nasljedje

POVIJESNE, PRIRODNE I KULTURNE ZNAMENITOSTI MOSLAVINE I ZAPADNE SLAVONIJE

NASLJEĐE

NASLJEĐEPovijesne, prirodne i kulturne znamenitosti Moslavine i zapadne Slavonije

MUZEJ MOSLAVINE KUTINA

Kutina, 2006.

CARDS 2003

Nakladnik:

Za nakladnika:

Autori tekstova:

Urednici:

Fotografije:

Lektura i korektura:

Grafičko oblikovanje:

Računalna obrada fotografija:

Priprema za tisak:

Tisak:

Naklada:

Muzej Moslavine Kutina

Slavica Moslavac

Ana Bobovec, Mladen Mitar, Slavica Moslavac

Slavica Moslavac, Andrija Rudić

Arhiva Muzeja Moslavine, Dubravko Vidiček, Slavica Moslavac, Andrija Rudić, Iva Andlar,Eduard Bogović, Matija Vizner, Vlado Horvat, Ana Dasović, Ana Bobovec

Slavica Moslavac

Željko Stublija, Dubravko Vidiček

Željko Stublija

Tiskara Gratis, Batina, Kutina

3000

Ana Bobovec, Mladen Mitar, Slavica Moslavac

CIP - Katalogizacija u publikacijiNACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICAUDK 908(497.5-3 Moslavina)

908(497.5-3 Slavonija)BOBOVEC, Ana

Nasljeđe : povijesne, prirodne ikulturne znamenitosti Moslavine i zapadneSlavonije / <autori tekstova Ana Bobovec,Mladen Mitar, Slavica Moslavac ; uredniciSlavica Moslavac, Andrija Rudić>. - Kutina: Muzej Moslavine, 2006.ISBN 953-7135-15-21. Mitar, Mladen 2. Moslavac, SlavicaI. Moslavina -- Monografija II. Slavonija -- Monografija

“Ovaj dokument napravljen je uz financijsku pomoć Europske unije. Sadržaj ovog dokumentaisključiva je odgovornost Muzeja Moslavine Kutina i ne može se ni pod kakvim okolnostima

smatrati da odražava poziciju Europske unije.”

ISBN 953-7135-15-2

Moslavina zauzima dio središnje Hrvatske na području Lonjsko-Čazmanskezavale. Okružena je rijekama: na sjeveru i sjeverozapadu Česmom, na istoku isjeveroistoku Ilovom, te na jugu Lonjom i Trebežom. U sastav Sisačko-moslavačke županije ulazi i dio zapadne Slavonije sa središtem u Lipovljanimakoji su poznati kao mjesto s najvećim brojem zastupljenih nacionalnih manjinau odnosu na broj stanovnika, njih čak trinaest na tek četiri tisuće i sto jednogstanovnika prema posljednjem popisu.

U tipično agrarnom prostoru prevladavaju ušorena sela, čije su kuće čelom, apočetkom 20. stoljeća i dužnom stranom okrenute prema ulici. Iza širokihgospodarskih dvorišta i zgrada prostiru se vrtovi, oranice i pašnjaci. Danas je ovopodručje ispresijecano putevima. Južnim rubom vodi moderna auto-cesta iželjeznička pruga. Veći, industrijski razvijeniji i proizvodno značajniji gradovi inaselja su Kutina, Garešnica, Čazma, Ivanić Grad, Novoselec i Popovača umoslavačkom kraju, a Banova Jaruga i Lipovljani na zapadno slavonskompodručju.

3

NASLJEĐENASLJEĐE

Povijesne, prirodne i kulturne znamenitosti Moslavine i zapadne Slavonije

Danas ovaj moslavačko-slavonski kraj znaju po nafti i zemnom plinu, drvnoj ikemijskoj industriji, dok je u prošlosti bio isključivo poljoprivredni, osobitopoznat vinogradarski kraj. Stanovništvo se bavilo obradom zemlje i stočarstvom,te uzgojem cikorije, šumarstvom i ribarstvom.

4


NASLJEĐENASLJEĐE

ARHEOLOŠKA SVJEDOČANSTVA POVIJESTI

Najstarija svjedočanstva o manifestacijama života na području današnjeMoslavine sežu u protopovijest. O tome svjedoče fosilni ostaci velikih sisavaca -praslonova i nosoroga nađeni u rudniku bentonitne gline u Gornjoj Jelenskoj.Njihova starost se procjenjuje na oko 18 milijuna godina.

Da se kontinuitet života u tim pradavnim razdobljima nastavio potvrđuju inaslage fosilnih ostataka puževa - paludina, stare oko 15 milijuna godina. Vrlo jepoznat nalaz fosila puža ogrca iz Novske (Viviparus Novskaensis Penecke).

Fosilni ostacipraslona,

Gornja Jelenska

Od tada pa do neolitika (kamenog doba) čovječanstvo je prošlo golemovremensko razdoblje i veliki napredak čije su najizrazitije manifestacije bile:stalna naselja, visoka razina materijalne kulture, duhovno izražavanje, a možda izajednički jezik unutar pojedinih etničkih skupina.

