William Glasser: Nesretni tinejdžeri - Način na koji roditelji i učitelji mogu doprijeti do njih

Američki psihijatar dr. William Glasser živi godinama na našim prostorima kroz svoje brojne knjige, kroz ideje teorije izbora, realitet-ne terapije i kvalitetnih škola. Ako poznajete njegova djela, a odabrali ste pročitati ovu knjigu, onda poput mene znate da je svaka Glasserova knjiga izvor novih zamisli i praktičnih iskustava primjenjivih u svakodnevnom životu i savjetovateljskoj praksi. Ako ga čitate prvi put, na vama je da ga ponovno odaberete ili ne odaberete. Ja sam odabrala uvijek mu se iznova vraćati, jer Glasser nije samo psihijatar i vrstan teoretičar, on je i odličan pisac -

moglo bi se reći fihničan. Čitajući priče iz njegove psihijatrijske prakse gotovo da možete vidjeti fine niti složenih odnosa, omirisati atmosferu, dočarati zaplet i osjetiti olakšanje raspleta zajedničkih sudbina, dok je on kao terapeut i voditelj tek diskretno prisutan. Teorijska pojašnjenja povezana su uvijek jednostavnim i razumljivim životnim primjerima. U ovoj se knjizi Glasser bavi nesretnim tinejdžerima, predlažući roditeljima i učiteljima neke načine na koje lakše mogu doprijeti do njih. Radeći godinama s djecom i mladima, a s njima i uz njih i roditeljima i učiteljima, pokušavam istražiti i razumjeti tajnu odrastanja ali i uživati u izazovima koje to istraživanje nosi. Ova će mi knjiga biti od iznimne pomoći u tim nastojanjima. Na pitanje zašto je odrastanje katkad tako bolno za djecu i roditelje, učenike i učitelje i što učiniti da bude manje bolno, pokušavaju odgovoriti sve psihologije i pedagogije od pamtivijeka. Glasser nam kao odgovor nudi: teoriju izbora i koncepciju "dobrih odnosa". Znano je da svako ljudsko biće već od rođenja želi da roditelji o njemu skrbe, pokazuju mu da ga vole i da im je važno. Gdje je ta granica ili taj trenutak kad na putu odrastanja stari načini iskazivanja ljubavi i skrbi postanu teretom? Djeca brzo odrastaju, a roditelji, okupirani svakodnevnim brigama, supružničkim odnosima, odnosima na poslu, egzistencijom, zdravljem, katkad i ne primijete kako im djeca svojim ponašanjem poručuju da ulaze u vrijeme tinejdžerstva. Donedavna tek signali potrebe

7

Nesretni tinejdžeri za neovisnošću, odjednom se pretvaraju u sve glasnije "lupanje vratima". Tinejdžeri se na putu osamostaljivanja počinju udaljavati od roditelja ili učitelja jer to vide kao jedini način da izbjegnu kontrolu i počnu se ponašati i osjećati kao odrasle osobe. Mladi kažu da samo žele pravo na izbore i donošenje odluka o tome što će im se dogoditi. Roditelji pak kažu da ih vole i žele im pomoći da postanu zdrave, odgovorne i uspješne osobe, a sve što rade temeljeno je na zdravorazumskim vjerovanjima da djeluju u tom smjeru. U želji da ostvare taj cilj spremni su dugo i uporno kopati na istome mjestu, starim, znanim metodama. Ako stvari počnu "izmicati kontroli", nesretni, nemoćni, zabrinuti i izbezumljeni roditelji mogu odabrati samooptuživanje, okrivljavanje jedan drugoga, povlačenje ili pak na tinejdžera vršiti još veći pritisak koji će izazvati nove i dublje konflikte. U takvim odnosima povezanost postaje sve slabija a nesreća sve prisutnija. Glasser poručuje: Snaga vašeg odnosa jedina je kontrola nad njima. Odnosi i kvaliteta odnosa među ljudima u središtu su interesa ove knjige. Kroz životne priče iz psihijatrijske prakse u Nesretnim tinejdžerima Glasser govori o različitim "tipovima" nepovezanih nesretnih mladih osoba: onima koji su odabrali anoreksiju, pokušali suicid, imaju teškoća u akademskim postignućima i odbijaju školu, shizofrenima, ovisnima o drogama, onima koji su doživjeli gubitak bliske osobe, neprilagodljivima... ali i o ništa manje nesretnim njihovim roditeljima i učiteljima. Kroz svaku priču bavi se poučavanjem o kontrolirajućim ponašanjima kao ponašanjima koja uništavaju odnose, čine ih udaljenim i nepovezanim, a sve ljude uključene u odnos nesretnima, pa poručuje: Kad prestanete kontrolirati, dobivate kontrolu! On kaže da ćete nesretne i nepovezane odnose učiniti boljima ako ih oslobodite sedam ubojitih navika i ako počnete svakodnevno prakticirati sedam povezujućih navika. U ovoj knjizi Glasser poziva sve nesretne u odnosima da učine iskorak i odstupe od dosadašnjih "zdravorazumskih vjerovanja" i iskušaju metodu teorije izbora. Jelena Bićanić, socijalni pedagog

8

UVOD

Četvrtoga je ožujka na televizijskoj mreži ABC prikazan Oprah show u kojemu su predstavljeni mlada, samohrana majka i njezini pokušaji uspostavljanja odnosa s lijepom šesnaestogodišnjom kćeri, čiju je iznimnu ljepotu krasila gusta zlatna kosa. U njihovu domu nije bilo muškarca. Djevojci su rekli da joj je otac ubijen prije negoli se rodila. Njezina je majka ocrtana kao hladna, represivna i licemjerna. Priča govori o tome kako se djevojka zaljubljuje u toploga, zavodljiva, srednjoškolskog profesora matematike koji, osjećajući njezinu usamljenost, iskorištava prigodu i ostvaruje s njom spolni odnos. Film naglašava da je i on bio usamljen, jer ga je nedavno napustila supruga. Kao što možete i pretpostaviti, svoju je vezu s djevojkom započeo vozeći ju nakon škole kući i ubrzo ju je zaveo na jednom zabačenom mjestu. No, slučajno ih je vidio šef djevojčine majke, koji joj je po povratku u ured odmah sve ispričao. Majka je otišla ravno kući, optužila kćer i one su se strašno posvađale. Djevojka je branila učitelja, tvrdeći majci da ga voli te da i on nju voli. Majka se iste večeri uputila učiteljevoj kući i tamo se suočila s njim. Da bi izbjegao nevolje, učitelj je odmah ponudio da će otići, rekavši: "Ne brinite, otići ću odmah rano ujutro. Nikada me više nećete vidjeti i nikada više neću stupiti u vezu s djevojkom." Tako je i učinio. Majka se vratila kući i ispričala djevojci što je učinila i na što je pristala. Kad je djevojka počela braniti učitelja i ponovno se buniti u ime njihove ljubavi, majka ju je bacila na pod i odrezala njenu prekrasnu kosu. Majku je uznemirilo to što je učinila, no ipak je osjećala da je postupila ispravno. Mnogo se još drugih stvari dogodilo, koje su zakomplicirale cijelu situaciju, no kasnije je i majka otkrila svoju priču. Bila je slična priči njezine kćeri osim što je, za razliku od kćeri, ona zatrudnjela, pa je kći

Nesretni tinejdžeri bila posljedica toga događaja. Uspjele su poboljšati odnose tek nakon nekoliko mučnih mjeseci, tijekom kojih su se dogodile neke stvari koje su pomogle majci da sagleda izlaz. Ljubav je ponovno sve pobijedila. Ova je priča zgodna i gledljiva na televiziji, no ova će knjiga dati umnogome drukčije savjete roditeljima tinejdžera koji se upuštaju u prerane spolne odnose ili zapadaju u druge poteškoće. U ovoj ću knjizi pokazati kako je baš vrijeme kad se dogodi neki takav incident najbolje vrijeme da se s ljubavlju odnosite prema kćeri koja čezne za ljubavlju. Učiniti ono što je učinila majka u filmu može dovesti do katastrofe. Velika je mogućnost da dođe i do suicida. Premda se odbijanje i kažnjavanje mogu učiniti ispravnim načinima da svojoj zabludjeloj kćeri očitate lekciju, oni to zapravo nikada nisu. Pravi test ljubavi koju imate sa svojim djetetom jest način na koji se odnosite prema njemu u vrijeme kad ste suočeni sa situacijom poput ove, a ne kad je sve u redu. Pričama u ovoj knjizi je cilj pomoći vam proći kušnju koju predstavlja bilo koji ozbiljan problem što ga imate sa svojim tinejdžerom. U vrijeme nevolje on očajnički, više nego bilo što drugo, treba vašu ljubav.

1.KAD PRESTANETE KONTROLIRATI, DOBIVATE KONTROLUPremda vam se možda tako ne čini, no slagati se s vašim tinejdžerom nije ništa teže sada, nego u vrijeme kad su on ili ona bili mlađi. Činjenica što s tim imate poteškoća posljedica je načina na koji se oboje odabirete ponašati. On se ponaša drukčije jer je stariji i osjeća se važnim. Njegovo je izazivajuće ponašanje normalno. Nažalost, vaš izbor da činite ono što roditelji generacijama čine, izazvani svojim tinejdžerima, vaše osvetljivo ili kontrolirajuće ponašanje, također je normalno. U ovoj ću knjizi objasniti ono što ste osjetili i prije čitanja ove knjige. Ono što činite ili mislite da bi trebalo učiniti, nije imalo nikakve učinke u prošlosti, nema ih sada, a neće ih imati ni u budućnosti. Pa ipak, vi i dalje odabirete činiti upravo to. Mogli biste snimiti vašu zadnju svađu i kad sljedeća započne, reći: "Zbog čega ne bih samo pustila snimku našega zadnjeg sukoba. Tako ću nam uštedjeti vrijeme i energiju, a rezultat će biti jednak." Kao što ću objasniti u ovoj knjizi, ma koliko pokušavali, ponašanje adolescenta ne možete kontrolirati kad niste s njim, a možete kontrolirati samo vrlo malo kad ste s njim. No, ono što možete kontrolirati to je vaše ponašanje. Zapravo (a to ću stalno objašnjavati u ovoj knjizi), jedino ponašanje koje možete kontrolirati je vaše. Upravo zbog toga ima smisla prestati činiti ono što ne djeluje i početi činiti ono što je djelotvorno. Gotovo sve što u knjizi objašnjavam vodit će vas do toga da se prema svom tinejdžeru počnete odnositi drukčije od načina za koji saOd sada pa nadalje koristit ću ili izraz on ili ona kad budem govorio o tinejdžeru. Neću koristiti "on ili ona", premda upravo na to mislim.

11

Nesretni tinejdžeri da vjerujete da se trebate postaviti. Tako ćete, umjesto da gledate kako vaš odnos s njim slabi, ne samo održati blizinu (ma kolika ona sada bila), nego ćete najvjerojatnije postati još bliži. A kad se to dogodi, bit ćete ugodno iznenađeni promjenom za vas oboje. Sve što predlažem u ovoj knjizi temeljeno je na teoriji izbora, koje sam autor i koju primjenjujem od vremena kad sam prije mnogo godina započeo savjetovateljski rad s roditeljima i tinejdžerima, pomažući im da riješe probleme slične onima koje vi imate. Spoznao sam daje svakoga tko poput vas ima problem odnosa sa svojim tinejdžerom (odnosno jednom ili više drugih značajnih osoba u svom životu) najbolje opisati kao nesretnu osobu. To je poznato stanje vašeg tinejdžera ili bilo kojeg drugog čovjeka s kojim se ne slažete onako kako biste željeli. Zapravo, vjerujem daje, osim velikog siromaštva, neizlječive bolesti ili života pod tiranijom, nesretnost jedini ljudski problem. I usto što sam vrlo poznati psihijatar, otkad sam razvio teoriju izbora, o ljudskoj sam nesreći prestao razmišljati kao o nekoj vrsti mentalnog oboljenja uzrokovanog nečim misterioznim, što se događa u mozgu. Nitko od roditelja niti tinejdžera opisanih u ovoj knjizi nema ništa kemijski ili fiziološki pogrešno u svom mozgu. Problemi o kojima govorim uzrokovani su načinom na koji se roditelji, tinejdžeri ili obje strane suočavaju sa svojom nesretnošću. Podržavam razmišljanja o nesretnosti kao o jednostavnom, jasnom i razumljivu pojmu. Da biste postali sretniji predlažem vam da primijenite teoriju izbora, kako biste unaprijedili odnos sa svojim tinejdžerom. Znat ćete da ste uspjeli, jer ćete i vi i vaše dijete biti sretni. Osjećat ćete se mnogo bolje, jer svi znamo razliku između biti sretan i biti nesretan. Kad smo nesretni, naša je prva pomisao kako trebamo nešto učiniti u vezi s tim. Za roditelja koji je nesretan s tinejdžerom to gotovo uvijek znači pokušati učiniti nešto prisiljavajuće, kako bi ga natjerao da se promijeni. Prijetnje, kažnjavanje ili podmićivanje bit će vaši najčešći izbori. Možda ćete pokušati naći nekog savjetovatelja, kako bi vam pomogao promijeniti ponašanje vašeg tinejdžera. Postoji i neka daleka mogućnost da ćete pokušati promijeniti i svoje vlastito ponašanje, na načine koji će vas, čak i u tom trenutku poteškoća, približiti 12

Kad prestanete kontrolirati, dobivate kontrolu vašem djetetu. Ova će knjiga pokušati uvjeriti roditelje da tu daleku mogućnost promijene ujaku vjerojatnost, primjenjujući teoriju izbora koju ovdje poučavam. No, prije negoli počnem objašnjavati teoriju izbora, želio bih naglasiti razliku između sreće i nesreće. Kad smo nesretni, nezadovoljni smo i pokušavamo učiniti nešto u vezi s tim - primjerice, promijeniti svoj vlastiti život ili, što je još češće, promijeniti nečiji tuđi život. Kad smo sretni, skloni smo biti relativno zadovoljni sa svojim životom. Ali tada, da bismo se osjećali još bolje, možemo se usmjeriti na to da učinimo i nešto više. Primjerice, možemo pokušati proširiti svoj krug odnosa ili proširiti svoj opseg postignuća, a često i jedno i drugo. Kad smo sretni, naš život ima tendenciju širenja; kad smo nesretni, naš život ima tendenciju sužavanja. Čim postanete nesretni sa svojim tinejdžerom pokazujete sklonost da prestanete činiti stvari s njim i počinjete Činiti stvari prema njemu, stvari koje ću uskoro opisati kao sedam ubojitih navika. Sve dok ste bili zadovoljni svojim tinejdžerom, činili ste više stvari s njim i poticali ga da više stvari čini za sebe. Što ste oboje sretniji, to više stvari činite jedno s drugim. Ne kažem da to moraju biti iste stvari koje ste činili dok je on bio u predpubertetu, ali uvijek pomaže pričati, slušati i dijeliti na različitim razinama i s ovakvom, sada zrelijom osobom. Čak i ako ne činite nešto više s njim, čini se kao daje više, jer se osjećate ugodno kad ste zajedno. Cilj je ove knjige pomoći vam promijeniti vaša ponašanja. To nije neki hazarderski proces. Ostvarit ćete ga učeći teoriju izbora, teoriju o tome kako je dobro slagati se s ljudima, primjenjujući je umjesto teorije koju nazivam psihologijom izvanjske kontrole. Ta psihologija, koju većina ljudi primjenjuje u svom životu, i dovodi vas do toga da činite stvari prema ljudima koje narušavaju vaš odnos s njima. To je teorija koju neuspješni roditelji koriste sa svojim tinejdžerima, a koja ih je i dovela do njihove sadašnje nesretnosti.

13

Nesretni tinejdžeri

Zbog čega trebate psihologiju izvanjske kontrole zamijeniti teorijom izboraŽelite li o teoriji izbora ili o psihologiji izvanjske kontrole doznati više nego što objašnjavam u ovom poglavlju, predlažem vam da pročitate moju opsežnu knjigu objavljenu 1998. godine pod nazivom Teorija izbora: nova psihologija osobne slobode . No, u ovom i sljedećem poglavlju ti će pojmovi biti u dovoljnoj mjeri pojašnjeni, pa ove informacije možete početi koristiti, pokušavajući unaprijediti komunikaciju sa svojim tinejdžerom. Za početak, teorija izbora objašnjava da mi odabiremo sve što činimo. To znači da svatko od nas može kontrolirati samo svoje vlastite misli i aktivnosti. Koristeći u velikoj mjeri prisilu, povremeno možemo kontrolirati aktivnosti drugih ljudi, ali nikada ne možemo kontrolirati njihove misli. A čim nas se te osobe oslobode, primjerice - kad nam nisu u vidokrugu, mogu činiti što god im je drago. Koliko će to odstupati od onoga što želite da netko učini (a vaš tinejdžer uvijek zna što vi očekujete da on učini) - to će ovisiti o jakosti vašeg odnosa. Što je taj odnos jači, to će se on više ponašati onako kako želite da se ponaša u vrijeme kad je prepušten sam sebi. Ako ste u stanju prihvatiti jednostavnu, ali moćnu zamisao o tome da mi svi odabiremo sve ono što činimo, tada ste naučili temeljnu postavku teorije izbora. Vi imate izbore i vaš tinejdžer ima izbore. Nijedno od vas dvoje nije zabrtvljeno ni u kakvo ponašanje; svatko od vas dvoje može učiniti drukčiji izbor. Ako se ne slažete najbolje, gotovo je uvijek moguć i neki bolji izbor. Na primjer, jedna od stvari koje ćete naučiti u ovoj knjizi jest da je držati lekcije djetetu koje se čini kao daje izvan kontrole rijetko najbolji izbor. Spoznajući da sami birate ono što govorite ili činite, te da vas nitko ne može prisiliti da nešto kažete ili učinite, pomoći će vam da pre* William Glasser (1998.) Choice Theory: A New Psychology of Personal Freedom. New York: Harper Collins. (Knjiga je u Hrvatskoj prevedena i objavljena u izdanju Alinee 2000. godine - prim. prev.)

Kad prestanete kontrolirati, dobivate kontrolu stanete govoriti: "Ona me natjerala da to učinim." Bez obzira na to što je vaša tinejdžerica učinila ili rekla, ona vas nije prisilila da učinite ili kažete bilo što - i obrnuto. Sjetite li se nedavne grozne prepirke sa svojom tinejdžericom, čut ćete sebe kako ponavljate ono što su vama vaši roditelji govorili kad su vam "držali lekcije": "Dobila si što si tražila!". No vi to niste tražili u vrijeme kad su vama vaši roditelji držali prodike, kao što ni vaša tinejdžerica to nije tražila od vas. Vi ste odabrali održati prodiku. Prebacivati na nju krivnju zbog vlastitog ponašanja znači još više otežati rješavanje problema. Siguran sam da od vremena kad ste bili jako mali otkrivate kako se nesreća može iskušati na mnogo različitih načina. Na primjer, možete biti ljutiti, depresivni, tjeskobni, u strahu, napeti, umorni, bolesni ili čak ludi. Možete također trpjeti grozne bolove u glavi, leđima ili trbuhu. Može vam biti teško zaspati, ili možete biti cijelo vrijeme umorni i hodati uokolo s osjećajem kao da nosite težek teret na leđima. Imate li mnogo nevolja s vašim teškim tinejdžerom, onda jako dobro znate o čemu govorim. Ako ćete na temelju onoga što predlažem u knjizi moći odabrati djelotvornija ponašanja, koja ćete primjenjivati sa svojim tinejdžerom, tada ćete prestati osjećati bol i neugodu koju sam prije spomenuo. I bez obzira na to koliko se sada možda osjećate nelagodno, u vašoj je moći da se osjećate bolje, čak sretno - ako ste u stanju naučiti činiti bolje izbore od onih koje činite sada u odnosu sa svojim tinejdžerom. Postoji, međutim, ozbiljan problem kojega možda niste svjesni a koji može stajati na putu odabiru boljih izbora. Taj je problem vaš zdravi razum. Upravo je vaš zdravi razum, podržan zdravim razumom drugih ljudi s kojima ste razgovarali, taj koji vam govori da održite lekciju svojoj kćeri svaki put kad se odbije vratiti kući na vrijeme. Zdrav razum se može definirati kao biti toliko jako uvjeren daje nešto istinito, da vam nikad ne padne na pamet dovesti u pitanje to uvjerenje. Čitajući ovu knjigu otkrit ćete da se teorija izbora ne temelji na zdravom razumu, te će vam mnoge stvari koje ću predložiti da učinite biti u suprotnosti s vašim dugo podržavanim, zdravorazumskim vjerovanjima.

Nesretni tinejdžeri Misliti kako nema ničeg lošeg u držanju lekcije kćeri, čak i kad se čini da to nije djelotvorno, vaša je prirodna tendencija, potkrijepljena zdravorazumskim savjetima vaših prijatelja i obitelji. Sve što trebate jest primjenjivati tu strategiju što dulje i dosljednije, sve dok ne postane djelotvorna. Primjerice, ako ste sinu zabranili da koristi auto tjedan dana, produljite zabranu na mjesec dana. Od svega što ste dosad pročitali, jedino s čime se možda možete složiti jest da ste upravo sada nesretni. Zapravo, siguran sam, i to na temelju svoga dugogodišnjeg iskustva pružanja pomoći roditeljima u rješavanju problema s njihovim tinejdžerima, kad biste sada sjedili sa mnom i kad bih vam objašnjavao razlog zašto ste nezadovoljni ponašanjem svog tinejdžera, vi biste se usprotivili i rekli: "Ja ne biram to što činim. Riječ je o tom klincu, koji me izluđuje. Koji mi drugi izbor preostaje kad on ne Čini ništa od onoga što mu ja kažem? Kad mu postavim neko jednostavno pitanje, na primjer - 'Kad misliš doći kući?' ili 'Kamo ideš večeras?' - on se samo zagleda u mene kao da sam sišla s uma. Dobro, ja se onda gubim. Vičem, derem se, prijetim i kažnjavam. Što biste vi učinili u takvoj situaciji? Samo sjedili i ne radili ništa?" Na to pitanje roditelja, moj je odgovor uvijek isti: "Učite i primjenjujte teoriju izbora, koju ću vam sada pokušati pojasniti, pa ćete se rijetko naći u situacijama poput ove koju ste opisali." Svrha je čitanja ove knjige naučiti ono što ne znate. Nastavite li činiti iste, zdravorazumske stvari, koje su vaši roditelji običavali činiti s vama, njihovi roditelji s njima, a koje i vi činite sa svojom djecom - ništa se neće promijeniti. Budite strpljivi! Potrebno je neko vrijeme da naučite primjenjivati teoriju izbora. Kad to budete u stanju, ubrzo ćete početi shvaćati da svi ljudi oko vas, kad imaju poteškoća s drugim ljudskim bićem, odabiru ono što kažu ili učine. Oni to čine jer, jednako kao i vi, vjeruju daje upravo to ispravno učiniti. No, jednako tako kao što ste vi čvrsto uvjereni da ste u pravu, vaš je tinejdžer uvjeren da ste u krivu. Da biste ga pridobili da uopće počne razmatrati mogućnost da ste možda u pravu, trebali biste biti mnogo manje sigurni u sebe i mnogo više spremni saslušati njegovu stranu medalje. Trebali biste mu dati na neki način do znanja da vam ne treba sva moć i da bi bilo dobro podijeliti je malo s njim.

16

Kad prestanete kontrolirati, dobivate kontrolu Ovom vam knjigom želim pokazati da, kad imate problem s načinom na koji se odnosite prema svom tinejdžeru, suprugu, supruzi ili bilo kojem drugom ljudskom biću s kojim se želite dobro slagati, nikada taj problem nećete riješiti pokušavajući učiniti sve da druga osoba uvidi da ste vi u pravu, a on ili ona u krivu. Teorija izbora poučava da problem s kojim se borite gotovo nikada nije jednostavno pitanje ispravnog ili neispravnog. Kad bi to bilo tako, probleme bi bilo moguće mnogo lakše riješiti. Vaš život ne kontrolira svjetlo na semaforu, kad stanete na crveno i idete na zeleno. Vaš je život u mnogo većoj mjeri nalik onome što se događa kad vam se pred semaforom upali žuto svjetlo. U takvoj situaciji ne postoji određena ispravna ili pogrešna stvar koju treba učiniti. Možete požuriti na znak žutog svjetla i smrtno stradati od motorista koji juri kroz svoje crveno svjetlo, kako bi što prije prošao raskrižje. Možete snažno pritisnuti kočnicu i stradati od jurećeg motorista koji dolazi iza vas i koji očekuje da ćete proći kroz žuto. U svakom slučaju, možete biti u pravu ali nastradati kao da ste krivi. Teorija izbora uči - vas ću pokušati tome poučiti neposredno, a vašeg tinejdžera posredno, kroz ono što ću vas poučiti - da je potrebno uzeti u obzir vašu zajedničku cjelokupnu situaciju. U situaciji sa žutim svjetlom postoje i neke okolne indikacije koje vam možda mogu dati neke informacije, koje će vam pomoći da izvršite primjeren izbor. Kad ste u pitanju vi i vaš tinejdžer, indikacije su još jasnije nego kad je riječ o žutom svjetlu. Kad se razilazite, tad nije primarno pitanje tko je u pravu, a tko u krivu. Važnije je obratiti pozornost na to hoće li ono što pokušavate učiniti očuvati vaš odnos s djetetom ili će mu naškoditi. Katkad ćete možda trebati i odustati, kako biste očuvali, pa čak i unaprijedili taj odnos. Možda će i ona, kad jednom postane svjesna da je i odustajanje jedna od mogućnosti, prepoznati kako joj je odnos s vama jednako važan kao i vama s njom. Kad se u to uvjeri, postoji velika šansa da vas prestane gledati kao nekoga tko je uvijek u krivu, dok je ona uvijek u pravu. Moći će vas vidjeti očima osobe koja, više od svega, s vama želi održati blizak odnos.

17

Nesretni tinejdžeri U mnogo većoj mjeri odnosu s vašim tinejdžerom može pridonijeti činjenica da ste naučili poštovati ono što on želi, premda se s njime možda i ne slažete, negoli neslaganje koje dovodi do borbe moći, pa makar vi pritom i pobijedili. Naučit ćete zanemarivati svoj zdravorazumski pristup koji vam snažno poručuje kako ste vi roditelj, vi imate moć i viju trebate upotrijebiti. Jednostavno pomicanje osi moći, tako da ona leži negdje između vas i vašeg djeteta, učinit će veliki iskorak prema unapređenju vašeg odnosa. Tajna uspješnog odnosa između bilo koje dvije osobe koje nemaju jednaku moć jest u tome da osoba s više moći, kolikogod više može, pokaže poštovanje za položaj slabije osobe. Don Juanov savjet mogućim zavodnicima: "Ophodite se s dvorkinjom kao s vojvotkinjom, a s vojvotkinjom kao s dvorkinjom" - može se jednako tako primijeniti i na druge odnose. Čim počnete uviđati da je odnos između vas i vašeg tinejdžera postao napet, vrijeme je da počnete tražiti rješenje, ono koje će moći odnos ojačati a neće vas dovesti u iskušenje da iskušate svoju moć. To je trenutak da pokušavate sve što možete kako biste uvažili položaj svog tinejdžera, makar se činilo potpuno jasnim da je u krivu. Vaš tinejdžer može biti slabiji od vas, no nije lišen sposobnosti da sebi i drugima nanese mnogo štete, pokazujući vam da ga ne možete kontrolirati u školi ili na nekom drugom mjestu kad je izvan vašeg vidokruga. I kao što ću još mnogo puta naglasiti u ovoj knjizi: u vrijeme kad je prepušten sam sebi, snaga vašeg odnosa jedina je vaša kontrola nad njim. Teorija izbora uči da, kažnjavajući ga, možete dobiti nekoliko bitaka, ali rijetko kad možete pobijediti u ratu. Podržavati rat znači postići trenutno zadovoljstvo, ali dugoročno prouzročiti štetu. Oboje ste izgubili ako, pokušavajući riješiti neki problem, narušite međusobni odnos. Na primjer, koliko ste puta u životu nešto izjavili i onda odmah pomislili: "Nisam to trebao reći". Imali ste tu misao u sebi jer ste, i prije negoli ste ju izrekli, znali da ćete time naškoditi vašem odnosu. Požurili ste kroz žuto svjetlo, u potpunosti svjesni da drugi auto ide na vas iz suprotnog smjera. Kad primjenjujete teoriju izbora uvijek mislite i djelujete tako da očuvate i ojačate vaše odnose, tako da, kad dođete u neku tešku situa18

Kad prestanete kontrolirati, dobivate kontrolu čiju, možete tu snagu upotrijebiti za pregovaranje. Ono što dogovorite možda neće uvijek biti savršeno rješenje, ali neće biti ni potpuni promašaj. Bit će dovoljno "negdje po sredini" da ne naškodi vašem odnosu. Dovoljno da možete održati svoju komunikaciju kad dođe do kratkog spoja. Kad sam radio s problematičnim tinejdžerima, što je bio čest slučaj u mojoj praksi, koristio sam strategije koje ću vam objasniti i pokazati u ovoj knjizi. Priznajem daje meni bilo lakše nego stoje vama, jer seja nisam morao suočiti s njihovom ljutnjom ili iskusiti vašu frustraciju. Poučit ću vas primjenjivati teoriju izbora. Dobra je vijest da nju nije ni teško naučiti, niti ju je teško primjenjivati. Jedina stvar koja bi vas u tome mogla omesti jest ta da je teorija za vas potpuno nova, pa ćete u početku morati svoje djelovanje temeljiti na povjerenju. Najveća će vam prepreka biti sumnja, kojoj je uzrok vaša potreba da budete u kontroli, a ne vaša nesposobnost izvedbe. Morat ćete, također, biti i oprezni: stare, destruktivne navike uvijek čuče negdje u prikrajku, spremne da se ubace u igru u određenom trenutku. Morat ćete ih odgurnuti što dalje od sebe, kako biste se privikli na primjenu teorije izbora. Međutim, ma kako daje teorija izbora za vas nova, i ma koliko vam ju je teško primjenjivati, nikakva vam šteta ne prijeti od primjene bilo kojeg prijedloga iz ove knjige. Čak i u slučaju da nešto od onoga što predlažem ne djeluje, to nipošto neće naškoditi vašem odnosu, jer će vam vaš tinejdžer, umjesto da vas okrivi, sigurno dati mali kredit na račun vaših pokušaja.

19

TEORIJA IZBORA I IZVANJSKA KONTROLA NE IDU ZAJEDNOZbog čega vam je tako teško napustiti zdravorazumski pristup? Zato jer je takozvani zdravi razum sastavni dio svjetske psihologije koju sam prvi put prepoznao kad sam započeo razvijati zamisli koje su temelj teorije izbora. Toj sam destruktivnoj psihologiji dao naziv psihologija izvanjske kontrole, ali obično ispuštam riječ psihologija i jednostavno ju nazivam izvanjska kontrola. Kažem da je destruktivna jer kad se pojavi u bilo kojem odnosu onda gotovo uvijek započinje ono što nazivam procesom nepovezanosti. Imate li poteškoća sa svojim tinejdžerom - to je rezultat procesa koji među vama traje već dugo vremena. U pokušaju da što bolje opišem taj proces, u "alate" mog računala utipkao sam riječ nepovezan. Pritom su se pojavile riječi za koje sam siguran da ih prepoznajete, pokušavajući izaći na kraj sa svojim tinejdžerom: neuključen, odvojen, nespojen, nepridružen i povučen. Nije li svaka konfrontacija i neslaganje s vašim tinejdžerom ubrzala

ovaj proces? Zar je neumjesno upitati se: "Nije li bolje učiniti sve što mogu da obrnem ovaj proces?" Jer vi znate, jednako dobro kao i ja ova će nepovezanost postajati sve veća, osim ako ne učinite nešto, potpuno drukčije od onoga što sada činite. U sljedećem ću vam poglavlju početi prikazivati neke specifične I strategije ponovnog povezivanja s vašim tinejdžerom. No, prije toga j potrebno je razumjeti kako izvanjska kontrola pokreće vaše ponašanje i ponašanje vašeg tinejdžera. Najprije treba reći da je izvanjska kontrola ona psihologija koju, zapravo, svatko na svijetu koristi kad ima poteškoća u odnosima s ne-

20

Teorija izbora i izvanjska kontrola ne idu zajedno kom drugom osobom. Možda ste imali sukobe s više osoba, ali način koji ste pritom koristili u osnovi je bio isti. U svakoj situaciji nepovezanosti osoba s najviše moći obično započinje s izvanjskom kontrolom. Na primjer, vi ju primjenjujete na vašem tinejdžeru, vaš šef na vama. Ako je moć između dvoje ljudi podijeljena, ili približno jednaka, tada će svaki od njih pokušati koristiti izvanjsku kontrolu, što je slučaj u mnogim brakovima. Kad taj proces jednom započne, obje se strane počnu natjecati u uporabi izvanjske kontrole i tada odnos postaje sve slabiji i slabiji. Koristim izraz izvanjska kontrola jer je on izravna suprotnost samokontroli. Ljudi koji ju koriste ulažu sve svoje snage pokušavajući promijeniti druge a vrlo malo napora u pokušaj promjene sebe. Kada vaš tinejdžer učini nešto što ne želite da čini, vi tada trošite mnogo snage pokušavajući ga promijeniti - snage koja bi se mogla bolje utrošiti - u učenje novih načina kako postupati s njim. Izvanjska je kontrola način na koji se ponaša svijet. Možda nikada, tijekom cijeloga svog života niste iskusili situaciju u kojoj bi vam netko rekao: "Imam problem s onim što činiš i mislim da trebam promijeniti to što radim, jer inače nikad nećemo riješiti taj problem." Kad tako počnete činiti u svom životu, tada ćete početi zamjenjivati izvanjsku kontrolu teorijom izbora. Još od vremena kad smo bili mali, kadgod nas je netko pokušao natjerati da učinimo nešto što nismo željeli, opirali smo se, pokušavajući izbjeći tu kontrolu. Taj otpor dovodi do borbe moći koja uvijek ošteti odnos s kontrolirajućom osobom. Naravno, dok ste bili mali obično ste gubili. Taj je gubitak vodio do otpora na obje strane: vaših roditelja -jer su se morali boriti, na vašoj -jer ste gubili. Kad ste postali tinejdžer bili ste već umorni od toga da vam neprestano govore što da činite, ali i od bezuspješnog otpora. No, tada ste počeli osjećati da možda sada imate dovoljno snage za uspješan otpor. To je taj univerzalni otpor kontroli, otpor koji se stvara između roditelja i tinejdžera, koji neprekidno podržava nesklad bilo kojeg odnosa. No vjerujem da sada počinjete shvaćati kako je izvanjska kontrola prava kuga cjelokupnoga ljudskog društva.

21

Nesretni tinejdžeri

Sedam ubojitih navika izvanjske kontrole koje uništavaju odnoseMada zapravo postoji i nešto više od sedam ubojitih navika, ako njih sedam uspijete odstraniti iz odnosa s vašim tinejdžerom, odmah ćete se početi bolje međusobno slagati. Osim, naravno, ako taj odnos nije toliko propao da više i ne postoji. No malo je vjerojatno da će se to dogoditi kad su u pitanju roditelj i dijete. Gotovo svi odnosi, osim nekih brakova, mogu biti obnovljeni odstranjenjem ubojitih navika, čak i u slučaju da ih samo jedna strana prestane primjenjivati. Ako su pak obje strane za to spremne, tada svaki odnos, čak i brak, ima dobre izglede da bude spašen. Ubojite su navike: kritizirati, okrivljavati, žaliti se, prijetiti, kažnjavati i potkupljivati (nagrađivati) radi kontrole (kao kad kažete: Ako mi ovo napraviš, onda ću i ja za tebe to učiniti.) Nema ničeg neodređenog u vezi s njima - one su jasne i očite. Njihova će primjena u bilo kojem odnosu taj odnos narušiti. Nastavite li ih primjenjivati, odnos će biti razoren. Najdestruktivnija među njima svakako je kritiziranje; iza njega slijedi okrivljavanje. No, bilo koja od tih navika udaljit će vas od osobe s kojom želite biti bliski. Čak i kad je odnos razoren vi možda još ostajete zajedno. To je čest slučaj u brakovima. No više nema nikakva izgleda da budete sretni. Svijetla je strana poteškoća s tinejdžerima u tome što, za razliku od braka, niste vezani. Kad tinejdžer navrši osamnaest godina, možete poći svatko na svoju stranu. Nije vam potreban razvod niti formalno odvajanje. Nakon razdoblja razdvojenosti odnos može biti obnovljen sazrijevanjem obiju strana i tada obje strane mogu prestati primjenjivati ubojite navike. Čim ste malo prije vidjeli nabrojane ubojite navike, vjerojatno ste prepoznali da ih primjenjujete u odnosu s vašim tinejdžerom i, možda, u odnosu s još nekoliko ljudi u vašem životu. No, iz iskustva znam da je zamisao o njihovu napuštanju ljudima teško prihvatiti. Da smo negdje zajedno, možda biste izjavili: "Što mi to pokušavate reći? Znači, kad me taj klinac ne posluša, vi predlažete da ne učinim ništa. Ne razumijem."

22

i

Teorija izbora i izvanjska kontrola ne idu zajedno U pravu ste, ne razumijete. Nisam rekao da ništa ne učinite. Rekao sam da učinite nešto vrlo opipljivo, nešto što možda nikad niste učinili kad je vaš tinejdžer napravio nešto za što ste "znali" daje krivo. Napustite navike! To je mnogo više nego ne učiniti ništa. Njihovim napuštanjem mnogo ćete postići, no ja vam, osim toga, predlažem da ih zamijenite onim što nazivam sedam povezujućih navika: slušati, podržavati, ohrabrivati, poštovati, vjerovati, prihvaćati, pregovarati. Ne čekajte da se problem pojavi! Počnite odmah primjenjivati povezujuće navike! One će gotovo odmah početi jačati vaš odnos. Ne uzimajte zdravo za gotovo da vaš tinejdžer zna da ga volite. Činite stalan napor da se s njim povezete, ohrabrujući ga i slušajući ga. Također naučite koristiti humor kako biste lakše iz vašeg odnosa odstranili ubojite navike. Šalite se na račun načina na koji ste se nekad ponašali i usporedite ga s načinom kako to činite sada. Kad ona bude nastavljala prema vama primjenjivati neku od ubojitih navika, pokažite joj humorom, a ne ušutkivanjem stoje to što radi. Naravno, ona će iskušati svaku. Svi smo mi od velikih učitelja naučili lekcije o izvanjskoj kontroli. Možda će vas iznenaditi da s jednom grupom ljudi nikada ne koristite ubojite navike. Ti su ljudi vaši dugogodišnji prijatelji. Osim kad se šalite, s njima nikad ozbiljno ne primjenjujete kritiziranje, okrivljavanje ili kažnjavanje. Zapravo, prema dobrom prijatelju nikad ne primjenjujete ni jednu od sedam ubojitih navika. Ali, malo je vjerojatno da ćete u svijetu izvanjske kontrole, u kakvu živimo, teoriju izbora primijeniti s bilo kim drugim. Jednako je tako malo vjerojatno da će bilo tko drugi primijeniti teoriju izbora s vama. Tvrdnju da se drukčije ponašamo prema prijateljima provjerio sam ispitujući nekoliko mojih učenika uključuje li njihovo ponašanje prema dugogodišnjim prijateljima ijednu od ubojitih navika. Razmislili su i složili se da ih nikada ne koriste. Kad sam ih pitao za razlog, nasmijali su se i rekli: "Kad bih to činio, izgubio bih prijatelja." Vjerujem da su u pravu, jer smo svi mi izgubili jednog ili dva prijatelja zahvaljujući tim navikama. Katkad smo u stanju zadržati ih kao prijatelje, no kad jedanput učinimo ozbiljan zalet u izvanjsku kontrolu, prijateljstvo nije nikad više sasvim jednako.

2 3

Nesretni tinejdžeri

I

Pokušao sam dokučiti zbog čega i dalje nastavljamo s navikama, na primjer, zbog čega nastavljamo kritizirati kad osjećamo da je to početak udaljavanja. Došao sam do spoznaje da rano u svom životu svi mi primimo neki iznenadan nalet "razumijevanja" do kojeg dolazi na sljedeći način: Od vremena kad smo bili vrlo mali, pokušali smo domisliti što je ispravno učiniti u gotovo svim uobičajenim situacijama u kojima se odnosimo s drugim ljudima, primjerice, biti uljudan ili pristojan. To činimo jer, u svijetu izvanjske kontrole u kojem živimo, svaki put kad učinimo neku društvenu pogrešku otvaramo se mogućnosti kritiziranja, okrivljavan]a, kažnjavanja ili uporabi bilo koje druge ubojite navike. Do vremena kad navršimo dvadeset ili dvadeset pet godina, već smo u velikoj mjeri shvatili stoje u većini socijalnih situacija za nas ispravno. Nešto kasnije, kad smo već u velikoj mjeri shvatili što je za nas ispravno, stječemo ovaj iznenadan i na neki način odlučujući uvid. Kažemo sebi nešto poput: "Ne samo da znam što je ispravno za mene, ja točno znam što je ispravno za svakoga, pogotovo za osobe s kojima

sam najbliž i." Nemo guće je znati stoje za druge isprav no, osim ako se s nama ne slože; pokuša vati

silom primijeniti ovo znanje na njima obično vodi do propasti. S ovim uvidom, osjećajem siguran sam da znam što je dobro za bilo koga oko mene, to je jednostavno stvar zdrava razuma - počeli smo sijati sjeme koje, dopustimo li da se razvije, vodi do toga da ćemo jednom požnjeti nesreću. Ono što se upravo sada događa u vašem životu s vašim tinejdžerom vrlo je vjerojatno plod vašeg "sjemena ispravnosti". Teorija izbora poučava da ne samo da ne znamo što je za druge ljude dobro, nego često ne znamo ni što je dobro za nas. Zbog toga ju je teško primjenjivati. U zadnjem poglavlju ove knjige čovjek kojega sam nazvao Fred to je naučio i to mu je bilo iznimno pomoglo pri ponovnom uspostavljanju odnosa sa svojim otuđenim kćerima. Pogledate li malo svoju obitelj i prijatelje, vidjet ćete da su najsretniji među njima oni koji se ne pretvaraju da znaju što je dobro za druge i ne pokušavaju kontrolirati nikoga osim sebe samih. Dalje ćete vidjeti da su najnesretniji oni ljudi koji uvijek pokušavaju kontrolirati druge. Čak i ako imaju mnogo moći, stalni otpor slabijih nad kojima pokušavaju dominirati lišava ih sreće. 24

Teorija izbora i izvanjska kontrola ne idu zajedno

Teorija izboraVeć sam objasnio najteži dio primjene teorije izbora u vašem životu: Osloboditi se izvanjske kontrole i njezina tereta - ubojitih navika. Najbolje je o teoriji izbora razmišljati kao pravoj suprotnosti izvanjskoj kontroli. One nemaju ništa zajedničko. Pokušati njih dvije čak i malo spojiti u nekom odnosu može naškoditi tom odnosu do kojeg vam je stalo. Budući da je suprotnost izvanjskoj kontroli, teorija izbora često se naziva i teorijom unutarnje kontrole. Jednako kao što je izvanjska kontrola strategija kontroliranja drugih, tako je teorija izbora način da druge ostavite na miru i koncentrirate se na kontroliranje samog sebe, tako da ostanete što je moguće više povezani s važnim ljudima u svom životu. Teorija izbora objašnjava da smo, kad se rodimo, kodirani genetskim zadatkom koji se mora ispuniti da bismo bili sretni, mada ne isti čas, kao kad je riječ o disanju. Mi moramo smisliti način na koji ćemo taj zadatak obaviti. U korijenu je tog zadatka pet osnovnih potreba ugrađenih u našu genetsku strukturu: preživljavanje, ljubav i pripadanje, moć, sloboda i zabava. Ako smo u stanju naučiti zadovoljiti tih pet potreba, a pritom ne omesti druge u njihovim pokušajima da zadovolje svoje potrebe, bit ćemo sretni. Što ih bolje zadovoljavamo, bit ćemo sretniji. Kad sam govorio o sreći i nesreći na početku prvog poglavlja, ono što sam objašnjavao odnosilo se na sposobnost ili nesposobnost u zadovoljavanju jedne ili više navedenih potreba. Neposredno po rođenju mi ne znamo što su te potrebe; možda nikada nećemo ni doznati što one jesu, upravo zato jer nam je dana sposobnost da osjetimo ono što je dobro i da osjetimo ono što je loše. To što nismo u stanju razumjeti te potrebe, ne sprečava nas da ih pokušamo zadovoljiti. Premda možemo imati stotine različitih osjećaja, sve njih možemo podijeliti u dvije kategorije: bol i ugoda. Ili, kao što često znamo reći kad objašnjavamo kako se osjećamo: "Osjećam se dobro" ili "Osjećam se loše" - i pritom smo jako svjesni te razlike. Većinu svoga života provedemo učeći kako se ponašati, jer zbog svojih osjećaja obraćamo veliku pozornost na to kako se ponašamo. U osnovi, svako ponašanje koje odaberemo, a koje osjećamo dobrim,

25

Nesretni tinejdžeri zadovoljava jednu ili više potreba. Svako ponašanje koje osjećamo lošim ili povređujućim ne zadovoljava jednu ili više od ovih pet potreba. Kao što možete lako vidjeti, naša je potreba za ljubavlju i pripadanjem ono što nas pokreće na razmišljanje o tome kako da se pove-žemo ili ostanemo povezani s drugim osobama. Naša potreba za zadovoljavajućim odnosima ugrađena je u naše gene u jednakoj mjeri kao i potreba da jedemo ili pijemo. No, nažalost, moramo se također boriti i s našom potrebom za, moći. Samo pročitajte naslove u bilo kojim novinama i vidjet ćete dobro predstavljenu tu potrebu u većini priča o ljudima.

Gotovo sve što je u tim pričama napisano govori o ljudima koji pokušavaju kontrolirati druge ljude ili koji pokušavaju pobjeći od njihove kontrole. Upravo vas je vaša potreba za moći i otpor vašeg tinejdžera toj moći i doveo do problema koje možda sada imate s njim. U našim se životima događa da su potreba za moći i potreba za ljubavlju često u sukobu. Možda ćete uspjeti zadržati svoju tinejdžericu u kući da ne izađe onda kad ona to poželi, ali ćete propustiti održati odnos onako jakim kako biste željeli. Nećete joj uspjeti prodati svoj argument o tome kako ju sprečavate zato jer ju volite. Mislim da je jasno da, želite li zadovoljiti svoju potrebu za moći, morate smisliti način kako ćete to učiniti a da pritom ne izgubite povezanost s ljudima ] koje trebate.

Jedini način na koji možemo zadovoljiti i potrebu za moći i potre-' bu za ljubavlju jest stjecati poštovanje, povjerenje i ljubav ljudi. Pokušamo li ih kontrolirati, možda ćemo zadržati njihovu ljubav, ali nikada nećemo zadobiti njihovo poštovanje ili povjerenje. Kad imamo poštovanje, povjerenje i ljubav drugih, osjećamo se moćno; nije nam ni potrebno, a niti želimo da nas se netko plaši. Jedan od važnih načina na koji većina nas pokušava dobiti moć, dok istodobno zadovoljava i svoju potrebu za ljubavlju jest učiniti nešto sa svojim životom što nas vodi do toga da se osjećamo uspješnima, ali da to ne činimo na račun nekog drugog. Jedan od problema koji u najvećoj mjeri dovodi do udaljavanja vas i vaše djece,

osobito kad postanu tinejdžeri, jest njihovo posustajanje da rade onako marlji-

26

Teorija izbora i izvanjska kontrola ne idu zajedno vo u školi, kako biste vi to željeli, a vrlo često ni onoliko marljivo koliko bi sami željeli. Jednostavno je optužiti tinejdžera za neuspjeh; no postoje ozbiljne mane školskog sustava koje mnoge učenike ometaju da se u školi osjećaju uspješnima. Samo da spomenem jednu od tih poteškoća - sve dok u školama budemo imali sustav ABCDF ocjenjivanja (američki sustav ocjenjivanja, ekvivalent našim ocjenama od 1 do 5 - prim. prev.), odnosno neki njemu sličan, vrlo se malo učenika od onih koji ne dobiju ocjenu vrlo dobar ili veću može u školi osjećati uspješno. Zbog čega je to tako i što škole mogu u vezi s tim učiniti - na to sada trošim više od polovice svog vremena. Sve što mogu učiniti u ovoj knjizi jest objasniti što vi kao roditelj možete poduzeti kako biste pomogli svom tinejdžeru da uspije u školama kakve imamo. Najvažnija stvar koju za početak možete učiniti jest pokušati se postaviti tako da školski uspjeh ne bude mjera vašeg poštovanja i ljubavi prema vašem tinejdžeru. Škola vašem djetetu možda ne daje pravične ocjene, ali vi možete biti pravični prema njemu, ako odaberete tako postupati. Predlažem vam da pročitate moju knjigu Svaki učenik može uspjeti (pogledajte posebno dodatak A). Slažete li se s onim što sam ondje morao reći, možda ćete uložiti napor da školu na svom području upoznate s tim zamislima. Po mom mišljenju nema nikakve sumnje da svaki učenik koji je sposoban, a vjerujem daje 95 % učenika sposobno, može uspjeti ako zamisli te knjige, čija provedba košta manje nego što škole sada troše, budu primijenjene u praksi. Ne znam otkuda dolazi naša potreba za moći, no vjerujem da su nekako, na ovaj ili onaj način, ljudi koji su preživjeli tijekom evolucije naučili to činiti na račun drugih ljudi. Jaki su dobili hranu, a slabi umrli od gladi. Mi smo potomci jakih. Potreba za moći razvila se genetski i dovela do svijeta izvanjske kontrole u kojemu živimo. No, premda u svijetu prevladava izvanjska kontrola, u vašem životu još ima dovoljno mjesta za djelovanje teorije izbora. Zadovolja* William Glasser (2000.) Every Student Can Succeed - objavljena u privatnoj nakladi William Glasser Inc. (vidi dodatak A). U Hrvatskoj je knjiga objavljena u izdanju Alinee 2001. godine - prim. prev.

