R. Stradling: Nastava europske povijesti 20.stoljeća

- Novija dostignuća u nastavi europske povijesti 20.stoljeća -

- autori školskog programa tradicionalno su neskloni uključivanju suvremene povijesti

u nastavu, zbog mogućnosti da se novi događaji interpretiraju samo privremeno, s

obzirom na nedostatak vremenskog odmaka i objektivnog promatranja

- u većini europskih obrazovnih sustava došlo je do promjene: programi su prošireni,

pa se osim političke i diplomatke povijesti uključuje i socijalna, ekonomska, kulturna,

intelektualna, a kao posljedica toga preusmjerava se i na povijest ranije zanemarivanih

grupa: žena, nacionalnih manjina, djece, obitelji, migranata

- sve je prihvaćenija činjenica da učenici trebaju usvojiti kritički stav prema

povijesnim činjenicama i svjedočanstvima; među takve stavove ubrajamo:

● shvaćanje da povjesničari i autori knjiga ili dokumentarnih emisija ne nastoje samo

izvještavati nego i interpretirati informacije

● shvaćanje da kroz taj proces autori pretvaraju činjenice u dokaze te da ih na taj način

različiti ljudi mogu koristiti u različite svrhe

● shvaćanje da se svaki povijesni događaj može promatrati s više gledišta i da je to

odraz raznovrsnosti iskustava, pretpostavki i vjerovanja

● uočavanje predrasuda i stereotipa

● učenje kako koristiti izvore, primijeniti kronologiju, uzročno-posljedične veze...

● shvaćanje da je svaki povijesni opis podložan ponovnoj procjeni pod utjecajem

novih izvora ili novih interpretacija već postojećih izvora

- jedna od promjena u pristupu povijesnim informacijama je i širenje komunikacijskih

tehnologija

prvi dio: ŠIRE I UŽE POVIJESNE TEME

- danas se u europskim kurikulumima najčešće nalaze:

Prvi svjetski rat i njegovi uzroci

Revolucija u Rusiji 1817.godine

Nova podjela Europe 1918.godine

Uspon totalitarizma: komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma

Gospodarska kriza

Slom međunarodnog mira

Drugi svjetski rat: «rat nacija»

Nova podjela Europe 1945.g

Razdoblje Hladnog rata: NATO i Varšavski pakt

Dekolonizacija

Politička i gospodarska suradnja nakon 1945.g

Europska zajednica

Glasnost i perestrojka

Raspad Sovjetskog Saveza

Pojava neovisnih demokracija Srednje i Istočne Europe

- istraživanja su pokazala da se u kurikulumima sve više pojavljuju i teme vezane

uz procese koji su se zbili u 20.stoljeću:

tehnološka i znanstvena dostignuća

društvene promjene

promjena uloge žene u društvu

pojava masovne kulture, prepoznatljivi umjetnički pokreti

industrijalizacija, urbanizacija, komunikacije, migracije

promjene položaja nacionalnih manjina

nacionalni pokreti

ljudska prava

- uže teme uglavnom se promatraju iz nacionalne, a ne europske perspektive

- s obzirom na činjenicu da mnogi učenici nakon školovanja zaboravljaju većinu

podataka, zaključci upućuju da bi učenici trebali razvijati:

● stvaranje općeg uvida u stoljeće, kronološkog i tematskog

● razumijevanje sila koje su oblikovale stoljeće: modeli koji se ponavljaju, dinamika

promjene, povezanost događaja s različitih mjesta ili vremenskih razdoblja

● razumijevanje čimbenika koji su utjecali i oblikovali njihov vlastiti identitet, dakle,

shvaćanje da povijest ne predstavljaju samo ratovi, diplomacija i ekonomija nego i

procesi koji su promijenili život običnih ljudi: znanost, tehnologija, urbanizacija,

promjena društvenog i obiteljskog života

● korisne kritičke vještine potrebne za razumijevanje raznih interpretacija

● pozitivne stavove i vrijednosti: toleranciju, poštivanje različitosti, nepristranost

Europska dimenzija u nastavi povijesti

- oni koji drže da se europski identitet može definirati kroz zajedničku povijest i

kulturnu baštinu, obično se pozivaju na grčko-rimsku tradiciju, judeo-kršćansku,

zajedničku umjetničku baštinu, pojavu nacionalnih država diljem Europe, zajednička

povijesna iskustva poput feudalizma, križarskih ratova, renesanse, industrijske

revolucije...

- takav pristup nastoji prikazati europsku povijest kao neprekinutu priču koja se razvija

od najranijih vremena do danas

- nastavni planovi i programi sastavljeni na temelju ovog pristupa ima nedostatke:

izostavljaju one dijelove Europe koji u stanovitom razdoblju svoje povijesti nisu bili

dotaknuti utjecajima koji se smatraju ključnima za europsku tradiciju, podcjenjivanje

vanjskog utjecaja (kultura, smjena rimskih brojeva arapskima, utjecaj Osmanskog

carstva, utjecaj kolonijalnog iskustva...)

- društvena i ekonomska povijest na ovaj su način zanemarene, vjerojatno upravo zato

jer bi naglasile raznolikost više nego zajedništvo

- ta je ideja dominirala u većini povijesnih udžbenika u 80-ima i ranim devedesetima

- drugi je stav da je ono što karakterizira Europu upravo njena raznolikost: različite

etničke skupine i nacionalnosti, mnoštvo jezika i dijalekata, kultura, običaja...

- do sada su rijetki sastavljači kurikuluma uspjeli pretvoriti ovakvo stajalište u nastavni

plan i program

- ovakav bi pristup olakšao učenicima razumijevanje nacionalne povijesti, odnosno

kako su povijesni fenomeni, koji se čine zajednički u cijeloj Europi, bili oblikovani

lokalnim i nacionalnim tradicijama

- nedostatak je ovoga pristupa mogućnost stvaranja rascjepkane slike europske

povijesti

- sastavljači kurikuluma susreću se s pitanjem: treba li naglašavati različitosti ili

sličnosti, te treba li se usmjeravati na kronološko prepričavanje ili tematski pristup

Neka načela kurikuluma i kriteriji odabira gradiva

- prvo načelo je potreba stvaranja ravnoteže između onoga što je povijesno bitno i

onoga što je prikladno za uključivanje u pojedini nastavni plan i program

- povijesno bitne su one pojave i događaji koji su bitno utjecali na veći dio Europe ili

su imali dalekosežne posljedice, ili ih se može nazvati prekretnicama, te one procese

koji su oblikovali stoljeće

- drugo je načelo uspostaviti ravnotežu između posebnog i općeg

- treće se načelo odnosi na uspostavljanje ravnoteže između vertikalne i horizontalne

povijesne perspektive:

1) vertikalna perspektiva odnosi se na proučavanje promjene i kontinuiteta kroz

vrijeme; u kontekstu europske povijesti 20.st, ona učenika uključuje u:

● stvaranje šireg pregleda o važnim slijedovima događaja, glavnim pokretačkim

silama koje su ih oblikovale

● razumijevanje ključnih razvojnih linija i faza kroz koje su prolazili neki povijesni

procesi

● razumijevanje uzroka nekih povijesnih događaja i procesa

● mogućnost praćenja razvoja suvremenih događaja

● mogućnost prepoznavanja posljedica i važnosti određenih procesa i događaja

2) horizontalna perspektiva odnosi se na stavljanje pojedinih događaja i procesa u

širi europski kontekst; ova perspektiva učenika uključuje u:

● uspoređivanje događaja iz vlastite nacionalne povijesti s drugim zemljama

● uspoređivanje načina života u različitim dijelovima Europe

● promatranje koliko su događaji iz nacionalne povijesti utjecali ili bili pod utjecajem

drugih zemalja

● promatranje na koji su način bili shvaćeni povijesni događaji iz lokalne i nacionalne

povijesti u drugim zemljama

● proučavanje kako su međunarodni procesi i institucije shvaćeni u raznim dijelovima

Europe (UN, NATO, Liga naroda...)

Pristup pojedinim užim temama

1. stvaranje pregledne slike

- podrazumijeva pomoć učeniku pri smještanju pojedinih događaja u vremenski i

prostorni kontekst:

* slaganje događaja u širi kronološki slijed

* prepoznavanje ključnih čimbenika koji ih povezuju (ono što im je prethodilo i

njihove posljedice)

* smještanje događaja u globalni kontekst: kakav je utjecaj na te događaje bio negdje

drugdje, jesu li na sve utjecali isti čimbenici...

* smještanje slijeda događaja u širi povijesni kontekst

- važan je dio nastave povijesti kronološka tablica koja može ponuditi obje

perspektive: može se promatrati iz vertikalne perspektive kako bi se stekao dojam o

tempu promjena i pojava tijekom razdoblja, ali i iz horizontalne perspektive – na

takvoj bi se tablici trebali nalaziti usporedni događaji nacionalne i svjetske povijesti

- izrada usporedne kronološke tablice mogla bi biti dobra vježba za učenika na kraju

obrade svake teme, razdoblja ili stoljeća

2. uočavanje suprotnosti

- u većini slučajeva osnovica za usporedbu je nacionalna povijest, dakle, uočavanje

suprotnosti između događaja iz jedne zemlje u određenom trenutku s događanjima u

drugim zemljama

- usporedba je važan alat za razvijanje kritičkog razmišljanja i prepoznavanja raznih

perspektiva povjesničara i njihovih interpretacija

- dobar je primjer tema fašizma: učenicima se može ponuditi da usporede njegov

razvoj i tijek u Njemačkoj i Italiji i drugim zemljama, usporede ga s drugim

diktaturama (marksizmom, monarhističkim, militarističkim režimom i dr)

- komparativni pristup dobro je primijeniti i na temu holokausta, odnosa prema

nacionalnim i vjerskim manjinama, kolonizacije, političke emancipacije žena...

3. proučavanje ključnih povijesnih pitanja i zagonetki

- ovaj se fokus može primijeniti na trendove i modele, ali i na specifična razdoblja,

događaje i teme

- neka od pitanja usredotočuju se na povijesne zagonetke i anomalije:

● zašto je lokalni konflikt između Austrije i Srbije 1914.godine prerastao u svjetski rat

koji je uključio i Japan i SAD?

● zašto su se u prvoj polovici 20.stoljeća urušile brojne europske demokracije?

● zašto je Sovjetski savez potpisao sporazum o nenapadanju s Njemačkom

1939.godine kada su mu bile poznate Hitlerove agresivne namjere?

● Zašto se uspješno ratno savezništvo SAD-a, VB-e i SSSSr-a tako brzo raspalo i

dovelo do Hladnog rata?

● zašto su se sve kolonijalne sile suočile sa zahtjevima o neovisnošću kolonija

otprilike u isto vrijeme?

● zašto je tako mnogo komunističkih vlada propalo 1989.godine?

- zagonetke ove vrste su zanimljive, izazovne i stimulativne i često se odnose na

ključne prekretnice u povijesti

- osim toga, predstavljaju onu vrstu pitanja koje bi i učenici htjeli postaviti, ali se ne

usuđuju

- stavljaju učenike u ulogu detektiva: moraju tragati za motivima, za dokazima iz

drugih izvora, tražiti odlučujuće događaje koji pokrenuli ove procese

4. svijest o međunarodnoj povezanosti

- neke su teme osobito pogodne za ovakav pristup: velika ekonomska kriza 30-ih

godina, pojava nacionalističkih pokreta dvadesetih i osamdesetih, pojava terorizma 60-

ih, naftna kriza početkom 70-ih, niz revolucija u Srednjoj i Istočnoj Europi 1989.g i dr.

- u svakom od ovih slučajeva vidimo kako dobro utemeljene političke i ekonomske

veze (politički savezi, trgovina, gospodarska suradnja...) postaju kanali kojima se

problem ili kriza u jednoj zemlji i regiji širi na druge te stvara nove probleme i krize

- uglavnom se promatraju iz nacionalne perspektive, ali komparacijom se učenicima

može pojasniti način na koji su sloboda odlučivanja nacionalne vlade bili ograničeni

pojavama izvan njihova utjecaja

Pristup pojedinim širim temama

- tematsko (problemsko) poučavanje 20.stoljeća može unaprijediti učenikovo

razumijevanje povijesti: problemske teme pomažu mu da prepozna trendove i modele

kroz vrijeme i često obuhvaćaju važne ideje koje su pomogle oblikovati određeno

razdoblje

- treba pronaći način da učenici

● uoče glavne promjene koje su se dogodile tijekom nekog duljeg vremenskog

razdoblja

● prouče koliko su ti trendovi bili opći ili specifični za pojedine zemlje ili regije

● istražuju čimbenike i uvjete iz kojih su takvi trendovi nastali

● prouče kako su se ljudska shvaćanja o tim pojavama promijenila tijekom vremena

drugi dio: METODE I PRISTUPI

Razvijanje vještina i koncepata

- ključno pitanje je - koji dio povijesnog znanja i razumijevanja želimo da učenici

zadrže i nakon završetka školovanja?

- zapamćeni dio bi trebao uključiti:

● kontinuirano zanimanje za povijest

● širok, interpretativan pregled povijesti koji će im omogućiti da znaju gdje pronaći

zaboravljene činjenice

● svijest o modelima koji se ponavljaju i dinamici promjena koje su oblikovale neko

vremensko razdoblje

● svijest o glavnim trendovima i procesima zajedničkima za većinu zemalja, te o

onima koji odražavaju nacionalne i regionalne različitosti

● svijest o tome da suvremeni događaji i procesi imaju korijene u prošlosti

- da bi se postigli ovi ciljevi, nastavu treba organizirati tako da učenici shvate

ključne povijesne koncepte koji će im dati analitički i interpretativni okvir

Ključni koncepti

- koncepti su opće ideje koje omogućuju:

* organiziranje povijesnih znanja

* organiziranje ideja o povijesti

* stvaranje generalizacija

* prepoznavanje sličnosti i razlika

* pronalaženje modela

* uspostavljanje veza

- postoje dvije vrste koncepata:

a) suštinski koncepti ili «koncepti prvog reda»

tipični primjeri su građanski rat, revolucija, kapitalizam, nacionalizam, emancipacija,

demokracija, diktatura, kolonijalizam, hladni rat...

- to su koncepti pomoću kojih razumijemo povijesne trendove i modele, kao i pojedine

događaje

b) tehnički koncepti ili «koncepti drugog reda»

- pomoći njih razumijemo rad povjesničara i stvaranje povijesnog znanja

kontinuitet, promjena, kronologija, kauzalnost, usporedba i izvori

Kontoverzna i osjetljiva pitanja

- 20.stoljeće pruža mnoštvo kontroverznih i osjetljivih pitanja: holokaust, etničko

čišćenje, ratni zločini, kolaboracija s okupatorom, kršenja sporazuma, građanski ratovi,

odnos prema Romima, kršenja ljudskih prava, vjerski progoni, kolonijalizam...

- ponekad su neslaganja oko tih pitanja čiste akademske kontroverze: dva povjesničara

ili dvije historiografske škole različito interpretiraju iste izvore

- nesuglasice mogu biti o sljedećem: što se dogodilo, zašto se dogodilo, tko je

započeo, tko je bio u pravu, tko ima bolje argumente, tko je bolje izabrao izvore

- kontroverzna pitanja su korisno sredstvo u pomoći učenicima da razumiju temeljnu

prirodu povijesti kao discipline: da je gotovo svaki povijesni događaj ili razvoj otvoren

za različite interpretacije

- učenike je potrebno podučiti određenim vještinama u sagledavanju povijesnih

kontroverzi: razvrstati argumente različitih tumača, prepoznati rupe u iznesenim

argumentima, procijeniti moguću pristranost interpretatora...

- postoji nekoliko strategija rješavanja osjetljivih pitanja u učionici:

* strategija udaljavanja: vraćanje u prošlost i istraživanje pozadine problema

* strategija nadomještanja: kada se učenici ne slažu u stavovima, može im se ponuditi

zadatak da sastave listu «za i protiv»

* strategija uživljavanja: kada neko pitanje nije blisko učenicima i njihovim životima

* strategija istraživanja: kada neko pitanje nije jasno definirano, pa je potrebno

posegnuti za širim istraživanjem – osobnih dnevnika, memoara...

Čitanje slikovnih arhivskih materijala (fotografije, karikature)

- Karikature mogu imati didaktičke vrijednosti u nastavi:

· pružaju uvid u razmišljanja ljudi u određenom vremenu

· često rezimiraju i sažimaju neko pitanje jednako učinkovito kao i tekst

(ponekad i bolje)

· budući da ih treba interpretirati, one učeniku pružaju mogućnost da se pozove

na ranije stečeno znanje, stoga je vrlo korisna na kraju nastavne jedinice, kao

rezime cijele teme

Uporaba simulacije i igrokaza

- omogućuje učenicima:

* da se užive u ulogu osoba iz prošlosti

* sagledavanje određenog povijesnog događaja na način kao da se još nije dogodio,

umjesto promatranja kroz perspektivu autora udžbenika i drugih koji ga promatraju

s vremenskim odmakom

* demonstriranje znanja stečenog iz udžbenika

- potrebno je izbjegavati simulacije događaja koji nemaju definiran kraj koje nude

učenicima mogućnost improvizacije – tu postoji rizik anakronizma, rizik

moderniziranja povijesti, pretpostavljanje da bi ljudi iz prošlosti reagirali na isti

način kao ljudi iz sadašnjosti

- neophodan je i rad nakon simulacije, pa je potrebno potaknuti učenike da vode

dnevnik za vrijeme igrokaza kako bi na kraju podnijeli izviješće o onome što se

dogodilo

Multiperspektivnost u nastavi povijesti

- mogućnost proučavanja događaja i situacija iz različitih perspektiva

- ponekad različiti prikazi istog događaja jednako vrijede, uslijed različitih

iskustava

- različite perspektive mogu dati točniji i obuhvatniji prikaz

- mnoge grupe, kulture i nacije su pod utjecajem drugih

- multiperspektivnost u nastavi trebala bi dovesti do postizanja glavnih

nastavnih ciljeva: pomoći učenicima da shvate kako ne postoji jedna točna verzija

povijesnog događaja, da se svaki događaj može objasniti na razne načine, da su svi

povijesni prikazi privremeni, da su povijesni izvori često pristrani...

Uporaba novih tehnologija: povijest na internetu

- jedan od ciljeva je dati učenicima «svijest o vlasništvu» istraživanja

Pristupi poučavanju i učenju

Uloga nastavnika povijesti

- nastavnik mora biti stručnjak koji u razredu provodi i strukturira takve

aktivnosti, pomažući učenicima da uče kroz rad, kroz istraživanje, aktivno

bavljenje povijesnim materijalima kroz rasprave

Rad s cijelim razredom

Ključni metodički momenti:

· uvođenje nove teme, gradiva ili razdoblja treba biti popraćeno uspostavom veza

s ranije naučenim gradivom

· pričanje priče ili pripovijedanje, ako se dobro izvede, povijest čini životnom

· poticanje povijesne mašte izravnim dočaravanjem duha vremena

· u izlaganju ponuditi ono što se ne nudi u udžbeniku

· organiziranje rasprava u razredu

Individualno učenje

Učenicima treba omogućiti da:

· pronađu i vrednuju primarne i sekundarne izvore

· izvrše povijesna ispitivanja i oblikuju relevantna pitanja

· interpretiraju dokaze

· kontekstualiziraju naučeno gradivo stavljajući ga u odnos s prethodno stečenim

znanjem

· naprave sintezu naučenog gradiva

- pružanje prilike učenicima za samostalno učenje omogućuje im uporabu stilova

učenja koja im najviše odgovaraju

Grupni rad

- pojačava suradnju među učenicima

- svaka grupa može dobiti isti zadatak, a potom podnijeti izviješće ostatku razreda

kako bi mogli usporediti svoje zaključke i uočili eventualne razlike

- drugi je način svakoj grupi dati drugačiji zadatak, kako bi se učenici kasnije mogli

nadopuniti i stvoriti cjelovit uvid u temu

- kao i kod samostalnog učenja, i ovdje je glavna vrijednost aktivno uključivanje

učenika u proces učenja, ali i uzimanje u obzir perspektive ostalih učenika

treći dio: IZVORI I SREDSTVA

- usmena povijest, suvremeni pisani izvori, televizija kao izvor

Usmena povijest

- povijesno svjedočenje običnih ljudi, onih čija su iskustva i perspektive bili doslovno

izostavljeni iz povijesnih zapisa: obični vojnici, žene radnice, nacionalne manjine

- usredotočuje se na

* kolektivno znanje o prošlosti koje se prenosi s ranijih generacija

* osobna prisjećanja pojedinaca

* usmene iskaze očevidaca koji su zabilježeni tijekom ili neposredno nakon nekog

događaja

- izvori usmene povijesti uglavnom su u novinskim člancima, pismima, fotografijama

– može biti koristan način provjeravanja dokaza koje nude drugi izvori, poslužiti

kao protuteža povjesničarevoj interpretaciji, oplemeniti kostur događaja koji

je prikazan u udžbeniku: dakle, učenici se mogu upoznati s iskustvima običnih

ljudi i dobiti informacije o onima koje udžbenici obično zanemaruju

-pružanje učenicima mogućnosti da prikupljaju usmena svjedočanstva povijesti,

obrazovno je vrijedno na više razina: učenici tako razvijaju istraživačke vještine,

komunikacijske vještine, vještine suosjećanja s ljudima različitih naraštaja, porijekla i

perspektiva, razvijaju sposobnost ocjenjivanja važnosti izvora i sl.

-važno je učenike upozoriti na ograničenja pamćenja i osobnog zapažanja, odnosno da

nazočnost nekom događaju ne mora nužno značiti da će izvješće o njemu biti točno i

autentično

-problem je i to što očevici svoje sjećanje mogu prilagoditi svojim predrasudama i

pretpostavkama ( s druge strane, pisani izvori također nisu imuni na takve probleme)

-primjer za to je i otkriće talijanskog povjesničara Alessandra Portellija koji je otkrio

neistinitost usmenih dokaza koje je policija o ubijstvu industrijskog radnika iz Ternija:

točna godina njegove smrti je 1949, a neki su tvrdili da je to bilo 1953, što se

podudaralo s masovnim industrijskim štrajkom – htjeli su prikazati da je njihov

kolega umro za viši cilj

-s obzirom na to da izvori usmene povijesti u svoja svjedočanstva ugrađuju vlastito

iskustvo, učenici uvijek moraju u istraživanju postaviti ista pitanja: kakva osoba

govori; kakvi su odgovori (kratki, u obliku priče); pokušavaju li opravdati sebe ili tuđa

djela; pokušavaju li ozbiljno odgovarati na pitanja; je li im neugodno odgovarati; može

li se otkriti pristranost; postoji li način da se provjere njihovi odgovori

-usmena povijest u nastavi-

-u nastavi povijesti, pogodne teme za uporabu usmenih iskaza:

· kako se život ljudi kod kuće i na poslu promijenio uslijed tehnološkog razvoja

· kako se obiteljski život promijenio kroz stoljeća

· kako su se promijenile uloge muža i žene, ili odnosa među generacijama

· kako se promijenilo seksualno ponašanje i seksualni moral

· na koji se način promijenila ideja djetinjstva i adolescencije

· na koji se način promijenilo stanovanje tijekom stoljeća

· kakvu je promjenu donio rast urbanih područja

· kako se promijenio način provođenja slobodnog vremena

· na koji je način na život utjecao napredak medicine...

-osim razgovora s pojedincima, zanimljiv je pristup i kolektivno ispitivanje u svezi s

određenim značajnim događajima, budući da se mnogi ljudi jasno sjećaju što su radili

na primjer u vrijeme atentata na Kennedyja ili smrti Josipa Broza Tita ili slijetanja na

mjesec (1969.) ili pada Berlinskog zida (1989.)

Suvremeni pisani izvori

-korisni u nastavi povijesti 20.stoljeća, budući da, zahvaljujući razvoju načina

arhiviranja i masovnog izdavaštva tiskanih medija, možemo doći do mnogo više

perspektiva o određenim događajima

-s obzirom na veliku količinu dostupnih izvora o suvremenoj povijesti, potrebno je

pažljivo odabrati izvore koji će učenicima, osim prave informacije, pružiti i

zanimljivost

-primarni izvori: prema uobičajenom shvaćanju, to su “osnovni, sirovi, nesavršeni

dokazi”

-sekundarni izvori su pisani radovi i razmišljanja povjesničara, novinara,

komentatora i promatrača

-kod obje vrste izvora potrebno je koristiti slične postupke vrednovanja:

tko je izvor napisao i zašto

koliko je autor pouzdan izvor

za koga je dokument napisan i zašto

odakle su došle informacije i na koji način

slaže li se s drugim dokumentima

-učenici moraju imati na umu i to da se dokumenti čitaju s vremenskim odmakom te

da su ih autori pisali bez znanja o budućim događajima

Televizija kao izvor

-iz obrazovne perspektive, televizijski programi mogu biti od velike koristi:

mogu predstaviti povijest na vrlo stimulativan način; pogodni su za narativne

rekonstrukcije; daju osjećaj neposrednosti događajima; pomažu razviti osjećaj za

mjesto i razdoblje te dati uvid u iskustva, stavove i osjećaje ljudi izravno uključenih u

određene događaje

-učenici trebaju biti upoznati i s tim da se treba ići i izvan slika na ekranu, odnosno da

trebaju poznavati kontekst unutar kojih je program napravljen, koje su ga organizacije

provele, kojoj publici je namijenjen

Vrednovanje udžbenika povijesti

-udžbenik se treba podudarati s nastavnim programom; imati jasno organiziran sadržaj;

dovoljnu posvećenost svim povijesnim sferama (od političke do kulturne); objektivnu

perspektiva; popraćenost tekstova ilustracijama, zemljovidima...