERDAN

Asistent scenografije: Davorin BRIŠEVAC

Svjetlo: Zoran ĆORLUKAUroš ŠKILJEVIĆ

Ton: Mladen ANDRIJANIĆ

Video: Mario BOŠNJAK

Garderobijerka: Majida KOVAČEVIĆ

Rekviziterka: Ljiljana BADALIĆ

Voditelj scene: Leo SMOLJAN

Scenski radnici: Branko KUZMANOVIĆZorislav GALIĆ Mario BOŠNJAK

Premijera: 30. lipnja/juna 2016. u 20 sati Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru - Mala scena

4

Književnik i autor filmskih scenarija Josip Mlakić živi u Usko-plju-Gornjem Vakufu, gdje radi kao tehnolog-projektant čeličnih konstrukcija. Gimnaziju je završio u Uskoplju, a studij na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu.

Od njegova književnoga opusa posebno se ističu sljedeći romani: „Kad magle stanu“ (2000.), „Živi i mrtvi“ (2002.), „Čuvari mostova“ (2004.), „Psi i klaunovi“ (2006.), „Ljudi koji su sadili drveće“ (2010.), „Mrtve ribe plivaju na leđima“ (2011.) i „Planet Friedman“ (2012.).

Autor je i četiri zbirke priča: „Puževa kućica“ (1997.), „Odraz u vodi“ (2002.), „Obiteljska slika“ (2002.) i „Ponoćno sivo“ (2004.), te zbirke pjesama „Oči androida“ (2004.).

Njegovo debitantsko djelo „Kad magle stanu“ dobilo je 2000. godine nagradu nakladnika Faust Vrančić (Hrvatska) za najbolji neobjav-ljeni roman. Taj je ratni roman jedan od najuspješnijih naslova toga proznog izričaja i preveden je na njemački jezik. Zanimljiva je sud-bina romana „Živi i mrtvi“. Prvo je 2002. godine dobio VBZ-ovu na-gradu za neobjavljeni roman (Hrvatska), a slijedeće godine nagrade Zrin ski i Djalski (Hrvatska). Po njemu je nastao scenarij za istoime-ni film redatelja Kristijana Milića, koji je 2007. godine na Pulskom filmskom festivalu dobio Veliku zlatnu arenu i još sedam priznanja u raznim kategorijama. „Živi i mrtvi“ prevedeni su 2008. na slovenski jezik.

Josip Mlakić dobio je  2008. godine i Nagradu Ivan Goran Kovačić (Hrvatska) za roman „Tragom zmijske košuljice“, kao i Kočićevo pero (BiH i Srbija). Nagradu za najbolji krimić objavljen u 1. kolu edicije Balkan Noir, u okviru Zagreb Book festivala dobio je 2015. godine za roman „Božji gnjev“. Iste je godine za roman „Svježe obojeno“ dobio nagradu Vladimir Nazor za književnost.

Početkom 2013. godine po romanu „Čuvari mostova“ redatelj Branko Ištvančić je na slunjskim predjelima i u okolici Siska snimio istoime-ni koprodukcijski igrani film, a po scenariju autora romana Josipa Mlakića. Isti redatelj snimio je kratki film po motivima priče „Pono-ćno sivo“ i scenariju njezina autora Mlakića.

Mlakićeve „Mrtve ribe plivaju na leđima“ također imaju zanimljivu sudbinu. Osim što je po njima nastao i scenarij po kojem je pod re-dateljskom palicom Kristijana Milića snimljen film na lokacijama u Mostaru i Hercegovini, one su doživjele i dramsku adaptaciju pa je u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, Narodnog pozorišta Mostar i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica uprizorena predstava istoga naziva u režiji Tanje Miletić Oručević.

Josip Mlakić (Bugojno, 1964.)

5

Živeći od ranog djetinjstva u Mostaru, pohađala je Gimnaziju Aleksa Šantić i Muzičku školu II. stupnja. Studirala u Sarajevu komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu i intermedijalnu režiju na Aka-demiji scenskih umjetnosti. U Krakowu je magistrirala na Odsjeku za dramsku režiju Visoke državne teatarske škole „Ludwik Solski“, a u Brnu doktorirala dramsku umjetnost – režiju na akademiji JAMU.