27

Nesretni tinejdžeri vajte svoju moć tako što ćete činiti stvari zbog kojih ćete stjecati poštovanje drugih! Dopustite li da moć postane dominantna u vašem životu, mogli biste završiti kao kralj Mida sa svojom "poslušnom" zlatnom statuom. Kako bi nam pomogla izbjeći kontrolu drugih, potreba za slobodom ugrađena je u naše gene. Utemeljiteljima Sjedinjenih Država bile je potpuno jasno koliko je ova potreba važna te da ju treba posebnoj zaštititi. Upravo je potreba za slobodom privukla tako mnogo ljudi nt naše obale. No ljudi koje pokreće glad za moći i vjerovanje kako upravo oni znaju što je dobro za sve druge smanjivala je našu slobodu sve od vremena kad smo postali nacija. Zapravo, zadovoljenje naše potrebe za slobodom nije samo politički teško provesti, to može biti još i teže provesti u obitelji. Pogotovo je teško roditelju tinejdžera koji želi više slobode, nego što roditelj vjeruje da se on može nositi s tim. Ova će tema biti opširno razrađenai kasnije u knjizi. Potrebe za preživljavanjem i zabavom lakše je zadovoljiti. Potreba za preživljavanjem je očita; to da nam treba zabava nije. Vjerujem dal je zabava, koja proizvodi vrlo dobar osjećaj, naša genetska nagrada za učenje. Upitate li dijete ima li dobru učiteljicu u školi, kao što sam te ja mnogo puta učinio, dijete će odgovoriti da ima. Kad ga upitate zašto, dijete će reći: "Kod nje je učenje zabavno." Takva učiteljica uči dijete da koristi znanje, a ne zahtijeva od njega da potroši mnogo vremena pamteći činjenice koje će uskoro biti zaboravljene. U tome nema nikakve zabave. Ova knjiga uključuje komentare nekih tinejdžera koji misle da učenje treba biti zabavno, ali idu u škole do kojih još nije stigla ova poruka. Rekreacija je najveći svjetski biznis. No, pogledate li pažljivije na što ljudi troše novac, kao primjerice na putovanja, vidjet ćete da je u tom iskustvu sadržana značajna komponenta učenja, kao i zabave. Mi smo potomci ljudi koji su učili; ljudi koji nisu, izumrli su. * Prema grčkoj legendi kralj koji je imao moć da sve što dotakne pretvori uj zlato. Pretvorivši u zlato čak i svoju hranu i svoju kćer, bilo mu je dopuštenoj da ispere svoj omraženi čarobni dodir - prim. prev.

28

I

Teorija izbora i izvanjska kontrola ne idu zajedno Roditelji i djeca koji su tema ove knjige nemaju problema s preživljavanjem. Tu je potrebu relativno lako zadovoljiti u mnogim bogatim zemljama. Problem s kojim se vi i vaš tinejdžer možda suočavate odnosi se na vašu nesposobnost da iz svog odnosa dobijete ljubav i pripadanje koje svatko od vas želi. To je želja koja će biti neposredno osujećena primjenjujete li mnogo izvanjske kontrole. Vaš će tinejdžer također imati i poteškoća u zadovoljavanju potrebe za moći i slobodom, no uspijete li održati dobar odnos, ove je potrebe obično moguće zadovoljiti. Kao što možda shvaćate, potrebe vašeg tinejdžera za zabavom i slobodom bit će teško zadovoljiti u školi. Kad počnu dobivati slabe ocjene, mnogi učenici počnu mrziti školu. Kao što sam već rekao, nema mnogo toga što u vezi s tim možete učiniti, no ja ću vam ponuditi neke ideje koje vam mogu pomoći. Kako ćemo se u ovoj knjizi baviti problemima tinejdžer - roditelj, postat će jasno da izvanjska kontrola ometa zadovoljavanje svih potreba. Ne bude li očito, ja ću to naglasiti. Čitajući knjigu spoznavat ćete da ćete se osjećati bolje što ćete više primjenjivati glavno načelo teorije izbora. To načelo glasi: Kadgod ste u odnosu s nekim, čak i s neznancem, osjećat ćete se bolje ako ne kažete ili ne učinite ništa od onoga što će dovesti do udaljavanja vas i te osobe. Vi ćete gotovo uvijek znati ako ste s nekim nepovezani, jer vas je vaša genetska potreba za ljubavlju i pripadanjem učinila vrlo osjetljivim da primijetite kad se to događa. Svako ponašanje udaljavanja koje odaberete bit će praćeno malim, ali značajnim upozorenjem, poput mirnog, tihog glasa koji vam govori: Pažljivo, možeš se udaljitil Neuvažavanje ovog upozorenja možda vas je i dovelo do neke sadašnje nevolje s vašim tinejdžerom. Izbjegavajte ubojite navike i zamijenite ih pomažućim povezujućim navikama - na taj ćete način izbjeći mnoge poteškoće. O teoriji izbora može se govoriti još mnogo više nego što sam dosad rekao. No ovo bi za sada trebalo biti dovoljno da započnete s ovom knjigom. Kako budemo napredovali, tako ću vam detaljnije objašnjavati teoriju izbora.

2 9

3.KIM I JODY

U ovom poglavlju, pa sve do kraja knjige, nastavit ću poučavati teoriju izbora, pokazujući vam kako ćete ju primjenjivati sa svojim tinejdžerom. Počet ću s Kim i Jody, majkom i kćeri, s kakvima sam često razgovarao u svojoj praksi. Ovdje, kao i do kraja knjige, koristit ću razgovore kako bih vam pomogao da dobijete uvid u načine moguće komunikacije s vašim tinejdžerom. Počet ću s Kim, koja će mnogima od vas biti bliska, jer je u sukobu s Jody. Vjerujem daje taj sukob uglavnom rezultat činjenice što Kim primjenjuje izvanjsku kontrolu. Možete li si dočarati sliku dobro odjevene žene u ranim četrdesetim godinama, koja je vidljivo napeta i kojoj je, čini se, pomalo neugodno što sjedi u mom uredu - to je Kim. Ne treba je detaljnije opisivati. Ako ste i sami u ranim četrdesetima, jednostavno zamislite da izgleda poput vas ili neke od vaših prijateljica. Počeo sam pitanjem: "Mogu li vas zvati Kim? Bolje se osjećam kad se ljudima obraćam njihovim imenom." Kimnula je, a ja sam nastavio: "Mislim da je najbolje započeti tako što ćete mi ispričati svoju priču. Telefonom ste mi rekli nešto o vašoj kćeri, tinejdžerici." "Iskreno govoreći, dr. Glasser, prije godinu dana nisam mogla ni sanjati da ću danas sjediti ovdje. Moja kći Jody nije bila nikakav anđeo, no dobro smo se slagale. Najviše što me dotad smetalo bilo je njeno prepucavanje s Jamiem, mojim jedanaestogodišnjim sinom. Ali sada, otkad je u srednjoj školi, to je postalo prava noćna mora. Ne znam što učiniti s njom. Svi savjeti koje sam dobivala, čini se, još su više pogoršali situaciju. Ja sam računovođa, a dolazi vrijeme obračuna poreza. Sljedećih gotovo šest tjedana radit ću svaki dan u tjednu. Morate mi pomoći. Učinit ću sve što mi predložite."

30

Kim iJody "Ispričajte mi malo više o svemu tome. Prilično sam siguran da vam mogu pomoći. Niste vi jedina očajna majka u ovom gradu; mnogima sam već pomogao." "Stvarno mislite da mi možete pomoći?" "Učinite ii ono što ću vam predložiti, prilično sam siguran da vam mogu pomoći. Ali, molim vas, recite mi što se događa?" "Ma gledajte, sve se to prilično naglo dogodilo. Do prije godinu i pol dana imala sam normalnu trinaestogodišnju djevojčicu. Kao što sam rekla, imale smo mi svoje trenutke, ali smo se dobro slagale. Tada se ona promijenila. Mogla sam vidjeti kako to dolazi, moj Bože, mogli ste to vidjeti na kilometar. Počelo je s tjelesnim izgledom. Mislim da ni ona, ništa više nego ja, nije mogla pretpostaviti što će se dogoditi. U manje od dvije godine ona se od djevojčice preobrazila u ženu. Tek je navršila petnaest, a ima tijelo i hormone mlade žene. Viša je i razvijenija od mene. Kad ju pogledam, samo se pitam - Bože, što će se sljedeće dogoditi?" "Ima li dečka?" "Karl je jedna od svijetlih strana cijele priče. On je dobar dečko. Dolazi iz obitelji u kojoj su majka i otac zajedno i koji, barem tako izgleda po njezinu pričanju, skrbe jedno o drugome. A što se tiče Jody i Karla, oni su nerazdvojni - ili je on u našoj kući ili je ona kod njega. No to je dobro. Bila bih još zabrinutija da se tako mnogo ne zadržavaju u kući. No ne radi se samo o njoj i njemu. Ona je u društvu četrnaest i petnaestogodišnjakinja koje se, kad nisu sa svojim dečkima, stalno drže zajedno. A sve imaju dečke. Kad je sama kod kuće, po cijele dane i noći samo si telefoniraju. Potpuno je počela zanemarivati svoje školske obveze. To je takva promjena. Dosad je uvijek bila dobra učenica. U višim razredima osnovne škole dobivala je pohvalnice. A sada ima taj stav -ako znate na što mislim. Škola je bez veze, učitelji su bez veze, matematika je od svega najbezveznija. Sve je dosadno, dosadno, dosadno. Odbija raditi zadaće, a ocjene iz glavnih predmeta spustila je na trojke, osim što iz matematike ima minus dva. Ima jedan izborni predmet, umjetnost. Voli umjetnost ali, po njoj, škola je samo za druženje." "U redu, dobio sam sliku škole. No nešto vas je drugo, što vas uistinu opterećuje, dovelo ovamo." 31

Nesretni tinejdžeri "Dakle, zabrinjavaju me ti njihovi tulumi. Oni su svaku subotu na večer, uvijek u nekoj kući u kojoj nema odraslih. Ona mi govori što se tamo događa. Alkohol i marihuana su nadohvat ruke; o drugim drogama ne govori. A tu je i seks. Nema orgija ili nečeg sličnog, ali seksa ima među stalnim parovima." "Iznenađen sam što vam tako mnogo govori. Mislite li da to može biti njezin način da pokaže svoju novu zrelost, no pritom vas pokušava uvjeriti kako kod nje još nema ni seksa, ni droge?" "To može biti. Razmišljala sam o tome i neprestano si govorim daje dobro što je tako otvorena prema meni. No moram vam također reći kako, kad počne govoriti, nisam sasvim sigurna da se ona uistinu trudi oduprijeti onome o čemu mi govori. Imam dojam daje Karl taj koji se opire. Zato sam rekla daje on svijetla strana. Ako ništa drugo, on ju je zadržao da ne puši. On je atletičar i, koliko ja znam, ne puši i ne uzima drogu. Gotovo sve njezine prijateljice puše. Imam osjećaj daje pušenje za mladu djevojku koja izgleda poput nje početak seksa i drogiranja. Ne mislim da pušenje uzrokuje te probleme, ali ono je znak pobune, znak koji kaže -ja sam sada velika djevojka. Pitala sam je da li bilo koji dobar učenik kojeg zna puši, a ona je napravila onu facu. Mislite li da mi možete pomoći da se ponovno počne baviti školom?" "Budem li vam mogao pomoći, pomoći ću vam u svemu. Ne odjednom, za to treba vremena. Ali, što je s vašim životom? Iz vašeg komentara o Karlovim roditeljima, razumio sam da ste razvedeni." "Napustio me prije pet godina radi mlađe žene. Ne baš jako mlađe, no kad imate trideset osam, tada vam je netko od dvadeset osam mnogo mlađi. Ne želim vam dosađivati groznim detaljima. Pročitajte neke od ispovijedi žena u ženskim časopisima - tamo to možete svaki dan naći. On ima novu obitelj i prilično je zanemario sve roditeljske obveze prema naše dvoje djece. Jody je potpuno smetena. Ona ga i voli i mrzi. Njegova nova žena joj je odvratna, a sa svojom novom malom braćom nema ništa. On ju je obično znao pokupiti i povesti sa sobom preko vikenda, no otkad je narasla, priređuje im takve probleme da on više ništa ne želi imati s njom. Kad je bila kod njih njegovu je ženu, tako da i ona čuje, nazivala droljom. Moj je problem, ne mo-

32

I

Kim i Jody gu si pomoći, što mi se ona zbog toga sviđa, a mislim da i ona osjeća to moje prešutno odobravanje i uživa to činiti. Prije dvije godine znala im je nekoliko puta pričuvati djecu, ali sada to apsolutno odbija. Kaže: "Ta drolja samo želi da im pomognem da mogu izaći. Ona me uopće ne voli - ta me drolja mrzi." Konačni ishod svega toga je da on ne želi plaćati ni alimentaciju za nju, zbog načina na koji se prema njima ponaša, pa pola vremena zbog toga provodim na sudu. A moj mi odvjetnik kaže da mogu izgubiti. No Jody mi kaže da ne trebam brinuti. Ona će raditi, ako trebam novac. On još plaća za Jamiea i Jamie se prema njima dobro odnosi. Oko toga je bila zadnja velika borba. Rekla je Jamieu da ne bi trebao tamo ići, a Jamie je njoj rekao da bi ona trebala biti finija i tako su počeli. No Jamie nju treba. Uvijek pokušava pridobiti njenu pažnju, ali to čini na potpuno pogrešan način. Ona mi se žali kako gaja favoriziram, što je istina, jer se on prema meni ponaša kao pravi anđeo. Mislim da on to shvaća, tu njihovu suprotnost, a i izgleda prilično dobro; zapravo jest jako dobar. "Što ju trenutno najviše muči?" "Sva ta moja pravila. Najviše u vezi sa školom i njenim stalnim telefoniranjem. I moja kažnjavanja i držanje prodika vikendom. Jedanput sam joj čak zaprijetila da joj neću dopustiti da viđa Karla, no to je bila pogreška. Otišla je u svoju sobu i nije htjela izaći. Nije željela ići u školu, nije htjela jesti, nije htjela razgovarati. Karl me nazvao. Bio je prestrašen. Molio me da mu barem dopustim da dođe do nas. Popustila sam. Mislite li da sam pogrešno postupila?" "Radije bih da se ne upuštamo u procjenu onoga što je ispravno ili pogrešno. Propovijedati o ispravnom i pogrešnom ne pomaže mnogo kod djece poput Jody." "Možete to još jedanput ponoviti! Ja sve činim ispravno, a ono uvijek ispadne pogrešno." "Možete li mi dati neki primjer?" "To je jedino pravilo kojega sam se bila u stanju pridržavati. Dopuštala sam joj da ide na tulume, sve dok je s Karlom i dok dolazi kući do jedanaest i trideset. Ali sada je produljila povratak na dvanaest i trideset. Ne bih željela popustiti, ali nisam sigurna da to mogu izdržati. Ona mi samo kaže da jednostavno neće doći doma i ja tu ništa ne mogu učiniti." 3 3

Nesretni tinejdžeri "Jeste li pokušali bilo što, kako biste dobili neku pomoć, osim što ste se obratili meni?" "Imala sam razgovor s jednim savjetnikom, a on mi je savjetovao da moram natjerati njenog oca da se više uključi, mada sam mu rekla da je još gore kad je s ocem. Kad dođe kući, onda je sva još više izvan kontrole. Osim toga, ne mogu si priuštiti savjetovanje, osim ako nije jako brzo gotovo. Imam uputnicu i odobrenje od socijalnog za pet posjeta. Oskudica je u novcu. Radim puno radno vrijeme kao računovođa, ali nemam CP A* i zato mi plaćaju mrvice, za razliku od muškaraca. Ne znam što ću učiniti ne bude li htio plaćati alimentaciju." "Pomaže li vam itko iz vaše obitelji?" "Otac mi je umro; majka se od njega razvela još dok sam bila na studiju. Pio je. Plašim se da i Jody pije. Moja majka još radi i prilično je zaposlena. Ona zapravo i nije od neke koristi. Kad dođe, nimalo se ne trudi prikriti da joj je draži Jamie, a to samo pogoršava moj problem. Zato više volim da ne dođe i, uglavnom, ne dolazi. Jody stvarno nema niti jednu odraslu osobu u svom životu, osim možda učiteljice umjetnosti, koja čini sve što može kako bi joj pružila podršku. Lako joj je jer, hvala Bogu, Jody ima neki talent i radi taj jedan predmet. Njezina mi je učiteljica umjetnosti rekla kako joj je Jody priznala da me voli, dok su vodili njihove male razgovore. Željela bih da je više učitelja poput te učiteljice umjetnosti. Njoj je uistinu stalo. Mogu samo reći da svaki put kad razgovaram s Jody, čini se, sve više gubim tlo pod nogama. Gotovo da sam prestala o bilo čemu govoriti, osim o vremenu. Pa čak i onda dođe do točke kad ja, na primjer, kažem: 'Izgleda da će biti lijep dan', a ona se sva naroguši."

Što bi Kim trebala učiniti?Mislim da je jasno kakav problem ima Kim. Jody je odlučila daju Kim ne razumije i najbolja je stvar koju može učiniti da prestane govoriti. Ona je od onih mladih osoba koje bi mogle imati koristi od po* CPA skr. od "certified public accountant" - vrsta certifikata koji računovođama omogućuje samostalan rad - prim. prev. 34

Kim iJody sjećivanja savjetnika, no namjera je ove knjige poučiti roditelje kako da se odnose prema svojim tinejdžerima bez profesionalne pomoći ih uz vrlo malo takve pomoći. Ovo ću poglavlje sada okončati tako da ću Kim provesti kroz odnos s Jody uz pomoć teorije izbora. Dok to budete čitali, zamislite da ste na mjestu Kim, čak i ako vaš tinejdžer možda ima drukčiji problem. Namjera mi je da kroz opis razgovora koji slijedi počnete uviđati da međusobni odnos, zasnovan na teoriji izbora, može biti sasvim drukčiji od bilo kojega koji ste dosad imali sa svojim tinejdžerom, a sasvim sigurno potpuno različit od onog koji Kim već dugo vremena ima s Jody. U osnovi, Kim ću voditi jednakim smjerom kojim vodim sve roditelje koji čitaju ovu knjigu. Svrha je ovog vodiča unaprijediti vaš odnos sa svojim tinejdžerima. Odnos koji Kim ima s Jody nije potpuno propao. Ona je još s njom povezana, ali je ta veza mnogo slabija nego prije godinu dana. Moj je posao naučiti ju da ojača taj odnos tako da iz njega odstrani sedam ubojitih navika izvanjske kontrole. Od Kim se odmah zahtijeva da se suoči s realitetom, da shvati da može kontrolirati samo svoje vlastito ponašanje, a to uglavnom znači ono koje dolazi iz njenih usta. Kad Jody ode iz kuće, Kim nad njom nema nikakvu neposrednu kontrolu. No ona ima nešto posredne kontrole, koja je razmjerna jačini njezina odnosa s Jody. Što će biti više u stanju jačati taj odnos, to su veći izgledi da se Jody neće upuštati u samouništavajuće aktivnosti na tulumima, zbog kojih je Kim tako zabrinuta. Ona sigurno ne treba poučavati Jody o tome što radi krivo ili što pretpostavlja da radi krivo. Jody vrlo dobro zna da majka ne želi da ona pije, da se drogira ili upušta u spolne odnose s Karlom ili nekim drugim. Kim možda toga nije svjesna, ali i Jody na nju pažljivo motri - dakle, što je Kim opreznija u svom vlastitom životu, to će Jody više poštovati majčinu zabrinutost u vezi s onim što bi sama mogla učiniti. Budući daje aktivnost svakog tinejdžera unekoliko ublažena odnosom s odgovornim odraslim osobama, sve što Kim učini i kaže od sada pa nadalje ne bi trebalo biti nešto što će oslabjeti njenu povezanost s Jody. Umjesto toga, trebala bi učiniti sve što može da ojača njihovu trenutnu povezanost. Treba imati na umu da ne treba ići predaleko; imala 35

Nesretni tinejdžeri je dobar odnos s Judy prije nego što je pošla u srednju školu, tako da su ona i Judy još povezane. Potrebne su godine, pa čak i cijeli život da bi se dijete udaljilo od roditelja koji je brižan poput Kim. Čim prije bude mogla, možda već sljedeće subote ujutro, mogla bi pokušati voditi svoj prvi razgovor s Jody prema načelima teorije izbora. Dobro bi bilo da smisli način kako da svog sina Jamiea makne na nekoliko sati iz kuće, tako da taj razgovor može voditi pripremajući za sebe i Jody dobar doručak ili, ako Jody nije raspoložena za doručak, dobar ručak. Kim bi trebala sjesti i jesti zajedno s njom i dok budu jele započeti, govoreći: "Razmišljala sam o našem odnosu i htjela bih s tobom o tome malo porazgovarati." Jody će ju čuti, ali možda neće odgovoriti. Što se nje tiče, ovo će vjerojatno biti još jedan u nizu razgovora izvanjske kontrole koji mora izdržati, a koji ju prate sve otkad je upisala srednju školu. Kim ne bi trebala zahtijevati njezinu pozornost. To je samo dodatna izvanjska kontrola. Trebala bi nastaviti, govoreći: "Bojim se da sam, otkad si upisala srednju školu, pokušavala upravljati tvojim životom i voljela bih o tome razgovarati... imaš li osjećaj da ja želim upravljati tvojim životom?" "Kako misliš, imam li osjećaj? Ti si moja mama." "Kažeš li to da, zato što sam tvoja mama, imam pravo prozivati te zbog škole?" "O čemu govoriš? Ne razumijem. Što mi želiš reći?" Kim je sada pridobila njezino zanimanje, pa treba nastaviti i reći: "Dobro, uvijek sam ti za vratom zbog tih ocjena. Svaki te dan ispitujem o zadaći. Je li u redu ako to ne budem više činila?" Pokušavam pokazati da Kim nema nikakvu kontrolu nad Jodynim ocjenama ili nad tim piše li ona zadaće, osim ako nije spremna sjediti s njom u pokušaju daje na to prisili. No, učini li tako, njihov će odnos uskoro oslabjeti zbog nečega što nije tako važno kao ono što čini kad ide na tulume. Razgovarati najprije o školskom uspjehu, bez primjene izvanjske kontrole, dobar je način za početak, jer se mnogo lakše može ispraviti slab uspjeh u školi nego bilo koja stvar u koju se može uplesti na tim tulumima ili negdje drugdje. Dakle, ovdje Kim može popustiti i ne riskirati tako mnogo. Može čak i malo dobiti, jer ju Jody

36

Kim iJody

4

I1

ne može optužiti za prigovaranje i to iskoristiti kao opravdanje da ne uči. Na ovaj će način, osim toga, pridobiti i njenu pozornost. Jody će se zainteresirati kamo vodi razgovor i Kim će joj se odjednom učiniti nešto značajnijom. "Znači, nećeš me više gnjaviti u vezi sa školom?" "Ne, s tim sam završila. Budeš li željela da ti pomognem, rado ću ti pomoći. Ali do kraja ove školske godine, škola je jedino tvoja stvar." "Ne vjerujem ti!" "Ne tražim da mi vjeruješ. Počnem li te gnjaviti, reci mi da sam lažljivica. Najviše što te mogu tražiti jest da mi pokažeš neke od svojih likovnih radova. No, i to će ovisiti o tebi. Ne budeš li željela, dobro." Kim joj time govori kako cijeni njezinu umjetnost, zapravo da je zbog toga ponosna na nju. Takav način razgovora pomoći će Kim da ojača njihovu povezanost i ohrabri Jody da nastavi s razgovorom. Također će time, izdaleka, dati naslutiti da bi bila ponosna i na njezine druge školske uspjehe, ali joj ništa takvo neće reći izravno. Budući da nema nikakvih problema s njezinom umjetnosti, Jody odgovara: "Voljela bih ti pokazati svoje crteže. Znaš da to volim." "Onda molim te i čini to, ali ne brini da ću ih ja najprije pregledati, a onda kao i obično početi govoriti i o ostalim tvojim školskim obvezama, jer neću. Reci mi, sad kad sam ti rekla da te više neću gnjaviti, postoji li još nešto u vezi s čim bi željela da te prestanem gnjaviti?" "Jamie. Uvijek me gnjaviš da budem bolja prema njemu. On me jednostavno izluđuje. On je takvo zabadalo! Stalno se mota oko tebe, kako to možeš podnijeti?... Mrzim ga." "To je dobra primjedba. Mislim da ga previše zaštićujem. Dovoljno je velik da počne brinuti sam o sebi. Molim te samo da ga ne udaraš. Ne mogu podnijeti vrisku." "Ali on me stalno gnjavi!" "Odmakni se, viči na njega, opsuj ga, zaprijeti mu, ili pak sjedni i poigraj se s njim nekoliko minuta. Čini sve što hoćeš, samo ga nemoj udarati. To ne mogu podnijeti. A stoje s tvojom sobom? Uvijek te podsjećam da moraš srediti sobu." "Sredit ću je. Rekla sam ti da ću to učiniti."

37

Nesretni tinejdžeri Ova je Jodvna izjava malo priznanje daje Kim možda u pravu kad je riječ o njezinoj sobi. Kim bi to mogla iskoristiti kao mogućnost da ponudi Jody malu pomoć. "Želiš li da ti pomognem? Učinimo li to zajedno, sve ćemo brzo uspjeti srediti." "Sama ću to napraviti. U redu je." Jody nije spremna prihvatiti pomoć, ali vjerojatno cijeni dobivenu ponudu. Pospremila sobu ili ne, Kim ne bi smjela ništa više reći o toj sobi. Mora pružiti Jody šansu da bude odgovorna. No, pospremi li sobu, Kim ne bi trebala taj napor posebno pohvaliti. Hvaliti ju za nešto što zna da treba učiniti, isto je kao nagrađivati radi kontroliranja, što je sedma ubojita navika. Dovoljno je da joj prestane spočitavati pospremanje sobe. Kim bi tada mogla reći: "Što ćemo s telefoniranjem? Sinoć me pokušala nazvati jedna žena iz ureda, a mobitel mi nije radio. Mislim da sam zaboravila napuniti bateriju. Nije me nikako mogla dobiti." "Možeš li mi nabaviti mobitel? Svi moji prijatelji imaju mobitele. Tako nikad neću zauzimati kućnu liniju." "Zbog čega se ne raspitaš koliko košta? Zašto ne pitaš svoje prijatelje?" "Dala bi mi novce za mobitel?" "Platila bih ti polovicu, ako nije preskup. Budeš li čuvala djecu, mogla bi zaraditi dovoljno da platiš ostalo. Kad djeca koju čuvaš zaspu, mogla bi razgovarati s njihova telefona i uštedjeti si karticu na mobitelu. Reci im da ćeš možda koristiti njihov telefon i daj im broj svog mobitela, tako da te uvijek mogu dobiti." Može se činiti daje bilo previše razgovora o telefonu, no vrijedilo je, jer je to bio dobar razgovor o problemu koji se lako može riješiti. Kim bi svakako željela da Jody ima mobitel kad izlazi. Ovo je također bila i prigoda za Kim da razgovara o nečemu što joj je važno, a pritom ne upotrijebi nimalo izvanjske kontrole. Što će lakše nalaziti teme razgovora s Jody, to će im objema biti lakše izbjeći izvanjsku kontrolu. No sada će se i Jody opustiti. Nestat će početne napetosti koja se uvijek javlja kad Kim započne s njom neki ozbiljan razgovor. Kim ne bi trebala brinuti zbog nekoliko ustupaka; imala je prigodu razgovarati s Jody onako kako to dugo vremena nije mogla.

38

Kim i Jody Sada Kim može nastaviti još malo razgovarati o bilo čemu što zanima nju i Jody - odjeći, šminki, glazbi, plesovima koje plešu na tulumima. Kad Kim osjeti da je Jody ugodno i da nije obranaški raspoložena, može skrenuti razgovor na mnogo važniju temu. Ili može osjetiti da su zasad dovoljno razgovarale. To će ovisiti o Kim. No, zbog knjige, pretpostavimo da je uspostavila kontakt, pa pođimo dalje i iskoristimo ovu novu ugodnu razinu koja vlada među njima i istražimo područje koje je uistinu zabrinjava. No, vjerujte mi, to zabrinjava i Jody. To je ono što je Kim pokušavala spriječiti, napuštajući ubojite navike u odnosu s Jody. Ona želi smanjiti izglede da Jody napravi nešto samodestruktivno, kao što je drogiranje ili seks bez zaštite, samo zato jer se ljuti na svoju mamu. Budući da je subota, Kim bi mogla početi, govoreći: "Što je s večerašnjim izlaskom? Kakav ti je plan za večeras?" "Danas je tulum. Stvarno mi je muka kad se sjetim da idem s Karlom i da moram biti doma u pola dvanaest. Što je to toliko važno, da ne mogu ostati još sat vremena? Kad odlazim, svi gledaju u mene kao u neku luđakinju." "Kad namjeravaš doći tamo?" "Ne znam. Ništa se zapravo i ne počne događati prije deset. Najprije idemo u kino." "Imam ideju. Možda možemo nešto dogovoriti. Kad misliš da bi se mogla vratiti kući? Ne volim se s tobom svađati. Mislim da bih mogla malo popustiti." Ovdje se možda nećete složiti sa mnom. Možda ćete misliti kako radim krivo zato jer pregovaram o onome što mnogi roditelji smatraju da nije za pregovore. No, imajte na umu, Kim nema nikakvu kontrolu nad Jody u vrijeme kad nije kod kuće, osim one koju može dobiti unapređujući njihov odnos. Nije riječ o tome što je ispravno ili neispravno, nego o tome koju kontrolu imate ili nemate. Ovaj je razgovor već ojačao njihov odnos. Kad napustite izvanjsku kontrolu, takvo se približavanje može brzo dogoditi. Sad ću predložiti način na koji može biti još povezanija s njom kad je izvan kuće, na tulumu ili bilo gdje drugdje, izvan njezina vidokruga. Kirnje sada otvorenija prema novim

39

Nesretni tinejdžeri zamislima. Neće odbiti prijedlog, kao što bi učinila prije ovog razgovora s Jody. Ona će slušati. Kim je u razgovoru primijenila teoriju izbora i to je navelo Jody da počne razmišljati. Ona se više ne fokusira samo na ono što ona hoće. Sada ima i malu primisao o tome što Kim želi, shvaćajući da njezina majka možda ima razloga za zabrinutost. Jody konačno provali: "Je li u redu ako dođem kući u dvanaest, umjesto u pola dvanaest?" Ona, zapravo, želi dvanaest i trideset, ali to ne traži, što dokazuje da, uz danu joj slobodu izbora, ona ipak obraća pozornost na ono što Kim želi. Što tinejdžeru date više izbora, to će u većoj mjeri

početi razmatrati mogućnost da dobije nešto manje od onoga što zapravo želi. Zbog toga je rekla dvanaest umjesto dvanaest i trideset. Taj način razmišljanja odražava zrelost. Kim bi mogla reći: "Bilo bi lijepo kad bi učinila jednu stvar. Karl ima sa sobom mobitel kad izlazite, zar ne?" "Naravno, njegovi roditelji žele da ponese njihov mobitel svaki put kad izlazimo noću. Rekla sam ti to, zar se ne sjećaš?" "Žao mije, mislim da sam zaboravila. Možeš li ovo učiniti: nazovi me u jedanaest i kaži mi da si dobro, da ne trebam brinuti i da ćeš doći kući u dvanaest. Ne nazoveš li, očekivat ću da dođeš kući u jedanaest i trideset. Je li to u redu? "Dobro. Mogu to učiniti." Iza ovog pristupa stoji razmišljanje da, premda joj je omogućila još dodatnih pola sata, Kim uspostavlja s njom vezu kasno na večer i daje Jody šansu da joj kaže daje u redu. Već samim tim što majci kaže da je dobro, Jody se osjeća u većoj mjeri povezanom, pa je manja vjerojatnost da će učiniti nešto pogrešno. Karl će također biti tamo s njom kad bude zvala. On će se pobrinuti daju doprati kući i ne riskira dodatnih pola sata koje su dobili. Kad nazove, Kim bi joj trebala poželjeti ugodnu večer i biti sigurna da će ju kći na povratku pozdraviti jer to želi. Kim bi joj trebala reći daje to uvijek željela kad je bila djevojka, ali baka nije željela daje bude usred noći. Kim samo želi nekoliko riječi i mali zagrljaj prije negoli ponovno ode spavati.

40

Kim i Jody Postoje i mnoge druge brige koje Kim ima s Jody, ali je ova koju smo istražili za sada dosta. Pregledajte ponovno kako se Kim nosila s ovom situacijom i usporedite ju s načinom na koji ste se vi odnosili prema svom tinejdžeru. U onomu što predlažem nema ni traga izvanjske kontrole. Budete li u stanju slijediti ovu strategiju, možda ćete za nagradu sa svojom tinejdžericom razgovarati kao Kim s Jody. Ako je vrijeme povratka koje sam predložio prekasno, prilagodite ga svojim potrebama; metoda je jednaka. O vama ovisi da odredite ono o čemu ćete se složiti, gdje ćete podvući crtu, no vodite računa o tome da ne tražite previše. Zatražite li previše, dobit ćete manje, jer ste oslabili svoj odnos s njom. Povezanost će se u ovoj fazi odnosa nastaviti pomicati između slabijeg i jačeg. Trebat će mnogo teorije izbora da se dođe do točke gdje povezanost postaje jaka i stabilna. Mogu vas također čuti kako se pitate: "Kako joj mogu prepustiti školovanje? Škola je najvažnija od svega. Radit će još manje nego sada." Razlog zbog kojega sam predložio da joj prepustite školuje taj da izbjegnete temu škole koja uzburkuje vodu među vama, a vi nemate nikakva načina da ju smirite. Vratit ćemo se školi i načinu na koji se teorija izbora s time nosi u jednom od sljedećih poglavlja.

41

4.KENI JOHNKen je vrlo uvaženi kardiolog s kojim redovno svake subote igram tenis. Zna da primjenjujem psihologiju koju zovem teorijom izbora i da sam o tome napisao knjige. No, od mene nikad nije tražio ni jednu od tih knjiga da ih pročita. Ta je tema oduvijek bila samo prolazan sadržaj naših razgovora. Postajao sam sve svjesniji činjenice da on gotovo ništa ne zna o onome što radim, jer se godinama žalio na svog sina Johna, kojemu je sada nepunih sedamnaest. Ima i jednog starijeg sina i kćer, koji su pravi modeli onoga što on smatra da djeca trebaju biti. No, na rubu je živaca s Johnom, čije gaje rođenje iznenadilo jer je već bio u kasnijoj dobi. John je rođen kad je njegovoj supruzi bilo četrdeset pet, a njemu gotovo pedeset. Kad sam mu rekao da pišem ovu knjigu, nasmijao se i pitao može li i on biti u njoj. Rekao sam: "Ken, nemam te nikakve namjere izostaviti. Ako je ikad itko trebao pročitati knjigu koja frustriranog oca savjetuje kako da se postavi prema svom sinu, onda si to ti." Uzdahnuo je i složio se, rekavši: "Bili, ja imam neke ideje o onome u što ti vjeruješ, ali ih ne prihvaćam. Ne smislim li način kako da to dijete motiviram, propast će." "Postoji li išta što si smislio u svom životu, onda je to - što raditi s Johnom. Smislio si to još dok je bio u vrtiću. Godinama slušam o tome što sve pokušavaš i godinama te pitam ima li uspjeha. Dakle, još ću te jedanput pitati - Ken, ima li to ikakva uspjeha?" "Znaš da nema uspjeha, ali nikad mi nisi rekao što drugo da radim." "Toliko smo puta sve to prolazili. Tebi se ne sviđa ono što ti kažem, pa sam ti prije deset godina prestao govoriti. Želiš da ti govorim samo ono što želiš čuti. To svatko želi, kad ne uspijeva u onome što čini." 42

Ken i John "Dakle, sad ćeš u knjizi napisati to što nitko od nas neće učiniti?" "Pokušat ću to napisati. Možda će ti imati više smisla kad to budeš vidio napisano. Sam Bog zna daje to potrebno. Nije mali broj ljudi razočaran svojom djecom. Svi vi imate isti problem. Vaša djeca nisu ista, ona su sva različita. Mislim da ti imaš sreće s Johnom." "Sretan sam zato što imam dijete koje ne radi u školi? Dijete koje je bistro, a nikad ne dobije ocjenu veću od četvorke? Dijete koje ide u tu rupu, koju oni nazivaju srednjom školom, dok sam gaja želio poslati u gimnaziju koja daje pravo obrazovanje! Čak ne želi polagati ni testove za prijemni. Kaže da sve što treba može dobiti u toj srednjoj školi. Jedina stvar koja ga zanima je igranje bridža. Na internetu igra bridž s ljudima iz cijeloga svijeta. Znaš li koje ime koristi da može upasti u glavne igre? Upravo sam to otkrio." Odmahnuo sam glavom da bih mu pokazao da ne znam. "Pametnjaković. To lijeno dijete naziva sebe Pametnjakovićem i svatko želi igrati protiv njega ili s njim. Ne mogu prijeći preko toga." "Sviđa mi se. Mislim da on jest neka vrsta pametnjakovića. On je smislio kako će se nositi s tobom mnogo bolje nego što si ti smislio kako ćeš se nositi s njim." "Kako to možeš reći?" "Pričao si mi o tome kako je sretan, osobito otkad je sreo tu djevojku, Alexis. Stalno se na njega žališ, no je li ti ikada zadao neki pravi problem? Iz onoga što si mi pričao, nije nikad! Stalno mi govoriš da te voli i on je stvarno dobro dijete. Zato mislim da si sretan. Gotovo svi sinovi čiji se očevi brecaju na njih kao što to ti činiš, mrze svoje očeve. Pričao si mi koliko voliš s njim gledati nogometne i košarkaške utakmice. Vrlo malo sinova voli svoje očeve tako kao što John voli tebe." "U redu, voli me, ali mi svejedno predstavlja problem. Cijeloga mi svog života priređuje teške trenutke. Mogao bi biti vrhunski doktor ili odvjetnik. Mogao bi biti sve što želi." "On već ima sve što želi. I Pametnjakovića kojim može zadati udarac." "Znam da me voli. Voli i svoju majku. Voli svog starijeg brata i sestru. Voli svoju djevojku, Alexis, i svoju baku. Ali, ako nas voli, zbog čega ne može više učiniti sa svojim životom? Alexis se jako tru43

Nesretni tinejdžeri di u školi, želi biti odvjetnica. Mislio sam da će ga ona motivirati, ali on samo izjavljuje kako je zadivljen onim što ona postiže u školi. Razgovarao sam s njom. Ona samo kaže, pustite ga na miru. Bili, on zna što ja hoću i ništa u vezi s tim ne čini. Kad se iscrpim i počnem na njega vikati, on me zagrli i kaže da se smirim. Kaže mi: "Tata, mi te svi volimo. Samo se opusti, sve je u redu." Ali nije u redu. Kako sam uopće dobio dijete poput njega?" "Da, dijete koje ne pije, ne puši, i ne drogira se. Dijete koje nikada u svom životu nije bilo u nevolji. Dijete koje u školi dobiva gotovo sve vrlo dobre ocjene. Dijete koje nakon nastave radi u dućanu i samo zaradi gotovo sav džeparac. Stvarno si u Johnu dobio pravo strašilo. Daj, popusti malo, Ken, ti ga ne možeš kontrolirati! Počni kontrolirati samoga sebe." "Kako to misliš, kontrolirati samoga sebe? Ja sebe kontroliram." "Mislim da sam trebao reći, kontroliraj sebe malo bolje. Cijelo si mu vrijeme za petama. Ti odabireš svaku riječ koja dolazi iz tvojih usta. Čine li te riječi ikakvo dobro tebi ili Johnu? Osjećaš li se dobro zato što neprestano vičeš na njega zbog škole? Ken, ne možeš kontrolirati Johna, makar to pokušavaš cijeli njegov život. Pravo je čudo što te on još uvijek voli. Je li ti ikad palo na pamet da on zapravo tebe kontrolira? Niste ni približno jednaki; on je mnogo jači." "Kažeš daje to dijete jače od mene. Pogledaj što sam sve učinio; on nije učinio ništa, osim što je naučio igrati bridž." "Ako ne čini ono što ti želiš, onda se ne računa ni jedna dobra stvar koju napravi? Čak je i dobar teniski igrač - pobjeđivao te je otkad je navršio trinaestu, a rijetko je kad igrao." "Jedino to. Dobar je. Daje malo više uložio u tenis, mogao je biti juniorski prvak ovoga kluba." "Mislim da on nema nikakve želje biti juniorski prvak. On uživa u tenisu, to mu je dovoljno. Reci mi, tko je trenutno sretniji, ti ili on?" "On, ali to nije u redu. Ne bi trebao biti tako sretan." "On je možda sretan, ali mislim da jako vodi računa o tvojoj sreći. A smislio je nešto što je jako malo ljudi uspjelo smisliti. Ti sigurno nisi." "Što ja to nisam smislio?" 44

Ken i John "Smislio je da i ako tvoja sreća ovisi o nečemu što on ne želi učiniti, on to ipak neće učiniti. Mnoga djeca čine stvari kako bi usrećila roditelje i onda jadno završe. Mislim da bi, kad bi to želio, ti mogao smisliti način kako da s njim budeš sretan. Svatko drugi čini se sposobnim to učiniti, pa zašto ne bi i ti? Siguran sam da bi te on želio skinuti s vrata, ali te nije spreman prestati voljeti, jer to neće." "Ne znam o čemu govoriš. On bi trebao skrbiti o meni zato jer sam nesretan i činiti ono što mu ja kažem." "Svi ljudi koji dođu u moj ured su nesretni, a oni su upravo tebi slični. Oni mi stalno ponavljaju kako njihova sreća ovisi o tome što netko drugi čini. Neka me žena došla jučer posjetiti, sva neraspoložena jer ju tip s kojim živi dvije godine ne želi oženiti. Ona ne može ništa više kontrolirati njega, nego što ti možeš Johna, ali ona ne želi prestati pokušavati. No, problem ove žene mnogo je manji od tvoga. Ona može naučiti živjeti bez momka koji ju ne voli. Ja joj mogu u tome pomoći. No, ti ne možeš naučiti živjeti bez svoga sina. Ti si otac i nikad to nećeš moći." "Govoriš li ti to meni da sam ja tako pomaknut da mi je potreban psihijatrijski tretman?" "Ja nikome ne kažem da mu je potreban psihijatrijski tretman. No, svijet je pun nesretnih ljudi koji misle da ne mogu biti sretni, osim ako netko drugi ne učini ono što oni žele. Ti si čuveni kardiolog. Svaki dan viđaš te nezadovoljne ljude. Misliš li da njihova patnja ima ikakve veze s problemima njihova srca, ili je sve to zbog loše prehrane ili nedostatka vježbe?" "Ne, to je poznato već dvjesta godina. Gotovo sve kronične bolesti imaju mnogo veze s nesretnošću." "Zar ne postoji neki tip osobnosti koji je sklon srčanim problemima? Tko je bliži toj ličnosti, ti ili John?" "Ti govoriš o onome što mi nazivamo tip A. Ili je možda bolje jednostavno ih nazvati kontrolirajuće budale. John je tako daleko od tipa A, on je tip Z. Ali, jesam li ja kontrolirajuća budala samo zato jer želim da moj sin dobije dobro fakultetsko obrazovanje? Ne želim cijeloga života o njemu skrbiti."