Iz pretpovijesnih razdoblja u kojima još ne postoji pismo postoje značajniarheološki ostaci - predmeti materijalne kulture, koji se čuvaju i prezentiraju uMuzeju Moslavine u Kutini. Najbrojniji i najatraktivniji su primjercikeramičkog posuđa iz razdoblja kasne Vučedolske kulture (3. tisućljeće pr. Kr.) saarheološkog lokaliteta Gradina Marić u Mikleuškoj, oko 20 kilometarasjeverozapadno od Kutine, na južnim obroncima Moslavačke gore.

5

NASLJEĐENASLJEĐE


Posudicavučedolskog tipa,Gradina Marić,Mikleuška

U rimsko doba područje današnje Moslavine bilo je dio provincije Panonije. Većkrajem 1. stoljeća n.e., odmah nakon pacificiranja Ilirskih (Panonskih)plemena, građene su ceste uz koje su nastali vojni logori, ruralna i urbananaselja, latifundije (poljoprivredna imanja, veleposjedi) i središnje zgrade (villaerusticae). Na potezu od Kutine do Osekova, na oko 15 kilometra pronađeno je 8mjesta sa ostacima iz rimskog razdoblja. Neka od tih mjesta danas su arheološkanalazišta s perspektivom da se pretvore u manje arheološke parkove.

Kutina, Kutinska Lipa - Još godine 1873. naš poznatipovjesničar Ivan Kukuljević Sakcinski kaže da biostatke urbanog naselja Varianis, na trasi rimske cestekoja je svoje ishodište imala u Sisciji, mogli tražiti uKutini.

Rimsko arheološko nalazište u Kutini, na lokalitetuKutinska Lipa otkriveno je još krajem 19. stoljeća.Među pronađenim arheološkim materijalom ističu seelementi arhitekture, mozaici, novci i brončani ukras

rimskih kola. U međuvremenu je čitavo područje urbanizirano. Nadzemniostaci građevina iz rimskog doba više ne postoje. Ostali su samo tragovi ispodzemlje, koje je moguće iščitati jedino arheološkim istraživanjima i na osnovu

njih barem djelomično rekonstruirati prošlost Kutineprije njenog prvog spomena u pisanim izvorima (uispravi kralja Bele IV., 10. 11. 1256.)

6


NASLJEĐENASLJEĐE

Položaj arheološkog nalazišta Kutinska Lipau zapadnom dijelu Kutine

Ukras rimskih kola

Novac s likom caraVetrania (350 g.n.e.)

U Osekovu, na lokalitetu Ciglenice, na samom rubu parka prirode Lonjskopolje, uz auto-cestu Zagreb - Lipovac nalaze se arheološki ostaci rimskogkompleksa unutar kojeg su istraženi temelji jednog objekta, koji je, sudeći premapronađenim elementima vanjske i unutrašnje arhitekture, bio bolje opremljenstambeni prostor. Imao je 11 prostorija, uključujući dva apsidalna (polukružna)prostora, trijem okrenut jugoistoku, kanalizacijski odvod, zidove ukrašeneslikanom žbukom, a podove opločene malim ukrasnim opekama. U okvirudrugog objekta pronađenog u ovom kompleksu otkriveni su i tragovi hipokausta- svojevrsnog «centralnog grijanja» toplim zrakom.

7

NASLJEĐENASLJEĐE


Ciglenice u Osekovu, zračni snimak

Kopča za odjeću omega tipa Zlatna naušnica

Po nekim starim autorima Moslavačka gora nosinaziv Mons Claudius, a podrijetlo toga naziva

veže se uz ime rimskoga cara Cludia, koji jevladao u 2. stoljeću poslije Krista, a premanarodnoj predaji prvi je zasadio vinovu lozuna njenim južnim obroncima. Kakopovijesni izvori tvrde da su vinograde naovom području sadili još Tračani, Iliri iKelti, možda su bliži drugi izvori koji kažu

da taj naziv treba vezati uz pojam «zaprtagora» (prema latinskom glagolu claudo,

claudere = zatvoriti), što je opet povezano sbogatom srednjevjekovnom poviješću ovoga kraja. U

to vrijeme gora je, kao i utvrde na njoj, doživljavana kao glavna preprekaza prodor osvajača.

I uz rimska nalazišta u Kutini i Osekovu vezane su legende o crkvama koje su usvom naletu porušili Turci, a narod je kasnije (u 18. st.) građevinski materijal satih ruševina upotrijebio za gradnju novih crkava i to tako da ga je prenosio «živimlancem» iz ruke u ruku. Tako je, kažu sagrađena crkva Sv. Ane u Osekovu i crkvakoja se nalazila na mjestu današnje crkve Majke Božje Snježne u Kutini.

8


NASLJEĐENASLJEĐE

Na području Moslavine, svoje posjede i dvorce imale su poznate srednjovjekovneplemićke obitelji, a u razdoblju neposredne turske opasnosti u 15. i 16. stoljeću,u Moslavačkoj gori je nastao i niz fortifikacijskih objekata (čiji su arheološkiostaci poznati kao gradišta), među kojima se ističu vrlo atraktivni tvrdi gradovi -burgovi.

Spomen imena Kutina u različitim oblicima (Kotena,Kotenja, Kotenna, Kothennya...) provlači se od godine1256. kroz čitav kasni srednji vijek. Osobito je navažnosti dobila u 15. i 16. stoljeću u vrijeme prodoraTuraka. Iz tog razdoblja imamo arheološke ostatke namjestima zvanim Turski Stol i Plovdin-grad, a«Aušovo» je ostalo sačuvano samo u opisu i crtežu.

Stari utvrđeni župski i plemićki grad, nastao u 12.stoljeću, stajao je na mjestu današnjeg baroknog dvorcau Popovači (danas dio bolnice). Uz grad razvilo se itrgovište Moslavina (Monoszlo), koje je bilo i crkvenosredište. Najpoznatiji vlasnici Moslavina-grada bili suČupori Moslavački, a od njih je posjede preuzelaporodica Erdödy. Godine 1545. Turci su ga osvojili irazorili, pa danas postoje tek arheološki ostaciprvobitnih objekata.

Jelen-grad (Szarwasko), sagrađen u 13. stoljeću, po svemu sudeći je bio sastavnidio srednjovjekovnog moslavačkog vlastelinstva i tijekom svojeg postojanjadijelio je njegovu sudbinu. Danas je to jedan od rijetko sačuvanih tvrdih gradova

Kutina

Moslavina-grad

Jelen-grad

9

NASLJEĐENASLJEĐE


UTVRDE I BURGOVI

u ovom dijelu Hrvatske, zahvaljujućisretnoj okolnosti da se nalazi narelativno nepristupačnom terenu, alismješten uz značajnu srednjovjekovnuprometnicu koja je povezivalaMoslavinu, Čazmu i Garić.

U blizini Jelen-grada nalazi se i Košutagrad (Košućak), sagrađen na strateškomuzvišenju, sa središnjom kulom i sustavombedema i jaraka. Od nadzemne arhitektureovoga objekta ostao je samo jedan manjifragment zida, a nedaleko njega sačuvanisu i ostaci Franjevačkog samostanaUznesenja Marijina u Podgradskom jarku.

Garić-grad se prvi puta spominje 1163. godine. Bio je središte stare Garićkežupe, koja je 1277. godine bila izdvojena iz županije Šomođ i darovana

zagrebačkom biskupu Timoteju.Nakon toga često je mijenjao vlasnike,među kojima su bili ban Petar Pakračkii Barbara Celjska, žena kraljaSigismunda Luksemburškog. Važnagodina u povijesti Garić-grada je1448. kada se tu sastaju pristalicehrvatskoga plemića Ivana Hunjadija(Sibinjanin Janka), jedne od strana uborbi za hrvatsko prijestolje.

Košuta grad

Garić-grad

10


NASLJEĐENASLJEĐE

Do godine 1544. Turci su osvojili sve najvažnije utvrde u Zapadnoj Slavoniji iMoslavini, pa je i Garić-grad bio spaljen, napušten i prepušten propadanju, a svremenom je obrastao gustom šumom. Budući da su novi doseljenici u 17.stoljeću svoja naselja sagradili nešto dalje u dolinama, materijal s napuštenihobjekata nisu koristili za gradnju svojih kuća, pa su se ruševine grada u svoj svojojimpresivnosti uspjele sačuvati do danas.

Prilikom arheoloških istraživanja na Garić-gradu je pronađenvrlo bogat i raznolik arheološki materijal, među kojim se izdvajajupećnjaci - dekorativni elementi kaljevih peći, saposve izuzetnim ukrasnim motivima u čitavomsrednjoeuropskom prostoru. Materijal sa Garić-grada čini značajan dio stalnog arheološkogpostava Muzeja Moslavine u Kutini.

Nedaleko Garić-grada nalaze se i ostacipavlinskog samostana Blažene DjeviceMarije, kojima je, kao i nizu drugih

zanimljivih mjesta u Moslavačkoj gori pristup otežan, tesu sada samo odrednice na planinarskim stazama.

11

NASLJEĐENASLJEĐE


Ostaci Pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije

Do početka 20. stoljeća na ovim prostorima očuvao se stari tradicijski načinživljenja u velikim kućnim zadrugama, sa strogom podjelom poslova na muške iženske. Obitelj je čuvala i prenosila stoljećima stečena iskustva s koljena nakoljeno. Muškarci su se bavili obradom zemlje i stočarstvom, a žene su obavljaleposlove u kući i oko nje.

O bogatoj etnografskoj, ali i arheološkoj te kulturno-povijesnoj ostavštini ovogakraja brine Muzej Moslavine Kutina koji u svojoj zbirci ima preko pet tisućaregistriranih predmeta podijeljenih u četiri zbirke i to: arheološka, etnografska,kulturno-povijesna i galerijska.

12


NASLJEĐENASLJEĐE

GRADITELJSKA BAŠTINA

Na području Moslavine, još uvijek se mogu naći značajni primjerci narodnoggraditeljstva koje se naslanja na graditeljske tradicije u Posavini s jedne strane, tebilogorsko-podravske s druge strane.

U Crkvenoj ulici u Kutini zaštićena je cjelina od pet okućnica, nanizanihpravilno uz cestu. Nan j i m a s u n atradicionalan načinizgrađene stambene(kuća na kat, trem,tri jem, čardak) igospodarske građevinekoje predstavljajujedinstven primjerpostojanja seoskecjeline u urbanomokruženju. U građi ikonstrukci j i ovihobjekata zadržane suglavne karakteristiked a n a s v e ć v r l o

razrijeđene autohtone moslavačke arhitekture. Glavni građevinski materijal bilesu planjke duge i do 16 metara, a široke i do 60 cm obrađivane tesanjem ilipiljenjem, a na uglovima su vezane švapskim, nemškim (odrezanih krajeva) ilihorvatskim, hrvatskim (napuštenim) sjekom.

«Družinska hiža» nacionalni restoran u Hotelu Kutina namjenom je potpunoprilagođena suvremenimpotrebama i načinuživota, ali je istovremenozadržala i sve elementevezane za tradicijskiizr iča j . Njen izgledzapravo j e p r e s l i kaelemenata koji su inekada, početkom 20. i u19. stoljeću i ranije bilidijelom ruralnog životnogprostora našega kraja.

13

NASLJEĐENASLJEĐE


Koncem 17. i početkom 18. stoljeća nakonporaza Turaka pod zidinama Beča, dolazi dooslobađanja Moslavine i naseljavanjapučanstva. Ponovo se grade crkve, a njihoveunutrašnjosti se pune tipičnim crkvenimi n v e n t a r o m :o l t a r i m a ,propovjedaoni-

cama, ispovjedaonicama, oltarnim slikama.Moslavinu je zapljusnuo val baroknog kiparstva smnoštvom varijanti. Najsnažniji utjecaji dolaze izaustrijskih pokrajina, ali tu su i tragovi raznihanonimnih majstora. Primjećuje se biljegsrednjoeuropskog kasnobaroknog utjecaja uprovincijalnoj varijanti, obojen pučkim tonom.Izdvajaju se osobnosti Franje Antona Strauba iJosipa Weinachta, koje predstavljaju viši umjetničkidoseg.

U drugoj polovici 18. stoljeća nastali su oltarigolemih dimenzija arhitektonskog tipa u Ludini,Kutini, Osekovu. Gradnje oltara upućuju da suprojektanti bili arhitekti koji su naglasak dalidekorativnim arhitektonskim elementima. U onovrijeme te majstore oltara nisu u današnjem smislunazivali umjetnicima, već „stolarima skulptorima“.Tako kasnobarokna umjetnost u Moslavini dajepečat onovremene srednjoeuropske umjetnosti.Mobilnost narudžbi utjecat će da mnoga djeladoputuju iz gradova čak i u najzabitija sela poputSamarice ili u provincijska mjestašca Osekovo,Ludinu ili Kutinu, što je prije svega ovisilo odprosvjećenosti naručitelja, svećenstva.

14


NASLJEĐENASLJEĐE

KASNOBAROKNI ITINERER PO MOSLAVINI

Detalj oltara crkveSv. Katarine iz Samarice

Glavni oltar crkveSv. Helene u Vrtlinskoj

Danas mnogi turisti, radoznalci i znanstvenici narelativno malom prostoru Moslavine imaju priliku zasamo jedan dan upoznati referentne vrijednostikasnobarokne umjetnosti. Uz ovakav obilazak nesmiju se zaobići i drugi sadržaji kao što su arheološkinalazi, srednjovjekovne utvrde, vinske ceste kao ibogate gastronomske ponude lokalnih specijaliteta.

Kasnobarokni itinerer započinjemo s malom crkvicom u Donjoj Gračenici kojapredstavlja usamljeni primjer sačuvane pučke graditeljske tradicije u hrastovudrvetu. Skromnih dimenzija utopljena u pitoreskni moslavački krajolik, crkvicasv. Fabijana i Sebastijana iz 1718. godine svjedoči vrijeme izvrsnog pučkogumijeća gradnje, bez i jednog željeznog dijela, sa mudrim načinom povezivanjaplanjki. Ta je crkvica doslovno u jednom dijelu preseljena na oblicama izLonjskog polja i tako spašena od poplava.

U crkvi sv. Mihaela Arkanđela u Velikoj Ludini nalazi se najmonumentalnijioltar, pravo remek djelo Franje Antona Strauba nastao 1761. godine u istovrijeme kad i kutinska propovjedaonica. Središnja slika na oltaru posvećena jesv. Mihaelu ali nju zasjenjuju u naravnoj veličini vrlo dojmljivi kipovi svetaca.Sva ta golema arhitektura oltaradoimlje se rastvoreno, lagano iprozračno. Na još neviđen načinna ovom oltaru F. A. Straub u naškasni barok uvodi vrlo plastičnooblikovan zastor. Zastor ikupolasti baldahin vjerojatno sumotivi s reminiscencijama nanajstarijeg brata Johana Baptistau Münchenu.

Donja Gračenica

Velika Ludina

15

NASLJEĐENASLJEĐE


Kloštar Ivanić

Osekovo

U ono vrijeme kada je nastao oltar zažupnu crkvu u Ludini, A.F. Straub dobioje nove narudžbe za tri oltara u župnojcrkvi Uznesenja Marijina u KloštarIvaniću. Ova barokna crkva je sagrađenaizmeđu 1757. - 1759.godine. Prije pargodina, crkva je restauracijom doživjelaobnovu te je zasjala starim sjajem. Uneposrednoj blizini nalazi se i bogatafranjevačka knjižnica sa najstarijimknjigama (inkunabulama) na ovimprostorima, a tu je i bogat pokretniinventar riznice samostana iz prošlihstoljeća.

Župa Osekovo je jedna od najstarijih i prva obnovljena 1699.godine nakonoslobođenja od Turaka. Današnja crkvasv. Ane je jednostavna jednobrodnagrađevina dvoranskog tipa, sa visokimzvonikom nad glavnim ulazom, dok jeunutrašnjost bogato ukrašena (freskos e c o ) s l i k a m a , o l t a r i m a ipropovjedaonicom. Oltar posvećen sv.An i č i n i k ompoz i c i j s k i s k l a dp r e p o z n a t l j i v e k a s n o b a r o k n eprovenijencije. Današnji oltar crkva jedobila za Josipa II.(1780. - 1790.). Oltarposjeduje bogate skulpturalne sadržajegdje je primijenjena metoda ikonografsketranspozicije biblijskog teksta. Razdobljerokokoa ovdje se približava klasicizmu,dok dekorativni štih slabi.

16


NASLJEĐENASLJEĐE

Čazma

Kutina

Najstarija i najznačajnija iz 13. stoljeća uMoslavini je crkva sv. Marije Magdalene uČazmi. Nakon nedavne obnove i skidanjažbuke sa vanjskih zidova otkriveni suznačajni stilski arhitektonski elementiromanike i gotike, kamena rozeta i prozori.Unutrašnjost nudi vrlo bogat inventar ukojem se ističu propovjedaonice i oltari.Običaj je bio u to vrijeme da zagrebačkecrkve, pa i Katedrala, poklanjajusiromašnijim crkvama svoj stari inventar(oltare).Tako je došlo do seobe oltara izZagreba u Čazmu krajem 17. i početkom18. stoljeća.

Kutinska crkva Sv. Marije Snježne po svojojvanjštini je jednostavna, dok u unutrašnjostikrije prave bisere ugodnog iznenađenja.Bogati oltari i propovjedaonica A.F.Strauba svojom izvedbom zaslužujenajistaknutije mjesto u kasnobaroknojumjetnosti na sjeverozapadu Hrvatske. Tu jei bogato štafelajno slikarstvo u formatimamedaljona. Iznad svega se ističe svojomkoncepcijom kasnobaroknog manirizmakarakterističnog trenda u slikarstvu 18.stoljeća u tehnici (fresko seco), autor koji sepotpisao kao Joseph Gorner pixit 1779.Štukature u poznatim rokoko oblicima „S“i „C“, te raskošno slikani biblijski sadržajigotovo da pokrivaju sav prostor i stvaraju

17

NASLJEĐENASLJEĐE


osjećaj straha od praznog prostora (horor vacui). Kutinski oltar zagrebačkogkipara Josipa Weinachta je jedno od najljepših baroknih ostvarenja u Moslavini,pod utjecajem iz Graza.

Ova barokna crkva je posjećena i u vrijeme značajnih koncerata ozbiljne glazbe,gdje se harmonično i vrlo akustično stapaju likovne i glazbene forme.

18


NASLJEĐENASLJEĐE

Detalji iz crkve Sv. Marije Snježne u Kutini

Park prirode Lonjsko polje jedno je od najvećih poplavnih područja u Europi ukojemu je još uvijek sačuvano bogatstvo raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta.Kada se voda iz polja u proljeće povuče, ono se pretvori u nepregledne pašnjake nakojima pasu autohtone pasmine konja hrvatskog posavca i hladnokrvnjaka.Doduše, danas nećemo vidjeti upregnuta konja, plug ili voz sijena, ali Posavci,Slavonci i Moslavci ih ipak drže iz ljubavi, a tek povremeno ih prežu u lak tovar iliza folklorne priredbe poput Voloderska jesen, Repušnički susreti ili Ljeto u

Lipovljanima.

U Voloderu se nalazi i ergelaarapskih konja, vlasnikaŽeljka Pettersa, koji u svojoja k t i v n o s t i i s k l j u č i v opromidžbenog programaorgan iz i r a i Mara tonarapskih konja posvećenDomovinskom ratu podnazivom «Ljepota prošlosti,potreba budućnosti».

19

NASLJEĐENASLJEĐE


LONJSKO POLJE

Ergela arapskih konja u Voloderu

Blago u Lonjskom polju

Uz Savu, još uvijek ima obilje hrasta lužnjaka, od kojeg su Posavci i njihovisusjedi Moslavci i Pokupci gradili kuće, staje, štagljeve, crkvice i domove. Tajizdržljivi posavski hrast, ugrađivan u brojne trijemove, čuva i danas bogatstvonarodnog graditeljstva Osekova, Donje Gračenice, Repušnice, Stare Subocke, ai kutinska Radićeva ulica, zvana Kutinsko selo, zadržala je također do današnjihdana svoj seoski izričaj.

U mnogim posavskim selimaprevladavaju tipične drvene kuće, čijastarost seže i preko 200 godina, a zbogambijentalne očuvanosti, godine1995. selo Krapje, proglašeno je«Selom graditeljske baštine».

Na krovovima starih drvenih kuća uselima uz rub Lonjskog polja nalaze sezaštitna staništa pojedinih u svijetuugroženih ptica: orla štekavca izmijara, čaplje žličarke, a u Čigoču su osobito brojne rode, kojih ima više negostanovnika, što rječito govori o skladnom odnosu čovjeka i prirode na ovimprostorima. Zbog velikog broja gnijezda, selu Čigoč 1994. g. dodijeljen je naslovprvog «Europskog sela roda».

Krapje, selograditeljske baštine

20


NASLJEĐENASLJEĐE

Osnovni materijali za izradu odjeće i ostalog ruha u Moslavini bili su lan ikonoplja, a koristila se vunena i pamučna nit. Njihov uzgoj sličan je na cijelompodručju Moslavine i sadržava elemente karakteristične za cijelo panonskopodručje Hrvatske.

21

NASLJEĐENASLJEĐE


NARODNE NOŠNJE

Na tkalačkom stanu, zvanom razboj, krosna, nared ili tara izrađivale su semnoge vrste platna, od finijih niti za svečane prilike, a od debljih lanenih nitiradna odjeća. Platno bez ukrasa zvalo se prostina, te platna s jednobojnim ilivišebojnim ukrasima. Ukrasi na tekstilu izrađivani su tehnikama naopačkistarinski prijebor (prebirano, šurcano, z novin, pisanina...) vutlak ili vutlek, uzev ili u zijev, na daščicu ili na paličke.

Ženska nošnja južnog dijela Moslavine te poilovlja svrstava se u tip tzv. posavskenošnje. Starijem tipu pripada suknja s poramenicama zvana rubača s pendelomuz koju se nosio oplećak širokih rukava i platnena pregača.Tijekom prošlogstoljeća uvriježilo se ruho sastavljeno od košulje sa širokim, bogato ukrašenimrukavima - (j)opleće, suknja - rubača, ukrašena odostraga okomitim naborima tepregača zvana zaslon, zastor. Rubače su se mogle zadizati, potpregnuti, tako dase vide ukrašeni dijelovi podsuknje - rubačke, podsukljenjke, kurte.

Horizontalnitkalački stan,tara, krosna,

nared

Djevojke su kosu uplitale utroje u jednu ili dvije pletenice, povezujući ih nakrajevima svilenim vrpcama-pantlikama. Pred udaju ili na vjenčanju djevojke suna glavu stavljale bogato iskićeno oglavlje, partu (vanjsko obilježje djevojke pred

22


NASLJEĐENASLJEĐE

udaju), dok su udate žene obvezatno mijenjale frizuru oblikujući dugu kosu upundžu - futu i na nju stavljale kapice -poculice, halbice ili marame - peče.

Žene su prema ukusu sredine i modeodređenoga razdoblja, da bi postigle osobituširinu i izgled, ispod suknje oblačile višeraznih podsuknji. Iz istog razloga nošen je iumetak - torba, kušak, šunderci, buragi, uobliku kratke, gusto nabrane suknjice koja seopasivala oko struka.

Sredinom XIX. stoljeća počela se nositi bluzauskih rukava, krojena po građanskimuzorima, zvana švabica. Ta je bluza bilaprikladnija za nošenje i obavljanjesvakodnevnih poslova. U hladnija vremenana gornji dio tijela oblače se zobuni bez

Djevojkesvečano opremljeneza blagdane

Mlada žena u poculici

Niti nošnja nije ostala imuna na "građanske" utjecaje, avrlo važnu su ulogu na njen današnji izgled odigrale iseobe naroda, koje su sa sobom donijele i razne utjecaje.

Muška se nošnja do današnjih dana uglavnom sačuvalakakva je bila potkraj XIX. stoljeća. Ta je nošnja ucijelom moslavačkom kraju jedinstvena. Izrađena je od

domaćeg platna i sastojise od hlača širokihnogavica - gaća, košuljedugačkih rukava za kojuse upotrebljava i nazivrubina, rubača, te prsluka zvanog i lajbec. Glavusu pokrivali različitim vrstama šešira, a zimišubarama od janjećeg krzna. Tradicijsku obuću(mušku i žensku), činili su platneni ovoji za noge(j)obojci na koje su se navlačili kožni (j)opanciremenaši. Drugu vrstu obuće, ali novijeg datuma,predstavljaju opanci (s)kipetnjaci, zvani još ićotoši, žuti, saraši, putranci. Cipele i čarapepočele su se nositi dvadesetih godina XX.stoljeća.

rukava te kraći i duži kaputići: (a)cabajke, rekleci, mandalinke, benke, jaklini,bunde i vunene marame.

Uz svečaniju i bogatije ukrašenu odjeću nosili su se dodatni detalji, kao različitebrokatne vrpce složene u obliku ruže ili leptira - pantleki, podkraluži, niskerazličitih perli, u crvenoj i bijeloj boji.

23

NASLJEĐENASLJEĐE


Na pučkoj priredbi Voloderska jesen prigodom izbora «Najoriginalnije snehe»,nositeljice folklornog kostima ponosno se vladaju u njima, znalački do detaljaobjašnjavaju nazive pojedinih dijelova, tehnike izrade tkanja i vezenja, značenje isimbole boja i ornamenata, posebnost oglavlja, prigode u kojima se oblače, tevrijednost ukrasa i nakita.