Bavi se kazališnom režijom u profesionalnom i akademskom kontek-stu od sredine 90-ih godina. Prve produkcije, „Sluškinje“ Jeana Geneta i „Zmijin svlak“ Slobodana Šnajdera, režirala je u nezavisnom studiju Laznia u Krakowu, kojem je bila suosnivačica. Od početka 2000-ih djeluje kao redateljica uglavnom u Bosni i Hercegovini i državama bivše Jugosla vije. Režirala je preko 30 profesionalnih i akademskih predstava: „Feral Tribune Cabaret“ u Putujućem pozorištu Hasije Borić, „Pročišćeni“ Sarah Kane i „Shopping & F***ing“ Marka Raven-hilla u produkciji MESS-a, „Do dna“ prema Maksimu Gorkom u BNP Zenica, „Noć dugih svjetala“ Da mira Šodana u MTM Mostar, „Re:Pi-nochio“ Almira Bašovića u CTC Skopje, „Bio je lijep i sunčan dan“ u SARTR-u u Sarajevu, „Nije smrt biciklo da ti ga ukradu“ Biljane Sr-bljanović u mađarskoj drami Narodnog pozorišta u Subotici... U svom redatelj skom radu posebno se zanima za suvremeni dramski tekst, često i rado režira praizvedbe domaćih tekstova, u suradnji s autorima.

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru 2014. režirala je vrlo uspješnu predstavu „Chick Lit“ po tekstu Damira Šodana, koja je sud-jelovala na Festivalu hrvatske drame Marulićevi dani u Splitu. U istom kazalištu režirala je 2016. i predstavu „Kisik“ po tekstu Ivana Viripajeva.

U Bosanskom narodnom pozorištu Zenica 2015. godine režirala je au-torski projekt „Sveto S“, koji je osvojio nagradu publike na 26. festivalu Marulićevi dani u Splitu, te nagrade za najbolju dramaturgiju, kolek-tivnu glumačku igru i nagradu publike na 15. Festivalu bosanskoher-cegovačke drame u Zenici.

Dobitnica je nagrade za najbolji radiodramski tekst na natječaju BH Radija 1 za tekst „Ćamil i ja“ te nagrada za najbolju dramatizaciju i na-jbolju predstavu za „Bio je lijep i sunčan dan“ na Festivalu bh. drame u Zenici, kao i nagrade za najbolju režiju predstave „Chick lit“ na Pozo-rišnim/kazališnim igrama u Jajcu te za istu predstavu nagradu publike za najbolju predstavu na Susretima kazališta/pozorišta u Brčkom.

Suosnivačica je Odsjeka za dramsku umjetnost – glumu na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, gdje je 8 godina predavala glumu.

Živi u Mostaru. Trenutno radi kao direktorica J. U. Mostarski teatar mladih.

Tanja Miletić Oručević (Sarajevo, 1970.)

6

Nalazimo se pred još jednom premijerom na Maloj sceni Hrvat skog narodnog kazališta u Mostaru. Sretni i ponosni, jer je pred nama nova praizvedba domaćeg dramskog teksta i to u trojnoj produk-ciji. Udruženim snagama skupa s Narodnim pozorištem Mostar i Bosanskim narodnim pozorištem Zenica.

Kako je ova proza Josipa Mlakića „zaplivala“ kazališnim vodama?

Riječ je o dramskom prvijencu proslavljenog i nagrađivanog književ-nika iz Uskoplja/Gornjeg Vakufa Josipa Mlakića i njegove zbirke krat-kih priča „Mrtve ribe plivaju na leđima“. Pod istim naslovom rodio se i dramski tekst, koji unatoč dodatnoj dramaturško-redateljskoj adapta-ciji ostao blizak autorovoj karakterističnoj filmskoj vizuri. Mlakić na najbolji mogući način potvrđuje da su film i roman dvije metonimij-ske umjetnosti, stilska figura koja u doslovnom prijevodu označava promjenu imena, gdje se značenje prenosi prema određenim stvarnim odnosima, dodirivanju ili povezanosti u prostoru ili vremenu.