45

Nesretni tinejdžeri "Shvaćam da si za nj mnogo učinio. No, jesi li ga ti natjerao da ide raditi u dućan? Nisi li iznenađen što je tako odgovoran prema tom poslu? On zapravo ne treba novac. Što s njim čini, znaš li to?" "Stvarno ne znam. Mislim da kupi nešto odjeće i da ga potroši na Alexis. No, za jednu stvar znam: svaki drugi tjedan kupi paket teniskih loptica za našu subotnju igru. S tim je počeo čim je otišao raditi u dućan." "Uzmeš li ih?" "Kako to misliš? Naravno da ih uzmem. Volim ga i dovoljno sam pametan da ih sa zahvalnošću uzmem." "Žao mi je, Ken. Nisam te to smio pitati. No sad se bolje osjećam kad si mi rekao da ih sa zahvalnošću primaš. Stvarno sam uživao u ovom malom razgovoru. Volio bih ga uključiti u knjigu, ali neću, dok ti ne pružim prigodu da ga pročitaš." "Tata, nešto nije u redu? Utakmica je skoro gotova, a ti jedva da si riječ progovorio. Ljutiš li se na mene?" "Ne, Johne, ne ljutim se. Volim te. No, u zadnje sam se vrijeme počeo pitati što ti misliš o meni. Misliš li da te volim?" "Tata, ne mislim da me voliš -ja znam da me voliš. Zbog čega me ne bi volio? Ja tebe volim. Mi smo se uvijek voljeli. Ti si moj tata." "Ali način na koji se prema tebi odnosim?" "Koji način? Uvijek si se prema meni jednako odnosio. Gledamo utakmice, malo igramo tenis. Divan si prema Lex. Voliš mamu. Nitko od djece koju znam nema tatu koji o njima skrbi više nego ti o meni. Znam da si zaposlen i da nemaš za mene previše vremena. U redu je, tata, ja znam da me ti voliš." "Ma daj, Johne, znaš o čemu govorim. Način na koji ti se obraćam. Ponašam se kao da ti ništa ne radiš kako treba." "Tata, ti si jednostavno takav. Ti za cijeli svijet znaš što je najbolje. Mislim da se nikada nećemo promijeniti. Sve dok budemo gledali utakmice i malo igrali tenis, meni će biti dobro." "Pokušavam ti reći da ne želim biti ovakav kakav jesam. Ne želim ti stalno govoriti da ti nisi dijete kakvo bih ja želio. Ne mogu, a da ne razmišljam o tome, zašto nisi kao Alexis. Ona želi za sebe nešto nap-

46

Ken i John raviti. Ti ništa ne želiš učiniti za sebe. To me muči. Pokušavam ti reći kako se osjećam." "Tata, u redu je osjećati se kako se osjećaš. Znam da nisam dijete kakvo želiš. Možda nikada i neću biti sin kakvog stvarno želiš. No, motri na mene ako to želiš. To je u redu. Upravo to što stalno na mene motriš, govori mi da ti je stalo do mene." "Ja te zbilja volim. Jednostavno me sram što te tako dugo gnjavim. Lakše mije kad o tome govorim." "I meni je lakše, doista. Sviđa mi se kad mi govoriš da me voliš. Ali, molim te, nemoj misliti da mi uništavaš život zato jer si mi stalno na glavi. Ne. Vjeruj mi tata, ja sam sretan. Ti si kao onaj koji samo laje, a ne grize. Ja uopće ne mislim da bih trebao raditi ono što ti želiš. Ja nisam ti. Nikad neću biti kao ti i ti nikad nećeš biti poput mene. Mi smo različiti. Ja to prihvaćam. I Lex je mnogo drukčija od mene, također. Ona čini sve te stvari koje bi ti volio da ja radim, ali mi se dobo slažemo. Mnogo pričamo o tome koliko je ona drukčija od mene, ali skrbimo jedno o drugom i to prihvaćamo. Tata, misliš li da je Lex sretna?" "Naravno daje sretna. Ona sve čini ispravno. Zbog čega ne bi bila sretna?" "Možda bi trebala, ali nije. Oboje smo u jedanaestom razredu a ona se već plaši da se neće uspjeti upisati na Stanford, na studij prava... Pet ju godina dijeli od bilo kojeg studija prava, a ona je već zabrinuta zbog Stanforda... Neka ovo ostane samo među nama, tata, mislim da ona nije ni blizu onome što je potrebno da bi se ušlo na studij prava na Stanfordu. Nisam ništa rekao, ali mislim da je ona izgubljen slučaj. Kažem joj da joj je dobro, neka zaboravi na Stanford. Nije li to dobar savjet? Što bi joj ti rekao?" "Slažem se, to je dobar savjet." "Ali, ako je to dobar savjet, što mi je činiti s tobom? Ti si jadan jer ja nisam kao ti. Sto je loše u tome da sam sretan ovakav kakav sam? Dobro mi je u toj srednjoj školi. Vjeruj mi, ne odbacujem svoj život samo zato jer nemam nikakvu želju biti u tim razredima za darovite ili polagati državne SAT testove. U tim razredima oni samo pamte mnoštvo smeća koje zaborave odmah nakon testa. Toliko su zabrinuti 47

Nesretni tinejdžeri da nešto ne zaborave, da mnogi od njih varaju. Ja ne varam. Ti bi želio da se natječem u razredu gdje djeca varaju na sve strane. Lex mi priča što se sve događa u takvim razredima. Ako meni ne vjeruješ, pitaj nju. Ne vidim nikakva smisla u tome da pamtim mnoštvo gradiva koje se ionako zaboravi. Zbog čega? Znaš li što sam radio ove godine? Rekao sam svim svojim učiteljima da neću ništa pamtiti za test, osim ako mi oni ne budu u stanju objasniti razlog. Rekao sam im da ću umjesto toga biti sretan da mogu odgovoriti na bilo koje pitanje tipa eseja koje mi žele postaviti, i oni su to učinili. Nekoliko mi se mojih prijatelja pridružilo i mi učimo više nego oni u razrednima za darovite. Pitao sam Lex i ona se slaže." "Nikad mi o tome nisi govorio." "Tata, nikada nismo imali razgovor sličan ovome. Da ti nisi večeras započeo, nikada ga i ne bismo imali. Od mene si oduvijek samo želio da idem u razred za darovite, tamo budem najbolji i prođem prijemni, SAT test. Nikada nisi ni pomislio na ovo što sam ti upravo objasnio." "Ali, zbog čega ne dobivaš odlične ocjene, ako tako mnogo učiš?" "Oni nam ne žele dati odličan jer ne slijedimo pravila. Nema veze što učimo mnogo više. Tata, cijeli je sustav blesav, a to je sustav s kojim ti želiš da se slažem." "Ali ja mogu nešto u vezi s tim učiniti. Poznajem predsjednika školskog vijeća. On je jedan od mojih pacijenata." "Napraviš li frku, onda ćeš tim učiteljima učiniti gadan problem i uprskati cijelu stvar. Pusti to. Nisi li govorio o tome da ćeš izaći iz mog života?" "Ali ja to dosad nisam znao." "Kako si mogao znati? Tko bi ti rekao? Djeca ne razgovaraju s roditeljima koji sve znaju. Nikad nisam vidio da si dvije riječi progovorio s djedom dok je bio živ. Želiš li da i ja budem takav? Ovo je prvi put da uopće razgovaramo, osim o nogometu i košarci. Ti si isplanirao cijeli moj život još dok sam bio u jaslicama. Da nisam tako siguran da me voliš, možda bih bio jedan od onih koji se drogiraju, kao što to čini mnogo djece u toj mojoj školi. Nisam čak ni siguran hoću li ići u neku višu školu. Mogao bih pauzirati nekoliko godina i igrati bridž. Pamet-

Ken i John njaković je prilično dobar igrač bridža, a postaje sve bolji. Postoje načini da se u bridžu zaradi novac; ljudi će platiti za dobrog partnera." "John, znam da će ovo zvučati kao izjava iz nekog lošeg komada, ali zbilja mije teško ovo reći: Ja sam bio budala." "Tata, ti nisi bio budala. Činio si ono što si mislio daje ispravno. Ja bih bio budala da sam se naljutio na tebe i to iskoristio kao opravdanje da upropastim svoj život. Razgovaram s mnogo djece koja su zabrljala i koja za sve okrivljuju svoje roditelje." "Ali, kako si došao do svega ovoga?" "Imao sam se u koga ugledati." "Kako to misliš?" "U tebe, tata. Shvatio sam da, ako me i dalje voliš, mada nisam učinio ništa od onoga što si želio, i ja mogu tebe voljeti, a da ništa ne napraviš od onoga što želim. Shvatio sam to kad sam bio malo dijete. I nisam to shvatio samo ja. Djeca nisu glupa, ona razumiju stvari. Mi ne želimo upropaštavati svoje živote ništa više nego što to vi želite. Sve dok nas volite, većina nas će ispasti dobro. I Lexis je to isto shvatila. Mislim da nas upravo to i drži zajedno. Ona ne radi tako mnogo da bi postala odvjetnica zato jer to želi njezin otac. To je ono što ona želi. Znaš daje njezin otac odvjetnik. On nije čak ni išao na neki vrhunski pravni fakultet. A sada ju stalno pritišće radi studija prava na Stanfordu. Ona dopušta daje tako gnjavi, ali ja sam s njom to proradio i ona je sada mnogo bolje. Majka i otac ju vole. Ja ju učim da je njihovo pritiskanje njihov problem, a ne njezin. No, dopusti mi da ti postavim pitanje: Zbog čega si me i dalje volio, mada ja nisam činio ono što si želio?" "Ne mogu odgovoriti na to pitanje. Mnogo sam o tome razmišljao. Sve što mogu reći jest da sam te uvijek volio. I to uistinu nije bilo tako teško. Ti si oduvijek bio tako krasno dijete, bez obzira što ja rekao. Svi muškarci koje ja znam pritišću svoju djecu, a mnogi od njih s njima imaju probleme. I oni također vole svoju djecu. Što je to zbog čega si ti ispao ovakav?" "Gledaj, tata, ti nisi jedina osoba u mom životu. Mama me uvijek podržavala i govorila mi da me ti voliš. Ona kaže daje voliš, ali ti si jednostavno "rođen da sve znaš." No, to nije upropastilo njezin život. Ona mi je savjetovala kako da se nosim s tim i ne dopustim da upro-

49

Nesretni tinejdžeri pastiš moj. Rekla mi je da te jednostavno volim i budem dobar prema tebi i činim ono što mislim daje u redu. To je bio dobar savjet. Mislim da za mnoge moje krasote možeš optužiti mamu. Ako nemaš ništa protiv, tata, ja ću se pokušati oženiti ženom poput mame i odnositi se prema njoj bolje nego što si se ti odnosio prema nama." "Ali mama je to pogrešno shvatila. Nisam ja prema njoj takav." "Tata, ti si takav i prema tropskim ribicama... Ali postoji također i drugi razlog. Alexis me voli. Znam da ti se sviđa, no imaš li ikakvu zamisao o tome što osjećamo jedno prema drugom? Je li ti mama govorila o nama?" "Rekla mi je da jako pazite jedno na drugo." "Je li to sve?" "Čega još tu ima?" "Ima još mnogo toga. Mama zna za to. Ali ti ne znaš. Plašila se da ne dobiješ srčani napad ako ti to kaže. No, cijelo vrijeme dok vodimo ovaj razgovor mislim o tome kako bi bilo dobro raščistiti stvari i ispričati ti o onome što se događa. Nije mi ugodno da mama zna, a ti ne znaš." "Ta stvar s Alexis je ozbiljna?" "Ne znam je li "ozbiljna" prava riječ, ali mislim da možeš reći da smo sada ozbiljni. Jesi li ikada bio zaljubljen kad ti je bilo šesnaest godina?" "Bio sam nekoliko puta zaljubljen kad sam bio mlad. Nisam se oženio tvojom majkom dok nisam postao liječnik na specijalističkom stažu. Tada mi je bilo trideset godina." "Kad si bio jako mlad, jesi li ikad bio tako zaljubljen da si spavao s djevojkom? Ili si možda to želio ali djevojka to nije htjela. Ti me voliš, pomozi mi u vezi s tim. Molim te, tata. Vidim kako se uzbuđuješ. Nije mi potrebna lekcija ili da mi kažeš što da radim. To neće pomoći ni meni ni Alexis." "John, navršio sam osamnaest prije nego što sam imao spolni odnos. Bilo je to s djevojkom koju sam volio. Sreo sam je na kraju svoje srednje škole." "Što se dogodilo?" "Bili smo zajedno tri godine. Prekinuo sam kad sam počeo studirati medicinu. Ona je željela brak, a ja nisam. Bio sam stvarno uzrujan."

Ken i John "Lex i ja vodimo ljubav zadnjih šest mjeseci. U rujnu će biti točno godina dana do vremena kad će krenuti na fakultet. Znamo da ćemo onda biti razdvojeni. Razgovarali smo o tome i odlučili nastaviti. Eto gdje smo. Pitam se jedino bi li ti želio sada nešto reći. Ona te voli i poštuje i ja znam da ti je stalo do nje. Rekao sam joj da ću možda o ovome razgovarati s tobom i ona je rekla da ti vjeruje. Tata, jaju volim. Ona mi je pomogla da s tobom izađem na kraj. Samo se pitam imaš li što reći." "Znaju li njezini roditelji?" "Teško je to reći. Oni znaju da smo mi mnogo zajedno i da nam je međusobno stalo. Siguran sam da nešto sumnjaju. Ali mama jedina zna." Slijedila je duga stanka, a onda je Ken rekao: "Mislim da se sve to svodi na pitanje, da li ju ja volim?" John je samo netremice gledao u Kena. Nije ništa rekao. "Uzima li tablete?" John je kimnuo. "Mama misli daje to u redu?" "Ne, mama misli da to nije u redu. Ona misli da smo na neki način premladi." "Mislite li ti ili AIexis da to nije u redu?" "Pokušali smo prestati, ali ne možemo. Ona želi da se jako potrudim i pođem zajedno s njom na studij. Kad je u pitanju obrazovanje, ona je na tvojoj strani." "Ne znam što očekuješ da kažem. Slažem se s mamom. Slažem se s Alexis. Ali ti želiš od mene još nešto više?" John je kimnuo. "Želiš da kažem da vas volim oboje," "Da, to je ono što želimo, tata, to je za nas važno." "Želite da mi razgovaramo s njenim roditeljima?" "Ne, sve što želimo je tvoja ljubav. Imamo maminu ljubav. Možda ćemo i zabrljati, ali želimo to sami riješiti. Budemo li zatrebali pomoć, reći ću ti to." Još jedna duga stanka. "John, treba mi zagrljaj. Jedan pravi. Ne neki nogometaški ili košarkaški zagrljaj."

Nesretni tinejdžeri Kad smo sljedeći put igrali tenis, Ken je jedva dočekao vrijeme za razgovor. Ispričao mije sve ovo što ste pročitali. Tada mi se okrenuo i rekao: "Što misliš?" "Mislim da trebamo dokučiti bolje načine za ophođenje s tinejdžerima. Moramo im poslati poruku da ne znamo sve, da će s nešto ljubavi i nešto povjerenja oni biti dobro. Što ti misliš?" Ken je rekao: "Moja žena i ja nismo satima te noći zaspali. Razgovarali smo i razgovarali. Nismo dugo vremena vodili ljubav, ali te smo je noći vodili. Nismo čak ni razmišljali o tome, jednostavno se dogodilo... Čime smo zaslužili takvu sreću da imamo sina poput Johna?" "Ken, ti si sretan čovjek. Ne znam otkuda ti, no moj ti je savjet, čuvaj to pažljivo. Ali, nije sreća bila u pitanju kad si učinio ono što te on na kraju zamolio da učiniš. I neće biti slučajnost nastaviš li to činiti. Mogu li ovu priču staviti u knjigu? To što ste učinili ti i tvoja žena, potrebno je ispričati. Ne mislim to o vođenju ljubavi." "U redu je što se tiče mene, ali moram pitati svoju suprugu i provjeriti to s Johnom i Alexis. Znaš, nadam se da su stvarno završili dani kada sam znao što je za sve ljude dobro."

52

5.DONALD, ROBERT, CURTIS I BOB

I

Nakon jednoga od mojih nedavnih seminara, na kojemu su uglavnom bili školski savjetnici, na stranu me pozvao Donald, mladi savjetnik i zatražio moj savjet. Primjenjivao je teoriju izbora savjetujući Roberta, četrnaestogodišnjeg crnačkog dječaka s kojim je uspostavio prilično dobar odnos, no do kojega nitko drugi nije mogao doprijeti. U školi je odbijao raditi išta više od onoga koliko je dovoljno za prolaz. U školi stalno ometa, a kod kuće terorizira. Živi sam s bakom. Njegova majka, bakino jedino dijete, već je godinama mrtva. Umrla je od predoziranja. Nikad nije upoznao oca, koji se nalazi u zatvoru na doživotnom izdržavanju kazne zbog ubojstva počinjenoga u vrijeme jedne neuspješne preprodaje droge. Nema bliskih rođaka i nitko, osim njegove bake, ne želi imati ništa s njim. Na neki se način od Donalda očekuje da postupa poput roditelja. Donal-dovoj baki već je svega preko glave. U velikoj gradskoj školi u kojoj je Robert u osmome razredu, on je već upetljan u neka prijestupnička djela, te pijenje i pušenje. Njegovu su baku nekoliko puta zvali u školu zbog njegova ponašanja, ali je ona učinila jedino to daje zamolila za savjet kako da s njim postupa kod kuće, gdje joj on prijeti ako mu ne da novac. Pitao sam savjetnika je li Robert sposoban ispunjavati svoje školske obveze.

Od govori o mije daje sasvim sposob an. Čak

i uz nedovoljan interes uspijeva svladavati gradivo. Pokazao je da zna čitati i pisati za pozitivnu ocjenu, a možda i za više, ako bi se potrudio. Zbog opterećenosti poslom Donald gotovo i nema vremena za Roberta, ali Robert ne priznaje odgovor "ne" kad želi vidjeti Donalda. On odšeta iz razreda, dođe do njegova ureda i čeka. Na Donaldovu zamolbu ravnatelj tolerira ovo ponašanje, jer ga je Donald uvjerio da

53

Nesretni tinejdžeri će, izgubi li svoj odnos s Robertom, Robert sigurno završiti u domu za preodgoj. Kad mi je ispričao ovu turobnu ali, nažalost, vrlo čestu priču, Donald me pogledao, očekujući savjet. Rekao sam: "Robertu je, osim tebe, potreban još netko, netko koga će redovno moći viđati, tko je stariji od njega, odgovoran, tko će se sprijateljiti s njim bez primjenjivanja izvanjske kontrole koju sam upravo objasnio na ovom seminaru. Zapravo, potreban mu je netko koga će poštovati, tko mu neće govoriti što da čini. To je jedina njegova šansa da ne dospije u zatvor. On je poput izgladnjele osobe koja od tebe dobiva malo mrvica, ali ne može s tim učiniti ništa više nego jedva preživjeti. Upravo zahvaljujući tebi, on zna da je hrana tamo negdje vani. No, on se ljuti, jer jedva dobiva toliko da ne umre od gladi. Znaš li ikoga tko bi mu mogao posvetiti više vremena? Ili ga odvedi u kliniku gdje bi jedanput do dva puta na tjedan išao na savjetovanje terapeutu koji bi dodao malo onome što ti već činiš?" "Nema šanse! On je već od desete godine svako toliko išao raznim savjetovateljima. Njegova mu je baka zakazivala susrete, ali je on bio toliko neprijateljski raspoložen, da su imali dojam kako gube vrijeme s njim. Robert je pak njihovu nesposobnost da se suoče s njim doživljavao kao odbijanje. On kao da iskušava strpljenje ljudi, a kad shvati da nešto žele od njega to doživljava kao odbijanje. Uložio sam sve što sam imao da bih održao to malo odnosa koji sam stvorio s njim u vrijeme koje mu mogu posvetiti. Čini se da sam dosad prošao njegov test, jer mi vjeruje. Kad me ne može vidjeti, zadovoljava se mojim uredom i mojim časopisima." Robert predstavlja veliku grupu prividno nedostupnih mladića. Donald mi je postavio pitanje koje sam neprekidno postavljao zadnjih četrdeset godina: Što možemo učiniti, kad nam se u nekoj situaciji čini da nitko ništa ne može učiniti? U ovoj zemlji postoje milijuni sposobnih, ali potpuno nepovezanih tinejdžera, poput Roberta, koji se nalaze na brzom putu za zatvor ili groblje. On ide istim, svima dobro poznatim putem kojim je išao i njegov otac, kojega nikada nije upoznao. U devetnaestoj, kad je bio samo pet godina stariji nego stoje Robert danas, njegov je otac osuđen na doživotnu robiju. Je li Robertov život

54

fDonald, Robert, Curtis i Bob grčka tragedija, čiji je kraj već poznat, a promjena nemoguća? Ja ne mislim tako. To nije unaprijed određena tragedija. No, da bi preživio, on se mora povezati s odgovornom osobom do koje će mu biti stalo, nekom za koju vjeruje da se želi povezati s njime. Donaldu se činilo da takva osoba ne postoji, no iz svog iskustva znam da možda postoji osoba na koju on nikad nije ni pomislio, a koja može biti prikladna u ovoj ulozi. Ja sam u nekoliko slučajeva uspio pronaći takvu osobu, ne samo mladim ljudima poput Roberta, nego i drugima iz mnogo bogatijeg okruženja, koji su gotovo jednako tako bili nepovezani. Ova osoba služi kao neka vrsta vršnjačkog mentora. Kad se pažljivo obave, uz neke pripreme, ove vrste intervencija mogu polučiti mnogo bolje rezultate od onih kojima ste se nadali. Ako je Donald spreman pokušati, kao što sam to bio ja, i ako ima tako dobar odnos s Robertom, kao što sam ja imao s nekim mladim ljudima s kojima sam to iskušao, onda možda postoji tračak nade. Rekao sam Donaldu: "Imaš li nekog dobrog prijatelja koji je savjetnik u nekoj od okolnih škola?" Klimnuo je potvrdno, a ja sam nastavio: "Možeš li upitati svog prijatelja zna li nekog srednjoškolca od šesnaest ili sedamnaest godina, koji je dobar učenik, a usto vrlo uljudan, brižan mladić?" Donald je slijedio trag mojih misli i rekao: "Mogu to učiniti, ali na što ciljate?" "Nije ništa komplicirano. Mislim daje neki takav mladić tvoja jedina nada. Robertu treba netko osim tebe s kim može kontaktirati, netko koga će moći uvažavati, tko će s njim provoditi vrijeme i ne činiti ništa drugo osim što će se pokušati s njim povezati. To znači bez ikakve izvanjske kontrole, bez obzira na to što Robert činio ili koliko izazivao. Nekom srednjoškolcu koji bi se s njim sastajao može biti lakše nego tebi viđati ga bez primjene izvanjske kontrole. Morat ćeš Robertu objasniti što s njim kaniš učiniti, ali mislim da će razumjeti zbog čega je to potrebno. Osim toga, on nema nikog drugog." "Mislite li da nekog srednjoškolca možemo naučiti dovoljno teorije izbora da bi to mogao obaviti?" "Nije potrebno da zna previše. On neće raditi savjetovanje, samo će se pokušati povezati. Ne stvaraj veliku famu s poznavanjem teo-

55

Nesretni tinejdžeri rije izbora; pouči ga o ubojitim navikama i izvanjskoj kontroli i on će shvatiti o čemu je riječ. Djeca ove stvari uče mnogo brže nego odrasli koji završe uobičajeno osposobljavanje za savjetovatelje. Oni se ne moraju "odučiti"od mnogih stvari koje nisu djelotvorne u ovoj situaciji. Možda ti tvoj prijatelj, savjetnik u srednjoj školi može poslati malu grupu dječaka i djevojčica koji bi mogli to učiniti za još nekoliko tvojih učenika završnih razreda osnovne škole, kao što je Robert." "Ali zbog čega bi neko dijete, osim obveza koje ima, željelo pomoći nekome poput Roberta?" "Zato jer je ljudsko biće. Sve dok nad njima ne primjenjujemo tako mnogo izvanjske kontrole, većina je tinejdžera sposobna pokazati ljubav i skrb za druge. Ti ćeš objasniti koliko mu je to potrebno. Robert će upasti u velike nevolje ako nam netko s njim ne pomogne. Reci tom učeniku daje on jedini koji to može učiniti. Neka mu to bude izazov, djeca vole izazove. Imaju jako mnogo loših, neka ovo bude dobar izazov. Pomislio sam na grupu, jer je u tvojoj školi mnogo takve beznandne djece. Robert je bistar. Zbog nekog razloga, možda zato što je tako inteligentan, odlučio je nastaviti sa školom. A on se može s nekim povezati. Razmisli, Donalde, s tobom se uspio povezati u toj mjeri da si došao k meni tražiti pomoć. Ima izgleda. Zbog čega ne pokušati? Osim toga, ako se neki srednjoškolac uspije povezati s Robertom, oboje će od toga imati koristi. Osim toga, ti ćeš imati koristi od povezivanja s Robertom, a ja imam koristi od povezivanja s tobom. Svi putevi na kojima radimo su dvosmjerni." Razgovori u nastavku ovog poglavlja su izmišljeni. No, povjerenje u ono što je svaki rekao je istinito. Učenici rade kao vršnjaci -povezivači u mnogim školama. U tome je bit vršnjačkog mentorstva. No, oni su uglavnom usmjereni na povezivanje, a ne toliko na savjetovanje. U Glasserovim kvalitetnim školama sve učenike učimo da primjenjuju teoriju izbora u svom životu, kad imaju problema u međusobnim odnosima ili u odnosima sa svojim učiteljima. Učenici već u prvom razredu to lako svladaju i vole to učiti. Osim toga, to je i zabavno poučavati. Donald lako može poučiti tog srednjoškolca - vo-

56

Donald, Robert, Curtis i Bob lontera. Moja supruga i ja mnogo smo poučavali teoriju izbora kad smo školske godine 1994/95. radili u školi Schwab.* Bob, srednjoškolski savjetnik s kojim je Donald došao u kontakt, potražio je i našao Curtisa, šesnaestipolgodišnjaka koji je bio jedan od najboljih dječaka ne samo u njegovoj nego i okolnim školama, upravo dječak kakvog smo tražili. Donald mu je rekao stoje potrebno i on je pristao naći se s Robertom u njegovoj osnovnoj školi i vidjeti mogu li nešto zajedno napraviti. Curtis je velik, visok sto devedeset pet, težak blizu devedeset kilograma, dobrih osobina, privlačan sportaš, s visokim ocjenama u školi. On je, bez sumnje, za Roberta odličan model identifikacije. No, kad se Donald našao s njim, Curtis je bio zabrinut kako će napraviti tu stvar s Robertom. Curtis nije naviknut na promašaje. Shvatio je da to može biti pravi izazov. Pošto su se on i Donald rukovali i razgovarali dovoljno da Curtis razumije o čemu je riječ, odmah mu je palo na pamet nekoliko stvari koje su ga zabrinjavale. Rekao je: "Moj mi je savjetnik iz srednje škole objasnio što se od mene očekuje. Nekako se moram povezati s tim dečkom, Robertom, i postati s njim prijatelj... Znam djecu poput njega, išao sam u tu osnovnu školu. Imamo mnogo takvih Roberta u srednjoj školi, ali mislim da su oni gori kad su u višim razredima osnovne. Prije nego krenemo korak naprijed, želio bih da mi kažete što se od mene očekuje. Prva stvar koja će mu pasti na pamet bit će da me je angažirala policija u borbi protiv droga. Znam neke takve dečke. Mogao bih završiti tako da me upucaju." "I ja sam također zbog toga bio zabrinut. Ali kad sam razgovarao s Roberom i rekao mu točno što se događa, on se zainteresirao. Nisam mu rekao tko si ti, jer nisam znao, ali sam znao da će Bob nekoga naći. Robert mi vjeruje. Ja sam jedini ovdje komu vjeruje. Ako si spreman, upoznat ću te s njim u mom uredu potkraj tjedna." * Popis Glasserovih kvalitetnih škola nalazi se u knjizi Svaki učenik može uspjeti (vidjeti dodatak A). One se temelje na teoriji izbora i onome što nazivam kompetentnim razredom u kojemu svaki učenik može uspjeti. 57

Nesretni tinejdžeri "Što ste mu točno rekli? Želim stvarno biti na čistu s tim." "Pitao sam ga zbog čega tako mnogo obilazi oko mog ureda i on je odgovorio daje to stoga što se ja prema njemu odnosim drukčije od bilo koga drugoga. Ne spočitavam mu stalno kako se ponaša i ne prigovaram mu zbog škole. Curtis, to je ono što želim da ti činiš. Pričaj mu o tome što ti radiš. Na primjer, da igraš nogomet i baviš se atletikom i da si dobar u školi. Sviđa li ti se košarka? Mislim da je to one što se njemu sviđa." "Sviđa mi se, samo sam bolji u nogometu i prilično sam brz u trkama na četiristo metara. Ako mu se sviđa 'košarica', bit će mi drago da odem s njim u park i odigram koju partiju. U parku me znaju, nema nikakvih problema da dođem do igrališta." "To će biti dobar početak. Samo budi pažljiv i nemoj mu davati savjete. Kad je riječ o Robertu, uistinu je važnije da mu nešto ne kažeš, nego što mu kažeš." "Je li on pitao zbog čega sam ja spreman s njim provoditi vrijeme?" "Naravno daje pitao." "Što ste mu rekli?" "Istinu. Rekao sam da sam pitao srednjoškolskog savjetnika da pronađe nekoga tko će se prema njemu odnositi jednako kao ja, a koji s njim može provoditi više vremena nego što ja mogu. Pronašao sam mladića kojega bi mogao cijeniti. Sad, kad tako razgovaramo - mislim da si ti upravo taj. On se želi s tobom sastati. Ostalo ovisi o tebi, ali najprije te moram naučiti malo teorije izbora. Ne brinem za Roberta, On se zbilja želi s tobom sastati. Budete li se složili, računam na tebe da ćeš s njim provesti neko vrijeme." "Koliko vremena? Ja sam prilično zauzet." "Ne znam. To prepuštam tebi. On me je to pitao i ja sam mu rekao oko jedan sat na tjedan. Možda preko vikenda." "Jedan sat na tjedan! Tako malo vremena može pomoći?" "Pola sata na tjedan može pomoći. Teško ti je to razumjeti. Bob kaže da imaš majku s kojom se slažeš i da imaš veliku obitelj. Robert nema nikoga osim bake s kojom se ne slaže. Jedina osoba koju stvarno sada ima to sam ja. Mnogo vremena provodi sjedeći u mom vanjskom uredu,

Donald, Robert, Curtis i Bob

[u trrago

ali ja sam toliko zaposlen da nemam mnogo vremena za razgovor s njim. A uopće nemam vremena da bih s njim, primjerice, igrao košarku." "Gdje su njegova majka, njegov otac?" "Majka mu je umrla. Otac je nedostupan. Živi sa svojom bakom, a ona je stalno nad njim, jer on ne ispunjava svoje školske obveze. Katkad mu zvoca otkad ustane pa dok na večer ne ode u krevet. Katkad se tako loše osjeća da se uopće i ne vrati kući. Stvarno sam za njega zabrinut. Ako imaš majku koja ti ne zvoca cijelo vrijeme, onda si stvarno sretan." "Ona zvoca, ali se mi dobro slažemo. Ona je samo majka. Ja stvarno ne činim ništa zbog čega bi se ona uzrujavala. Ali, gledajte. Niste pitali za moga oca. Brine vas to što moj otac nije stalno s nama u kući, zar ne?" "Da, priznajem. Ali sada u vezi s tim ne pravim posebno pitanje." "No, bez brige, ja imam oca. Imam nešto, što ovdje nema previše djece. On je jedan dobar tip, moji prijatelji vole biti kod mene kad je on kod kuće. On je stvarno dobar čovjek, mada se moja majka postavlja kao da nije. Ali to je sve gluma, oni vole jedno drugo. Bob zna za njega, trebao vam je reći. On je učitelj, svidio bi vam se. Rekao sam tati da ču se naći s vama i on je kazao da to učinim. Ako se taj frajer i ja složimo, i on ga želi upoznati." Tada je Donald poučio Curtisa onome što je napisano u prva dva poglavlja ove knjige, o osnovnim potrebama i o tome kako svi mi trebamo ljubav i kako svi mi trebamo moć. Donald je objasnio Curtisu: "Kad imamo ljubav majke i oca, kao što ti imaš, tada ne obraćamo osobitu pozornost na potrebu za moći. Zbog toga se s tobom svatko lako složi. Ali kad dijete, poput Roberta, ni od koga nema ljubavi, moć je sve ono što mu je na pameti. Zbog toga je on cijelo vrijeme tako ljutit. Zbog toga je tako mnogo ljutite djece u ovoj školi." Curtis se najprije našao s Robertom u Donaldovu uredu i činilo se da su se složili. Kad su razgovarali o tome što će raditi zajedno, složili su se da bi voljeli igrati košarku, pa je Curtis pokupio Roberta u subotu ujutro, potom su požurili u park da bi dobili pola igrališta i igrali "dva na dva".

59

Nesretni tinejdžeri Igrali su svojski gotovo tri sata. Onda su malo sjeli, pojeli dobar ručak koji im je spakirala Curtisova mama i razgovarali. Premda se stvarno dobro proveo, Robert je svejedno pitao: "Ne shvaćam. U redu. bilo je dobro, ali zašto ti to činiš? Čega tu ima za tebe?" "Nisam siguran, ali i ja sam se isto tako dobro proveo. Želio bih znati zbog čega nisi u školskom košarkaškom timu? Visok si gotove kao i ja." "Ne pričaj mi sranja tipa 'nisam siguran'. Zbog čega ovo činiš?" "Dobro, složio sam se da ću ovo raditi sve dok ti budem mogao govoriti istinu. A upravo sam to i učinio. Ja se jesam dobro proveo stvarno se pitam zašto nisi u školskom košarkaškom timu. Ali ti znašto se dogodilo. Upravo je onako kako ti je Donald ispričao. Moj sre dnjoškolski savjetnik Bob i Donald su prijatelji. Donald gaje nazvao rekao mu daje zabrinut za tebe. Bio si cijelo vrijeme tako ljutit, bio s na putu da zapadneš u neku veliku nevolju i možda upropastiš svoj život. Donald nije imao dovoljno vremena, ali je mislio da će netko, poput mene, možda imati, pa je nazvao Boba. Bob me pitao i ja sam tu Mogao sam shvatiti zašto ti se Donald sviđa, kad sam ga upoznao. Tada sam rekao sam sebi da bih te rado upoznao i sada mi je drago što jesam. Sviđa li ti se Donald?" "Zbilja mi se sviđa. Ali nikada mu nisam rekao da mi treba baby siterica ili kako god nazvao to što ti radiš. Ali malo se ljutim na njega. Mislim da previše zabada nos u moje stvari." "Malo smo igrali 'košaricu'i dobro se proveli. Što te progoni?" "Cijeli me jebeni svijet progoni. Škola, moja idiotska baka, moja mrtva zdrogirana majka, otac u zatvoru za koga ne znam hoću li ga ikad upoznati. Sva ta glupa sranja koja moramo učiti i bijeda od ocjena koje mi učitelji daju, tako da budu sigurni da ne mogu igrati košarku... I nikad mi u životu nitko nije spakirao ručak kao ovaj koji smo sada pojeli." Nakon te eksplozije nastala je tišina. Nitko nije ništa govorio. Tada je Curtis rekao vrlo tiho i pažljivo: "Je li to - to? Našli smo se zajedno, dobro smo se proveli, dobre smo ručali, dobro razgovaramo i, na kraju, ja sam samo baby siterica -dakle, ne želiš me više vidjeti?"

60

Donald, Robert, Curtis i Bob Kad je to rekao, prestao je govoriti. Samo su sjedili i gledali jedan u drugoga. Tada je Robert počeo plakati i izbacio: "Ne, ne želim. Ne, ako prema meni osjećaš sažaljenje." "Osjećam za tebe žaljenje. Ali još mi je više žao tvoje bake, Donalda, svih učitelja koji se moraju nositi s tvojim sranjima. I fakat mi je žao košarkaškog trenera u vašoj školi. Da te je vidio kako danas igraš, popljuvao bi te." "Znači sad se i ti ljutiš na mene?" "Ne, uopće. Ti se ljutiš. Nema ničega što mi možeš reći, zbog čega bih se naljutio na tebe. Moj je tata školski učitelj. On poučava u srednjoj školi nedaleko odavde. Pričao sam mu o tebi. Želi te upoznati. Zašto ga ne bismo pošli vidjeti?" Mislite li da sam presavršeno opisao Curtisa? Mislite li da djeca poput Curtisa ne postoje u siromašnim četvrtima? Iz iskustva mogu reći da ih ima. Oni su snaga tih škola i mislim da ne bismo trebali oklijevati pozvati ih u pomoć. No, ovo je dovoljno. Neću nastavljati dalje, jer vidim sretan završetak, a od priča poput ovih ne očekuje se da završe sretno. No katkad se i to dogodi. Mladići poput Curtisa mogu za djecu kao što je Robert učiniti više nego najbolji savjetnici svijeta. I mogu to učiniti brže i s dugotrajnijim učinkom. S tinejdžerima poput Roberta imamo probleme jer i dalje primjenjujemo izvanjsku kontrolu, mada, duboko u sebi, znamo da ne djeluje, jer većina od nas ne zna da postoji nešto bolje što je može zamijeniti. Glasserove kvalitetne škole s kojima sam radio napustile su je. One primjenjuju teoriju izbora i one su drukčije. One imaju hrabrosti iskušati nešto drugo, osim sedam ubojitih navika - i to djeluje. Ako je Robert spreman povezati se s Curtisom, mogao bi spasiti svoj život. Donald i Bob bi trebali dobiti priznanje za ono što su učinili, jer malo što drugo tu može djelovati. Robert će se ili povezati s nekom pozitivnom osobom ili za njega neće biti nade.

61

6.ROGER, SUŠAN I TERIAko postoji mogućnost profesionalnog savjetovanja, onda to ponekad može biti najbolji pristup nesretnom tinejdžeru, pogotovo kad roditelji stalno primjenjuju izvanjsku kontrolu. Prepoznao sam da su Roger i Teri upravo takvi roditelji, kad su došli k meni zbog svoje Te-ri. No, također je potrebno reći da sva profesionalna savjetovanja nisu jednaka. Ja primjenjujem realitetnu terapiju koju sam kreirao 1965. godine i koja se sada poučava širom svijeta. Prilagodio sam originalnu realitetnu terapiju kako bih 2001. godine uveo teoriju izbora. Ovo što danas poučavam i primjenjujem, velik je napredak u odnosu prema onome što sam stvorio 1965. godine. Savjetovanje koje ću raditi s Teri jasno je opisano u mojoj knjizi Savjetovanje teorijom izbora: Nova realitetna terapija. U njoj je teorija izbora, koju sam objasnio u prvome poglavlju, u potpunosti integrirana u način na koji sada savjetujem. Kad budem radio s Teri, bit će vam to lako slijediti, jer ću ostaviti dovoljno prostora za objašnjavanje onoga što radim. Ne očekujem ni od jednog roditelja da bude profesionalni savjetovatelj, ali iz objašnjenja onoga što radim, prepoznat ćete kako možete primijeniti teoriju izbora u svom pristupu tinejdžeru. Želite li svoje dijete savjetovati onako kako to ja činim, možete iskoristiti ono što ovdje objašnjavam, pa postaviti pitanja u vezi s tim uvaženim savjetovatelj ima i usporediti ono što vam budu rekli s načinom na koji ću savjetovati Teri. Za detaljniji uvid toplo vam preporučujem da pročitate knjigu Savjetovanje teorijom izbora.

William Glasser (2001.) Counseling with Choice Theory: The new RealityTherapy. New York: Harper Collins. (Hrvatski prijevod, pod nazivom Realitetna terapija u primjeni, objavljenje 2001. u izdanju Alinee - op. prev.)

62

Roger, Sušan i Teri Roger i Sušan bili su privlačni, inteligentni četrdesetogodišnjaci. Bili su jako zabrinuti, jer im je njihova šesnaestogodišnja kći Teri bila mnogo teže dostupna od njezine dvadesetdvogodišnje sestre Aileen. Odmah su na početku pojasnili da je Aileen bila savršena u svakom pogledu - izgledom, osobinama i postignućima. Sve što su rekli, snažno su potkrijepili slikama. Aileen je bila visoka, vitka i lijepa; Teri je pak izgledala niska, zdepasta i neprivlačna. Pošto je diplomirala s najboljim ocjenama, Aileen je bila pozvana na osposobljavanje za pomoćnika produkcije najveće televizijske mreže. Teri je pak imala problema s ocjenama u srednjoj školi koju je upravo pohađala. Aileen je bila samosvjesna, optimistična i u središtu kruga svojih jednako tako sposobnih, atraktivnih prijateljica. Prema mišljenju njezinih roditelja, Teri je uglavnom patila od depresije, ali je odnedavna iskusila teške ispade bijesa koje je bilo gotovo nemoguće kontrolirati. Za razliku od svoje sestre, Teri se družila gotovo jedino s dvije prijateljice, koje su bile njezina kopija. Ni ona, a ni njezine prijateljice, čini se, nisu imale ni najmanje volje učiniti bilo što pozitivno za sebe. Dok su Roger i Sušan nastavljali objašnjavati ono što ih je mučilo, postajalo je sve očitije kako su sebe vidjeli ulovljene u stupicu s tim djetetom gubitnikom, ne znajući što da s njome rade, mada su mi objašnjavali kako su došli tražiti pomoć. Vrlo mije brzo postalo jasno da oni nisu u stanju pomoći Teri. Bilo je jednako tako upitno mogu li i njih poučiti, jednako brzo kao druge roditelje opisane u ovoj knjizi. Pojasnili su mi da si mogu priuštiti moju pomoć i s nekoliko napomena poput one: "Ne brinite o tome koliko to košta" - poslali poruku tipa: "Obratili smo vam se da biste preuzeli Teri iz naših ruku." Pitao sam ih: "Mislite li da će Teri biti spremna za sastajanje s terapeutom?" Roger je odgovori: "Već smo o tome razgovarali s njom i ona se složila." Rekao sam: "Iznenađen sam da ste tako dugo čekali. Je li ona dosad odlazila nekome?" Sušan je odgovorila: "Odlazila je psihijatrici koju je preporučila njezina liječnica, ali se Teri ona nije svidjela. Kad smo razgovarali s njezinom psihijatricom, činila se vrlo pesimističnom u pogledu Teri.

63

Nesretni tinejdžeri Ona zapravo i ne savjetuje mnogo; uglavnom propisuje lijekove. Konačno je za Teri odabrala prozac i povećavala dozu, cijelo nas vrijeme pitajući pomaže li joj lijek." Rogger je dodao: "Čini se da je Teri nešto manje depresivna, ah radi stvari koje nas zabrinjavaju. Svako toliko zapadne u taj bijes, pr. čemu jednostavno uništi svoju sobu. Imala je skupu kolekciju kineskih lutaka i cijelu je uništila. Čuli smo njezino kričanje i lupanje u sobi, al dok smo tamo stigli, sve ih je porazbijala i izjavila da se sada mnogi bolje osjeća. Ne razumijemo te ispade. Ima li ta vrsta bijesa bilo kakve veze s lijekovima koje uzima?" "Nisam u tome poseban stručnjak. Nikad nisam propisivao psihi jatrijske lijekove, ali sam čuo i čitao o nekim istraživanjima koja si dokazivala da kategorija lijekova kojoj pripada prozac može izazvat iznenadni bijes. Uputite li ju k meni, mogu joj savjetovati da prestari. uzimati lijekove, no mora s tim prestajati vrlo polako. Mislite li da a biti spremna to učiniti?" Sušan je rekla: "Mislim da to neće biti problem. Kaže da se srni jesno osjeća uzimajući lijekove. Možemo lije sutra dovesti k vama?'' "Može li ona možda sama doći? Mislim da ne živite jako dalek, od ovog ureda. Ona nije malo dijete, može lako dovde doći i sama." Roger je upitao: "Ne mislite li da bi i Sušan trebala biti ovdje -Teri, ako budete trebali s njom razgovarati?" "Ne, bit će u redu da Teri dođe sama. U stvari, osim ako ona sam. ne bude željela razgovarati s vama o tome što će se događati na našeir savjetovanju, mislim da bi bilo dobro daju ne pitate o tome. Budem i trebao razgovarati s vama, bit ćemo u kontaktu, no mislim da prije to ga moram malo bolje nju upoznati." Teri je potrebno da se odvoji od pretjerane kontrole svojih roditelj. koju vjerojatno ne može zadovoljiti, a u ovoj je fazi odnosa vjerojatni došla do toga da, čak i kad bi ih mogla zadovoljiti, to je zadnja stvar koji. bi željela učiniti. Kad savjetujem nekog adolescenta poput Teri, savjetovališni proces ima malo izgleda za uspjeh ako od početka ne prihvati činjenicu da se ne sastajem s njom zato da bih zadovoljio njezine roditelje ili da bih nju prisilio da im udovolji. U svojoj borbi s roditeljima već je sebe dovoljno oštetila ulogom koju si je namijenila. Također sam si-

64

Roger, Sušan i Teri guran kako njih optužuje za vlastitu neadekvatnost, premda je u svojoj borbi za njihovu ljubav odabrala ljutnju, ponašanje kojim to neće postići. Kroz savjetovanje treba naučiti da za nju nema dobiti u tome što njih okrivljuje. Njezina je jedina mogućnost da se nauči postupati primjereno, bez obzira na to što oni učinili. Bit ću joj više u stanju pomoći, Što će ona biti sposobnija osjećati se adekvatnijom. No, ona se uvalila u nevolje zbog onoga što dulje vrijeme odabire činiti i neće se tako lako izvući. No, budem li joj u stanju pomoći da učinimo neke bolje izbore, ona će biti na putu da postane nova Teri, što zapravo roditelji od mene i očekuju da joj pomognem postati. Ta nova Teri, kojoj ću pomoći da nastane, možda neće biti nova Teri kakvu njezini roditelji očekuju. Oni žele da ona bude poput svoje sestre, koja je odabrala suprotan smjer kojim se nosi s njihovom kontrolom. Bit će zanimljivo vidjeti kako se Roger i Sušan nose s novom, zadovoljnijom Teri, uspijem li joj pomoći da do toga dođe. Na temelju iskustva držim da će jedan od roditelja to bolje prihvatiti od drugoga. Pa ipak, možda sam pretjerano optimističan da joj mogu pomoći da krene prema većoj kompetentnosti. Mislim da lako možete vidjeti što pokušavam učiniti. Moram je uvjeriti da nisam nimalo sličan ni jednoj odrasloj osobi s kojom je dolazila u kontakt zadnjih godina i, čineći to, pokazati joj daje njezino neprimjereno ponašanje potpuno nepotrebno kad sa mnom ima posla. Moram početi na taj način, primiti ju s nekom vrstom iznenađenja i nade zbog toga što je pristala na moj izazov. Dopustit ću joj da sa mnom bude adekvatnija. Neću očekivati da se prema meni ponaša onako kako se ophodila prema svojim roditeljima, učiteljima ili ostalim odraslim osobama u svom životu. Ukratko, što brže budem mogao, povezat ću se s njom i stvoriti novi, nekontrolirajući odnos kroz koji ona može rasti. Moći ćete vidjeti kako joj otvaram mogućnost da napravi mnogo novih, djelotvornijih izbora. Hoću li joj pomoći ili ne, ovisi o tome koliko sam vješt terapeut. Radoznalost je veliki motivator. Teri je sama došla u moj ured. Kad je ušla, bila je gotovo iznenađena time što je sama došla. Ali, i ja sam također bio iznenađen. Iz načina na koji su njezini roditelji govorili i iz

65

Nesretni tinejdžeri slika koje su sa sobom ponijeli, slika koje su više prikazivale Aileen nego Teri, očekivao sam debelo, malo ružno pače. No, bez obzira na to stoje bila prekomjerne težine, bila je skladno građena i visoka najmanje sto sedamdeset. Koliko sam mogao vidjeti, u njezinu izgledu nije bilo ničega ružnog. Činilo se daje pogrešan bio način na koji se odjenula, način na koji se našminkala i frizura koju je odabrala - neprilagođeni njezinu licu i tijelu. Za mene nije bilo nikakve sumnje da se trudila izgledati drukčije od svega onoga kako su njeni roditelji željeli da izgleda, pa je gotovo postala karikatura u drugom smjeru. Naravno, nisam namjeravao samo razgovarati o njezinu izgledu ili težini. Postane li manje opterećena time da treba biti ono što oni ne žele, mislio sam, bit će potpuno sposobna sama to riješiti. Uspijem li ju uvjeriti da postane dovoljno adekvatna, tako da u većoj mjeri dođe do izražaja ono što ona jest, bit će dobro. To će biti mnogo lakše i u većoj će je mjeri zadovoljiti od onoga što sada čini. Samo mora naučiti da sve što čini, čini za sebe, a ne za njih ili protiv njih. Trebao je samo trenutak da sve ovo što sam napisao prođe kroz moje misli. Sada trebam početi, pomažući joj da se opusti i osjeti ugodno u mom uredu. Da bih to učinio, moram se postaviti potpuno drukčije od onoga stoje očekivala. Počeo sam, govoreći: "Teri, veselio sam se susretu. Drago mi je da si ovdje. Pitam se, možeš li mi reći o čemu si razmišljala otkad su te roditelji zamolili da dođeš k meni?" Sumnjam da se zadnjih nekoliko godina neka odrasla osoba veselila susretu s Teri. A sigurno ju ni jedna odrasla osoba koju je ona poštovala nije pitala o čemu razmišlja. Rekao sam joj da mi je drago što ju vidim i pitao o čemu razmišlja, nadajući se da ću tako otkriti hoće li me prihvatiti kao nekoga tko joj pokušava pomoći, ili će me odbiti kao još jednog u nizu savjetovatelja koje ne treba. Ne tražim čuda. Za danas se samo nadam nečemu stoje malo bolje od potpunog odbijanja. "Ovdje sam zato što to žele moji roditelji. Nema ničeg pogrešnog u tome kakva sam. Vjerujte mi, zapravo je njima potrebna pomoć." Dobro: ne pozitivno, ali ni potpuno negativno. "Oni su već bili kod mene, ali mislim da nema ničega što bih mogao učiniti da im pomognem, čak i da su tražili pomoć, što nisu. No,

Roger, Sušan i Teri pošto smo razgovarali, tražio sam da vidim tebe. No, vjeruj mi, samo zbog toga što se ti i tvoji roditelji ne slažete, ne znači da s tobom nešto nije u redu. Većina ljudi koja dolazi k meni nema ničega što s njima ne bi bilo u redu. Pogrešno je to što se ni drugi koji ovamo dolaze, kao ni ti i tvoji roditelji, ne mogu složiti s ljudima s kojima žive. Želio sam te vidjeti kako bih provjerio mogu li ti pomoći. Budem li mislio da mogu, njih neću trebati. Ti nisi dijete, mnogo toga možeš shvatiti sama. Od sada pa nadalje, sve što budemo govorili ostat će samo između tebe i mene. Nemam namjere ni s kim dijeliti ono što budemo rekli." "U svakom slučaju bila bih sretna da ih po mogućnosti nikada više ne vidite." "Ali, pomoglo bi mi kad bi mi rekla zbog čega si neko vrijeme odlazila psihijatru." "Oni misle da se ja trebam promijeniti, ali ja sam u redu. Njih bi trebalo poslati tom gurateIju tableta kojemu su me poslali. Znam sve što su vam ispričali o meni. Rekli su vam iste one stvari koje pričaju svakome tko ih želi slušati. Kladim se da su vam napunili uši mojom sestrom. Jesu, zar ne?" "Oba uha! Ali, sto je s njom? Čini mi se daju ti baš ne vidiš tako savršenom kao oni. Ali, kako se vas dvije slažete?" "To je ono što me toliko smetalo kod psihičke kojoj su me poslali. Ona je željela za sve moje probleme okriviti moju sestru. Neprekidno mi je govorila da je sigurno moram mrziti, jer je, znate, ona Gospođica Savršena a ja sam obiteljska žaba krastača. Ali, ja nju ne mrzim; ja nju volim, ona je dobra prema meni. Neprekidno mi govori da ne trebam obraćati toliku pozornost na naše užasne roditelje. Mislim daje njoj gore nego meni. Ona stalno pokušava i pokušava sve kako bi ih zadovoljila, ali čak ni Gospođica Savršena to ne može dokraja. Njih nije moguće zadovoljiti. Žao mi ju je. Ako ništa drugo, ja se ne ubijam kao ona, stalno nešto pokušavajući. Znam da ih nikada neću zadovoljiti." U redu, dobro smo počeli, a moja slutnja o njezinoj sestri omogućila mi je kod nje mali pomak. Ona sa mnom priča lako, pokazujući potrebnu osjetljivost. Mislim da neće biti nikakvih teškoća razgovarati s njom o onome sto je doista važno: o njezinoj nesretnosti.

67

Nesretni tinejdžeri "Rekla si da si odustala od pokušaja da im ugodiš. Mislim da je to dobra zamisao, osim ako se oni ne promijene i počnu ulagati napore da tebi ugode. Učiniš li sve ono što će njih zadovoljiti, time priznaješ da nad tobom imaju kontrolu. Koliko kontrole tvoji roditelji uistinu imaju nad tobom?" Kontrola je prava tema za razgovor s Teri, jednako kao i s većinom tinejdžera. Odrasli misle kako oni imaju pravo šefovati svojoj djeci u svemu, pa djeca poput Teri uzvraćaju borbom. Upravo je borba moći ta koja je tako destruktivna u odnosima tinejdžera i roditelja. Kad se jedanput započnu boriti, gube obje strane, kao i svi

tinejdžeri i njihovi roditelji u ovoj knjizi, osim možda Johna. Odgovorila je na moje pitanje: "Ne tako mnogo, kao što oni misle da imaju. No, oni nikad ne prestaju pokušavati. Mi se borimo oko svega." "Gledaj, ako se slažeš, ja bih sada prestao govoriti o onome što za tebe žele tvoji roditelji i počeo bih govoriti o onome što ti želiš za sebe. Tebi je šesnaest. Za dvije ćeš godine moći otići od kuće; možda ćeš tako i učiniti. Ili će se tvoji roditelji preseliti na neko mjesto na koje ti ne želiš ići. To se cijelo vrijeme događa. Vrijeme je da počneš razmišljati o tome što želiš za sebe." Nije jako vjerojatno da će se ona tako brzo odvojiti od roditelja. No u savjetovanju je važno da učinim sve što mogu, kako bih se ja

odvojio od njezinih roditelja. Bilo bi joj teško pomoći ako sve što ja kažem poveže s njima. "Vi ne želite ništa čuti o tome kako se prema meni odnose? Što god da učinim, ništa ih ne zadovoljava. Oni su strašni roditelji. Ne mogu vjerovati da uopće ne želite čuti što su mi sve priređivali." Ona me pokušava zadržati u vezi s njima no ja ću se pokušati tome oduprijeti, govoreći: "Ne, ne želim, jer ja ne mogu promijeniti ništa od onoga što su oni dosad učinili. A ne možeš ni ti. Prošla si sve to i još si u stanju razumno postavljati stvari. Želim ti pomoći sagledati kakav bi mogao biti tvoj život prestaneš li biti nesretna zbog onoga što se događa kod kuće. A ti jesi nesretna, zar ne?" "Svašta... U redu, nesretna sam. Nesretna

sam već dugo vremena. Ali vi ne razumijete da to nije moja greška."

68

Roger, Sušan i Teri Na temelju teorije izbora vjerujem da je jedino ponašanje koje možemo kontrolirati naše vlastito. Okrivljavanje ili pronalaženje pogrešaka je ubojita navika. Ona ne može kontrolirati svoje roditelje; okrivljavati ih je besmisleno. Može jedino kontrolirati ono što sama čini. Da bih ju tome naučio, počeo sam, govoreći: "Ako si nesretna, je li važno čija je to pogreška? Pretpostavimo da se složim s tobom da to nije tvoja greška. Minutu ili dvije ćeš se osjećati bolje, ali moje slaganje neće ništa stvarno promijeniti. Pretpostavimo da si danas propustila ručak i da si sada gladna. Hoćeš li biti manje gladna zato jer si zaboravila ručati ili zato jer ti je netko ukrao ručak? Tvoj trbuh ne zanima čija je to pogreška." "Da mi netko ukrade ručak, bila bih ljutita." "Siguran sam da bi bila. Ali bi i dalje bila gladna. Bila ti ljutita ili ne, ako želiš jesti, ipak moraš smisliti način kako doći do hrane. Bez obzira na to što se dogodilo, tvoj je ručak nestao. Možda se nikad nećeš vratiti i pojesti ga. Možeš potrošiti mnogo vremena Ijuteći se na roditelje, no misliš li da će njih promijeniti to što se na njih ljutiš, ili što se s njima boriš, ili to što si porazbijala sve svoje lutke?" "I to su vam ispričali?" "Naravno da jesu. Bili su sretni što su mi to mogli ispričati. To dokazuje da je pomoć potrebna tebi, a ne njima." Kad savjetujem primjenjujem logiku i analogije. To ljudima pomaže vidjeti stvari koje ne žele vidjeti. "Jel' mi vi to pokušavate reći da bih ja trebala podnositi sve njihove budalaštine, a da se pritom nimalo ne pobunim?" Na ovom mjestu moram naglasiti da ja nisam poput njezinih roditelja ili učitelja time što ću reći: "Ja ti nikada neću reći da bi nešto trebala učiniti. Ako si ljutita i želiš takvom ostati - to je tvoj izbor. No ja ti također mogu predložiti i neke druge načine kako se možeš odnositi prema roditeljima, osim što se ljutiš. Teri, o tebi ovisi što ćeš odabrati. No, pitam se, vidiš li ti sebe kao jednu ljutitu mladu ženu?" "Da, u svakom slučaju." Upravo sam samo dotaknuo zamisao o odabiranju. Ona to još nije registrirala, ali, ako ništa drugo, ta je zamisao sada vani i čeka u pripremi. Sad ću pokušati povezati njezinu ljutnju s nesretnošću tako što

69

Nesretni tinejdžeri ću reći: "Misliš li da je moguće biti sretan kad si ljutit? Ja viđam mnogo Ijutitih ljudi i, vjeruj mi, oni nisu sretni. Nesretnost je ono što me brine dok savjetujem, a ti si mi rekla da si nesretna." Ne želim sada više kopati po ovoj temi, ali ona me sluša i o tome će razmisliti. Nastavit ću i reći: "Teri, imaš li nekoliko bliskih prijatelja?" "Da, nas smo tri. Visimo uokolo zajedno. Zašto?" "Dobro, bez prijatelja je gotovo nemoguće biti sretan. Imaš li dvije prijateljice, sretna si. Jesi li ikada razmišljala zbog čega si prijateljica tim djevojkama? Zbog čega ti se sviđa biti s njima?" "Ne znam. Mislim da je to zato, znate, što me one prihvaćaju. One nisu poput odraslih koji mi uvijek govore što bih trebala raditi." "To je i moje iskustvo. Prijatelji te prihvaćaju takvu kakva si. Oni se jako razlikuju od roditelja ili učitelja. Jesu li i tvoje prijateljice ljutite kao i ti? Na primjer, kad ste zajedno, pričate li mnogo o ljudima koji vam se ne sviđaju?" "Da. Najviše razglabamo o našim roditeljima. Ali to je glupo, zar ne? Kao što ste upravo rekli, mi njih ne možemo promijeniti, a ni oni ne mogu promijeniti nas. Vi ste psihijatar. Zbog čega se tako mnogo opterećujemo našim roditeljima, kad se oni nikada neće promijeniti?" "Zbog toga jer vas oni pokušavaju kontrolirati, a razgovor o njima način je da se obranite. Vi ste u ratu u kojemu ne možete pobijediti i u kojemu ni oni ne mogu pobijediti, dakle svi se vi nastavljate boriti i žaliti. Kladim se da i tvoji roditelji također mnogo govore o tebi." "Oni to rade, pa i preda mnom. To se stalno događa." "Ako je glupo nastavljati boriti se i onda kad nitko ne pobjeđuje, zbog čega jednostavno ne prestaneš?" "Zbog čega oni jednostavno ne prestanu?" "Možeš li se ti prestati boriti?" "Ne, zato jer bih onda izgubila. A nitko ne želi izgubiti. Mi imamo dobrog učitelja povijesti koji nas uči o Vijetnamu. Nitko nije želio izgubiti, i - kao što i sami znate, oni su nastavljali ubijati jedni druge." "Da, ali i tome je došao kraj. Konačno smo mi iz toga izašli. Misliš li da bi ti mogla izaći iz ovog rata sa svojim roditeljima?" "Mislite, popustiti im?"

70

Roger, Sušan i Teri

•

I

"Ne, mislim samo im reći ili možda samoj sebi reći: 'Budući da nitko od nas neće pobijediti, ja ću se prestati boriti. Dugo vremena nisam učinila ništa od onoga što ste željeli da učinim, dakle, možete nastaviti biti nada mnom ako to želite, ali ja se više neću s vama boriti.' Dakle, što misliš da bi oni na to rekli?" "Ništa, jer im ja to nikada, ni za milijun godina, neću reći. Ja ne razgovaram s njima, niti oni razgovaraju sa mnom. Mislim, kažemo si -'dodaj mi sol' ili 'trebam novac za gablec'. Ali ne razgovaramo onako kao što mi sada činimo. Ne razgovaramo onako kao što ste upravo predložili da s njima razgovaram. To se nikad neće dogoditi." "Sviđa li ti se razgovarati ovako kako to sada činimo?" "U redu je, ali na kraju se ništa neće dogoditi. To je samo razgovor." "Ja sam siguran da hoće. Mislim da ti ovaj razgovor može pomoći da učiniš nešto u vezi s onim što se događa u kući. Želiš li nešto učiniti?" "Ne, želim da moji roditelji nešto učine." "Mislim da bi mogli, ako se ti prestaneš boriti i učiniš nešto drukčije od onoga što si dosad činila." "Nešto što ćete, pretpostavljam, sada vi predložiti?" "Nadam se da bi to moglo biti nešto što bi ti sama mogla smisliti, ako još malo popričamo. Mislim da bi moglo pomoći kad bi mi rekla što želiš. Na primjer, kako bi bilo kad bi ti pobijedila u ovom ratu? Ne brini ako izgleda nemoguće ostvariti to što želiš. Počni s jednom stvari. Bilo kojom stvari koju želiš, zbog koje bi bila sretnija kad bi ju imala." "U redu, reći ću vam što želim. Želim prestati slušati o školi. Ne želim više čuti ni jednu riječ o školi ili o ocjenama ili o tome što će se dogoditi ne dobijem li dobre ocjene. Nakon svake opomene u školi po mjesec dana traju propovijedi. Mrzim školu, doista je mrzim. Kad su oni klinci učinili pokolj u toj srednjoj školi u Coloradu - mogu potpuno razumjeti zbog čega su to napravili." "Jesi li oduvijek mrzila školu?" "Ne, sviđalo mi se u nižim razredima osnovne škole. Imala sam dobre učitelje. Voljela sam čitati i pisati. Sada više ne volim ni čitati. Čak mi se i matematika sviđala. Kad bi smislili srednju školu poput te osnovne, istog bih časa išla tamo."

71

Nesretni tinejdžeri "Ali što se tada dogodilo?" "Počelo je u višim razredima osnovne i od tada je stalno jednako. I to je gnjavaža." "Planiraš li se potruditi kako bi maturirala?" "Da, maturirat ću. Prođeš li nešto testova i ispuniš li nekoliko papira, oni te puste. Naučila sam više nego dovoljno u osnovnoj školi da mogu maturirati u toj jadnoj srednjoj školi u koju idem. Možda čak upišem i neku višu. Djeca koja tamo idu kažu da je super. No, još dvije sljedeće godine moram preživjeti taj zatvor u kojemu sam sada. Od roditelja samo slušam o fakultetu i o tome kako je Aileen tamo dobro uspjela. Pitali ste me što želim. Samo ne želim više čuti ni jednu riječ o školi." "U redu, reci mi: Tko obraća više pozornosti na tvoje roditelje, ti ili tvoja sestra?" "Ona. Ona im se cijelo vrijeme dodvorava. Upravo su joj kupili novi mustang. Daju joj sve što poželi. Da ti se smuči. Ali, kao što sam rekla, prema meni je dobra. Volim je. Da nije bilo nje, mislim da bih pobjegla od kuće. Ona mi stalno govori neka im se počnem dodvoravati i onda ću moći imati sve što i ona ima. Mislim da ćete mi i vi isto tako reći, da se počnem ulizivati. Mogla sam osjetiti kako to dolazi na red kad ste mi postavili ono pitanje o mojoj sestri." "Oprosti, ako se ne složim s tobom. Možda im se ne dodvoravaš, ali mislim da na svoje roditelje obraćaš više pozornosti nego ona. Mnogo vise." "Ma nema govora! Kako to mislite?" "Mislim da je tvoja sestra shvatila da zato što joj netko kaže da nešto učini, čak i ako oni misle daje to za njih, i za nju može zapravo to biti dobro. Vidio sam slike tvoje sestre. Njezino lice izgleda prilično dobro. Tvoje lice ne izgleda tako dobro kao njezino. No kladim se, da ste obje bile ovdje sa mnom i da ste otišle u kupaonicu i očistile svoja lica, njezino ne bi izgledalo ništa bolje od tvoga. Ti si je vidjela - je li njezino nenašminkano lice toliko mnogo ljepše od tvoga nenašminkanog lica?" "Ona je ljepša." "Mnogo ljepša?" 72

Roger, Sušan i Teri "Ne, ne mnogo ljepša. No, ja ne želim izgledati kao ona. Ona izgleda upravo onako kako moja mama želi da ona izgleda." "Ali, to je ono što ti pokušavam reći. Sve što činiš, uključujući i način na koji se šminkaš, urla iz sveg glasa na tvoje roditelje - 'Ne možete me kontrolirati!' Njihova je kontrola više u tvojoj glavi nego u glavi tvoje sestre. Ali, uza svu borbu s njima, zapravo si ih ohrabrila da motre na tvoj život. Oni Aileen kupe auto i ne gledaju dublje gdje ga ona to vozi. Ako meni ne vjeruješ, pitaj nju. Provela si godine opirući se roditeljima. Toliko si se opirala da više i nemaš svoj život." Kad sam to rekao, Teri me prvi put izravno pogledala. Ništa nije rekla. Znao sam da sam pogodio bit stvari. Konačno je rekla: "Dobro, što da činim?" "Da sam na tvom mjestu, razgovarao bih o tome sa sestrom. Ona te voli. Izvidi da li se ona slaže s ovim." "Složit će se. Ona mi vječno govori iste te stvari. Ali znate, djevojke ne slušaju svoje sestre. Ni njoj, jednako tako, nemam namjeru popustiti." "Učiniš li ovo što sam ti upravo objasnio, nećeš popuštati nikome, nego samoj sebi. No, odlučiš li učiniti išta od onoga što oni žele da učiniš, nemoj im reći da smo o ovome razgovarali. Oni bi mogli reći nešto poput: 'Vidiš, znali smo da ti je bio potreban psihijatar' i možda pokušali prisvojiti zasluge zbog onoga što bi možda ti učinila. Vjeruj mi, počneš li se ponašati onako kako sam upravo objasnio, i ako taj način uspije, to će biti zbog onoga što si ti učinila, a nimalo zbog onoga što sam ja objasnio. Moj je posao lakši dio. Ti si dobila teži i ja ti želim pomoći da ga obaviš. Tjedan dana nemoj učiniti ništa, jedino razgovaraj sa svojom sestrom i smisli nekoliko stvari koje možeš činiti drukčije. Imaj na umu da to što tvoji roditelji žele da nešto učiniš, ne znači da je to za tebe loše. Opirati se cijelome svijetu - za to nisi spremna. No, nemoj se opirati promijeniti svoj način šminkanja, frizure, načina na koji se odijevaš samo zato jer bi ta promjena mogla goditi tvojim roditeljima. Kad se nađemo sljedeći tjedan, možemo više o tome razgovarati."

73

Nesretni tinejdžeri O Teri ćemo još čuti u jednom od kasnijih poglavlja, no ako ste roditelj, mislim da ste iz ovoga mogli nešto naučiti. Ne tjerajte svoju djecu da čine stvari koje ne žele. Razgovarajte s njima o stvarima koje su dobre za njih, a ne za vas. Počnete li tako dok su mali, možete izbjeći mnoge nevolje kakve su imali Roger i Sušan. I, kao što sam već prije rekao, promijeni li se ona onako kako sam joj predložio, bilo bi zanimljivo vidjeti kako će se roditelji s tim nositi. Zapamtite, ljudi skloni izvanjskoj kontroli ne napuštaju lako izvanjsku kontrolu, pa ni onda kad je to u njihovu korist.

74

7.JACKIE I JOANIma trenutaka kad je tako teško nositi se s ponašanjem tinejdžera da skrbni roditelj treba prihvatiti činjenicu da ništa ne može učiniti. Takva je tinejdžerica bila Jackie; takav je roditelj bila Joan. Jackie sam sreo samo dva puta, ali sam Joan vodio kroz teško razdoblje koje je s njom prolazila. Joan je dovela Jackie u moj ured jer je očajnički željela naučiti što bi trebala raditi. Nije mi trebalo mnogo vremena da shvatim njezin očaj. S Jackie je išla i nekim drugim savjetovateljima, ali ju već nakon nekoliko susreta nitko od njih više nije želio vidjeti. Jackie je bila vitka, privlačna i skladna, pomalo ekstravagantno odjevena. No, osim stalne namrgođenosti, u njezinoj pojavi nije bilo ničega što bi na bilo koji način ukazivalo na njezino ponašanje. Premda obično s tinejdžericama razgovaram nasamo, čim je Jackie otvorila usta, bilo mi je lakše što je i Joan bila s nama. Ona je, bez sumnje, najodbojnija tinejdžerica koju sam do tada sreo u svojoj praksi, a kakvu ni kasnije nikada nisam imao prigode vidjeti. Joan je pak bila privlačna, ukusno odjevena i ugodna glasa. Čim je Jackie otvorila usta, bilo je vidljivo daje Joan neugodno što ju je morala dovesti u moj ured. Suosjećao sam s njom. Bilo mi je i samom neugodno zbog Joanine neugode što je bilo gdje morala povesti takvu djevojku. Joan i ja smo desetak minuta razgovarali telefonski, pa smo se na neki način već bili upoznali, a pokušala me upoznati i s Jackie. No, prije negoli je njezina majka bila u stanju išta zaustiti, Jackie je rekla: "Prokleta me je kurva dovukla ovamo. Sad mislim da ćete morati slušati ono što vam ta kuja ima reći." Tijekom godina moje prakse vidio sam mnogo neugodnih tinejdžera, dječaka i djevojčica, no neugodan nije pravi pridjev za Jackie. 75

Nesretni tinejdžeri Ona je u meni izazivala odbojnost. Nikada nisam čuo neko dijete da u lice svojoj majci govori takve stvari kakve je Jackie upravo rekla. Nisu u pitanju bile samo riječi; tu je bio i ton njezina glasa, izraz njezina lica i poruka: 'Ja sam takva i namjeravam takva biti a ti, ni itko drugi nećete ništa učiniti u vezi s tim'. Nisam mogao prikriti svoj šok i vidio sam da ju to čini sretnom. Ona me je željela šokirati. Joan je samo sjedila i ispitivački me pogledala, kao da kaže 'Očajnički trebam pomoć - znam kako se osjećate i sram me je što sam je morala dovesti, ali molim vas, učinite nešto s njom.' Imao sam osjećaj kako je mislila da nema pravo dovesti u moj ured nekoga poput Jackie. Bilo me je sram što nisam uspijevao sakriti svoj šok. Pribrao sam se i odlučio prihvatiti to što je Jackie rekla, pa sam ih obje pogledao i izustio: "Volio bih čuti što mi imate priopćiti, dakle, što mi obje imate reći." Joan je kazala: "Moj suprug i ja ne znamo što s njom učiniti. Čuli ste kako me je upravo nazvala i mogla sam vidjeti vaše zaprepaštenje. No, zapravo ja to više i ne čujem. Ona mi se obraća na taj način otkad je navršila četrnaestu; sad joj je gotovo šesnaest. Ovako ili slično govori svima, osobito vozačima školskog autobusa i učiteljima kad ide u školu, što nije jako često. Stalno je u školi kažnjavaju. Verbalno napada u restoranima čak i neznance, katkad prolaznike na ulici. Stvar je u tome da je to potpuno nepredvidivo. Ponekad, svako toliko, ima normalan dan, ali se to sve više pogoršava. Sada nas stvarno proganja jer želi auto, ali nema vozačku, jer ne želi učiti za test." "Proći ću ja taj jebeni test, pa je bolje da mi nabaviš auto. Ako nećeš, zapalit ću tu tvoju prokletu kuću!" Joan nije obratila nikakvu pozornost njezinoj prijetnji, nego je nastavila: "Sada pak stvari počinju izmicati kontroli. Ne prođe tjedan a da nema kakva posla s policijom. Oni nam kažu da ju držimo kod kuće, ali kako to možemo? Ona jednostavno odšeta van i ode do tog kompleksa; to je samo nekoliko blokova udaljeno od nas. To je mjesto na kojemu se mota s tih nekoliko prijatelja koje je uspjela zadržati. Njezini prijatelji ne stvaraju probleme, ali oni nju potiču. Novi joj je štos vikati prostote ljudima koji idu pokretnim stepenicama u suprotnom smjeru, a njenim se prijateljima to sviđa jer ju ti ljudi ne mogu dohvatiti. U tom je kompleksu i kino u koje je znala otići. Ali sada je počela dobacivati onome

76

Jackie i Joan što se događa na platnu, pa tako uznemiri svu publiku. Kad joj kažu da umukne, ona se počne s njima naganjati. Tada dođe policija. Oni je dovedu kući i kažu nam da joj ne dopustimo ići tamo, ali mi tu ništa ne možemo. Kažu nam da joj potražimo neku pomoć, ali nitko ju ne želi vidjeti. To su ta njena usta. To nije ništa protuzakonito, pa je stalno dovoze doma. Ona ih cijelo vrijeme, dok je u autu voze kući, psuje. Rekli su mi da joj je potrebna psihijatrijska pomoć i evo nas, tu smo. Nitko ne želi biti s njom, osim nekoliko djece s kojima se pokušava družiti, a i oni su već od nje umorni. Neki su od njih već imali neke prijave i postaju doista živčani kad se pojavi policija." Jackie nije ništa rekla. Mislim da je uživala slušajući svoju majku kako objašnjava njezine pothvate. Ali kad je majka prestala govoriti, rekla je: "Jebeš policiju, jebeš svakoga!" Tada je pogledala u mene i rekla vrlo mirno: "Vi ste psihić. Moja majka ima novac, ona će vam platiti. Recite joj što da radi sa mnom." Rekao sam Joan: "Volio bih nasamo razgovarati s Jackie. Možete li pričekati u čekaonici?" Joan je, kao izbačena iz rakete, iskočila iz svoje stolice i izašla kroz vrata. Čim je otišla, rekao sam Jackie: "Mislim da će biti lakše ako razgovaramo nasamo. Ima li išta, što bi mi voljela reći?" Iskreno, nisam znao što reći. No mislio sam, pružit ću njezinoj majci prigodu da se malo od nje odmori. Sve dok majka bude u sobi, ona će izvoditi predstavu. Jackie je nekoliko minuta gledala u mene kao da je znanstvenik koji pod mikroskopom promatra neku bakteriju. Tada je rekla: "Zbilja sam danas dosta dobro. Došla sam mirno i samo sjedila ovdje dok vam je ta kuja sve to pričala o meni. Sve je to istina. Zapravo sam još i mnogo gora od onoga što je ispričala. Kog' vraga vi možete za mene učiniti? Ja čak i ne znam što želim za sebe. Žao mi je te proklete kurve, bilo bi mi grozno da imam dijete kao što sam ja. Ona ne zna što učiniti. Mislim, kad bi mi nabavili auto tako da nisam stalno zakopana u kući, bila bih dobro. Znam što vi za mene možete učiniti: recite im da mi kupe auto." Nisam odgovorio na to potraživanje. Nisam mogao ni zamisliti da bi uopće bila u stanju upravljati volanom automobila. Bilo bi to goto77

Nesretni tinejdžeri vo jednako loše, kao da me molila da od njih tražim da joj nabave pištolj. Budući daje predmet mog interesa odnos, izustio sam: "Postoji li itko ili išta što ti se sviđa?" Bio sam iznenađen onim što je rekla. "Postoje dva policajca, jedan muškarac ijedna žena, oni zajedno rade. Oni su mladi i oni su me nekoliko puta pokupili i odveli kući. Na neki mi se način sviđaju. Pitala sam ih da li se mogu voziti s njima u autu, rekla sam im da bih bila dobra. Oni i nisu kao ostali murjaci. Kad sam na ovaj način s njima pričala, nisu se ponašali prema meni kao da sam netko koga treba ušutkati, pa sam prestala tako pričati. Bili su dobri. Samo su me vrlo sporo povezli kući, tako da sam imala malo vremena da se smirim. Nije se činilo da me mrze. Tada sam pitala mogu li se s njima malo voziti uokolo. Parkirali su na kratko ispred moje kuće i rekli mi da trebam pomoć. Sviđalo mi se biti s njima u tom autu. Mislim da bih jednoga dana voljela biti murjak." Ostatak vremena, oko pola sata, uspjeli smo malo razgovarati. Ispričala mije do u detalje o svim pustošenjima koje napravi čim negdje krene. Rekla mi je da je jedino mirna kad kod kuće sluša svoju rock glazbu. Samo sam slušao. Ne može se reći daje prijateljski raspoložena, ali nisam osjetio ni neprijateljstvo. Ona je bila nejnepovezanije ljudsko biće koje sam ikada sreo. Njezina ju je nesretnost gotovo dovela do toga da "ruje po cesti" ali je, za razliku od većine nesretnih ljudi, koji iskazuju namjeru da dobiju više ljubavi i pripadanja, Jackie odabrala drugi put. Odabrala je svoje destruktivno ponašanje kako bi dobila više moći i slobode, premda je ono bilo nepovezujuće. No, u pogledu policije koja je tu bila umiješana, bila je čista iluzija da bi na taj način dobila bilo kakvu kontrolu. Bila je mnogo bliže velikoj nevolji nego što je mislila. Kad smo završili sa seansom i kad je njezina majka ušla u sobu, Jackie joj se, na moje iznenađenje, nasmiješila i rekla mi: "Nemojte nju kriviti, to nije njezina greška." Dogovorile su sastanak za sljedeći tjedan. Ponovno je došla s majkom, ali je majka cijelo vrijeme čekala u čekaonici. Bila je mirnija i nije majku nazivala pogrdnim imenima, niti ju je psovala. Po mom mišljenju događalo se to stoga što s moje strane nije osjetila nikakvu želju daje kontroliram. Pomalo sam bio poput ona njezina dva policij78

Jackie i Joan ska službenika. Dok smo razgovarali, bilo je to kao da sam razgovarao s mladom ženom koja nema pojma što da radi sa svojim životom, jer ju ništa, stoje dosad iskusila, nije zadovoljilo. Brbljala je oko pola sata, a ja sam je slušao. Bio sam zadovoljan što ovaj put nije loše govorila o svojim roditeljima. Nekako, možda zato jer smo ostvarili neki mali kontakt, kao daje shvatila da ih treba. No, bila je oštra prema svom mlađem bratu, baki, svima u školi, ljudima koje je sretala u kinu, ukratko - nije imala ni jednu ljubaznu riječ ni za koga od ljudskog roda. Odlučio sam ispaliti pitanje: "Jackie, je li ti ikada palo na pamet, kad se ne možeš slagati s drugim ljudima, da se ti trebaš mijenjati, a ne oni." Pogledala me i rekla: "Naravno da mi je palo na pamet. Zato ovdje i razgovaram s vama. Mislite li da je nešto pogrešno kod mene, evo me, tu sam, popravite me." Rekao sam: "U redu, dopusti da ti postavim pitanje za koje mislim da ti ga nikad nitko nije postavio. Zaboraviš li ikada, barem na trenutak, na sebe da bi pokušala pomoći nekoj osobi koja ti je bliska, kao što su, primjerice, tvoji roditelji ili brat?" "Pomoći im? Zašto? Posao je mojih roditelja pomoći meni i mom bratu, koji je isto tako zariban. Trebaju mi kupiti auto, tako da nisam cijelo vrijeme zakopana u toj kući." "Mislio sam pomoći im tako da više pozornosti obraćaš na školu, pa da oni ne moraju skrbiti o tvom obrazovanju." "Zaboravite to. Ja mrzim školu, mrzim učitelje i mrzim učenje." "Mrziš li ih zato jer nisi u stanju obaviti to kako treba?" "Mislite da sam glupa?" "Meni se činiš prilično bistrom. No, sreo sam mnoge djevojke koje su mi se činile bistrima, ali su u školi imale mnogo problema s učenjem. Nekoliko njih nije znalo ni čitati." "Ja znam čitati i pisati. Bila sam dobra u osnovnoj školi. Nisam je voljela, ali je bila mnogo bolja od srednje škole. Mrzim da mi ljudi govore što da činim ili što da ne činim. K vragu - ako želim pričati u kinu, oni me ne mogu u tome spriječiti. Samo mi počnite govoriti što da učinim i nikada vam više neću doći." 79

Nesretni tinejdžeri U osnovi je razgovor uglavnom tekao na ovaj način. Provela je vrijeme mašući crvenom zastavom na svijet, a onda mu zamjerala zato što je obratio pažnju na njezin slučaj. Pa ipak, kad je otišla, bio sam zadovoljan. Uspjeli smo obaviti razgovor s vrlo malo bogohuljenja, a da pritom ni to malo nije bilo namijenjeno meni. Imao sam posla s tinejdžerima koji su bili osjetljivi na izvanjsku kontrolu, ali Jackie ih je sve nadmašila. Njezina me majka nazvala za nekoliko dana da bi mi rekla kako sam se izgleda svidio Jackie, te da je bila spremna doći ponovno, na sljedeći susret, ali ju je pokupila policija. Iz onoga što je majka mogla razaznati, čini se da se dogodio pravi okršaj s dva muška policajca koji su je doveli kući iz onog kompleksa u kojemu se zadržavala. Jackie je tvrdila da ih je napala jer su je pipkali po tijelu dok su je pokušavali uvući u auto. Tvrdila je daje njezin napad zapravo bio samoobrana. Ne samo da su je pipkali, nego su joj, dok su to činili, govorili razne stvari seksualne naravi. Joan mije rekla da ih je, čini se, Jackie prilično dobro sredila svojim noktima, a i izudarala ih je po rebrima. Odveli su je sucu za maloljetnike i ona je optužena za opiranje uhićenju i napad na policajce. Prije negoli su je doveli u sudnicu, zahtijevala je da joj dopuste taj jedan telefonski poziv na koji ima pravo i ona je nazvala majku. Zahtijevala je da majka odmah dođe po nju u prijemni ured i odvede je sa sobom. Majci je rekla neka ne se ne pojavljuje bez odvjetnika. Rekli su joj, naime, da bi joj možda odvjetnik mogao pomoći. Joan joj je rekla da ne namjerava dolaziti po nju, dok se o tome ne posavjetuje. Rekla je da će najprije morati o tome razgovarati sa mnom i sa svojim odvjetnikom. Za nekoliko će dana biti preliminarno saslušanje i ona će tada biti tamo. Jackie je bila bijesna, psovala ju je, ali je Joan ostala pribrana. Bez obzira na to je li to znala ili nije, slijedila je ponešto od najboljeg savjeta koji sam ikada dobio: Ne znaš li što učiniti, nemoj učiniti ništa. Nisam se mogao naći s Joan do sljedećeg jutra. Kad smo se našli, ona je već bila u kontaktu sa socijalnom radnicom malo lj etničkog suda, koja joj je rekla daje Jackien jezik do te mjere nemoguće kontrolirati, daje gotovo napravila pravi izgred. Zbog nje80

Jackie i Joan zine osobne zaštite stavljena je u izolaciju. Preliminarno ispitivanje zakazano je za sljedeći dan. Joan su priopćili da, ako želi, može na saslušanje dovesti i odvjetnika. Joan je započela pitanjem: "Što trebamo učiniti? Prošla mi je noć, dok je ona bila u pritvoru, bila najmirnija u zadnje dvije godine. Grozno mi je što je ondje, ali mi je još gora pomisao da se vrati kući. Nazvala sam našeg odvjetnika i on je rekao da će s vama razgovarati prije negoli išta učinimo. On zna za nju. Zbog njezina su nam ponašanja već otprije prijetili nekim pravosudnim postupkom koji kane poduzeti." Rekao sam joj: "Mogu vam reći što bih ja učinio da je riječ o mojoj kćeri. Ne vidim što bi moglo promijeniti njezine karakteristike, sve dok bude i dalje živjela zajedno s vama. Ona je najnesretnija od svih djevojaka koje sam ikada vidio." Joan je čitala moju knjigu Realitetna terapija u kojoj opisujem svoj rad u Ventura školi za djevojke, kalifornijskom domu za preodgoj djevojaka u dobi od petnaest do dvadeset godina. To je i bio razlog što me je došla posjetiti. Moje iskustvo s nekim djevojkama s kojima sam tamo radio, a koje su bile slične Jackie, uvjerilo me da je njima potrebna institucija. Nisu se mogle nositi sa slobodom. No, institucionalna situacija ne mora biti kažnjavajuća. U Ventura školi mi to nikada nismo bili. Uspiju li je smjestiti na neko takvo mjesto, mogla bi naučiti prihvaćati da postoji realan svijet s nekim svojim pravilima. To bi možda išlo sporo, ali bi se moglo dogoditi. Objasnio sam Joan da djevojke poput Jackie nemaju nikakvu zamisao o tome što početi sa sobom, ako su slobodne ići okolo, kao što je to ona činila. Takve djevojke stalno govore kako žele da ih ljudi ostave na miru, ali svojim načinom stalno skreću s pravog puta, pa ih je nemoguće pustiti na miru. Rekao sam: "Bude li dospjela u neki centar za tretman djevojaka koje su poput nje, imat će sreće. Oni dobro postupaju s tim djevojkama. Moje je mišljenje da bi ju mogli uključiti u tretman. Njezin je problem uglavnom bio njezin jezik; bila je posebno nadarena za vrijeđanje svihWilliam Glasser (1965.) Reality therapy, a New Approach to Psychiatry. New York: Harper & Row.

r

Nesretni tinejdžeri oko sebe. Osim toga, oni ne primaju često djevojke iz bogate obitelji i bit će znatiželjni. Ona će za njih biti neka vrst izazova - da pokažu njezinim roditeljima što mogu učiniti za djevojku poput nje, za koju još nitko nije ništa mogao učiniti. Moj je savjet bio, ako su spremni na nekoliko mjeseci dopustiti njezino uključivanje u taj program, neka je puste da tako i bude. Rekao sam: "Nemojte je pokušavati izbaviti odatle ili se boriti s optužbama protiv nje. To je samo maloljetnička prijava. Ona neće imati nikakav dosje. Posjećujte ju redovno. Budite topli i prijateljski raspoloženi. Tijekom našega drugog susreta ona uopće nije na vas vikala, niti vas je vrijeđala. Ona vas treba, ali vas treba u situaciji gdje vi možete biti s njom, ali vam ona ne može naškoditi. Idealno je posjećivati je u pritvoru. Recite joj da ne namjeravate intervenirati niti joj osigurati odvjetnika. Ako joj sud dodijeli odvjetnika, vi nećete imati ništa protiv, ali ćete dopustiti da pravni sustav za maloljetnike obavi cijelu tu stvar. Bez obzira na to kako se prema vama odnosila, koliko vam prijetila ili vas molila, nastavite je posjećivati, i vi i njezin otac. Nazivajte, pišite joj, pošaljite joj nešto odjeće. Ona treba znati da vi skrbite, ali da ništa više za nju nećete učiniti. Ne razgovarajte s njom o prošlosti niti o budućnosti, držite se sadašnjosti. Ne predlažite joj ništa u vezi s tim kako bi trebala biti tretirana; sve to ostavite njima. Samo ju posjećujte u vrijeme određeno za posjete, bez obzira na to kako se prema vama bude odnosila kad je budete viđali dva do tri puta na tjedan, ako vam to dopuste. Ali, to je sve. Uvijek prije nazovite, tako da ona zna da dolazite. Ako vas ne bude htjela vidjeti kad dođete, pošaljite joj poruku da ćete ju čekati sve dok vam to dopuste, a kad odete, recite im da joj prenesu kad ćete ponovno doći." "Ali, ona nije kriminalac, a tamo će biti s kriminalcima. To je njeno prvo uhićenje. Zar ne bismo trebali učiniti nešto više?" "Učinite ono što smatrate najboljim, ali imajte na umu tu mirnu noć koja je bila prva takva nakon dvije godine. Ako je bila mirna za vas, mogla bi uskoro biti mirna i za nju. Oni će se dobro prema njoj odnositi. Sjetite se, u autu je bila mirna s tom ženom policajkom. Ovo je samo nastavak svega toga." Tada me Joan pitala: "Zašto je ona takva? Sve je to tako samoporažavajuće." 82

Jackie i Joan Objasnio sam joj teoriju izbora. Bilo je to prije negoli sam napisao knjigu, ali je ona razumjela ono o čemu sam govorio. Tada sam rekao: Sve nas pokreće pet osnovnih potreba. Ako smo ih u stanju relativno razumno zadovoljavati, mi smo sretni. Ako to ne možemo, nesretni smo. O nama ovisi kako ćemo ih zadovoljiti. Svatko to čini na drukčiji način. Općenito, potreba koju je najteže zadovoljiti jest potreba za ljubavlju i pripadanjem, jer nam je potreban i netko drugi; nju ne možemo zadovoljavati sami sa sobom. No, budući da živimo u društvu izvanjske kontrole u kojemu, zapravo, svi primjenjujemo ubojite navike, većina nas ima poteškoća sa svojim odnosima. Tako je i Jackie, poput mnogih drugih ljudi koje sam dosad sreo, isključila sebe od drugih ljudi, osobito ljudi koje treba, kao što ste vi ili njezin otac. Tako, u toj situaciji nepovezanosti, koristi ubojite navike da bi se ponovno povezala, međutim, na taj se način samo još više udaljava. To je kao da palite vatru benzinom i dodajete još benzina da biste je ugasili. To je ono što ste zapravo mislili kad ste rekli: 'Sve je to tako samoporažavajuće'." Joan je rekla: "Shvaćam što mislite." "Ali, čak je i gore. Nije li u stanju zadovoljiti svoju potrebu za ljubavlju i pripadanjem, ona se okreće dvjema drugim potrebama: potrebi za moći i za slobodom, jer se čini da ih je lakše zadovoljiti. No, uspije li ih zadovoljiti, one će je još više udaljiti. Ona i koristi sav taj prostački rječnik kako bi dobila moć i slobodu. Ne uspije li pronaći način na koji se ponovno može povezati, ostat će ista, ili će postati još gora. Zbog toga je tako važno daju posjećujete. Ona vas treba. No vi ju možete posjećivati a da ne kažete ništa kontrolirajuće, što ste, dok ste bili zajedno u kući, mislili da morate činiti. Možda će vas optužiti zato što ste je ostavili tamo, no mislim da vas ona jako treba, pa to neće u konačnici biti važno." "Ali, mi smo je uvijek voljeli. Jesmo. Zbog čega se nije osjećala voljenom?" "Nitko na to pitanje ne može odgovoriti. Znamo samo ono što vidimo, a to je daje ta djevojka nepovezana. To je poput kalemljenja. Iz nekog razloga vaša se ljubav nije primila. Ali, nije prekasno. Nastavite li ju viđati i ne dopustite li joj da vas odbije, možda će biti uspjeha. 83

Nesretni tinejdžeri Samo ju posjećujte, ne primjenjujte ubojite navike i imate dobre izglede, ali bez ikakva jamstva." "Koliko dobre?" "Iz mog iskustva, veće od pedeset - pedeset." "Prihvatit ću, nemate li bolju ponudu!" "Pomoći ću vam. Bit ćemo u kontaktu." Joan i njezin suprug poslušali su moj savjet. Joan me je posjećivala svaka dva tjedna, kako bismo razgovarali o njezinu napretku. U odjelu za tretman čuli su za Jackien jezik i nisu je tamo željeli. No, s obzirom na to da nije imala dosje, te uz preporuku suca, odlučili su je ipak primiti. Prvi su mjesec posjeti bili prava noćna mora. Psovanje i prijetnje bili su nevjerojatni. Jackie nije mogla prihvatiti da ju je njezina majka tu ostavila. Rekao sam Joan da joj kaže kako sam joj ja tako savjetovao i to je malo pomoglo. Vjerujem da, kad je u pitanju odnos ljudi, treba uvijek reći istinu, a to je bila istina. Drugi se mjesec Jackie počela mijenjati. Posjeti oba roditelja prolazili su dobro i ona je prestala govoriti o odlasku. Započela je odnos, najprije sa savjetovateljem, koji ju je upoznao, a onda s grupom koju je dnevno sretala. U individualnim se kontaktima identificirala sa savjetovateljima i počela ulagati napor, kako bi pomogla i drugoj djeci. Prestala je govoriti prostote svojim roditeljima i čak ih je pomalo branila, govoreći: "Njima je već svega sa mnom preko glave." Krajem trećega mjeseca boravka, osoblje je počelo govoriti o tome da će ju poslati kući. No, ona nije željela ići. Bojala se da neće uspjeti u redovnoj školi: previše izvanjske kontrole. Kad je Joan o tome sa mnom razgovarala, ja sam se složio. U Ventura školi smo primijetili da gotovo ni jedna djevojka ne bi mogla uspjeti u redovnoj školi, osobito kad bi doznali daje bila u Venturi. Savjetovali bismo im da to i ne pokušavaju. Preporučili bismo im da se zaposle, ako su navršili šesnaest i da idu u večernju školu, gdje bi, s malo više zrelosti i mnogo manje kontrole, većina njih uspijevala. Ako nisu bile sklone duljem školovanju, mogle su se osposobiti za neki zanat. Tada se pojavila mogućnost da se upiše u jednu privatnu školu. Jackie tamo ne bi bila zatvorena, no škola je bila smještena najednom prilično izoliranom mjestu, tako da je malo učenika odatle moglo 84

Jackie i Joan pobjeći. Ostala je tamo oko dvije godine; ostvarila je neka prijateljstva, vrlo dobro prolazila u školi i dobila svoju srednjoškolsku svjedodžbu. Sada je imala gotovo osamnaest godina i još se nije željela vratiti kući. Najveći je razlog bila njezina romantična veza s jednim tamošnjim zaposlenikom, koji je od njezinih roditelja tražio dopuštenje da se s njome oženi. Oženili su se; ostala je u drugom stanju i rodila dijete. Brak se raspao, ali je ona zadržala dijete, vratila se kući i uselila u stan u blizini kuće svojih roditelja. Bila je jako dobra majka. Uspostavila je i vezu s majkom i ocem. Boraveći u toj privatnoj školi, počela se zanimati za religiju i potpuno je prestala psovati. Nakon toga o njoj sam izgubio svaki trag, jer je njezina majka prestala dolaziti k meni. Vjerujem da je za Jackienu rehabilitaciju od presudnog značaja bila činjenica što su dopustili da ostane u domu, mada su je, sa svojim novcem i utjecajem, mogli odatle izbaviti. Ona je sada odrasla žena, a ja nemam nikakvu zamisao o tome čime se sada bavi. Mislim da se ponovno udala. Da se išta ozbiljno dogodilo, siguran sam da bih to čuo od njezine majke. Kad sam zadnji put razgovarao s majkom, rekla mi je da se jako dobro slažu. Da ste bili zajedno sa mnom kad sam prvi put susreo Jackie i njezinu majku i vidjeli kakva je tada bila, te usporedili s osobom kakva je postala, ne biste vjerovali svojim očima. Ključ je u tome da je imala roditelje koji su skrbili o njoj i u tome su ustrajali.., .____— Mislim da ima mnogo roditelja koji uistinu skrbe, ali svejedno imaju probleme sa svojim tinejdžerima. Smatram daje razlika između roditelja koji uspiju prevladati te poteškoće i onih koji to ne uspiju upravo u tome što oni prvi primjenjuju teoriju izbora. Nisu svi roditelji u prigodi priuštiti djetetu privatnu školu, kao što su to mogli Jackieni roditelji. Pa ipak, uspijemo li sve škole uvjeriti da koriste teoriju izbora, čemu sam se ja posvetio, tada nećemo s mladim ljudima imati tako mnogo problema kao što ih imamo sada. Još jedanput: imate li dijete koje mrzi školu, toplo vam preporučujem da pročitate moju nedavno objavljenu knjigu Svaki učenik može uspjeti.

85

Nesretni tinejdžeri Premda sam Jackie vidio prije mnogo godina, u osnovi bih na jednak način postupao i danas, kad bih se nalazio s njom i njezinim roditeljima. Možda ste primijetili da nisam rabio dijagnostičku etiketu, kako bih opisao Jackie, a ne bih je etiketirao ni danas. Smatram da te etikete, koje se tako slobodno danas dijele, štete djeci i ja ih nikada nisam koristio. Umjesto toga, koristim pojmove nesretan i nepovezan, jer su ta djeca uistinu takva. Osnovno što bih danas učinio i što bih preporučio tinejdžerima poput Jackie jest naučiti njih i njihove roditelje teoriju izbora koju opisujem u_oyoj knjizi.

86

8.JOS TEORIJE IZBORA - STARR, SARA IEDKad su me Sara i Ed nazvali, rekli su mi da traže savjet kako da se postave prema Starr, njihovoj anoreksičnoj šesnaestogodišnjoj kćeri. Bili su očajni. Ona se gotovo godinu dana pred njihovim očima izgladnjivala, cijelo to vrijeme inzistirajući na tome daje predebela. Odlazila je u kliniku specijaliziranu za anoreksiju, koju im je preporučio njezin pedijatar, no oni su željeli dobiti više informacija i o samoj bolesti, a i o tome kako ju trebaju tretirati kod kuće. Rekao sam im da nisam stručnjak za tretiranje anoreksije i da se ne bih želio miješati u ono što radi klinika. Rekao sam im da je moje područje rada naučiti roditelje kako da se ponašaju prema problematičnim tinejdžerima i svi smo se složili da je djevojka s anoreksijom bila mogući predstavnik problematičnih tinejdžera. Bio sam više nego voljan primiti ih, ali sam želio da, prije negoli dođu, pročitaju prva dva poglavlja ove knjige, tako da steknu osnovni uvid u teoriju izbora kojoj poučavam roditelje. Osim tih poglavlja, dao sam im i dodatni materijal o teoriji izbora koji slijedi i rekao im, kad završe, neka me nazovu i ja ću ih odmah primiti. Vratit ću se na moj susret s njima kasnije u ovom poglavlju, no sada bih želio uključiti još nešto dodatnog teksta o teoriji izbora, za koji vjerujem da u značajnoj mjeri osvjetljava problem anoreksije i slične probleme tinejdžera. Mislim daje teorija izbora osobito primjenjiva na ovaj problem jer, ako odabiremo sve što činimo, odabrati izgladnjivati se jest vjerojatno najzagonetnije samouništavajuće ponašanje koje tinejdžerice mogu odabrati.

87

Nesretni tinejdžeri Mada se obično naziva oboljenjem, anoreksiju je bolje opisati kao ovisnost ili ovisničko ponašanje. Za razliku od onoga što obično mislimo pod bolešću, u ovom slučaju nema nikakve patologije u mozgu djeteta ili bilo gdje drugdje u njegovu tijelu. Izgladnjivanjem se ne uništava ni jedna posebna grupa stanica koje bi nešto posebno značile. Svaka stanica u anoreksičnom tijelu počinje se uništavati, sve dok i sam život ne dođe u opasnost. Također, za razliku od svih bolesti o kojima sam ikada nešto čuo, u pogledu ovisnosti liječenje je tako očito. Sve što alkoholičar treba učiniti da bi bio primjereno zdrav jest da prestane piti. Sve što Starr treba učiniti jest da odabere više jesti. Da biste razumjeli Starrino ponašanje, moram sada proširiti ono što sam rekao u 2. poglavlju i objasniti još jedan važan element teorije izbora. Da ukratko ponovimo: teorija izbora objašnjava da mi odabiremo sve što činimo u pokušaju da zadovoljimo jednu ili dvije od pet genetskih potreba: preživljavanje, ljubav i pripadanje, moć, slobodu i zabavu. Starr očigledno ne zadovoljava svoju potrebu za preživljavanjem, a mislim također da izgladnjivanje nije ni neka posebna zabava. U proljeće 2001. godine vidio sam na Nova programu, na KCET-u iz Los Angelesa emisiju o anoreksiji i tu nije moglo biti govora ni o kakvoj zabavi anoreksičara prikazanih na ekranu. Nekoliko se njih smiješilo, no nitko se nije smijao. Oni očito sebe izgladnjuju u pokušaju da zadovolje jednu ili više od preostale tri potrebe: za ljubavlju i pripadanjem, moći ili slobodom. Naravno, obrazloženje koje mnogi od njih daju, kako bi opravdali to što ne jedu, jest da će tako postati privlačniji, bliži onome što današnji mediji smatraju idealnom supermršavicom. No, želja žena da budu jako mršave, kako bi se osjećale privlačnije, nije nova. Prije sedamdeset godina vojvotkinja od Winsdora, sigurno žena koju je vodila želja za moći, izjavila je: "Žena nikada ne može biti pretjerano bogata, niti pretjerano mršava." Dok neke žene odbijaju jelo pokušavajući tako postati privlačnije i time dobiti više ljubavi, to nije bio slučaj pretjerano mršavih mladih žena prikazanih na Nova programu. Nijedna od njih nije spomenula namjeru da svojim novim tijelom bilo koga privuče. U nekim je slučajevima zapravo bilo suprotno. Budući da su se od mršavosti dovele

88

Još teorije izbora - Star, Sarra i Ed do iscrpljenosti, bilo je očito da sebe ne izgladnjuju zbog drugih. Zbog razloga koje ću sada pokušati objasniti, one to čine zbog sebe u pokušaju da iskuse osjećaj moći, cilj svakog ovisnika kojega znam. Tu također može biti i nekih pokušaja da se zadovolji njihova potreba za slobodom u smislu To je moje tijelo i slobodna sam s njim činiti što me je volja. No, živjeti s njima, kao što Ed i Sara žive sa Starr, znači svakodnevno iskušavati njihov potpuni otpor svemu razumnom. To što se anoreksičari i dalje odabiru izgladnjivati, unatoč svim savjetima obitelji, prijatelja i liječnika, vodi me do uvjerenja da su oni, kao i svi ovisnici, izvan svakog razuma vođeni željom da iskušaju više moći nego što su je dosad osjetili. Osjećaj da imate više moći nego ikad prije, u samoj je osnovi svake ovisnosti u toj mjeri da, bez obzira na to koliku moć imali, nikad, nikad vam nije dosta. Nema te cijene koju ovisnici ne bi bili u stanju platiti, samo kako bi iskusili taj osjećaj. Oni su spremni uništiti se, pristajući uz svoju ovisnost, samo da dobiju mogućnost osjetiti moć koja je jača od svakog obožavanja i poštovanja. Ona se čak proteže na njihovo vjerovanje da su stekli tako mnogo moći, da se ljudi sada plaše onoga što bi oni mogli učiniti. Starrini roditelji žive u strahu da ona zbog izgladnjivanja ne umre. Njihov je strah opravdan. Dobro je poznato da svake godine umre jedan do dva posto osoba oboljelih od anoreksije. Bodvbilderi koji riskiraju život uzimajući steroide ne čine to samo da bi dobili mišiće kojima se žele pohvaliti, već to rade i kako bi osjetili moć, za koju vjeruju da kod manje nabildanih muškaraca može proizvesti ljubomoru ili strah. Značajan je broj bodvbildera ovisan o svojoj aktivnosti. Starr bi u odnosu prema ovoj grupi bila s druge strane medalje. Ona bi umjesto steroida mogla uzimati laksative, ali je njezina posvećenost vitkosti jednako tako jaka kao i njihova gradnji mišića. Kockanje je jedna od najjačih ovisnosti. Nitko ne osjeća više moći od kockara kad pobjeđuje. Starrini se roditelji mogu plašiti za nju. Roditelji kockara plaše se i za kockare i za sebe. Nitko kao kockar neće odabrati opasnije i omraženije načine dolaska do novca, samo da bi mogao pokušati novu igru u kojoj bi možda mogao pobijediti. Velik dio tog novca pripada njihovim obiteljima i prijateljima. 89

Nesretni tinejdžeri Ako su osnovni problem svih ljudi, isključujući siromaštvo, neizlječive bolesti i tiraniju - nezadovoljavajući odnosi, tada mislim da je vrlo malo anoreksičara, alkoholičara i ostalih ovisnika koji bi brinuli o tome što se događa ljudima iz njihova života, koji su možda pogođeni njihovim postupcima. To su usamljeni, nepovezani ljudi koji u mnogim slučajevima, poput kockara, koriste ljude koji ih vole. Većina njih nije jako dobra u primanju ili davanju ljubavi koju moraju dati, žele li biti povezani ili se nanovo povezati s važnim ljudima u svom životu. Da bi bili izliječeni od svoje ovisnosti, oni moraju uložiti napor kako bi dali i primili dovoljno ljubavi i pripadanja, kako bi zadovoljili same sebe i pomogli zadovoljiti nekog drugog. Ako mogu postići spremnost da to i učine, tada bi možda moglo doći i vrijeme kad će ovisnik reći dosta: Ne trebam više mišića ili pobjeda. Ili, kad će Starr reći: Premršava sam, to je smiješno. Nije riječ o tome da svim ovisnicima nedostaje ljubavi. Mnogi su od njih dobili mnogo ljubavi. Ono što se čini da im nedostaje jest vjerovanje daje ljubav ono što im je potrebno; oni su tako mnogo u moći, daje ljubav zauzela zadnje sjedalo. Ono što ih pokreće da svojom samouništavajućom ovisnošću tragaju za moći naočigled obitelji i prijatelja koji ih vole, dijelom je objašnjeno jednom komponentom teorije izbora. Još moram objasniti ono što nazivam svijetom kvalitete. Istina je, time se u cijelosti ne objašnjavaju ovisnosti. Postoje elementi ovisnosti koje još nitko nije u stanju do kraja razumjeti. No vjerujem da će ono što ću sada objasniti biti od pomoći i Starrinim roditeljima i svakome tko s ovisnošću ima neke veze.

Naš svijet kvaliteteVjerujem da je naš svijet kvalitete mali ali bitni dio onoga što znamo, srž našega života. U njemu pohranjujemo sjećanje na iskustva koja smo nekada doživljavali jako dobrima i koja su najbolje zadovoljavala jednu ili više naših genetskih potreba. Ovo znanje počinjemo graditi odmah po rođenju, nastavljajući kroz cijeli život dodavati stalno nova iskustva, napuštajući povremeno ona stara. Taj je dio pod našom cjelokupnom kontrolom. Nitko osim nas ne može ništa staviti u naš svijet kvalitete ili bilo što iz njega izvaditi. 90

Još teorije izbora - Star, Sarra i Ed No, bez obzira na činjenicu da je pod našom kontrolom, mnogi ljudi smatraju, a vjerujem da je Starr upravo jedna od takvih, da je gotovo nemoguće izbaciti neka iskustva iz našeg svijeta kvalitete, ma kako ona bila destruktivna. Starr je, primjerice, stavila u svoj svijet kvalitete iskustvo nejedenja i postajanja mršavijom. Ona ne želi plaćati cijenu vađenja tog iskustva iz svog svijeta kvalitete. Za nju je ta cijena previsoka, jer bi na taj način izgubila previše moći. Jedini način da joj se pomogne jest daju netko, u ovom slučaju to mogu biti njezini roditelji, uvjeri daje vrijedno platiti cijenu izostavljanja slike o nejedenju i mršavljenju iz svijeta kvalitete. Ta cijena podrazumijeva prihvatiti da postoje načini da se osjeća dobro, koji donose zadovoljstvo, možda čak i u većoj mjeri nego što to osiguravaju ovisnička iskustva. Cijena koju ovisnici moraju platiti jest nastaviti dalje bez alkohola ili drugih droga. Cijena koju bodvbilderi moraju platiti jest jačati mišiće bez uporabe steroida. Kockari trebaju prihvatiti da postoje, osim kockanja, i drugi načini da se čovjek osjeća dobro. Čini se da će Starr trebati platiti nešto nižu cijenu. Sve što mora učiniti jest početi jesti više hrane. No, to je samo prividno tako. Za nju je ta cijena jednako visoka, kao i za bilo kojeg ovisnika, jer je ovisničko ponašanje tako snažno utisnuto u njezin svijet kvalitete. Neki bi anoreksičari, jednako kao i neki ovisnici o drogama, radije umrli nego izbacili te slike iz svog svijeta kvalitete. Nemoguće je unaprijed reći tko će biti takav fanatik. Jedini način da se to dozna jest pokušati im pomoći i vidjeti što će se dogoditi. Kad je Starr u pitanju, vrijedi pokušati, čak i kad ne bi djelovalo ono što ću predložiti njezinim roditeljima. Od toga što će učiniti ne može biti nikakve štete. Za sve nas je, naravno uključujući i Starr, naš svijet kvalitete stvoren od načina na koji vidimo ili zapažamo tri vrlo uobičajena životna iskustva, koja pripadaju trima kategorijama: Prvo i najvažnije je iskustvo o tome kako se Starr odnosi prema nekima od važnih ljudi u svom životu - u njezinu slučaju najvjerojatnije prema roditeljima. Drugo je kako se odnosi prema stvarima u svom životu, primjerice, hrani ili svojoj težini. Treće su sustavi vjerovanja koji pokreću njezina ponašanja. Kad bi bila opatica, bila bi to njena vjera u Boga. tJ njezinu je

91

Nesretni tinejdžeri slučaju to, čini se, čvrsto uvjerenje kako treba težiti manje od onoga što pokazuje vaga, bez obzira na to koliko to bilo, odnosno biti mršavijom od onoga što joj pokazuje zrcalo. Jesti znači izgubiti moć. Slike u našim svjetovima kvalitete vrlo su nam značajne i teško ih je mijenjati jer se oslanjaju na dobre osjećaje: onome kako smo se osjećali u prošlosti, kako se osjećamo sada i kako pretpostavljamo da ćemo se osjećati u budućnosti. Bez obzira na to kako odabrali živjeti svoj život, ti su izbori vođeni našom željom da se osjećamo što je moguće bolje sada ili u budućnosti. Mnogi bi od nas sada bili spremni pretrpjeti ogromne količine boli, kada bi vjerovali da će u budućnosti zbog onog što rade sada doživjeti veliku naknadu u uživanju. Jedan od takvih primjera su mladi ljudi koji se pripremaju za Olimpijadu. U naš svijet kvalitete stavljamo slike ljudi, stvari i sustave vjerovanja u kojima smo uživali u prošlosti, uživamo sada i nadamo se da ćemo u njima uživati i u budućnosti. Najčešće će te slike ostati ondje sve dok ne pronađemo nešto drugo u toj kategoriji s čime ćemo se osjećati još bolje. Na primjer, vrsni ljubitelji vina neprekidno dodaju nova i, svako toliko, miču neka druga vina iz svog svijeta kvalitete. Nakon razvoda muževi i žene mogu iz svog svijeta kvalitete izbaciti prijašnje ljubavi i staviti tamo nove. Ali neki tako ne čine. Neki ljudi mogu do kraja svog života podnositi torturu bivših supružnika i patiti, vjerujući kako će se osjećati još lošije ako ih potpuno izbace. Glavni kriterij zadržavanja neke slike u svijetu kvalitete jest kakvoća iskustva koju osjetimo u trenutku kad odaberemo tamo ju smjestiti, bez obzira na to koliko ju bilo teško zadovoljiti ili koliko samodestruktivna ona može biti. Mi ne znamo koliko Starrina slika o samoj sebi, sada kad je mršavija, njoj omogućuje dobre osjećaje time što je u njezinu svijetu kvalitete. Možda joj pruža vrlo dobar osjećaj. No, znamo daje ta slika za nju bila dovoljno dobra prije, kad je počela ulagati napore kako bi smršavila. Zbog toga ona ne može pristati na to ni da je izbaci sada, mada joj možda više ne pruža tako dobar osjećaj. Ona će je zato zadržati unutra i nastaviti se izgladnjivati u nadi da će dobar, novi osjećaj istisnuti sve druge. Ne podcjenjujte snagu ove nade! Alkoholičari koji su umirali od ciroze jetre i pušači koji su umirali od emfizema pričali su mi da je slika užitka pijenja i pušenja još uvi92

Još teorije izbora - Star, Sarra i Ed jek bila jako prisutna u njihovu svijetu kvalitete. Naravno, ti ljudi nisu ništa više od ostalih čitatelja znali o koncepciji svijeta kvalitete. Ja to ovdje objašnjavam, jer je upravo to nešto, što ljudi poput Eda i Sare svakako trebaju znati. U suprotnom će Starrino ponašanje ostati neobjašnjivo. Prva osoba koju najveći broj ljudi stavi u svoj svijet kvalitete je majka. Kad se rodimo, imamo sposobnost ne samo da osjećamo, nego i da prepoznajemo razliku između osjećati se dobro i osjećati se loše, te sposobnosti da učimo iz ove razlike. U trenutku samoga rođenja nismo znali ništa o tome kako je osjećati se dobro ili loše, ali smo to ubrzo naučili. Vrlo smo brzo postali svjesni da se u našem životu događa nešto jako važno kad smo se osjetili loše, te da nas je nešto, što se dogodilo iza toga, dovelo do toga da se osjetimo bolje. Kroz vrlo kratko vrijeme prepoznali smo daje taj dobar osjećaj bio povezan s kombinacijom koju su činili majka, hrana i ljubav. Sve je ovo pružalo tako dobar osjećaj, da smo svoju majku stavili u svoj svijet kvalitete. Većina ju je ljudi tamo zadržala sve do danas, a mnogi čak i nakon njezine smrti. Nakon majke, u svoj smo svijet kvalitete stavili grupe drugih ljudi, rođake i prijatelje, jer na njih možemo računati da nam pomognu pronaći ljubav i mnogo drugih stvari, koje zadovoljavaju naše potrebe, omogućavajući nam time dobre osjećaje. Naš je svijet kvalitete ishodište našega života, jer nas neprestano vodi smjerom dobrih osjećaja -i sada i kasnije. Nažalost, vođena slikom "biti mršavija", u svom svijetu kvalitete, Starr ne želi razmatrati nikakvu drugu mogućnost da učini nešto različito od onoga što sada čini. Bodvbilder će i dalje uzimati streroide, kockar će nastaviti kockati, alkoholičar će i dalje piti. Istraživanja su pokazala da, iz nama nepoznatih razloga, koje možda nikada nećemo ni doznati, Starr u svom svijetu kvalitete ima sliku sebe mršavije od bilo čega što može vidjeti u zrcalu. Zadrži li i dalje tu sliku, izgladnjivat će se sve do smrti i tijekom tog procesa osjećati pozitivno uzbuđenje, jer njoj izgladnjivanje pruža dobar, a ne loš osjećaj. Međutim, ja ne mislim da ona sebe želi izgladnjeti do smrti. Dogodi li se tako, ona će izgubiti svoje uzbuđenje.

93

Nesretni tinejdžeri

I

Možda nikada nećemo doznati pravi razlog postojanja njene slike, ali kao što sam već do sada cijelo vrijeme napominjao, čvrsto vjerujem daje to povezano sa zadovoljavanjem njezine potrebe za moći. Ljudi su se kroz povijest izgladnjivali radi moći. Mahatma Gandhi izgladnjivao se kako bi pokušao postići slobodu za Indiju. Štrajkovi glađu, osobito u zatvorima Sjeverne Irske, dobro su poznati događaji. Ali, Starr ne drži štrajk glađu. Ona se izgladnjuje jer joj to pruža dobar osjećaj. Razmišljajte o našem svijetu kvalitete kao o mjestu na kojemu živimo. Jednoga smo dana, tako, susreli vrlo prijateljski raspoloženog tigra. On se zabavlja, družeći se s onima oko sebe; ljudi obraćaju na njega pozornost i on pita:"Mi se tako dobro zabavljamo. Zbog čega mi ne dopustite da uđem unutra, zajedno s vama?" U to se vrijeme to činilo dobrom idejom i vi ste se složili. Neko je vrijeme on bio pravo društvo. Ljudi su se s ushićenjem pitali kako ste uspjeli namamiti tako sjajno, divno i moćno društvo. Jednom, kad je tamo ušao, ispalo je da ima i neke loše navike, ali vi se i dalje prisjećate svih onih dobrih stvari o njemu i dopuštate mu da tamo i dalje ostane. Provodite svoje vrijeme očajnički pokušavajući ponovno postići ugodu koju ste imali kad ste ga tamo uveli, ali to je sve teže i teže. Razmišljate o tome da ga izbacite, ali, kako svi vide da ste još s njim i da se ne žalite zbog njega, teško vam je bilo kome priznati, čak i samoj sebi, daje bila loša zamisao pustiti ga unutra. Također, ma kakve greške imao, za vas on još znači moć i zaštitu. Proći će dosta vremena, ali ćete ga se možda na kraju i riješiti. Sada ste stariji i možete stati na svoje dvije vlastite noge, bez njegove moći. Ali možda i nećete. Neki ljudi mogu odlučiti kako ne žele živjeti bez njegove pomoći. Starr može biti jedna od njih. Jednog dana, dok ne gledate, on vas počne jesti. Upravo prije nego što vas proguta, vi ga upitate zbog čega to čini, a on vam kaže: To je ono što čine tigrovi! Mnogi od štrajkača glađu umrli su, a da ništa nisu postigli. Vjerujem daje Starr, u vrijeme kad je postala tinejdžerica, dobila ideju o tome da bude mršava, baš kao što se to događa većini tinejdžerica koje dolaze iz dobrostojećih obitelji. Počela je gubiti na težini i to je dovodilo do dobrih osjećaja. No tada je Starr načinila otklon od uobičajenog obrasca tinejdžerica koje počnu gubiti na težini. Počela je

94

Još teorije izbora - Star, Sarra i Ed shvaćati da nema kontrolu nad svojim roditeljima, prijateljima ili učiteljima u školi. Također nije imala ni tako mnogo kontrole nad onim kako je izgledala ili kako je visoka bila. Postala je sve više zaokupljena činjenicom daje posjedovala kontrolu nad onim koliko je težila. Nitko - ni roditelji, ni rodbina, ni učitelji, ni prijatelji, pa čak ni liječnici, nisu to mogli kontrolirati; jedino ona. Konačno je postala tako mršava i jela je tako malo da su se njezini roditelji doista zabrinuli i počeli obraćati mnogo pozornosti na gubitak njene težine. Sada je shvatila da su se stvari između nje i njezinih roditelja promijenile. Postala je nešto više od neugledne petnaestogodišnje djevojčice koja je željela biti privlačno vitka. Otkrila je nešto što u usporedbi s njom otkrije malo petnaestogodišnjakinja. Samim tim što ne jede, ona sada ima kontrolu ili moć nad nekim vrlo značajnim ljudima iz svog života, posebno nad svojim roditeljima. Nastavljajući gubiti na težini, ova se kontrola širi i na rodbinu, učitelje, neke od prijatelja, na liječnika i ostale kojima su je poslali po pomoć. Zadovoljna je time da čak i neznanci počinju zamjećivati ono što ona vjeruje daje njezina ljepota, premda je to zapravo njezino propadanje. Sada tigar anoreksije kojemu je dopustila da uđe u njezinu kuću više nije tako zabavan tigar, kao što je nekad bio. No, on je još moćan tigar i on joj nastavlja govoriti da ga ne istjeruje van, makar više i nije tako zabavno. Sve dok je on s njom, ona će i dalje imati glavnu riječ, iako nije više ni približno tako zabavno kao što je nekad bilo. Jer se Starr, kao i mnoge mlade žene poput nje, oslanja upravo na takva tigra, opijene moći koju osjećaju dok, čini se, cijeli svijet pleše oko njih, moleći ih da jedu. I dok je svi oko nje, a osobito roditelji, stalno mole da počne jesti, ona, da bi zadržala ovu moć i ugodu koju joj ona pruža, sve više pozornosti obraća na tigra, koji joj neprekidno govori: Samo ti slušaj mene, i dalje odbijaj hranu i samo gledaj kako svi plešu oko tebe, baš onako kako ti sviraš. Zadovoljstvo povezano s ovom novootkrivenom moći poništava bol izgladnjivanja. Ona čak i ne osjeća da je gladna. Ako ju pitate, reći će vam da se osjeća sitom.

95

Nesretni tinejdžeri Zbog čega izgladnjivanje postaje ovisnost za Starr a ne postaje za druge ljude, nije poznato, jednako kao što nije poznato zbog čega jedan od jednojajčanih blizanaca postaje alkoholičar, a drugi ne. Ta sklonost može biti stvar gena, kao što je sklonost piću u genima nekih alkoholičara. No samo zato jer je ta sklonost u genima, ne znači da će svatko s tom sklonošću postati ovisnik. Dobra je vijest da se oporavlja više anoreksičara, nego alkoholičara ili kockara - zapravo, većina se oporavi. Neki se mogu vratiti normalnom hranjenju, a mnogi se godinama moraju stalno prisjećati kako je hrana nužna. No u središtu ove diskusije nije pitanje tko se može, a tko ne može vratiti normalnom jedenju. Pitanje je što njezini roditelji mogu učiniti s ovom informacijom, kako bi uvjerili Starr da prestane odabirati izgladnjivanje. Da bi u tome uspjeli, najprije moraju učiniti ono isto što sam predlagao i drugim roditeljima u ovoj knjizi: uložiti koncentrirani napor da se približe Starr. Moram im pomoći da nauče kako će je voljeti a da istodobno ne upadnu u Starrinu anoreksičnu mrežu, pokušavajući je natjerati da jede. Svaki pokušaj kontroliranja njezina ponašanja izaziva njezin otpor kontroli, a to zadovoljava njezinu ovisničku potrebu za moći. Jednako kao i ostali tinejdžeri u ovoj knjizi, Starr treba roditeljsku ljubav, a ne kontrolu. No, budući da je Starr upletena u ovisnost opasnu za život, ona ipak treba neku kontrolu. Jednako kao što alkoholičar treba neki program koji bi ga odvojio od alkohola, tako i Starr treba program koji će je ponovno spojiti s hranom, koristeći pritom sve načine koje klinika u koju odlazi može smisliti. Ako ona potpuno odbija jesti, tada će se klinika, a ne njezini roditelji, pobrinuti da ju nasilno hrane u bolnici, kako bi je održali na životu. Upita li Starr svoje roditelje zbog čega su je na silu nahranili, oni bi joj trebali reći da nisu imali drugog izbora nego podržati ono što su kliničari smatrali potrebnim. Trebali bi joj reći: "Mi te volimo. Ne želimo da umreš." U zadnjem sam poglavlju predlagao Joan da posjećuje Jackie i iskazuje joj svoju ljubav, bez obzira na to koliko se Jackie žalila, ali daju ne odvode iz ustanove u koju je bila smještena. Edu i Sari savjetovao bih da to isto učine sa Starr. Rekao bih im da podrže program tretmana bez

96

Još teorije izbora - Star, Sarra i Ed obzira na to koliko se ona žalila, ali daju nikako ne pokušavaju natjerati da jede. Ako joj je potrebna ikakva kontrola, nju može dobiti od kliničara koji vodi program tretmana. Ono što Starr treba od svojih roditelja je njihova ljubav; ono što joj ne treba od njih je njihova kontrola.

Susret s Edom i SaromPrije susreta s Edom i Sarom morao sam smisliti način na koji ću im pristupiti. Oni su trebali pročitati prva dva poglavlja ove knjige i ono što sam dosad napisao u ovom poglavlju. Ali, plašio sam se da će se pokušati izuzeti od moje tvrdnje daje ljubav, a ne kontrola, ono što Starr treba, jer neće upamtiti kontrolirajući dio te izjave. Oni mogu pomisliti kako smatram da je nisu dovoljno voljeli. Morao sam biti pripremljen na to da mi kažu daje malo roditelja koji bi iskazivali veću ljubav prema svojoj djeci, od onoga što su oni činili zadnju godinu dana, posvećujući život svojoj anoreksičnoj kćeri. Na neki ću način morati naglasiti razliku između toga da ju samo vole i toga daje vole tako daju navedu da jede. Ovu razliku teško razumiju roditelji anoreksičara. Ed i Sara su ušli u moj ured. Ona je u ruci nosila materijale koje sam im dao za čitanje. Bili su privlačan par u ranim četrdesetima, no bilo je očito da je teška kušnja kroz koju su prolazili sa Starr uzela svoj dio. Izgledali su zabrinuto i, kao što sam se i plašio, po načinu na koji je Sara stiskala materijal, činili su se pomalo nezadovoljnima onim što su pročitali. Započeli su pričajući mi priču o Starr i njezinoj anoreksiji. Bila je to tipična priča; ništa posebno nije bilo u njoj. Rekli su mi da su mnogo razmišljali o vremenu otkad je sve to počelo i da sada mogu vidjeti da je to bilo prije gotovo dvije godine. No, zapravo nisu to primjećivali sve do otprilike prije malo više od godinu dana, kad je postalo očigledno da ona jedva išta jede. Pošto su mi to ispričali, primijetio sam, više za sebe, da se to dogodilo u vrijeme kad je od držanja dijete prešlo u ovisnost o anoreksiji. Odveli su je svom liječniku, koji je proveo sva ispitivanja, a onda im priopćio dijagnozu. Uputio ju je u bolnicu i ona je već gotovo godinu dana pod njihovom kontrolom. U naj97

Nesretni tinejdžeri boljem slučaju Starr sada uspijeva održavati svoju kilažu, ali je i dalje strahovito mršava. Počeo sam pitajući ih što misle o onome što su pročitali. Ed je rekao: "Sve je to vrlo zanimljivo, kao na primjer da je ona ovisna o tom ponašanju, ma što to značilo. No jedino što ste nam pritom rekli da možemo učiniti jest daju volimo i da se ne miješamo u njezino jedenje." Sara je upala: "Ona se izgladnjuje pred našim očima a vi nam kažete neka se u to ne miješamo. Zar očekujete da ćemo tako učiniti? No, vaš prijedlog: viju trebate više voljeti ono je što nas oboje smeta. Ne znam kako bismo je mogli voljeti više nego što ju volimo." Dogodilo se upravo ono čega sam se pribojavao. Oni nisu vidjeli razliku između ljubavi i kontrole. Za većinu je roditelja koji vole svoju djecu teško uočiti tu razliku. Rekao sam: "Bio sam zabrinut kad sam to napisao. Znam da ste vi roditelji koji jako volite svoje dijete i teško razumijete ono što sam mislio reći. Zbog toga je jako važno da danas razgovaramo. Riječ je o onome što ste upravo rekli: 'Ne znamo kako bismo je mogli voljeti više od onoga koliko ju volimo'. Ne tražim od vas daju volite više. Nisam ni na trenutak posumnjao u vašu ljubav. Možda ono što je Othello rekao opisujući svoju ljubav prema Desdemoni 'Onaj koji nije volio mudro, nego pretjerano', izražava ono što vam pokušavam reći. Molim vas, potrebno je da o tome razgovaramo." Oboje su gledali u mene. Znao sam da su bili dobro obrazovani i da im je bio dobro poznat taj čuveni navod, no ipak sam provjerio: "Čuli ste za taj citat?" Kimnuli su potvrdno i svejedno pričekali dodatno obrazloženje. "Sjetite se, na samom kraju teksta koji sam vam dao, rekao sam kako ona treba vašu ljubav, a ne treba vašu kontrolu. Vjerujem daje kroz Othellov govor Shakespeare pokušavao objasniti kako mudra ljubav nije kontrolirajuća ljubav. Ne sumnjam u vašu ljubav, ali recite mi, čak ako to i ne kažete Starr, koju joj snažnu poruku vi, vas oboje, šaljete kad zajedno sjednete jesti?" Slijedila je duga stanka, a onda je Sara rekla: "Ne mogu gledati u nju, a ne željeti da jede."

Još teorije izbora - Star, Sarra i Ed Ed je dodao: "Bojimo se ako nismo stalno nad njom, jer ona inače ne bi ništa jela." "Misli li ijedno od vas dvoje da ona stvarno jede više zato što ste vi nad njom?" Pogledali su se. Počeli su shvaćati ono što sam im pokušavao objasniti. Sara je rekla: "Taj tekst o izvanjskoj kontroli i ubojitim navikama. Mi zapravo ne kritiziramo niti okrivljujemo, ali mislim da se žalimo zato što ona ne jede - i mnogo gunđamo." Ed je nastavio: "Ali kako to možemo izbjeći? Mislim, ona se nama naočigled izgladnjuje." "Razgovarate li s njom o hrani? Pripremate li za nju posebnu hranu?" Sara je rekla: "Pokušavamo ne pripremati. No, u našoj se kući samo razmišlja o hrani i o tome koliko je ona pojela." "Upravo sada, tko je taj koji kontrolira cijelu vašu kuću, ona ili vi?" Ed je priznao: "Ona." "Tko zna više o hrani, kalorijama, količini obroka, sadržaju masnoća, vitaminima, vi ili Starr?" Sara je objasnila: "Ali, čak i da ništa ne kažemo, ona na to navede. Ona ima tuce knjiga o prehrani." Ed je rekao: "Znači li to da vi predlažete da ne bismo trebali razgovarati s njom kad ona počne razgovarati o hrani?" "Teško je točno predložiti što biste trebali učiniti. Znam pod kakvim ste pritiskom cijelo vrijeme. No mislim da hrana, čak i to što ne jede, nije pravi problem. Ona više zna o hrani i tome kako jesti ili ne jesti, nego što ćete vi znati i da živite još sto godina. Razgovarati s njom o hrani jednako je kao razgovarati o košarci s Michaelorn Jordanom." Ed je brzo dodao: "Ali što ćemo učiniti ako se prestanemo usmjeravati na hranu?" "Možda će zvučati malo pompozno, ali mislim da bi ona to trebala od vas čuti. Recite joj daju volite, ali da ćete prestati s njom govoriti o hrani i da ćete prestati pripremati hranu imajući nju na umu. Ali joj isto tako recite da za vas nije važno da ona jede ono što vi jedete. Što se vas tiče, može jesti što god želi. I može jesti bilo koju količinu ono-

99

Nesretni tinejdžeri ga što želi. Može ići s vama u dućan i Vi ćete to kupiti, ili može ići sama kupovati ako želi. Ako želi, može sama pripremati svoju hranu. Ali od sada više nećete govoriti o hrani. Njezina prehrana i jedenje bit će njezina stvar." Sara je rekla: "Neće li to izgledati čudno nakon svega što smo činili?" Rekao sam: "Nadam se da će njoj izgledati čudno, dovoljno čudno da će na to obratiti pozornost. Ali to neće biti ništa čudnije nego po cijele dane pričati o hrani nekome tko ne želi jesti. Samo izbacite hranu iz svojih razgovora. Sve priče o hrani ostavite klinici u koju ide. Pričate li o bilo čemu drugom što ima veze s njezinim problemom, na primjer o tome kako je u školi?" Ed je rekao: "Pa, ona dosta izostaje iz škole; ne pričamo s njom mnogo o tome, ali ona vidi da smo zabrinuti i zbog toga." "U redu, prestanite brinuti o školi. Škola također nije problem. Kad počne jesti, ona će to nadoknaditi. Kako je inače s njenim zdravljem? Pričate li mnogo o tome?" Sara je rekla: "Pitamo je kako se osjeća. Cijelo vrijeme to činimo." "Zar ne možete znati kako se osjeća? Zar ne kaže 'dobro', kad vi znate da se ne osjeća dobro?" Sara je rekla: "Pokušavate li nam reći da trebamo ostati postrani od njezine anoreksije. Kao, pretvarati se da ona ne postoji?" "Gledajte, ja vam ne govorim ništa što dosad ne znate. Anoreksija će postojati sve dok ona to bude željela i vi tu ne možete ništa učiniti. Ona bi mogla i danas početi jesti, kad bi htjela. Moje je mišljenje sljedeće: što čete pokazivati više zabrinutosti, to će ona manje jesti. Nakon cijelog ovog razdoblja koje ste prošli, mislite li da ćete je jedan od ovih dana uspjeti nagovoriti da jede?" Ed je rekao: "Vi nam ne govorite o nekom djetetu iz susjedstva. Ona je naše dijete. Vi od nas želite da ignoriramo njezin problem." "Upravo to bih želio da učinite. Ono što bih volio jest vidjeti vas da obraćate pozornost na nju onako kako biste činili kad ne bi imala ovaj problem. Pokušao sam to objasniti u tekstu koji ste čitali. Uviđate li razliku?" 100

Još teorije izbora - Star, Sarra i Ed Sara je rekla: "Vidim sada kada to kažete. Ali kad gledam u njeno izmoždeno tijelo, mislim da to uopće ne mogu tako vidjeti." "Sjećate li se što sam rekao u prvom poglavlju da je jedini problem ljudi?" Sara je rekla: "Da, rekli ste daje to nesretnost. To nam se na neki način čini prejednostavnim." Ed je potvrdno kimnuo. "To jest jednostavno. Ja volim pojednostavljivati stvari. Stvari koje su jednostavne, lako je razumjeti. To kako klinika tretira Starrinu anoreksiju - to je zbilja komplicirano. Kladim se da ne razumijete mnogo od onoga što oni čine, zar ne?" Sara je rekla: "Zapravo, ne. Dali su nam neke knjige da ih pročitamo, no većinu onoga o čemu govore te knjige mi već znamo samo iz onoga što vidimo kod Starr." "Bez obzira na to kako jednostavno zvučalo, mislite li da je Starr nesretna?" Ed je rekao: "Naravno daje nesretna. Ona se izgladnjuje. Kako bi mogla biti sretna?" "To je stvarno dobro pitanje. Kako može osoba koja se izgladnjuje biti sretna? Želio bih se usmjeriti na to pitanje nekoliko sljedećih minuta. Sjećate li se, što sam rekao daje uzrok ljudskoj nesretnosti?" Sara je rekla: "Ja se točno sjećam. Rekli ste da su ljudi nesretni kad s važnim ljudima u svom životu nemaju odnos kakav bi željeli imati." Ed je rekao: "Kazali ste da oni pokušavaju prisiliti ljude s kojima se ne mogu složiti da čine stvari koje ovi ne žele činiti. To je ta izvanjska kontrola koju je Sara malo prije spomenula." "Mislite li daje Starr iznimka? Tko su važni ljudi u njezinu životu?" Ed je rekao: "Mi smo. Ona je naše jedino dijete. Ona stvarno nema nikog više." Sara se složila. Rekao sam. "Što vam se čini, svaki put kad ste u ovu godinu dana bili zajedno sa Starr i pitali ju kako se osjeća, je li gladna, želi li još malo jesti - da li vam se činilo da ona pritom uživa?" Sara je rekla: "Namrgodila bi se." Ed je rekao: "Uglavnom ne bi ništa odgovorila." 101

Nesretni tinejdžeri "Ali vi ste i dalje postavljali to pitanje?!" Sara je rekla: "Ali, ako ne želi s nama o tome govoriti, neka počne jesti!" "Točno tako. Dakle, umjesto svakog mrgođenja i umjesto da se pravi da ne čuje što ste joj rekli, ona možda želi s vama razgovarati o sebi i svojim problemima. Kao što ste rekli, cijela je obitelj opsjednuta njenim jedenjem. Sve dok ne bude jela, ona je u stanju kontrolirati svaku misao koju imate o njoj i svaku riječ koja dolazi iz vaših usta. Je li vam ikada palo na pamet da ona dobiva nešto od toga što ne jede?" * Sara je rekla: "Da, osjećam to dulje vrijeme." Ed je rekao: "Oboje to osjećamo. Razgovarali smo o tome. No ne možemo nikako dokučiti zbog čega bi nas ona željela kontrolirati. S njom je uvijek bilo tako lako slagati se prije nego je sve ovo počelo." "Zar ne želite vi nju kontrolirati? Zar cijeli vaš razgovor o njezinom jedenju ne vodi njezinu kontroliranju?" Ed je rekao: "Ali, to je drukčije. Mi smo njezini roditelji. Mi je pokušavamo kontrolirati zato jer ju volimo." "Siguran sam daje volite. Već smo o tome razgovarali. No, kad je ona stvarno prestala jesti? Već ste mi rekli; sjećate li se kad je to bilo?" Sara je rekla: "Kad smo je odveli liječniku. Kad smo dobili dijagnozu." Ed je rekao: "Kad smo je poslali u kliniku." "Sjećate li se što sam rekao u prvome poglavlju? Što većina ljudi radi kad ih se pokušava kontrolirati?" Sara je na trenutak razmislila i rekla: "Oni se opiru, sjećam se toga." Ed je potvrdio, kimnuvši. "Sada je na redu ono što govori prvo poglavlje. Kad se ljudi opiru, što se događa s odnosom između njih i ljudi koji ih pokušavaju kontrolirati?" Oboje je odgovorilo: "To pokvari odnos." "To je poput natjecateljstva. Tinejdžeri cijelo vrijeme čine to sa svojim roditeljima. Ali u ovom natjecanju Starr čini više od pružanja otpora. Ona je ugođena na protivljenje. Ona je odlučila da vas želi kontrolirati i u tome uspijeva. Ona pobjeđuje u tom natjecanju, a pobjeda joj daje dobar osjećaj. Kad vam kaže da nije gladna, govori vam 102

Još teorije izbora - Star, Sarra i Ed istinu. Tako je dobar osjećaj biti glavni u cijeloj kući da je postala ovisna o tom osjećaju. Pisao sam o tome; sada vam to pokušavam objasniti. Osim toga, ona ne može izgubiti jer zna da je tako jako volite. Karte su posložene protiv vas. Što je više pokušavate natjerati da jede, to ona manje jede. Što manje jede, to vi više kontrolirate. Želite li da to potraje vječno?" Sara je rekla: "Ali, ona može umrijeti, anoreksija može biti fatalna. Ne možemo odustati." "Mislite li da će joj klinika u koju je šaljete dopustiti da umre? Jesu li vam rekli daje trenutno jako blizu smrti?" Ed je rekao: "Ne, kažu nam daje malo bolje." "Dakle, zašto im ne pustite da se oni nose s njezinom anoreksijom, a vi ponovno budete njeni roditelji i počnite brinuti za vaš odnos s njom. Razbijte taj krug u kojemu se nalazite zajedno s njom! Uživajte zajedno, volite je, činite neke stvari zajedno s njom, recite joj neka pozove svoje prijatelje i nemojte reći ni riječi o njezinu problemu jedenja, ako netko od njih dođe. Mislim da ona vas oboje treba jako mnogo, ali ne tako mnogo da bi se prestala boriti s vašim stalnim naporom daju kontrolirate." Sara je rekla: "Ali, ona je to započela. Mi to nismo počeli. Mrzim što stalno to sebi govorim, ali ako nije željela daje mi kontroliramo, zbog čega je prestala jesti? Da je jela, mi bismo prestali." "To što ste upravo rekli meni je i vama savršeno razumno. Ali, nažalost, to nema jednakog smisla za Starr. Vi to niste započeli, ona jest. No je li stvarno važno tko je sve započeo? Ono što sada za vas ima smisla jest da to zaustavite. Mislim daje ona počela s time daje željela biti vitka, ali se to vrlo brzo pretvorilo u borbu za kontrolu. Zbog čega je od pokušaja da izgubi nešto na težini napravila ovaj zaokret prema borbi moći s vama, mislim da nitko ne može znati. Ako ste spremni odustati, natjecanje može završiti." Ed još nije bio zadovoljan. Rekao je: "Ali, to je suludo. Mora postojati neki razlog." "Ed, imate posla s ljudskom prirodom i potrebom za moći. Mi smo se borili u Vijetnamu tijekom cijelog rata koji je započeo zbog jednog razloga, a ubrzo se razvio u borbu za moć, samo da bismo do103

Nesretni tinejdžeri kazali da nas nikakva mala azijska zemljica ne može kontrolirati. Sada smo opet s njima prijatelji. Pitate li Starr za razlog zbog kojeg se izgladnjuje, reći će vam daje to bilo zato jer je željela biti privlačnija. Ona neće shvatiti da je u ratu, jednako kao što ni začetnici vijetnamskog rata nisu to shvatili još dugo vremena nakon okončanja rata. U nekom braku rat može započeti zbog podignute daske na zahodskoj školjci, a može se nastavljati sve do razvoda." Sara je rekla: "Možete li nam jamčiti daje nećemo izgubiti ako ju prestanemo tjerati da jede?" "Ne, ništa vam ne mogu jamčiti. Da nemate dobre kliničare koji pozorno prate njezinu anoreksiju, oklijevao bih predložiti to što sam vam sada predložio. No, upravo sada vi se ne morate baviti problemom njezina jedenja; možete to prestati činiti. Ona bi čak mogla i poželjeti ponovno početi jesti, ali neće, sve dok vi budete i dalje činili to što činite. Počne li jesti ili učini li bilo kakav pomak u tom smjeru, nemojte ništa reći. Ako vas upita zbog čega ništa ne govorite, recite joj daju volite, jela ona ili ne. Mislite li da to možete učiniti?" Ed je rekao: "Što ti misliš, Sara?" "Bit će teško, ali vrijedi pokušati. U klinici su nam doista rekli neka njima prepustimo da se time bave. Rekli su joj da će ju, padne li joj težina ispod četrdeset kilograma, morati na silu hraniti. Najprije mi se nije sviđala ta zamisao, ali mislim da su u pravu. Ona jedva održava nešto iznad četrdeset." "Pokušajte na nekoliko tjedana i onda se ponovno vratite da još malo razgovaramo, može?" Dok su odlazili, Ed je rekao: "Mislim da će biti dobro da ponovno pročitamo onaj tekst."

104

9.DROGIRANJE TINEJDŽERA - ŽRTVOVANJE SREĆE ZBOG UGODEU ovom bih poglavlju želio na problemu ovisnosti o drogama objasniti razliku između sreće i ugode. Roditelji koji razumiju tu razliku imaju najbolju mogućnost pomoći tinejdžeru koji uzima drogu ih je čak postao ovisnik o drogama. Kad droga koja izaziva ovisnost uđe u mozak osobe koja traga za ugodom, ona može proizvesti intenzivniju i pouzdaniju ugodu od bilo kakva drugoga čovjekova iskustva. Jedino iskustvo koje čovjeku može osigurati približno jednaku količinu ugode jest seksualno iskustvo koje se može ostvariti između dviju osoba koje se snažno privlače i seksualno su motivirane. No, budući da intenzitet seksualne ugode umnogome ovisi o svježini privlačnosti i međusobnoj seksualnoj motiviranosti, ova je ugoda na kraju, kad prođu godine, rijetko kada tako pouzdana ili intenzivna, kao što je ovisniku ovisnost o drogama. Droge koje izazivaju ovisnost ne mogu osigurati takvu sreću kao što to može ugoda koja je mnogo slabijeg intenziteta, ali je dugotrajnija i proizlazi iz zadovoljavajućeg odnosa, sa ili bez seksualnog dijela odnosa. Bez obzira na to što svi odnosi imaju svoje uspone i padove, zadovoljavajući bračni odnos ili zadovoljavajući odnos roditelj - dijete može osigurati ugodu i sreću za cijeli život. No, da bi bilo koji od ovih odnosa bio sretan, odnos moći mora biti vrlo uravnotežen. Dosad sam u ovoj knjizi pokazao da se roditelji, koji se žele slagati sa svojim tinejdžerima, trebaju odreći mnogo moći, za koju većina roditelja vjeruje da ju je potrebno imati, kako bi taj od105

Nesretni tinejdžeri nos mogao uspjeti. Paradoks je u sljedećem: što je roditelj spremniji odreći se veće količine moći, to će više posredne kontrole dobiti kroz jači i sretniji odnos. Na primjer, Starr iz posljednjeg poglavlja, koja je dobila veliku moć nad svojim roditeljima kad je prestala jesti, također je profitirala iz činjenice što su njezini roditelji poduzeli prvi korak smanjujući svoje pokušaje da ju natjeraju da jede. Da bi prestala s anoreksijom, ona se mora odreći moći, barem u nekoj mjeri. No ona to ne bi učinila da oni nisu dijelom odustali od svoje moći, nastavljajući je voljeti. Ako ste kao roditelj spremni to učiniti, vaš će tinejdžer to vidjeti kao vaše nastojanje da mu date više ljubavi i pružite šansu za sreću koja je tinejdžeru potrebna kako bi ostao udaljen od ugode koju pruža ovisnost. Ovo je lekcija koju sam pokušao prenijeti gotovo svakom roditelju koji se pojavljuje u ovoj knjizi. No, kao što smo vidjeli s Edom i Sarom, to je roditeljima vrlo teško prihvatiti, jer je u suprotnosti sa svim u što su vjerovali kad je riječ o odgoju djece, sve otkad je njihovo dijete rođeno. Ako je vaše dijete upleteno u ovisnost o drogama, usvajanje ove lekcije može biti jedini način na koji dijete možete uvjeriti da napusti drogiranje. U svakom nezadovoljavajućem odnosu tinejdžer - roditelj, uvažavanje vaše roditeljske ljubavi od strane vašeg tinejdžera najsnažnija je stvar koja radi za vas. Nije riječ o tome da se odreknete cjelokupne moći, nego više o tome da ste spremni uravnotežiti moć između vas dvoje. Kad osoba jednom postane ovisna o drogama, kao što su alkohol, kokain, metadrin ili heroin, koje razaraju cjelokupni život, priroda je ovisnosti o drogama takva da će ta osoba dragovoljno žrtvovati svoju sreću za ugodu koju doživljava konzumiranjem droge, a koja je, mogli bismo čak s povećom sigurnošću reći, mnogo predvidljivija. Kažem "s povećom sigurnošću" jer je karakteristika ovisnosti o drogama upravo njezina sposobnost da ide neposredno u mozak, u centre za ugodu, bez potrebe da započinje svoje djelovanje na nekom mjestu izvan mozga, koje nije tako sigurno. Na primjer, uporaba droga dovodi do toga daje ovisniku nepotrebno pronalaziti dobre osjećaje povezane s ljubavlju, moći i zabavom, sadržane u naporima uspostavljanja dobrih odnosa. Pod utjecajem al-

106

Drogiranje tinejdžera - žrtvovanje sreće zbog ugode kohola, heroina, kokaina ili metadrina ovisnik, bio on roditelj ili tinejdžer, može biti spreman žrtvovati odnos roditelj - dijete radi ugode koju mu droga pruža. Ovisnost o tim drogama može učiniti nešto što niti jedno drugo iskustvo ljudi ne može: razoriti odnos između roditelja i djeteta. Za razliku od sreće, koju treba njegovati želimo li da bude jaka, sve što ovisnici o drogi trebaju učiniti da bi došli do ugode jest uzeti drogu i, da bi postigli još više ugode, uzeti još više. Potraga za ugodom koju droga može osigurati jest ono što ovisnika vodi do predoziranja i smrti. U svijetu kvalitete ovisnika jedina vrijedna slika jest ugoda koju stvara droga. Sve su druge slike podređene toj slici. Ako je liječenje ovisnosti o drogama moguće, a ja vjerujem daje u mnogim slučajevima ono ostvarivo, onda je ono posljedica uvjeravanja ovisnika da u svoj svijet kvalitete uključi najmanje jednu osobu na mjesto slika iskustva s drogom. U slučaju drogiranja tinejdžera, najviše izgleda da istisne drogu ima slika njega i barem jednog od njegovih roditelja, te ugode njihova odnosa. Ako ste roditelj tinejdžera, čak i predpubertetlije, potrebno je prihvatiti činjenicu da će vašem djetetu netko sigurno ponuditi drogu, vjerojatno najprije alkohol. On će mu reći da ne bi trebao propustiti to veliko iskustvo. Taj će poslanik vašem djetetu vjerojatno reći i to kako on sam nije ovisnik. Može prestati u bilo koje vrijeme, kad to zaželi. Reći će vašem djetetu da ne brine, jer je droga sigurna, ako se koristi onako kako ju on koristi. Također će reći vašem tinejdžeru da ako želi osjetiti ugodu od uzimanja heroina, mora biti strpljiv i dati drogi šansu. U početku može biti i neke neugode ali, nastavi li, uskoro će osjetiti ugodu i ta se početna bol više neće pojavljivati. Svaki tinejdžer koji ostane uz drogu nakon prve neugode ima dobre izglede da postane ovisnik. Nema nikakva sigurnog načina unaprijed predvidjeti tko će se "navući" na drogu. Ali što će se tinejdžer bolje slagati s jednim ili oba roditelja, to je manje vjerojatno da će se početi drogirati. Slagati se dobro s tinejdžerom znači da se on osjeća slobodnim razgovarati s vama o svim svojim životnim izborima, uključujući i izbor da iskuša drogu i doživi seksualna iskustva. Johnov razgovor s njegovim ocem 707

Nesretni tinejdžeri Kenom o ljubavi i seksualnim odnosima s Alexis, umnogome je umanjio mogućnost prekomjerne uporabe bilo koje vrste droge. Ako vaš tinejdžer može s vama slobodno razgovarati i pritom vjeruje da ga ne prosuđujete niti ga pokušavate kontrolirati, tada je veća vjerojatnost da će poslušati vaš savjet i manja je šansa da će postati ovisan. Teorija izbora, uključujući izostanak izvanjske kontrole, te roditeljstvo temeljeno na potpunoj komunikaciji koju sam objašnjavao u ovoj knjizi, u mnogo većoj mjeri može pomoći izbjegavanju ovisnosti o drogama nego bilo što drugo. Vi kao roditelj možete biti u jednoj od tri situacije koje vam mogu otežati razgovor o drogama s vašim tinejdžerom: 1. - možete biti potpuni apstinent, 2. - možete biti korisnik ili 3. - možete i sami biti ovisnik. Ako ste dovoljno sretni da niste konzument, osim možda kofeina ili nikotina, vaša će apstinencija govoriti sama za sebe. Ona će govoriti glasnije nego bilo što drugo što možete reći, sve dok ste dovoljno oprezni da ne ističete kako ste puni vrlina. Pod svaku cijenu izbjegavajte govoriti: "Budući da ja to ne radim, neću podnositi ni da ti to činiš." Do sada ste trebali postati prilično svjesni da sve ubojite navike sprečavaju komunikaciju s vašim tinejdžerom, a kritiziranje je najubojitija od svih navika. Želi li s vama pričati o drogama, ako je ikako moguće, vi više slušajte a manje govorite. Imajte na umu daje, kad je riječ o ovome području, mogućnost izvanjske kontrole tako jako prisutna među vama, tako da on, mada ju ne primjenjujete, još uvijek može sve što kažete čuti kao kontrolirajuće. Nikotin je tvar koja možda u najvećoj mjeri izaziva ovisnost. On može ubiti tinejdžera, no takvoj smrti ipak treba dugo vremena. Nemojte kvariti svoj odnos s njim tako što će pušenje biti povod za veliku uporabu izvanjske kontrole, osim što ćete reći da postoji pravilo po kojemu nema pušenja u vašoj kući. Naravno da to ovisi i o vama i o njemu. Nemate li s njim dobar odnos, on može nastaviti s drugim drogama ili drugim samounistavajucim aktivnostima koje mogu biti rezultat lošeg odnosa, jednako kao što je to i činjenica da puši. Ako danas u vašim godinama pušite, najvjerojatnije ste postali ovisnik. Razgovarajte iskreno s vašim tinejdžerom o vašoj ovisnosti i, ako je to istina, recite mu da biste voljeli prestati i zatražite od njega

108

Drogiranje tinejdžera — žrtvovanje sreće zbog ugode da vam u tome pomogne tako što će ostati blizak s vama. Objasnite mu nešto od teorije izbora, tako da zna koliko vam je to važno. Ništa od svega što možete učiniti neće na njega ostaviti bolji dojam nego osjećaj koji će imati ako vam pomogne da prestanete. Vaš poboljšan odnos pomoći će vam obojici, a može pomoći i njemu da i u budućnosti bude svjestan opasnosti od drogiranja. Uključite li se u program odvikavanja od pušenja, zamolite ga da ide tamo zajedno s vama. Svima će biti od koristi bude li tamo zajedno s vama, pokušavajući vam pomoći. Zamisao o tome da tinejdžeri pomažu svom roditelju ili roditeljima, predugo je bila zanemareni dio odnosa tinejdžera i njihovih roditelja. Ako ste društveni potrošač alkohola, kao što su to mnogi roditelji, iskreno razgovarajte s vašom tinejdžericom koja pohađa osnovnu školu o uporabi i zlouporabi alkohola. Ovo je možda neće spriječiti da prekomjerno konzumira alkohol, ali će utrti put iskrenom razgovoru kad počne piti. Očekujete li od nje da će apstinirati sve do svoje dvadeset prve godine, napravit ćete samo to da ćete narušiti svoju komunikaciju s njom, koja će joj biti potrebna mnogo prije nego što navrši zakonsku dob za droge i seks. Živimo u realnom svijetu. Užici koje pružaju seks i alkohol svaki se dan, neposredno ili posredno, prikazuju na televiziji. Jedina zaštita koju možete ponuditi svom djetetu je vaš odnos s njim. Nikad ne podcjenjujte važnost tog odnosa. Ako u svijetu kvalitete vašeg tinejdžera nije snažno utisnuta slika roditelja, on će, nenaoružan, kročiti svijetom punim hazarda. Konzumirate li marihuanu, vaš će tinejdžer to znati. Čak i da niste ovisnik o marihuani, a vrlo je vjerojatno da niste, jer u usporedbi s kofeinom ona i nije droga koja u velikoj mjeri izaziva ovisnost - morat ćete razgovarati s njim o tome. On je u sredini u kojoj se kreće izložen toj drogi gotovo jednako kao i alkoholu. Razgovarajte sa svojim tinejdžerom o problemima koje uzrokuje uporaba droge: trošku, opasnosti (jer je ilegalna), te maloj, ali ipak stvarnoj opasnosti od stvaranja ovisnosti. I ponovno, bez propovijedanja! Ovaj će razgovor za mnoge roditelje koji puše travu biti toliko neugodan da je velika šansa da će prije prestati s tim, nego učiniti bilo 109

Nesretni tinejdžeri što drugo. Odlučite li prestati, pričekajte neko vrijeme kako biste uistinu bili sigurni da ste se riješili te navike, pri nego što to priopćite vašem tinejdžeru. Njemu nije potrebno gledati vaše promašaje. Ako ste roditelj koji rekreativno uzima kokain ili heroin, a pritom niste ovisni i vaš tinejdžer o tome ništa ne zna, ja mu to ne bih ni spominjao. Život tinejdžera već je dovoljno težak i bez sudjelovanja u vašem problemu. Ali, ako zna za to, ja bih mu pošteno sve ispričao o tome čega ste se sve morali odreći zbog te navike, posebno kad je riječ o novcu. No, bez obzira na to jeste li samo povremeni konzument ili ovisnik, bez obzira na to koliko tvrdili da volite svoje dijete, droga je za vas važnija od djeteta, a vjerojatno i važnija od vašeg partnera ili bilo koga drugog. Vaš će tinejdžer uskoro otkriti da vam je manje važan od droge. Uzimanje droge u značajnoj mjeri šteti vašem odnosu - vi ste najgori mogući model identifikacije. Savjetujem vam da se uključite u liječenje, jer inače morate biti spremni pozdraviti se zauvijek sa svojim djetetom, a vrlo vjerojatno i brakom. Očito je da ste kao roditelj i vi model identifikacije. U većini je slučajeva bolje da ste i sami što bliže onomu kako biste željeli da se ponaša vaš tinejdžer. No, ako ste model za život koji vaš tinejdžer teško može slijediti, kao je to bio slučaj s Kenom i Johnom u 4. poglavlju nemojte previše računati da će vam vaš tinejdžer u tome pomoći, kao što je Ken očekivao od Johna. Jednako tako ne bih pretjerano računao ni s tim da će vaš tinejdžer ispasti onakav kakvim biste ga vi željeli vidjeti, budete li činili pretjerani pritisak na njega da bude što sličniji vama. Kad su u pitanju droge, naglašavam daje to prilično uska cesta, bez mnogo prostora za fleksibilnost. No, svejedno, podijelite sa svojim tinejdžerom ono što radite i pokušajte smanjiti svoju ovisnost, bez obzira na to koja ovisnost bila u pitanju. Ako ste zaglavili, pitajte ga za savjet. To je dobar način da njega osnažite i, ako je savjet koji vam bude dao dobar, da stvarno uložite napor da ga poslušate. Niste li spremni slijediti to što vam je predložio, nemojte ga ni pitati za savjet. Zapamtite ovo što sam pokušao naglasiti u ovom poglavlju - vaša djeca trebaju vas, ali i vi, također, trebate njih. Nemojte riskirati da narušite vaš odnos time što ćete izvanjskom kontrolom zamijeniti iskrenost. 110

10.KAKO POSTUPATI S TINEJDŽEROM KOJI JE ETIKETIRAN KAO SHIZOFRENIČARU psihijatrijskom svijetu postoji određeno neslaganje u pogledu shizofrenije. Najveća je ona skupina psihijatara koja sve poremećaje smatra organski uvjetovanim. Oni vjeruju da su sva mentalna oboljenja, na primjer shizofrenija, depresija, bipolarni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, uzrokovana nekim fizičkim ili kemijskim oštećenjem mozga. Vjeruju daje takva oboljenja najbolje tretirati psihijatrijskim lijekovima koji mijenjaju neurološki kemizam mozga. Skloni su propisivati ove lijekove za mozak, u jednakoj mjeri na osnovi onoga što članovi obitelji oboljelog kažu o stanju pacijenta, kao i na osnovi opširnih razgovora sa samim pacijentom. Siguran sam da ste dosad shvatili da pripadam suprotnoj skupini. Kao što sam objasnio u 2. poglavlju, većina nas vjeruje da simptomi koji su u suvremenoj literaturi etiketirani kao mentalno oboljenje, nisu uzrokovani oštećenjem mozga niti njegova kemizma. To su opisi mnogih načina na koji tinejdžeri ili odrasli, koji su dijagnosticirani kao mentalno oboljeli, odabiru nositi se s onim, za što ja vjerujem da je osnovni ljudski problem: nesretnošću. Ova skupina psihijatara predvođena je dr. Peterom Bregginom, a knjiga koju je napisao 1991. godine još uvijek vrijedi jednako kao i onda kad ju je napisao. Vjerujemo da, kao što to objašnjavam u Teoriji izbora, vi možete imati normalan mozak, a ipak odabirati da budete krajnje nesretni i odabirati neke ekstremne simptome, kao stoje ludilo shizofrenije. Ali, kao što Peter Breggin (1991.) Toxic Psychiatry. New York: St. Martin's Press. 111

Nesretni tinejdžeri to objašnjavam u prva dva poglavlja knjige koju upravo čitate, osnovni je uzrok vaše nesretnosti neki nezadovoljavajući odnos, često praćen neuspjehom u ostvarivanju nečega što ste željeli učiniti sa svojim životom. Na primjer, kao stoje objašnjeno u prethodnim poglavljima, ovisnost o drogama nije mentalno oboljenje uzrokovano poremećajem funkcioniranja mozga. To je potraga za ugodom ili oslobođenjem od boli koja prati ljude što su najprije bili nepovezani, a onda postali ovisni. Liječenje znači učiniti mnogo više od toga da im oduzmete drogu koja izaziva ovisnost ili date lijekove koji će zaustaviti tu čežnju. Liječenje znači pomoći im da se ponovno povezu s važnim ljudima u njihovu životu. S gledišta roditelja, s kojega vi promatrate ovo pitanje, umnogome je različito kad vi pokušavate otkriti kako pomoći djetetu koje je etiketirano kao shizofreno. Jedna je mogućnost prebaciti brigu za vašeg tinejdžera na organski usmjerenog psihijatra, koji će ga tretirati lijekovima koji djeluju na mozak i koji će vam možda reći da vaše dijete možda više nikada neće biti normalno, da će vjerojatno do kraja života svako toliko trebati lijekove i neku skrb institucije ili bolnice. Jedna od malo stvari s kojima se ja slažem, a koje će vam reći organski usmjereni psihijatri, jest ta da vi niste odgovorni za njegovo stanje. Ali, kao što ću objasniti u ovom poglavlju, psihijatrijski simptomi vašeg tinejdžera njegov su osobiti način na koji se suočava sa svojom nesretnošću. Dok je on gotovo uvijek svjestan daje nesretan, rijetko je kad svjestan da je njegova nesretnost povezana s njegovom nesposobnošću da se poveže s vama i ostalim važnim ljudima u svom životu. Zapravo, njegovi simptomi mogu biti njegov način kojim zamjenjuje svoje napore, koje je potrebno uložiti da bi se povezao s ljudima poput vas. Njegovi se simptomi također mogu odnositi na nerealan strah da ćete ga vi napustiti ili poslati na neko mjesto izvan kuće na kojemu će biti bez vas. Vrlo je vjerojatno također potpuno nesvjestan da odabire simptome ludosti, koji mu gotovo potpuno onemogućuju da se ponovno poveže s vama ili s bilo kim drugim. Ne shvaća da ste vi, njegov roditelj ili rodbina, njegova najbolja šansa za zadovoljavajuće povezivanje. Vi ste osoba ili osobe kojima je najviše do njega stalo i u najboljoj ste mogućnosti da mu neposredno pomognete ili da potražite pomoć oso112

Kako postupati s tinejdžerom koji je etiketiran kao shizofreničar be koja mu umješno može pomoći da se ponovno poveže. Budući da ste vrlo vjerojatno vi najvažnija osoba u njegovu životu, ono što ću vam sada objasniti može vam uvelike pomoći. U pokušaju da pomognete svom shizofrenom tinejdžeru, otežavajuća vam, u usporedbi s drugim tinejdžerima koje sam dosad opisao, može biti činjenica da vam je možda teško razgovarati s njim. Njegova je svijest usmjerena drugim stvarima. Ne primjer, može čuti glasove koje je stvorio njegov vlastiti mozak, za koje vjeruje da su stvarni, pa će možda biti sklon pomiješati ono što mu govorite s tim slušnim halucinacijama. Dopustite mi da vam sada počnem objašnjavati neke stvari o vašem tinejdžeru, za koje smatram da je važno razumjeti ih. Za mnogo produbljenije objašnjenje nego što u ovoj knjizi imam prostora, predlažem da pročitate 7. poglavlje moje knjige Teorija izbora, te 10. poglavlje moje knjige Savjetovanje teorijom izbora: nova realitetna terapija* Dobro ćete učiniti i pročitate li obje ove knjige u cijelosti. U prvom poglavlju ove knjige objašnjavam da sve nas pokreće pet genetskih potreba: preživljavanje, ljubav i pripadanje, moć, sloboda i zabava. Dva poglavlja prije, koristeći Starr kao primjer, uveo sam pojam svijeta kvalitete. U ovom ću poglavlju objasniti dvije preostale komponente teorije izbora: cjelokupno ponašanje i kreativnost. Kad to usvojite, to bi vam trebalo pomoći da se nosite s vašim psihotičnim tinejdžerom mnogo djelotvornije nego sada.

Cjelokupno ponašanjeTeorija izbora objašnjava daje naše ponašanje sačinjeno od četiri zasebne, ali nedjeljive komponente: aktivnosti, misli, osjećaja i fiziologije, koja prati bilo koju ili sve tri komponente. Dok ovdje sjedim, moje cjelokupno ponašanje - tipkanje - može se najbolje opisati kao* William Glasser (2001.) Counseling with Choice Theorj: The New Reality Therapy. New York: Harper Colins. Objavljeno u tvrdom uvezu, u izdanju Harper&Collins, 2000. godine pod naslovom Reality Therapy in Action. (Pod istim naslovom - Realitetna terapija u primjeni - objavljeno je u hrvatskom izdanju u Alinei 2001. godine - op. prev.)

113

1Nesretni tinejdžeri sljedeće četiri komponente ponašanja: ja mislim o onome što tipkam; aktivnost je to što pokrećem svoje ruke i prste; osjećaji su mi dobri jer napredujem; a lupanje moga srca, moje disanje i moždana aktivnost čine četvrtu komponentu, moju fiziologiju. Od te četiri komponente, dvije su pod mojom neposrednom kontrolom (moje mišljenje i moja aktivnost), dok dvije nisu pod mojom neposrednom kontrolom (moji osjećaji i moja fiziologija). Mogu posredno kontrolirati kako se osjećam, te - u manjoj mjeri i moju fiziologiju tako što odabirem što ću misliti i činiti. U knjizi Teorija izbora cjelokupno ponašanje je vrlo detaljno objašnjeno, no ovdje je samo potrebno znati da, kad ste jako nepovezani, vaša kreativnost može uzeti udjela u bilo kojoj od te četiri komponente. Kad ste nesretni, vaša kreativnost može uzeti udjela u vašem mišljenju ili fiziologiji vašega mozga. To može dovesti do onoga što se obično naziva psihozom ili shizofrenijom. Da bi vaša kreativnost bila manje umiješana, nužno je da se uspijete ponovno povezati s ljudima s kojima ste bili povezani ili da pronađete nove ljude koji će vam pomoći, kao što sam ja nastojao pomoći Teri u 6. poglavlju. Da biste bolje razumjeli psihozu, dopustite mi da vam sada objasnim kreativnost.

KreativnostZamislite da vam je vaš tinejdžer pokazao svoju lošu svjedodžbu, a onda počeo brbljati nadugo i naširoko, ispričavši vam naposljetku neuvjerljivu priču o navodnoj velikoj tajni u školi i tome da gaje grupa učitelja pokušala uvući u homoseksualne odnose, te da su mu, zato što je to odbio, dali loše ocjene. Dok vam to govori, stalno skreće pogled u stranu, a onda vas pita: "Zar ih ne čuješ? Oni baš sada razgovaraju o meni i govore mi da će me, ne pristanem li na ono što oni žele, izbaciti iz škole." Mogao bih napisati još mnogo sličnih primjera, ali sam siguran da ćete uvidjeti da biste, kad bi to bio vaš sin, bili vrlo uznemireni. To što se događa u svijesti vašega sedamnaestogodišnjeg sina ponudila mu je njegova vlastita kreativnost. Svi smo mi kreativni, ali ovo je potpuno zastrašujuće. Svi smo mi svjesni kreativnosti. Kad je riječ o nekoj igri, tada svatko od nas pokušava smisliti što učiniti, no

114

Kako postupati s tinejdžerom koji je etiketiran kao shizofreničar vrlo je malo onih koji bi bili zahvalni za takvu neku ulogu kad je riječ o psihijatrijskim problemima. Mnogi liječnici koji se bave mentalnim zdravljem i za poremećeno ponašanje okrivljuju oštećeni mozak ili neuravnoteženi kemizam mozga, bili bi od mnogo veće koristi kada bi članovima obitelji, a po mogućnosti i samoj psihotičnoj osobi, objasnili da su njegove bizarne misli, aktivnosti i osjećaji proizvod njegove vlastite kreativnosti. U takvim slučajevima vjerujem da kreativnost te osobe očajnički pokušava pomoći, ne bi li pronašla način na koji će se moći nositi sa situacijom koje se jako plaši i s kojom se ne zna suočiti. No, kakva god bila ta situacija, ona ima neke veze s nekom trenutnom nepovezanošću u njegovu životu ili njegovim strahom od moguće nepovezanosti, jer nije uspješan u postizanju svoga zamišljenoga životnog cilja. Kad razmišljate kako se to dogodilo, počinjete shvaćati da u zadnje vrijeme nije bio uključen u svoju obitelj, ili da nije bio blizak s vama, svojim roditeljem ili roditeljima, kao što je to nekad bio. Možda vam je i pričao malo o svom strahu da neće uspjeti u srednjoj školi. Uobičajene obmane proganjanja ili slušne halucinacije koje psihotičnu osobu optužuju za seksualno devijantno ponašanje grubi su načini na koje njegova vlastita kreativnost pokušava okriviti njegovu sadašnju nepovezanost ili strah od nepovezanosti s drugima i na taj ga način razuvjeriti da to nije njegova krivnja. U ekstremnim slučajevima njegova kreativnost može čak smisliti i načine kojima bi on sebe mogao osvetiti, tako da ubije ili povrijedi ljude za koje vjeruje da ga se žele riješiti. U vrijeme kad takva kreativnost preuzme vlast nad životom čovjeka, kao što se to događa kad netko postane psihotičan ili shizofreničan, taje osoba tako nesretna da uopće više i ne uzima u obzir daje ono o čemu govori obmana ili daje halucinacija to što čuje. Uspijemo li u radu s psihotičnim osobama prestati razmišljati u terminima mentalnih oboljenja uzrokovanih oštećenjem mozga i umjesto toga počnemo misliti u terminima bizarne kreativnosti, mnogo ćemo bolje razumjeti ono što se stvarno događa. Mislim da u mnogo većoj mjeri možemo doprijeti do tih nepovezanih ljudi nego što to činimo sada, budemo li s njima više razgovarali 115

Nesretni tinejdžeri i stavljali manji naglasak na lijekove, kako bismo izliječili bolest mozga za koju mnogi od nas ne vjeruju da postoji. Ako je vaš tinejdžer dijagnosticiran kao shizofren i ako uzima medikamente, svrha je tih medikamenata da smanje njegovu kreativnost i njegovo mišljenje učine manje bizarnim. Ne savjetujem vam da svoje dijete skinete s lijekova ili učinite išta drugo od onoga što je liječnik preporučio. Toplo vam preporučujem da učinite stvarni napor i razgovarate s vašim psiho tičnim tinejdžerom - no pokušajte se ne uvlačiti u njegovu bizarnu kreativnost. Ovo se može činiti težim nego što to stvarno jest. Dopustite da vam objasnim što mislim.

Craig i MaureenSedamnaestogodišnji Craig, maturant, bio je vrlo uspješan učenik u jednoj odličnoj kalifornijskoj srednjoj školi. Imao je visoke rezultate na prijemnom ispitu i primljen je na najbolji fakultet, koji je trebao početi pohađati od jeseni. Tijekom ljeta, ubrzo pošto je maturirao u srednjoj školi i čekao da na jesen započne sa studijem, postao je tajnovit i izolirao se od svoje majke s kojom je živio. Stariji je brat živio odvojeno i bio je vrlo uspješan, ali se malo zanimao za Craiga. Kad god bi došao kući, što nije bilo jako često, zvao gaje štreber. Tijekom cijele školske godine Craig je radio u mjesnoj knjižari; planirao je tamo raditi cijelo ljeto. No ubrzo nakon svršetka škole, napustio je posao i rekao majci kako upravitelj knjižare pokušava čitati njegove misli. Kad gaje majka upitala zašto je sada počeo cijelo vrijeme provoditi u svojoj sobi, rekao je da radi na projektu koji će promijeniti svijet. Prestao se kupati i brijati, ostajao bi budan cijele noći a po danu bi spavao u odjeći. Imao je nekolicinu dobrih prijatelja iz srednje škole, ali su oni ubrzo prestali dolaziti i počeli pričati da Maureen i Craig trebaju pomoć. Odvela gaje psihijatru koji mu je propisao lijekove, rekao joj da je shizofren i da će ga možda smjestiti u bolnicu bude li počeo ići van i gnjaviti ljude u mjestu. Također joj je ponudio da dolazi u Centar -dnevnu bolnicu za mentalno oboljele pacijente, ali Craig nije želio tamo ići i nije bilo načina da ga ona na to natjera. 116

Kako postupati s tinejdžerom koji je etiketiran kao shizofreničar Maureen je primijetila da on nije bio neprijateljski raspoložen sve dok ga nije pokušavala prisiljavati da nešto učini, uključujući kupanje i brijanje. No, ako bi ga pokušala prisiliti da bilo što učini za sebe, rekao bi joj, s određenom dozom neprijateljstva, da ga ostavi na miru, te da će, nastavi li ga gnjaviti, otići u New York, mjesto u kojemu nikada nije bio. Činio se malo manje uznemirenim otkad je počeo uzimati medikamente, no zapravo nije bilo nikakva značajnijeg napretka. Kad je došla k meni po savjet, ispričala mi je sve navedeno i rekla: "Što da učinim? On samo sjedi u svojoj sobi. Često ga ne uspijem dozvati ni da izađe iz sobe i dođe na ručak. Njegov liječnik kaže da trebam biti strpljiva i da ga držim na medikamentima. Osjećam se tako bespomoćnom. Stalno u novinama čitam o svim tim novim, čudotvornim lijekovima za mentalna oboljenja. Gdje su oni?" "Nema ničeg čudotvornog u području lijekova ali ima nekih stvari koje vi možete učiniti, koje mogu pomoći više i bolje od onoga što vam je liječnik rekao. U osnovi, Craig je učinio to da se povukao od ljudi koje treba. Psihoza, kako ja to radije kažem, ili shizofrenija, kao što se uglavnom govori, jest stanje usamljenosti u kojemu onaj koji pati izolira sebe od ostatka svijeta. Kako se odvaja od ljudi, tako postaje sve više kreativno uključen u svoj vlastiti mozak. On koristi ovo samouključivanje kako bi njime nadomjestio ljude koje jako treba. " "Ne razumijem o čemu govorite. Kako se možete uključiti u svoj vlastiti mozak?" Tada sam objasnio ono o čemu sam govorio ranije u ovom poglavlju, kako se ljudi koji su psihotičari uključuju u svoju vlastitu kreativnost. Onda sam ponovio, nadajući se da će sada razumjeti što sam pokušavao objasniti. "Kao što sam upravo rekao, on koristi ovo uključivanje kako bi nadomjestio ljude koji mu trebaju. Vrlo kreativni ljudi, kao što su bili Einstein ili Mozart, činili su to cijelo vrijeme. Razlika je u tome što su oni znali da su povremeno bili nepovezani s drugima, a on to ne zna. On vjerojatno čuje glasove i misli da su to stvarni ljudi. Možda su medikamenti makli glasove, ali on u svom životu nema nikakvih ljudi koji bi ih zamijenili. Na neki način lijekovi su ga učinili manje poremećenim, ali su ga možda ostavili jače usamljenim. Kao što sam objasnio, trenutno je on nepovezan." 117

Nesretni tinejdžeri "Ali kako je postao nepovezan? U srednjoj školi nije imao baš mnogo prijatelja, ali je imao nekoliko vrlo dobrih prijatelja. Znate, družio se s dobrim učenicima kao što je i on sam, mada nema baš mnogo takvih." "Je li imao djevojku?" "Imao je djevojku, ali nikad djevojku u pravom smislu riječi." "Je li imao ikakav strah od odlaska iz ovog mjesta na studij?" "Nije tako izgledalo. Sve o čemu je govorio za vrijeme školske godine bio je odlazak na fakultet." "Je li to bilo u zadnje vrijeme? Mislim, na kraju školske godine ili je to bilo više prošle jeseni?" "Mora daje više bilo prošle jeseni. Sada o tome uopće ne govori." "Mislite li da se možda plaši? Mislim, plaši se ići sam na fakultet. Ne sviđa mi se da ga nazivam shizofrenikom, to zvuči tako trajno. Radije razmišljam na način da je imao živčani slom i da mu se možda može pomoći. Živčani slomovi nisu tako neuobičajeni kod dobrih učenika kao što je Craig. Neki su od njih grozno preplašeni od pomisli na ulazak u nepoznat svijet fakulteta. Prije sto godina to je bilo tako uobičajeno na kraju adolescencije da su to nazivali dementia praecox ili rana demencija. Jeste li mu uopće spominjali temu fakulteta?" "Jesam. Ali sam onda primijetila da bi se jako uznemirio, pa sam uglavnom prestala. To je smiješno, jer je cijelu prošlu jesen želio samo o tome pričati." "Je li vam ikad spominjao išta o svojim prijateljima koji uskoro odlaze na fakultet?" "Vrlo malo, ali mislim da sam možda ja to spomenula." "Postoje brojna istraživanja koja pokazuju da se tu više radi o društvenim nepoznanicama, nego onima koje se tiču samog obrazovanja, no vjerojatno je da se plaši i jednog i drugog. Je li vam ikad odavao dojam daje promijenio svoje mišljenje o fakultetu?" "Prestao je o tome pričati, ali ipak nije izravno došao i rekao da ne želi ići." "Kako se vi osjećate u pogledu mogućnosti da ove jeseni ne krene na fakultet?" "Stvarno mislite da ove jeseni neće ići na fakultet?"

118

Kako postupati s tinejdžerom koji je etiketiran kao shizofreničar "Kako se vama čini?" "Ali, to je tako silno želio." "Teško mu je suočiti se sa svim tim o čemu je govorio i možda će biti previše prestrašen da bi išao. Negdje u svojoj svijesti on može još uvijek misliti da će ići. No, pitam se, smatra li da zapravo nije spreman otići? Mislite li da njegov slom može biti način da vam to kaže?" "Ali, to je ludo! Ja ga ne namjeravam prisiljavati da ide na fakultet." "Možda nije baš tako ludo kao što mislite. Kad ste mu zadnji put spomenuli fakultet?" "Pokušavate li mi vi reći daje to moja greška, da sam gaja natjeravala da ide na fakultet?" "Ne, niste ga natjeravali. Nema ničeg nenormalnog u tome da majka dobrog učenika kakav je Craig želi da on ide na dobar fakultet. I bude ushićena kad tamo dospije. Kladim se da svi roditelji dobrih učenika u njegovoj srednjoj školi guraju svoju djecu na fakultete." "Ali, što bi radio kad ne bi išao na fakultet?" "On i sada nešto radi." "Mislite da shizofrenija znači nešto raditi?" "Ja smatram da sva ponašanja, uključujući i ona luda, imaju svoju svrhu. Imajte na umu, to što radi i misli za Craiga nije ludo. Nije čak ni za mene ludo; mnogo sam se puta time bavio u praksi. Ne mogu vas okriviti što mislite daje ludo, ali ne radi se o tome što vi mislite ili što ja mislim; radi se samo o tome što on misli i jedino je to važno." "Ali, što da učinim?" "Mogli biste pokušati prevladati taj osjećaj da biste vi nešto trebali činiti." "Što mislite time reći?" "Mislim da stvarno nema ničega što biste mogli učiniti, osim da ga volite i da s njim razgovarate. Ne možete ga zaustaviti u tome daje kreativan. Zar nije zamisao o tome da je kreativan mnogo bolja od zamisli daje lud?" "Ne znam." "Recite mi, kad ste dogovarali ovaj sastanak sa mnom, što vam je zapravo bilo na umu?" 119

Nesretni tinejdžeri "Mislite da sam imala na umu još nešto, osim pomoći Craigu?" "Mislim da bi bilo normalno imati nešto važno na umu kad ste se već odlučili doći k meni. Možete li mi reći što je to bilo?" "Kad ste već tako pametni, vi meni recite." "Moje je mišljenje da ste se vi nadali kako ću vam moći pomoći da Craig krene ove jeseni na fakultet. Ali kako sada stvari stoje, mislim da biste bili zadovoljni i kad bi se to dogodilo sljedeći semestar." "Želite da izbacim tu misao iz glave?" "Želio bih da učinite i više od toga. Ako vam uistinu nije važno hoće li ove godine krenuti na studij, volio bih da to kažete Craigu. Recite mu da ćete čekati sve dok ne bude spreman." "Ali zar na taj način neće pomisliti da ga odbacujem, odustanem li od njegova odlaska na fakultet ove jeseni?" "Ne mislim da će se osjećati kao da ga odbacujete, kažete li mu ono što želi čuti. Vjerujte mi, to nije neka neuobičajena situacija. Postoji veća vjerojatnost da će osjetiti kako ga više prihvaćate, kažete li mu da nećete biti razočarani. Moglo bi mu jako pomoći, ako zbilja tako i mislite. Ne morate zauvijek izbaciti fakultet iz svojih misli. No, uspijete li ovu godinu na njega zaboraviti, to bi mnogo pomoglo. Je li ikada spomenuo išta što bi volio raditi ove godine, osim ići na fakultet?" "Volio je raditi u toj knjižari. Srce mi se slamalo kad je to napustio." "U razgovoru možete spomenuti knjižaru, ali ne tako da se tamo vraća. Samo to pripomenite; na primjer, možete ga usput pitati nedostaje li mu knjižara. Ispast će kao da vi to prihvaćate kao nešto što može raditi ako ne krene na fakultet. A nadam se da stvarno tako i mislite. Ono što mu treba jest mogućnost da razgovara s vama bez osjećaja da mora nešto učiniti, kako bi vas zadovoljio. Na neko vrijeme zaboravite što vi želite i pokušajte pronaći što on želi. Neka djeca trebaju usmjeravanje. Mislim da njemu trenutno ne treba nikakvo usmjeravanje. A uspijete li ga dobiti da izađe iz kuće, makar samo na šetnju, to bi za njega bilo dobro. Krene li, nemojte misliti da išta trebate učiniti, osim jednostavno hodati zajedno s njim. I nemojte reći ništa poput: 'Zar se ne osjećaš bolje ovako šećući?' Zadržite u glavi tu zamisao o neusmjeravanju." 120

Kako postupati s tinejdžerom koji je etiketiran kao shizofreničar Savjetovao sam neku djecu kao stoje Craig, koja su neko vrijeme bila psihotična, ali su to uspjela nadvladati, a ja sam se pritom osjetio prilično uspješnim. "Poludjeti" nije tako neuobičajeno za mlade ljude kad se osjete nepovezanima ili kad se plaše da bi to uskoro mogli postati, kao što je Craig možda osjećao. Ofelija je postala psihotična kad se nije mogla povezati s Hamletom. Pritom je bila brutalno odbijena. Maureen neće ništa slično učiniti Craigu. Sljedeća stvar koju može učiniti jest pronaći nekog mladića koji pohađa veleučilište u mjestu u kojemu žive i unajmiti ga da provodi neko vrijeme s Craigom, pri čemu neće biti usmjeravanja, već obostranog užitka. Za Craiga bi bilo dobro da uvidi da fakultet nije mjesto s kojim sve počinje i sve završava, te da postoje i druga mjesta koja nude dobar početak obrazovanja. Craig ima mogućnost provesti dvije godine na veleučilištu koje je blizu njegove kuće, što bi mu dalo mogućnosti da prevlada svoj strah, te da se tada prebaci na fakultet. Ono što je Craigu odmah sada potrebno jest povezivanje s nekim novim, s kim se ne bi morao osjećati manje vrijednim, samo zato što želi odgoditi odlazak na fakultet. Nemam više prijedloga za Maureen. Imajte na umu, kad smo nepovezani ili se bojimo da bismo uskoro mogli postati nepovezani, tada smo sposobni za neku vrlo destruktivnu ili samodekstruktivnu kreativnost. Imate li posla s nekim nezrelim, ali vrijednim, ozbiljnim tinejdžerom kao stoje Craig, nemojte se iznenaditi ako otkrijete da se plaši studija. A ako sam sebe pritom prisiljava, pokušajte ne otežavati mu dodatno stvari svojim očekivanjima. To je točno ono što mu upravo sada najmanje treba.

121

11.KAD BI NAS NA TAJ NAČIN POUČAVALI, SVI BISMO UČILIMa koliko uživao pišući ovu knjigu, nisam se veselio pisanju ovoga poglavlja. Tužan sam kad pomislim što sam morao reći gotovo svim roditeljima koji ju čitaju. U 3. poglavlju, gdje savjetujem Kim kako da se odnosi prema Jody, osjećao sam se na sigurnom tlu jer se nisam usmjeravao na pitanje koje će mi Kim sigurno postaviti kad se ponovno nađemo. No, evo je danas, i prva stvar koju mi je rekla bila je da se ona i Jody slažu bolje nego prije godinu dana. Rekla je: "Sada nisam više tako zabrinuta zbog tih njenih tuluma, jer sad jako iskreno razgovaramo o seksu i drogama. Išla sam s njom otvorenih karata i rekla joj da je volim, ali da ju ne mogu zaštititi. Rekla mi je da sam sasvim u pravu što sam zabrinuta, jer je i ona također zabrinuta. Čak je i s mnogim svojim prijateljicama razgovarala o našoj novoj bliskosti i tome kako smo iskrene jedna prema drugoj, pa su mnoge od njih došle k nama razgovarati o tome kako se ja odnosim prema Kim. Sve su one naglasile da ne žele uništiti svoje živote. Osjećam se jako dobro s tim dijelom svog problema." No, tada mi je Jody postavila pitanje kojeg sam se pribojavao. Rekla je: "Ne radi se samo o Jody; sve djevojke s kojima se druži rekle su mi kako mrze školu. One zapravo ne žele odgovor; one znaju da ja ne znam tako mnogo o školi. Ali, stalno se nastavljaju žaliti i ja ne znam što učiniti." Pitao sam: "Sviđa li im se išta stoje u vezi sa školom?" "Pitala sam ih o tome i rekle su mi da idu u školu zbog druženja i da vole neke profesore. Mrze domaće zadaće i testove i ono što se događa u razredu. Potrebno je zapamtiti ogromne količine gradiva, a nitko

122

Kad bi nas na taj način poučavali, svi bismo učili im ne kaže kad će im to uopće trebati. No, najviše od svega mrze matematiku, posebno algebru. Gotovo je svima njima to potpuna misterija, oni čak i ne znaju što je to. A ja nisam u stanju pomoći Jody. Ja jesam računovođa, znam kako dodavati, oduzimati i svu osnovnu aritmetiku, ali algebra je jednaka misterija i meni kao i Jody. Kažem joj da ide pitati svog oca, ali ona još ne želi ići u tu kuću. Ali, ja na tome radim. Sada, kad se nas dvije tako dobro slažemo, više ga čak i ne mrzim." Kad mi je postavila to pitanje, postao sam jako tužan, ne zato što joj ne mogu odgovoriti, nego upravo zato jer mogu. Postoji jedan odgovor na pitanje koje je Kim postavila u vezi sa školom. Zadnjih sam četrdeset godina proveo više vremena radeći u školi od bilo kojeg stručnjaka; ja sam poznati autoritet u području obrazovanja. Jednako kao i 2000. godine, znam što bi se moglo učiniti da škola postane mjesto na kojemu bi Jody, Robert, John, i sva djeca iz ove knjige koja mrze školu voljeti biti. Njima bi se svidjela takva škola jer bi im se sviđali učitelji i način na koji ih poučavaju. Oni bi dobivali dobre ocjene, a na državnim bi testovima, zbog kojih su svi političari tako zabrinuti, postizali visoke rezultate. Znam da bi takav način bio uspješan u manjinskim školama, jednako, a možda čak i više nego u srednjoj školi koju pohađaju Jody i njeni prijatelji. Disciplinski problemi bi nestali i sve bi koštalo manje nego što sada trošimo. Kad sam to objasnio Kim, rekla je: "Ne vjerujem vam." Odgovorio sam: "Zbog toga i jesam tako tužan. Vi mislite da se ne može učiniti ništa što bi bilo približno onome što kažem da se može učiniti. No najviše sam žalostan zato jer me slušaju mnogi stručnjaci širom svijeta koji se bave obrazovanjem. Oni kupuju moje knjige i čitaju ih. Pozivaju me da govorim njihovim učiteljima i jako mi aplaudiraju kad držim svoje prezentacije. No, samo nekoliko škola uistinu u praksi pokušava primijeniti to što kažem. Oni čak i ne kažu daje to teško učiniti. Kažu mi daje to tako drukčije od svega što su dosad činili da pomalo oklijevaju s tim započeti. Čak vam i ne želim to objašnjavati jer ćete reći isto ono što je reklo pet učenika drugog razreda srednje, koji su loše prolazili u školi, kad sam im objašnjavao pred publikom od tisuću i pet stotina učitelja u Midwestu prije godinu dana. 123

Nesretni tinejdžeri Svih pet je gledalo u mene i jedno po jedno je reklo neku verziju izjave: 'Ali kad bi oni poučavali na taj način, svatko bi učio.' A ostali su se složili. Mnogi su se učitelji složili, ali se ništa nije dogodilo." Kirnje rekla: "Je li to negdje napisano?" "To je moja zadnja knjiga o obrazovanju koja se zove Svaki učenik može uspjeti. Ona opisuje ono što ja nazivam Glasserovim kvalitetnim školama. Postoji osam njih u državi i još stotina koje to pokušavaju. Kad bih vam mogao reći da ne postoji apsolutno ništa što se može učiniti da škola postane bolje mjesto, ne bih bio tako tužan. No moglo bi se lako napraviti, kad bismo bili spremni učiniti nešto jako drukčije. Zaglavili smo u tradicionalnoj školi koja ne djeluje. Moramo razbiti tu tradiciju, a roditelji kao što ste vi tu bi mogli pomoći. Roditelji su jedina sila na koju škole odgovaraju." No, za sada moram pomoći Kim da se snađe s Jodvnim problemom škole. Rekao sam: "Kim, volio bih da odglumimo nešto. Vi igrajte Jody, a ja ću igrati vas. Mislim da ste joj možda u stanju pomoći tu gdje je, nudeći joj ono što ću vam predložiti. Možemo li početi?" "Naravno, počnite." "Jody, koja je najgora stvar kad je riječ o školi?" "Dosada, dosada, dosada." "U redu, slažem se. I meni je također škola bila dosadna. Da sam bila bolja u školi, imala bih položen ispit za samostalnog računovođu i imali bismo mnogo više novca. Misliš li da sam dovoljno pametna da sam mogla biti bolja u školi?" "Je li to tvoj način da me pitaš jesam li pametna?" "U redu, priznajem. Jesi li?" "Naravno da jesam. Ništa ne radim i dobivam trojke. Mislim da bih mogla naučiti algebru kad bi učitelj malo usporio i kad bi nam dao šanse da to naučimo. On samo juri s gradivom, a slijedi ga desetak štrebera. Prestala sam postavljati pitanja, jer on kaže kako je na to neko pitanje odgovorio prije tjedan dana i da sam trebala pažljivije slušati. Ali, on me neće srušiti. Kad bi rušio djecu kao što sam ja, imao bi mnogo ponavljača sljedeće godine, pa ne bi znao što s njima učiniti." "U redu, dosada je ono zbog čega sam zabrinuta. Znaš li zbog čega ti je tako dosadno u školi?" 124

Kad bi nas na taj način poučavali, svi bismo učili "Uvijek ista stvar, uvijek jedno te isto. Nikad ništa nije novo." "Bi li imala više interesa kad ne bi bilo uvijek isto? Kao što u umjetnosti radite uvijek neke druge stvari"" "Riječ je o učiteljima. Oni drže predavanja, zadaju domaće zadaće i testiraju. Uvijek je isto. Sat tako sporo pokazuje da vrijeme prolazi, da često mislim da se pokvario. Svaki sat kao da traje sto godina." "Kažeš da su učitelji uvijek isti. A stoje s djecom? Jesu li i oni svi isti?" "U velikoj mjeri. Ponekad se neki od dječaka sporječka s učiteljem ili baci knjigu. Ali ga onda izbace iz razreda i onda mora subotom doći na produžnu. Ja držim svoja usta zatvorena. Tako dobivam svoje trojke." "Dakle, ako su učitelji uvijek jednaki i ako su djeca stalno ista, kako ne bi bilo dosadno?" "Ti ne želiš da zapadnem u neki problem, zar ne?" "Ne, ali ako se učitelji nikad ne mijenjaju, a ti želiš nešto drukčije, onda o tebi ovisi hoćeš li napraviti nešto drukčije, a pritom ne zapasti u nevolje." "U redu, što predlažeš da učinim?" "Koji ti je predmet najdosadniji?" "Prirodne znanosti. Zapravo, on drži predavanja iz knjige i sva su pitanja na testu iz knjige. A zadaća je u tome da se pročita to što piše u knjizi, odgovori na pitanja o materijalu koji je napisan podebljanim slovima, te odgovori na pitanja koja se nalaze na kraju nekog poglavlja." "Radiš li svoje zadaće?" "Malo, ne mnogo. Nešto prepišem, on stavi kvačicu. U svakom slučaju, nikad ne pregledava naše odgovore." "Imaš li neku zadaću iz znanosti večeras?" "Da, ali je neću napisati." "Jesi li donijela knjigu kući?" "Da, donijela sam." "Možemo li večeras sjesti i zajedno to napraviti? Mislim, stvarno napraviti, tako da na kraju dođemo do pitanja koje mu možeš postaviti u vezi s tim. Kao, na primjer, kad sam to radila, pala mi je na pamet

125

Nesretni tinejdžeri ova zamisao i želim vam postaviti pitanje... Tada ćemo smisliti dobro pitanje. Jesi li ikad u tom razredu postavila neko pitanje?" "On će me ismijati." "Možda, ali mu reci da si to radila zajedno sa svojom majkom i da ona želi da mu ti postaviš to pitanje, te ga njoj objasniš kad se vratiš kući. Budi pritom stvarno ljubazna. Reci mu da će ti ona možda ponovno pomoći, bude li ti on to objasnio tako da razumiješ i da možeš onda sama prenijeti to isto svojoj majci. Možda neće biti osobito uzbudljivo, ali neće biti ni tako dosadno. Uspijemo li smisliti dobro pitanje, mislim da će biti zanimljivo. Uzmi knjigu, ja ću ti pomoći. Mogu odvojiti sat vremena od onoga što radim." "Ali, on će od mene očekivati da svaki dan radim zadaće." "Ma gledaj, hajde to jednom učini i vidjet ćemo što će se dogoditi. Pronađemo li nešto dobro, možda će doći dan da neće biti tako dosadno. Ja ti pokušavam pomoći. Dobiješ li neku bolju ideju, ja ću je prihvatiti. Mislim isto tako da je i posao učenika da nešto napravi, pa da škola ne bude tako dosadna. Čak i da ne želiš to učiniti, kladim se da nikad nisi ni pomislila da tako nešto učiniš..." "Dakle, tu smo, Kim. Što mislite?" "Mislim da ona to neće htjeti." "Je li to vaš način da mi kažete kako vi ne želite pokušati učiniti ovo s Jody?" "Ali, hoću li ja to morati činiti svaki dan? Rekla sam vam koliko sam zauzeta. Jednostavno nemam vremena." "Gledajte, Kim. Ne morate učiniti ništa od onoga što ja predlažem. Vi to znate. Možda da samo jedanput pokušate. Želim samo reći da se roditelj koji je zabrinut za dijete kao što je Jody mora s njim povezati, kako bi riješio taj problem. Budete li samo sjedili i brinuli, ništa se neće dogoditi. Jedina alternativa koju vam ja mogu ponuditi jest ne učiniti ništa i zaboraviti na njezin školski problem. Pokušate li ju natjerati da nešto učini, ponovno ste na početku." Kim me nazvala za nekoliko dana. Ono što sam predložio nije djelovalo tako dobro kako sam se nadao, ali je pružilo prigodu njoj i Jody da razgovaraju o školi. Najznačajnije od svega jest to što je to bila prigoda za Jody da shvati kako ju Kim neće ni na što prisiljavati, 126

Kad bi nas na taj način poučavali, svi bismo učili ali će joj pomoći, bude li Jody tako htjela. Sljedećih je nekoliko tjedana Jody zajedno s Kim neprekidno preispitivala pitanje škole. Iskušavala je hoće li ju Kim pokušati natjerati da radi domaće zadaće. Nekih mjesec dana kasnije, četiri su Jodvne prijateljice jednog dana došle s namjerom da s Kim razgovaraju. Željele su doznati i zbog čega je Kim tako "cool". Kim im je objasnila nešto od teorije izbora. Rekla im je kako ona može kontrolirati samo svoje vlastito ponašanje, a ne može kontrolirati Jody. Pomoći će Jody kod kuće, ali to je sve. Jodyn rad u školi ovisi o njoj. Ako joj je dosadno, ako je bilo kojoj od njih dosadno, o njima ovisi jesu li što napravile u vezi s tim ili nisu. Imale su dugi razgovor. Cijela zamisao o tome da roditelji skinu s vrata problem škole bila je nova zamisao. Kim je mogla osjetiti kako se sa svima njima zbližila i mogla je vidjeti daje Jody to primjećivala. Kim mi je rekla da je zadovoljna što joj je Jody postala tako bliska i što više ne upropaštava svoj život na tulumima. Već sama činjenica da Jody ide u školu, kao što je išla, bila je dovoljno dobra. No, Jody je počela u nešto većoj mjeri raditi svoje domaće zadaće, mada još ne dovoljno da bi mogla napraviti neku značajnu promjenu, ali je na ovaj način Kim shvatila kako drži stvari u svojim rukama. Pokušati dobiti više značilo bi riskirati da dobije manje. Rekao sam joj da se povremeno javi, kako bi osjetila da sam tu, mada zapravo ne mogu pomoći više nego što mogu. Jody nikad nije imala neki poseban uspjeh u školi, ali je maturirala. Dobila je posao i te se jeseni upisala u višu školu. Nikad više nisam ništa čuo o njoj. Da su stvari krenule uistinu loše, siguran sam da bih čuo.

127

12.FREDBudući da sam prilično poznat, povremeno dobijem klijenta poput Freda, čovjeka odjevenog u skupu odjeću, kasnih četrdesetih godina, koji pripada onoj vrsti stoje sklona u razgovoru preuzimati glavnu riječ. Počeo je neposredno: "Vi mi trebate pomoći. Odvjetnik koji vodi moj razvod rekao mi je da ste vi tu najbolji, a ja uvijek radim samo s najboljima." Zastao je, čekajući moju reakciju. Sve što sam mogao smisliti bilo je: "Recite mi zbog čega sam vam ja tako važan." "Ona me ucjenjuje. Kaže da loše utječem na našu djecu. Više im skoro uopće ne dopušta da me vide. Želi samo dobiti još više novca i ja trebam nekoga kao što ste vi, koji će reći kako zaslužujem više vremena s njima." "Usporite malo, imamo dosta vremena. Recite mi, koliko ih ima? Koliko imaju godina?" "Tri su, sve djevojčice, trinaest, petnaest i osamnaest i..." Prekinuo sam ga: "One su dovoljno velike da mogu same odlučiti; vaša ih supruga ne može sprečavati, žele li vas viđati." "Znam to. Ali, ona ih truje protiv mene. Ona me mrzi i koristi se njima da me vrati. Otkad smo se razveli i kad sam joj, sam Bog zna, dao sve što sam mogao za njeno uzdržavanje, upao sam u dobar posao i stekao prave novce. Bilo je u novinama, ona zna za to. Želi milijun dolara. U tome je cijela ta stvar s curama." "Jeste li o tome razgovarali s vašim kćerima? Što one kažu?" "One se slažu s njom. One ne žele čuti moju stranu priče. Još se ljute na mene zato što sam napustio njihovu majku. Vidjele su kako se prema meni odnosila, ali su još na njezinoj strani."

128

Fred "One se ne mogu baš toliko ljutiti na vas. Pa one vas viđaju, razgovaraju s vama. Ako se ona toliko ljuti na vas, što mislite, zbog čega ih ne pokuša spriječiti da vas uopće vide?" O o o, ne znate vi kako je ona mudra! Ona ih potiče da me viđaju. Ona ih je uspjela uvjeriti da su one jedine koje joj mogu osigurati novce koje ona zaslužuje. Pokušava nagovoriti moju vlastitu djecu da me pokradu." "Jeste li napustili njihovu majku radi druge žene?" "Kakve to ima veze? Želim da se nađete s djevojkama i uvjerite ih da sam ja dobar otac. Želim da se nađete s mojom bivšom i uvjerite je da čini loše curama. Vi ste psihijatar, zar ne mislite da to što čini njima škodi? Ona je nepodobna majka. Želim vas na svojoj strani. Platit ću vam koliko god želite." "Gledajte, Fred, znam da ste uzbuđeni, inače bih se i naljutio zbog onoga što ste upravo rekli. Ja nisam neki plaćeni ubojica. Nisam ni na vašoj strani, a niti na strani vaše bivše supruge. Ako sam na ičijoj strani, onda sam na strani djevojaka. U situacijama kao što je ova pokušavam biti na svačijoj strani. Bez obzira na to što ste razvedeni, kao i na to sviđa li se to vama ili vašoj bivšoj supruzi, vi ste još uvijek obitelj. Želite li i dalje da se umiješam u cijelu tu stvar, onda vidim da je moj posao da vam pomognem, svima vama, kao obitelji. Time što ste se razveli niste ništa manje otac, niti je vaša bivša supruga manje majka, a niti su vaše djevojčice manje vaša djeca." "To je upravo ono o čemu govorim -ja sam dobar otac, a ona je grozna majka. Potrebno mi je da vi to kažete." "Mislim da me trebate da bih pomogao svima vama. Nisam tu da bih u nekoga upirao prstom. Ne možete li prihvatiti ovo o čemu govorim, onda gubimo vrijeme, vaše i moje." "Dobro ako mislite i na nju, također, a ne samo na mene." "Molim vas, recite mi njezino ime. Zapravo, želio bih također znati i imena djevojčica. Lakše mije kad znam imena." "Moja bivša zove se Sandie. Najstarija, kojoj je osamnaest godina, je Julia; petnaest godina ima Lisa, a to djetešce, mislim manja kći od trinaest godina, je Kami."

129

Nesretni tinejdžeri

i

"Dobro, to je već bilo od pomoći. Pitam se jeste li još zajedno sa ženom zbog koje ste ostavili suprugu? Kako se ona zove?" "Rhonda - i nisam s njom. To je trajalo samo godinu dana. Zbog čega to želite znati?" "Postoji li sada neka druga žena vašem životu? Ako postoji, i ona je dio obitelji i što god ću pokušati kako bih vam pomogao, i ona mora biti u to uključena. Ima li djecu, vašu ili nekog drugog, i ona su također dio obitelji." "Došao sam ovdje s jednostavnom molbom, a vi od svega činite pravu dramu. Želite li znati i o mojoj majci, također? Ona mi kljuca po glavi skoro svaki dan zbog onoga što se dogodilo. Ona i Sandieina majka jako su povezane. Obje su upletene u moj slučaj. To je prava zbrka." "Ne, ne trebam baš tako mnogo znati o majkama, ali to pokazuje koliko je mnogo ljudi uključeno. Samo ako mi kažete o ženi s kojom ste sada, to će mi pomoći dobiti bolju sliku o cijeloj situaciji. Ne tražim to zato da bih odlučio što je pravo ili krivo, ako ste zbog toga zabrinuti. To tražim stoga da bih mogao steći stav o svim ljudima koji su u tome, uključujući i tri djevojčice. Nisam tu da bih vas okrivio za bilo što. Ovdje sam kako bih pomogao ljudima, a ne tražio njihove pogreške." "Napustio sam Sandie radi mnogo mlađe žene prije šest godina, nakon sedamnaest godina braka. Oženio sam ženu zbog koje sam je

napust io. Morao sam to ili bi me ona napust ila, a mislio sam da me

voli. Očito je da sam ju pogrešno procijenio. Trajalo je godinu dana i onda smo se razveli. Dobio sam ju na to da mi potpiše predbračni ugovor, pa nisam morao mnogo platiti odvjetnicima, ali me je svejedno dosta koštalo. Cure su je mrzile i stavile joj to do znanja. Sandie nije sa mnom progovorila ni riječi dok sam bio s njom. Jedva i sada razgovara sa mnom i to samo ako ima neke veze s djevojkama." "Jeste li sada s nekim?" "Zapravo ne. Viđam nekoliko žena, ali ne živim ni s jednom. 1 vjerujte mi, držim ih potpuno odvojeno od djevojaka. Ne možete vjerovati kako su mrzile Rhondu. To je bilo zastrašujuće. Djevojke su željele da se vratim Sandie i još to žele. Ali to ne bi išlo, čak i kad bi ona bila zainteresirana, što nije."

130

Fred Uzdahnuo je i za trenutak zastao. Onda je rekao: "Stvarno sam zabrljao svoj život." Nisam znao želi li da na to nešto dodam, a nisam znao ni što bih rekao, pa tako nisam rekao ništa. I sam sam na trenutak zastao, kako bih pokazao da imam neke osjećaje za ono zbog čega je patio jer, unatoč svom njegovu hvalisanju, Fred je bio jedan nesretan čovjek. Onda sam rekao: "Dobro, sad kad imam dobar uvid u situaciju, što od mene očekujete?" "Što god mislite da će pomoći." Cijenio sam njegovu spremnost da promijeni stav i pokušao mu pokazati da to poštujem, mijenjajući ton svoga glasa od ispitivačkog prema tonu rješavanja problema. Rekao sam: "Mislim da je prva stvar koju trebate pokušati učiniti raščistiti pitanje novca. To je kamen spoticanja za sve što pokušavamo učiniti. Bili ste oženjeni sa Sandie sedamnaest godina. Bili ste oženjeni za ..." "Rhondu." "...za Rhondu godinu dana. Rekli ste da ste skupo platili kako biste ispunili predbračni ugovor. Tko je dobio više: Sandie ili Rhonda?" Kao što možete vidjeti, stari je Fred još uvijek bio ponešto prisutan kad je rekao: "Mislio sam da ste vi psihijatar, a ne odvjetnik. Kamo spada to pitanje?" Nisam obratio nikakvu pozornost na taj upad. Bila je to neka vrsta refleksa, a u njegovu glasu nije bilo prave zločestoće. Odgovorio sam: "To pitanje proizlazi iz moje brige za vašu djecu." "Ali, ja sam vaš klijent." "Naravno da jeste. A isto tako i ostatak vaše obitelji, Sandie i vaše tri djevojčice. One žele da otkrijem jeste li se pošteno prema njima odnosili kad ste ih napustili." "Kako znate što one žele?" "Da ste vi na njihovu mjestu, zar ne biste željeli znati odgovor na to pitanje? Neka vam ne bude neugodno, u vrijeme kad ste ih napustili bili ste u teškoj situaciji, emocionalno i financijski. Nisam tu da bih vas kritizirao. To je još jedna stvar koju ne radim, kritiziranje. Iz onoga što ste mi rekli, djevojke misle da ste prevarili i njih i njihovu maj-

131

Nesretni tinejdžeri ku. Ako ih želite pridobiti natrag, mislim da biste se trebali početi nositi s tom situacijom." "Rhonda je dobila više, mnogo više, no sama pomisao da dajem Sandie mnogo novca... Hoću reći, vi ne znate kako je ona postupala sa mnom sve te godine..." Prekinuo sam ga. Posljednja stvar koju sam želio bila je upetljati se u taj brak, odnosno u bilo koji od njegovih brakova. Rekao sam: "Fred, znam da ste napustili svoju suprugu jer niste bili sretni s njom. Ne očekujem od vas da je ponovno zavolite, kao što ne očekujem ni od nje da ima dobro mišljenje o vama. Nisam bračni savjetnik koji pokušava uskrsnuti vaš brak. No, vaša se obitelj razdvojila. To vas je dovelo k meni. Pokušavam vam pomoći da ju ponovno sastavite, čak iako ste vi i Sandie rastavljeni. Djevojčicama ste potrebni oboje, bez obzira na to što osjećali jedno prema drugome. Nadam se da ih oboje dovoljno volite, te da ćete se potruditi da se ovo zaista i dogodi." "Znate da volim svoje kćeri; zbog toga sam i došao ovdje." "Mislite li da ih Sandie voli?" "Naravno da ih voli, oboje ih volimo." "Znaju li Sandie ili djevojčice koliko ste novca dali toj ženi?" "Lagala im je o tome." "Tko im je lagao?" "Rhonda, kuja koja je potpisala predbračni ugovor, rekla je mojim kćerima da sam joj dao milijun dolara. Zato Sandie sada traži milijun. Rekao sam djevojčicama da se u stvari radi samo o pola milijuna, ali mi nitko ne vjeruje." "Nemate nikakvih dokaza?" "To je bila gotovina, tako je stajalo u ugovoru; ne pitajte me za detalje tog dogovora. Dao sam joj pola milijuna. " "Misle li djevojčice da si vi možete priuštiti milijun? Imaju li ikakvu ideju o tome koliko imate novca? Vi znate koliko ste zaradili na tom dobrom poslu koji ste spomenuli." "Mogu si priuštiti milijun. Samo mrzim pomisao na to da išta dam Sandie. Uostalom, to je čista ucjena, gdje je tome kraj?" "Gledajte, vama novac nije problem. Učinite što želite. No ja vam želim pomoći s djevojčicama, a i da se bolje slažete sa Sandie. Ali kad

132

Fred kažem da vam želim pomoći, mislim samo na vas. Nemam namjeru sastajati se s bilo kojom od njih. Mislim da bi bilo pametno da me ne uplećete u stvar, ali ako vas pitaju jeste li potražili pomoć ili savjet, recite im istinu. Pomažem vam da budete bolji otac i da se bolje slažete s majkom svojih kćeri, nešto u tom stilu." "OK, to ima smisla. Moje su djevojčice u prilično dobrom stanju. Još ne trebaju savjetovanje. Njihova majka ga treba, no ona si ga može sama naći, kao što sam i ja učinio. Što da radimo sada?" "Pričajte mi o svojim djevojčicama. Kažete da su u prilično dobrom stanju." "Mlađe su u redu. Bile su male i razvod ih nije tako jako pogodio kao Juliju, koja ima osamnaest godina, a uskoro će imati devetnaest. Tada joj je bilo dvanaest i bila je vrlo bliska sa svojom majkom. Još su uvijek bliske, jako se uzrujala. Sada mi se čini da je OK, ali sam i dalje za nju zabrinut." "To je i moje iskustvo. Razvod u kojemu se roditelji raziđu u lošim odnosima tinejdžerima je jako teško prihvatiti, a dvanaestogodišnjaci pripadaju u tu kategoriju djece. To je teško čak i djeci u dvadesetima. Mislim da ste s razlogom za nju zabrinuti. Kako joj ide škola? Je li studira?" "Na studiju je odlična. Naporno je radila za stipendiju i na kraju ju je i dobila. Ne želi primati novac od mene. Upućuje mi primjedbe tipa: "Daj novac mami, njoj je potrebniji." Sada studira na UCLA-u ali i dalje živi kod kuće. Brine me njezin društveni život. Dugo se vremena držala podalje od mladića, ali lani, kad je bila u četvrtom srednje, počela je hodati s jednim momkom koji je bio na Višoj. Oni su se prilično upetljali u sve to, mislim, i seksualno. Počela je govoriti o braku i to ga je prestrašilo, pa ju je napustio. Ona je to prebrodila, ali sam mogao vidjeti da je bila ljutita. Pokušao sam s njom razgovarati, ali ona mi se samo nasmijala i rekla: 'Što ti znaš o ljubavi?' Sada na fakultetu spominje nekog asistenta. Njemu je skoro trideseta. Sretan sam što mi je o njemu rekla, ako ništa drugo, barem mi toliko vjeruje, ali ne znam što reći, pa zato jednostavno šutim. Pokušao sam o tome razgovarati sa Sandie, ali se ona proderala na mene i rekla: 'S tobom kao modelom identifikacije, što očekuješ?' Želim biti dobar otac, ali čini 133

Nesretni tinejdžeri se da ne znam kako. Kad smo zajedno, vodim ih u kupovinu. Mlađe cure to vole, ali Julia za to ne mari. Ona samo kupuje stvari zato jer to usrećuje njene sestre. Mnogo od onoga što kupi, vrati nazad. Njene su mi sestre to rekle." "Što činite s njima kad ste zajedno? Mora da još nešto radite, osim što ih vodite u kupovinu?" "U tome i jest stvar, one su tinejdžerice. Ne znam što bih s njima radio kad dođu. To je čudno. Kad sam se oženio s Rhondom, mislio sam da će to pomoći, ali bila je to prava katastrofa. Jedna od žena s kojima se sada viđam učiteljica je u srednjoj školi. Pričao sam joj o tome i ona je rekla da će pomoći. No, ja se bojim u to je miješati. Mislim, nisam u nju zaljubljen i ne mislim se više nikada ponovno ženiti. Što da čini otac poput mene, s tri tinejdžerice, bez njihove majke?" "Na to pitanje nemam dobar odgovor, ali bih volio porazgovarati s vama o tome što ja mislim da biste sljedeće trebali učiniti Ako ste to u stanju, onda mislim da možemo biti u stanju dobiti djevojke da vam pomognu oko tog problema. To je i njihov problem, jednako kao i vaš, možda je čak i više njihov. Kad ćete ponovno vidjeti sve tri djevojke?" "Ovaj vikend. Zbog toga sam se tako jako želio naći s vama ovaj tjedan." "Osjećaju li se one dobro kod vas? Prihvaćaju li to mjesto kao mjesto na koje vole doći?" "To je stvarno lijepi prostor. Tri spavaće sobe, dvije namještene upravo za njih. Bio sam pametan, dopustio sam im odabrati dosta stvari za cijeli taj prostor. Išle su sa mnom dok sam radio s dekoraterom. Imao sam još luksuzniji stan, ali sam ga morao prodati kako bih mogao isplatiti Rhondu. Ali s tim je sve bilo u redu. Jasno su mi stavile do znanja kako žele da se riješim svega što ima ikakve veze s Rhondom." "To je dobro. Volio bih da s njima popričate. Recite im da ih volite, ali da se ne vraćate njihovoj majci. Pitajte ih što bi voljele da s njima radite, kako da postupate, neka vam kažu sve što im je na umu. Recite im da nikad više neće imati drugog oca niti drugu majku, čak i u slučaju da se netko od vas dvoje ponovno oženi. Recite iin što sam ja kazao o tome da ste svi vi obitelj, premda ste vi i Sandie razvedeni.

134

Fred Slušajte sve što vam imaju reći, ali im također pomozite u vezi s novcem. Ja vam ne govorim što da činite, ali to je stvar s kojom se morate suočiti. Mislite li da to možete učiniti? I još nešto. Pitajte ih jesu li spremne prihvatiti da snimite vaš razgovor tako da, ako zažele, mogu pustiti da ga odsluša njihova majka. "Sve dok niste spomenuli snimanje, slagao sam se s vama. Ali ta me žena stvarno ne voli. Zabrinut sam zbog toga." "Snimka je tu da joj pokaže da želite biti tu i da ste još obitelj. Sve što njih zabrinjava, zabrinjava također i vas i njihovu majku. Trenutno su one potpuno na Sandienoj strani, osobito Julija. Budete li mogli bez ometanja razgovarati, to će na neki način uravnotežiti vašu situaciju. No, budite pažljivi, nemojte im reći ništa što bi moglo nauditi vama ili Sandie. Vi se dogovarate, a ovo je velika stvar. Volio bih kad bih mogao sjediti u vašem uhu kako bih vas savjetovao, ali ću vam dati nešto da pročitate, što bi trebalo pomoći. Pročitajte to pažljivo, a onda me nazovite, budete li imali pitanja." Dao sam mu prva dva poglavlja ove knjige. Svatko tko ovo čita morao je i to pročitati. Jasno je i korisno i vjerujem da će mu pomoći. "Mislite li da sam spreman to učiniti? Ne bih želio nešto zaribati." "Obratite li pozornost na ono što sam vam dao da pročitate, mislim da ćete biti u stanju to učiniti. To se mora učiniti; što prije - to bolje. Morate se ponašati tako da vas djevojke vide značajnim dijelom svoga života. Morate biti vrlo pažljivi, kako ne biste rekli ništa protiv Sandie, ni jednu jedinu riječ." "To će značiti da bih trebao doći s nekim novcem. Imao sam nekoliko uspješnih poslova na tržištu." "Fred, čija je odgovornost vaša obitelj? Smislite rješenje za problem novca. Imam veliko povjerenje da vi to možete riješiti. Pročitajte tekst koji sam vam dao." "Pročitat ću ga čim dođem kući. Mogu li vas nazvati večeras?" "Naravno, ostavit ću poruku mom osoblju da vas spoji čim im kažete da ste to vi." "Sigurni ste daje to dobra ideja?" : "A jeste li vi sigurni u pogledu svakog posla u koji se upuštate?" "Razgovarat ću s vama večeras prije deset."

Nesretni tinejdžeri Malo poslije devet telefon je zazvonio; bio je to Fred. Čim sam se javio, on je počeo; "Taj materijal koji ste mi dali o izvanjskoj kontroli, ubojitim navikama, kritiziranju, žaljenju, okrivljavanju, prigovaranju -moj bože, svega je toga bilo! Naš brak zbilja nije imao nikakve šanse. Sandie je bila loša, Rhondajoš gora." "Što je s Fredom? Niste spomenuli Fredov udio u tim brakovima?" "Nisam mislio da trebam spominjati svoj udio. Želite li stvarno čuti sve grozne detalje?" "Žao mi je, Fred. Ne, ne želim. Već ovo što ste mi rekli daje mi mnogo nade za vaš susret s djevojkama." "Dvaput sam podcrtao ono što mislim da je najvažnija stvar u onome što ste mi dali. To je onaj dio koji kaže daje sve što činimo ponašanje i da mi odabiremo naše cjelokupno ponašanje. Ali je također značajna stvar da bi sve što kažemo trebalo održavati međusobnu blizinu ili nas još više zbližiti. A onda i onaj dio kad kažete da mi znamo što će se dogoditi prije nego što nešto izustimo, pa bismo trebali radije šutjeti nego nešto reći. Stalno mi pada na um kad sam se razmetao kad smo spominjali Sandie: 'Platit ću vam koliko god želite.' Znao sam da ćete se zbog toga naljutiti, ali svejedno sam to rekao. Pravo je čudo da me niste izbacili iz ureda." "Osjećate li se sada bolje u vezi s vašim razgovorom s djevojkama?" "Mislim da s tim mogu izaći na kraj. Bit će u redu. Razmišljam o tome i bit ću spreman. Radim na tome kako da započnem razgovor. Krenem li dobro, sve će biti dobro." Razgovarali smo još sljedećih petnaest minuta, odnosno trebao bih reći - on je govorio. Ja sam samo slušao i svojom šutnjom slao poruku da imam u njega povjerenja. On i Sandie imali su sedamnaest godina ubojitih navika. Stvarno je shvatio. Osjećao sam se mnogo bolje. Veselio sam se što ću ga vidjeti nakon susreta s njegovim djevojčicama.

I

136

13.ŠKOLSKI SAVJETNIK KAO ZAMJENA ZA RODITELJAU 5. poglavlju opisao sam kako su dva školska savjetnika s jednim odgovornim srednjoškolcem dogovorila da radi s učenikom osnovne škole koji nema roditelje, već samo preopterećenu baku, s ciljem da se s njime sprijatelji i na taj način s nekim poveže. U ovom ću poglavlju pustiti da moja supruga, Carleen, opiše ono što je ona radila punih dvanaest godina kao srednjoškolski savjetnik u malom školskom okrugu u Ohio. Radeći sa stotinama učenika, svoj je posao vidjela kao davanje ljubavi i vođenje koje im je bilo potrebno u školi, jednako kao i kod kuće. Smatrala sam se sretnom što sam radila u školskom okrugu čiji je nadzornik bio dalekovidan i kreirao moj posao. Bila je 1983. godina i ja sam upravo dobila certifikat školskog savjetnika. Međutim, u mom školskom okrugu gdje sam trinaest godina bila zaposlena kao učitelj, nije bilo slobodnog mjesta savjetnika. Okrug je bio mali, sa svega tri škole koje su imale program nižih razreda osnovne, jednom s programom viših razreda osnovne, te jednom srednjom školom. Jedna je osnovna škola imala po jednog ženskog i jednog muškog savjetnika, jednako kao i srednja škola. Izgleda daje to bila tradicija. Tako je to bilo godinama. Budući da zapravo nisam željela tražiti posao nigdje drugdje. odlučila sam zamoliti nadzornika da razmotri može li me na pola radnog vremena rasporediti među postojeće savjetnike, koji su opsluživali tri osnovne škole, a pola radnog vremena na mjesto koordinatora programa prevencije ovisnosti o alkoholu i drogama na razini okruga. To bi značilo imati ured u srednjoj školi gdje sam 137

Nesretni tinejdžeri već bila učitelj i gdje sam mogla osposobiti sobu za grupno savjetovanje. Htjela sam pomoći učenicima koji su imali problema, pa sam započela trening voditeljstva i projekt vršnjačke pomoći za zainteresirane srednjoškolske učenike. Zajednica u kojoj su se škole nalazile imala je prilično ujednačenu demografsku strukturu; dijelom je to bilo radničko stanovništvo, dijelom korisnici socijalne skrbi, uglavnom bijelci. Bilo je deset posto crnačkog stanovništva, čiji je broj bio približno jednak u obje socioekonomske skupine. Incidencija alkoholizma i zlouporabe droga u svim je grupama bila iznimno visoka. Budući da su ljudi živjeli u tri mala sela i u raštrkanom naseljenom području, koje bi se moglo opisati kao prigradsko - seosko, stopa kriminala bila je niža nego u obližnjem gradu. Najčešći su problemi bili nasilje u obitelji i vožnja u pijanom stanju. Naši su učenici trpjeli i često bili žalosne žrtve zanemarivanja i zlostavljanja, koje je pratilo probleme zajednice i obitelji. Nadzornik je bez velikih teškoća uspio uvjeriti školski odbor da prihvate moj prijedlog. Možda su mislili daje to bila dobra zamisao, jer je tako nešto bilo potrebno, a možda su mislili - ako sam bila spremna preuzeti takvu vrstu odgovornost, treba mi pružiti priliku da se okušam. Moja prva godina rada na mjestu savjetnika okruga prošla je trčeći od jedne osnovne škole do druge, pružajući emocionalnu podršku i pomoć djeci koja nikada, kako se činilo, nisu prestajala emocionalno krvariti. Takvih je bilo jako mnogo. Sjećam se jednog dječaka petoga razreda čije je lice bilo tako natečeno da nije mogao otvoriti oči. Njegov ga je otac neprekidno mlatio po licu zato jer ga dječak nije slušao. Pozvali bismo službu za zaštitu djece da izađe na teren, da učine snimke, izdvoje dijete iz obitelji, da bi samo tjedan dana kasnije ono bilo vraćeno natrag jer.... Nisam znala zašto. Znala sam jedino da sada imamo na glavi jednog vrlo ljutitog oca, koji je pripadao skupini motorista i živio blizu škole. Dječak je preživio, mi smo preživjeli i on je na kraju maturirao u srednjoj obrtničkoj školi, ali nikada nije izgubio svoju ljutnju. Toliko je mnogo takvih, koji to nikada neće uspjeti.

138

Školski savjetnik kao zamjena za roditelja Međutim, bila sam sretna što sam bila tamo jer sam vjerovala da mogu smisliti kako da im pomognem, da sami sebi pomognu i da pomognu jedni drugima. Tada sam započela "vođenje pomoću karte" u svakoj osnovnoj školi. To je značilo provesti trideset minuta tjedno u svakom razredu, u sve tri škole, provodeći aktivnosti vođenja za djecu od predškolske dobi do petoga razreda. Vjerovala sam da je vođenje primjenjivo na svakog učenika, ne samo na njih nekoliko. Ponovno, bila sam sretna što sam radila za nadzornika i ravnatelje koji su vidjeli vrijednost osposobljavanja svoga osoblja, pa su za mene platili pohađanje radionica u Centru za realitetnu terapiju u Cinninnatiju, osposobljavanje za područje alkoholizma i različite programe sponzorirane od strane lokalnih zajednica za tretman odvikavanja adolescenata od droga i alkohola. To je za mene bilo od neprocjenjiva značaja; svaki sam dan koristila te nove vještine i učila dalje. U svakom sam razredu počela djecu učiti o sigurnosti i načinima uspostavljanja boljih međusobnih odnosa, kao i o načinima međusobne pomoći u rješavanju problema i zadovoljavanja svojih potreba, a da pritom ne povređuju ni sebe ni druge. U razredima "male škole" čitala sam priče i pjevala s njima pjesme. Pola sata bilo je vrijeme koliko sam mogla upravljati njima. Pitala sam učitelje kako im zapravo uspijeva to činiti po cijele dane. To je kao da radite u mravinjaku - vrtićka su djeca tako živahna! Kad bi se vratila u srednju školu gotovo sam svako poslije podne radila s tri ili četiri grupe u kojima su bili učenici koji su se oporavljali od uporabe droga ili su bili ovisnici o alkoholu, djeca alkoholičara ili oni koji su imali neke druge probleme. Također sam radila s jednom grupom osposobljavanja za vođenje. Svrha je te grupe bila identificirati netradicionalne vođe u školi koji bi radili kao volonteri - vršnjački savjetnici i obavljali poslove za zajednicu. Moj posao koordinatora programa prevencije ovisnosti o drogama uključivao je i komponentu istupanja u zajednici. U to je vrijeme u cijeloj državi promovirana koncepcija Nancy Reagan Chemical People Task Force i ja sam bila spremna uključiti se, 139

Nesretni tinejdžeri predstavljajući naš okrug. Uz pomoć mnogih ljudi - vodećih ljudi zajednice, roditelja, učitelja, uprave i članova odbora za obrazovanje, organizirali smo sastanak u vijećnici središnjeg mjesta okruga. Bilo je to upravo pred izbore u studenome i svatko, tko je nešto značio, tu se pojavio. Bio je to tako dobar politički potez, tako dobro javno promoviran, da si nitko nije mogao priuštiti da ne dođe. Pokazali smo video snimku Nancy Reagan na novom ogromnom televizijskom ekranu, koji je netko uspio dobiti na posudbu. Lokalna kablovska mreža bila je također prisutna i pokrivala je naš događaj. Bilo je mjesta samo za stajanje. Zamolila sam neke od roditelja adolescenata u tretmanu da uzmu riječ. Njihov apel da zajednica nešto učini u vezi s ovim problemom imao je takav odjek, kakav nitko ne može zamisliti. Rezultat je bio dalekosežan. Odmah je oformljen Izvršni odbor na razini zajednice. Počeli smo se sastajati svaki drugi tjedan, kako bismo planirali programe za roditelje i dobili pomoć za učenike koji su tu pomoć trebali. Živjeti u izoliranom području jugozapadnog Ohia značilo je da su stanovnici toga kraja imali vrlo malo sredstava, još manje usluga i nikakav prijevoz, koji bi ih prevezao do tih usluga. Nekako je bilo uređeno da ja budem pozvana i postanem član Vijeća upravitelja Odbora za mentalno zdravlje na razini županije za područje našeg školskog okruga. Na taj sam način imala neposredan pristup informacijama o tome kako bi mogli dobiti područnog savjetnika za droge koji bi bio smješten blizu srednje škole. Crkva preko puta ulice na kojoj se nalazila škola osigurala je slobodan prostor. Za nekoliko mjeseci imali smo licenciranog savjetnika za alkoholizam koji je služio cijeloj zajednici za vrijeme radnih dana škole, te tijekom nekih večeri. Mislili smo, ako ljudi mogu doći do srednje škole radi nogometa ili košarke (stoje, usput, bilo jedino događanje u gradu), mogu doći i do našeg savjetnika. Srednjoškolski učenici sa stvarnim problemima zlostavljanja mogli su na sat vremena napustiti školu i samo prijeći cestu. Savjetnik je također radio nekoliko sati u uredu koji je bio u istoj gradskoj vijećnici koju su koristili za sastanke projekta Chemical People.

140

Školski savjetnik kao zamjena za roditelja Koristeći novac federalnih fondova namijenjen preventivnim programima liječenja ovisnosti o drogama, za svaku smo školu osigurali obrazovne materijale primijenjene dobi. te osposobljene učitelje koji su trebali podržati naše napore. Svatko je postao samo još svjesniji onoga za čim će tragati. Imala sam sreću što sam imala roditelje i vodeće ljude u zajednici iz izvršne grupe koja je podupirala sve moje napore. Oni ne samo da su podržavali sve što smo pokušavali činiti u školama, nego su se i aktivno uključili, a to je bilo osobito značajno. Jedna je grupa volontirala, naizmjenično prevozeći gradom učenike iz programa odvikavanja do njihova Centra za tretman, kako bi bili prisutni na sastancima AA (anonimnih alkoholičara - prim. prev.) Oni inače nikad ne bi bili u stanju sami tamo doći i odustali bi, kao što se već događalo. Podrška koju su ove odrasle osobe osiguravale i interakcije lišene prosudbe koje su razmjenjivali s ovim učenicima na putu do Centra i na povratku sa sastanaka, bila je jednako tako od pomoći kao i sami sastanci. Učenici su ostvarili neke odnose koji su im bili značajni za spas života, a mnogi su, prvi put u svom mladom životu, počeli vjerovati odraslima i poštovati ih. Još jedan način na koji su ovi divni ljudi pomogli bio je taj, što su pružali pomoć srednjoškolskim grupama podrške zajedno sa mnom. Oni su došli s namjerom da podijele svoju mudrost, no većinom su jednostavno došli i prihvatili i voljeli ove tinejdžere koji su ih tako mnogo trebali. Droge, alkohol, nasilje i prijevare gotovo su razorili njihove mlade živote. Povezanost koju su ostvarili u ovim grupama preokrenula je njihov život. Ono što smo mi radili s ovim grupama učenika razlikovalo se od svega onoga što su oni ikada prije iskusili. Pošto smo čuli svakog od njih koji je ispričao svoju "stravičnu priču", sljedeće pitanje koje smo postavili svakom učeniku bilo je: "Što bi ti danas mogao učiniti, kako bi se približio nekome tko ti je uistinu važan?" Nikada nismo govorili o njihovoj uporabi droga ili alkohola. Samo smo razgovarali o tome što bi mogli učiniti kako bi izgradili bolje odnose u svom životu.

141

Nesretni tinejdžeri Zajedno su donijeli odluku da najprije pomognu jedno drugom u školi. Prolazeći hodnikom, jednog sam dana vidjela jednog od članova moje skupine kako je namignuo drugom, kao da kaže: "Ovdje sam za tebe ako me trebaš." Namigivanje je bilo vraćeno natrag, uz široki osmijeh. Grupa podrške je djelovala. Ovo je samo kratak pregled onoga što sam radila kao savjetnik okruga. Na tom sam položaju provela šest godina. Tada su ravnatelji odlučili da bi voljeli imati savjetnika u osnovnoj školi kroz puno radno vrijeme. Istodobno, jedan se muški savjetnik srednje škole spremao preuzeti posao sportskog upravitelja tijekom sljedeće školske godine. Morala sam napraviti izbor. Preuzela sam položaj srednjoškolskog savjetnika, narušavajući time dugotrajnu tradiciju muškog savjetnika za dječake i ženskog savjetnika za djevojčice. Druga žena - savjetnik i ja bile smo odgovorne za sve rasporede, testiranja, kredite i prijave za fakultet i školarine. Ona je preuzela brigu o učenicima čija su prezimena počinjala s A, pa sve do L, a ja sam imala učenike od M do Z. Bilo je mnogo administrativnog rada, ali više nije bilo putovanja od škole do škole po svakakvom vremenu, što je značilo osjetiti mali komadić raja. Svoju veliku sobu za grupno savjetovanje zadržala sam kao svoj ured. Ona je bila zastrta tepihom, obložena drvom i imala dvadeset stolaca složenih u hrpu, koji su se mogli staviti u krug za grupno savjetovanje. Moja je najveća frustracija bila ta što sam morala obavljati tako mnogo administrativnog posla, da sam jedva imala vremena vidjeti učenike. Uspjela sam održavati grupe i raditi neka individualna savjetovanja samo zato jer mi je moja kolegica, koja je bila iznimno sposobna, pomagala izvan svih očekivanja. Razumjela je što pokušavam raditi s učenicima, a kako je bila izvrstan savjetnik, pomagala je na sve načine. Zapravo smo postale pravi tim koji se našao sa svakim učenikom koji nas je trebao, bez obzira kojim je slovom abecede počinjalo njegovo prezime. Na kraju sam naučila brže obavljati svoje administrativne dužnosti. Imala sam posebnu pomoć nekolicine vrlo sposobnih u142

Školski savjetnik kao zamjena za roditelja čenika volontera, koji su mi pomagali u svemu onome što nije bila povjerljiva informacija. Tako sam imala više vremena pomoći djeci s problemima, te voditi grupe. Biti u srednjoj školi po cijeli dan ima mnoge prednosti. Bila sam u stanju stvoriti mrežu učenika koji bi došli i obavijestili me, ako je nekom u školi bila potrebna pomoć. Zajedno smo radili na tome da ga dovedemo do mene. Tu se isplatilo vježbanje pohvale vrijednosti. Rano jednoga jutra, nešto prije Dana zahvalnosti, jedno je od moje djece došlo i reklo da bih se trebala naći s Glenom, popularnim starijim učenikom. On se čudno ponašao i izjavio jednom od svojih prijatelja kako nema zbog čega živjeti. Otkrio je da ga djevojka vara, a u svojoj je kući imao pušku. Ovo je bila zajednica lovaca i gotovo je u svakoj kući bilo oružje. Umjesto da pošaljem po Glena, sama sam ga pošla potražiti. Bio je u svom razredu, pa sam njegova učitelja upitala mogu li ga na kratko izvesti. On je jednostavno rekao: "Glen, trebaju te u uredu." Odvela sam ga u svoj ured gdje sam skupila i nekoliko njegovih prijatelja. Kad je ušao u sobu i vidio ih kako tamo sjede, najprije se razljutio, a onda je počeo plakati. Oni su ustali i omotali svoje ruke oko njegovih ramena i posjeli ga. Razgovarali su cijelo poslijepodne. Otkrili smo daje bio vrlo povrijeđen, ali se nije namjeravao ubiti zbog djevojke. Upitala sam Glena možemo li nazvati njegovu mamu i reći joj što se događa. Izgledao je zbunjeno, ali olakšano stoje mogao to iz sebe izbaciti. Majka je odmah stigla s posla i pokupila ga iz mog ureda. Svi smo govorili; oni su se zagrlili i otišli kući, osjećajući se bliskima, kako već dugo vremena nisu bili. Taje priča imala sretan kraj. Sljedeće je godine obitelj jednog drugog mladića morala pretrpjeti najgoru vrstu tragedije. Samo nekoliko tjedana prije tog događaja morali smo pozvati njegove roditelje, koji su bili vrlo uvaženi članovi naše zajednice, kako bismo im rekli da smo zabrinuti zbog ponašanja njihova sina. U nekoliko incidenata povezanih s alkoholom spominjalo se njegovo ime. Njegovi su roditelji bili ponešto zbunjeni, skloni negirati taj problem i mi smo se povukli. 143

Nesretni tinejdžeri Tada se to dogodilo. Nije moguće točno odrediti, ali Joel je od petka poslije podne, kad je završila škola, počeo piti velike količine alkohola. Cijeli se tjedan također svađao i sa svojom djevojkom. U subotu rano ujutro, oko tri ili četiri sata, vratio se kući i pokupio pušku. Meci su ispaljeni i do zore je Joel bio mrtav. Nitko nije točno znao što se dogodilo. U ponedjeljak smo imali školu punu ožalošćenih učenika. Joel je bio maturant i član nogometnog tima i svi su ga jako voljeli. Sve što smo kao savjetnici mogli učiniti u školi bilo je pokušati utješiti i ponuditi savjetovališni razgovor svima onima koji su to željeli, uključujući i učitelje, koji su bili očajni. Sljedeći je dan u školskoj knjižnici cijela skupina maturanata samo sjedila i međusobno se gledala. Ušla sam i počela razgovarati s njih nekoliko koji su se činili da su u šoku, očiju crvenih i natečenih. Postavila sam im pitanje koje je u to vrijeme vjerojatno suludo zvučalo: "Dakle, što upravo sada možete učiniti, a moglo bi pomoći?" Pogledali su me kao da sam izgubila pamet. Tada je jedna djevojka ustala i rekla: "Hajdemo napraviti nešto, što će nam pomoći da se sjetimo Joela." Netko je upitao: "Kako to misliš?" Netko je drugi odgovorio: "Da, uzmimo njegovu majicu od trenera i slike iz godišnjaka." Odjednom, i prije nego što sam se snašla, sve je počelo dobivati smisao. Bili su odlučni učiniti nešto i rezultat je bio otvaranje prekrasnoga memorijalnog prostora u predvorju škole. To im je pomoglo da prođu proces žalovanja zbog doživljenog gubitka. To je proljeće zasađeno drvo na tratini ispred škole. Njegov je omiljeni učitelj mirno godinama vodio brigu o tom drvetu, još dugo vremena pošto što su svi Joelovi kolege iz razreda maturirali i otišli iz škole. Te godine kad je Joel umro započela sam s grupom učenika prolaziti proces žalovanja zbog gubitka neke voljene osobe. Joelov mlađi brat dolazio je u grupu sve dok nije maturirao. Lekcija koju smo svi naučili iz te tragedije bila je daje potrebno do nekoga doprijeti prije nego što bude prekasno. U školi smo imali neke uistinu teške djevojke, koje nisu oklijevale da na najmanju provokaciju naprasno odgovore. Prepirke započete negdje vani proširile bi se po školi poput neke zarazne 144

I

Školski savjetnik kao zamjena za roditelja bolesti. Ravnatelj me često pozivao da interveniram. Borbe djevojaka su najgora noćna mora za Školskog savjetnika. Jedna je takva borba trajala danima i svaki put kad sam razgovarala s djevojkama one su obećale da će to mirno srediti. Na kraju sam, kad su počele učestalo kršiti dana obećanja. pokušala na drugi način. Rekla sam njihovim roditeljima što namjeravam i zamolila ih da mi pomognu tako što će zajedno s djevojkama doći na sastanak. Rekli su da će doći, a ja sam se onda zabrinula. U što sam se uvalila? Sve se moglo pretvoriti u opće rasulo. No, budući da sam sastanak započela pitajući svakog od njih, što bi osobno bili spremni učiniti kako bi pomogli riješiti problem, nekako smo došli na pravi put. Jedan je od očeva započeo rekavši da bi bio spreman sve djevojke povesti ufastfood restoran na večeru, tako da im omogući da još jedanput, punih želuca, mogu razgovarati o prijateljstvu. To je izazvalo smijeh i led je bio probijen. Naravno, njegova je kći bila smrknuta, ali su ostale ledene gospodične bile zadovoljne. Nakon tog sastanka djevojke su ponovno postale gotovo najbolje prijateljice. Tada sam ih zamolila da se priključe grupnom treningu voditeljstva. Mislila sam, zbog Čega svu tu energiju ostaviti neusmjerenom? Mogle su je utrošitu na nešto konstruktivno. Tako smo došli do dijela koji najviše uživam prepričavati. Moja grupa za voditeljstvo privukla je mnogo neobičnih učenika. Kad to kažem, mislim reći da oni nisu bili najpopularnija djeca u školi, niti su bili vođe u tradicionalnom smislu te riječi. Primjerice, rijetko su kad zalazili u ured i rijetko su kad pripadali nekoj organizaciji. Nisu bili najbolji učenici, niti najbolji sportaši. To su samo bila djeca koja još nisu imala misiju, ali su imala mnoge mogućnosti. Oni su gotovo svima pronalazili pogreške i žalili se na sve. Neprestano sam ih pitala: "Dakle, što namjeravaš učiniti u vezi s tim?" Moram vam reći da su mnogo napravili u prve četiri godine našega zajedničkog rada. Svaka se grupa pojedinačno nalazila kad god su imali nešto stoje trebalo zajednički riješiti, a sve su se grupe nalazile zajedno jedanput na mjesec nakon škole.

145

Nesretni tinejdžeri Najčešće su se žalili kako ne postoji nikakvo za njih prikladno mjesto na koje bi noću mogli otići i zabaviti se, a koje ne bi bilo protuzakonito. Čudesno je što su učinili da bi to riješili. Planirali su započeti s kantinom za tinejdžere. Počeli su se sastajati s mjesnim odborom kako bi ispitali sve mogućnosti, izrazili svoje potrebe i sročili zamolbu. Zakazivali su sastanke s različitim odraslim osobama u zajednici, poput Kiwanisa i Javceesa, kako bi raspravili o financiranju projekta. Čak su se našli i sa šefom policije kako bi raspravili o pomicanju vremena do kada slobodno mogu ostati noću vani, u dane organiziranja zabava. Nakon brojnih sastanaka i bezbrojnih telefonskih poziva, konačno su dobili dopuštenje da mogu koristiti gradsku vijećnicu. Unajmili su jednog mladog čovjeka koji im se sviđao, koji je vozio školski autobus za okrug, te njegovu suprugu, da budu stalna prateća postava na terenu. U noći na otvorenju organizirali su ples na kojemu se okupilo oko tristo tinejdžera i koji je završio bez i jednog incidenta. Tu je bilo i četvero-petero roditelja za slučaj da im zatreba njihova pomoć, te plaćeni zaštitari, ali su oni samo stajali okolo, gledajući kako se djeca zabavljaju. Kad tinejdžeri žele nešto učiniti, onda nema granice u onome što mogu ostvariti. To je samo jedan primjer koliko su znali biti odlučni i posvećeni svojim zamislima. Skrb koju su pokazali odrasli spremni na suradnju također nije pritom bila naodmet. Sljedeći je projekt izrastao kao posljedica još jednog problema. Djeca su se žalila: "Ne možemo doći ni do knjižnice u gradu, da se sve one stare kornjače stalno na nas ne deru. Zastanemo li u grupicama negdje da bi razgovarali, oni odmah pozivaju policiju. Oni mrze sve tinejdžere." Moje je pitanje ponovno bilo: "Dakle, što ćete napraviti u vezi s tim?" Na to su oni počinjali stenjati i tražiti opravdanja. Nisu znali što učiniti. Osjećali su se bespomoćnima. Novi Dom umirovljenika bio je smješten u istoj zgradi kao i potpuno nova knjižnica za građanstvo sa sada već čuvenom gradskom vijećnicom. Mjesto je uložilo mnogo novca u ovaj Dom i ovu knjižnicu.

146

Školski savjetnik kao zamjena za roditelja Tinejdžeri i ljudi starije dobi imaju u osnovi jednak problem: mnogo je onih koji prema njima imaju različite predrasude. Oni se također i međusobno doživljavaju prijetnjom i sumnjičavi su jedni prema drugima. Nazvala sam upravitelja Doma umirovljenika da bude gost i održi govor na našem sljedećem zajedničkom sastanku svih grupa. Došao je i postoje održao govor, djeca su se okupila oko njega, postavljajući mu brojna pitanja. Pošto je svima odgovorio, upoznao ih je s idejom koja ih je navela na razmišljanje. Upitao ih je jesu li ikada razmišljali o tome da usvoje neku baku i djeda. Oni su se nasmijali, a ja sam rekla: "Možda ih možemo pozvati ovdje, pa neka se prijave, za svakog učenika po jedan umirovljenik." Netko je drugi rekao: "Da, mogli bismo zajedno ručati i onda ih povesti u naše razrede." Sada su počeli razmišljati. "Mogli bismo nabaviti diktafone i intervjuirati ih o tome kako je to bilo kad su oni bili mladi kao mi sada." Rekla sam: "Jednog biste dana mogli čak i snimiti nešto što se zove "povijest uživo", neku vrstu priča njihova života i dati im da ih ostave svojoj djeci." Sve ovo, i još mnogo toga, stvarno se dogodilo. Tinejdžeri su se doista povezali s nekima od tih, životno i duhovno starijih građana. Bilo je teško razlučiti tko se više zabavljao na njihovim druženjima. Oni su pozvali učenike koji su ih "posvojili" u svoj Dom, gdje su organizirali ručak (uz domaće kolače, što je bio pun pogodak). Pjevali su pjesme i učili kako plesati na glazbu jednih i drugih. Tamo je bilo i nekoliko stolova za biljar i ja ne znam tko je koga pobjeđivao, ali su oni uživali igrati zajedno. Konačni je ishod bio da su prestala međusobna nerazumijevanja i prigovaranja, te da su ih zamijenili izvanredno topli osjećaji i dugotrajna prijateljstva. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je značajno bilo moje iskustvo povezivanja s roditeljima, te djedovima i bakama, za uspjeh svega onoga što sam radila s učenicima. Projekti u kojima sam najviše cijenila sudjelovanje roditelja bili su oni koji su uključivali smještaj tijekom noći.

147

Nesretni tinejdžeri Kad ste odgovorni za tinejdžere, dječake i djevojčice koji su zajedno zbog bilo kojeg razloga, bilo gdje, preko noći, to je onda izazov. Bila sam sretna što sam imala tako mnogo spremnosti na suradnju od strane roditelja koje sam molila za pomoć. Tijekom tih godina uspjeli smo izvući iz nevolja stotine učenika, bez ijedne greške. Vjerujem da smo bili uspješni jer smo svi bili u stanju otvoreno razgovarati. Vjerovali smo jedni drugima. Dali smo si dovoljno vremena da sa svakim učenikom izgradimo zdrave odnose, tako da su oni na nas gledali kao na odrasle osobe koje su tu da skrbe o njima, a ne da ih love. U svjetlu nedavnih incidenata s nasiljem u našim školama vjerujem da je iznimno značajno da u školi postoji određena osoba, dostupna u svako doba, osoba na koju učenici mogu računati. To treba biti netko kome učenici mogu vjerovati, tko će im osigurati sigurno mjesto, "vruću" telefonsku liniju, mrežu skrbnih ljudi do kojih svaki učenik može doći, kako bi dobio pomoć za sebe ili za nekog drugog učenika. Možete li kao roditelj tinejdžera izdvojiti makar nešto slobodnog vremena, bez obzira na to koliko malo to bilo, kako bi volontirali i bili pomagač savjetniku, grupni rukovoditelj ili osoba koja je u stanju naći neka sredstva, molim vas da to učinite. To će biti iskustvo od kojeg ćete dobiti više nego od bilo koga drugoga. Tinejdžeri su skloni otporu, ali se s njima može postupno napredovati. Nikada ih ne možemo previše voljeti. Uvijek sam se iznova čudila koliko su dobra u stanju učiniti, dobiju li mjesto koje im omogućuje da se osjete voljenima, koje im omogućuje izbore i uspješna iskustva, jednako kao što mogu napraviti i velike štete kad nemaju takve prigode. Smatram sebe sretnom što sam godinama imala prigode biti tamo za toliko mnogo njih. Bilo je to više od sreće - to je iskustvo za mene bilo jedno od darova života. Bezbroj je posvećenih učitelja i savjetnika koji rade posvuda u srednjim školama i koji mijenjaju živote mladih ljudi. Nedavno sam srela jednog od njih, čiji je rad inspirativan i pravi je primjer onoga što ovo poglavlje pokušava prenijeti.

148

Školski savjetnik kao zamjena za roditelja Jon Envin bio je učitelj engleskog kad je završio osposobljavanje iz teorije izbora. Sada je instruktor u Institutu Williama Glassera i stručnjaka za razvoj osoblja za BOCES blizu Corninga u New Yorku. Zamolila sam Jona da ovdje ispriča svoju priču. KAO UČITELJ ENGLESKOG počeo sam moje učenike učiti teoriju izbora kako bih u razredu izgradio međusobnu povezanost, doznao više o mojim učenicima (i obrnuto), osigurao im smislene aktivnosti pisanja, govorenja i slušanja i pomogao im razumjeti književnost. Tijekom godina, kada bi učenici koji su maturirali nazivali, pisali ili navraćali u posjet, ponekad bi mi zahvaljivali što sam ih naučio kako pisati ili ih upoznao s određenim knjigama, no gotovo bez iznimke govorili su mi koliko im je teorija izbora pomogla u njihovu životu. Kad sam prihvatio svoj sadašnji posao stručnjak za razvoj osoblja za BOCES, nisam više neposredno radio s djecom; moj je posao poučavati učitelje. Sasvim slučajno, zbog poteškoća organiziranja čuvanja djece, moj je sin Nathan došao na nekoliko mojih radionica koje sam držao nakon nastave. Na jednoj od njih sam ga zamolio da igra klijenta u jednom prikazu igranja uloga. Oduševljena povratna informacija koju sam dobio od sudionika učvrstila je zamisao o kojoj sam već neko vrijeme razmišljao: "igrači izbora" - djeca koja bi demonstrirala i poučavala zamisli teorije izbora. To bi mi omogućilo da ponovno radim s djecom, poučavajući ih onome što bi dr. Glasser nazvao "obrazovno znanje", korisno znanje i vještine koje će moći unapređivati tijekom svoga života, "igrači izbora" bi, osim toga, značajno pridonijeli uvjerljivosti mojih prezentacija. Sljedeće što je trebalo bilo je naći izvor financiranja. Naišao sam na natječaj koji je raspisao Ured za mentalno zdravlje Chemunga nadležan za to područje, prijavio svoju zamisao i dobio 1000 dolara, stoje bilo više nego dovoljno za troškove materijala, jela i prijevoza na prvo osposobljavanje "igrača izbora". Tada sam vodio prezentaciju rukovođenja za mjesnu grupu voditelja za mlade nazvanu "Voditelji za mlade Chemunga". Na kraju pre149

Nesretni tinejdžeri zentacije ponudio sam grupi osposobljavanje za "igrače izbora". Trideset sedam učenika pokazalo je interes. Nekoliko mjeseci kasnije, prije nego što je osposobljavanje počelo, osmero je učenika još bilo zainteresirano, ali to su bili visoko motivirani učenici. Još je nekoliko učenika čulo za osposobljavanje preko svojih roditelja ili prijatelja njihovih roditelja koji su bili na mojoj radionici o kvalitetnom razredu, ili najednom od Glasserovih Osnovnih intenzivnih tjedana koje BOCES nudi. Za prvi sam trening imao dvanaest učenika. Imali smo sedam djevojčica i pet dječaka u dobi od deset do sadamnaest godina. Proveli smo zajedno puna tri dana za vrijeme ljeta, povezujući se kao tim i učeći teoriju izbora i realitetnu terapiju. Djeca su jako uživala raditi zajedno i učiti ono što su odmah prepoznala kao posebno vrijednu informaciju. Te smo se jeseni sreli još nekoliko puta, pripremajući se za našu prvu veliku prezentaciju, radionicu na Konferenciji konzorcija kvalitetnih škola u Bostonu. Dr. Glasser je razgovarao s učenicima na pozornici ispred gotovo pet stotina učitelja. Neposredno nakon toga održali smo našu radionicu pod nazivom "Učenici izbora: kako i zašto poučavati djecu teoriji izbora." Imali smo samo prostor za stajanje, a djeca su obavila izvanredan posao. Od tada smo proširili naše članstvo na tridesetoro učenika, koji dolaze iz šest različitih podružnica "Igrača izbora" u šest različitih školskih okruga. Unutar grupe imamo mnogo različitosti: djecu iz gradskih, prigradskih i seoskih škola, različitog etničkog porijekla, različitog socioekonomskog statusa, djecu koja su bila jako uspješna u tradicionalnom školskom okruženju i učenike koji to nisu bili. Pa ipak, kad zajedno radimo, oni su samo djeca sa zajedničkom vizijom i zajedničkom misijom: stvoriti bolji svijet, jedan po jedan izbor. Također smo od Bostona pripremali radionice za regionalne sastanke učitelja, skup Dana školskog okruga, te druga lokalna obrazovna okupljanja, jednako kao i za regionalne konferencije Sjeveroistoka. Proširili smo djelokrug naših radionica i uključili: Karakter izborom: pristup teorije izbora razvoju karaktera 150

Školski savjetnik kao zamjena za roditelja Krug rješenja: osmišljen kako bi poučavao strukturiranu realitetnu terapiju dr. Glassera i zamisao o krugu rješenja za rješavanje problema odnosa. Manje stresa: radionica o smanjenju stresa za djecu, koja se usmjerava na dr. Glasserovu koncepciju cjelokupnog ponašanja. Učenici izbora: ovo je originalna radionica osmišljena kao pomoć edukatorima u razumijevanju koristi koje poučavanje teorije izbora ima za djecu, te koja omogućuje zabavu, ali služi i kao strategija uključivanja djece u učenje ovih zamisli. Svi "igrači izbora" snažno svjedoče o tome koliko im je učenje teorije izbora pomoglo u njihovu životu, pogotovo u odnosima s roditeljima i braćom. Budućnost Jedan od naših sljedećih koraka je proširiti naše članstvo. U svakoj od naših sadašnjih škola imamo učitelje ili savjetnike koji su osposobljeni i koji su u ulozi savjetnika "igračima izbora". Nadamo se da će se još škola priključiti našem članstvu. U sljedećih mjesec ili dva dana imat ćemo prvu radionicu za roditelje s roditeljima naših sadašnjih članova. Nadamo se da ćemo ovo ljeto napraviti i video-film. Nastavit ćemo proširivati teme naših radionica. Osim radionice za roditelje, voljeli bismo razviti radionicu temeljenu na zamislima knjige The language ofChoice Theory (Jezik teorije izbora - prim. prev.). Čini mi se da postoji i veća vjerojatnost da će ljudi živjeti te ideje, uspijemo li ih poučiti teoriji izbora dok su još mladi, prije nego što budu predugo uključeni u psihologiju izvanjske kontrole. Mislim da su "igrači izbora" za tinejdžere odličan način učenja poučavanjem i preuzimanjem brige za sebe, te razvoj i blagostanje njihove zajednice. To je također i prekrasna mogućnost za odrasle da volontiraju u jednoj vrijednoj avanturi.

151

14.PONOVNO TERI I STARR"TeriTjedan dana nakon što sam vidio Teri, odlučio sam nazvati njezine roditelje i pozvati ih da dođu. Nisam ih pitao ništa o tome kako je ona, niti bilo što o njezinu ponašanju. Ostavio sam Teri s idejom o tome da ne bi trebala automatski odbijati sve što roditelji žele da ona učini, ako je to nešto što i njoj koristi. Priznala je daje ovo išlo u prilog njenoj sestri, ali nije željela prihvatiti ni jednu od njihovih kontrola, bez obzira na to koliko bi joj to moglo biti korisno. Također sam se prisjetio da je zamolila za jednu stvar - bilo je to sve o čemu sam s njima želio razgovarati. Osim ovoga, sve što će se događati za vrijeme njihova drugog posjeta ovisit će o njima. Kad su ušli počeo sam, govoreći: "Uživao sam susresti se s Teri i vrlo smo se dobro složili. Veselim se ponovnom susretu s njom." Roger je rekao: "Vi ste uživali razgovarajući s Teri?" "Ona je stvarno s vama razgovarala?" - dodala je Sušan. "To nije nikakav problem, svi sa mnom razgovaraju i gotovo uvijek svi pritom uživamo. Zbog iskustva koje imam, ludi ljudi pametno sa mnom govore, depresivni se sa mnom razvesele. Svi su ljudi koji ovdje dolaze nesretni. Oni vole razgovarati sa psihijatrima sve dok im ne kažemo što da rade. Čim tinejdžeru kažete što da radi, on prestaje slušati." "Ali to što joj govorimo za njeno je dobro. Očekujete od nas da samo sjedimo i gledamo kako tone?" - Sušan je uživala govoreći mi kako biti bolji psihijatar. Opaska: Teri se prvi put pojavljuje u 6. poglavlju, Starr u 8. poglavlju. 152

Ponovno Teri i Starr "Ne vide li da ono što čine nije za njih dobro, ja se onda time i ne bavim. Ali kad jednom osjete da ih prihvaćam takve kakvi jesu, oni se sami time pozabave. Teri ide upravo tim smjerom. Osjeti li daju i vi i Roger prihvaćate, ona će razgovarati s vama." "Ako se ona barem približi onome što od nje želimo, mi ćemo je potpuno prihvatiti." "Kao što smo prihvatili i njezinu sestru." "Siguran sam da hoćete, ali to nije problem, zar ne?" "Tražite li vi od nas daju prihvatimo takvu kakva jest, način na koji se ponaša u školi, način na koji se odijeva i češlja svoju kosu?" Sušan je ovo izrekla, kao da je svaka pomisao na to da bi itko mogao prihvatiti Teri takvu kakva je bila, izvan njene mogućnosti poimanja stvari. "Ne tražim od vas da ju prihvatite. Ali vi biste mi uvelike olakšali posao kad biste učinili samo jednu malu stvar. Učinite li tako, mislim da bih joj mogao pomoći kroz nekoliko susreta. Kao što sam rekao, čini se da se nas dvoje dobro slažemo." "Što želite da učinimo?" - upitao je Roger. Činjenica da nisam tražio mnogo, zaokupila je njegovu pozornost. Sušan me je gledala, očekujući moj odgovor. Rekao sam: "Želio bih da s njom prestanete razgovarati o školi. Mislim, nemojte reći ni riječi, niti čak pogledati poruku učitelja, donese liju iz škole. To je sve, ništa više. Možete li to učiniti?" Slijedila je stanka. Oboje su zaustili da nešto kažu, ali su se zaustavili. Pogledali su u mene, a onda jedno u drugoga. Tišina mora daje trajala jedno pola minute. Konačno sam je prekinuo, pitanjem: "Razmišljate li o tom prijedlogu?" "Ne mogu govoriti u Rogerovo ime, no - govorite li vi to ozbiljno?" "Sušan, mrzim odgovarati na pitanje pitanjem, ali zbog čega to ne bi bilo ozbiljno?" Roger je rekao: "Zato jer je škola sve oko čega smo oduvijek brinuli. Druge su stvari važne, ali škola je najvažnija." "Ne tražim od vas da prestanete o tome brinuti. Samo od vas tražim da o tome ne govorite s Teri. Ja se ne šalim. Mrtav sam ozbiljan." "Ali što će biti s njenim zadaćama?" upitala je Sušan. "Ili će ostati kao i do sada, ili će se poboljšati. Neće se pogoršati."

153

Nesretni tinejdžeri Roger mora da je bio poslovan čovjek. Rekao je: "Možete li nam to jamčiti?" "Vraćam novac. Neću naplatiti razgovore s njom ako se njen rad u školi pogorša. Bez ikakva oklijevanja to vam mogu jamčiti. Teri to želi. Kad se uzme u obzir koliko mrzi da joj prigovarate zbog škole, još uvijek dobro prolazi. Nema nikakva razloga da bi lošije prolazila. Također ću joj reći što sam vas oboje zamolio i to će povećati moju cijenu u njenim očima." Također, budući da sam bio pomalo frustriran svom tom njihovom izvanjskom kontrolom, rekao sam, šaleći se: "Dat ću vam bolji prijedlog, ako se slažete. Vratit ću dvostruko od onoga što ste mi platili ako se njezin uspjeh pogorša, pristanete li mi platiti duplo, ako se poboljša. Ne dobivate često od nekog doktora prijedloge kao stoje ovaj." Sušan je rekla: "Ali, kako možete biti tako sigurni?" "Jer mi je Teri rekla da će maturirati čak i uza sva vaša prigovaranja. Skinete li joj se s vrata s pričom o školi, siguran sam da će nešto od energije, koju sada koristi kako bi vam se oduprla, upotrijebiti za svoj rad u školi. Rekao bih daje vjerojatnost veća od deset prema jedan u moju korist. Ali, vi to trebate učiniti. Omakne li vam se, odmah se ispričajte." Nastavili su naizmjenično gledati jedno u drugo, a onda u mene. Rekao sam: "Imate li kakav prijedlog?" Roger je rekao: "Prestanemo lij e gnjaviti zbog škole, možda bismo je trebali prestati gnjaviti i zbog svih drugih stvari." "Potpuno se slažem s tim. Ja smatram da što je manje gnjavite više dobivate. A pogledajte pozitivnu stranu. Ne bude li to išlo, možete mene okriviti. Grozno je nemati nikoga koga možeš okriviti kad stvari ne ispadnu kako treba." Tražio sam jako malo, ali je i to bilo mnogo za Sušan i Rogera, pa sam mislio daje u redu da malo pojasnim stvari. Osjećali su se dobro kad su odlazili iz ureda. Bilo je gotovo kao da sam skinuo teret s njihovih leđa, što na neki način, mislim i da jesam. Imao sam osjećaj da zapravo mogu učiniti i više nego što sam predložio. Bilo mije drago zbog Teri. Prilično sigurna u sebe, kad je sljedeći put došla, odmah je započela: "Moji su se roditelji promijenili. Što ste im učinili?"

1

154

Ponovno Teri i Starr "Rekao sam im istinu. Rekao sam im da se nas dvoje stvarno dobro slažemo i oni mi nisu vjerovali." "Nisam mislila da se tako dobro slažemo." "Došla si opet. A mislim da me nisi ismijala pred svojim prijateljicama kao što si planirala, zar ne?" "Kako ste to znali?" "Viđam mnoge tinejdžerice." "Vjerujem da viđate. U svakom slučaju, kad sam svojim prijateljicama rekla što ste mi kazali, da ne bih trebala upropaštavati svoj život opirući se lijepim stvarima koje moje roditelji žele za mene učiniti, one su mislile daje to bio dobar savjet. Jednostavno sam bila došla do točke kad sam mislila da sve što oni žele jest da mi upropaste život. Mislite li da su mi se zauvijek skinuli s vrata?" "Mislim da to uvelike ovisi o tebi." "Kako to mislite?" "Mislim, budeš li s njima razgovarala ovako kako sada razgovaraš sa mnom, mislim da će stvari ostati takve kakve jesu. Reci im da želiš njihovo mišljenje, ali da jedino ne želiš da te gnjave ako se s njima ne složiš. Razgovaraj o tome sa svojom sestrom. Ona već godinama radi upravo tako nekako." "Trebam li nastaviti dolaziti k vama?" "Mislim da bi to bilo dobro. Tvoji bi roditelji bili uvjereni da imaš nekoga i ne bi imali osjećaj da si prepuštena sama sebi. A kad dođeš, slobodno ponekad povedi i svoje prijateljice. Svi tinejdžeri mogu koristiti ono što te pokušavam naučiti. Tako im nećeš trebati prepričavati ono o čemu nas dvoje ovdje razgovaramo." Pogledala me s malo više interesa i rekla: "Što me točno vi pokušavate naučiti?" "To je teorija izbora. Ona kaže da mi odabiremo sve što radimo. Što bolje odabereš, to si sretnija. Na primjer, možeš napraviti neke bolje izbore načina na koji se odnosiš prema svojim roditeljima. Recimo, kad si rekla da ti tvoji roditelji nastoje život učiniti jadnim. To je bio loš izbor. Ako je sve što činiš neki izbor, onda pomaže ako znaš kako učiniti dobre izbore." "Ali, kako ću znati što je dobar izbor?"

755

Nesretni tinejdžeri "Znaš jer to osjećaš. Jesi li ikada rekla nešto nekoj od tvojih prijateljica, pa se ona neko vrijeme na tebe ljutila?" "Cijelo vrijeme to činim. Baš sam danas rekla Stephanie da joj je kosa preduga i ona je stvarno poludjela. Nije sa mnom uopće više htjela razgovarati. Čim dođem kući, nazvat ću je i ispričati joj se. Bilo je zbilja glupo reći tako nešto." "Prije nego si joj to rekla, jesi li barem na trenutak pomislila daje to glupo, da će se ona naljutiti na tebe?" "Ali kosa joj je preduga." "Tko to kaže?" "U redu, shvatila sam." "Ti si možda u pravu, ali si napravila loš izbor rekavši joj to. A čak i prije nego što si joj rekla, imala si neki mali osjećaj da možda neće baš biti dobro ako joj to kažeš. Ali, kako si bila prilično sigurna da si u pravu, svejedno si joj rekla." "Cijelo vrijeme to radim. Stvari koje ne bih trebala govoriti stalno izviru iz mojih usta. Trebali biste me čuti kod kuće!" "Izviru li takve stvari i iz usta tvoje sestre?"" N e . " . . . ■ ■ ■ - .

"Misliš li da ona nikad ne misli takve stvari?" "Kad razgovaramo, kaže mi takve stvari koje ja i ne pomislim da kažem našim roditeljima." "Dakle, ona odabire držati svoja usta zatvorena, a ti ne. Ona čini bolje izbore od tebe. Ona zna teoriju izbora, a ti ju ne znaš. Zar te ona nije cijelo vrijeme pokušavala poučiti ovomu što sam ti upravo objasnio?" "Ali, vi ste drukčiji." "Naravno da sam drukčiji. Ljudi koji znaju teoriju izbora uvelike se razlikuju od drugih. Ti je sada učiš, ti si sada drukčija od onoga kakva si bila prošli tjedan. Mislim da si sada bolje." "Možda. Ali bih se mogla odmah vratiti na ono kakva sam bila." "Mogla bi se vratiti na ono kakva si bila. A onda ćeš se osjećati mnogo gore nego sada. Nastaviš li se sa mnom viđati, mi ćemo mnogo govoriti o izborima o kojima razmišljaš, koje napraviti, a koje ne napraviti. U nekoliko te tjedana mogu naučiti mnogo o tome kako se osjećati bolje. I tvoje prijatelje, također. Razgovarat ćemo sa Stephanie, 156

Ponovno Teri i Starr ona će zapamtiti što si rekla o njenoj kosi. Ona će možda željeti naučiti što je ona mogla reći, a objema bi vam prištedjelo mnogo uzrujavanja. Kad učiš teoriju izbora, počneš se mnogo bolje slagati sa svima; jednako tako, ne moraš popuštati. Popušta li tvoja sestra tako mnogo vašim roditeljima?" "Oni njoj popuštaju; rekla sam vam za taj novi mustang" Nastavili smo razgovarati o mnogim lošim izborima koje je u zadnje vrijeme napravila. I o tome kako bi mogla napraviti bolje izbore. Gotovo godinu dana redovno sam je viđao. Ali sam također viđao i njezine roditelje i naučio ih mnogo teorije izbora. Ne bi li svijet bio divan kad bi škole djecu i roditelje poučavali teoriji izbora?! To je lako učiniti jer, jednako kao i Teri, djeca i roditelji vole učiti o ovom novom načinu odnosa s ljudima u njihovu životu. Znam da možda govorite kako sva djeca u svojim školama nemaju pristup savjetniku ili teoriji izbora. Ali, i djeca i roditelji mogu naučiti mnogo teorije izbora čitajući ovu i još neke knjige nabrojane u dodatku A.

StarrEd i Sara su ostali u bliskom kontaktu sa mnom i s osobljem klinike koje je radilo neposredno sa Starr. Rekao sam im da s njom ne želim imati nikakva osobnog kontakta. To bi za nju bilo zbunjujuće. Samo ću ih savjetovati o onome što bi oni trebali raditi sa Starr kod kuće. Bit ću više nego zadovoljan budu li osoblju klinike prenijeli ono što s njima radim. Trebalo je samo nekoliko dana da Starr shvati kako su se stvari kod kuće počele mijenjati. Slijedom mojih savjeta, Ed i Sara su se promijenili, no nisu previše govorili o onome što sada rade. Rekli su Starr da, ako želi bilo što posebno, njena će joj majka to skuhati, ili može sama kupiti hranu za sebe i sama ju prirediti. No, to je bilo sve. Objasnio sam im teoriju izbora, kao što sam je objasnio i Terinim roditeljima i oni su sada odabrali prestati govoriti o hrani i tome kako je Starr nešto pojela ili nije pojela. Nisu mogli ne primijetiti daje Starr sada, kad je imala mogućnost sama za sebe kupiti hranu i pripremiti je, jela više od onoga što bi nje-

157

Nesretni tinejdžeri na majka skuhala. U osnovi, sve dok je osjećala da ima izbore, nije morala ulagati napor da odbije hranu koju joj je majka nudila, jer majka više nije gledala što ona jede. Naravno da ih je iskušavala. Preskočila bi poneki obrok, a povremeno bi posebno naglašavala kako neće jesti to što bi Sara pripremila, kao da je izazivala Sarin novi način po kojemu ju nije prisiljavala da jede. Kad bi to učinila, Sara bi joj rekla daje slobodna učiniti sve što želi kad je u pitanju jedenje. Ed i Sara su je pokušali više uključiti u kontakte s drugim tinejdžerkama, ohrabrujući ju da se poveže s jednom svojom vršnjakinjom. Oni bi joj povremeno rekli da nešto učini drukčije, ali su pritom pažljivo motrili izraz njenog lica. Ako bi se namrštila ili prevrnula očima na ono što su joj predlagali, istog bi časa prestali. Čak i kad bi se Starr ponašala na stari način, omogućavajući im time da ponovno posegnu za nekim od njihovih ranijih ponašanja izvanjske kontrole, čime bi ona dobila povod za otpor i njihovo okrivljavanje, oni su se suzdržavali. U tome su bili bolji od Rogera i Sušan, ali su imali i mnogo ozbiljniji problem koji ih je motivirao da naprave zaokret od izvanjske kontrole prema teoriji izbora. " Budući daje Starr na klinici bila uključena u svoju grupu, Sara ju je pitala je li srela nekoga, tko joj se sviđa. Ona je najprije s prezirom odbacivala Sarino pitanje, ali je Sara onda primijetila kako se ona zapravo ne opire, pa joj je nekoliko puta pripomenula da može slobodno pozvati nekog od prijatelja da kod nje prespava, ili da ostane kod nje preko vikenda. Kad je konačno pozvala djevojku po imenu Janet da kod nje provede vikend, djevojke su se lijepo provele. Janet je bila iznenađena kad je uvidjela daje predmet hrane odnosno jedenja skinut s dnevnog reda u njihovoj kući. Starr je rekla iznenađenoj Janet da, žele li prirediti hranu po svom izboru, mogu otići u nabavu i prirediti je za sebe. Mnogo su važnosti dale odlasku u kupovinu. Ed ih je odbacio i Starr gaje pozvala mobitelom kad su bile spremne vratiti se. On ih nije pitao što su kupile, ali su one bile prilično uzbuđene i kad su došli kući pokazale su mu što je u torbama. Naravno, kupile su više nego što su željele pojesti, ali su ipak pojele više nego što bi svaka od njih pojela da je jela sama. Ed i Sara su uspostavljali ravnotežu moći na način da su od nje odustajali.

158

Ponovno Teri i Starr Osobno sam se pribojavao da će Starr iskušavati granicu od 45 kilograma, ispod koje klinika primjenjuje nasilno hranjenje. Jednom je cijela dva dana provela bez hrane, ali je do tada već bila dovoljno iznad 45 kila, tako da se ništa nije dogodilo. Nekoliko mjeseci kasnije pokušala je ne jesti četiri dana, ali se oni nisu zabrinuli, jer su znali da potajno ipak jede. Ed i Sara su sada dospjeli do točke da su razumjeli svaki njezin pokret i nisu posustajali pred različitim izazovima. Klinika ih je izvijestila da Starr dobro napreduje i daje njezina težina gotovo 43 kilograma. Savjetovao sam im da u klinici kažu neka im ne priopćavaju njezinu težinu, kako ne bi imali povoda uputiti Starr bilo kakvu primjedbu na račun težine. Ed i Sara su sve više uviđali da moraju u potpunosti prestati motriti na njeno hranjenje i težinu, što su neprekidno činili zadnje dvije godine. Ne kažem da je njihova ljubav i briga dovela Starr do toga da postane anoreksična. Nitko nikada neće točno znati zbog čega je ona odabrala prestati jesti. No, kad jedanput tinejdžer počne s anoreksijom, iznimno je važno ne dopustiti mu da u taj svoj izbor uplete svoje roditelje. Ed i Sara su se postupno izvukli iz takve stupice. Kad su to uspjeli, okončalo je i zadovoljstvo koje je Starr imala od toga da ih kontrolira. No, poslati je u kliniku, bila je njihova polica osiguranja. I oni i Starr znali su da klinika neće dopustiti da se izgladni do smrti. Postoji još jedna stvar koja se nije dogodila u Starrinu slučaju, a odnosi se na ono što bi bilo potrebno učiniti u slučaju da je klinika nazvala i priopćila im kako je potrebno Starr početi hraniti na silu. U tom bi slučaju Starr iskoristila svaki trik iz svoje torbe prepune trikova da se to ne dogodi. Molila bi svoje roditelje da spriječe kliniku u njihovu naumu. Obećala bi da će jesti, čak i da će pojesti neki obilati obrok. Onda bi odjurila u kupaonicu kako bi ga izbacila iz sebe, govoreći im pritom kako si ne može pomoći. Prijetila bi da će se ubiti ili bi počela govoriti neke druge ludosti. Optužila bi ih daju ne vole ili daju nikada nisu voljeli. Ne bi bilo granice u onome što bi bila kadra učiniti, samo da bi spriječila da ne izgubi kontrolu nad onim što je tako mukotrpno stvarala. Za njezine bi roditelje bilo veoma teško oduprijeti se njezinom otporu. Molila bi da joj dopuste da se spusti na 39 kila, samo ovaj jedan 159

Nesretni tinejdžeri jedini put. Ako bi njezini roditelji ili klinika popustili pred nekom njenom prijetnjom ili obećanjem, izgubili bi sve što su uložili. Osim toga, pobjeđujući u ovoj bici, ona bi mogla dobiti snagu koja joj je bila potrebna, kako bi se do smrti izgladnjela. Roditelji anoreksičara moraju imati na umu da nemaju posla s racionalnom osobom. Anoreksičar koji sam sebe izgladnjuje odabire igrati ruski rulet sa svojim životom. Ne samo da njezini roditelji ne trebaju popuštati, osim u slučaju da klinika ima poseban razlog daju ne hrani na silu, nego joj trebaju reći daje previše vole, a da bi popustili. Ako je moguće, oni bi trebali ostati s njom dok ju hrane i reći joj da ju previše vole da bi ju sada napustili. Trebali bi, međutim, ne razgovarati s njom o tom iskustvu, nakon što ono prođe. Samo bi joj trebali reći da su sretni daje živa i tada, poželi li razgovarati o tom iskustvu s njima, reći joj da na klinici postoje profesionalni savjetnici koji će biti više nego sretni da s njom o tome razgovaraju. Štoviše, u takvu bi scenariju ona mogla iskoristiti ovo iskustvo da prema roditeljima iskaže mnogo ljutnje, pri čemu bi se oni trebali jako potruditi da joj ne odgovore na isti način. Trebali bi joj nastavljati govoriti kako ju vole, nastaviti razgovarati s njom o svemu što ju zanima, ali ne o hrani ili jedenju. Kad Starr konačno prebrodi svoju želju za izgladnjivanjem, uvijek postoji šansa da iskuša neke druge samodestruktivne aktivnosti, kao što su droge, seks, školski neuspjeh ili čak ludilo. Druga poglavlja ove knjige bave se tim mogućnostima. Kad se oporavi, mogla bi također postaviti pitanja o tome zbog čega su se Ed i Sara tako iznenadno promijenili, pa je tada pravo vrijeme da joj kažu o teoriji izbora i da joj ponude ovu knjigu na čitanje, kao i sve druge knjige navedene u dodatku A. Živimo u svijetu izvanjske kontrole koji vodi do nesretnosti što ju vidimo svuda oko sebe. Kao roditelji, ne možemo pobjeći od takva svijeta. Ali, koliko god možete, u svome domu možete kreirati okruženje teorije izbora i eliminirati mnogo izvanjske kontrole. Teorija izbora je izbor. Nadam se da ste dosad ozbiljno to razmotrili.

15.FREDOV VELIKI SASTANAKO Fredu nisam čuo ništa od zadnjeg poziva. No kad se približilo vrijeme sastanka, začuo sam zvonjavu u čekaonici - i on je bio tamo. Nije bilo nikakve sumnje da je bio sretan zbog ishoda sastanka, jer je njegovo lice obasjavao veliki osmijeh. Zgrabio mi je ruku i protresao je. U svojoj je drugoj ruci držao audio-kazetu. Uz neke manje preinake, slijedi najbitnije što je snimljeno na kazeti. Čim su njegove kćeri progovorile, identificirao je njihove glasove, koji su se međusobno poprilično razlikovali, tako da sam mogao razaznavati tko govori. Fred je uključio kazetu na kojoj se na početku čulo: "Kao što sam vam rekao, ja želim ovaj razgovor." Na ovu njegovu početnu izjavu nije bilo nikakva odgovora, ali mije Fred rekao da je za ručkom razgovarao o onomu što želi učiniti, pa su one čekale da nastavi. Tada je on nastavio dalje, postavljajući im sljedeće pitanje: "Želio bih da mi kažete kako biste voljele da se prema vama odnosim. Mislim, zanima me što mislite o tome, što biste voljele da učinim. Zbunjen sam. Želim biti dobar otac. Jako bi mi pomoglo kad biste mi dale neke zamisli o tome što bih ja trebao učiniti, tako da počnete misliti kako sam dobar otac." Tada je jedan glas, za koji je on rekao da pripada Juliji, osamnaestogodišnjakinji, rekao:"Vrati se kući, natrag mami i nama." Druga dva glasa su potvrdila: "Da, vrati se mami." Fred se prilično dobro snašao pritom rekavši: "To neće ići. Ja nisam dobar suprug. Mislim da nikad ne bih mogao biti dobar suprug vašoj majci. Čak ne želim to ni pokušavati. Ali, mislim da jednako tako nisam bio ni dobar otac. A želim pokušati biti bolji otac. I ako mi u tome pomognete, mislim da bih mogao i uspjeti. Osim toga, mislim da me mama i ne želi primiti natrag, ali mislim da bi voljela da budem bolji otac nego što sam bio. Hoćete li mi, djeco, u tome pomoći?" 161

Nesretni tinejdžeri Mlađi glas koji je Fred identificirao kao Kami, trinaestogodišnjakinju, rekao je: "Mislim da si ti prilično dobar otac. To je Julia, ona je ta koja stalno govori da nisi." Sljedeći je glas pripadao petnaestogodišnjoj Liši: "Julia kaže da si ti bogat, a da mami nisi ostavio dosta novca. Jesi li ti bogat, tata?" Julia je potvrdila: "On je bogat, Lisa. Krcat je. Onoj kuji Rhondi dao je cijelo bogatstvo, a mami nije dao ništa osim nekoliko bijednih novčića i alimentaciju. On je bogat, a mi smo siromašni." "Julia, da sam mami dao nešto od novca koji je tražila, bi li me to onda učinilo dobrim ocem?" "Pomoglo bi." "U redu, slažem se da bi pomoglo. Ali, ono što pitam, posebno pitam to tebe, Julia, ima li još nešto što bi voljela da učinim, a što bi me učinilo boljim ocem?" "Voli nas. Kad te dođemo vidjeti, izgleda kao da jedva čekaš da odemo kući." Druga dva glasa su se složila i rekla: "Da, tata, voli nas. Da si nas volio, ne bi nikad napustio našu kuću zbog Rhonde." "Ali, Rhonda je otišla. Ima već šest godina kako je otišla. Pokušavam vas voljeti. Da vas ne volim, ne bismo sada vodili ovaj razgovor. Ali, ne znam kako da vam pokažem da vas volim. Tako sam u strahu da ću učiniti ili reći nešto krivo, da se ne osjećam ugodno. A kad se ne osjećam ugodno, onda ni vama nije ugodno. Vidite što mislim?" Kami, najmlađa, rekla je: "Opusti se, tata, ja te volim." "Ali, u tome je stvar, ja nisam opušten. Kad sam bio kod kuće, uglavnom sam vas ignorirao. Nikada nisam naučio kako se opustiti i uživati s vama." Julia je rekla: "Možeš to još jedanput reći." "To je ono što mislim. Ali isto tako pokušavam reći da kod kuće činite stvari u kojima me ne trebate. Ovdje sa mnom, ne znate što činiti i ja ne znam što činiti s vama. Čim uđete, osjetim kao da bih vas trebao zabavljati. A ja ne znam kako vas zabavljati. Moramo smisliti način kako biti zajedno i kako uživati u tome što smo zajedno. Samo to što ja postavljam to pitanje... Mogu to osjetiti, znam da se zbog toga osjećate nelagodno, ali što drugo mogu učiniti? Vi niste više male dje162

1

Fredov veliki sastanak vojčice koje mogu povesti u park ili na jahanje na ponijima. Mogu mami dati svaki novčić koji traži, pa ipak - to još neće riješiti to što radimo kad smo zajedno." Lisa je rekla: "Mislim da je problem u tome da smo nas sve tri previše. Trebale bismo doći svaka posebno u određeno vrijeme ili možda po dvije u isto vrijeme. Ali, sve tri, to je za tebe previše." Kami je rekla: "To je dobra ideja. Kad smo kod kuće, nikada nismo sve tri zajedno. Julie nikad nema. A Lisa je uvijek sa svojim prijateljima." Lisa je rekla: "I ti si sa svojim prijateljima, isto tako." Fred je rekao: "Što misliš ti, Julia? Bi li ikada došla do mene sama?" Kami je rekla: "Da, Julia, da mi nismo ovdje, ni tebe ne bi bilo. Ti nikada ne bi došla. Zašto si tako ljuta na tatu?" "Ne ljutim se na tatu. Jednostavno mu nemam što reći. Ne znam ni jednu djevojku moje dobi koja je u srednjoj školi kao i ja, koja razgovara sa svojim ocem." Lisa je rekla: "Ti se ljutiš na tatu. On se stvarno trudi da nas voli, ali ti si odlučila da njega ne voliš. To je sebično, to otežava stvari i meni i Kami." Fred je rekao: "Gledaj, Julia. Ja te volim. Ako se ljutiš na mene, ja to prihvaćam. Ali, nije me briga koliko si ljutita; ja te neću prestati voljeti. Neću prestati voljeti ni jednu od vas tri. " Julia je počela plakati - mogao sam to čuti na snimci. Rekla je: "Sva sam zbunjena. Mama mi je govorila o svojim problemima u braku s tobom. Nije o tome govorila s Kami i Lisom, one su bile male. Mama mi je stalno govorila, da si me volio, ne bi nikada učinio to što si učinio." "Julia, ne namjeravam reći ni riječi protiv mame. Mama je imala pravo razgovarati s tobom i reći ti kakva sam loša osoba bio. Bio sam loša osoba. Dobar otac smisli način na koji će održati obitelj zajedno, a ja se nisam dovoljno trudio. Tu je također i seks. Ti si dovoljno stara da znaš za seks. Seks učini od ljudi, posebno muškaraca kao što sam ja, koji misle da su nešto posebno, da su dar Božji ženama, da čine stvari koje ne bi trebali činiti. Nije bila mama kriva što sam ju napustio. Nije čak bila ni Rhonda kriva što sam otišao. To je bila moja greš-

Nesretni tinejdžeri ka. Ali i tako loš kakav sam bio, nikad vas nisam prestao voljeti. Ali, naučio sam nešto iz toga što sam sedam godina izvan kuće. Naučio sam da nijedna od vas nije više mala. Vi me ne trebate da bih vam rekao što da činite. Pokušat ću s vama razgovarati kao što to sada činim. I slušati vas tako kao što to sada radim. Ali, nikada neću ni jednoj od vas reći što da učini sa svojim životom, osim ako me ne upitate. Mislio sam da znam sve kad sam napustio mamu. A nisam zapravo znao ništa. I sada nemam nikoga u svom životu koga bih volio, osim vas tri. Možete mi reći bilo što, ili me možete tražiti bilo što. Možete provoditi vrijeme sa mnom ili možete ostati postrani. Što god učinile, moj je posao da vas volim." Mogao sam čuti suze u Fredovu glasu kad je završavao taj mah govor. Lisa je rekla: "Mama nas uvijek pita što si rekao o njoj. Kad joj Kami i ja kažemo da ne govoriš o njoj ništa loše, ona nam ne vjeruje. Julia ne kaže ništa, sve dok smo nas dvije prisutne. Rekao si, ako joj pustimo ovu snimku, ona će vidjeti da ti ne govoriš protiv nje, ali ja ne znam. Ona se tako ljuti na tebe da će, ako joj i pustimo snimku, reći da si sve ovo smislio kako bi je impresionirao, samo kako joj ne bi dao više novca. Ona kaže da si ti pravi mudrac. Ali, reći ću ti, tata, nikada nisam očekivala da ćeš reći išta od ovoga što si upravo rekao. Nisam sigurna da želim pustiti tu snimku mami. Možda je ona u pravu. Misliš li stvarno to što si rekao?" Kami je rekla: "O čemu ti govoriš, Lisa? Julia, što ti misliš?" Fred je rekao: "Hajde, Julia, reci nam što misliš." "Mislim da bi tata trebao to reći mami u lice pred svima nama. Pokušava liju prevariti, mama će to znati." "Julia, bio bih sretan da pustim ovu snimku mami pred svima vama. Ali, mama je ljuta na mene i, kao što sam rekao, ima pravo biti na mene ljuta. Ali za mene nije važno što mama misli. Meni je važno što ti i Lisa mislite. Ali, kad bih te o tome izravno pitao, doveo bih te u nezgodnu situaciju, a rekao sam da to nikad neću učiniti. Tako sam zaglavljen. Znam što ne bih trebao učiniti, ali ne znam što trebam učiniti." Lisa je počela odgovarati, ali prije nego stoje išta uspjela reći, Julia je počela govoriti: "Tata, ja sam imala godina gotovo kao Kami sa164

Fredov veliki sastanak da kad si otišao. Srce mi je bilo slomljeno. Vidjela sam kako si se ponašao prema mami i kako se ona ponašala prema tebi. Bila sam svjesna toga da ti i mama imate problema u odnosima, puno prije nego što si uopće sreo Rhondu. Ali ono što nikako nisam mogla razumjeti bilo je zbog čega, tako odjednom, ti želiš razvod. Ja odlazim u kuće mnogih mojih prijateljica i u većini se slučajeva njihovi roditelji ne slažu ništa bolje nego ste se slagali ti i mama. Ali većina njih ostaje zajedno, većina je njih još zajedno; nisu tako sretni, ali ne traže razvod. Ima nešto pogrešno u braku - nakon nekog vremena brak više nije sretan i čini se kao da nitko ne zna što učiniti. Ja sam bila svjesna toga da ste ti i mama bili nesretni kad su mi bile četiri godine. Nisam mogla shvatiti zbog čega ste išli dalje i imali još dvoje djece. Ti si mi stalno govorio kako želiš sina, ali ja ti nikada nisam povjerovala. Ja sada živim s dečkom. On je dobar dečko i govori o braku. Meni još nije niti devetnaest i ja mu kažem daje lud. Njegovi su roditelji godinama razvedeni i u novim brakovima ne znam već koliko puta. Slušaj me. Što ja govorim? Je li to ono čemu ćemo se Kami i Lisa i ja morati veseliti u budućnosti?! Jesam lija luda ili što?" Fred mi je šapnuo da su i Kami i Lisa uistinu pažljivo slušale ono stoje Julia govorila. Kami je tada rekla: "Tata, to zvuči kao da ti Julia pokušava reći kako uopće ne vjeruje u ljubav. Ali, znaš što ja mislim? Mislim da ti ona pokušava reći da te voli." Lisa je počela plakati i rekla je: "Kami ima pravo. Ona te voli ali se boji, ako to prizna, da će se stvari okrenuti naopačke i da ćeš ju ti prestati voljeti. Ona se boji. Tata, sve se mi bojimo. Ali, Julia se boji najviše. Tata, Juliji si zbilja potreban." Tada sam čuo Freda kako govori opet i opet kao što bi govorio da mu je Julija u zagrljaju: "Julia, Julia, Julia dijete, ja te volim, volim te." U nastavku snimke bilo je mnogo zagrljaja i jecanja. Čuo sam i Lisu i Kami kako Fredu govore da ga vole; i one su trebale njegov zagrljaj, također. Suze su tekle niz Fredovo lice kad je isključio kazetu. Rekao mi je: "Mislim da ste sada čuli cijelu priču. Želio bih vam zahvaliti. Ali, želio bih još neko vrijeme nastaviti dolaziti k vama. Ne tako često, možda jedanput na tjedan kroz sljedećih nekoliko mjeseci. 165

Nesretni tinejdžeri Bit će popratnih pojava. Sandie će gnjaviti djevojke zbog toga što su mi popustile. Ja ću zadržati ovu snimku, ali nemam nikakvu namjeru pustiti ju Sandi da sada sasluša. Slažete li se s tim?" "Slažem se. Ne znam što bih vam još rekao." "Ali iz tona vašega glasa mogu razaznati da o nečemu mislite. Recite mi na što ciljate." "Mislim da biste trebali razriješiti problem s novcem što je moguće prije. Ali, mislim da biste trebali sva vaša razmišljanja u vezi s novcem podijeliti sa svojim kćerima i vidjeti hoće li se one složiti s onim što kanite učiniti. To kako sada činite, neka je vrsta trika. A važno je da su i one zadovoljne, jednako kao i Sandie." "Mogu li s vama o tome razgovarati?" "Možete, ali moram vas upozoriti, kad je u pitanju novac, ja sam više na strani vaše obitelji nego na vašoj. Mislim daje pošteno da vam to kažem." "To je u redu. Shvatio sam to zadnji put kad smo se sreli." "Mislim da bismo trebali također razgovarati i o vašem ljubavnom životu. Kažete da se viđate s nekoliko žena. Ako je išta od toga imalo ozbiljno, mislim da bi bilo pametno da s djevojkama također i to podijelite. Članovi obitelji su ti koji su predmet moga interesa, kao što sam vam i zadnji puta rekao." Imam prijatelja odvjetnika koji se bavi razvodima bogatih ljudi. On mi kaže daje pitanje djece daleko najgorči i najteži dio problema koje treba riješiti. Nadam se da će ovaj slučaj malo osvijetliti ovaj problem koji u najvećoj mjeri udaljava ljude. No, najznačajniji aspekt ovoga poglavlja za vas je shvatiti kako se mnogi problemi s tinejdžerima mogu izbjeći, ako se roditelji bolje slažu. Kad je Fred pročitao tekst koji sam mu dao i kad je shvatio kakve je katastrofalne posljedice izvanjska kontrola kroz ubojite navike imala na njegov brak, bio je užasnut. Ali, za njegov je brak bilo prekasno. Srećom, nije bilo prekasno za ono što je mogao učiniti sa svojom djecom. Ono što sam kao psihijatar imao prigode vidjeti jest da je brak najmanje uspješan od svih međuljudskih odnosa, pa je krvoproliće

166

Fredov veliki sastanak bračnog neuspjeha, i doslovce i u psihološkom smislu, nešto nad čime bi se čovjek mogao samo zgražati, da i nije brakorazvoda. Jednako kao i kad je u pitanju promjena vremena, vode se samo mnoge rasprave o tome kako unaprijediti brak. Ali, tijekom moga životnoga vijeka ništa posebno nije učinjeno u vezi s tim i nikakva posebna pomoć još nije vidljiva nigdje na horizontu. Vjerujem da bi bračni parovi trebali početi koristiti teoriju izbora u svom braku mnogo prije nego što im ona zatreba kao pomoć u njihovim roditeljskim odnosima s djecom; mislim da bi teoriju izbora trebali početi koristiti čak i prije nego što se ožene. Zbog toga na kraju predlažem da svi roditelji, oni u braku i oni koji žive sami, pročitaju moju knjigu Getting Together and Staying Together * koja objašnjava kako u svojim odnosima mogu koristiti teoriju izbora od trenutka kad se upoznaju. Kao i kad su u pitanju i sve druge moje knjige, ne postoji nikakva mogućnost da bi vam ono što predlažem moglo nanijeti bilo kakvu štetu - naprotiv, iz pisama koje dobivam jasno je da je mnogim parovima ta knjiga uistinu jako pomogla. Da su Fred i Sandie imali ovu informaciju, patnja koju je Julia opisala možda se ne bi dogodila i Julijino vjerovanje u beznadnost braka možda nikada ne bi postalo predmetom njezina mišljenja. Postoje dokazi koji podupiru zamisao da djeca sretno oženjenih parova imaju veće šanse za uspjeh u braku.

KNJIŽNICA MEDVEŠČ4KZAGREB 3

* Sve knjige dr. Glassera, neke od njih napisane u koautorstvu s njegovom suprugom, Carleen, nabrojane su i navedene u dodatku A. (Knjiga Naći se i ostati zajedno prevedena je na hrvatski i objavljena u izdanju Alinee 2001. godine - op.prev.)

167

ZAKLJUČAK

U ovoj sam knjizi dao brojne primjere načina kako se odnositi prema nesretnim tinejdžerima. No, postoje još mnogi problemi koji ovdje nisu obuhvaćeni jer, da sam to učinio, došlo bi do mnogih ponavljanja. Pokazao sam kako se možete nositi s bilo kojim od problema odnosa: Oslobodite se primjene izvanjske kontrole i zamijenite ju teorijom izbora!. Pomaže ako i druga osoba u odnosu učini isto, međutim, kao što ste se i sami mogli uvjeriti iz većine poglavlja ove knjige, ako i samo vi tako učinite, već možete započeti taj proces. Živimo u svijetu izvanjske kontrole. Međutim, ovisno o tome u kojoj ste mjeri u stanju u vlastitom domu stvoriti okruženje teorije izbora, postoji vrlo dobra mogućnost da će vaša djeca pokupiti nešto od tog okruženja. Kad oni to nauče, moć će biti uravnotežena, jer ni vi a niti oni neće razmišljati u pojmovima moći nad onim drugim. Moj je prijedlog: kad imate poteškoća s vašim tinejdžerom, vratite se i ponovno pročitajte prva dva poglavlja ove knjige. Vaša će se poteškoća gotovo uvijek pojaviti zbog toga jer ili vi ili vaš tinejdžer još primjenjujete izvanjsku kontrolu. Ne možete kontrolirati to što on ili ona čini, ali možete kontrolirati to što vi činite, dakle, povećajte svoje napore da naučite primjenjivati teoriju izbora. Budite strpljivi! I vi ste, jednako kao i vaš tinejdžer, cijeli život bili izloženi izvanjskoj kontroli. Vrlo je teško prihvatiti zamisao teorije izbora kad imate posla s drugom osobom, da je jedino što znate ono što je za vas osobno dobro, pa jedino možete kontrolirati to što vi radite. Kad pogriješite, kao što će se vjerojatno dogoditi, ispravite se. Ako je potrebna isprika, ispričajte se i nastavite dalje. Povremeno uzmite jedan dan samo za sebe da biste razmotrili što je to kroz što prolazite, jednako kao da prolazite kroz proces oporavka vrlo sličan onome kad se netko želi osloboditi ovisnosti. U nekom se smislu vi pokušavate oporaviti od ovisnosti o izvanjskoj kontroli koju primjenjujete cijeli život. Možda to neće biti tako teško, kao što je o-

168

Zaključak poravak od pijenja, pušenja ili pretjeranog jedenja, ali neće biti baš ni lako. No, postoji velika razlika između ovoga i odvikavanja od ovisnosti. Kad god uspijete, osjećat ćete se dobro. Neće vam uopće nedostajati izvanjska kontrola jer ono što činite osigurava mnogo bolji osjećaj od onoga koji ste napustili. Sretno u korištenju onoga što ste naučili u ovoj knjizi! Postignete li uspjeh, pišite mi i obavijestite me o njemu (za informaciju o kontaktima, pogledajte stranicu 175). Prihvatite stajalište daje svaki neuspjeh koji ćete možda doživjeti samo privremen. Sve dok je vaš tinejdžer pod vašim krovom, budete li uporni u svom nastojanju da se riješite izvanjske kontrole, vaš će se odnos unapređivati. Razgovarajte sa svojim tinejdžerima i recite im što pokušavate učiniti. Odaberite iz knjige poglavlje najbliže vašoj situaciji i podijelite ga s njima. Makar trajao samo nekoliko minuta, svaki iskreni razgovor koji imate sa svojim tinejdžerom, koji vas međusobno približava, značajan je korak u pravome smjeru.

169

DODATAK A

Ovdje su navedeni tekstovi koji mogu biti dragocjeni i roditeljima i tinejdžerima i terapeutima koji rade s njima. Ako nije drukčije navedeno, sljedeće knjige dr. Williama Glassera dostupne su ili se mogu naručiti u većini knjižara ili preko Interneta s www.amazon.com. Neke su od knjiga pisane u koautorstvu s njegovom suprugom Carleen Glasser. Sve Glasserove knjige mogu se naručiti i izravno iz William Glasser Inc., smještenom u Institutu Williama Glasser (vidi dodatak B). Da biste doznali informacije o cijenama knjiga, potražite web stranicu Instituta: www.wglasser.com. Teorija izbora: Nova psihologija osobne slobode (Choice Theory: A New Psichology of Personal Freedom, 1998.) (Knjiga je prevedena na hrvatski jezik i objavljena u izdanju Alinee - op. prev.) Ovo je temeljna knjiga psihologije teorije izbora. Objašnjava ovu teoriju i pojašnjava kako se ona značajno razlikuje od psihologije koja je destruktivna za svijet u kojem živimo, koju dr. Glasser naziva psihologijom izvanjske kontrole. Objašnjava je tako da će čitatelju omogućiti njezinu primjenu u svakom aspektu njegova života. Savjetovanje teorijom izbora: Nova realitetna terapija (Counseling with Choice Theory: The New Reality Therapy, 2001.) (Knjiga jeprevedena i objavljena u izdanju Alinee pod nazivom Realitetna terapija u primjeni - op. prev.)

U ovom osuvremenjenom i proširenom izdanju njegova bestsellera iz 1965.godine - Realitetna terapija - dr. Glasser prezentira slučajeve. Čitatelj kao da sjedi zajedno s njim, sluša ono što on govori, zbog čega to govori, te čuje što klijent kaže. Ova knjiga pomaže čitatelju razumjeti više o načinu na koji dr. Glasser radi s mnoštvom različitih psiholoških problema.

171

Jezik teorije izbora (The Language of Choice Theory, 2000.) Knjiga objašnjava kako primjenjivati teoriju izbora i njome zamijeniti izvanjsku kontrolu u situacijama kad razgovaraju roditelji sa svojom djecom, muževi i žene, učitelji s učenicima i rukovoditelji s radnicima. Ova knjiga oživotvoruje razliku između teorije izbora i izvanjske kontrole. Čitatelji će prepoznati sami sebe i ljude koje poznaju u mnogim primjerima u knjizi. Naći se i ostati zajedno (Getting Together and Staying Together, 2000.) (Knjiga prevedena i objavljena u izdanju Alinee - op. prev.) Ovo je primjena teorije izbora u pronalaženju partnera i sretnog života nakon vjenčanja. Doktor i gospođa Glasser objašnjavaju kako oni koriste ove zamisli u svom vlastitom braku. Knjiga također daje uvid u razloge postojanja nesretnih brakova, te nudi kreativna rješenja za ponovno postizanje sreće. Stoje to, što se zove ljubav? Knjiga prijeko potrebna ženi bez partnera (What Is This Thing Called Love? The Essential Bookfor the Single Woman, 2000.) Žena bez partnera uči kako primijeniti teoriju izbora na svoje odnose, osobito kako postupati s muškarcem koji oklijeva stupiti u brak. Za one koji su imali loše iskustvo s nekim muškarcem koji je hinio ljubav, ova knjiga daje nove informacije i novo razumijevanje. Fibromialgia: Nada iz potpuno nove perspektive (Fibrobyalgia: Hope from a Completely New Perspective, 2001.) Ova knjiga primjenjuje teoriju izbora na stanje ili "oboljenje" koje se naziva fibromyalgia. Ova je knjiga ovdje navedena jer je takvo bolno stanje često povezano s nekim nezadovoljavajućim odnosom između roditelja i djeteta tinejdžerske dobi.

172

Sljedeća je knjiga dostupna samo putem William Glasser Inc., u Institutu William Glasser (vidi dodatak B): (napomena se odnosi samo na izdanje na engleskom jeziku - op. prev.) Svaki učenik može uspjeti (Every Student Can Succeed, 2000.) (Knjiga je prevedena i objavljena u izdanju Alinee - op. prev.) Ova knjiga primjenjuje teoriju izbora na razred i objašnjava kako svaki učenik može uspjeti. Namijenjena je roditeljima, učiteljima i učiteljima edukatorima. Ako ste vi ili vaše dijete ili adolescent na psihijatrijskoj medikamentoznoj terapiji, sljedeće knjige objašnjavaju kako nema nikakve patologije u mozgovima ljudi koji su sada dijagnosticirani i etiketirani onim što nazivamo mentalnim oboljenjem, osim ako patologija nije očigledna, kao u slučaju Alzheimerove bolesti. Knjige su dostupne u svim knjižarama: Dr. Peter Breggin, Toxic psychiatry (Toksična psihijatrija). New York: St. Martin's Press, 1991. Kroz ovaj poman pregled psihijatrijskog istraživanja, dr. Breggin objašnjava kako nema nikakve patologije u mozgu, pa se mentalno oboljenje, čak ako je i etiketirano kao shizofrenija ili klinička depresija, može jednako tako uspješno tretirati brižljivom psihoterapijom kao i potencijalno opasnim psihijatrijskim lijekovima. Dr. Peter Breggin i prof. David Cohen, Your drug May Be Your Problem: How and Why to Stop Taking Psichiatric Medications (Vaš lijek može biti vaš problem: Kako i zašto prestati uzimati psihijatrijske medikamente). New York: Harper Collins/Perseus Books, 1999. Ova knjiga dokumentira opasnosti do kojih može doći zbog uzimanja psihijatrijskih lijekova za sva stanja. Vrijedno je da ju pročitaju oni koji su na nekoj psihijatrijskoj medikamentoznoj terapiji od koje ne dobivaju željene učinke.