24


NASLJEĐENASLJEĐE

Zahvaljujući trudu Palme Klun Posavec, ravnateljice Narodnog Sveučilišta uIvanić Gradu i Lady Jadranke Beresford Peirse iz Londona i njezine zaklade TheInte rnat iona l Trus t fo rCroatian Monuments, krozprojekt «Lan i tkalačkaradionica», 1998. godineo b n o v l j e n a j e g o t o v ozaboravljena tradicija tkanja iv e z e n j a u p o s a v s k o -moslavačkom području. Osim unašem kraju, ti proizvodi se sadamogu kupiti i u londonskimekskluzivnim prodavaonicama.

Najorginalnijesnehe na“Voloderskoj jeseni”

Polje lana

U posljednje dvadeset četiri godine moslavački ali i slavonski folklor, kao i pjesmei plesovi drugih krajeva, neprekidno seprikazuju na smotrama u Kutini, Voloderskimjesenima (od 1967.), Repušničkim(od 1984.), te drugim manjim lokalnimpriredbama. Kolika je bila želja za očuvanjemtradicije, svjedoči i podatak da su već početkom20. stoljeća održavane smotre Seljačke sloge.

I Lipovljani, mjesto u kojem žive pripadnicičak trinaest nacionalnih manjina su nakonDomovinskog rata, obnovili tradicijuLipovljanskih susreta (održavali su se od1975., danas pod nazivom Ljeto uLipovljanima), kulturno-prosvjetnih,gospodarskih i sportskih priredbi. Ponovnolipovljanci u svom mjestu okupljaju folklornesastave nacionalnih manjina Hrvatske.Nositelj organizacije je KPD «Karpati».

U Kutini se osim smotri folklora za odrasle,priređuju i smotre dječjeg folklornogstvaralaštva, a u organizaciji KUD-a«Ivančice» već četvrtu godinu se organizira iFestival dječjeg folklora Hrvatske. Gradskisavez KUD-ova grada Kutine organizira iSmotru pjevačkih skupina Moslavine, na kojojsudjeluju pjevačke skupine iz Moslavine i cijeležupanije i ostalih dijelova kontinentalneHr vatske. Smotre, susreti i drugapredstavljanja materijalne i duhovne baštineimaju svrhu njegovanja tradicijske umjetnosti,nacionalne samobitnosti, bogatstva iraznolikosti pučke kulture.

susretima

25

NASLJEĐENASLJEĐE


MANIFESTACIJE NARODNOG STVARALAŠTVA

Česi u Lipovljanima

Ukrajinci u Lipovljanima

Slovaci u Lipovljanima

Hrvati u Lipovljanima

Slavonski, a osobitomos l a v a čk i k r a jobiluje običajimavezanim za gorice ikleti. Ta su mjestap r a k t i č n o isimbolično središteradnog, društvenog iobrednog života ljudio v o g a k r a j a .Društveni život ukletima značajan jedio tradicijske is u v r e m e n e« v i k e n d a š k e »kulture. Moslavci ih izražavaju tekstovima zdravica, natpisima na tradicijskomsuđu, kao i obrednim ponašanjem u različitim životnim prilikama.

Brojni Moslavciuzgajaju vino, nudega svakodnevno i up o s e b n i mprigodama. Svakiposao se moraodobro zaliti. Tako set o r a d i l o n azavršetku berbenogčina, a zadnjemt r s e k u s enazdravljalo ovimr i j eč ima: »Našedrago trsje, lepo smote pobrali, dobro si

26


NASLJEĐENASLJEĐE

NARODNI OBIČAJI

Tradicijska berba grožđa

Vincekovo

nam rodilo, da bi Bog dal k letu još i bole, ne smemo te ostaviti žednoga, nigladnoga. Zato te bumo napojili, nahranili i na kraju našom pjesmomrazveselili».

Slijedi Martinje (11. studenog), pradavni pučki običaj prevođenja mošta u mladovino. Novi razlog da se ljudi nađu i druže u kleti. Krstitelj mošta (ili biškup),tadamože zapjevati: Mošte, ja te krstim u vino u ime Bacha, oca vina, u ime Martina,njegova sina i duha od kojeg mošt kuha!

Slavi se i u društvu obilježava dan Svetog Vinka (22. siječnja). U goricama seokupe prijatelji, susjedi-mejaši, zakače na trs par dugih kobasica te ga obilnozalijevaju, prizivajući tim činom rodnost i obilje i sljedeće godine.

Suvremeni razvoj vinogradarstva i vinarstva vezan je uz rad Udruge vinogradara ivoćara «Lujo Miklaužić» koja svake godine krajem svibnja priređuje izložbu vinana kojoj se prikaže preko 200 uzoraka iz cijele Hrvatske, ali i susjedstva. Izložbaposeban naglasak daje na izvorne sorte, po čemu je posebna u hrvatskimokvirima. Održava se u Vinskom dvoru u Kutini, koji od 2002. g. sve više postajenovim simbolom vinarstva, a time i dijelom nasljeđa zajedničkog radamoslavačkih vinogradara pored stare drvene kleti i vinskog podruma u Voloderu.

Današnji život Moslavine nezamisliv je bez njenih Vinskih cesta koje su 1995.godine nastale nainicijativu Turističkez a j e d n i c e g r a d aKutine. Kroz njih sepo s ebno p romičuautohtone moslavačkesorte: škrlet, dišećaranina i moslavac.

I ugošćivanja pogačom(kruhom), sirom, soljui rakijom, u raznimprigodama (gradskim ipučkim) zadržala su sena kutinskom i širem

27

NASLJEĐENASLJEĐE


Vinski dvor u Kutini

moslavačkom i slavonskomkraju sve do današnjih dana.Gostinska pogača, pletenica- svetečna hlebovina,vijenac, priređuje se zablagdane Uskrs i Božić, aneizostavni je obredni dar«kumine košare», koja senosi novorođenčetu ubabinje.

Danas meljava, mlinova ivodenica više nema na rijeciIlovi. Na rijeci Pakri su dva.Još uvijek radi mlin u samom centru Piljenica, gdje se i dalje koristi energija vode,a ne tako davno zatvoren je «Mlin Vaclavek» koji je od 2005. pod zaštitomMinistarstva kulture i potencijalni je muzej pučkog mlinarstva.

Tradicija fašnika održana je unatoč informativnim razgovorima koje su prolaziliorganizatori u Kutinskom selu (Radićeva ulica), a u Kutini se od sredine 90-ihorganizira FUK, Fašnik u Kutini. Pokladni običaji u cijeloj Moslavini danas suse sveli na pokladni utorak sa završnicom na Pepelnicu, a obuhvaćaju nekolikoosnovnih segmenata: prerušavanje i ophodnja maskiranih skupina koje istjeruju

zlokobnu zimu zastrašujućimmaskama i bukom. Mačkaresu u prošlosti imale za ciljodbijanje zlih sila, demona iuroka, koji mogu nauditičovjeku. Uvijek je bilo važnoudovoljiti nepoznatim silama ipridobiti njihovo djelovanje ukorist čovjeka i njegova rada.Pjevali su i plesali za bolji rastusjeva. Za svoj trud i dobreželje bili su nagrađivanidarovima u hrani i novcu.

28


NASLJEĐENASLJEĐE

Fašnik u Kutini

Moslavačko-slavonska tradicijska jela

Etno-blago, uporabne predmete svakodnevnog života sakupljaju entuzijasti kojisvoje zbirke nude za gledanje putnicima namjernicima. Značajnu privatnuzbirku od dvjestotinjak etno-predmeta uspješno je sakupila, dotjerala, aznatiželjnicima i predstavlja, pučka pjesnikinja i čuvarica etno-blaga AnkicaKenfelja iz Donje Gračenice. I u samom središtu Popovače, u obnovljenommalom trijemu čuva se kulturno povijesna i etnografska ostavština slikarice ietnografkinje Zorke Sever, dok mještani sela Gornje Jelenske na Ivanje (24.lipnja) obnavljaju legendu «Natezanja brvi».

29

NASLJEĐENASLJEĐE


MUZEJ I ZBIRKE KAO ČUVARI TRADICIJE NARODNOG ŽIVOTA

Ljepotu i bogatstvo materijalne i duhovne baštine sustavno sakuplja iznatiželjnicima prezentira Muzej Moslavine Kutina. Muzej se smjestio usredištu Kutine, u bivšem ladanjskom dvorcu grofova Erdödy sagrađenomsredinom 18. stoljeća. Barokna je to pravokutna kurija, s malim trijemom iznadulaza na istočnom pročelju. Izvorni, barokni izgled zgrade izmijenjen je prilikomhistoricističke obnove 1895. godine, zabilježene na zabatu, kada je kurija dobilaizgled koji je neznatno izmijenjen do danas.

“Natezanje brvi” u Gornjoj Jelenskoj

30


NASLJEĐENASLJEĐE

O nkica Kenfelja iz Donje Gračenicesnivačica etno zbirke A

“Mali trijem” u Popovači u kojem je smještena ostavština Zorke Sever

31

NASLJEĐENASLJEĐE


Kao zavičajni muzej osnovan je 1960. godine s arhivom i povijesnom zbirkom,da bi u kasnijem periodu proširio svoju djelatnost na arheologiju i etnologiju1963., a 1972. otvara se galerijski odjel te ima ukupno 5 768 predmeta.

Muzej Moslavine Kutina

32


NASLJEĐENASLJEĐE

Kulturno-povijesna zbirka sadržava predmete i ilustrativni materijal od prvogpisanog spomena imena Kutina, zapisane u ispravi ugarsko-hrvatskog kraljaBele IV, 10. studenog 1256. godine, pod nazivom Cotynna pa sve doDomovinskog rata i današnjih dana.

Najbrojniji dokumenti vezani za prošlost Kutine, ipak su nastali tijekom 19. i20. stoljeća. Najmoćniji gospodari Kutine bili su Erdödyji i Secheni. Za vrijemenjihove vladavine, točnije 3. ožujka 1837. g. Kutina dobiva status trgovišta ipravo na godišnje sajmove.

Trgovačko obrtnički pečat iz 1844. godine

MUZEJ MOSLAVINE KUTINA

CARDS 2003

ISBN 953-7135-15-2

nasljedje

Documents