Ključ Mlakićeve kazališne destilacije jest u svojevrsnom teatarskom švenku, koji odlično funkcionira i na tematskoj horizontalnoj, odno-sno idejnoj vertikalnoj osi.

Dok jato ždralova prelijeće jedan gradić u BiH, u kojemu su ratne rane hrvatsko-bošnjačkog sukoba još svježe, pratimo sudbine galerije liko-va u razmaku od tri dana. Posrnuli u svojim karijerama i ambicijama, ranjeni iznutra i izvana, zastali u blatu neraščišćenih obiteljskih i rod-binskih veza, zapeli u vremenu i prostoru, likovi su to koji u široko postavljenom generacijskom okviru zapravo predstavljaju „emociona-lni popis“ stanovništva, čije „rezultate“ teatar mora i može pravodo-

Čekajući krik

7

bno „objavljivati“: neostvareni i lažni pjesnici, svećenici čiji su najbolji prijatelji uvjereni ateisti, bivši ptsp-om načeti ratnici s kojima njihove žene moraju rukovati kao s tempiranom bombom, bivše računovođe koje je tranzicija i rat promovirala u uspješne mesare, starice izludjele od bola za poginulim sinovima, klinci čiji su jedini zajednički dijelovi nastavnog plana i programa marihuana, alkohol i agregat s kojim love ribe...

Sva disfunkcionalnost mikro odnosa zorno se prenosi na makro raz-inu, prerastajući u portret jedne zemlje i jednog vremena, koja se ne može pokrenuti niti napraviti istinski iskorak. Iz naglašene žablje per-spektive ždralovi koji odlaze na jug postaju snažan kontrapunkt općoj letargičnoj atmosferi.

Protagonisti ove predstave su poput Bergmanovog viteza iz „Sedmog pečata“. No, oni za razliku od junaka iz švedskog filma više ne pre-ispituju vlastitu vjeru i smisao postojanja. Oni su se pomirili s apa-tijom. Njima je sve ravno. A ta ih ravnina nužno dovodi do ruba, do ambisa. Oni već dugo ne persiraju Smrt. S njom su na „ti“.

Ipak, unatoč sveprisutnom ozračju smrti i autodestrukcije, te in-diskretnoj dijagnozi temeljenu na popriličnom broju simptoma, pred-stava u svojoj izvedbenoj raznovrsnosti obećava zanimljivo kazališno iskustvo. „Mrtve ribe plivaju na leđima“ nisu posveta očaja niti in-scenirana prozna deskripcija naše svakodnevice, nego kondenzirana teatarska apologija, koja nas poziva da otvorimo usta kako bi grč koji nosimo pretvorili u krik. U krik za promjenom!

Dragan KOMADINA

Saša Handžić i Nikolina Marić

8

9

10

Nastaviti saradnju sa Hrvatskim narodnim kazalištem Mostar započetu još prije više od dvije godine, u koju priču je vrlo uspješno uključeno i Bosansko narodno pozorište Zenica, predstavlja značajan izazov i zadovoljstvo nama iz Narodnog pozorišta Mostar, tim prije što se sadržajno ova predstava u značajnoj mjeri uklapa i nadovezuje na raniju koprodukciju.

Sama priča smještena u neimenovanu, ali nama poznatu i vrlo blisku bosanskohercegovačku sredinu, prirodno povezuje ne samo ova tri ansambla već nadamo se i građane Bosne i Hercegovine, otvarajući put u iznalaženje onih poveznica koje nas spajaju i koje su nam svima bliske, ma koliko da su fabulom teške i traumatične.

Repertoarska i produkcijska politika Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru u značajnoj se mjeri referira na društveni i politički kon-tekst Mostara i Bosne i Hercegovine. Vidljivo je to kako u odabiru određenih tema i autora, tako i suradnika i koproducenata nekih naših kazališnih projekata. Time želimo aktivno i odgovorno komunicirati s vlastitim društvenim okruženjem i specifičnostima koje ima, budno pazeći, pri tom, da svijest o društvenoj odgovornosti i angažiranosti ne postane sama sebi svrhom i pretvori kazalište u produženu ruku bilo koje teorije, ideologije, ili politike u njenom dnevnopolitičkom značenju. Jer, ovdje se, u prvom redu, radi o kazalištu, o teatarskim vrijednostima, normama i kriterijima.

Po mnogim kriterijima uspješan primjer spomenutog društvenog referiranja i koprodukcijske suradnje (bila) je predstava „Ajmo na fuka“ koja mostarske ratne i poslijeratne traume tematizira na način da postaju vidljive, ali ne i uvredljive, da nas bole, ali ne oštećuju, nego osvješćuju. Na tragu takve angažiranosti i teatarske estetike nalazi se i predstava „Mrtve ribe plivaju na leđima“. Domaći autor, praizvedba komada, traumatična bosanskohercegovačka tematika ispričana suvremenim kazališnim jezikom i ponovno koprodukcija. Pored Narodnog pozorišta Mostar, s kojim nastavljamo prije neko-liko sezona započetu suradnju, tu je i Bosansko narodno pozorište Zenica, s kojim započinjemo kooprodukcijsku suradnju. Nadamo se i vjerujemo kako ćemo ovom suradnjom svi biti na dobitku, te kako će ona biti uspješno nastavljana, na zadovoljstvo i naših teatarskih kuća i naše publike. A time, i društvo u cjelini, može biti samo na dobitku.

Ivan VUKOJARavnatelj HNK Mostar

Projekt koji povezuje

Predstava koja osvješćuje

11

Bosansko narodno pozorište Zenica tokom nekoliko proteklih umjet-ničkih sezona, pokazalo se sa razlogom, akcent u svojim programskim ciljevima i repertoarnim težnjama stavlja upravo na teatarske projekte koje zajednički realizira sa partnerima, umjetnicima i kazalištima iz Bosne i Hercegovine i inozemstva. I baš su takvi umjetnički projek-ti ono u čemu mi u BNP Zenica prepoznajemo mnogo više od pu-kog koprodukcijskog poslovnog partnerstva u kojem tek dijelimo dio troškova nastanka jedne predstave. Takve suradnje ipak znače mnogo više, i nekada baš u njima vidimo suštinu naše misije i jedan od te-meljnih razloga zašto se bavimo tako lijepim, ali i trnovitim rabotama u ovako ružnim i neizvjesnim vremenima. Čvrsto vjerujemo kako su upravo dijalog, suradnja, razgovor i razmjena zapravo u samoj srži umjetničkog čina, kazališta možda i ponajviše. Zahvalni smo stoga našim mostarskim partnerima i prijateljima što su nas se sjetili i upu-tili nam poziv za učešće u ovom teatarskom događanju. Sretni smo i ovoga puta jer su naši umjetnici dobili još jednu priliku da se upoz-naju, rade i istražuju sa svojim kolegama, prezadovoljni što ćemo dio naših kreativnih snaga i umjetničkih energija predstaviti mostarskoj publici, a uzbuđeni jer ćemo ovu hercegovačko-bosansku pozorišnu energiju pokloniti našoj publici u novoj umjetničkoj sezoni nestrpljivo očekujući da sa njima podijelimo uzbuđenje koje mi imamo radeći na ovoj predstavi.

Iako, na prvi pogled, priča o „Mrtvim ribama“ i onima oko njih mož-da tek malo više oslikava mostarsku svakodnevicu danas, ipak je to naša, bosanskohercegovačka priča i predstava. Priča o ljudima i gra-du, današnjem i ovdašnjem, i stoga zasigurno nije slučajno što je ona nastala na ovaj način, suradnjom, druženjem i istinskom željom za onim teatrom koji prepoznaje, propituje, ismijava, ali i želi da mijenja – nabolje. I baš zato želimo da ovu NAŠU predstavu vide mnogi. Hva-la mostarskim kolegicama i kolegama, mostarskim scenama, suncu, energiji, kafanama...

Predstavo (i svi oni koji te čine) – dobrodošli u Zenicu!

Hazim BEGAGIĆDirektor BNP Zenica

Ne sumnjajući da će ovaj projekat biti vrlo uspješan i prihvaćen od publike i pozorišne kritike, prije svega zahvaljujući nadarenosti cijelog kreativnog tima koji je vrijedno radio na predstavi, mi čvrsto vjeruje-mo da će ova koprodukcija ostaviti značajan trag na teatarskoj sceni Bosne i Hercegovine i šire, a akterima otvoriti put ka novim zajed-ničkim projektima.

Almir MUJKANOVIĆDirektor NP Mostar

Priča koja propituje

12

Jelena Kordić Kuret i Saša Handžić

Emir Sejfić, Robert Pehar, Emir Spahić i Jasmin Krpo

13 Faketa Salihbegović Avdagić

Ivan Skoko, Zlatan Školjić i Bojan Beribaka

14

Kulturu možemo definirati i kao višeslojni dijalog sa svijetom, odnos-no stvarnošću koja nas okružuje. A teatar, kao čin neposrednog „di-jaloga“ s publikom, u tom kontekstu zauzima posebno mjesto. Priča „Mrtve ribe plivaju na leđima“ koja nakon knjiškog i filmskog up-rizorenja dobiva i ono teatarsko, što je kompliment koji svaki autor može samo poželjeti, za mene predstavlja moj najvažniji tekst koji uz jednu postmodernističku ima i jaku društveno-sociološku dimenzi-ju, odnosno on je pokušaj opisivanja svijeta u kojem živimo, odnosno tranzicijskih i poratnih trauma s kojima se Bosna i Hercegovina danas nosi. Sve teže, rekao bih, i taj apsurd i beznađe na neki su način ključni dio te priče koja se događa u bosanskohercegovačkom gradu koji je rat podijelio po etničkim linijama na dva dijela, i koja kroz desetak manje ili više povezanih priča pokušava skicirati mozaičku sliku te sredine.

Prije nešto više od godinu dana, u travnju 2015., na sceni Narodnog pozorišta Mostar i mostarskog Hrvatskog narodnog kazališta izvede-na je predstava „Ajmo na fuka“ koja je po mnogo čemu prekretnica u radu ove dvije mostarske kazališne kuće, ali i šire. „Mrtve ribe plivaju na leđima“ svojevrsni su nastavak te predstave koja je izravno, hrabro i beskompromisno tematizirala rat u višenacionalnim sredinama, koji je u „Mrtvim ribama“ manje vidljiv, ali je ipak na neki način neizbjež-na pozadina svake od priča. Na taj način ovaj tekst otvara svojevrsni kulturološki i fenomenološki dijalog s predstavom „Ajmo na fuka“.

Iznimna mi je čast da je moj tekst odabran da nastavi tamo gdje je „mostarska“ predstava stala, odnosno dobacila, te da je jedna preli-jepa priča proširena i na zeničko Bosansko narodno pozorište što je za Bosnu i Hercegovinu dragocjeno houellebecqovsko „širenje podru-čja borbe“, odnosno sloboda, jer „dijalozi“ koje otvara kultura imaju dalekosežno značenje, za razliku od onih dnevno-političkih koji su počesto sami sebi svrha. Iza kulture i teatra kao njenog najposrednijeg oblika uvijek ostaje nešto za budućnost, i nadam se da moj tekst u tome neće biti iznimka.

Josip MLAKIĆ

Mrtve ribe plivaju na leđima

Nedžad Maksumić,Robert Pehar, Emir Sejfić, Emir Spahić

Uranela Agić Burina i Velimir Pšeničnik Njirić Miro Barnjak, Robert Pehar i Nedžad Maksumić

15

Emir Sejfić

Bojan Beribaka

Nikolina Marić Angela Bulum Maja Zećo

Zlatan Školjić Jasmin Krpo

Emir Spahić Ivan Skoko

16

Nakladnici Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru Narodno pozorište Mostar Bosansko narodno pozorište Zenica

Za nakladnike Ivan VUKOJA Almir MUJKANOVIĆ Hazim BEGAGIĆ

Bosna i HercegovinaFederacija Bosne i HercegovineFederalno ministarstvo kulture i sportaFederalno ministarstvo kulture i športaФедерално министарство културе и спорта

Predstava realizirana uz financijsku potporu:

Angela Bulum i Maja Zećo

Urednici programske knjižice Dragan KOMADINA Josip BLAŽEVIĆ

Dizajn plakata i programske knjižice Josip BLAŽEVIĆ

Fotografije Mate ZEMLJIĆ

Tisak FRAM-ZIRAL, Mostar

Sponzori: