MAYA BANKS

NIJANSE SIVE

1. POGLAVLJE

P.J. Rutherford zavalila se u stolicu i ispružila nogu u čizmi na stol

ispred sebe. Namjestila je slamnati kaubojski šešir tako da joj je gotovo

posve prekrivao oči i zagledala se u bend koji se pripremao za svirku na

drugoj strani zadimljene prostorije.

Konobarica je uz tup udarac spustila bocu piva na stol pokraj P.J-ine

noge, a potom sva važna odšetala natrag do muških gostiju te se

posvetila čavrljanju i očijukanju.

P.J. nije bila sklona čavrljanju. Nije razgovarala ni s kime na

ovome mjestu još otkako je u njega počela zalaziti. Nije bila baš

svakodnevni gost, no s obzirom na svoju nedosljednost, moglo bi se reći

da je prilično redovito svraćala.

Bilo je to njezino omiljeno mjesto za opuštanje između misija.

Rijetki bi na taj bar gledali kao na mjesto na kojem bi se čovjek mogao

odmoriti i opustiti, ali ona je voljela ovamo doći popiti nekoliko piva,

udahnuti malo dima iz druge ruke, iskusiti zaglušujuću buku loših

glazbenih obrada i prisustvovati kojoj barskoj tučnjavi.

Lecnula se kada je gitarist raspalio posebno loš akord te

zaškrgutala zubima kada je mikrofon zacvilio. Dečki su bili amateri.

Kvragu, ovo im je vjerojatno bila prva gaža uživo, što je značilo da će se

P.J. kući vratiti probušenih bubnjića i morati kljukati ibuprofenom jer će

je glava zasigurno zaboljeti.

Ali bolje i to nego da večer provede sama u stanu pateći od

posljedica vremenske razlike nakon leta. Iako nije bila posve uvjerena da

je riječ upravo o tome. Probdjela je posljednje tri noći te je bila u stanju

zaspati svakog trenutka, ali ju je i dalje pucao adrenalin zbog zadnje

misije koju je odradila.

Bila je napetija od kakve zahrđale opruge i nije bilo naznaka

opuštanja u njezinim mišićima za večeras.

Golemo, sladunjavo slavlje na posjedu Kellyjevih, upotpunjeno

dvostrukim vjenčanjem, mnoštvom istinske ljubavi, djecom i ostalim

sranjima od kojih joj se povraćalo, nije pomagalo njezinu raspoloženju.

Ali P.J. nije bila cinična kada je riječ o romantici. Posjedovala je

vlastite primjerke ljubavnih romana koje je branila poput lavice, kao i

sebe kada bi je tko gnjavio zbog toga što ih čita.

No ponekad je klan Kellyjevih pretjerivao sa svom tom

bezuvjetnom ljubavlju i podrškom. Zar je moguće da baš nitko nikad ne

izgubi živce i započne svađu?

2

Istini za volju, pokraj njih se osjećala kao višak, pa se radije držala

vlastita tima pod vodstvom Steelea, koji je primao naredbe od Sama ili

Garretta Kellyja. Onoga dana kada se Steele bude upetljao u čitavo to

živahno veselje, objesit će svoju pušku o klin i otići.

Sviđao joj se Steele. S njim je uvijek znala na čemu je. On nije

uljepšavao stvari. Ako si zajebao stvar, prozvao bi te zbog toga. Ako si

obavio svoj posao, ne bi dobio nikakvo posebno priznanje. Ne, jer si

obavio svoju jebenu dužnost, kako je znao govoriti.

A sviđao joj se i njezin tim, iako ju je Coletrane neprestano

gnjavio. No smatrala ga je simpatičnim i posve bezopasnim. Osim toga,

bio je savršena meta zajedljivih šala i huškanja zahvaljujući svojoj

naivnosti. Bio je užasno naivan. Nije mogla ni pobrojati koliko je puta

nasjeo na kakvu spačku.

Šišala ga je na nišanu. I bila svjesna toga bez ikakve lažne

skromnosti. Ali to nije bila prepreka zdravom suparništvu između nje i

Colea kada je riječ o snajperskoj dužnosti.

Oboje su to doživljavali kao poticaj da što bolje obavljaju svoj

posao, a pridonosilo je i ležernom odnosu između njih. Baš onakvom

kakav je priželjkivala.

Pjesma je završila, a P.J. je uzdahnula s olakšanjem. Činilo se da je

bend uzeo kratku stanku, ali zaglušujuća buka joj je i dalje tutnjila u

ušima.

Posegnuvši za pivom, ugledala je trojicu muškaraca kako ulaze u

bar. Ruka joj je zadrhtala pa je zamalo prevrnula bocu. Srce joj se spustilo

u pete i načas je pomislila da pobjegne u zahod.

Gotovo istog trenutka, njezin iznenadni napad panike zamijenila

je ljutnja. Kog je vraga pomišljala na to da se sakrije? Nije učinila ništa

loše. Njezin bivši i njegovi pajdaši bili su ti koji su smjestili njoj, a ne ona

njima.

Natjerala se da skrene pogled i u nađi da je neće zamijetiti

pretvarala se da je zanima nešto na suprotnoj strani prostorije.

Krajičkom oka vidjela je kako je Derek pogledao prema njoj i prepoznao

je.

Posve se umirio, a zatim laktom podbo Jimmyja i Mikea te uperio

prstom u nju.

Jebiga. Približavali su se. Samo joj je još to nedostajalo sada kad je

samo željela biti na miru.

I dalje je zurila u prazno kada je Derck stao pred nju i zapriječio

joj pogled. Polagano je podignula glavu, pobrinuvši se da izgleda

smireno.

3

"Znači, sada ovdje zalaziš, P.J.?" upitao je otežući riječi.

"Nikada ne bih pomislio da ti se sviđaju ovakva mjesta." Njegov ju

je uvredljiv ton živcirao. "Miči mi se s očiju, Derek."

Podignuo je obrvu i podrugljivo izvio usne. "Prije nisi tako

govorila. Naravno, to je bilo prije nego si pljunula u lice svome timu. Gdje

sada radiš? Sigurno ne ovdje. Nisi građena za takvo što."

Stara bi mu se P.J. već bila unijela u lice i odalamila ga tako da bi

pao na dupe. Nova P.J....

Ma zajebi. Ništa nije nedostajalo staroj P.J. Ustala je sa stolice,

nagnula svoj šešir unatrag i trojcu uputila hladan pogled. Nekoć su bili

bliski, svi četvero. Ona i Derek bili su zajedno dvije godine. Spetljali su

nedugo nakon što se P.J. pridružila S.W.A.T.-u i uspjeli vezu držati u

tajnosti skrivajući je ispod maske prijateljstva, dok ih je pravo

prijateljstvo vezivalo s Jimmyjem i Mikeom.

Derek se mračno smješkao, kao da je mislio da će se ona okrenuti

i otići. Jer je u tome bila iznimno vješta. U bježanju.

Ali ne i ovaj put.

Zamahnula je rukom i opalila ga ravno u nos.

Ruke su mu poletjele u zrak dok mu se glava naginjala te je

zateturao nekoliko koraka unatrag.

Kada je ugledao krv na svojim prstima, krenuo je prema njoj. P.J.

se nije ni pomaknula, odbijajući dopustiti tome seronji da je zastraši.

"Koji je to vrag bio?" zaurlao je.

"Nešto što sam odavno trebala učiniti", mirno je odvratila. "Slušaj,

pimpeku. Nemam vremena za tvoja sranja. Briga me za tebe i tvoje

kompanjone, stoga nam oboma učini uslugu i pusti me na miru."

"Jednom kučka, uvijek kučka. Nije li tako, P.J.?" reče Mike izvijenih

usana.

"Misli što želiš, Mike" uzvrati ona odmjerenim glasom.

"Moja je savjest čista. Možeš li ti reći isto?"

Obrazi su mu se zažarili, a ljutnja počela isijavati iz njega. Krenuo

je prema njoj, ali Jimmy ispruži ruku.

"Koji ti je Mike? Potući češ se pred svima, i to sa ženom?"

"Samo izvoli", umiljato reče P.J. "Rado ću ga isprašiti." "Što ti se

dogodilo?" upita Derek. "Prije nisi bila tako hladna."

"Oprosti što se nisam okrenula potrbuške i dopustila ti da me

naguziš onako kako ti to znaš. Nisam ja ta koja je prekršila pravila. To ste

učinili ti i tvoji prijatelji. Očekivali ste od mene da zažmirim na to, a kada

sam odbila, smjestili ste mi. Jebi se i ti i to. A sada mi se goni s očiju."

Bila je toliko usredotočena na svoje bivše kolege da nije ni

zamijetila kako im se netko pridružio, sve dok je snažna ruka pridošlice

4

nije obujmila oko struka i povukla prema sebi.

"Oprosti što kasnim, draga", rekao je Cole otežući riječi. "Tko su ti

prijatelji?"

Ukočivši se od iznenađenja, samo je zinula. Cole je prikrio njezinu

iznenađenost prislonivši usne na njezine i počastivši je dugim, sočnim

poljupcem.

Toliko ju je zbunio i zaprepastio njegov iznenadni dolazak da nije

bila u stanju učiniti ništa drugo osim stajati dok ju je on posjedovao

usnama.

Posjedovao. Kakva glupa riječ. Često se susretala s njom u svojim

staromodnim ljubavnim romanima, a kada bi je gdje zatekla tijekom

svojih tinejdžerskih dana, hihotala se pri pomisli da je netko posjeduje

usnama. Ali, tako mu svega, ni jedna joj druga riječ nije padala na pamet

dok je on revno istraživao svaki kutak njezinih usta.

Odmaknuo se, a tračak zadovoljstva bljesnuo je u njegovim plavim

očima. Kosa mu nije bila vojnički kratko podšišana kao inače, nego nešto

duža i nalik na jež-frizuru, nesumnjivo oblikovana uz pomoć gela. Morat

će ga zadirkivati zbog toga, ali ne prije nego dozna kog vraga radi ovdje u

njezinu baru, kada bi trebao biti na drugom kraju države.

Kad ju je pustio, odmjerila ga je od glave do pete i zamalo

prasnula u smijeh. I dalje je nosio svoje vojničke hlače i čizme te crnu

majicu. Izgledao je kao da je upravo došao iz misije, za što je vjerovala da

je istina, s obzirom da se nalazio ovdje, a ne u Tennesseeju.

Morala je priznati, izgledao je opako. U odnosu na nju izgledao je

poput diva, a za dobrih je pet centimetara nadvisivao i Dereka, najvišega

u svom trojcu. Golemi mu je biceps poskakivao i napinjao se ispod

kratkih rukava.

Ni sama ovo ne bi bolje smislila. Njegov osjećaj za vrijeme bio je

besprijekoran.

"Cole, ovo su seronja broj jedan, dva i tri."

Cole podigne obrve. "Ima li problema, gospodo? Kako mi se

učinilo s drugog kraja prostorije, niste izgledali baš prijateljski

nastrojeni. Zapravo, izgledalo je kao da pokušavate uplašiti nekoga

znatno manjega od sebe, i to ženu, povrh svega."

"Jebeš ovo" zaurla Derek. "I to mi je dobrodošlica jebene ledene

kraljice. Skoro mi je kurac otpao od njezine hladnoće."

"Koji to kurac?" upita ona prekriživši ruke na prsima.

Cole ju je i dalje grlio i nije izgledao kao da je uskoro namjerava

pustiti.

5

"Jebi se", obrecne se Derek. "Hajde, idemo odavde. Ne podnosim

cinkaroše."

Trojica muškaraca uputila su se prema vratima, a P.J. je odahnula.

Stvari su mogle postati gadne, a ova rupa nije pružala gotovo nikakvu

zaštitu. Jedini izbacivač bio je sredovječni ćelavac s pivskim trbuhom

zbog kojeg je izgledao sporo i nespretno. Ne bi bio od prevelike koristi da

je došlo do prepirke.

"Sada me možeš pustiti", promrmljala je.

Cole joj makne ruku sa struka, izvuče stolicu za njezinim stolom i

zavali se na nju istodobno mašući prema konobarici.

Konobarica se u tren oka našla za stolom. Počastila je Colea

svojim najboljim zavodničkim osmijehom i nepotrebno se nagnula

pružajući mu vrhunski pogled na svoj dekolte.

"Donesi mi bilo što točeno, šećeru", reče Cole namignuvši joj.

P.J. je kolutala očima dok je konobarica padala na njegov lažni

šarm. Bez ikakve sumnje, Cole je bio lijep prizor. Tamnosmeđe kose i s

tek izraslom kozjom bradicom koja mu je, P.J. je morala priznati, vraški

dobro pristajala, i plavih očiju koje su u jednome trenutku znale biti

paklene, a već u drugom blistave i bezbrižne.

Imao je sve što je potrebno jednom muškarcu, iako mu to nikada

ne bi priznala. Odgovaralo joj je držati ga čvrsto na zemlji. Naštetila bi

sama sebi kada bi mu hranila ego. Ipak je morala raditi s njime.

"Kog vraga radiš ovdje, Coletrane?" upitala ga je kada se

konobarica udaljila. "Ovo baš i nije tvoje područje."

Slegnuo je ramenima. "Zar čovjek ne smije doći i obići svoje kolege?"

Ona ga sumnjičavo pogleda. "Naravno. Tu su Dolphin, Baker i

Renshaw, a uvijek možeš navratiti i do Steelea. Vjerujem da bi upravo

skakao od veselja."

"Možda si posebna", nacerio se.

"Blago meni", promrmljala je.

No nije mogla ukrotiti neobične leptiriće koji su joj zalepršali

trbuhom kada je svoj šarm usmjerio na nju. Kvragu, ponašala se poput

kakve djevojčice!

Konobarica ga posluži, a on otvori bocu i ispije dugi gutljaj prije

nego je iznova stavi na stol. Za njegovim leđima bend raspali još jednu

pjesmu od koje ih zabole uši, a Cole se žacne.

"Jebote, Rutherford. Mislio sam da imaš bolji ukus. Što uopće radiš

u ovoj rupi? Trebala bi biti kod kuće i odmarati se. Koliko ono nisi

spavala, tri dana?"

Ona mu uputi zloban pogled. "Mogla bih i ja tebe to pitati. Barem

sam samo nekoliko ulica dalje od svoga kreveta, a, koliko znam, ti i dalje

6

živiš u Tennesseeju. A on je, bogme, daleko od Denvera."

"Možda mi godi tvoje društvo."

P.J. frkne.

Potrajalo je dok su u tišini ispijali pivo uz zvečanje glazbenih

instrumenata u sve zadimljenijem baru. Coleove su se oči naglo raširile

kada su se dvije djevojke uspele na podij i svaka u svome kutu počele

izvoditi lagani striptiz.

"Rutherford, jesi li ti lezbijka?"

Ona se zagrcne pivom i uspravi u svojoj stolici, uz tresak spustivši

noge sa stola. Nagnula je šešir kako bi ga pogledala ravno u oči.

"Kakvo je to pitanje?"

On je cinično pogleda. "Došla si u striptiz-bar. Što da drugo

pomislim?" "Baš si kreten."

On joj se naruga pogledavši je tobože uvrijeđeno. "Daj, P.J., skrati

mi muke. Reci mi da nisi lezbijka. Ili barem na nježan način skrši moje

nade."

"Kvariš mi slobodno vrijeme."

"Pa, ako je ovo tvoje slobodno vrijeme, potrošimo ga na pravi

način. Da naručimo žestice? Ili se bojiš da ću te toliko napiti da ćeš

završiti ispod stola?"

P.J. podigne obrve. "Bolje ti je da me ne izazivaš."

On se prepredeno nasmiješi. "Upravo jesam. Ja plaćam prvu

rundu."

"Plaćaš sve, s obzirom da si se sam toga dosjetio."

"Dobro, ali mislim da nećeš izdržati više od tri."

"Bla, bla. Slušam mnoštvo riječi, a ne vidim nikakva djela."

Cole ponovno podigne ruku i konobarica priđe njihovu stolu.

"Možemo li dobiti žestice?" Okrene se prema P.J. "Imaš li nešto

protiv tekile?"

"Samo protiv loše tekile. Nemoj škrtariti, Cole. Naruči pravu

stvar."

"Čula si damu", reče Cole otežući govor. "Daj nam najbolju tekilu

koju imate."

Konobarica mu uputi sumnjičav pogled, ali kimne i uputi se prema

šanku.

P.J. ga je proučavala ispod trepavica. Usprkos početnoj gnjavaži,

Cole ju je zaintrigirao. Što radi ovdje? I zašto? Mogla bi se zakleti da

očijuka s njome, a najčudnija od svega jest činjenica da joj to strašno

godi.

Tip poput Colea nije se morao previše truditi kako bi našao

nekoga za ševu. Nema šanse da je prešao sav taj put iz Denvera samo

7

zbog neke ženske.

"I, tko su oni klaunovi koji su te gnjavili?" prekinuo je tišinu.

P.J.napravi grimasu. "Samo neki ljudi koje sam poznavala. Prije

mnogo vremena."

"Očito ne padaju na tvoj šarm poput mene."

Prasnula je u smijeh i zamalo se ugušila. Nedostajali su joj

prijateljski odnosi i neprestano zadirkivanje kada nije bila s timom. Tako

je bilo i u S.W.A.T.-u prije nego je Derek sve sjebao.

P.J. je sumnjala da će joj na kojem drugom poslu biti bolje nego za

onih prvih dana u S.W.A.T.-u, kada je uživala u svojoj pobjedi što je jedina

žena u timu i bila zaluđena Derekom.

Ali pogriješila jc. Odlazak u KGI otvorio joj je oči i pokazao što

znači prava odanost timu i timskim kolegama. Ljudi za koje je radila bili

su iznimno časni, ali se svejedno trudila držati na distanci. Naročito kada

je Cole bio u pitanju. Nakon onoga s Derekom, zaklela se da nikada više

neće ući u vezu s radnim kolegom.

Konobarica se vratila noseći deset čašica tekile. Stavila ih je na

stol, uzela Coleovu kreditnu karticu, a zatim ih pogledala kao da im

govori da navale.

Cole uzme jednu čašicu i doda je P.J., te uzme jednu za sebe. Zatim

je podigne u znak zdravice. "Za još jednu uspješnu misiju."

P.J. je mogla piti u to ime. Kucnula je svojom čašicom o njegovu te

su iskapili alkohol.

Žarenje u grlu gotovo ju je natjeralo na kašalj. Kvragu, prošlo je

dosta vremena otkad je popila bilo što žešće od piva. Zaklela se i da neće

piti žestice nakon odlaska iz S.W. A.T.-a.

Spustila je čašicu na stol uz tresak i uputila Coleu izazivački

pogled. On joj je odvratio širokim osmijehom i dograbio još jednu čašicu.

P.J. se nagnula i uzela sljedeću, ali su ovaj put sporije ispili sadržaj.

Glazba kao da je postajala sve glasnija, a dim gušći. Oči su joj

počele suziti. Zbog tekile ili dima, nije bila sigurna. Cole je bio u pravu što

se jedne stvari tiče. Ovo je bilo bezvezno mjesto za provesti prvu večer

kod kuće.

"Što kažeš da sredimo tih pet žestica i onda odemo k meni?"

upitala je prije nego se uspije predomisliti.

Nije vjerovala sama sebi da se odvažila na takvo što nakon što se

bila zaklela da si to neće dopustiti. Nije znala bi li to pripisala alkoholu ili

usranoj večeri. No, što god bilo, predstavljalo je jednu pogrešku, zar ne?

Znala je samo da je iznenada shvatila kako ne želi biti sama.

On se blago namršti, a njezino srce potone. Nije ga dobro pročitala

i sada će napraviti budalu od sebe. Već se spremala nonšalantno povući

8

9

poziv kadli je on zaustio da odgovori.

"Ako idemo k tebi, jedno od nas, ili oboje, mora smjesta prestati

piti. Što kažeš da nam uzmem bocu pa da završimo s ovime?"

Ispustila je uzdah olakšanja za koji nije bila ni shvatila da joj se nakupio u

prsima. Odgurnula je stolicu i ustala.

"Ti uzmi boci. Naći ćemo se na parkiralištu. Možeš me pratiti

kući."

* * *

COLE je otišao za šank, rukom dao znak barmenu i nekoliko trenutaka

poslije izišao s bocom i dvjema čašicama u rukama. Nije smatrao da će ih

željeti ili trebati, ali je želio izgledati dobro u P.J.-inim očima.

Ležerno je izišao na parkiralište pitajući se čeka li ga ona, kako je

obećala, ili je već otišla.

Bila je beskompromisna i rezervirana. Iz nje si teško mogao izvući

informacije. Cole nije znao gotovo ništa o njezinu privatnom životu.

Nikada nije govorila previše, niti davala što naslutiti. U misijama je bila

usredotočena jedino na posao, a kada bi one završile, uvijek je prva

odlazila kući. Nije čavrljala, niti se družila s ostatkom ekipe.

Stoga se strašno iznenadio kada je otkrio da zalazi u taj bar.

Smatrao ju je mizantropom i sumnjao da bi se pretrgnula i doista otišla

na mjesto zaraženo ljudima.

Nije osjećao ni trunku grižnje savjesti zbog toga što joj je bio skrio

GPS čip u ruksak prije nego što je napustila Tennessee. Nosila je tu vražju

stvar svuda sa sobom, a sada ga je dovela na parkiralište ispred bara.

Na njegovo iznenađenje, stajala je naslonjena na svoj džip sa

smirenim izrazom na licu i zagonetnim pogledom u očima.

On podigne bocu i nasmiješi joj se.

Uzvratila mu je osmijehom, a zatim palcem pokazala iza sebe.

"Slijedi me i pokušaj ne zaostati."

Vražica jedna! Sve je pretvarala u izazov. No nije mu smetalo. Da

je odviše lagano, ne bi ni bilo vrijedno truda.

Ušao je u svoj terenac i hitro se uputio za njom pazeći da mu ne

izmakne iz vida. Nakon otprilike nešto više od jednog kilometra, skrenula

je u stambeni kompleks koji je izgledao kao da potječe iz sedamdesetih.

Bio je uredan i činio se mirnim, no Coleu se nije sviđalo to što je bio neo-

svijetljen i bez sigurnosne rampe.

9

10

Kako, dovraga, žena čiji su posao u prvome redu sigurnost i

zaštita može živjeti na ovakvome mjestu?

Parkirao se pored nje i izišao iz terenca. Ona ga je već čekala na

pločniku, a prije nego ju je uspio dostići, okrenula se i prešla stazu do

svojih ulaznih vrata.

Namrgođeno je odmjerio sobu kada je otvorila vrata te se snažnije

namrštio uvidjevši da bi se vrata mogla srušiti jednim jedinim udarcem

noge. Ušao je i pričekao dok ih je zatvarala i zaključavala. To im ne bi

previše pomoglo kada bi itko zbilja želio ući.

Okrenula se prema njemu i nabrala čelo pogledavši mu u ruke.

"Zaboravio si tekilu." "Ništa nisam zaboravio."

Prije nego se uspjela snaći, svojim ju je tijelom snažno pritisnuo o

vrata i učinio ono za čime je umirao još od prvoga dana kada ju je

ugledao.

Poljubio ju je.

A ovaj put, nije bila riječ o predstavi za seronje koji su gnjavili P.J.,

niti je uskoro namjeravao stati.

2. POGLAVLJE

DRUGI put te večeri, zatekla se potpuno iznenađena i odviše zbunjena da

bi mogla misliti. Prokletstvo, taj se tip znao dobro ljubiti.

Mrzila je nesigurne muškarce, a Cole je bio sve osim toga.

Obožavala je snagu i samopouzdanje, ali ne i uobražene kretene.

Cole je bio savršena kombinacija svega. Siguran, odlučan... Činio se

strašno samouvjerenim.

Prešla mu je rukama po prsima u ono malo prostora između njih i

pritisnula otvorene dlanove na njegove snažne prsne mišiće. Bili su tako

čvrsti i potpuno opravdano tjerali slinu na usta. Više je puta bio glavna

zvijezda u njezinim vrućim snovima, a sada se upravo nalazio s njom, u

njezinu stanu, ne skidajući svoje usne s njezinih kao da se više nikada

neće razdvojiti.

Jezikom je senzualno prelazio preko njezina, milujući ga

baršunastom mekoćom. Osjetila je okus tekile koju su pili, ali pomiješanu

s njegovim snažnim, muževnim okusom.

10

11

Spustila je ruke i stala mu nestrpljivo povlačiti majicu kako bi mu

je oslobodila iz hlača. Zatim je položila dlanove na donji dio njegova

trbuha, a on je naglo udahnuo i uz trzaj se odmaknuo od nje.

"Krevet ili kauč?" upitala je hrapavim glasom.

Zagledao se u nju očiju blistavih od požude. "Ovisi. Kakav krevet

imaš?"

"Bračni."

"Savršeno."

Nastavio ju je ljubiti, istodobno je odmičući od vrata i gurajući

prema dnevnoj sobi. Dok mu je povlačila majicu, on je uhvatio rubove

njezine.

"Imaš li kondome?" pitala je.

"Hoću li ispasti kreten ako kažem - da?"

Osmjehnula se. Dakle, planirao joj se uvući u gaćice.

"Zar vi vojnici ne biste trebali biti pripravni za svaku situaciju?

Nikad ne znaš kad ćeš se biti prisiljen seksati posljednji put prije smaka

svijeta."

"Hmm, dobra ideja. Učinimo to kao da sutra ne postoji."

Obuhvatila ga je rukama oko vrata i podarila mu strastveni

poljubac od kojeg mu se zavrtjelo u glavi. "Previše govoriš."

Petljala mu je prstima oko patentnog zatvarača, a on je žurno

skidao njezinu majicu. Podignula je ruke tek toliko da joj Cole može

prevući majicu preko glave, a potom otkopčala njegove hlače.

"U spavaću sobu", rekao je promuklo. "I usput skidaj te traperice."

Odjevena u grudnjak i otkopčane traperice, povela ga je prema

spavaćoj sobi istodobno guleći hlače niz kukove.

Čim su ušli u sobu, začula je potmuli udarac jedne njegove čizme

kada je pala na pod. Okrenula se i vidjela ga kako skakuće na jednoj nozi

dok skida i drugu. Odbacujući komad po komad odjeće, ostavili su trag za

sobom sve od dnevne sobe, a on se sada hitro nastojao osloboditi i hlača.

"Upali svjetlo", rekao je.

"Sviđa mi se mrak."

"A ne, ne namjeravam propustiti ni jednu sitnicu. Imaš li uopće

pojma koliko sam dugo maštao o tome da te vidim golu? To bi bilo kao da

umirućem čovjeku uskratiš posljednju želju."

Nasmiješila se i ispružila ruku prema prekidaču. Kada je svjetlo

ispunilo sobu, vidjela je da je potpuno gol te je naglo uvukla zrak,

zadržavajući ga sve dok joj se nije zavrtjelo u glavi.

Jebote. Tip je izgledao prekrasno. Za prste polizati. Širokih

ramena, razvijenih bicepsa, lijepo oblikovanih trbušnih mišića i, jao,

popunjen baš na pravim mjestima.

11

12

"Isuse, P.J., prestani buljiti u mene. Posramit ćeš me."

Na jedvite je jade uspjela podignuti pogled. Nije mogla odoljeti pa

mu se približila i položila dlanove na njegova gola prsa, uživajući u

dodiru gdjekoje meke dlake točno iznad njegova srca. Zatim je dopustila

svojim prstima da mu otkližu niz trbuh sve do korijena njegove kite.

Jagodice su joj plesale njegovom dužinom i zadirkivale ga dok se

ukrućivao pod njezinim prstima. O da, taj će je muškarac nesumnjivo

zadovoljiti.

"Zgodan muškarac poput tebe nikada se ne bi smio sramiti",

promrmljala je.

Zadovoljstvo mu se rasplamsalo u očima te ju je naglo podignuo u

naručje. Odnio ju je do kreveta i ispustio na madrac. Tek što joj se tijelo

odbilo od kreveta, u jednom joj je pokretu skinuo traperice i bacio ih

preko ramena.

"Nikad te nisam zamišljao u ovakvom donjem rublju", dahnuo je.

Podignula je jednu obrvu i namršteno ga pogledala. "Što ti to

znači?"

"Doslovno tjera na grijeh. Crno, čipkasto. Ženskasto."

Posljednju je riječ izrekao gotovo optužujućim tonom.

"Nosim ga u svakoj misiji. Nisam praznovjerna niti išta slično, ali

kad već djeluje, nema razloga da mijenjam naviku. Rekla bih da mi

donosi sreću."

Široko se osmjehnula jer je znala da on više neće nikada moći ići s

njom u misiju a da ne razmišlja o tome kakvo donje rublje ona ima na

sebi.

Nagnuo se nad nju, na što je smjesta utihnula, zadržavajući dah u

iščekivanju onoga što će joj učiniti. Kada će je dotaknuti. Na koji će je

način dotaknuti.

Prešao joj je rukama preko nogu i posesivno ih učvrstio na

njezinim kukovima te se sagnuo niže kako bi joj utisnuo poljubac u

pupak.

Od te su joj se jednostavne radnje tijelom proširili valovi poput

slapa od kojih se naježila. Oštre dlačice njegove kozje bradice draškale su

joj osjetljivu kožu i snažnije budile njezina osjetila.

Tako jednostavan potez, a izazvao je pravu poplavu osjećaja u

njoj. Svaki živac u njezinu tijelu bio je budan i spreman na podražaje.

Potom je palcem zakačio rub njezinih gaćica i povukao ih prema

dolje, pažljivo ih skidajući preko njezinih stopala, a zatim tanahni

komadić čipke bacio u pravcu njezinih traperica.

"Nemaš tragove sunčanja", promrmljao je. "Ah, kakve mi prizore u

12

13

glavi stvara ta misao. Rado bih doznao gdje se ti to sunčaš gola. Treba mi

članarina za to mjesto."

Raširio joj je noge i spustio se još niže. Jedva joj dodirnuvši kožu

zubima, gricnuo je unutarnju stranu njezina bedra, od čega je slasno

zadrhtala duž čitave kralježnice.

Pomoću palca i kažiprsta rastvorio joj je usne. Njegov joj je vreli

dah prešao preko izložene kože te je čvrsto zatvorila oči čim joj je

jezikom dotaknuo klitoris.

Imala je osjećaj kao da joj jc struja pojurila žilama.

Noge su joj zadrhtale, a živci zavibrirali od glave do pete. Tip je

bio pravi stručnjak kada je riječ o oralnom zadovoljavanju žene. Nije bio

grub, niti je žurio. Znao je točno gdje je treba dotaknuti i u kolikoj mjeri

pritisnuti.

Naizmjence ju je nježno ljubio usnama i snažno milovao jezikom.

Blagi su je dodiri izluđivali. Balansirala je na rubu tankom poput oštrice,

spremna se strovaliti svakog trenutka. Još samo mrvicu...

Stao je i podignuo glavu, a dah koji je zadržavala pobjegao joj je u

vidu dugog uzdaha. Da ju je dotaknuo samo još jednom tim svojim

božanstvenim usnama, eksplodirala bi poput bombe.

"Možeš li sama skinuti grudnjak ili ti treba moja pomoć?"

Posegnula je za kopčom i osmjehnula mu se od uha do uha.

Trenutak poslije, nakrivila ju je kako bi je otkopčala i potom grudnjak

zavitlala prema razbacanoj odjeći na podu.

Uguravši joj se među noge, Cole je legao na nju tako da su im nosovi bili

udaljeni tek za dah. Tijelo mu je snažno pritiskalo njezino i bilo tako

vrelo da je imala osjećaj kao da će izgorjeti.

"Kvragu, P.J., imaš prekrasno tijelo. Mogao bih te gledati satima."

"Radije bih da me diraš", nestrpljivo je rekla.

Nasmiješio se i pritisnuo usne na njezine, ljubeći je tako

strastveno i intenzivno da je izgubila sposobnost misliti na bilo što

drugo. Jezici su im se sretali i isprepletali. Uzvraćala mu je jednakom

strašću. Nikada prije nije osjetila takvu neobuzdanu žurbu da bude s

nekim. Nije mogla dočekati da uđe u nju i da osjeti njegovu snagu u

samom svom središtu.

"Itekako te namjeravam dirati", promrmljao je odmaknuvši glavu.

Usta su mu slasno kliznula niz njezin vrat, a zatim i prsa. Imala je

malene grudi, ali nije izgledao kao da mu to smeta. Dlanom je okružio

meki brežuljak, milujući ga i pritišćući sve dok joj se bradavica nije

ukrutila.

Naposljetku je približio usne i liznuo obruč nabrekle bradavice.

Ispustila je dug, zadovoljan uzdah. Činilo se da tip poznaje sve njezine

13

14

slabe točke. Točno je znao što joj godi. Ne bi to bolje izveo ni da mu je

dala pisani priručnik o tome što voli da joj se radi.

"Sviđa ti se to?" "Mmmm, hmmm."

Usnama je obuhvatio vrh bradavice i ritmično ga pritiskao dok se

nije počela meškoljiti pod njime, neobuzdana i u bolnoj potrebi.

Učinilo joj se da joj rakama prekriva cijelo tijelo. Dodirivao ju je i milovao

kao da se divi kakvom predmetu vrhunske ljepote. I njezine su ruke

klizile svakim djelićem njegove kože koji je mogla dosegnuti, istraživale

njegove snažne konture i mišiće te upijale dodir njegova grubog tijela,

koje se tako razlikovalo od njezina.

Kada je posljednji put tako poludjela za svojim seksualnim

partnerom? Ili se možda jednostavno napetost između nje i Colea otezala

predugo? Možda su sebi trebali dati oduška i odavno se poševiti.

Možda će sada konačno moći prestati izluđivati jedno drugo. No

možda će ovo samo dodatno pogoršati stvar.

Odbila je razmišljati o budućnosti u ovome trenutku. Neće to činiti

sada kad ga sa svakim udahom želi sve više. Vjerojatno je bilo glupo i

neodgovorno prepustiti se rastućoj privlačnosti između njih, ali trenutno

mu nije namjeravala reći da stane. Što god se dogodilo nakon ovoga,

jednostavno će to morati riješiti kao odrasli ljudi i ne dopustiti da im

utječe na posao.

"Ne vjerujem da ću izdržati ovaj prvi put" rekao je promuklo.

"Moram te imati, P.J. Umirem."

Nasmiješila se i povukla mu glavu prema sebi te ga snažno

poljubila. "Što ti još treba, svečana pozivnica? Poševi me, Coletrane.

Nema ništa loše u predigri, no ponekad je precijenjena. Prijeđimo

napravu stvar."

"Obožavam žene koje znaju što žele."

Maknuo se s nje tek toliko da uspije navući kondom, a zatim se

odmah vratio i namjestio na nju.

"Želiš biti gore ili dolje?" pitao je.

Spustivši ruku, uhvatila ga je za erekciju i namjestila je točno

povrh svog otvora. "Želim oboje, ali trenutno mi se sviđaš tu gdje jesi."

"Bogme, i meni", zastenjao je.

"Uzmi me, Cole", rekla je. "Želim to žestoko i brzo."

Mišići u njegovim rukama i ramenima ukrutili su se i nabrali.

Čeljust mu je bila čvrsto stegnuta dok je ulazio u nju.

Oboje su duboko izdahnuli kada je ušao do kraja. Jedan je dugi

trenutak mirovao, zatvorivši oči kao da pokušava zadržati ono malo

samokontrole koja mu je preostala.

14

15

Kliznuvši rukama preko njegovih leda te ga uhvativši za

stražnjicu, obavila ga je nogama kao da ga želi zatočiti u sebi. Potom je

podignula glavu i počela ga gladno ljubiti.

Zastenjao je i progutao uzdah kada se povukao i snažno

penetrirao u nju.

"Da", prošaptala je. "Tako. Baš to. Molim te, Cole."

Nije mu trebala dvaput reći. Počeo je nabijati brzo i snažno tako

da se sav krevet tresao pod silinom njegovih pokreta.

Usne su im se stopile. Tijela su im se stopila. Osjećaj da radi pravu

stvar bio je tako snažan da je potpuno preplavio P.J.

Uvukao je ruke ispod nje i obujmio je, čvrsto se ukopao u nju te ih

oboje okrenuo tako da je ona bila gore kada se dočekao na leđa.

"E, ova me maštarija noćima proganjala", rekao je gledajući je u

oči. "Ti na meni i radiš mi što želiš. Na tebi je red, P.J. Sad ti mene ševi."

Nagnula se naprijed pružajući mu pristup svojim grudima.

Prstima joj je lagano stiskao bradavice i milovao nježnu kožu.

Zaljuljavši se prema naprijed, podignula se i snažno spustila,

gutajući ga. Koljena su joj upala duboko u madrac, a rukama se oslonila o

njegova široka ramena zarivši mu pritom prste u meso.

Mijenjala je ritam, malo sporo, zatim brže. Osjetila bi kako otiče i

steže se znajući da je blizu, a onda bi opet usporila jer nije željela da

tomu dođe kraj.

Spustivši se niže, liznula mu je prsa, na što je još jednom ispustio

prigušen zvuk. Zatim ga je najprije lagano gricnula, a onda i ugrizla.

Osjećala je snažnu potrebu da ga obilježi. Sviđala joj se pomisao na to da

će mu ostati modrica na mjestu gdje ga je sisala. Nešto da ga podsjeti na

to da ga je ove noći posjedovala u jednakoj mjeri kao što je on

posjedovao nju.

Primio ju je za kukove, snažno je stišćući prstima kao što je i ona

stiskala njega. Nakon ovoga na sebi će još danima nositi otiske njegovih

prstiju. Zatim je počeo preuzimati kontrolu, držeći je na mjestu dok je

podizao kukove kako bi dublje prodirao u nju.

Bila je na samom rubu kada ih je opet okrenuo, namjestivši je

iznova ispod sebe. No ovaj ju je put grubim i nestrpljivim pokretima ruku

okrenuo tako da je ležala potrbuške.

Raširio joj je noge, podižući joj kukove tek toliko da si olakša ulaz i

ispunio je odostraga.

Činilo se kao da se on ne može zasititi nje, ali ni ona njega. Dah im

je bio hrapav i nepravilnog ritma, a zvuk sudara njegove i njezine kože

odzvanjao joj je u ušima.

15

16

Nabijao je snažnije i snažnije dok nije počela vrištati njegovo ime.

Orgazam koji ju je zahvatio nije bio sladak i ugodan. Više je nalikovao na

eksploziju granate. Nagao i razoran. Nikada nije doživjela ništa slično,

niti ga je mogla zaustaviti, čak i daje željela.

Uplašila ju je silina kojom je svršila. Nikada prije nije na takav

način izgubila kontrolu, niti je ikada prije komu dopustila toliku kontrolu

nad sobom. To ju je trebalo uplašiti, ali vjerovala je Coleu. S njim je mogla

biti ono što jest. Mogla se opustiti.

Čula je njegov promukli uzvik kroz maglu vlastita orgazma i

osjetila kako se spustio na nju prekrivajući joj čitavo tijelo. I dalje je bio

duboko u njoj dok su ležali, a prsa im se nadimala u očajničkoj potrebi da

dođu do daha.

Potom joj je poljubio rame. Od toga mekog i nježnog poljupca u

grudima su joj zaplesali leptirići.

Naslonio je obraz na njezina leđa te su tako ležali, isprepletenih

nogu, dok joj je on zaklanjao čitavo tijelo, a njegov kurac u njoj i dalje bio

nabrekao i čvrst.

3. POGLAVLJE

P.J. je ležala na boku uz Colea koji ju je obgrlio rukom, a glava joj

je počivala na njegovim prsima. Zahvatila ju je teška letargija, no nije se

bunila. Bila je posve opuštena i neopisivo zadovoljena.

Prstima joj je lagano prelazio duž čitave ruke i sviđao joj se osjećaj

koji su u njoj budili ti nježni dodiri.

Kada se tog jutra probudila, nije mogla ni zamisliti da ćc doživjeti

fantastičan seks s Coleom, a zatim se maziti s njime poput kakvog starog

bračnog para.

To se protivilo zdravom razumu.

"Zašto to nismo odavno učinili?" upitala je.

Coleov stisak na njezinoj ruci na trenutak je postao jači. "Nije kriv

manjak želje s moje strane, to je sigurno. Mislio sam da bi mi odsjekla jaja

da sam ti to ikada predložio."

Oslonila se na lakat kako bi ga pogledala u oči, a njegova joj se

ruka spustila niz leda i posesivno joj obuhvatila stražnjicu.

"Zašto onda baš sada? Nisi prevalio sav put iz Denvera samo kako

bi me pozdravio. Dakle, očito si to planirao."

"Ne bih rekao da sam to planirao", ispravio ju je. "Nadao sam se.

16

27

Bio sam umoran od preispitivanja jesam li jedini koji to želi. Konačno

sam sve poslao kvragu i sjeo na avion. U najgorem si me slučaju mogla

odjebati i ismijavati me do kraja života."

Nasmijala se. "Misliš?"

Drugom ju je rukom primio za dojku i palcem protrljao bradavicu.

"Siguran sam."

Ostala je bez zraka kada joj se nastavio igrati s bradavicom.

Ukrutila se tako da je stršila prema njemu, vapeći za njegovih dodirom.

Cijelo joj je tijelo preklinjalo da je dira. To ju je prestrašilo jer je imala

osjećaj kao da ga se nikada neće moći zasititi.

Kao kad bi netko pred ovisnika o čokoladi stavio pet kilograma

čokolade i očekivao od njega da prestane jesti nakon samo jednog

zalogaja.

"I, tko su bili oni tipovi u baru?" pitao je Cole.

Na spomen Dereka i njegove ekipe njezina se raznježenost

pretvorila u ljutnju.

"Tako loše?"

Presrela je Coleov znatiželjan pogled. "Ne volim razgovarati o

njima."

"Skrati mi muke, P.J. Ne znam gotovo ništa o tebi i moram

priznati, nemam baš običaj spavati sa ženama koje jedva poznajem."

Podignula je obrvu.

"Ne vjeruješ mi? Misliš da sam neka muška kurva?"

Nasmijala se na to. "Možda nisi baš muška kurva, ali sigurna sam da

nemaš problema sa ženama. Uopće nisi loš."

"Taj tvoj, rekao bih, kompliment prije zvuči kao uvreda."

Uzdahnula je i uspravila se, prekriživši noge pred sobom tako da

mu može sjesti što bliže. On je ostao ležati pa ga je gledala odozgo,

dodirujući mu bok svojim koljenima.

"Komplicirano je."

"Zar nije tako u većini stvari?"

Nije mu mogla proturječiti.

"Oni su iz S.W.A.T. tima u kojem sam radila. Bila sam... u vezi s

Derekom."

"Je li to onaj kojeg si zveknula?"

Lecnula se. "Vidio si to, ha?"

"Bilo je teško ne vidjeti. Usput, prilično si ga impresivno udarila.

Mnogo je veći od tebe, a zamalo si ga nokautirala."

Nasmijala se. Cole je bio jednostavno... ugodan. Voljela se družiti s

njime. Osjećala se opušteno u razgovoru s njime, iako su rijetko govorili o

privatnim stvarima. Možda je upravo zato izbjegavala takve teme u

17

27

njegovoj blizini, jer ju je toliko opuštao da je vjerovala da bi mu bila u

stanju sve izbrbljati dok si rekao keks.

"Da, to je Derek."

"Pa, čini se da niste ostali u prijateljskim odnosima nakon

prekida."

Uozbiljila se. "Nimalo."

Zatvorila je oči i duboko udahnula. Nikada nikome nije rekla o

tome što se dogodilo, iako je znala da njezine sadašnje timske kolege

zanima zašto je napustila S.W.A.T.

"Derek je zloupotrijebio svoj položaj, a ja sam odbila zažmiriti na

to. Krao je novac od droge, a poslije i samu drogu kada su S.W.A.T.-ovce

zvali u pomoć prigodom akcija razotkrivanja krijumčarenja. Koristio bi

gužvu i umjesto da sve popisuje, spremao stvari u svoj džep. Ne znam

koliko je sve to trajalo. Ali jedne sam ga noći vidjela kako krade novac,

zajedno s vrećicom marihuane. Kada sam ga prozvala zbog toga,

doslovce mi je rekao da začepim i zaboravim da sam išta vidjela."

"Pravi poštenjak", rekao je Cole s gađenjem.

"Možda sam bila naivna i odviše idealistična. Mislim, kada sam ja

položila zakletvu i pridružila se S.W.A.T.-u, držala sam do toga. U glavi

sam imala jasnu sliku o tome što je ispravno, a što nije. Sve sam gledala

jedino kao crno i bijelo i za mene nisu postojala siva područja. No čak

sam i tada Dereku željela pružiti priliku i odbila ga prijaviti jer sam,

glupača, vjerovala da ga volim i osjećala dužnost prema njemu jer smo

bili u vezi."

Coleovo se čelo nabralo.

Uočila je njegovu reakciju. "Ne misliš ništa što ja sebi nisam rekla

već bezbroj puta otada. Bila sam mlada i glupa. Da skratim priču, suočila

sam se s njime i rekla da ću ga prijaviti ako ga još jednom uhvatim na

djelu."

"Pretpostavljam da to nije dobro završilo. Jeste li zato prekinuli?"

Stisnula je usne. "Ne. I da, nije mu se to svidjelo. Rekao mije da

neće trpjeti ničije prijetnje i da se ne miješam. Tada su se strasti između

nas naglo smirile, ali sam vjerovala da će se odljutiti i da će ga moja

prijetnja odgovoriti od toga da to ponovno učini. Još sam uvijek ljuta na

sebe što sam mu uopće pružila drugu priliku. To je bilo pogrešno, ali sam

razmišljala srcem i pogazila sve u što sam vjerovala. Mrzila sam se zbog

toga."

"Kvragu" Cole je promrmljao. "Ne misliš li da si prestroga prema

sebi?"

"Ne", jednostavno je rekla. "Da sam barem bila stroža. Dva

mjeseca poslije, ponovno smo sudjelovali u raciji, i to velikoj.

18

27

Nekoliko je policajaca stradalo, a šupak od Dereka, umjesto da se

pobrine za svoje kolege, posvetio se krađi novca. Sljedećeg sam dana

otišla zapovjedniku i rekla što sam vidjela."

"Sranje."

"Upravo to. Umiješao se odjel za unutarnje poslove. Proveli su

iscrpnu istragu, ali Derek je bio mudar i nije za sobom ostavio nikakav

trag. Nije uplaćivao novac na svoj račun, niti mijenjao navike. Planovi su

mu bili dugoročni i očito je novac spremao negdje gdje ga nisu mogli

pronaći te ga namjeravao poslije upotrijebiti. Ili je možda planirao dati

otkaz i odseliti se pa ga onda potrošiti. Ne znam što je smjerao, no što

god to bilo, njegov plan očito nije uključivao mene."

"Znači, nisu imali nikakvih dokaza protiv njega?"

"Ne", tiho je rekla.

"Jesi li zato otišla? Jer više nisi mogla raditi s njime " Mrzila je ovaj

dio. Još uvijek je imao moć daje izbaciti iz takta čak i nakon toliko

vremena. "P.J.?"

Podignula je pogled, ne želeći više razgovarati o tome.

Cole ju je prodorno gledao. Skidao joj je sloj po sloj, sve dok se nije

osjetila posve golom i ranjivom pred dubinom njegova pogleda.

"Što mi prešućuješ?"

Duboko je udahnula pa izdahnula. "Prešućujem činjenicu da su mi

moja dva prijatelja ili, bolje rečeno, dva Derekova najbolja prijatelja za

koje sam mislila da su i moji, smjestila zajedno s njime."

Cole joj je dlanom primio koljeno koje mu je bilo blže i nježno ga

stisnuo. "Što se dogodilo?"

"Sve dotad, Derek i ja skrivali smo svoju vezu. Pravila su nalagala

da je zabranjeno zbližavanje između članova istoga tima. I, pazi, to je

pravilo uvedeno kada sam se ja pridružila timu jer sam bila prva žena

ondje. Ali Derek je otišao našem zapovjedniku, zajedno s Jimmyjem i

Mikeom, koji su potvrdili njegovu priču, i rekao mu da smo bili u vezi i da

me on ostavio, te da sam ga ja iz osvete lažno optužila. Jimmy i Mike

podržali su ga i izmislili hrpu sranja, poput toga da sam mu zaprijetila da

ću ga uništiti kada je navodno prekinuo sa mnom. Ta se priča zatim

raširila uokolo i nije bilo ni jednog policajca u postaji koji nije čuo za to

da sam samo luda bivša koja pokušava sjebati svoga kolegu."

"Koji seronja", zgroženo je rekao Cole.

"Nitko u odjelu nije mi vjerovao, kao ni u timu. Svi su odbili

povjerovati da bi jedan od njih mogao biti varalica, stoga im je bilo lakše

povjerovati u ta izmišljena sranja. Osim toga, nisu svi u S.W.A.T.-u skakali

od sreće što se jedna žena našla u njihovim redovima. Stoga se Derek nije

morao pretjerano truditi kako bi me ocrnio pred njima."

19

27

"Čovječe", rekao je Cole odmahujući glavom. "Koje bolesno

sranje."

"Zato sam otišla i još uvijek mrzim samu sebe što sam se tako lako

predala. Bila sam slomljena jer, iskreno, nisam to očekivala. Učinila sam

ono što sam smatrala ispravnim i bila mi je to najteža odluka u životu. Ali

nisam mogla stajati prekriženih ruku i gledati što čini jer to nije bilo

ispravno i vjerovala sam da jednostavno mogu otići i reći zapovjedniku

što znam i da će se situacija riješiti. Na teži sam način naučila da je po-

nekad najpametnije ostati po strani i držati jezik za zubima."

"Vraga", prasnuo je Cole.

Iznenadila ju je njegova nagla reakcija.

"Ispravno si postupila, P.J. Nikada nemoj sumnjati u sebe što se

toga tiče. Učinila si pravu stvar, oni nisu. To je njihov problem, a ne tvoj."

"Ali ja sam izvukla deblji kraj" rekla je ogorčeno.

"Žao mi je što je tako ispalo, ali mi nije žao što si otišla odande jer

si zbog toga dospjela u naš tim. K meni."

Zapanjila ju je natruha osjećajnosti u njegovu glasu. Podignuvši se

na lakat, približio joj se i položio dlan na njezin obraz. Povukao ju je

prema sebi kako bi je nježno poljubio te polagano istraživao unutrašnjost

njezinih usta, za razliku od prethodnih, užurbanih sudara usana.

Polako ju je, ali čvrsto, pogurnuo na leda ne prestavši je ljubiti ni

na trenutak.

I dok su prije bili nestrpljivi i pohlepni, sada se on činio odlučnim

ići polako i lagano.

"Drago mi je što si došla u KGI", promrmljao joj je u usne. "Ne

mogu zamisliti tim bez tebe."

Osjetila je kako pruža ruku prema noćnom ormariću, nakon čega

je ustao da stavi kondom te se vratio gotovo iste sekunde i jednim

čvrstim pokretom uklizao u nju.

Zatvorila je oči i ovila ruke oko njega, povlačeći ga prema sebi dok

im se tijela nisu potpuno sljubila te dok nije postojao ni jedan djelić

njihovih tijela koji im se nije doticao na neki način.

Podizao je i spuštao kukove ležernim ritmom kako bi njihov

užitak trajao što dulje, čitavo je vrijeme ljubeći kao da ljubav vode i

usnama. Nježnim joj je poljupcima obasipao lice i vrat.

Bilo je to posve različito od onoga što su bili prethodno učinili,

kada je svaki poljubac i svaki dodir bio strastven i gladan, gotovo nalik na

utrku do cilja. Ono je bio seks. Čisti, pravi, divlji seks.

Ali ovo?

Ovo je bilo drukčije i još ju je dublje uznemirilo kada mu se posve

prepustila. Jer ovo nije bio samo seks, nego je vraški nalikovalo na

20

vođenje ljubavi. A to nije doživjela s Derekom čak ni nakon dvije godine

koliko su bili zajedno.

4. POGLAVLJE

NEPODNOŠLJIVO zvrndanje mobitela prenulo je P.J. iz sna. Bila je

uživala u sjajnom, erotskom snu i naživciralo ju je što su je tako

bezobzirno iščupali iz njega.

Protegnula se i zijevnula, osjećajući se neobično odmornom, a

zatim se iznenadila kada je pokraj sebe osjetila čvrsto muško tijelo.

Širom je otvorila oči. Sranje.

David Coletrane spavao je u njezinu krevetu.

Ona i Cole poševili su se poput zečeva.

Također su nježno i strastveno vodili ljubav, što ju je možda i

najviše zasmetalo jer to nije mogla opisati kao običan seks za jednu noć.

Nije sve mogla olako pripisati rješavanju napetosti i pretvarati se kao da

se nije ni dogodilo.

Totalno je sjebala i sada se morala suočiti s nezgodnom

situacijom.

Mobitel je utihnuo na trenutak, a zatim se ponovno oglasio dok je

ležala diveći se Coleovu prekrasnome tijelu. On je nešto promrmljao pa

se žurno sagnuo, pokušavajući napipati hlače koje je sinoć odbacio.

Pritom joj je pružio vrhunski pogled na svoje dupe, i, tako mu

svega, imao je fantastično dupe. Čitavo mu je tijelo bilo božanstveno pa je

nastavila tupo zuriti u njega dok je on vadio mobitel iz džepa i prislanjao

ga na uho.

Stvarnost ju je udarila u glavu kao da ju je tko polio kantom

ledene vode. Bila je posve ošamućena od pomisli na to što je učinila.

Što su oboje učinili. Bila je to vjerojatno najgluplja stvar koju je;

učinila u svome životu, a mogla se pohvaliti prilično glupim odlukama.

Ovo će sve sjebati..

"Cole", kratko je rekao. "Da, Steele, što se zbiva?"

P.J. se sledila. Dovraga. Moraju u misiju. I to baš danas? Ovo je

jedini put kada se prepustila iskušenju i čitavu se noć ludo seksala sa

svojim kolegom, a da i ne spominje kako mu je usput rekla sve što joj leži

na duši, i baš sada moraju natrag na posao?

Cole se namrštio, a onda jednostavno rekao: "Dolazim."

21

Spustio je slušalicu i i polako se okrenuo da pogleda P.J.

Kao da mu je tko dao znak, zazvonio je i njezin mobitel pa je

razmislila o najčednijem mogućem načinu kako bi se ispružila preko

njega i dohvatila svoj telefon, no Cole je posegnuo za njime i dodao joj ga.

"P.J." žustro je rekla, ničim ne želeći odati čime se zabavljala

čitavu noć.

"P.J., ovdje Steele. Pozvali su nas. Koliko ti treba da se vratiš u

Tennessee?"

Bacila je pogled na i sat i vidjela da je još prilično rano. "Otići ću

do zračne luke i vidjeti što mogu učiniti. Trebala bih stići poslijepodne."

"Javi mi što prije. Ako ne uspiješ uhvatiti prvi avion, reći ću

Kellvjevima da pošalju helikopter po tebe."

"Dogovoreno", promrmljala je, krajičkom oka promatrajući Colea.

Spustila je slušalicu i i duboko uzdahnula, pripremajući se za

rješavanje nezgodne situacije.

"Izgleda da moramo ići", rekla je glupo.

"Da, možemo zajedno do zračne luke", odvratio je Cole.

Opušteno je ležao, nimalo uznemiren svojom nagošću, dok je ona

sjedila s prekrivačem navučenim do brade i preplavljena sramom.

Snažno je zatresla glavom. "Ne. Putovat ćemo odvojeno."

Cole se namršti. "To je glupo. Zajedno smo. Zašto bismo, zaboga,

išli svatko za sebe kada idemo na isto prokleto mjesto?"

"Ne želim da itko dozna da smo bili zajedno."

Njegov izraz lica postane još namrgođeniji.

"Gle, Cole", rekla je prije nego se stigao usprotiviti. "Moramo raditi

zajedno. Ne želim nikakve glasine o našoj..." Gotovo je rekla "vezi", ali se

zaustavila. "O našem druženju. Ne radimo neki uredski posao pa da

možemo očijukati i igrati igrice. Ljudski životi ovise o našoj usredotoče-

nosti, a ne želim ni da postanemo Dolphinov, Renshawov ili Bakerov

predmet sprdnje. A neću ni razmišljati o tome što bi Steele učinio da

dozna da smo se spetljali. Vjerojatno bi jedno od nas dvoje izbacio iz

tima, a možda i oboje."

"Želiš reći da te dekoncentriram?"

Zbog samozadovoljstva na njegovu licu poželjela ga je udariti.

Nacerio se od uha do uha, protegnuo svoje pozamašne udove te se

okrenuo na bok, oslonivši se na lakat i besramno se zapiljivši u nju.

Mogla se zakleti da je smišljao kako da joj istrgne prekrivač iz ruku, stoga

ga je za svaki slučaj čvrsto stisnula rukama.

Zatvorila je oči i duboko udahnula. Kada ih je ponovno otvorila,

Cole je zurio u nju kao da je namjerava pojesti za doručak. Osjetila je

treptaj u donjem dijelu trbuha koji joj se raširio kožom tako da je postala

22

vruća i zajapurena. Prokletstvo, bio je savršen. Sve na njemu bilo je

savršeno. Njegova usta, jezik, ruke i penis. Osobito njegov penis.

"Gle, možemo li jednostavno priznati da je ono sinoć bila

pogreška? Golema pogreška. I moramo sebi obećati da je nikada više

nećemo ponoviti. Ne možemo si priuštiti da sjebemo svoj posao ili tim.

Najbolje bi bilo da svatko pođe svojim putem i da se pretvaramo

da se ništa nije dogodilo."

Nadvio se nad njom onako golem i opak. Mrzila je to što se pod

njim osjećala sitno, ali je istodobno uživala u tome osjećaju.

Tiho zarežavši, pritisnuo ju je o krevet i prekrio joj usta svojima,

ljubeći je tako silovito da se morala boriti za zrak.

Usprkos tomu što ju je snažno pritiskao, uspio joj je istrgnuti

plahtu iz ruku i povući je do njezina struka. Jednom joj je rukom

obuhvatio dojku, palcem kružeći po krutom vršku bradavice.

Bože, kako je obožavala dodir njegovih ruku na sebi.

Jezikom joj se progurao između usana i ispunio joj usta, kušajući

je, trljajući svojim jezikom o njezin te istražujući svaki kutak. Usta su mu

tjerala na grijeh, a ona nije bila ni blizu onome što se moglo nazvati

dobrom djevojkom. Grijesi joj nisu bili strani. Ako zbog onoga od sinoć

neće završiti u paklu, onda nije znala zbog čega bi drugog mogla.

Kada se odmaknuo, usne su joj bile otečene, a čitavo tijelo trnulo i

plamtjelo od želje.

I dalje je čvrsto držao njezinu dojku u svojoj ruci, kao da je nema

namjeru pustiti. Oči su mu bile krute i prodorne, njihovi plavi krugovi

ispunjeni srdžbom i požudom.

"Potpuno si skrenula ako misliš da ću se pretvarati da se ovo

nikada nije dogodilo. A sada prestani s glupostima i krenimo prema

zračnoj luci. Ako ti toliko smeta, možemo se razdvojiti kad stignemo u

Nashville. Ali ne vidim zašto bismo se vraćali različitim avionima."

Srce joj je zastalo te je progutala knedlu u grlu.

Njegova se ruka naposljetku maknula s njezine dojke, zbog čega je

smjesta osjetila hladnoću i potrebu da je opet dodirne.

"Moram odvesti auto koji sam unajmio natrag u zračnu luku pa

možeš sa mnom" rekao je dok se izvlačio iz kreveta.

Prkosno je stisnula usne zbog toga što je samo tako preuzeo stvar

u svoje ruke. Zatim je uzdahnula. Bio je u pravu. Pretjerivala je.

Ali nikako nije željela da tim dozna kako su ona i Cole upravo

proveli vruću noć pod plahtama. Ili, bolje rečeno, na plahtama. Zapleteni

među plahte...

Vrućina joj je oblila lice. Morala je prestati. Tupila mu je o potrebi

za koncentracijom pri obavljanju zadataka, a upravo je njezina sada

23

otišla kvragu jer je razmišljala samo o užitku koji je osjećala dok je klizio

u nju i iz nje.

SUDBINA joj je bila naklonjena pa makar nije dobila mjesto pokraj Colea

u zrakoplovu na koji se ukrcala dva sata poslije. Spakirali su stvari,

točnije, Cole je gledao kako ona ubacuje nekolicinu odjevnih predmeta u

svoj ruksak. Većina njezine opreme nalazila se u sjedištu KGI-ja. Imala je

rezervu u stanu, ali, na svoju nesreću, nije mogla ponijeti ništa osim

osnovnih stvari, s obzirom da je putovala komercijalnim letom.

Mnogo su puta Kellyjevi slali mlažnjak da je pokupi zajedno s

opremom prije nego krenu u novu misiju. Steele joj je bio natuknuo da bi

se mogla preseliti bliže sjedištu KGI-ja u Tennesseeju, ali je još uvijek bila

neodlučna poduzeti taj korak i napraviti konačan rez s prošlošću.

Možda je došlo vrijeme da krene naprijed. Stvari bi bile mnogo

jednostavnije kada bi živjela bliže timu. Kvragu, ionako je sedamdeset

pet posto svoga života provodila s njima. Preostalih dvadeset pet posto

boravila je u svome stančiću na periferiji Denvera, a noći provodila u

onoj rupi od striptiz-bara.

Steele je živio nedaleko od Nashvillea, udaljen nešto manje od dva

sata od uporišta Kellyjevih na jezeru Kentucky. Bio je samotnjak i možda

ga je upravo zato toliko cijenila i poštovala. Nije volio da ga ometaju,

stoga je i sam rijetko ometao svoje suradnike.

Živjela je dovoljno daleko od Nashvillea da je tim ne bi gušio, a

opet dovoljno blizu da u slučaju iznenadnog poziva u misiju ne mora

satima putovati iz Denvera ili čekati tim da je poveze na putu do mjesta

operacije.

Ali sada se pojavila neočekivana komplikacija.

Cole.

Cole je živio na pola puta između Nashvillea i sjedišta KGI-ja. Kada

bi se preselila u Nashville, to bi značilo da bi mu bila mnogo bliže, a u

ovome trenutku nije bila sigurna kako se osjeća u vezi s time. Odvlačio joj

je pažnju, a to joj nije trebalo.

Žena koja je sjedila na srednjem sjedalu pokraj nje ustala je te se

uputila na toalet, a P.J. se naslonila na prozor u nadi da će uspjeti

odrijemati barem sat vremena prije nego sleti u Nashville. Krajičkom oka

vidjela je da se Cole, koji je sjedio nekoliko redova iza nje, također

zaputio prema zahodu.

Kada je žena koja je sjedila pokraj P.J. izišla, Cole ju je zaustavio te

su razmijenili nekoliko rečenica. Upotrijebio je svoj zarazni šarm i

zavodnički osmijeh pa je P.J. s gađenjem gledala kako žena pada na to

koliko je dugačka i široka.

24

39

Još se snažnije namrštila kada je žena na povratku do svog mjesta

produžila dalje, a Cole, ne otišavši na zahod, krenuo prema njoj.

Zastenjala je kada se progurao pored čovjeka koji je sjedio do prolaza i

bacio na sjedalo pokraj P.J.

"Ma daj, Cole", progunđala je. "Jesi li baš morao?" Vragolasto se

nasmiješio. "Samo sam joj rekao da putujemo zajedno, ali da nismo mogli

dobiti zajednička mjesta, te sam joj ponudio svoje nekoliko redova iza.

Bila je sretna što nam može učiniti uslugu."

"Još jednom te pitam, zašto?"

"Opusti se, Rutherford. Previše si ukočena. Ponašaš se kao da je

ono sinoć bilo smak svijeta."

"Začepi!" procijedila je kroz zube. "Neću razgovarati o tome u

krcatom avionu."

Okrenuvši se, nagnuo se prema njoj i tiho promrmljao.

"Dogodilo se, P.J. Nećeš to promijeniti ma što rekla ili učinila,

stoga je bolje da se pomiriš s time."

"To ne znači da se trebaš ponašati kao da smo prokleti par."

"Zašto si tako čangrizava?" upitao ju je.

U njegovim riječima nije bilo prijekora ili osude, nego čiste

znatiželje.

"Ponašaš se nepristupačno od prvog dana. Nitko ti se ne može

približiti. Čovječe, znaš sve moguće o meni, Dolphinu, Renshawu i

Bakeru. O Steeleu baš i ne, ali zna li tko uopće? A svoje stvari kriješ kao

zmija noge. To što ti se dogodilo u S.W.A.T.-u zbilja je grozno, ali misliš li

zaista da bi te sadašnji kolege osuđivali kada bi doznali? Ili je stvar u

tome da nemaš povjerenja u nas jer te bivši tim tako iznevjerio?"

Uzdahnula je i udarila čelom o prozor. Pred njima su bila još dva

sata leta, a Cole joj je bio pod nosom. Nije imala kamo pobjeći. Osim ako

je ostatak leta željela provesti u skučenom toaletu.

Primaknuo se tako da su im se ramena dodirivala, a njegov joj

miris ispuni nosnice. Točnije, miris njezina gela za tuširanje jer se bio

istuširao kod nje. Ona je upotrijebila obični sapun, stoga ga nije mogla

osjetiti. Bio je to njegov miris. Miris čistog, božanstvenoga muškarca.

S lakoćom se prisjetila koliko je vremena provela u neposrednoj

blizini toga prekrasnog muškog tijela. Ljubila ga je posvuda, kao i on nju.

O, itekako ju je ljubio. Zadrhtala je.

"Je li ti hladno?" upitao ju je. "Mogu ti namjestiti ventilator."

Odmahnula je glavom i zapitala se kako će preživjeti sljedeća dva

sata.

25

39

5. POGLAVLJE

KADA su prošli sigurnosnu provjeru u Nashvilleu, P.J. je zastenjala

ugledavši Dolphina kako stoji u blizini i drži znak na kojemu velikim

slovima piše "P.J. Pametnjaković. Drugom bi je prigodom njegova šala

nasmijala pa bi ga zadirkivala zbog toga, ali ne i danas.

Nasmiješio se od uha do uha kada ih je ugledao te krenuo prema

njima. Dolphin je bio utjelovljenje umišljenog južnjačkog frajera. Bio je

rodom iz Teksasa te se nosio kao kauboj, bez da je izgledao kao da je

upravo stigao s kakvog ranca.

Vrlo je često na sebi imao farmerice s mnoštvom rupa i japanke,

zbog kojih je izgledao kao da se sprema na plažu, te majice kratkih

rukava, obično s kakvom ciničnom porukom. Danas je ona glasila "Puno

oružja, malo strpljenja". Poželjela je i sama imati takvu majicu. I on je,

poput Colea, bio bivši SEAL-ovac, a zvali su ga Dolphin još otkako je

prošao obuku u vodi jer je plivao poput pravog dupina. Bolje se snalazio

u vodi nego na kopnu. P.J. je vjerovala da mu se negdje u prsnom košu

zasigurno skrivaju škrge.

"Drago mi je što te vidim ovdje, Cole", lukavo je dobacio Dolphin.

Prije nego je P.J. stigla razmisliti o tome da Coleu odreže jaja - nije

mu bilo druge! - ovaj je odgovorio tako ležerno da mu je čak i ona

povjerovala.

"Pridružio sam se P.J. na izlazu. Ionako idemo na isto mjesto pa

sam pomislio, zašto ne bismo išli zajedno?"

Dolphin se namršti. "Nisi bio u gradu?"

Cole otpuhne. "Imam život, znaš. Trebali smo dobiti produženi

odmor."

P.J.se ubacila, sretna što je Dolphin naizgled povjerovao u Coleovo

objašnjenje. "No, što se događa, Dolphine? Steele je bio tajanstven kao i

obično kada me nazvao."

Sliježući ramenima, Dolphin im je rukom pokazao prema vratima

koja su vodila do garaže. "Pojma nemam. Znaš kakav je on. Doznat ćemo

sve kada to Steele odluči. Ja sam samo potrčko sa zadatkom da ti

osiguram prijevoz."

U tom trenutku Coleu zazvoni mobitel. Spustio je pogled i nabrao

čelo čitajući poruku.

"Što je?" upitala je P.J. i shvatila da zvuči suviše znatiželjno.

Ali nije se činilo da mu je to zasmetalo.

"Izgleda da sam tek sada primio poruku. Steele kaže da ćemo se

26

39

naći u njegovoj kući, a ne u sjedištu KGI-ja."

"Da", rekao je Dolphin. "Nisi znao? Imam osjećaj kao da će smak

svijeta. Vidjet ćemo Steeleov hram iz prve ruke? Sigurno je neko ozbiljno

sranje u pitanju. Samo se nadam da će ga moj sustav za navođenje moći

pronaći. Poznavajući njega, kuća mu vjerojatno nije ni označena na

službenim kartama."

P.J. i Cole razmijene poglede. Dolphin se volio praviti pametan, ali

u ovome slučaju nije bio daleko od istine. P.J. je iznenada postala

nestrpljiva i željela je što prije doznati kamo to dovraga idu, pa da može

doznati i kakva im misija slijedi.

Kada su stigli do Dolphinova terenca, on joj uzme ruksak i spremi

ga u prtljažnik. Sjela je na stražnje sjedalo prepuštajući Coleu ono

prednje. Nadala se da će shvatiti što mu time želi poručiti. Zadržala je

dah dok je obilazio automobil.

Laknulo joj je kada je sjeo na suvozačko mjesto pokraj Dolphina.

"Jesi li se uspjela štogod odmoriti, P.J.?" pitao je Dolphin

pogledavajući je u retrovizoru.

Morala je uložiti svu svoju snagu kako ne bi porumenjela. Cole je

ispustio zvuk negdje na pola između smijeha i kašlja. Poželjela mu je

zabiti nož u vrat. Seronju je čitava ta situacija očito zabavljala.

"Spavala sam kao beba", uzvratila je svilenim glasom.

Dolphin zatrese glavom. "Blago tebi. Ja sam mislio da će odmor

potrajati malo duže pa sam izišao u grad. Kvragu, još me boli glava."

P.J. je zakolutala očima. Dolphinovi izlasci bili su legendarni.

Uvijek bi došao s nekom novom pričom o sranjima u koja se uvalio. No

time im je barem kratio vrijeme tijekom putovanja ili kada bi zapeli u

nekoj rupi čekajući naredbu svoga vode ili potez neprijatelja.

"Ni ja se nisam baš naspavao" podmuklo je rekao Cole.

Dolphin se zagrohotao. "Konačno si se poševio, stari? Već sam se

bio uplašio da razmatraš odlazak u samostan."

P.J. se poželjela zavući ispod sjedala. Nije to bila neuobičajena

rasprava. Na poslu je bila samo jedna od momaka. Nisu je štedjeli zbog

toga što je žensko, i to joj se sviđalo. Nikako nije željela da se u njezinu

društvu ponašaju čudno i da se boje nešto reći iz straha da se ne bi

uvrijedila.

No još ju je snažnije iznenadila činjenica da je, ako je vjerovati

Dolphinovim riječima, Cole govorio istinu kada je rekao da ne skače u

krevet bilo s kime.

"Samostan? Ma ne. Samo sam čekao pravu ženu."

27

39

Dolphin je teatralno zabacio glavu unatrag. "Stari! Nemoj mi reći

da si zauzet! Znao sam da su prokleti Kellyjevi loš utjecaj. Ako ne

pripazimo, svi ćemo za tren oka završiti s lancem oko vrata i bez jaja."

P.J. je zatvorila oči i snagom misli tjerala Dolphina da brže vozi.

"Što nedostaje tomu da budeš samo s jednom ženom?" upitao je

Cole otežući riječi. "Dok god je ona prava."

"No, govori", nagovarao ga je Dolphin. "Kakva je?"

Cole se široko osmjehnuo. "Džentlmen nikad ne razgovara o

tome." Hvala Bogu.

"Znači, zato nisi bio u gradu", naglas je razmišljao Dolphin. "Što je

rekla kada si joj onako naglo zbrisao iz kreveta?"

Cole je krišom preko ramena pogledao P.J., na što ga je ona

prostrijelila ubojitim pogledom kojim mu je poručila da će ga ubiti ako ne

začepi.

On se samo nasmijao i lupnuo prstima po upravljačkoj ploči.

"Imala je strašno puno razumijevanja. Naravno, obećao sam joj da ću se

vratiti čim budem mogao."

P.J. je ispustila prigušen zvuk te se brzo nakašljala kako bi ga

prikrila. Platit će joj za ovo. Namjeravao ju je mučiti bez kraja i konca, a

nije bilo načina da ga spriječi bez da svima otkrije kako su spavali

zajedno.

"Kad si se ti zadnji put poševila, P.J.?"

Razrogačila je oči i zagledala se u Dolphina koji ju je gledao u

retrovizoru. Ni u tome pitanju nije bilo ničeg neobičnog, naročito kada je

riječ o besramnom Dolphinu. Samo još jedna tipično muška stvar. Ali

njegov osjećaj za vrijeme bio je koma.

Cole se okrenuo u svome sjedalu i prepredeno joj se nasmiješio.

"Da, P.J., kada si se ti zadnji put raspojasala medu plahtama?"

Obojici je pokazala srednji prst i zagledala se kroz prozor dok su

jurili autocestom.

Povremeno bi zadrijemala pokušavajući blokirati sjećanje na

proteklu noć. Trgnula se kada je udarila glavom o prozor te, uspravivši se

u sjedalu, vidjela kako se voze dugim i blatnjavim puteljkom.

"Opa", rekla je.

"Aha", odvratio je Cole. "Impresivno." Široki pašnjaci prostirali su

se s obiju strana neugledne ceste. Golemi ribnjak blistao je na

poslijepodnevnom suncu u daljini. Konji su mjestimice pasli travu. Nije

zamišljala Steelea kao osobu koja voli konje.

Široka kuća smjestila se na sredini malog bloka raskrčenog

zelenila. Gusta šuma okruživala ju je sa svih strana, a poznavajući

28

39

Steelea, sve je pripadalo njemu i imalo ograničen pristup poput onoga u

Fort Knoxu.

"Hej, jesi li morao dati uzorak krvi na rampi?" upitala je P.J.

naginjući se prema naprijed.

Dolphin se nasmijao. "Zamalo me natjerao da iziđem van i skinem

hlače kako bih mu dao uzorak urina."

P.J. se nasmiješila. Medu sobom su zbijali šale o Steeleu, ali pred

njime - kao i iza njegovih leđa - nisu pokazivali ništa drugo osim

poštovanja. Njegova opaka narav mogla je biti predmet njihove

zafrkancije, ali bez obzira na to, P.J. mu je bila odana do kraja.

Steele joj je pružio priliku unatoč njezinoj prošlosti i njezinu

dosjeu. Zanemario je ono što je pisalo na papiru i činjenicu da je

napustila S.W.A.T., te joj ukazao povjerenje.

Stoga mu je ona zauzvrat uvijek davala sve od sebe, pa čak i više

od toga.

Bili su opak tim i bila je toga svjesna bez ikakve lažne skromnosti.

Funkcionirali su kao švicarski sat. Ona i Cole bili su prokleto dobri

snajperisti, Baker i Renshaw predstavljali su snagu i mozak za eksplozije

i taktiziranje, a Steele je bio najjači frajer među njima i sposoban za sve.

Nije da Cole nije bio jednako opak frajer... Ali je mnogo češće

obavljao snajpersku dužnost s P.J. Zapravo ju je nasmrt preplašio kada je

zaradio metak u Kolumbiji prigodom spašavanja Rachel Kelly iz

nezgodne situacije. Iako, nikad mu to ne bi priznala. Ni u ludilu.

Pomislila je na to kako je i Dolphin nedavno za dlaku izbjegao smrt.

"Hej, stari, jesi ti dobro?" upitala je kada su parkirali iza ostalih

vozila.

Baker i Renshaw očito su već bili stigli.

Dolphin se okrenuo i upitno je pogledao. "No, što je ovo? Kolegica

se brine za mene?"

Namrštila se. "Naravno da se brinem. Jesi li dobio dopuštenje da

se vratiš na posao?"

Odmahnuo je glavom i izišao iz terenca te joj kavalirski otvorio

vrata.

"Dobro sam", odvratio je dok ga je promatrala.

Podignuo je šaku, a ona mu se nasmiješila i pogurnula je svojom.

Cole joj je dobacio ruksak koji je prethodno izvadio iz prtljažnika te su se

zaputili prema vratima.

"Konačno ste i vas dvoje stigli", poručio im je Steele s trijema.

"Gdje si bio, Coletrane? Mislio sam da ćeš odavno biti ovdje."

"Bio sam izvan grada", opušteno je rekao Cole. "Mislio sam da

ćemo imati vremena za pošten odmor. P.J. sam sreo u zračnoj luci pa nas

29

39

je Dolphin oboje dovezao."

Steele je napravio grimasu. "Da, ispričavam se zbog toga."

"Pa, što se zbiva, šefe?" upita Dolphin. "Zašto ste nas tako brzo

zvali? Sigurno je nešto ozbiljno na stvari, žarne?"

Steele se okrenuo i rukom ih pozvao da uđu u kuću. "Dat ću vam izvješće

zajedno s ostalima. Nemamo mnogo vremena."

6. POGLAVLJE

UŠLI su u prostrano predsoblje Steeleova doma, a P.J. je znatiželjno

upijala što je više mogla dok su se spuštali stubama prema dnevnoj sobi.

Čitav je prostor odisao rustikalnošću i muževnošću. Izgledao je

poput lovačke kućice kakva se mogla zateći u planinama u blizini potoka

s pastrvama.

Soba je imala drveni pod i namještaj te golemi kamin. Nekoliko

prepariranih losova visjelo je na zidu povrh kamina, a nasuprot njima i

jedan preparirani jelen.

Tepih od medvjeđe kože pružao se pred kaminom, a nekolicina je

drugih životinja bila pribijena na zid ili pokrivala stražnju stranu

pokućstva.

Prostor je izgledao kao pravi lovački raj. I zapravo, Steele je bio

medu najopasnijim lovcima na svijetu, samo što se uz lov na divljač bavio

i lovom na ljude.

Na njezino iznenađenje, u dnevnoj su sobi zatekli Donovana

Kellyja kako sjedi s Bakerom i Renshawom na kauču na drugoj strani

prostorije.

Van, kako su ga zvali oni s kojima je bio blizak, vodio je KGI sa

svojom braćom Samom i Garrettom. Nedavno su im se pridružila i mlada

braća, Ethan, Nathan i Joe, ali stariji je trojac u biti bio glavni.

Donovan je bio računalni štreber i dok bi ga, u usporedbi s

ostatkom grubih neandertalaca od njegove braće, čovjek smjesta doživio

šmokljanom, bio je zapravo opak frajer. P.J. ga je iznimno poštovala.

Bio je tih. Nije imao potrebu podizati glas kako bi dočarao ono što

želi reći. Osim toga, bio je i pametan, a P.J. je smatrala da ne postoji ništa

više seksi od pametnog muškarca. A ako je usput i opaki frajer? Savršen

spoj.

"Evo ih", uskliknuo je Baker ustajući se s kauča.

Potrajalo je dok su se svi članovi tima međusobno pozdravili.

Čovjek bi pomislio kako se nisu vidjeli čitavu vječnost, a ne samo

30

39

protekla tri dana. No bili su svjesni činjenice da njihovo zanimanje sa

sobom nosi opasnost da se neće uvijek svi vratiti iz misije živi i zdravi.

Živjeli su s tom činjenicom, a ona ih je samo još snažnije povezivala. I dok

se P.J. žacala od pomisli na bliskost s drugim ljudima, ovi su ljudi zapravo

bili njezina obitelj. Hrpa starije braće. Dobro, osim Colea. Bila je prilično

sigurna da je zeznula svaku šansu da će na njega ikada gledati kao na

brata. Iako to zapravo nikada nije ni bio slučaj.

I Steele i Donovan čudno su je gledali te se nije mogla riješiti

osjećaja da joj sve ono što su ona i Cole prošle noći učinili piše na čelu.

Donovan joj se približio i pozdravio je, ali sa strogim izrazom na

licu. Strepnja joj se uvukla pod kožu i nije imala nikakve veze s njezinom

budalastom nesigurnošću. Donovan ne bi bio ovdje da nije riječ o

iznimno važnoj misiji.

"Sjednite", rekao je Steele svima.

On i Donovan ostali su stajati dok su se ostali smještah na kauč ili

u naslonjače. P.J. je namjerno zauzela jedino slobodno mjesto na lijevoj

strani kauča pokraj Bakera i Renshawa te time natjerala Colea da sjedne

u prazni naslonjač sučelice dvosjedu.

Steele je duboko udahnuo. P.J. je sa savršenom preciznošću

naučila prepoznati njegova raspoloženja i trenutno je bila zapanjena jer

je oklijevao, a on to nikada nije činio.

Ako ni po čemu drugome, Steele je bio poznat po svojoj izravnosti.

"Ispričavam se svima što sam vas ovako pozvao nakon što vam je

obećan odmor. No, nešto je iskrsnulo. Nešto ozbiljno."

Svi su se nagnuli prema naprijed u nijemom, napetom iščekivanju jer je

zacijelo morala biti riječ o nečemu ozbiljnom kad je izazvalo takvu

reakciju.

Steele se okrene prema Donovanu koji zakorači naprijed posve

kruta lica.

"Carter Brumley jedan je od najvećih predvodnika lanaca trgovine

djecom na svijetu. Favorizira malu djecu, većinom od osam do dvanaest

godina, i trguje jedino djevojčicama."

Mržnja u Donovanovim očima bila je očita, a P.J. je konačno

shvatila zašto je tu i zašto su sazvali tim. Donovan je bio nadasve osjetljiv

na djecu. I žene, ali osobito djecu.

Sudjelovao je u svakoj misiji koja ih je na neki način uključivala,

bila ta djeca ona nestala, iskorištavana ili oteta.

"Državni je neprijatelj broj jedan u mnoštvu zemalja. Mnoge su

mu se agencije približile, no nitko ga nije uspio srediti. Pametan je, ali

ima sreće i više života od mačke."

31

39

"Idemo u potragu za njime?" upita Dolphin.

Steele ga utiša pogledom.

"Moglo bi se tako reći", rekao je smrknuti Donovan. "Pružila nam

se prilika koju ne smijemo propustiti. No da bismo mu se približili, morat

ćemo se poslužiti nekonvencionalnim sredstvima."

P.J.-ine se obrve podignu na tu izjavu.

U tom trenutku Steele i Donovan obrate pogled upravo na nju.

"Brumleyjeva desna ruka ima sklonost k sitnim brinetama s

opakim nogama. Obožava oblikovano tijelo i manje grudi. Ne pretjerano

sitnu gradu, ali ni odviše naglašene obline."

Dok je zurila u dvojicu muškaraca, P.J.je iznenada obuzeo nagon

da si rukama pokrije grudi. Doslovce su proučavali njezine čari pred

apsolutno svima.

Potom je prijezirno izvila usne. Ponašala se poput proklete curice.

Ovdje je bila jedna od momaka. Nitko od njih ne bi ni trepnuo da su

predmet rasprave veličine njihovih pimpeka.

"Također je vrlo pričljiv", nastavio je Donovan. "Jedna prostitutka

s kojom je bio otkrila nam je da voli puno govoriti. Uz dovoljnu količinu

alkohola i poticaja, izbrbljat će gotovo sve."

P.J. je spopao neki vrlo neugodan osjećaj u vezi s time.

"Postoje glasine da dostavlja djevojčice kupcu u Europi.

Amerikanke. Kupac je izričito zatražio plavokose i plavooke djevojčice,

od osam do deset godina."

"Isuse", zgroženo reče Cole.

"I, kako ćemo ga zaustaviti?" smireno upita P.J.

Donovan duboko udahne. "Imamo informaciju da će za tri dana biti na

jednoj zabavi u Beču. Arthur Stromberg, jedan od najvećih europskih

krijumčara oružja, održat će soareju, a on i Brumley dobri su prijatelji. A

kamo ide Brumley, ide i Gregory Nelson. Tu ti nastupaš, P.J."

Cole se naglo uspravi u svome naslonjaču, a opaki mu pogled

zamrači lice. "Kako to misliš da ona tu nastupa? O čemu je točno riječ?"

Steele se namršti, a Donovan podigne ruku. "Pusti me da završim."

Cole je i dalje ukočeno sjedio, a P.J. ga je šibala pogledom.

Posljednje što je u tom trenutku željela bilo je da je sramoti pred timom.

"Želimo da se zbližiš s Gregoryjem Nelsonom na zabavi. Budi

ljubazna. Cesto se smješkaj. Čekaj na poziv. A kada ga uspiješ uhvatiti

nasamo, pokušaj izvući što više informacija iz njega."

P.J. je žmirkala i zurila u Donovana, posve nesigurna što bi mu

trebala reći na to.

Cole, naprotiv, nije bio nimalo izgubljen. Skočio je na noge i čvrsto

32

39

stisnuo šake na bokovima.

"Koji kurac, Vane? Želiš da se prostituira kako bismo došli do

informacija?"

Ni ostali nisu izgledali oduševljeni tom idejom.

"Zašto ne bismo jednostavno otišli na zabavu, sredili Čartera

Brumleyja i oslobodili svijet toga smeća?" usprotivio se Cole.

"Nisam ništa više zagrijan za to od vas", grubo je rekao Steele. "Ali

ne možemo se samo pojaviti tamo i srediti ga. Kao prvo, okružen je

čuvarima do zubi. Kao drugo, trebalo bi nam mnogo više od jednog tima

da ga svladamo, pa čak i kada bi nam se Riov tim pridružio. Kao treće,

kada bismo ga i uspjeli srediti, to ne bi pomoglo zarobljenim

djevojčicama. Ova misija zahtijeva pomnu izvedbu i strpljenje."

"A gdje ćemo mi jebeno biti dok P.J. bude obrađivala Nelsona?"

oštro je upitao Cole.

"Bit ćemo blizu", odvrati Donovan. "Nećemo je ostaviti samu i

osigurat ćemo im sobu za sastanak. Mi ćemo biti u susjednoj sobi tako da,

ako što pode po zlu, možemo biti tamo za pet sekundi."

"Ne sviđa mi se to", tvrdoglavo reče Cole. P.J. se munjevito uspravi

na noge u namjeri da ušutka Colea. "Hoćete li svi začepiti na trenutak i

pustiti osobu koje se to zapravo tiče da postavi nekoliko pitanja?"

Cole nevoljko zatvori usta i vrati se na mjesto, ali nastavi

neprijateljski zuriti u Donovana.

"To sve zvuči dobro u teoriji", žustro reče P.J." Ali postoji mnoštvo

prokletih rupa u toj priči. Ja nisam partijanerica, niti kakva zavodnica. Ne

mogu napraviti više od tri koraka u štiklama i definitivno nemam opake

noge."

Cole još snažnije stisne usne, a ona mu u očima prepozna

nepobitno neslaganje s tom izjavom. Na to ga prostrijeli pogledom, bez

riječi mu obećavši da će ga uškopiti ako samo zucne. Činilo se da je

shvatio s obzirom da nije progovorio ni riječ.

"Znaš se ti dobro srediti, P.J." rekao je Donovan. "A kako ti to

znaš?"

Nasmiješio se. "Sva ta kamuflažna odjeća i sranja nisu me

zavarala. Izgledat ćeš prekrasno u pravoj haljini i cipelama te s pravom

frizurom i šminkom. Kladim se da te ni vlastiti tim neće prepoznati kad

završiš sa sređivanjem."

"No, Vane? Otkuda ti to?"

Podignuo je obrvu. "Pa što? Znam što ženama dobro stoji. Ne

mogu ti puno pomoći s frizurom i šminkanjem, ali mogu naći nekoga tko

može. Važno je da ti sama vjeruješ da to možeš izvesti. Imaš stav i

samopouzdanje za to, bez sumnje."

33

39

"I sama ću ići na tu zabavu?"

"Nabavit ću pozivnice za nas dvoje. Ići ćemo zajedno, ali morat

ćemo se razdvojiti kada uđemo kako bi ostvarila kontakt s Nelsonom.

Kada ga uspiješ zavesti, reći ćeš mu u kojem hotelu odsjedaš i da nemaš

ništa protiv toga da ti pravi društvo. Ako sve bude išlo po planu, bacit će

ti se pred noge."

Pogledala je Steelea, vodu svoga tima i čovjeka u kojega je

beskrajno vjerovala.

"Što ti kažeš?" upita ga.

Nije marila za to hoće li se Donovan uvrijediti što traži Steeleovo

mišljenje, usprkos tomu što je Donovan bio taj koji im je isplaćivao plaće.

Donovan nije njezin voda. Steele jest. Donovan je sudjelovao u mnogim

njihovim misijama i poštovala ga je, ali naredbe je primala jedino od

Steelea.

Steele je šutio neko vrijeme, kao da se bori s vlastitim mislima.

Zatim ju je pogledao u oči.

"Mislim da nam je to najbolja opcija. Ne sviđa mi se, ali mislim da

to možemo izvesti i da pritom ostaneš sigurna."

"Vi ste jebeno ludi!" eksplodirao je Cole. "Otkad podvodimo

vlastite kolege radi misije? Shvaćate li uopće što bi joj se moglo dogoditi

ako i najmanja sitnica pode po zlu? Bit će bespomoćna."

"Dosta, Cole", procijedi P.J. "Začepi i smiri se. Nisam jebeno

bespomoćna. Znam se sama braniti, a moj me tim neće napustiti."

Ne kao njezin bivši tim. Nije izrekla te riječi, ali Cole je shvatio.

Vjerovala je svojim kolegama. Oni nisu kao Derek, Jimmy i Mike.

"Ne, nećemo", rekao je Baker krajnje ozbiljnim glasom. Renshaw

se složio kimajući glavom. "Morat ćemo je ozvučiti", rekao je Dolphin.

"Tako da u svakome trenutku znamo što se događa i da možemo smjesta

uskočiti ako bude problema."

Donovan ispusti nestrpljiv uzdah. "Nećemo je ostaviti na cjedilu.

Ovo je kao i svaka druga misija. Surađivat ćemo kao tim. Smislit ćemo

plan za svaku moguću situaciju." Zatim se okrene prema P.J.

"Misija nije obvezna. Sve ovisi o tebi i neću ti zamjeriti ako

odbiješ. Razumjet ću u potpunosti ako se ne budeš željela izložiti takvoj

vrsti rizika."

"Ne čini to, P.J." oštro dobaci Cole. "Pronaći ćemo drugi način da

spasimo te djevojčice."

Ah neće moći. Ne te djevojčice. Za njih će biti prekasno. A još su

djeca. Ukradena iz majčina naručja i svojih domova. Prisiljena

proživljavati noćnu moru koju ni jedno dijete nikada ne bi smjelo

34

39

doživjeti.

Kako je mogla odbiti kada joj se pruža prilika da im pomogne?

Prešla je pogledom po prostoriji. Njezini su kolege bili tihi i

zamišljeni. Svi su gledali u nju, očiju punih svesrdne podrške.

Cole je bio bijesan. I zabrinut. Uočila bi brigu u tim plavim očima i

s udaljenosti od jednog kilometra i ljutilo ju je to što nije imao više

povjerenja u njezine sposobnosti. Proveli su jednu noć zajedno, a on se

već ponašao poput glupavog zaštitnika. Još je samo nedostajalo da se u

misijama počne bacati pred nju kako se ne bi našla usred unakrsne vatre.

Potom ona iznova pogleda Steelea i Donovana. Pretraživala je

Steeleovo lice u pokušaju da odgonetne o čemu razmišlja, ali je

naposljetku odustala i naglas izrekla pitanje koje joj se motalo po glavi.

"Steele? Misliš li da to trebamo učiniti?"

"Ne mogu odlučiti umjesto tebe, P.J. Neću reći što ja mislim o

tome. Riječ je o plemenitoj namjeri, inače vas ne bih pozvao ovako

neispavane i iscrpljene nakon što ste se tek vratili iz misije. Ali ja sam vas

jedino mogao pozvati."

Steele je prešao pogledom preko sviju, a zatim ga vratio na P.J.

"Glasat ćemo."

P.J. je duboko udahnula, gutajući slinu da zatomi rastuću tjeskobu

u prsima. Daj joj snajper i reci koga treba pogoditi i to će biti u stanju

žmirećki učiniti. Ali ovo... Ovo je bilo tako daleko izvan njezine sigurne

zone da joj je um vrištao. Koji kurac?!

"Ja sam za", rekla je odlučno.

Steele je pogledao ostale.

Dolphin glasno izdahne. "Prokletstvo, i ja sam za. Ne ide bez svog

tima."

"I ja", promrmljao je Baker.

"Računajte na mene", oglasi se Renshaw.

Preostao je samo još Cole, koji je i dalje izgledao srdito. Dobacio je

pogled P.J., a zatim pogledao i sve ostale.

"Kvragu, i ja sam za, ali ne sviđa mi se to i želim da to svima bude

jasno."

"Okej, onda krećemo u akciju", tiho reče Donovan.

35

39

7. POGLAVLJE

COLE je sjedio s ostatkom tima i čekao da se P.J. pojavi. Ona, Donovan i

žena koju je Donovan unajmio da je našminka bili su zatvoreni u toj

prokletoj hotelskoj sobi već dva sata, zbog čega je svakim trenutkom

postajao sve živčaniji.

Svaki mu je instinkt govorio da je sve to što čine krivo. Nije mogao

vjerovati da su Donovan i Steele pristali P.J. dovesti u tako opasnu

situaciju, niti da se ona složila s time.

Dobro, možda je pretjerivao. Ona je bila opaka. To je bila jedna od

stvari zbog kojih joj se divio. Obavljala je svoj posao bez pritužbi, držala

je korak s momcima u timu i, ako će već iskreno, ponekad činila i više od

toga.

Bila je vraški dobra na nišanu i, ma koliko mu to vrijeđalo ego,

nikada je ne bi izazvao na dvoboj. Vjerojatno bi ga isprašila tako da se

nikad ne bi oporavio od sramote.

Protrljao je vlažne dlanove o traperice i lupnuo palcem po

koljenu.

"Koliko će to jebeno trajati?" progunđao je.

Vrata susjedne sobe otvorila su se i kroz njih je prošao Donovan

odjeven u otmjeni smoking, s ulaštenim skupocjenim cipelama i kosom

koja je izgledala kao da ima gela na sebi.

Začuli su se zvižduci, a Donovan je zakolutao očima. "Jebote, stari,

dobro izgledaš" povikao je Dolphin.

"Gdje je P.J.?" upita Steele. "Moramo krenuti za nekoliko minuta

ako mislimo stići na vrijeme."

Donovan se okrenuo i ispružio ruku za sobom. Trenutak poslije,

iza njega se pojavila P.J. Sobom je zavladala grobna tišina.

Cole si je zamalo progutao jezik. Jebemti život.

Izgledala je fenomenalno. Na sebi je imala haljinu koja je definiciji

male crne haljine davala posve novo značenje. I bila je prokleto mala.

Sićušna!

Tijesno pripijena na kukovima i bedrima, završavala je nekoliko

centimetara iznad koljena. Izrez oko vrata bio je dubok i okrugao te

pružao impresivan pogled na njezin dekolte. Meki su joj se brežuljci

izazovno nazirali povrh izreza haljine, ali istodobno bili dovoljno skriveni

da natjeraju čovjeka da malo povuče taj rub prema dolje.

36

39

Kosa joj je bila povijena, a kovrčavi pramenovi nježno padali niz

obraze i zatiljak, dajući joj blag, ženstven izgled, koji je tjerao Colea da

zastenje. S usnih su joj resica visjeli dijamanti. Kvragu, nije ni znao da

ima probušene uši. Oko vrata je imala jednostavnu ogrlicu s dijamantnim

privjeskom koja je očito bila skupa, ali elegantna i nenametljiva.

Na zapešću je nosila prekrasnu narukvicu koja je upijala svjetlo i

blještavo ga odbijala. Čak su joj i nokti bili sređeni za ovu priliku.

Savršeno izmanikirani i obojeni sjajnim crvenim lakom koji se slagao s

blago nanesenim ružem na njezinim usnama.

Duge trepavice dodatno su naglašavale njezine upečatljive zelene

oči, a razveselilo ga je kada je shvatio da su joj na licu upotrijebili tek ruž

i maškaru. Nije joj trebalo mnogo šminke. Izgledala je dobro i bez toga.

No, kapu je skidao njezinim... nogama. Ti bokca. Donovan je rekao

da taj Nelson voli opake noge, a Cole je iz osobnog iskustva znao da su

P.J.-ine vrlo lijepe, ali u štiklama i toj kratkoj haljini?

Obrisao je usta kako bi se uvjerio da mu ne curi slina ili da nisu

širom otvorena.

Tijelo joj je bilo čvrsto, lijepo oblikovano zahvaljujući strogom

režimu vježbanja. Noge su joj izgledale prekrasno i nije mu trebalo

mnogo da se prisjeti kako ih je bila ovila oko njega dok je prodirao u nju.

Znoj mu je orosio čelo u trenutku kada su svi reagirali na njezinu pojavu.

"Opa!" uskliknuo je Baker. "Jebote, P.J., kako si zgodna!" Ona

napravi grimasu, a Cole zamijeti nervozu u njezinim očima. Očito joj je

bilo neugodno. Nije voljela biti u središtu pozornosti.

Dolphin je zazviždao i nacerio se. "Van je totalno bio u pravu. Znaš

se dobro srediti, curo!" Renshavv se pridružio zviždanju. "Izgledaš divno,

P.J. " smireno je rekao Steele. Divno? Izgledala je jebeno prekrasno. Ali

Coleu se sviđala i u kamuflažnoj odjeći i obojena lica. Više je puta maštao

o tome da je odvede u krevet, skine joj vojnu odjeću i razmaze boju s lica

po čitavim njihovim tijelima.

"Ništa nećeš reći, Cole?" s nevjericom ga upita Dolphin. "Izgleda

je-be-no!"

Cole pročisti grlo, a zatim zamijeti očajnički pogled u njezinim

očima, koji ga iživcira. Trebala bi znati da neće dati naslutiti što se zbilo

između njih. Iako ga ne bi bilo briga i da doznaju. Trenutno joj je više od

svega na čelo želio nalijepiti žig s natpisom "Moje, odbij". "Izgledaš

predobro, P.J." "Hvala, dečki" tiho je odvratila. "Okej, plan je sljedeći",

rekao je Steele skrenuvši pažnju natrag na sebe. "Donovan i P.J. odlaze

zajedno. Mi pratimo svaki P.J. -in pokret čim se razdvoje."

Cole suzi oči. "A gdje joj je ozvučenje i kako će ga, zaboga, skriti u

tom čudu? Ne pokriva ni nju kako Bog zapovijeda, a kamoli što drugo."

37

39

P.J.ga mrko pogleda.

"Pokvarit ćeš si ruž, dušo", reče on otežući riječi. "A lijepo ti stoji."

Ona zakoluta očima i odmahne glavom.

"Prestanite, vas dvoje", zareži Steele.

"P.J.je opremljena mojom najnovijom tehnološkom igračkom",

rekao je Donovan sa smiješkom koji je uvijek imao kada bi govorio o

svojim visokotehnološkim stvarčicama.

Podignuo joj je ruku i lagano je zakrenuo tako da svi vide

unutrašnjost njezine nadlaktice.

"Tu se nalazi samoljepljiva traka boje kože. Zapravo je

napravljena od ljudske kože te se neprimjetno stapa s njezinom. Ispod

nje nalazi se čip koji će nam omogućiti da čujemo sve što će ona čuti."

"Ozbiljno?" upita Dolphin.

Ustao je i prišao bliže. "Imam i trake s GPS čipovima, ali njezina

narukvica sadrži minijaturnu kameru koja prenosi slike uživo i u visokoj

definiciji. Jednostavan pokret ruke, primjerice da si ležerno zatakne

pramen kose za uho, pružit će nam dobar pogled na sve što se nalazi oko

nje. A ima i GPS čip u slučaju da brzo moramo do nje, tako da smo time

ubili dvije muhe jednim udarcem."

Coleova se utroba stisne. Nije želio razmišljati što bi se moglo

dogoditi u najgorem slučaju.

"Dakle, da razjasnimo", ubaci se Cole. "Ti i P.J. idete na tu otmjenu

zabavu. Razdvojite se, ona se približi Nelsonu i nabacuje mu se, kaže mu

gdje odsjeda, a zatim ode i čeka da on dođe k njoj?"

Ostali mu dobace čudan pogled.

"Već smo to prošli", reče Steele nestrpljivo.

"Pa, dobro, samo sam htio biti siguran."

P.J. slegne ramenima. "Možda će željeti poći sa mnom. U svakom

slučaju, ishod će biti isti. Nitko ne može predvidjeti što će željeti učiniti ili

hoće li uopće zagristi mamac.

Ali naš posao podrazumijeva da se prilagođavamo promjenama

situacije, i vraški smo dobri u tome."

"Hooyah", poviče Dolphin. "Predlažem da je imenujemo počasnom

SEAL-ovkom."

Cole je znao da se ponaša kao prava kukavica u vezi sa svime, ali

jednostavno se nije mogao riješiti toga čvora u utrobi. Samo je želio da

večer što prije završi i da se P.J.vrati kamo pripada. Na sigurno. Sa svojim

timom. I po mogućnosti nekamo gdje bi mu neprestano bila na oku.

"Upravo zato moramo biti oprezni", reče Steele. "Ne znamo kako

će se stvar razvijati."

Okrenuo se prema P.J. "Ako u bilo kojem trenutku poželiš

38

39

prekinuti misiju, znaš što trebaš reći. Nemoj se ustručavati. Dok budeš na

zabavi, Cole, Baker, Renshaw i ja raširit ćemo se vani po terenu. Kad

napustiš zabavu, slijedit ćemo te do hotela. Ako se bilo što promijeni,

upozori nas tako da znamo što se događa."

Donovan je ohrabrujuće potapše po ruci. "Bit ću unutra dok god

ne odeš. Ako bude problema, tamo sam."

Zatim se okrene ostalima. "Ovo je velika stvar. Osim jasne potrebe

da oslobodimo svijet od toga nitkova i vratimo djevojčice njihovim

kućama, postoje tri vlade koje nude visoki iznos za glavu toga seronje.

Nije ih briga hoće li ga dobiti živoga ili mrtvoga. Resnick ga želi živoga

radi informacija o njegovu lancu. Usprkos tomu što me naš stalni kontakt

iz CIA e u zadnje vrijeme strašno gnjavi, ovaj sam se put spreman složiti s

njime. Brumley je samo dobavljač. Postoji mnoštvo bolesnih kurvinih

sinova koji kupuju te djevojčice i želim uhvatiti i njih."

Ozbiljnih lica, svi su složno kimnuli.

"Idemo im onda oderati kožu" reče P.J. "Očijukat ću sa samim

vragom ako će nam to pomoći da spasimo tu dječicu."

Cole joj nije mogao proturječiti pa je samo glasno izdahnuo. Da je

riječ o bilo kome drugom, ne bi bio toliko bijesan što se upušta u takvu

situaciju. To im je posao. Učinit će sve kako bi uspješno obavili svoju

misiju.

Morao je prestati gledati na nju kao na ženu s kojom je spavao, na

koju je položio svoje pravo, čak i ako ona nije imala pojma o tome da je

smatra svojom.

Večeras će mu biti samo kolegica koju mora podržati i pobrinuti

se da se vrati neozlijeđena. Prošli su to već stotinu puta.

"Dobro, ako nema više pitanja ili primjedbi, vrijeme je za pokret",

reče Steele.

39

39

8. POGLAVLJE

ZGRADA nije bila nimalo slična onoj kakvu je P.J. zamišljala. Nalazila se u

središtu grada te imala parkirališna mjesta u dvorištu. Četiri su

muškarca preuzimala i parkirala automobile.

Donovan je odlučio parkirati jednu ulicu dalje kako bi u slučaju

potrebe imao izravan pristup vozilu, a zatim su se on i P.J. došetali do

vrata gdje su dva krupna zaštitara provjeravala pozivnice.

Da stvar bude zanimljivija, stajalo je tu i nekoliko žena, bile su

raštrkane po pločniku poput božičnih jelki. Zanosnoj plavuši približio se

muškarac koji je upravo izišao iz automobila. Razmijenili su nekoliko

riječi, a onda se žena nasmiješila i uhvatila muškarca pod ruku te ju je on,

pokazavši zašlitaru svoju pozivnicu, odveo unutra.

"Je li to europska verzija spoja naslijepo?" promrmljala je P.J.

Donovan se nasmijao. "Obične cure koje rade svoj posao. Samo su

nešto otmjenije. A bogme i skuplje. Čim načuju što o zabavi poput ove,

dolaze jer znaju da će naći sponzora za tu večer."

"Znači, to si večeras?"nestašno je upitala. "Moj sponzor?"

"Vraga! Nogiram te čim uđemo, sjećaš se?"

Oboje su utihnuli kada su se približili ulaznim vratima. Donovan

je izvadio ukrašenu pozivnicu te su im pokazali da mogu ući, a zatim je

drugi zaštitar pokazao Donovanu da prekriži ruke iza glave kako bi ga

mogao pretražiti.

Kratko je pogledao P.J. , a zatim joj rukom pokazao da prođe

zaključivši da nema previše mogućnosti kamo bi skrila oružje na sebi.

Osjećala bi se mnogo bolje da je mogla ponijeti barem pištolj.

Svojom se puškom služila kao vlastitom rukom te se sada osjećala čudno

jer je išla u misiju bez nje. No i pištolj bi joj sasvim dobro poslužio u

ovome slučaju. Možda bi joj pomogao da se ne osjeća tako uznemireno.

Neke žene nisu nikamo išle bez torbice, a P.J. bez oružja.

Kamene stube koje su vodile do ulaznih vrata bile su

mnogobrojne pa se P.J. pomolila da se ne spotakne u svojim visokim

potpeticama i slomi vrat prije nego uopće dospije unutra.

Kada su konačno stigli do vrha stubišta, odahnula je, a zatim i

duboko udahnula kada su ušli u kuću. Uputili su ih preko predsoblja do

širom otvorenih vrata s dvama krilima.

40

39

Iz salona su dopirali glazba i glasan žamor. Odvažan i

samouvjeren, Donovan se ušetao kao da je riječ o njegovoj vlastitoj kući.

Začudo, posve se uklopio medu blještavilo i glamur ostalih gostiju.

P.J. je zastala promatrajući blistavi salon. Donovan joj je snažnije

stisnuo ruku podvukavši je pod svoju.

"Nemoj zastajkivati", promrmljao je. "Smješkaj se i nastoj izgledati

samouvjereno. Kao da pripadaš ovamo."

Lako je njemu bilo reći. Užasavala se ovakvih mjesta. I mnoštva

prekrasnih ljudi. Prekrasnih, bogatih ljudi.

Bilo ih je more.

Gotovo je prasnula u smijeh kada se Donovan s njom pod rukom

spretno progurao do bara. Imala je zadatak pridobiti toga čovjeka. Mjesto

je vrvjelo prekrasnim ženama. A ona se trebala istaknuti među svima

njima?

Donovan je naručio šampanjac i pružio jednu od dviju visokih

čaša P.J. Dok je svoju prinosio usnama, promrmljao je: "Okej, vidiš li onog

čovjeka sa svoje lijeve strane? Ne, nemoj gledati. Polako prelazi

pogledom preko sviju. Nije sam. Ne možeš promašiti. Visok i plavokos.

Ima vrlo glasan smijeh, voli biti u centru pažnje. Okružen je ženama jer

znaju da je bogat. Nemaju pojma kakvim se perverzijama bavi, inače bi

pobjegle glavom bez obzira."

P.J. je zadrhtala od glave do pete.

Sjajno.

Ležerno je očima kružila po prostoriji dok nije ugledala čovjeka o

kojemu je Donovan govorio. Definitivno ga je bilo teško promašiti.

Njegov je smijeh glasno odjekivao usprkos dvjema stotinama uzvanika i

drugih gostiju.

"To je Brumley i njega se trebaš kloniti. Ni u kojem te slučaju ne

smije zamijetiti. Nelson je na drugoj strani salona i trenutno je sam.

Odmjerava okupljene i dao bih se kladiti da traži kakvu žensku. Vidiš li

ga, tamo pokraj prozora? Niži, puniji tip. Mišićav je, ali nije jedan od

Brumleyjevih čuvara, inače bi mu bio mnogo bliže. Brumleyju služi za

ublažavanje štete. Ovaj ga šalje da počisti za njime. Tamnokos. Ima

brkove. Preplanuo, ali ne prirodnim putem."

"Da, vidim ga", promrmljala je jedva pomičući usne.

"Bilo bi dobro da sada prođeš pokraj njega. Blizu je toaleta, stoga

imaš savršenu priliku da se prošetaš ispred njega, a vrlo je vjerojatno da

se tamo nalazi jer zna da će u određenom trenutku većina žena proći

pored njega kada budu išle popraviti šminku. Idi si popraviti ruž i usput

mu dobaci pogled. Kratko ga odmjeri, dovoljno da pomisli da ti se sviđa,

ali budi suptilna i nemoj prerano otkriti svoje namjere."

41

39

"Ajme, Vane, pa ti si pravi stručnjak", zadirkivala ga je. "Kako to da

si još uvijek sam?"

"Pametnjakovićko", promrmljao je.

Duboko je udahnula. "Okej, krećem."

"Sve će biti u redu", ohrabrio ju je. "Čuvamo ti leđa."

Čvrsto je primila perlice na ručki svoje torbice, očajnički

poželjevši da se u njoj nalazi napunjeni pištolj, te se uputila na drugi kraj

prostorije najotmjenije što je mogla.

Čim se približila, osjetila je kako je Nelson gotovo razodijeva

očima. Zbog siline njegova pohotnog pogleda osjećala se napadnuto i

prije nego mu se približila na manje od tri metra.

Usprkos tomu što joj je Donovan rekao da mu dobaci pogled te da

sama napravi prvi korak, instinkt joj je govorio da joj je bolje praviti se

naivnom. Taj tip nije volio da ga primjećuju. Naviknuo je na to da on prvi

nešto poduzima. Vjerojatno ga je u svakom trenutku proganjala

nekolicina žena, makar samo zbog njegove veze s Brumleyjem.

Majka joj je uvijek govorila da nema ničeg lošegu tome da dama

bude sramežljiva i nedostupna.

Koračajući prema Nelsonu, otvorila je torbicu i pretvarala se da je

potpuno zaokupljena traženjem ruža. Čim ga je prošla, opustila se, ali je i

dalje osjećala njegov pogled na svojim leđima. Nesumnjivo ju je

zamijetio.

Činilo se da je Donovanovo saznanje bilo ispravno jer su se tamo

osim P.J. nalazile još dvije plavuše, a zanosna je crvenokosa žena također

hodala prema toaletu, no Nelson se usredotočio jedino na nju.

Stala je pred zrcalo i natjerala se da zatomi nervozu. Bila je pravi

profesionalac i ostajala mirne ruke pod pritiskom. Uvijek bi pogodila

metu. Bez znojenja i napada panike.

Ipak, ove ženske stvari strašile su je mnogo više od skupine

naoružanih terorista.

Pažljivo je popravila ruž, pobrinuvši se da bude lijepo i obilno nanesen,

te ga vratila u torbicu i ispravila se u ramenima, spremajući se da iziđe.

Na svoje posvemašnje iznenađenje, na izlasku iz toaleta gotovo se

sudarila s Nelsonom. Zateturala je unatrag te se rukom primila za zid

kako ne bi izgubila ravnotežu.

42

71

On je uhvati za ruku, na što mu se ona blago nasmiješi. "Hvala.

Prestrašili ste me."

"Vi ste Amerikanka" rekao je s teškim naglaskom i glasom punim

odobravanja. Oči su mu zaiskrile te je gotovo mogla vidjeti kako

zadovoljno trlja ruke, kao da u njoj vidi slastan odrezak koji se upravo

sprema pojesti.

"D-da" promucala je.

Njezina pretpostavka nije počivala na čvrstim temeljima, ali s

obzirom na sklonost njegova šefa prema malim djevojčicama, koju je

vjerojatno i sam imao, vjerovala je da voli mlade i nevine. Čak i kada je

riječ o punoljetnim ženama.

Pogledala ga je širom otvorenih i uznemirenih očiju, na što je on

zaštitnički ovio ruku oko nje dok ju je vodio natrag prema salonu.

Nakratko su zastali uz šank kako bi im naručio piće. Dok je stajala

uz njega, Nelson je pogledom prešao preko prostorije. P.J. je pratila

njegov pogled i zatekla Brumleyja kako ih pomno promatra. Ako se zbog

Nelsonova odmjeravanja maloprije osjećala neugodno, pod

Brumleyjevim se izravnim pogledom osjećala golom u prostoriji

ispunjenoj strancima. Njegove su oči potom zablistale te je kratko

kimnuo Nelsonu, na što P.J. ispuni užas.

Nelson joj nije dao vremena da razmisli o značenju Brumleyjeve

geste. Pogurao ju je prema vratima koja su vodila do terase, a zatim i van.

Noćni joj je zrak hladio gole ruke i noge, što je hitro iskoristio te joj se još

više približio i omotao svoju tešku ruku oko nje, gotovo je vukući prema

sebi.

Osjetila je snažan nagon da ga šutne u jaja te ga prebije na mjestu,

ali se uspjela suspregnuti te ga, umjesto loga, sramežljivo pogledala.

"Što jedna Amerikanka poput tebe radi ovdje?" upitao je.

Podignula je obrvu. "Zar Amerikanke nisu dobrodošle?

Nasmijao se. "Ne, naravno da jesu." Zagledao se u nju, očito obuzet

strašnom znatiželjom. "Nisi kao druge djevojke. Muškarac s kojim si

došla. Jesi li njegova?"

"Nisam ničija", obrecnula se. "Upoznala sam ga vani. Čula sam za

zabavu i to kako je otmjena. Pomislila sam da bi bilo fora upasti na nju. I

druge su žene nalazile pratitelje pred ulazom." Slegnula je ramenima.

"Pomislila sam, zašto ne? Pomogla sam mu da izgleda dobro kada sam

ušla s njime, a sada sam slobodna kružiti, uživati u dobroj hrani i piti

koliko želim."

"Čak i zvučiš poput prave Amerikanke", rekao je Nelson sa

smiješkom. "Samostalno. Sviđaju mi se Amerikanke. Vatrene su."

43

71

"KVRAGU, i mene je uvjerila", promrmljao je Dolphin.

Ostatak tima okupio se pred barom nedaleko od kuće u kojoj se

održavala zabava. Bili su ležerno odjeveni, poput skupine momaka u

potrazi za dobrom zabavom.

"Dobra je", rekao je Renshaw. "Snalažljiva je. Pametna."

Steele podigne ruku da ga utiša kad su P.J. i Nelson nastavili

razgovarati. Cole je stajao u mraku s rukama u džepovima te s gnušanjem

slušao kako joj se taj ljigavac nabacuje, otmjeno poput kakvog napaljenog

bika.

P.J. je govorila i postupala onako kako treba. Bila je uvjerljivo

nesigurna i zvučala sramežljivo kada ju je počeo ustrajno nagovarati.

Nelson se okrenuo laskanju, naizgled potaknut njezinim nećkanjem.

Konačno, nakon gotovo čitave vječnosti, dogovorili su se da će

poći u njezinu hotelsku sobu.

"Izlazim" tiho je rekao Donovan preko prijamnika koji je nosio sa

sobom. "Neću odmah krenuti za njima, tako da ćete ih vi vidjeti prvi.

Slijedite ih i dobro se pobrinite da je ne Izgubite Ne želim da išta pođe po

zlu."

Cole se naglo okrenuo tražeći ih pogledom na izlazu.

"Vodi je kroz stražnji izlaz. Vjerojatno je parkirao iza", javio je

Donovan.

Cole počne stiskati šake, a Steele mu se obrati, kao da je osjetio

njegovu tjeskobu: "Smiri se. Znamo kamo idu. Ima GPS čip na sebi. Idemo

napraviti krug."

Ostali su se hitro udaljili nestajući u noći medu uličnim

prolaznicima na putu prema svojim vozilima.

"Imam sliku", rekao je Donovan preko mikrofona.

"Da barem nije tako tiha", promrmljao je Cole Dolphinu na

suvozačkome mjestu.

Ušli su u BMW, a Cole se smjesta uključio na cestu u potrazi za

Donovanovim automobilom.

Skrenuo je lijevo i uočio Donovana nedaleko ispred sebe te se

donekle umirio. Hotel je bio udaljen najmanje dvadeset minuta vožnje,

ovisno o stanju u prometu. Cole je poželio da je još jučer stigao onamo jer

nije želio da P.J.s tim kretenom nasamo provede i jedan trenutak duže

nego što je potrebno.

Čim ga bude uspjela nagovoriti da propjeva, otići će po nju i boli

ga kurac što će Donovan ili Steele misliti o tome.

Ispred njih, promet je usporio, a farovi automobila osvijetlili su

područje. Cole je naglo zakočio, a zatim frustrirano udario rukom po

upravljaču.

44

71

"Razgovaraju li još uvijek?" upita oštro. "Jesu li i oni zapeli u ovoj

gužvi ili idu prema hotelu?"

Bilo mu je udaralo odviše snažno da bi razaznao zvukove koji su

dopirali iz slušalice koju je imao u uhu. Svi su uz sebe imali prijamnik

kako bi mogli čuti što se događa s P.J.

"Smiri se. Nisu mnogo rekli. Čekaj, da, izgleda da su izbjegli gužvu.

P.J. dobro obavlja svoj posao. Suptilno nas obavještava o tome gdje se

nalazi. Zvuči kao da su upravo stigli u hotel."

"U vražju mater" zapjenio se Cole. "Sredi taj jebeni GPS i omogući

nam da zaobiđemo ovu prokletu gužvu. Ne ostavljam je samu s tim

podmuklim gadom."

"Opusti se, Cole. Naša P.J. može srediti jednog tipa čak i da su joj

ruke zavezane na leđima. Opaka je ona."

"Ali on je mnogo veći od nje i istreniran", grubo odvrati Cole.

"Dobro, ali ja se i dalje kladim na našu curu. Okej, ovdje se

polukružno okreni i zatim skreni u prvu uličicu desno. Možemo napraviti

krug tako da prođemo druge četiri ulice. To će nam oduzeti nešto

vremena, ali trebali bismo uspjeti."

Cole i Dolphin naprezali su se da čuju razgovor između P.J. i

Nelsona. Bilo je očito da ga je upravo dovela u svoju sobu, a Cole je

svakim trenutkom postajao sve uznemireniji.

"Imam bolju ideju", prepredeno je rekao Nelson. "Kuća mi je

nedaleko odavde. Imam sve vrste vina koje možeš poželjeti i hrane

koliko ti srce hoće."

"Radije bih nešto žešće", smireno je odvratila P.J.

"Bravo, mala", s odobravanjem reče Dolphin. "Zadrži ga tamo i

tjeraj ga da govori."

"Što piješ?" upitao je Nelson zvučeći zabavljeno. Vjerojatno je

mislio da će slatka mlada Amerikanka nakon nekoliko čašica pasti s

nogu.

"Tekilu, i sasvim slučajno imam jednu bocu u sobnom baru.

Hoćemo li malo popiti da se... opustimo?"

"Kvragu, kako seksi zvuči", rekao je Dolphin dok su jurili ulicama.

"Začepi", progunđao je Cole.

Nastala je potpuna tišina. Cole je pritisnuo svoju slušalicu. "Hej,

čuješ li ti išta, Dolphin? Postalo je pretiho."

Dovraga. Približavali su se hotelu, ali večernji je promet bio koma.

I dalje je na ulicama bilo previše prokletih pješaka.

Cole je naglo zakrenuo upravljač kako bi izbjegao jedan pješački

prijelaz te nastavio juriti prema hotelu koji je bio udaljen još čitavih

osam ulica.

45

71

Dohvatio je mobitel u namjeri da nazove Donovana ili Steelea, ali

vjerojatno se nalazio ispred njih te će ionako prvi stići do hotela. Nije

imalo smisla pitati ih što čuju jer mu je bilo dosta tog sranja.

Otići će tamo i izvući P.J. Može se predstaviti kao njezin

ljubomorni dečko. Bivši dečko. Što god, samo da je ne otkrije, ali stat će

tomu na kraj jer mu je utroba vrištala da je sve to pogrešno i da je ona u

ozbiljnoj opasnosti.

Pet minuta poslije, uz škripu kotača, konačno se zaustavio na

parkiralištu hotela, ispod nadstrešnice.

"Hej, čekaj malo, Cole, kog kurca radiš?" proderao se Dolphin.

Cole je već izišao iz automobila i trčao u predvorje hotela. Dolphin

ga je sustigao u dizalu te ga pribio uza zid dok se dizalo uspinjalo do

najvišega kata.

"Idem tamo i izvući ću je", reče Cole. "Ne čuje se ništa. Misija je

gotova."

Upravo u tom trenutku u uhu začuje nježan glas, mek poput svile.

"Više mi se sviđao moj hotel", srdito je rekla. "Ne razumijem zašto

si me morao odvesti negdje drugdje."

"Čekaj malo, što?" upita Dolphin.

"A ne. Ona ne ide van iz ovog hotela. Provjeri GPS. Reci mi njezinu

lokaciju."

Dolphin i Cole izišli su iz dizala i tiho ušli u sobu pored P.J.-ine, a

Dolphin je uzeo prijenosni GPS uređaj.

"Ovdje lijepo piše. U susjednoj je sobi."

"Ali rekla je zašto si morao. Ne zašto moraš", procijedio je Cole

dok mu se utroba snažnije grčila. "Ne sviđa mi se ovo, Dolphine."

"Ali grad je prekrasan", rekla je P.J. tako jasno da su je svi mogli

čuti. "Čak je imost starinski. Koju to rijeku prelazimo?"

Cole i Dolphin razmijenili su pogled, a potom istodobno udarili u

vrata susjedne sobe s dovoljno siline da ih sruše. U sobi nije bilo nikoga.

Vrata sobnog bara bila su otvorena, ali sve ostalo bilo je onako kako je

P.J. ostavila.

U trenutku kada im je pogled pao na komadiće blještave

narukvice rasute po podu, iznova su začuli njezin glas.

"Još uvijek ne mogu vjerovati da si mi pokidao narukvicu", rekla je

nadureno. "Bila mi je omiljena."

"Nije bila ni prava", nestrpljivo je odvratio Nelson. "Uostalom,

neće ti trebati. Trebaš se brinuti samo o tome kako ćeš me zadovoljiti."

Prijetnja u njegovu glasu izazvala je bijes u čitavome Coleovu

tijelu. Ljutnju što je P.J. bespomoćna, a on više nema jebenog pojma gdje

se nalazi. Pokušavala im je dati smjernice preko ozvučenja kojim ju je

46

71

Donovan opremio.

Steele, Donovan, Baker i Renshaw banuli su u sobu ozbiljnih

izraza lica. Čuli su isto što i on.

Cole je podignuo pogled kada je plamteći bijes u njegovim žilama

zamijenio ledeni strah. Podignuo je polomljenu narukvicu tako da je svi

mogu vidjeti.

"Imamo jebeno ogroman problem."

9. POGLAVLJE

P.J. je bila na rubu živaca kada su stigli pred zlokobnu kamenu

kuću nekoliko kilometara izvan gradskog središta. Iako se nalazilo na

samom rubu sve te gradske vreve, bilo je to mirno susjedstvo u kojem su

kuće bile mnogo udaljenije jedna od druge. A ona u čiju je garažu uvezao

automobil bila je golema.

Naglas se čudila i divila kući dajući sve od sebe da timu pruži

dovoljno informacija kako bi je mogli pronaći. Vjerojatno je zvučala

poput prave glupače dok jc ponavljala sve te podatke, ali, dovraga, bojala

se.

Nikada prije tijekom misije nije osjetila toliki strah. Ruke su joj se

toliko tresle da bi promašila i slona kada bi je netko u ovome trenutku

natjerao da puca. I nikada prije nije se razdvajala od svoga tima. Uvijek

su joj čuvali leda i pružali neupitnu podršku.

A sada? Sada je bila prepuštena sama sebi. Bila je uvjerena da joj

je taj seronja namjerno pokidao narukvicu, što je značilo da je u dubokim

govnima. Ili je sumnjao da nije ona za koju se predstavlja, ili se samo

želio osigurati, no naveliko je doveo njezinu sigurnost u pitanje. A to je

značilo da s njom nema ništa dobro u planu.

Barem još uvijek ima samoljepljivu traku na ruci pa su je kolege

mogli čuti.

"Previše govoriš", odsjekao je Nelson gurnuvši je prema vratima.

Zastala je i pravila se uvrijeđena. "Onda je možda bolje da me

vratiš u moj hotel."

Stavio joj je ruku na zatiljak i pogurnuo je prema kući. "Ništa od

toga, princezo."

Prsti su mu se dublje žarili u njezino meso te ju je gotovo ugurao u

prostranu dnevnu sobu. Bacio ju je na kauč i potom joj istrgnuo bocu

votke iz ruku.

47

71

"Da nisi ni pomislila maknuti se odavde", zaprijetio je.

Podignula je otvorene dlanove u zrak u nadi da se ne vidi kako

podrhtavaju.

"Hej, opusti se. Natoči nam piće. Nema potrebe da budeš tako

grub. Pališ se na ta bolesna sranja? Jer, odmah ću ti reći prije nego stvari

postanu ozbiljne, ja ne. A ako se ti pališ, vrijeme je da prestanemo sa

svime."

Njegov joj je pogled bez ijedne progovorene riječi poručio da

začepi. Utihnula je i čekala, svake sekunde dublje zapadajući u agoniju.

Izvadio je čaše koje nisu nimalo nalikovale čašicama za žestoka pića i

oboma natočio podosta tekile. Trenutak poslije vratio se i tutnuo joj

jednu čašu u ruku.

"Na eks" rekao je.

Možda će ga, ako ga uspije dovoljno napiti, moći srediti i pobjeći.

Ili će možda uspjeti dobiti nešto vremena dok je tim ne dođe spasiti.

Odgovaralo joj je i jedno i drugo.

Ispila je pola čaše te se zaustavila jer joj je želudac zaprijetio

povraćanjem. Rukom je obrisala usta kada je on ispio svoju. Na njezino

iznenađenje, nije se naljutio što nije popila sve. Uzeo joj je čašu iz ruke i

zatim joj neobično nježno dotaknuo kosu.

Pogledao ju je naizgled pokajničkim pogledom. "Nisam želio da se

stvari ovako odviju, ali šef te zamijetio i želi te. Nisam imao mnogo

izbora."

Jao, sranje. Sranje, sranje, sranje! Adrenalin joj je prosukljao

žilama, a bilo joj je počelo bubnjati poput čekića.

Usprkos njezinoj snažnoj uznemirenosti i ubrzanom lupanju srca,

soba oko nje okretala se usporenim ritmom. Pokušala je podignuti jednu

ruku, ali je imala osjećaj da je okovana olovom.

"Drogirao si me!" optužila ga je, nadajući se da su joj riječi

dovoljno razgovijetne kako bi je tim mogao čuti i znati da je krajnje

vrijeme da je izbave.

Nelson napravi grimasu. "Ja volim kad mi se žene opiru.

Drogiranje je za kukavice, ali mom se šefu diže na to kad zna da ste

bespomoćne." Slegnuo je ramenima dok se približavao P.J. koja se

nesigurno naginjala prema kauču. "Ne smeta mi koja ogrebotina.

Uzbudljivije je kad vas svladam."

"Ti si bolestan. Svi vi. Prokleti bolesnici!" promuklo je zavikala.

Položio joj je ruke na ramena kako bi je posjeo na kauč, a ona se

trgnula i pokušala oduprijeti. Uspijevalo joj je kao i mačetu koje bi se

pokušalo othrvati lavu.

Srušivši je na kauč i gurnuvši joj ruku u korzet, poderao ga je

48

71

naglim pokretom ruke nadolje.

"Imaš lijepo donje rublje", promrmljao je zureći u njezin crni

čipkasti grudnjak i gaćice. "Prepustit ću ga šefu. On voli crno."

Dok se odmicao, slomljeno je prošaptala nadajući se da će je tim

čuti. "Molim vas, molim vas, morate me izvući. Drogirao me. Ne mogu mu

se oduprijeti. Molim vas, silovat će me."

Zvuk otvaranja vrata natjerao ju je da lagano okrene glavu prema

njima, s gorućom nadom da su možda došli po nju. Ali kada je srela

zadovoljan pogled Čartera Brumleyja, srce joj se spustilo u pete i znala je

da je sada više ništa ne može spasiti.

10. POGLAVLJE

ATMOSFERA u kombiju postala je ledena kada se preko mikrofona

začuo P.J.-in vapaj. Cole je tresnuo u stražnju stranu sjedala toliko snažno

da je gotovo izbio naslon za glavu.

"Kvragu! Gdje je? Smjesta je moramo naći. Te će je seronje

sjebati."

"Radim na tome, dovraga!" viknuo je Donovan.

Svi su članovi tima bili napeti kao puške. Kombi je podrhtavao od

bijesa, bespomoćnosti i strave.

"Kako je došlo do ovoga? Kako je jebeno došlo do ovoga?" divljao

je Cole. Morao je svaliti krivnju na nekoga ili nešto. Dovraga, krivio je

samoga sebe. Nije to smio dopustiti. Nije važno što bi ona možda prestala

razgovarati s njime. Barem bi bila sigurna, a ne u rukama čudovišta.

"Pssst" prosiktao je Steele. "Brumley je tamo. Dovraga. Čujem ga."

Iznenadilo ih je podrhtavanje u glasu njihova vode. Obično je

smireno podnosio pritisak, ali ovo ga je gadno potreslo.

Kombi je utihnuo dok je Donovan primao dojave o svim kućama

koje je Brumley posjedovao ili području s kojim ga se povezivalo.

Čak je i Donovan podignuo pogled, napeta lica, kada se iznova

oglasio Čarter Brumley.

"Znam da si je ti našao, Nelsone, ali iz nekog mi je razloga zapela

za oko. Moram je imati. Jesi li se pobrinuo da je čista?"

"Jesam, šefe. Od nakita je nosila samo narukvicu koju sam uništio

u hotelu. Sponzoruša je iz Amerike koja je upala na zabavu u potrazi za

zabavom."

49

Brumley se nasmijao. "Odlično. Potrudit ću se da je zabavim

najbolje što mogu."

Mogli su čuti njegovo disanje, stoga su znali da je blizu P.J., ali ona

nije ispustila ni zvuk. Je li droga tako djelovala na nju da je izgubila moć

govora? Je li joj onemogućila sposobnost da se odupre?

Cole se potom pomolio da se ni ne pokušava oduprijeti. Vjerojatno

će je ubiti ako to bude učinila. O, Bože. Smučilo mu se od pomisli da

zapravo želi da leži tamo i trpi to sve, ali nije mogao podnijeti pomisao da

će joj nauditi još više ako se bude opirala.

Začuo se nekakav neobičan zvuk. Zvuk metala. Cole je nabrao čelo

i pogledao prema ostalima. "Koji je to kurac bio?" usnama je oblikovao

riječi.

Sekundu poslije, P.J. je zavrištala od boli, a Brumley se nasmijao.

"Zvučalo je kao potez nožem" promuklo je rekao Dolphin.

"Blagi Bože", prošaptao je Renshaw. "Što joj taj jebeni bolesnik

radi?"

"Što nam možeš reći?" Cole je očajnim glasom upitao Donovana.

"Taj je kurvin sin reže."

Još jedan vrisak potresao je čitav tim. Baker koji je bio za volanom

naglo je pritisnuo kočnicu i stao uz rub ceste. Zurio je u Donovana, a bijes

mu je plamtio u očima.

"Izaberi lokaciju, Vane. Iskoristi informacije koje nam je dala. Ne

može ih mnogo odgovarati opisu. Daj mi jebene koordinate tako da

možemo otići tamo i izvući našu curu. Ovo je sranje."

Od sljedeća su se dva vriska Coleu nakostriješile dlačice na vratu.

Zatim je nastupila potpuna tišina, popraćena prepoznatljivim

zvukom pljeskanja bedra o bedro. Čuo se i tihi zvuk za koji se Cole morao

napeti iz petnih žila da ga prepozna među svim ostalim zvukovima, ali

čuo ga je.

Bio je to prigušeni plač.

Zario je lice u ruke dok su mu nakupljene suze pržile oči. To što je

bio prisiljen slušati kako siluju P.J. bila je najgora stvar koju je ikada

doživio tijekom svih godina u vojsci i KGI-ju. Nikada se u svom životu nije

osjećao tako bespomoćnim.

Donovan je drhtavim rukama gurnuo kartu prema Bakeru.

"Ovdje", promuklo je rekao. "Mora biti ovdje. Postoje samo dvije

lokacije koje odgovaraju informacijama koje nam je dala, a s obzirom na

vrijeme koje im je trebalo da ondje stignu, to mora biti ta."

Baker je nagazio papučicu gasa i izletio na cestu, a svi ostali

morali su se pridržavati dok je mahnito obilazio druga vozila.

Brumley je zadovoljno zastenjao, a onda su preko mikrofona

50

začuli zvuk udarca po tijelu. Gad ju je udario. Zatim su čuli kako

otkopčava hlače.

Coleova se utroba okrenula. Ponovno je udario u stražnju stranu

sjedala, a potom i u prozor. Dolphin je skočio na njega sputavajući ga

prije nego razbije staklo.

"Čuvaj snagu, stari", tiho je rekao Dolphin. "Čuvaj je za te seronje i

čuvaj je za P.J. Bit ćemo joj potrebni."

"Tvoja je, Nelsone", samodopadno je dobacio Brumley. "Znam da

je neurednija nego što ti to voliš, ali sumnjam da ćeš imati kakav

prigovor. Odlična je ševa. Da se ne moram posvetiti drugim poslovima,

poveo bih je sa sobom. Bila bi sjajna privremena ljubavnica."

"Da, gospodine", odvratio je Nelson.

"Ubij je kad završiš i pobrini se da počistiš za sobom. Trebaš mi za

razmjenu u nedjelju navečer. Djevojčice stižu avionom u dvadeset sati.

Kupac će biti tamo da pregleda robu. Ne želim nikakve probleme."

" Wainwright će ih preuzeti tamo ili ćemo ih otpremiti na lokaciju

koju kaže?" grubo je upitao Nelson. "Trebam li ponijeti više oružja sa

sobom?"

"Ne, dolazi samo u pratnji trojca koji svuda ide s njime. Neće

učiniti ništa jer strašno želi te djevojčice. Preuzet ćemo ih iz aviona, a on

će parkirati u zračnoj luci i ondje ih preuzeti. Sve bi trebalo trajati najviše

pet minuta, a zatim ćemo otići istim avionom kojim će djevojčice doći.

Jednostavna razmjena, a ja ću zaraditi još deset milijuna."

"Mogli bismo povesti djevojku", oprezno je dodao Nelson. "Nije

uništena do kraja i mogu je dati srediti za pola sata. Drogirat ću je čitavo

vrijeme tako da ne stvara probleme."

"Dovezi nas više tamo, dovraga" zarežao je Cole na Bakera. "Ovo

je sranje!"

Brumley se nasmijao. "Zabavi se s njom, a onda je utišaj zauvijek.

Vidjela je nas, a da i ne govorim za Colina i Isaaca. Ne želim riskirati.

Naročito ne zbog neke bijedne kurve."

Steele je podignuo četiri prsta kako bi pokazao koliko se ljudi

nalazi u sobi.

Iz mikrofona je dopro zvuk sve daljih koraka, a zatim i zatvaranje

vrata koje je označilo Brumleyjev odlazak.

U vražju mater!

"Kada bismo trebali stići, Bakeru?" upita Cole.

"Jebeni promet!" zaurlao je Baker. "Nismo daleko, ali ovo je za

kurac, stari. Za kurac!"

51

Svi su ponovno utihnuli kad je P.J.-in mikrofon ponovno prenio

glas.

"Čemu suze?" narugao joj se Nelson. "Siguran sam da nije bio tako

loš. Većina bi se žena potukla za priliku da spavaju s njime. Ali možda ću

ti se ja više svidjeti."

Cole je pokrio uši jer nije više mogao slušati. Kada je podignuo

pogled, s lica svojih kolega iščitao je sve što se događalo.

Uspjeli su doći do svih potrebnih informacija. Brumley je izlajao

sve detalje o razmjeni djevojčica.

Ali po koju cijenu? Po koju jebenu cijenu? Toliko visoku i

dragocjenu da je Coleu razdiralo utrobu kada bi samo i pomislio na to

čega je sve uspješno obavljanje misije stajalo P.J.

Koliko ga god bilo sram zbog toga, sve bi dao da može vratiti

vrijeme unatrag i nikada ne doznati kako spasiti te djevojčice. Samo kada

bi mogao spriječiti da se P.J. dogodi ono što je upravo proživjela.

11. POGLAVLJE

P.J. je ležala ispružena na kauču, a bol ju je parala poput oštrice koja joj je

bila razrezala kožu. Nelson se nagnuo nad nju, ali s nezadovoljnim

izrazom na licu. Ne voli pasivne žene. Tako je rekao.

Pa, to je u redu jer je droga počela lagano slabjeti i ako joj taj

seronja da još samo malo vremena, itekako će se boriti jer ovaj put nije

namjeravala samo ležati i trpjeti kao što je to morala za Brumleyja.

Bijes ju je izjedao. Palio joj je žile i nagrizao samu dušu.

Najstrašnije od svega bilo je to što se osjećala toliko bespomoćno da se

nije mogla ni pomaknuti. Jedva da je mogla govoriti. No to gadu nije bilo

dovoljno da je siluje. Digao mu se tek kad ju je zarezao.

Miris vlastite krvi tjerao ju je na povraćanje. Napadao joj je sva

osjetila. Krv je bila razmazana po njezinoj čitavoj prednjoj strani tijela

gdje je povukao oštricu. Njemu krv nije smetala. Valjao se u njoj poput

halapljive svinje.

Nelson je izišao iz sobe, a P.J. je smjesta provjerila u kolikoj se

mjeri može micati. Nešto je olovne težine napustilo njezine udove te je

mogla pomicati i ruke i noge. Gledala je uokolo u potrazi za čime, bilo

čime, što bi mogla upotrijebiti kao oružje. Nije imala dovoljno snage da se

podigne s kauča, no natjerat će gada da požali što ju je uopće taknuo.

52

Na njezino posvemašnje iznenađenje, nož kojim ju je Brumley

ozlijedio stajao je na stoliću ispred kauča, samo nekoliko centimetara

izvan njezina dohvata. Nagnula se koliko god je mogla, napinjući se i

posežući za nožem.

Nespretno ga je dotaknula zbog čega se lagano zavrtio. Opsovavši

u sebi, pokušala je još jednom te se lecnula kada je porezala prste na

oštricu. No to će biti mala cijena ako ga se uspije dočepati.

Okrenula ga je tako da ga može uhvatiti za držak, a zatim gaje

uzela i prebacila u ruku do naslona kauča, gurajući ruku između svoga

boka i kauča.

Nelson se ubrzo vratio s vlažnom krpom u ruci te se spremao

očistiti razmazanu krv. Namrštio se kada je shvatio da joj posjekline još

uvijek krvare.

Izgledao je... nadrkano.

"Ovo nema smisla", promrmljao je. "Nije bilo potrebe da te reže,

naročito tako duboko. Bit će ti potrebni šavovi."

Čudno, s obzirom da ju je namjeravao ubiti. Kog je vraga bitno ako

je izrezana?

"Molim te" promuklo je rekla, pokušavajući dobiti na vremenu. "Ja

sam samo studentica iz Amerike. Željela sam se zabaviti. Ne znam ni tko

si. Samo želim kući. Nitko neće doznati."

Nelsonove se usne stisnu u tanku crtu. "Dobio sam naredbu."

Obrisao je većinu krvi, a potom konačno odustao. Ustao je, a ona

je s gnušanjem primijetila kako su mu hlače zategnute oko rasporka. Bio

je napaljen, bez obzira što mu se gadila krv.

"Želim da se opireš" rekao je iživcirano. "Nije zabavno ako samo

ležiš."

Dođi, gade. Dobit ćeš borbu.

Otkopčao je hlače, ni ne trudeći se skinuti ih do kraja. Gurnuo ih je

niz kukove, raširio joj noge i ušao u nju u jednom brutalno bolnom

nasrtaju koji ju je na trenutak paralizirao.

"Hajde, kujo, opiri se" proderao se.

"Pazi što želiš, seronjo" prosiktala je P.J.

Oči su mu se raširile od iznenađenja u trenutku kada ga je opalila

ravno u čeljust tako snažno da ju je gotovo slomila. Bol joj je sinula

prstima, ali nije se obazirala na nju. Potom je podignula ruku u kojoj je

držala nož i zabila mu ga u leđa.

Zaurlao je od boli i smjesta se odmaknuo, istrgnuvši se iz nje.

Izborila se s omamljujućim djelovanjem droge i ustala. Ostala je bez

oružja i sada se mogla osloniti samo na svoj um da uspije pobjeći.

U tom je trenutku brujanje motora i jarko svjetlo ispunilo čitavu

53

dnevnu sobu. Što god to bilo, očito je išlo ravno na njih.

Nelson se nakon kratkog koprcanja uspravio i pojurio prema

stražnjem izlazu, rukom pokušavajući napipati nož dok je trčao. Metal je

zazvečao na podu, a P.J. se bacila na njega, spremna se braniti na koji god

način bude potrebno.

Trenutak poslije, dnevna je soba eksplodirala u staklu i

krhotinama kada je kombi proletio kroz ulazna vrata. Bacila se na pod i

rukama pokrila glavu da se zaštiti.

"P.J.! P.J.! Dovraga, gdje si?"

Klonula je od olakšanja, posve iznemogla. Njezin tim. Bio je to

njezin tim. Konačno su stigli. Sigurna je. Nitko joj više neće nauditi.

Steele se iznenada našao nad njom, pogleda tako kruta i ispunjena

mržnjom daje ustuknula.

"Pobjegao je na stražnja vrata" rekla je promuklo. "Krvari.

Nemojte mu dopustiti da pobjegne. Nemojte dopustiti tome gadu da

pobjegne."

Steele se okrenuo i prasnuo: "Ostanite s P.J. Van i ja idemo za

Nelsonom."

Steele joj je bio nad glavom, a Donovan kod nogu. A potom je

osjetila da je nježno podižu čvrste ruke. Cole.

Prepoznala bi ga bilo gdje. Mogla ga je namirisati.

Zarila je lice u njegova prsa kada ju je smlavio sram.

"P.J., P.J., dušo. O, moj Bože, malena. O, moj Bože."

Činilo se da nije u stanju reći ništa drugo dok ju je ljuljao naprijed-

natrag, a njegovo je srce po njezinu slomljenom tijelu tuklo poput bubnja.

"Tako mi je žao", rekao je slomljeno. "Tako mi je prokleto žao.

Bol joj je vrištala tijelom te je ispustila jecaj koji više nije imala

snage susprezati. Sad kada je na sigurnome, pali su svi njezini zidovi.

Prošla je navala adrenalina. Ništa joj nije preostalo, ništa što bi ublažilo

ono što joj se dogodilo. Silovala su je dvojica muškaraca i bila je

razrezana poput komada mesa.

Kamo da ode? Da se skrije? Svi bi je vidjeli. Njezinu sramotu. I

znali da nije bila u stanju spriječiti to što se dogodilo.

Željela je upuzati u kakvu rupu i umrijeti.

"Držim te", šapnuo je Cole prepuklim glasom. Zvučao je kao da je

u suzama, ali bila je na rubu nesvijesti.

"Krv. Svuda po tebi" uspjela je prošaptati.

"Boli me kurac", odrješito je rekao. "Vodim te odavde. Treba ti

54

liječnička pomoć."

Zatresla je glavom, pokušavajući ga uhvatiti za majicu kako bi je

poslušao. No, nešto nije bilo u redu s jednom njezinom rukom, dok je

druga još uvijek čvrsto stiskala nož koji je bila zabila Nelsonu u leđa.

Cole ju je nježno primio za ruku i sklopio nož.

"Ne!" pobunila se.

Borila se, pokušavajući iznova doći do noža. Željela ga je, dovraga.

Cole joj je utisnuo sklopljeni nož u dlan u pokušaju da je umiri, a

ona ga je zgrabila tako čvrsto da joj se urezao u kožu.

Morala je ostati pri svijesti. To je bilo strašno važno. Moglo bi biti

ključno za njezin život. Moglo bi biti ključno za živote tih djevojčica.

Učinit će sve samo da ih poštedi onoga što je doživjela, a znala je da bi

one prošle mnogo gore. One nisu imale svoj tim, nisu imale nikoga.

Morala ih je spasiti, inače bi njezina duša bila žrtvovana uzalud.

"P.J., kvragu, reci nešto. Nemoj mi otići. Ne još. Hajde."

Bio je to Dolphin. Čučnuo je pokraj Colea. I Bakera. Čula je kako se

on i Renshaw prepiru oko toga tko će ostati, a tko ići pomoći Steeleu i

Donovanu uloviti gada koji joj je to učinio.

Slabašno se nasmiješila, u takvome šoku da joj se činilo sasvim

prikladnim da se smiješi unatoč svoj toj krvi i užasu onoga što se

dogodilo.

No potom se ponovno prizvala svijesti i sjetila svog cilja. Povukla

je Colea za majicu, zapanjena svojom slabošću. Nije mogla saviti prste pa

je samo beskorisno zamahivala njima po Coleovu vratu.

Primio je njezinu ruku i prislonio je na svoje usne. Zadrhtao je, a ona je

shvatila kako se snažno trese. Bio je na rubu. I to pred svima.

"Djevojčice", rekla je, upregnuvši svaku trunku svoje hlapeće

snage. "Spomenuo ih je. Rekao je da će ih preuzeti sutra navečer."

"Znam, dušo. Čuli smo. Sve smo prokleto čuli", rekao je izmučeno.

Bio je to podsjetnik, pljuska u lice. Znala je da su čuli, ali zbog njegovih je

riječi postala istinski svjesna koliko je javno njezino poniženje bilo.

"Moramo ih spasiti."

Suze od boli zasjenile su joj vid i mrzila je to što ne može biti

snažnija. Mrzila je to što su je ti kurvini sinovi slomili i izložili svojoj

izopačenosti.

Brzo se gubila i morala je biti sigurna da će se tim pobrinuti za

djevojčice. Ako to ne učini, svaku će noć u snovima gledati njihova lica

zajedno s licima svojih silovatelja.

"Obećaj mi da ćete ih spasiti", prošaptala je. "Obećaj mi. Bez

obzira što mi se dogodilo. Ne smijete dopustiti da one jednako prođu. Još

su djeca. I tako uplašena."

55

Glas joj je puknuo prije nego je izgovorila "kao što sam ja bila". Ali

znala je da su čuli njezine neizgovorene riječi. Prepoznali su ih joj u glasu.

Glasan zveket iz pravca u kojem su nestali Steele i Donovan

natjerao je njezine kolege da izvade oružje i zaštitnički je okruže. Cole ju

je čvršće privio uz sebe, a onda im se i Donovan približio.

"Reci nešto, P.J.", tiho je rekao Donovan. "Kako si, dušo?"

"H-hladno mi je." Okrenula je lice prema gore, a glava joj je bila

toliko teška da joj je to jedva uspjelo.

Donovan je gotovo odgurnuo Colea i uzeo P.J.u naručje, spuštajući

je na pod.

"Dajte mi nešto daje pokrijem", naredio je.

"A posjekline?" promuklo upita Cole.

P.J. se svim snagama trudila ne podleći tami koja ju je okruživala.

"Gdje je Nelson? Jeste li uhvatili gada?"

Neće zaboraviti izraz na Donovanovu licu dok god je živa. Bio je

pun žaljenja, bijesa i krivnje.

"Pobjegao je. Auto mu je bio parkiran straga, a ti si nam bila

prioritet. Pronaći ćemo ga. Kunem ti se da ćemo ga natjerati da plati."

Zatvorila je oči, a suze su joj u vrelim potocima krenule niz lice.

"Vozimo te u bolnicu", rekao je Donovan. "Neće te još dugo

boljeti."

Griješio je. Strašno je griješio. Nije mogla zamisliti da će je ikada

više prestati boljeti. Neke su rane bile preduboke i nisu bile tjelesne.

Prodirale su joj u samu dušu.

"Ne ovdje. Vodite me kući. Posjeduje čitav grad. Ne vjerujem

nikomu odavde. Samo me odvedite kući i pronađite djevojčice."

Cole se nagnuo nad nju dok ju je Donovan pažljivo prekrivao

dekom. Zagladio joj je kosu i poljubio čelo. "Učinit ću što god želiš.

Što god ti treba, malena. Kunem ti se."

Steele je kleknuo i obuhvatio joj lice svojim snažnim rukama. Njegove

plave oči prodorno su je gledale.

"Naći ćemo djevojčice, P.J., ali sada ćemo se pobrinuti za tebe."

Slabašno je kimnula i zatvorila oči, dobrovoljno se prepuštajući zjapećem

ništavilu u koje je mogla odlebdjeti bez srama i boli.

12. POGLAVLJE

56

UNIJELI su je u kombi, a Baker je pohitao na vozačko mjesto dok su je

Cole i Donovan držali.

Cole joj je uspio izvući nož iz ruku bez da se ponovno pobunila, ali

ga je spremio u džep jer ga je toliko uporno željela zadržati. Zatim joj je

uzeo ruku u svoju ne želeći dopustiti da makar i na trenutak pomisli da

nije tu, pokraj nje. Da čitav tim nije s njom.

"Možeš li to zamisliti, Vane?" upitao je Cole pokušavajući obuzdati

tjeskobu u svome glasu. "Taj ju je gad prilično gadno izrezao. Izgubila je

mnogo krvi, a da i ne spominjemo što je..."

Zatvorio je oči i okrenuo glavu jer nije bio u stanju izreći riječ

"silovanje". Gadovi su je silovali. Ozlijedili je. Osakatili. A on nije mogao

učiniti jebeno ništa da to spriječi.

"Želim je odvesti na uzletište" mračno je rekao Donovan. "Što

prije stignemo i poletimo, to bolje. Pobrinut ću joj se za rane dok budemo

letjeli."

"A što s nedjeljom? I djevojčicama?"

"Čim sredim P.J., nazvat ću Sama. Naredit ću mu da nazove Rija i

njegov tim. Informirat ćemo ih o svemu tako da znaju što im slijedi."

"Želim te gadove", kroz stisnute je zube procijedio Cole.

Donovan je presreo njegov pogled dok su jurili autocestom. "Biraj, Cole.

Neću te sprječavati, ali moraš odabrati. Ostaješ li s P.J. ili ideš s ostalima?"

Tako rečeno, nije ni imao između čega birati. Pripadao je uz P.J.

Nikako nije želio da se osjeća kao da ju je tim napustio. Nije želio da misli

da ju je on napustio.

Rio i Sam istjerat će pravdu. On je bio potreban njoj.

"Neću je ostaviti", reče Cole.

Dolphin i Steele naginjali su se preko sjedala ispred njih pažljivo

prateći razgovor.

"Nitko je od nas neće ostaviti", odlučno reče Steele.

"Nema šanse", promrmljao je Dolphin.

"Živimo kao tim i umiremo kao tim", rekao je Steele. "Želim otići i

ubiti Boga u tim seronjama, ali P.J.smo potrebni više od osvete. Prepustit

ćemo KGl-ju da osvete svoju kolegicu."

Donovan zareži prema Bakeru: "Koliko još?" "Dvije minute. Pilot

nas čeka."

Nakon točno dvije minute, kombi se zaustavio na blatnjavoj stazi

prema pisti izvan grada. Bilo je to lokalno uzletište koje se većinom

koristilo za prijevoz tereta, a ne putnika.

57

Jedan je avion stajao ondje, okrenut ravno prema pisti. Baker je hitro

skrenuo na betonsku stazu ispred hangara i naglo zakočio.

Tim se smjesta bacio u pokret, otvorili su stražnja strana kombija

i pobrinuli se daje ulazu avion otvoren.

Donovan je krenuo uzeti P.J., ali Cole ga je odgurnuo i nježno je

primio u naručje pazeći pritom da deka ne padne s nje i otkrije njezino

golo tijelo.

Pohitao je prema zrakoplovu te je unio u kabinu uspevši se trima

stubama.

"Odnesi je iza i polegni je na kauč", rekao je Donovan. "Ja idem po

medicinski pribor. Dat ću joj nešto za bolove pa ću vidjeti mogu li je zašiti

dok ne stignemo u bolnicu. Reci pilotu da smo spremni za uzlijetanje."

Steeleu je odrješito naredio: "Nazovi Sama i obavijesti ga o svemu. Rio i

njegov tim moraju stići za dvadeset četiri sata i biti spremni presresti

nitkove dok budu preuzimali djevojčice."

Cole je unio svoj dragocjeni teret u stražnji dio zrakoplova i

nježno je položio na dvosjed tako da je drugi ne vide.

Posjekline na njezinu tijelu bile su stravične. Dvije su bile vrlo

duboke i kroz njih je zjapilo razrezano meso. Jedna joj se protezala

između grudi. Imala je još dvije točno ispod grudi te vodoravnu preko

donjih trbušnih mišića, te po jednu s unutrašnje strane na svakome

bedru.

Kurvin ju je sin izrezao, a zatim silovao jer ga to pali.

"Kvragu" promrmljao je Donovan.

Cole se usredotočio na Donovana, pokušavajući obuzdati svoj bijes.

Donovan je držao desnu P.J.-inu ruku. Bila je natečena i puna modrica.

Cole je to tek sada zamijetio jer ju je na putu prema zračnoj luci držao za

lijevu.

"Čini se da ju je slomila kada ga je udarila", mračno je rekao

Donovan.

Pažljivo ju je okrenuo i pregledao oteklinu prije nego je vratio

ruku uz njezino tijelo.

Dolphin je donio medicinski pribor te sjeo na susjedni

kauč, očiju punih brige.

"Hoće li biti dobro, Vane? Je li jako loše? Reci nam. Poludjet ćemo."

Donovan duboko uzdahne. "Što se tiče tjelesnih ozljeda, bit će dobro.

Jednog dana. Posjekline su gadne, ali nisu opasne za život. A što se tiče

emocionalnih ozljeda? Ne bih znao reći. Proživjela je nešto stravično. P.J.

je snažna, ali sumnjam da bilo koja žena može kroz takvo što proći bez

posljedica."

Cole je rukama protrljao lice, a onda prstima prošao kroz kosu.

58

"To se nije smjelo dogoditi. Nisam to smio dopustiti. Prokletstvo, znao

sam da je pogrešno. Instinkt mi je vrištao da je sve to pogrešno, a ja sam

je pustio da to učini."

Donovan uzdahne. "Sama je tako odlučila, Cole. Ne možeš donositi

odluke umjesto nje. To je bila timska odluka."

"To je bilo sranje" Cole je ispljunuo riječi. "Kukavički potez,

iskoristiti ženu da namamimo čudovište. Bilo je i drugih načina. Uvijek

postoji drugi način, ali mi smo bili previše uznemireni i lijeni da ga

pronađemo."

"Reci to majkama djevojčica koje ćemo vratiti kući" tiho je rekao

Dolphin. "I pitaj P.J. misli li je li bilo vrijedno toga. Poznajem je dovoljno

dobro da znam što će reći. A ti?"

Donovan je P.J. dao injekciju protiv bolova, a potom i anesteziju

oko posjeklina. Zatim je počeo pedantno zašivati rane.

"Nisam toliko stručan u ovome" priznao je. "Liječnici će morati

srediti ozlijeđeno tkivo, ali trenutno je najvažnije da joj zatvorim rane

kako ne bi dobila infekciju."

Provjerio joj je bilo uhvativši je za ozlijeđeno zapešće, a zatim još

jednom pregledao oteklinu. Zatim je na nju prislonio vrećicu s ledom i

pričvrstio je tako da ne padne ako se P.J. probudi.

Pridružio im se i Steele. "Kako se drži?"

Donovan podigne ramena. "Zašio sam je. Treba je pregledati

netko mnogo stručniji od mene, ali šavovi će poslužiti dok ne stignemo u

Fort Campbell. Imamo li dopuštenje da sletimo tamo umjesto u zračnu

luku okruga Henry? To će nam uštedjeti mnogo vremena."

Steele kimne. "Sam upravo radi na tome. Bijesni su i žele osvetu.

Nazvao je Rija i njegov tim, ali on, Garrett, Ethan, Joe, Nathan i Swanny

lete za Beč čim se uspiju okupiti. Stvari bi mogle postati gadne. Rekao

sam mu da nećemo ostaviti P.J., osim ako mu zbilja budemo potrebni. Ne

želim je napustiti, ali ne želim ni da tko iz KGI-ja strada."

Cole je dugo promatrao vođu svoga tima. Steele nije mnogo

govorio. Rijetko bi rekao nešto više od odsječne naredbe ili unaprijed

smišljenog izvješća o situaciji.

No ovo je potreslo njegovu legendarnu staloženost i otopilo nešto

leda koji ga je naizgled okruživao. Zbog srdžbe, točnije, gnjeva koji mu je

plamtio u očima, činio se hladnijim nego ikada prije. Čeljust mu se nije

opuštala ni na trenutak i izgledao je kao da istinski želi ščepati koga - bilo

koga - i vlastitim mu rukama zadati dugu, bolnu smrt.

No opet, Steele je strašno držao do svojih kolega. Tim mu je bio

najvažnija stvar na svijetu. Živio je i disao za njega. Revno je obavljao

svoju dužnost i nikada nije podbacio u misiji.

59

Dosad.

Sve ih je pritiskao taj teški teret. Nisu bili naviknuti na neuspjeh.

Uvijek su činili sve što je bilo potrebno i ostvarivali svoje ciljeve.

Dobro, ostvarili su ono što su bili sebi zacrtali, ali jedan njihov

član skupo je to platio i Cole je to smatrao neprihvatljivim. To što nisu

uspjeli zaštititi P.J., za njega je bio poraz epskih razmjera.

Istina, svi su se morali suočiti i živjeti s time na svoj način, ali Gole je

poznavao svoj tim i znao da će ih to proganjati još dugo vremena.

U Fort Carnpbellu dočekali su ih Sam i Garrett te zapovjednik baze koiji

im je dao dopuštenje da slete. Medicinski tim dohitao je s nosiljkom na

koju su prebacili P.J. i potom je žurno odvezli.

Cole se posvadio s njima kada mu nisu dopustili da uđe u vozilo s

P.J., koja je i dalje bila u nesvijesti. Donovan ju je uspavao tijekom leta

kako ne bi osjećala bol, ali Cole nije želio da se probudi i pomisli da je i

dalje u onoj noćnoj mori.

Dolphin, Baker i Renshaw obuzdali su ga i pritisnuli uz jedno od

obližnjih parkiranih vozila.

Steele se držao kao i obično, hladno i odvažno. Ali njegove su oči

pričale drukčiju priču. Obično hladne, pa čak i ledene, plamtjele su

bijesom koji je Cole rijetko viđao na svome vođi.

Steele je odlučno sreo Samov pogled: "Iznevjerio sam svoj tim."

Garrett je opsovao. "Sranje." Prešao je pogledom preko svih

članova Coleova tima, a njihovi su pogledi govorili istu stvar. "Gledajte,

kužim da se osjećate grozno zbog toga, ali ne smijete biti tako strogi

prema sebi. Trebaju nam činjenice. Ne krivnja."

Steeleova se usna izvila, ali im je dao izvješće ne izostavivši ni

najsitniji detalj. Cole je držao oči zatvorene dok je Steele ponavljao što je

Brumley učinio P.J., dok je ostatak tima ukočeno stajao i slušao. Dolphin

je pogled uperio u tlo kao da ne želi da mu itko vidi oči ili izraz lica.

Cole je samo želio da što prije završe pa da se može vratiti P.J.

"U vražju mater" opsovao je Sam na trenutak zatvorivši oči.

"Što ćete s predajom djevojčica?" upita Steele. "Mi moramo biti s

P.J. Potreban joj je njezin tim u ovome trenutku "

"Rio i njegovi ljudi već su na putu, a Nathan, Joe i Swanny naći se s

njima u Beču. Dobili su sve informacije. Rekao sam sve što znamo o

Darvlu Wainwrigtu, kao i Brumleyju. Resnick želi Brumleyja živog i

mogao bi ga dobiti, ali s obzirom na to da su Rio i njegov tim doznali što

je taj kurvin sin učinio P.J., vjerujem da će mu nedostajati koji ud kada ga

budu doveli."

Cole stisne šake. Želio je biti ondje kada uhvate Brumleyja. Žarko

60

je to želio. Nikada nikome nije htio toliko nauditi koliko je želio naplatiti

Brumleyju za sve što je učinio.

Ubio je mnogo ljudi dok je bio SEAL-ovac, a zatim i s KGI-jem. Bio

je snajperist. Njegov je zadatak bio učinkovito strijeljati ljude. Brzo. Tiho.

Ali nikada nije imao osoban razlog. Hladnokrvno je obavljao svoj posao

jer je bio plaćen za to. Ljudi koje je ubijao bili su negativci. Nije se morao

pravdati, ali znao je da je svijet bolje mjesto bez ljudi na koje se KG I

namjeri.

Ali kada je riječ o Brumleyju, njegov je bijes oživio i pretvorio se u

vatrenu kuglu koja mu je pržila utrobu. Cole ga je beskrajno želio mučiti

zbog toga što se drznuo nauditi P.J.

"Ako su svi doznali sve, možemo li se konačno vratiti P.J.?" oštro je

upitao Cole.

"Hooyah", rekao je Dolphin stisnutih usana.

Čak je i Steele nestrpljivo pogledao Sama i Garretta.

"Da, idemo", reče Sam i pokaže rukom prema dvama parkiranim

terencima.

13. POGLAVLJE

P.J. je otvorila oči u prilično mračnoj bolničkoj sobi. Zraka svjetla

dopirala je iza odškrinutih vrata kupaonice.

Pogledala je u stranu i ugledala Colea, koji se nije micao od nje već

dva dana. Sjedio je u stolici koja je izgledala strašno neudobno i bila

privučena krevetu koliko god je to bilo moguće.

Spavao je, na čemu je bila zahvalna. Namjerno je potražila utočište

u tupilu koje su joj pružali lijekovi protiv bolova, ne želeći se suočiti sa

svojim timom koji se redovito okupljao u njezinoj sobi, očiju ispunjenih

suosjećanjem i ljutnjom.

Dok je spavala omamljena lijekovima, nije se morala sjećati

Brumleyjevih i Nelsonovih pakosnih pogleda. Nije morala slušati njihovo

stenjanje i osjećati pritisak njihovih tijela na svome.

Zatvorila je oči, nemoćna oduprijeti se tjelesnoj reakciji koju je

izazvalo to sjećanje.

Vječno će imati podsjetnike na to kako ju je Brumley silovao. Nosit

će te ožiljke na sebi do kraja života. Liječnik joj je obzirno objasnio kako

su neki rezovi odviše duboki i nepravilni, ali da će s vremenom

61

izblijedjeli. No nikada se neće riješiti tragova posjeklina koje joj je ta

životinja nanijela.

Što joj se svijest više vraćala, to joj je više sjećanja naviralo te je

morala stisnuti čeljust i hrabro se pokušati oduprijeti sirovoj agoniji koja

ju je nastojala ščepati.

Zbunila se ugledavši gips na svoj oj desnoj ruci jer se nije mogla

sjetiti kako ju je slomila. Zatim je lijevom nespretno posegnula za

gumbom kojim bi pozvala medicinsku sestru, nadajući se da time neće

probuditi Colea. Nije željela razgovarati. Nije se željela nositi s patnjom u

njegovim očima. Samo je željela tupilo.

Nekoliko trenutaka poslije dojurila je sestra i tiho joj se obratila.

Potom je iznova izišla, ali se vratila s injekcijom za manje od pet minuta.

Ubrizgala je lijek u otvor na cjevčici, a P.J. je zatvorila oči i pričekala da je

obuzme mrtvilo.

Kada je sljedeći put otvorila oči, soba je bila ispunjena suncem, a

čitav njezin tim sjedio je u stolicama oko njezina kreveta. Čelo joj se

smjesta orosilo te ju je preplavila tjeskoba.

Najprije je pogledala Steelea. On se mogao nositi s time. Bio je

profesionalac. Zbog njega se neće slomiti i zaplakati poput prokletog

djeteta.

"Djevojčice", promuklo je rekla.

Namrštila se i pročistila grlo, a zatim iznenađeno trepnula kada joj

je Dolphin pružio čašu vode. Prislonio ju je njezinim usnama pa je

zahvalno ispila polovicu.

Kada je završila, prošaptala je zahvalu i ponovno se naslonila na

jastuke.

"Djevojčice", ponovila je. "Jeste li ih spasili?"

Steele je kimnuo, ali lice mu se nije razvedrilo.

"Rio i njegov tim otišli su s Nathanom, Joeom i Swannyjem.

Presreli su terenac i sredili Waimvrighta i njegovu pratnju. Djevojčice su

trenutno na putu kući."

"A Brumley? Jeste li i njega uhvatili?"

Zadržala je dah dok joj se nada skupljala u prsima.

Steele je skrenuo pogled i stegnuo čeljust. Pogledala je postrance

prema Coleu koji je izgledao tako ledeno i bijesno daje zadrhtala.

"Pobjegao je sa svojim ljudima na avion i otišao" rekao je Steele

tihim, ali razjarenim tonom. "Rio je morao odabrati između spašavanja

djevojčica i njega. Odlučili su spasiti djevojčice."

Zatvorila je oči. Nije se imala pravo ljutiti. Djevojčice su bile

važnije od bilo kakvog osjećaja za pravdu koju treba izvršiti.

No ipak se osjećala slomljeno, tupo. Dok ona leži u bolničkoj sobi,

62

Brumley i Nelson negdje su vani. Slobodni i nekažnjeni zbog onoga što su

joj učinili, ali i zbog onoga što su već učinili i namjeravali učiniti dječici.

Okrenula je glavu u stranu i ugrizla se za donju usnu kako se ne bi

slomila. A onda je osjetila kako ju je netko nježno pomilovao po obrazu.

Samo jednim prstom. Stražnjom stranom jagodice. Ipak, taj bi dodir

prepoznala bilo gdje.

Trebala bi se ljutiti na njega što pred svima iskazuje nježnost

prema njoj. Ali svi su bili nježni prema njoj. Stvari su se promijenile i

mrzila je tu činjenicu. Kako će išta više biti isto s njezinim kolegama?

To će uvijek stajati između njih. Drukčije će se ponašati prema

njoj. Kao da je kakav slabić, umjesto kolegice koja je u stanju brinuti se za

sebe i prašiti negativce kao i svi ostali. Sve to jer je podbacila u misiji.

Nije se uspjela zaštititi i bila je dovoljno glupa i uplašena da prihvati piće

od čovjeka za kojega je znala da mu ne smije vjerovati.

"P.J. "

Coleov je glas zvučao promuklo, protkano osjećajima. I svi su ga

mogli čuti.

"Pogledaj me, molim te", tiho ju je zamolio.

Okrenula se i otvorivši oči ugledala izmučeni pogled u njegovim

očima.

"Uhvatit ćemo ga, P.J. Kunem ti se da ćemo mu oderati kožu. Neće

se izvući iz ovoga."

Nitko od prisutnih nije porekao Coleov odlučan zavjet. Svi su imali

isti izraz lica. Bili su bijesni, zabrinuti, i boljela ih je duša.

Žive kao tim. Umiru kao tim. Padali su s njom. Umirali su s njom.

Duboko je udahnula, odlučna ne dopustiti njihovu silnom bijesu

da je svlada. Morala je ostati mirna i pribrana. Korak po korak.

Ukočeno je kimnula.

Ustali su svi osim Colea. I dalje ju je držao za lijevu ruku, prstiju

isprepletenih s njezinima. Zatim je konačno ustao i nagnuo se kako bi joj

utisnuo meki poljubac u čelo.

"Ubit ću toga kurvina sina za tebe", prošaptao je.

Promatrala ga je dok je odlazio za ostalima.

"Ne, nećeš", rekla je mirno kada su se vrata zatvorila za njime, a

ona ostala sama. "Ja ću."

14. POGLAVLJE

63

ODMARALA se još sat vremena nakon što su svi otišli. Nije zatražila

sredstvo protiv bolova, niti je namjeravala. Odlučila je napustiti bolnicu.

Saznanje da je Brumley uspio pobjeći pokrenulo je nešto u

njezinoj duši. Kao da se u tom trenutku pretvorila u drugu osobu. Nekoga

snažnijeg, nekoga tko će joj pomoći da podnese ovu mučnu bol i sramotu.

Vrijeme je da stisne zube i pozabavi se time. Ništa se vrijedno ne postiže

lako. Naučila je to prilično rano. A bila je poražena i prije. Nije mislila da

će ikada pasti niže od onoga kada je napustila S.W.A.T.

Ali eto je, lišena svega što ju je činilo ženom kakva je bila. Taj joj je

gad ukrao samopouzdanje, njezinu odlučnost, njezinu oholost koja ju je

održavala u misijama. Natjerao ju je da izgubi povjerenje u sebe i sve oko

sebe.

Nije željela ležati ni trenutka više.

Uspravila se u sjedeći položaj, a znoj ju je oblio kada ju je od

naprezanja ščepala bol na mjestima gdje je imala šavove. Ti bokca, kako

je boljelo.

Netko od njezinih kolega ostavio je naprtnjaču na ormariću pokraj

umivaonika. Polako joj je prišla i otvorila je kako bi pregledala sadržaj.

Unutra su bile hlače, velika majica kratkih rukava koja će je cijelu

prekriti, čarape i par pohabanih tenisica.

Stisak u njezinim prsima popustio je kada je shvatila da odjeća

pripada nekome od momaka.

Ali na dnu se nalazio nož. Brumleyjev nož. Nož koji je tako

tvrdoglavo željela zadržati. Cole ga je sačuvao za nju.

Oblačila se nekoliko dugih i beskrajno bolnih minuta. Provjerila je

jesu li joj zavoji na šavovima ostali na svojim mjestima, a zatim navukla

čarape i obula cipele. Kada je završila, gurnula je nož u džep na hlačama.

Dugo je zurila u svoj odraz u zrcalu i nije joj se svidio. Vidjela je nekoga...

slomljenog. A neka bude prokleta ako će to dopustiti onim gadovima.

Sama će uloviti te šupčine.

Nitko tko ju je natjerao da se te stravične noći osjeća kako se bila

osjećala neće proći nekažnjeno.

Nije samo sanjala o osveti. Ona joj je postala razlogom zbog kojeg

je disala.

Što je duže ležala u toj bolničkoj sobi, to je postajala gnjevnija i

sve više maštala o tome da joj gadovi dopadnu šaka, da je preklinju za

milost. Milost koju im neće pružiti.

Umrijet će.

64

Umrijet će zbog onoga što su joj učinili, što su učinili nebrojenim

djevojčicama prije nje i što su namjeravali učiniti onima koje su Rio i

njegov tim uspjeli izbaviti.

Hvala Bogu, bile su na putu kući, svojim majkama i očevima,

svojim obiteljima.

Jedina obitelj koju je P.J. imala bili su njezini kolege i nije mogla

dopustiti da oni izvrše osvetu koja joj pripada. Pripadnici KGI-ja nisu

nikakvi samoprozvani maskirani zaštitnici. Nije im se namjeravala

obratiti za pomoć.

Izišla je iz svoje sobe i hodnikom krenula u potragu za Cathy,

jednom od medicinskih sestara koju je otprije poznavala. Ona je bila

nešto najbliže najboljoj prijateljici koju je P.J. imala i upravo je Cathy bila

preuzela brigu o njoj.

Cathy je radila kao bolničarka u mornarici prije nego se preselila

u Kentucky sa suprugom te su oboje počeli raditi u bazi. Bila je odrješita,

ozbiljna žena, čiju je izravnost P.J. strašno cijenila.

Kada se P.J. približila sobi u kojoj su boravile sestre, Cathy je

podignula pogled i ostala zatečena. Nije ni zucnula, nego samo naglo

ustala i pojurila u hodnik.

Hitro je uvukla P.J.u čajnu kuhinju u kojoj nije bilo nikoga, a onda otvorila

paljbu na nju.

"Koga vraga radiš na nogama?" oštro je upitala. "Trebala bi biti u

krevetu. Upravo sam se spremala dati ti sredstvo protiv bolova."

"Moram van. Ne mogu ostati ovdje ni dana više. Potrebna mi je

tvoja pomoć."

Cathyne se oči rašire. "Što ćeš učiniti?"

"Smjena ti uskoro završava, zar ne? Hoćeš li me povesti?"

"A kamo bi išla? Moraš ostati u krevetu i dopustiti meni i drugima

da se brinemo za tebe neko vrijeme. Neće te ubiti da se osloniš na druge

jednom u životu."

P.J. je strašno željela zagrliti ovu ženu, ali nije sebi mogla dopustiti

takav trenutak slabosti. "Moram to učiniti, Cathy. Ne očekujem od tebe da

me razumiješ."

Njezin se izraz lica smekša. "Dušo, tvoje ozljede nisu samo

tjelesne. Trenutno se moraš nositi s nečim što nema veze sa šavovima i

slomljenom rukom. Moraš biti s ljudima kojima je stalo do tebe, a ne

sama s kakvim ćaknutim planom koji si smislila."

"Moram ići", tiho je ali odlučno rekla P.J. "Hoćeš li mi pomoći ili

moram sama?"

Cathy otpuhne. "Upucat će te noćni čuvar. Za Boga miloga, u

vojnoj si bazi. Ne možeš se šetati uokolo kao da si glavna ovdje."

65

P.J. se prepredeno nasmije. "Ja sam samo obična građanka, sjećaš

se? Ne mogu očekivati od mene da poštujem sva vojna pravila."

"Pokušat ćeš se iskrasti ako ti ne pomognem, zar ne?"

P.J. kimne, a lice joj postane turobno.

"Jebiga" promrmlja Cathy. "Imaš li pojma što će oni tvoji dečki

učiniti ako doznaju da sam ti pomogla?"

"Samo povici Hooyah kad vidiš Colea i Dolphina i sve će biti u

redu."

"Nevjerojatno si drska" ogorčeno reče Cathy. "Članovi mornarice

drže se zajedno, znaš? Trebala bih te prijaviti pa da ti stave lisičine na tu

jednu zdravu ruku i privežu te za krevet."

P.J. spusti pogled prema nezgrapnom gipsu. Ruka je to kojom je

pucala. Trebaju joj mirni prsti na njoj.

"Za koliko će zacijeljeti?" ozbiljno upita.

"Nekoliko tjedana u gipsu i trebala bi biti u redu. Lagani prijelom

tri prsta. Trebali bi brzo zacijeliti, čim se smire oteklina i modrice, ali

samo ako ne budeš požurivala stvar. Uzmi si vremena koliko trebaš i

nemoj napraviti neku glupost, ili ćeš požaliti. Pomoći ću ti samo ako mi

obećaš da ćeš se čuvati i pustiti da to zacijeli. Dogovoreno?"

P.J. lagano kimne. "Hvala, Cathy. Dugujem ti."

"Ništa mi ne duguješ" reče Cathy glasom obojenim osjećajnošću.

"Imam nećakinju od dvanaest godina. Te djevojčice koje si spasila... Jedna

od njih mogla je biti moja nećakinja. Ispravno si postupila. Žrtvovala si

previše toga, ali spasila si ih."

P.J.je trepnula kako bi zatomila izdajničke kapljice u očima. "Kad ti

završava smjena?"

Cathy pogleda na sat. "Pa, sad kada ti ne moram dati lijekove i

provjeriti stanje, daj mi pet minuta pa stižem. Ne miči se odavde, a ja ću

doći po tebe kad budem gotova. Spustit ćemo se stubama i moliti Boga da

nitko ne obrati mnogo pozornosti na nas."

Pomnije je proučila P.J. i zatim protrljala bradu. "Znaš što? Donijet

ću ti bolničko odijelo. Tako ćeš privući manje pažnje kad budemo silazile,

nego da hodaš poput kakve lutalice u toj odjeći."

P.J. se nasmiješi. "Hvala."

"A sad sjedni tu i odmaraj se dok ne dođem po tebe" prijekorno

reče Cathy.

P.J. se zahvalno spusti u naslonjač te se baci na razmišljanje o

sljedećem koraku. Najprije se morala vratiti u Denver i pobrinuti se za

nekoliko stvari, a zatim uzeti vremena da ozdravi. Koliko god je to

živciralo, znala je da Cathy ima pravo. U ovakvom stanju nije mogla

učiniti ama baš ništa. I trebalo joj je nešto vremena nasamo da se pomiri

66

s onime što se dogodilo. Bez svojih kolega, čija ju je neprestana prisut-

nost gušila. Imali su posla i dok god je ona bila slaba karika, oni ga neće

moći obaviti.

Do Cathyna povratka, P.J. je znala točno što će učiniti. Uz Cathynu

se pomoć presvukla u bolničko odijelo, a zatim spustila niz stubište i

iskrala se kroz ulaz za osoblje.

Kontrolne točke bile su nešto zahtjevnije. Ali Cathy je rekla istinu.

Na neki način. Spomenuvši KGI, rekla je da je P.J. otpuštena i da je ona

vozi.

"Možeš me ostaviti bilo gdje u Clarksvilleu" rekla je P.J. "Naći ću

koga da me odveze do zračne luke."

"Jebi se", bezobrazno odvrati Cathy. "Ja ću te odvesti do zračne

luke."

"Ali upravo si odradila čitavu smjenu. Do zračne luke su dva sata

vožnje."

"Mogu te odvesti do Paducaha. Možda će ti trebati malo duže da

stigneš do tamo, ali čim dečki doznaju da si zbrisala, prvo gdje ćete

potražiti jesu Nashville i Memphis."

P.J. uzdahne. "Vjerojatno si u pravu. Neka bude Paducah."

"Znaš da možeš ostati kod mene koliko god želiš" tiho doda Cathy.

"Hvala ti, prava si prijateljica", rekla je P.J., dok joj se knedla

nakupljala u grlu. "To mi mnogo znači."

Cathy joj dobaci pogled. "Bitno je da shvatiš da imaš prijatelje i da

se možeš osloniti na njih s vremena na vrijeme. To je pravilo prijateljstva.

Časna riječ."

P.J. se nasmiješi. "Zapamtit ću to."

"Okej, idemo onda do zračne luke. Imaš love?"

"Imam osobnu i kreditnu karticu. To će me dovesti kamo želim."

"U redu. Krenimo na put."

15. POGLAVLJE

67

RATNA soba u kući KGI-ja vrvjela je vrlo srditim muškarcima. Steele je

stajao na jednoj strani sa svojim timom kojemu je nedostajao jedan član.

P.J.-ina odsutnost bila je gotovo opipljiva. Cole je stajao rame uz rame s

vodom svoga tima dok je ovaj prelazio pogledom preko ostalih u sobi.

Rio i njegov tim, koji je uključivao Terrencea, Diega, Deckera i Altona,

izgledao je unezvijcreno i umorno. I njima je nedostajao jedan član:

Browning, koji je iznevjerio Riovo povjerenje u prethodnoj misiji. Rio je

bio kruti gad koji nikome nije opraštao i imao si samo jednu šansu da ga

zajebeš. Browning je imao sreće što ga Rio nije ubio, nego samo pustio da

ode.

A bili su tu i svi Kellyjevi. Sam, Garrett, Donovan, Ethan, Nathan i

Joe te Swanny, posljednji novak KGI-ja.

Zrak u sobi titrao je od bijesa i pretjerane količine testosterona.

Vladala je teška tišina, ali ispod površine frcale su iskre.

Osveta.

Osveta za jednog od njih.

"Što se dogodilo, Steele?" pitao je Sam prekidajući tišinu. "I ne

želim slušati sranja o tome kako si iznevjerio svoj tim. Želim jedino

činjenice."

"Kog ste je kurca ostavili samu?" pobunio se Rio.

Bio je na rubu, a bijes u njemu tinjao je. Cole mu je vidio strah u

očima i znao je da je mislio na Grace i na to kako je nekoć i ona bila tako

bespomoćna.

Znao je i da su Rio i P.J. na neki način bili prijatelji, u onolikoj

mjeri koliko je ona dopuštala da joj se tko približi. Družili su se u onoj

rupi u koju je ona zalazila. Razbjesnilo gaje što je njemu ondje očito bio

zabranjen prilaz, a navodno su ona i Rio tamo znali popiti koje pivo.

Sam podigne ruke. "Dosta. Moramo smisliti što je pošlo po krivu

tako da se više ne ponovi."

"Trebao sam joj ostati bliže u salonu" kruto je rekao Donovan.

"Želio sam da se približi Nelsonu, ali on ju je odveo straga, a onda i u

auto, prije nego sam stigao tamo pripaziti na nju."

"Kriv je jebeni promet", pušio se Dolphin. "Uspjeli bismo ih

presresti u hotelu. Bili su tamo dovoljno dugo da joj skine narukvicu. Da

nismo zapeli u gužvi, pratili bismo je iz hotela i stigli u kuću čim se

Brumley pojavio."

Garrett se namršti. "Mislite da ju je prokužio? Je li joj Nelson zato

68

skinuo narukvicu?"

Steele odmahne glavom. "Ne, mislim da mu je to običaj. Da nije

bilo Brumleyja, Nelson bi jednostavno odveo P.J. u hotel misleći da će se

poševiti i bili bi tamo čitavo vrijeme. Ali Brumley ju je vidio i odlučio da

je želi. Taj je lukavi, paranoidni gad želio da se Nelson uvjeri da je čista

prije nego ju je odveo u Brumleyjevu kuću."

"I koji je plan?" upitao je Ethan turobnim glasom.

I njegova je čeljust bila stegnuta. Njegova je žena Rachel također

bila zlostavljana. Provela je čitavu godinu u zatočeništvu u Južnoj

Americi prije nego što su mu dojavili da nije mrtva kao što je to cijela

obitelj mislila.

Svi su bili napeti, na izmaku živaca. Sve žene koje su se udale u

obitelj Kelly, kao i Riova žena, bile su snažne žene koje su doživjele

određenu vrstu tragedije.

Rachel, Sophie, Sarah, Shea i Grace zaokupljale su im um. A sada i

nasilje - silovanje - koje se dogodilo P.J. Njihovoj kolegici. Partnerici. Ženi

zbog koje se Coleova utroba toliko stisnula da mu se želudac pretvorio u

klupko tjeskobe.

"Idemo za tim šupcima", bijesno reče Cole. "To je plan."

Dolphin, Renshaw i Baker namrgođeno su kimnuli. Čak je i Steele

izgledao kao da se potpuno slaže.

Sam i Garrett razmijenili su nelagodan pogled.

Donovanu zazvoni mobitel prekinuvši neugodnu tišinu. On

pogleda prema dolje, namršti se i potom ga prisloni na uho.

Cole nije slušao sve dok Donovan nije opsovao i rekao: "Sto je

učinila? I pustili ste je da samo tako iziđe? Koji se vrag dogodio? Kako se

to dogodilo? Želim proklete odgovore."

Svi su se napeto usredotočili na Donovana dok je ovaj slušao

osobu na drugoj strani linije. Ponovno je opsovao i Ijutito gurnuo telefon

natrag u džep.

"Koji se kurac događa?" oštro upita Cole.

Donovan izdahne. "Ne znam ni kako da ovo kažem. P.J.se odjavila iz

bolnice. Odnosno, nije se odjavila. Jednostavno je otišla."

Sobom su eksplodirali povici: "Koji kurac?!"

"Kamo?" procijedi Cole. Nisu ga zanimali detalji. Samo je želio

znati gdje je može naći.

Donovan je izgledao kao da je progutao komad bodljikave žice.

"Nemam pojma. Nije baš obavijestila čuvare o tome kamo ide."

"U kurac" opsovao je Steele.

Ostali su ga iznenađeno pogledali. Garrett je upitno podignuo

obrvu, ali Colea to nije previše iznenadilo.

69

Steele je za neke bio hladan poput stroja, ali Cole je znao da je

njegov vođa krajnje posvećen svome timu. Brinuo se za svakog člana

posebno i bio posesivan i zaštitnički nastrojen prema svima njima. Nije

trpio ničija sranja i očekivao je da ga smjesta poslušaju kad bi izdao

naredbu, ali sve što je činio, svaka odluka koju je ikada donio, služila je za

dobro tima i nikada ne bi učinio ništa što bi ugrozilo njihovu sigurnost.

"Kamo je mogla otići?" tiho je upitao Sam. Pitanje je uputio Coleu i

njegovim kolegama. Oni su je najbolje poznavali, ali Cole se zamalo

nasmijao na to. Je li itko uistinu poznavao P.J. ? Je li itko znao što je dira u

živac?

Renshaw je odmahnuo glavom. "Zatvorena je, stari. Ne govori

puno o privatnim sranjima. Nemam blage veze gdje bismo je mogli početi

tražiti."

"Uzmi telefon i počni zvati zračne luke. Sve u krugu od sto pedeset

kilometara", rekao je Sam Ethanu. "Doznaj što god možeš. Ne zanima me,

izmisli bilo kakvu priču i potegni kakvu god vezu treba. Samo to

napravi."

"Odmah", rekao je Ethan već koračajući prema računalu. "A ako je

nađemo?" upita Nathan. "Ne možemo je natjerati da ostane gdje jest. Ili

gdje bismo mi željeli da se nalazi. Ne možemo je natjerati da prihvati

našu... pomoć. Ili podršku, ma koliko joj je mi željeli pružiti."

Nitko nije imao odgovor na to. Cole nije osjećao potrebu riječima

iskazati svoju namjeru. P.J. ga je trebala. Trebala je nekoga. Nije ga bilo

briga što je bila vuk samotnjak.

Želio je biti uz nju i pomoći joj da to prebrodi. Bože, samo ju je

želio nasmijavati. I da sve bude kao prije, kada su se zafrkavali i rugali

jedno drugome.

Nije želio ni zamišljati svoj svijet bez nje. Nije želio biti dijelom

ekipe u kojoj nema nje. Nije želio izgubiti nikoga od njih. Bili su tim.

Bili su obitelj.

"Najprije se pobrinimo za to da je nađemo, a onda ćemo

razmišljati o opcijama", rekao je Steele.

Svi su složno kimnuli na Steeleov prijedlog. Ekipa se podijelila, a

Cole je krenuo prema Riju.

"Možemo li razgovarati?" tiho je upitao Rija.

Ovaj ga pogleda svojim tamnim očima. "Može, idemo van."

Napustili su ratnu sobu i izišli u blagi sumrak koji se spuštao nad

jezerom. Bila je rana jesen i večeri su postajale svježije. Vjetar je

upućivao na nadolazeće hladne dane. Upravo je jesen bila Coleovo

najdraže godišnje doba, ali trenutno nije mogao uživati u promjeni

vremena jer je svijetom - njegovim svijetom - vladao potpuni kaos.

70

"Znaš li išta što može pomoći?" upita Cole. "Znam da si proveo

neko vrijeme s njom. Je li ti ikad rekla nešto što bi nam sada moglo

pomoći da je pronađemo?"

Rio je izgledao žalosno. "Popili smo nekoliko pića zajedno.

Prolazio sam kroz Denver, provjerio njezinu adresu i našao je pa smo

otišli nešto pojesti i popiti pivo u baru. Nismo previše razgovarali, a i ono

malo bilo je o poslu, prošlim misijama, o pucanju i tim sranjima."

Cole je napravio grimasu. "Da, nikad ne govori o sebi." Cole je

imao osjećaj da mu se one noći koju je proveo s njom ona otvorila više

nego ikada ikome. No čak mu ni tada nije otkrila ništa što bi mu pomoglo

da zna o čemu sada razmišlja. Kamo ide. I to ga je frustriralo do bola.

Riove se usne izviju u slabašan smiješak. "Govori li itko od nas?"

Rio je bio u pravu. Koliko je zapravo znao o bilo kome iz tima? Bili

su obitelj, to nitko nije mogao osporiti. Ali to nije značilo da su bili

previše osjećajni, niti da su se petljali u tuđe privatne stvari.

Cole je požalio što se nije više trudio. Oduvijek je poštovao P.J. i

njezinu potrebu za privatnošću. Nije pokušavao izvući informacije koje je

odbijala otkriti. To što je bio dobar općenito i kao kolega, služio mu je za

kurac sada kada su im očajnički trebale informacije.

"Gle, vidio sam gotovo sve. Siguran sam da si i ti. Teško je kad je

riječ o kolegi, ali ona je sada poput ranjene životinje i vjerojatno samo

želi ozdraviti na miru. Vidio si Nathana kad se vratio iz Afganistana. Vidiš

kako je Swanny rezerviran. Kvragu, svi mi nosimo vlastiti teret, samo na

različite načine. Možda je najbolje da je pustiš na miru. Pusti je da se

sama nosi s time."

Cole je znao da mu Rio daje dobar savjet, ali ga je svejedno

razljutio. Odlučno ga je gledao.

"Reci mi nešto, Rio. Da je u pitanju Grace, bi li isto samo tako

odstupio i pustio je na miru? I ne bi se brinuo gdje je, pati li i može li to

podnijeti sama?"

Rio podigne obrve, a oči mu se rašire. "Dakle, u tome je stvar."

Cole opsuje. "Da. Ne. Nemam jebenog pojma. Gle, pokušavam ti

nešto reći. Da je riječ o bilo kojoj drugoj ženi. Što da je to Shea? Ili

Rachel? Bi li i tada smatrao da ih treba pustiti da se same pobrinu za

sebe?

Rio uzdahne. "Ne. Ne bih. Ali jedno moraš znati, Cole. Ne možeš se

ponašati prema P.J. kao da je riječ bilo o kojoj drugoj ženi. Ona je ratnica,

visoko obučena operativka koja sudjeluje u bitkama i prolazi stvari s

kojima se većina drugih žena ne susreće. Drukčija je."

Cole zakorači naprijed tako da su bili udaljeni tek nekoliko

71

centimetara.

"Sve je to možda točno i zasigurno ti neću proturječiti, ali stvar je

u tome da je zlostavljana na najgori mogući način na koji žena može biti

zlostavljana. A njezin ju je tim iznevjerio. Stoga mi reci. Da je dio tvoga

tima, bi li je samo tako pustio samu?"

Rio odmahne glavom. "Vraga. Ne bih pustio ni nekoga od momaka.

Samo ti pokušavam dati drukčiji pogled na situaciju."

"E pa, nisam ga dobio", ispali Cole. "Ne želim da se sama

nosi s time. Ima svoj tim i ima mene. I ne bi smjela biti izvan bolničkog

kreveta."

Rio položi ruku na Coleovo rame. "Kužim, stari. Razumijem kako

je to kad misija postane osobna. Predobro to razumijem. Moji će ljudi

pomoći koliko god mogu. Strašno poštujemo P.J. Ona je jedna od nas i

uvijek će biti jedna od nas. Ako nas trebate, samo recite."

Nešto napetosti napusti Coleova ramena i on se odjednom osjeti

beskrajno umornim.

"Cijenim to. Zao mi je što zbog našeg zajeba ne možeš biti s Grace i

Elizabeth."

"Niste sjebali", tiho je rekao Rio. "Sranja se događaju. Ništa niste

mogli učiniti. A Grace i Elizabeth su dobro. Sa Sheom su, a i druge žene

uživaju u njihovu posjetu. Ne puštam ih često iz džungle."

Cole se osmjehne. "Ne puštaš. To je sigurno."

"Obavještavaj me, dobro?" rekao je Rio kada je Cole krenuo prema

ratnoj sobi. "Strašno mi je stalo do P.J. i čitava me ova stvar ljuti. Želim

toga gada koliko i ti."

Cole se zagledao ravno u Riove oči. "Sumnjam u to."

16. POGLAVLJE

72

P.J. je parkirala pred Steeleovom kućom, okrenula ključ i zatim objema

rukama čvrsto primila upravljač. Zatvorila je oči i duboko udahnula. Ovo

je bilo nešto najteže što je ikada morala učiniti, no bilo je potrebno.

Bacila je pogled na golemu naprtnjaču koja je ležala na

suvozačkom mjestu njezina unajmljenog automobila. Sve iz KGI-ja.

Izišavši iz automobila, obišla ga je i otvorila vrata na suprotnoj

strani. Skupivši snagu, uzela je tešku torbu i zabacila je preko ramena.

S grimasom na licu, kada su joj se još nezacijeljene rane pobunile, uputila

se prema vratima i ugledala Steelea koji ju je promatrao dok se

približavala.

Njegova ju je šutnja smetala, ali samo zato što je bila uznemirena i

ljuta zbog onoga što mu namjerava reći.

"Gdje si dovraga bila?"

Trepnula je i zaustavila se na vrhu stubišta. Trenutno je izgledao

ljutito, a Steele je vječno izgledao staloženo. Odmjerio ju je od glave do

pete, kao da se osobno želi uvjeriti u to je li dobro.

"Mogu li ući?" pitala je. "Moramo razgovarati."

Steele posegne za torbom pa je prijekorno pogleda. "Koji je to

vrag, P.J.? "

Uzdahnula je i ušla u kuću zaobišavši ga. Dlanovi su joj se znojili te

ih je neprestano brisala o nogavice svojih hlača.

Ovo nije bio društveni posjet. To je očito shvatio jer je nije odveo u

dnevnu sobu, nego otpratio straga, do svoje radne sobe s pogledom na

prostrano dvorište.

Zahvalno se spustila u jedan od naslonjača pred njegovim stolom i

pričekala.

On je položio torbu u drugi naslonjač, smjestio se za stol te je

pogledao tako odlučno da bi i odrastao čovjek zadrhtao od žestine

njegova pogleda.

"Hoćeš li mi, molim te, objasniti zašto si nestala iz bolnice i

ostavila mene i druge da se pitamo kamo ideš, kako si i, kvragu, jesi li

uopće živa? Znaš li koliko smo samo zabrinuti bili ovih zadnjih nekoliko

tjedana?"

Lecnula se i zatvorila oči. Nema lakog načina da ovo učini, a

pravilni, kratki rez uvijek boli manje od nepravilnoga. Ona bi to trebala

najbolje znati.

"Vraćam svoju opremu."

Steele stisne usne. "To vidim i sam."

73

"Dajem otkaz", odlučno je rekla. "Neću više biti dio tima."

"I to je to?"

Kimnula je.

Opsovao je kroz stisnute zube. "O čemu dovraga razmišljaš, P.J.?"

"Potrebno mi je to", rekla je isturivši bradu.

"Moram to učiniti."

"Ne prihvaćam tvoju ostavku."

"Nemaš izbora", tiho je rekla.

"Odlazim."

"Gle, odmori se neko vrijeme. Ionako te nikako ne bih uskoro

ponovno poslao u misiju. Ne donosi odluku u afektu zbog koje bi poslije

mogla požaliti. Tvoje će te mjesto čekati kad se pribereš."

Zamalo je prasnula u smijeh. Kad se pribere? Zadnja tri tjedna nije

činila ništa osim što se pokušavala pribrati. Tri bolno duga tjedna ležala

je maštajući o osveti i nanošenju deseterostruko jače boli onima koji su je

nanijeli njoj.

Ustala je, znajući da neće postići ništa bez obzira koliko dugo

ostala ondje. Steele je bio strašno ljut, a nije željela gubiti vrijeme na

prepiranje.

"Moja je odluka konačna."

Steeleova se čeljust napela i stegnula. "Ne budi nepromišljena."

Okrenula se da ga pogleda i dugo ga gledala. A onda slagala.

"Potreban mi je odmor. Ne želim zabrinjavati svoj tim. Ne želim

da budete bez jednog člana dok ja rješavam svoja sranja. To nije pošteno

prema tebi ni prema mojim kolegama. Trebate mi naći zamjenu, i ti to

znaš. Ja sam vam prepreka, a ne možete sebi dopustiti da krenete u

misiju bez jednog člana. Nadi nekog novog, Steele."

"Samo tako?" prasnuo je.

Duboko je udahnula kako bi se smirila, kako se ne bi slomila prije

nego uspije otići. "Ne mogu, Steele. Pusti me."

Dugo ju je gledao, a onda ustao i obišao stol kako bi stao točno

ispred nje. Položio joj je ruku na rame i nježno ga stisnuo. To mu nije

nimalo sličilo, zbog čega je ona ostala zbunjeno stajati.

"Uzmi si vremena koliko trebaš. Kad razbistriš um, vrati se pa

ćemo razgovarati. Pa ako i nakon nekoliko mjeseci budeš željela otići,

tada ću prihvatiti tvoju ostavku. Ali dotad si još uvijek dio tima, mog

tima."

Zagrizla je usnu kako bi spriječila suze da joj zamute vid.

"Hvala ti."

Zatim se okrenula i žurno izišla iz njegova ureda te do ulaznih

74

vrata. Naslijepo je došla do svog automobila i ušla prije nego se stigne

predomisliti. Nije sebi smjela dopustiti slabost. Ne sada.

Ono što je morala učiniti nije ni na koji način smjelo utjecati na

KGI, ni na njezin tim. Neće ih uvući u kaljužu u koju se namjeravala sama

baciti.

17. POGLAVLJE

COLE je znao da Steeleove vijesti nikako ne mogu biti dobre jer je pozvao

sve da dođu kod njega. Ne u objekte KGI-ja, gdje su obično razgovarali o

poslu i dogovarali planove za misiju.

Jedino se još Baker nije pojavio, stoga su ga čekali u napetoj tišini.

Stisnuo je i opustio šake te ustao sa stolice na terasi jer više nije mogao

mirno sjediti i čekati da čuje što će im Steele reći.

Zadnjih je nekoliko tjedana prošao pravu jebadu i frustracija ga je

umarala. Sam je otišao u Denver u nadi da će zateći P.J. u njezinu stanu.

Poštovao je njezinu privatnost, ali je mrzio to što je bila sama i bez

ikoga na koga bi se mogla osloniti nakon svega što se dogodilo. Nitko nije

bio tako opak. Slomit će se prije ili poslije i nije je želio pustiti da sama

skuplja komadiće.

I, dovraga, želio je biti ta osoba koja će joj pomoći.

Istina, dugo je vremena želio P.J. odvesti u krevet, ali stvari

između njih promijenile su se one noći koju su proveli zajedno u njezinu

stanu. Znao je to, i dobrano je znao da i ona to zna. Upravo ga je zato tako

brzo i odgurnula od sebe i nastojala se pretvarati kao da se ništa nije

dogodilo.

E pa, on to nije mogao. Ma što ona željela, on nije mogao nastaviti

sa zafrkancijom i ostalim sranjima otprije.

Možda je samo on tako mislio, ali je prilično zagrizao za nju i osjećao se

grozno zbog toga.

Kad bi zažmirio, i dalje je mogao osjetiti njezin miris, njezin okus,

dodir njezine kože na svojoj. Ali ono nije bio čisti seks. Do njega je mogao

doći bilo gdje, a poprilično je dugo bio bez njega jer druge žene nisu bile

P.J.

Jednostavno su kliknuli. Nije mogao točno uprijeti prstom u to

nešto u njihovu odnosu, ali znao je da nema šanse da se samo on osjeća

tako.

Svi su glasno odahnuli kada se Baker koji trenutak poslije pojavio

75

na vratima. Izgledao je napeto, kao da očekuje ono najgore. Automatski je

pogledom prešao po sobi te se namrštio, gotovo kao da prebrojava glave.

Da, nedostajao im je jedan član i to je bilo glupo.

"Što se zbiva, Steele?" upita Baker.

"Sjedni", naredio je Steele.

Baker se spustio u jedan od naslonjača, a Cole ostao stajati. Steele

se čak nije ni obrecnuo na njega.

"P.J. je bila kod mene prije dva dana", započne Steele.

Cole poleti prema naprijed. "Koji kurac? I govoriš mi - nam - to tek

sada? Gdje je? Kako je? Je li dobro?"

Steele podigne ruku. Lice mu je bilo mračno. "Otišla je iz tima."

Sobom su odjeknuli povici "koji kurac?!" ali Cole nije progovorio ni riječ.

To je bila posljednja stvar za koju je mislio da bi je Steele mogao

reći.

Steele uzdahne. "Ne znam."

Dolphin podigne ruku odmahujući glavom u nevjerici. Ali Cole ga

pretekne.

"Da razjasnimo. P.J. je došla k tebi. Otišla je iz tima. I ti si je

jednostavno pustio da ode i nemaš pojma gdje je ni kamo ide?"

"Rekao sam joj da ne prihvaćam njezinu ostavku" kazao je Steele.

"Bila je odlučna. Pokušala mi je prodati neku glupu priču o tome kako ne

želi smetati timu i da joj treba odmor."

"I ti si to popušio?" unezvijereno je pitao Cole.

Svi su ostali utihnuli i naizmjenično tjeskobno gledali Steelea i

Colea. Steele im je bio zapovjednik i ukazivali su mu dužno poštovanje s

obzirom na njegovu poziciju. Oduvijek. Sve do ovoga trenutka. Nikada

nisu sumnjali u njegove odluke.

Sve dosad.

"Nisam rekao da sam išta popušio, ali nisam je mogao prisiliti da

ostane. Ne mogu je natjerati da donosi odluke za koje mi mislimo da su

najbolje za nju. Tražila je da je pustim na miru neko vrijeme. Nisam je

mogao odbiti."

"Isuse" promrmljao je Dolphin. "Ovaj si put zaribao, Steele. U redu

je kad izigravaš da imaš ledeno srce dok smo u misiji, ali sada

razgovaramo o prokletoj kolegici. Koga boli kurac za to je li to pošteno ili

nepristrano u ovakvoj situaciji? Potrebni smo joj, a ti si je pustio da ode."

Steele se bijesno bacio na Dolphina. Prije nego je Cole dospio

trepnuti, pribio je Dolphina na zid i stražnjom mu stranom nadlaktice

pritisnuo vrat.

"Da se nisi usudio govoriti da imam ledeno srce. Bio sam tamo,

76

sjećaš se? Čuo sve što joj se događalo. Ona je moja. Kao što ste i svi vi

moji. Ako misliš da i mene sve ovo ne izluđuje, onda se jebi."

Dolphin je nepokolebljivo gledao u Steelea te je ovaj konačno

popustio stisak i odmaknuo se. Istog se trenutka Steele sabrao i iznova

navukao svoju smirenu masku. No sada je svima bilo jasno koliko je

zapravo bio blizu ruba.

Cole se okrenuo i udario šakom u zid.

Nije mogao ni pomisliti na to daje P.J. negdje sama i da misli

bogzna što. Otišla je iz jebenog tima. Bili su obitelj. A ona ih je

napustila.

Ponovno je zamahnuo rukom da udari u zid, ali ga Baker i

Renshavv spriječe. Srušili su ga i pribili na pod.

"Skidajte se s mene!" zaurlao je Cole.

"Dosta!" zagrmi Steele.

Cole je zbacio Bakera sa svojih prsa i zamahnuo rukom prema

Renshawu. Ovaj je izbjegao udarac, ali pritom zamalo izgubio ravnotežu,

stoga se Cole brzo uspravio i pogledom šibao Steelea.

"Slažem se s Dolphinom. Uprskao si" unio se Steeleu u lice. Ostali

su se stopili s pozadinom dok je Cole pogledom parao Steelea.

"Proklet bio, a znao si da je tražim. Znao si da sam obišao cijeli

Denver. Znao si koliko se jebeno brinem. Pustio si je samo tako i onda

nam to kažeš tek dva dana poslije? Koji kurac, stari?"

Steele uzdahne. "Nadao sam se da će se predomisliti."

"Aha, i što si dobio time? Koji da sad kurac radimo? Da se

pretvaramo da se ništa nije dogodilo? Da krenemo dalje? U novu misiju?

Čovječe, zašto je jednostavno ne bismo zamijenili kad je tako proldeto

nevažna?"

"Dosta, Cole", rekao je Steele ledenim glasom.

"Dosta, i ja kažem", rekao je Cole dok je njegov bijes postajao veći

i oštriji svake sekunde.

Okrenuo se i krenuo prema vratima.

"Hej, čekaj malo" rekao je Dolphin. "Kamo ćeš ti?"

Cole se okrenuo i pogledao svoj tim koji više nije bio onaj stari.

Nikada to više neće biti. Tim nije bio isti bez P.J.

"Odlazim", odsječno je rekao. "Idem za njom. Neću je ostaviti da se

sama nosi s time. Potrebni smo joj."

"Ne budi tako proldeto tvrdoglav" progundao je Steele.

Cole s gnušanjem izvije usnu. "Ma je li? A ti prestani biti tako

jebeno bezdušan. Pogriješio si i dobro to znaš. Trebao si je fizički

spriječiti da ode ako treba i natjerati je da pričeka dok se svi ne okupimo

i riješimo to zajedno."

77

"Došla je k meni" prasne Steele. "Ne tebi. Ne timu. Došla je k meni,

stoga pretpostavljam da je tako željela."

"Zaboli me što je mislila i željela", tiho reče Cole. "Ne razmišlja

hladne glave i svi smo toga svjesni. Ponekad je posve pogrešno učiniti

pravu stvar. To da je pustimo na miru i sva ostala sranja zvuče dobro u

teoriji, ali i ti i ja znamo da je samoća posljednje što joj sada treba. Obitelj

smo joj, jedina obitelj koju ima. Trebalo bi nam biti stalo do nje. Trebali

bismo joj pomoći kada nitko drugi neće. A naročito bismo je trebali

prozvati kada donosi glupe odluke i čini sranja. Tomu služi obitelj.

Živimo i umiremo kao tim, zar ne? E, ti si je ostavio na cjedilu,

Steele. I ostavio si i sve nas zajedno s njom jer sad svi izgledamo kao hrpa

bezobzirnih šupaka koji su je pustili da samo tako ode." "Hooyah", tiho

reče Dolphin.

Steele je izgledao kao da želi nekoga odalamiti. Cole je izazivački

zurio u njega jer bi se sad vrlo rado potukao. Steele je bio potresen, a to

se nije često događalo, ali Cole nije ni najmanje mario za to.

"Njezin je prošli tim učinio istu stvar" rekao je Cole s gađenjem.

Ne bi trebao izdati njezino povjerenje. Povjerila mu se kao što to nije

činila nikome drugom. Ali sada bi se borio i prljavo samo kada bi bilo

potrebno. Steele i ostali morali su znati što je na stvari.

"Govoriš o S.W.A.T.-u?" upita Renshaw.

"Da. Otišla je jer su je ostavili na cjedilu. Ispravno je postupila i

prijavila pokvarenog policajca. A oni su se okomili na nju i podmetnuli joj

tako da sve izgleda kao da je samo nadrkana bivša u potrazi za osvetom.

Nitko se nije borio za nju. I to će se ponoviti samo preko mene mrtva.

Borit ćemo se za nju. Toliko je zaslužila."

"Slažem se s Coleom" tihim glasom reče Baker.

"I ja", rekao je Dolphin.

"I ja", ponovio je Renshaw za njima. "Jedna je od nas. Gdje je ona,

tu smo i mi. Ne idemo dalje bez nje." "Nema šanse" prasnuo je Cole.

Cole je dugo gledao Steelea prije nego se konačno okrenuo. "Ja odlazim.

Ako me trebate, možete me dobiti na mobitel."

Potom je Steeleu okrenuo leđa i zaputio se prema dovratku.

"Smatraj ovo mojim zahtjevom za odmor."

78

18. POGLAVLJE

Šest mjeseci poslije...

COLE je izišao iz svoga terenca i udahnuo svjež zrak pokušavajući

donekle razbistriti um. Steele ga je nazvao i kratko obavijestio da treba

doći u kuću KGI-ja. Nije čekao da Cole potvrdi da će doći. Samo je izdao

naredbu i spustio slušalicu.

S obzirom na to kako je slabo komunicirao s timom od P.J.-ina

nestanka, Cole se iznenadio što ga je Steele uopće nazvao. No još je jače

iznenadio sam sebe što je pristao doći.

Cole je proveo ljeto naizmjenično tragajući za P.J. i zatvarajući se u

svoj dom u Camdenu, nedaleko od posjeda KGI-ja.

P.J. je nestala. To ga je beskrajno frustriralo. Potrošio je mnogo

vremena pretražujući njezino susjedstvo i razgovarajući s ljudima o njoj.

Problem je bio u tome što je nitko nije uistinu poznavao. Barmen i

konobarica iz bara u koji je odlazila i gdje ju je one noći zatekao rekli su

mu da je često svraćala, ali da je bila rezervirana te da nikada nije

razgovarala s ostalim gostima.

Cole je čak otišao i do njezina zapovjednika u S.W. A.T.-u. Morao je

uložiti strašan napor u to da ne pobjesni i osveti se u njezino ime, ali bilo

kakvo saznanje bilo je važnije od gnjeva zbog izdaje koju je doživjela.

Ipak, imao je osjećaj da je udario u zid. Čim je spomenuo P.J., zapovjednik

je ušutio poput ribe i odlučno odbio razgovarati o njoj. Prije odlaska, Cole

je rekao tome šupku što misli o njemu i kuronjama u njegovu timu.

Šest mjeseci neispavanosti i frustracije gadno ga je sustizalo.

Došao je do ulaza u ratnu sobu, ukucao zaporku i potom ušao. Prolazeći

malim hodnikom do glavne sobe, protrljao je oči i rukom zagladio svoju

kratko ošišanu kosu kako bi izgledao barem donekle pristojno.

Svi su bili prisutni i na broju, što je značilo daje Cole kasnio. Ali

nije ga bilo briga. Progunđao je pozdrav ne uputivši ga nikome posebno

te se bacio u naslonjač.

"Drago mi je da si došao", rekao je Steele s natruhom ljutnje u

glasu.

"Rekao si da je važno. Inače se uopće ne bih pojavio", prasnuo je

Cole.

Osvrnuo se oko sebe i namrštio ugledavši par nepoznatih lica.

Neki je tip stajao blizu Swannyja i Joea, prekriženih ruku i ukočena

držanja, kao da očekuje da će svakog trenutka izbiti tučnjava. Bio je visok

otprilike kao i Garrett te je na objema rukama imao tetovaže koje su

79

nestajale ispod kratkih rukava njegove majice.

Izgledao je kao da je sudjelovao u previše barskih tučnjava. Cole je

pomislio da se možda bavi boksom ili mješovitim borilačkim sportovima

jer su mu uši bile blago deformirane od zadobivenih udaraca, a nos mu je

izgledao kao da je bio slomljen barem jednom.

Cole se uznemirio kada je ugledao ženu između Nathana i

Swannyja. Bila je visine kao i P.J., ali je imala plavu kosu boje meda i

tamnoplave oči. Izgledala je mlado. Odviše mlado da bi bila plaćenica.

Potom mu je sinula grozna misao. Utroba mu se okrenula i stegnula u

čvor.

Što ako su ga pozvali da objave da su zaposlili nekoga da popuni

P.J.-ino mjesto u timu? Što ako je ovo bilo glupo upoznavanje i

dobrodošlica za nove članove? Sranje. Nije mu to bilo palo na pamet.

Pogledao je Steelea u potrazi za kakvim objašnjenjem, ali njegovo je lice

bilo hladno i bezizražajno. Cole se naježio samo gledajući u svoga vođu

tima.

"Nisi je valjda zaposlio umjesto P.J."

Ton mu nije bio upitan, a njegov prijezir bio je očigledan. Nije ga

bilo briga. Bio je razdražljiv, osjećao se jadno i bolio ga je kurac što će

drugi to doznati.

Nije želio biti ovdje. Osobito ako će mu reći da ima novu kolegicu.

Ta ženska nije ni do koljena P.J. i Colea nije bilo briga za njezina znanja i

vještine.

Steele suzi oči, a zatim kratko pogleda ženu prije nego se ponovno

okrene Coleu.

"Ovo je novakinja u novome timu", rekao je Steele.

Cole upitno podigne obrvu. "Koji novi tim?"

"Da si imalo boravio s nama u zadnjih nekoliko mjeseci, znao bi da

je KGI oformio treći tim kojega čine Nathan, Joe i Swanny te dvoje

regruta, Skylar Watkins i Kenneth Randall."

Cole im dobaci tek letimičan pogled. Želio je znati razlog zbog

kojeg ga je Steele zvao. Zasigurno nije riječ o dvama novim članovima

koji ni ne pripadaju njegovu timu.

Donovan, koji je u kutu razgovarao na mobitel, spremio je mobitel

natrag u džep i vratio se među ostale.

"Dobili smo informaciju o Brumleyju", rekao je.

"Znamo gdje će se nalaziti za tri dana. Ima još jedan nadolazeći

posao, dovoljno važan da se izvuče iz rupe u kojoj se skriva."

Donovan duboko udahne i ostalima uputi ozbiljan pogled. "Ovo je

velik posao. Mnogo veći od prethodnih. Postao je vraški odvažan.

Mislimo da ima više od trideset djevojčica. Različitih nacionalnosti i sve

80

mlađe od petnaest godina."

Sobu ispune grimase i zgroženi zvukovi. Skylarine nosnice snažno

su se širile i skupljale, a oči su joj plamtjele od srdžbe.

Coleovo bilo ubrza, a želudac mu se stegne. Sanjao je o tome da se

dočepa toga kurvina sina. U um je prizvao neke prilično brutalne prizore

o tome kako Brumley umire sporom i bolnom smrću.

Pogledavši Steelea, zamijetio je odsjaj surovosti i u njegovim

očima.

Cole se uspravio u svome naslonjaču oslonivši se laktovima o

koljena. Da, želio je sudjelovati, ali trenutno mu je prioritet bio pronaći

P.J. Nije mogao dopustiti da mu želja za osvetom odvuče pažnju. To što bi

ubio Brumleyja neće vratiti P.J., ma koliko mu zadovoljstva pružila smrt

toga gada.

Spremao se ustati u namjeri da ode. Boravak ovdje sa svim

članovima KGI-ja samo je pojačavao bol zbog P.J.-ine odsutnosti.

Glavni smisao skupine plaćenika bila je nepristranost. Obavljaj

svoj posao i nemoj se emocionalno vezivati. Uspjeh im je ovisio o

njihovoj sposobnosti da se oslobode svih osjećaja.

No KG I - njegov tim, pod Steeleovim vodstvom - bio je drukčiji.

Bila je to hrpa bljutavih sranja, ali KGI nisu činili prosječni plaćeni

ubojice. Imali su savjest. Njihove misije imale su plemenite namjere.

Barem su oni u to vjerovali, a to je bilo jedino važno. Na kraju dana, ako

su mogli sami sebe mirne duše pogledati u zrcalu, sve je bilo u redu.

"Sjedni, Cole", rekao je Steele. "Moraš ovo čuti."

Coleova se čeljust stegne, ali zatim ugleda kako su Steeleove oči

bljesnule. Ali ne iz ljutnje što je Cole želio otići. U njima je gorjela čista

znatiželja, iščekivanje. Kao kada se sprema nešto veliko.

To je natjeralo Colea da se zaustavi u mjestu.

Uzevši mapu sa stola i otvorivši je, Donovan se obrati

okupljenima.

"Mjesecima tragamo za Brumleyjem. Nestao je s lica zemlje, skriva

se. Što je prilično zanimljivo, s obzirom na njegovu oholost i činjenicu da

ima mnoštvo veza. Nikada se nije trudio biti neprimjetan."

"Ima jebenu konjsku potkovu u guzici", prijezirno je dobacio

Garrett. "Taj kurvin sin ima sreće."

"Da, a kada spojiš njegovu moć i bogatstvo sa srećom, dobiješ

nekoga tko je gotovo pa prokleto nepobjediv" rekao je Sam.

"Boji se", dodao je Donovan.

Njegove riječi privukle su pažnju svih prisutnih.

"Dvojica njegovih osobnih čuvara, ljudi bez kojih se nigdje ne

pojavljuje, mrtvi su", nastavio je Donovan. "Brumley ne ide ni srati bez

81

njih, stoga ga je činjenica da mu se netko uspio približiti u dovoljnoj

mjeri da ubije njegove čuvare uspjela uplašiti. Vjerojatno ga zato nitko

nije vidio proteklih nekoliko mjeseci. Primirio se, ali ovaj je posao

dovoljno velik da ga izvuče iz njegove rupe."

Donovan izvuče svežanj uvećanih fotografija i pažljivo ih

rasporedi po stolu.

Znatiželja svlada Colea i on se približi kako bi pogledao fotografije.

Nekolicina zvižduka i povika odjeknula je sobom kada su se svi

okupili za stolom.

"Jebote" rekao je Dolphin. "Tko god je ubio te tipove, gajio je

strašnu mržnju prema njima. Tu nije riječ o običnom ubojstvu. To je

osobna stvar."

Cole je skamenjeno zurio u fotografije, promatrajući posjekline na

tijelima muškaraca, jedna okomita po sredini prsa, dvije povrh rebara,

dvije s unutarnje strane bedara. I svakome od njih bio je prerezan

grkljan. Jednome je glava zamalo bila odvojena od ostatka tijela.

Led mu je ispunio žile te je izgubio sposobnost da se pomakne ili nešto

kaže. Utroba mu se zgrčila od straha.

"Kriste Isuse" konačno je prošaptao.

Ruke su mu podrhtavale dok je uzimao jednu od fotografija.

Potom je pogledao najprije u Donovana, a onda u Steelea. Obojici je u

očima prepoznao spoznaju. Cole ispusti fotografiju na stol. "P.J. ih je

ubila." "Vjerujemo u to, da", rekao je Donovan. Cole ponovno uzme

fotografiju, podigne je i pokaže na rezove. "Vjerujete? Ovo je prilično

uvjerljiv dokaz. Rane su identične njezinima. Bili ste tamo. Jedini koji

znaju za njih jesmo mi i šupci koji su joj ih nanijeli. Zar bismo trebali vje-

rovati da je čista slučajnost to što je odustala od tima i nestala, a tipovi

povezani s Brumleyjem zatim pronađeni mrtvi?"

"Zato moramo uhvatiti Brumleyja prije nego ona stigne do njega", rekao

je Steele.

"Itekako ga moramo uhvatiti prije nje", procijedi Cole. "Ne želim

da se ikad više samo i približi tome gadu."

Dragi Bože. Pomisao da se P.J. osvećuje ispunila ga je vrtoglavim

strahom koji je zadnji put osjetio kada se tek priključio mornarici.

Mogla je već biti mrtva. Što ako je pokušala doći do Brumleyja i upravo se

nalazi u njegovim rukama? Nelson ju je želio zadržati kao igračku i učinio

bi to samo da mu je Brumley bio dopustio.

Kad bi je se iznova uspjeli dočepati, nitko ne bi mogao reći što bi

joj učinili.

82

"Počela je s dvojicom koji su bili prisutni, ali nisu sudjelovali u

napadu na nju", tiho je rekao Donovan. "Četvorica su bila prisutna.

Dvojica su mrtva, što znači da ostaju Nelson i Brumley. Vjerujem da

možemo pretpostaviti da smjera napasti obojicu. Naš doušnik kaže kako

će i Brumley i Nelson biti prisutni kada se taj posao bude obavljao. Ako

se mene pita, mislim da Brumley zna da mu je P.J.za petama i da se boji

jer je uspjela srediti njegove ljude bez da ju je itko uhvatio. Ali je i

pohlepni gad i izići će iz svoje rupe da obavi posao. Samo će pojačati

osiguranje."

"Ili je samo zajebava" smrknuto reče Dolphin. "Takvome tipu ego

ne bi dopustio da se skriva od žene. Slažem se s Coleom. Ne želim toga

gada nigdje blizu nje, točnije, ne želim nju nigdje blizu njega." Ostali

složno kimnu.

Cole nije želio ni razmišljati o tome što bi se dogodilo kad bi P.J.

iznova dopala Brumlevjevih šaka. Nije smio, ili bi poludio. Pogledao je

ostale, a odlučnost mu je odjekivala u svakoj izgovorenoj riječi: "Ništa što

mi ne možemo srediti, zar ne?"

Steele podigne obrvu. "To znači da si za ili ćeš se još uvijek sam

vucarati uokolo?"

"O, itekako sam za" rekao je Cole. "Želim srediti te šupke prije

nego im se P.J. uopće uspije približiti. Ne želim da mora prolaziti sve iz

početka."

Dolphin, Baker i Renshaw okružili su Steelea i Colea.

Razmjenjivali su bijesne poglede i bez ijedne progovorene riječi

iskazivali svoje namjere.

"I ja sam za", rekao je Donovan.

Steele se namršti. "Ovo je moja misija, Vane. Nećeš je preuzeti. Ovo

uključuje moj tim, moje ljude."

Sam zausti kako bi nešto rekao, ali ga Donovan presiječe

pogledom zbog koga se povuče. Garrett se namrštio, ali je ostao po strani.

Ostali članovi KGI-ja bili su strašno zainteresirani.

"Ti predvodiš akciju, Steele", mirno reče Donovan. "Ali idem i ja.

Bio sam tamo. Možda nisam član tvoga tima, ali bio sam tamo s P.J.i čuo

sam svaku prokletu sitnicu kao i ti. Ja sam je izgubio na onoj zabavi. I ja

sam dijelom toga zajedno s tobom i tvojim timom. Ona je dio KGI-ja. Svi

ste vi dio KGI-ja. Osjećao bih se jednako da je riječ o bilo kome drugome."

Garrett se više nije mogao suzdržavati. "Mislim da bismo trebali poslati

barem dva tima."

"Koga ćete poslati?" oštro upita Cole. "To nije posao za novi tim."

Uputio je Nathanu i Joeu pogled isprike. "Bez uvrede za tvoj tim,

ali ovo je previše važno da bismo uprskali."

83

Zatim se okrenuo prema Samu, Garrettu i Donovanu. Da, u

principu su oni bili glavni, ali svi su znali da timovi rade samostalno.

Donovan je odlučno pogledao svoja dva starija brata. "Ići će

Steeleov tim i ja ću ići s njima. Vi ćete nam pomoći tako što ćete

dojavljivati informacije. Ali slušamo Steeleove naredbe."

"Krenimo onda" nestrpljivo se ubacio Cole.

Bilo mu je dosta razgovora i prepiranja. Samo se želio pokrenuti

kako bi stigao do Brumleyja prije P.J. Ako to već nije učinila.

Sobu je ispunio žamor razgovora, uglavnom medu Samom,

Garrettom i Donovanom. Coleove su misli odlutale k P.J., pitao se je li

svoju potragu za njom trebao usmjeriti izvan granica Sjedinjenih

Američkih Država. Nije ni sanjao da bi ona mogla sama krenuti za njima,

ali iznenada mu je sve dobilo smisao.

Zašto je otišla i zašto je tako odlučno prekinula sve veze sa svojim

timom. Nije bila stvar u tome da je to željela. Učinila je to jer ih nije

željela uvući u ono što je namjeravala učiniti.

Došlo mu je da je zadavi kad je pronađe. Sve što joj se dogodilo

uključivalo je i njezin tim, sviđalo joj se to ili ne. Jednako kao i kada je

Cole, a zatim i Dolphin, bio ranjen tijekom misije.

Tada se nije ustručavala petljati u njihove stvari i naređivati im da se

odmaraju. Ali opet, oni tada nisu planirali sami krenuti u osvetničku

misiju protiv kakvih gnjida.

"Cole, samo kratko", odsječno je rekao Steele.

Cole se okrenuo i sreo pogled svoga vođe. Steele je rukom

pokazao prema vratima te su napustili ratnu sobu. Cole ga je pratio van, a

zatim su obojica napravila nekoliko koraka prije nego su zastali.

"Kakva je to stroga tajna u pitanju?" upitao je Cole. "Ne pravi se

pametan" obrecnuo se Steele. "Moraš biti sabran ako želiš sudjelovati."

Cole se namršti. "Čekaj malo."

Steele ga je ošinuo pogledom. "Ne, ti čekaj malo. Ne ponašaj se kao

da nisi otišao kvragu u zadnjih nekoliko mjeseci. Izgledaš kao da te

poplava izbacila. Smršavio si. Izgledaš kao da nisi mjesec dana oka

sklopio. Nećeš ni najmanje pomoći P.J. ako ne budeš mogao obavljati

svoju funkciju u timu. Ne treba nam prokleti junak, Cole. Trebamo

učinkovit tim koji će otići tamo i obaviti posao bez razmišljanja srcem."

Cole se želio posvađati. Kvragu, želio je reći Steeleu da si to nabije u

guzicu, ali njegov je voda imao pravo.

"Kužim", grubo je rekao Cole. "U redu. Ne idete bez mene."

Steele podigne prst. "Jedini razlog zbog kojeg te puštam jest to što

znam da ćeš, ako te ostavim po strani, otići sam, a onda ćeš nam samo

smetati. Neću izgubiti P.J., a bogme ni tebe. Održat ću tim zajedno pa

84

makar me to stajalo života."

Cole se uozbiljio i zagledao u jezero. "Nadam se da nismo

zakasnili, Steele."

Steele uzdahne. "Da, i ja."

"Želim toga gada. Želim da plati zbog onoga što je učinio P.J. Ali i

više od toga, samo želim da se vrati kući, k nama. U tim."

"Kužim", tiho je rekao Steele. "I vratit ćemo je. Rekao sam joj što

može učiniti sa svojom ostavkom".

Cole se nasmije te ga pogleda. "Nisi robot kao što te svi optužuju,

znaš."

Steeleov izraz lica mogao bi zalediti lavu. "Nemoj misliti da imam

srce, Coletrane. Ne želim biti prisiljen početi ispočetka i obučavati nekog

novaka."

Cole zatomi osmijeh. Da. Kako god.

19. POGLAVLJE

Slovačka, drugi dan nadzora.

KAPLJICE znoja klizile su niz P.J. -ino čelo, a maskirna joj se majica

lijepila uz tijelo. Bila je nepomična i jedva disala dok je čekala, kao što je

čekala i protekla dvadeset i četiri sata, da joj se ukaže prava prilika.

Bila je strpljiva. Cesto je provodila duge sate na terenu čekajući da

snajperom skine metu. Neke su misije trajale danima, pa su Cole i ona

zajedno provodili vrijeme u tišini. Nisu smjeli komunicirati ni na bilo koji

način odati prisutnost onog drugoga, ali pomagalo je to što je znala da

nije sama.

Sada nije bilo tako. Cole nije bio ovdje s njom, kao ni njezin tim

koji bi joj čuvao leda. Sama samcata bacila se u ravno u zmijsko leglo.

Bila je dovoljno pametna da bude uplašena, ali je odbijala dopustiti

strahu da je paralizira i učini je slabom i bespomoćnom. Nikada mu to

više neće dopustiti.

Zadržavala je dah dok je kroz dalekozor zurila u kuću pred sobom.

Dva blindirana automobila zaustavila su se pred kućom te je ugledala

Brumleyja kako izlazi na jedna vrata. Nelson je izišao s druge strane i

osvrnuo se oko sebe, očito pogledom pokušavajući uočiti kakvu prijetnju.

85

N129 E

Nećeš me naći, prokletniče.

Ne dok ne budem spremna

Okružen čuvarima, Brumley je ušao u kuću. Bilo bi tako lako

skinuti tog seronju snajperom. Ali to je bilo odviše jednostavno. Željela

ga je natjerati da pati i željela je da njezino lice bude posljednje što će

vidjeti prije smrti. Tako da zna da ga je ona ubila i da mu je naplatila

njegove grijehe.

Nelson je zaostao za njime, upalivši cigaretu kada je Brumley

ušao.

P.J. se nasmiješila. Bahati seronje. Misle da ih visoka ograda i

osiguranje s kamerama vrijedno milijun dolara može zaštititi od

vanjskog svijeta. Da se neće moći probiti unutra. Da su sigurni.

Varaju se.

Izišla je iz svoga skrovišta, uvjerivši se da je pravilno postavila

prigušivač na svojoj puški te da joj je nož kojim ju je Brumley izrezao na

dohvat ruke.

Proteklih mjeseci, provela je frustrirajuću količinu vremena

posjećujući mjesta koja je Brumley navodno volio. Potrošila je i

posljednji novčić svoje ušteđevine kako bi ustrajala u svojoj potrazi za

ljudima koji su je silovali.

I nije imala ništa protiv toga što će do kraja života biti gola poput

crkvenog miša, samo ako bude uspjela u svome naumu.

Izvukla je tablet računalo i hitro ukucala niz naredbi. Nije samo

Donovan znao s računalima. Ona ih je samo smatrala dosadnima do

besvijesti.

Tijekom prvog sata nadzora provalila je u nadzorni sustav imanja.

Pravi mačji kašalj. Zapanjilo ju je to što Brumley, unatoč svom tom novcu

kojim se razbacuje uokolo, ima tako jadan nadzorni sustav.

Programirala ga je tako da neprestano prikazuje snimke iz zadnja

dva sata, točno prije nego što se pojavila povorka automobila. Imat će

samo dva sata prije nego shvate da se nešto događa jer će sunce početi

zalaziti pa će je sumrak odati.

Dva sata da se probije unutra i ubije ljude koji su joj nanijeli

ožiljke na tijelu i ozlijedili dušu.

Nije joj to bio prvi put da je imala tako malo vremena. Ovo nije

bilo ništa drukčije. Cilj se mora postići. Neprestano je u glavi vrtjela tu

misao.

Jurnula je prema kući, neprestano se držeći zaklona kako je ne bi

uočili kroz jedan od prozora. Nelson je i dalje bio vani i pušio svoju

prokletu cigaretu, a to nije bilo mjesto gdje se željela naći s njime oči u

oči. Ali nije davao naznake da se uskoro namjerava pomaknuti pa će biti

86

N129 E

prisiljena ubiti ga na tome mjestu, i to brzo, a ne mu priuštiti dugu i

polaganu smrt kakvu je željela.

Kada je stigla do kuće, naslonila se na kameni zid i polagano se

privlačila prema mjestu gdje je stajao.

"Koji vr..."

P.J. se munjevito okrenula začuvši glas i pritisnula okidač prije

nego je čovjek dospio izviknuti upozorenje. Srušio se na pod uz potmuli

udarac.

Sranje! Slučajno je nabasao na nju, i to sleđa. Kog je vraga uopće

radio ovdje? Je li Brumley naredio svojim ljudima da obilaze dvorište oko

kuće? Je li Brumley shvatio da mu je za petama?

Svesrdno se nadala da zbog nje ne može spavati po noći, da živi u

strahu kada će ga uhvatiti. Nije bilo pitanje hoće li to učiniti. Nego kada.

Srce joj je bubnjalo u prsima kada je ponovno provirila iza ugla.

Nelson je i dalje stajao ondje, ali je upravo povukao zadnji dim te bacio

opušaku stranu otpuhnuvši oblak dima.

Zadrhtala je prisjetivši se zadaha duhana na njezinoj koži dok se

gurao u nju. Prije nego je izgubila hrabrost, zašla je za ugao s pištoljem u

jednoj i nožem u drugoj ruci.

Bez obzira što joj je smetalo što ga mora brzo ubiti, morala se

pomiriti s time i skinuti Nelsona kako bi se mogla posvetiti svome

krajnjem cilju. Brumleyju.

"Nelsone" doviknula mu je jer je željela da je gad pogleda u oči i

barem bude svjestan toga tko će ga ubiti.

Okrenuo se s mješavinom iznenađenja i straha na licu.

Zvuk otvaranja ulaznih vrata odvukao joj je pažnju od Nelsona na

toliko da uoči kako je pogođena.

Odjeknuo je pucanj, a bol joj je proparala nogu. Glupa šupčina nije imala

pojma ciljati.

Zapucala je i pogodila tipa koji se pojavio na vratima. Potom se

hitro okrenula prema Nelsonu koji je pokušavao pobjeći. Pucala mu je u

stražnju stranu noge kako bi ga usporila te se usredotočila na ulazna

vrata.

Kada su se pojavila još dvojica muškaraca, sagnula se iza jednoga

od blindiranih automobila, oglušivši se pritom na nepodnošljivu bol u

svojoj nozi i zanemarivši miris krvi.

U daljini, Nelson je ležao na podu previjajući se od boli te

izvikujući psovke i naredbe da ga netko štiti.

U nadi da su trenutno zabavljeni Nelsonovim trabunjanjem,

uspravila se i oslonila na automobil te ispalila tri metka. Zatim se iznova

sagnula i ispod automobila provirila prema stubama. Jedan je nepomično

87

N129 E

ležao na pola stubišta, a noga mu je visjela u grmlju.

Nije vidjela drugoga, što je značilo da je iznad nje ili da je

pobjegao unutra.

Bacila je pogled na svoju nogu i opsovala kada je ugledala krvlju

natopljene hlače. Čista prostrijelna rana. Hvala Bogu pa metak nije

pogodio kost, inače ne bi bila u stanju hodati.

Bolje mogla podnijeti.

Ponovno se podignula na noge, izvukla šaržer i stavila drugi.

"Dođite po mene, seronje", procijedila je.

Za šestoricu nije znala gdje se nalaze. Došla su desetorica,

uključujući Nelsona i Brumleyja. Trojica su bila mrtva, a Nelson je ležao

na tlu i cmizdrio poput bebe.

Začula se glasna tutnjava. Nabrala je čelo te shvatila da zvuk

dopire od helikoptera koji se dizao u zrak. U vražju mater. Brumley bježi.

Bacivši sav oprez u vjetar, jurnula je iza automobila i potrčala

prema ulaznim vratima. Obišla je tipa kojeg je skinula i gotovo se

spotaknula o drugoga koji je bio pucao u nju.

Ležao je u predsoblju, a oči su mu ostale širom otvorene. Znači,

preostala su samo petorica. Laknulo joj je što nije izgubila svoju

sposobnost na nišanu.

Stisnutih zubi da lakše podnese bol, brzo koliko joj je to dopuštala

njezina noga kretala se kućom s podignutim pištoljem i provjeravala

svaku sobu kojom je projurila.

Kada je stigla do stražnjeg dvorišta, ugledala je helikopter koji se

dizao u zrak.

"Ne!"

Dovraga. Nije joj smio pobjeći. Ne kada mu je došla tako blizu.

Potrčala je kroz vrata i podignula pištolj, ispaljujući metak za

metkom prema helikopteru na odlasku. Kroz prozor je vidjela Brumleyja.

Gledao ju je ravno u oči. Taj ju je gad zapravo promatrao i oholo je

pozdravio mahnuvši joj dvama prstima.

Ispalila je još jedan metak, znajući da je sve uzalud. Pucala je dok

nije ostala bez streljiva i potom pustila ruke da joj klonu niz bokove.

Zatvorila je oči svladana gorkim razočaranjem.

Podbacila je.

Okrenula se, pri čemu je morala rukama povući nogu za sobom.

Postajala je sve utrnutija i, kako se adrenalin povlačio, sve

nepodnošljivije je boljela.

Morala se još pobrinuti za Nelsona.

Ponovno je promijenila šaržer i odšepala kroz kuću, uživajući u

činjenici da je krvlju uprljala skupocjeni namještaj po čitavoj kući. Kada

88

N129 E

je prošla ulazna vrata, ugledala je Nelsona kako se vuče prema jednome

od automobila.

Jebeni šupak.

Za razliku od kretena koji ju je pogodio, njezin je metak uništio

Nelsonovu nogu. Više mu ni Bog nije mogao pomoći da se osloni na nju.

Zataknula si je pištolj za pojas i izvadila nož. Krv Brumleyjevih čuvara

osušila se na njemu i nije se; potrudila očistiti ga. Svejedno će ga

ponovno uprljati.

Zaustavila se točno iznad Nelsona, a on je podignuo glavu i

prestravljenih se očiju zagledao u nju.

"N-nemoj me u-ubiti", promucao je. "Molim te, učinit ću što god

želiš."

Odmahnula je glavom. "Ti si jedno bijedno govno, Nelsone.

Prilično si opak kad ti je protivnik drogirana, bespomoćna žena, ali ne i

kada je naoružana."

Šutnula ga je tako da se okrenuo na leđa, pri čemu je iznova

zastenjao od boli u nozi. Potom je nespretno kleknula pokraj njega,

napravivši grimasu kada joj se pobunila vlastita rana.

Trebala se osjećati nadmoćno nad čovjekom koji ju je zlostavljao

znajući da joj je u potpunosti prepušten na milost i nemilost. Da je

preklinje za milost koju je on njoj bio uskratio.

Ali osjećala je samo paralizirajući strah. Obuzela ju je panika od

koje se počela tresti, dok je samo trenutak prije bila posve smirena.

Zagledala se u njegove oči i sjetila se kako je zurila u njih dok ju je

silovao. Bile su bezdušne kao i tada, jedino su tada moćno sjale.

Ispunjene divljažtvom u kojem je uživao usprkos njegovu gunđanju da ga

više privlači opiranje.

Nož joj se zatresao u ruci pa ga je jače primila, odlučna da ga

obilježi kao što je ona bila obilježena.

"Gdje ću pronaći tvog šefa?" oštro ga je; upitala.

Pljunuo ju je, na što ga je ona opalila drškom pištolja. Krv mu je

potekla iz usana i nosa dok je okretao lice kako bi joj uzvratio pogledom

punim mržnje.

"Reci mi što želim znati ili ću te rasporiti kao svinju i prepustiti te

strašno sporoj i bolnoj smrti. Lešinari možda neće ni pričekati da umreš

prije nego se počnu gostiti tvojim mesom."

Problijedio je i oblizao usne, ali je svejedno oklijevao. Trznula je

oštricom po rasporku na njegovim hlačama i vješto razrezala materijal

tako da se rastvorio. Potom mu je pritisnula oštricu ispod pupka i

povukla liniju od jedne do druge strane, puštajući krv.

Vrištao je od boli i uvlačio zrak kroz nosnice. Soptao je poput

89

N129 E

umiruće ribe na kopnu.

Spuštala je oštricu dok mu se nije smjestila točno iznad penisa.

Posve se umirio i razrogačio oči tako da su izgledale da će mu ispasti iz

duplji.

"Dobro, dobro! Samo se smiri. Reći ću ti sve to želiš znati. Samo

spusti nož, za Boga miloga."

"Reci mi gdje ću naći Brumleyja" hladno je rekla. "Bit će u Jakarti",

protisnuo je. "Za tri tjedna. Nećeš ga pronaći do tada. Ne znam ni gdje će

biti. Ali tamo će se odvijati velik posao. Jedan njegov kontakt obećao mu

je najbolje curice. Ako je to istina, Brumley će zaraditi milijune. Već

prikuplja kupce na temelju informacija koje je dobio o curicama. Tip se

zove Dimas. Velika zvjerka u Jakarti. Lokalni poslovnjak koji se prvi put

uključuje u trgovinu ljudima. Šuška se da dostavlja djevice, zbog čega je

Brumileyjeva klijentela podivljala. Planira organizirati javnu licitaciju

kako bi ih prodao jednu po jednu na ekskluzivnoj, strogo čuvanoj,

iznimno privatnoj lokaciji na otoku koji posjeduje."

P.J. izvije usne iz kojih joj se otme bijesan zvuk koji joj je pržio

pluća i prosukljao van, zavibriravši joj u grlu. Crvene su joj točke

zamutile vid. Podignula je nož, spremna okončati sve. "Ruke uvis!"

Sledila se, a strah joj je prostrujao utrobom. Okrenula je glavu i ugledala

dva naoružana muškarca na uglu kuće.

Obojica su u rukama nosila automatsku pušku i uperili je u nju.

Jedan je muškarac trznuo vrhom cijevi svoje puške prema gore

kako bi joj naznačio da podigne ruke.

Jebiga. Ponijela se kao prokleti početnik koji prvi put sudjeluje u

pravoj akciji. Spremila je pištolj umjesto da ga drži u ruci jer je

pretpostavila da je kuća prazna te da su svi Brumleyjevi ljudi pobjegli s

njime. Kako je Steele govorio, oni koji pretpostavljaju obično su ti koji

stradaju.

Zaboravila je na svoju obuku jer je bila toliko željna osvete. I sada

će tu pogrešku skupo platiti.

Muškarci su krenuli prema njoj ne spuštajući pištolje ni na

trenutak. P.J. je držala ruke u zraku, i dalje snažno stišćući nož u jednoj

od njih.

Vjerojatno bi mogla srediti jednoga tako da ga pogodi nožem kad

joj se dovoljno približi, ali morala bi se osloniti na to da će se drugi tip

smesti ili promašiti ako zapuca kako bi imala vremena izvući svoj pištolj.

Kao da su joj pročitali misli, dvojac se raširio i načinio krug oko

nje. Zatim joj jedan rukom pokaže da klekne.

Mozak joj je oživio prebirući mogućnosti na raspolaganju. Morala

je smisliti način da se izvuče iz ovoga.

90

N129 E

Počela se polagano spuštati, pretvarajući se da samo što nije umrla zbog

ozljede. Dahtala je i stenjala prije nego se spustila na koljena. Sve vrijeme

dok se spuštala, polagano je spuštala i praznu ruku, nadajući se da su

muškarci odviše usredotočeni na onu u kojoj je držala nož. Samo još

malo...

"Uzima pištolj!" proderao se Nelson.

P.J. se zgrčila i čekala da je pogodi metak.

Na njezino posvemašnje zaprepaštenje, jedan se od muškaraca

ukočio. Posred čela rascvjetala mu se rupa, a krv mu je potekla niz lice

dok se polagano spuštao na tlo poput probušenog balona.

Posegnula je za pištoljem i zakotrljala se u trenutku kada je i drugi

muškarac pao kao pokošen, a njegova krv poprskala sve oko sebe.

Ruka joj je ščepala gležanj i snažno je povukla. Pokušala je

zamahnuti ozlijeđenom nogom, ali nije mogla suspregnuti vrisak od boli.

Oživjela je njezina želja za osvetom te se bacila na Nelsona koji se

očajnički trudio spasiti svoju guzicu u istoj mjeri u kojoj je ona bila

odlučna ubiti ga.

Stisnula je šaku i udarila ga posred čeljusti. Kada se nagnuo

unatrag od udarca, skočila je na njega s nožem u ruci. On ju je zgrabio za

zapešće i stisnuo, ali je odbila ispustiti svoje oružje. Udarila ga je

slobodnom rukom, ali njegov stisak nije popustio.

U vražju mater. Neće se predati tome gadu, niti će mu dopustiti da

joj slomi ruku.

Snažno se nagnula naprijed zviznuvši ga glavom ravno u nos. Na

to su joj zvjezdice zaplesale pred očima, ali on je izvukao deblji kraj. Još

mu je krvi prosukljalo kroz nos, a ruka mu je pala s njezine.

Iskoristivši njegovu smetenost, podignula je koljena i potom ih nabila u

njegovo međunožje. Zacvilio je i okrenuo se, zbacivši je sa sebe kada se

presavio u klupko, držeći jednu ruku na nosu, a drugom se držeći za

kurac.

"Govno jedno bijedno!" bjesnjela je na njega.

Šutnula ga je u rebra, a zatim se, sjetivši se da je netko upucao

drugu dvojicu, spustila i povukla oštricu niz njegova prsa.

Iako je strašno željela izvesti ritual kao kada je ubila drugu dvojicu, znala

je da nema vremena i da je sve ovo ionako bilo sjebano od samog

početka.

Prignula se kako bi čuo svaku njezinu riječ.

"Ovo je za svaku djevojku koju si ikada zlostavljao, mučio i

silovao. Ovo je za svu dječicu koju si prodao u ropstvo. I ovo je za mene,

ženu koju si drogirao kako bi je silovao. Ovaj put nisam tako

bespomoćna, seronjo."

91

N129 E

Spoznaja da će uskoro umrijeti zasjala mu je u očima, a ona je

upijala svaki trenutak prije nego mu je prerezala grkljan.

Krvavi mjehurići probili su mu kožu, a zatim je čula pištav zvuk dok mu

je zrak izlazio iz pluća. Oči su mu postale staklene, a glava klonula u

stranu.

Sklopila je nož, gurnula ga u svoj džep i počela se uspravljati.

Svesrdno se nadala da će moći upaliti jedan od vražjih automobila ili je

sjebana što se prijevoza tiče. Nema šanse da se vrati do mjesta gdje je

ostavila svoj, dalje od tri kilometra.

Uspjela se osloniti na noge, ali se zaljuljala poput grančice na

vjetru. A zatim je začula kako netko izvikuje njezino ime. Svake je

sekunde postajalo glasnije.

Zapanjeno se okrenula te pala na koljena kada je ugledala čitav

svoj tim kako trči prema njoj. Cole je bio na čelu, lica kruta poput

kamena. Bio je posve usredotočen na nju. Nije micao oči s nje dok joj se

približavao.

Nikako nije mogla shvatiti da je njezin tim ovdje. Da su došli

upravo u trenutku kada su joj najviše trebali. Bila bi mrtva da su stigli

trenutak kasnije. Ali zašto su bili ovdje? Kako?

Pitanje napusti njezina usta: "Što radite ovdje?"

Iznenada je tako snažno zadrhtala da su joj zubi zacvokotali s

tolikom žestinom da ih je gotovo slomila.

Spustila je pogled na svoje ruke. Bile su prekrivene krvlju. Nešto

krvi pripadalo je njoj, ali većina je bila Nelsonova. A zatim su se

nekontrolirano zatresle. Ničime to nije mogla spriječiti.

Trebala bi biti izvan sebe od sreće. Skakati od sreće. Umjesto toga,

utroba joj je bila tako hladna da nije osjećala ama baš ništa.

"Jesi li zaista mislila da nećemo doći?" oštro je upitao Cole.

Zvučao je bijesno. Njegove žestoke riječi zapekle su je, a opet su

zvučale tako divno da ga je poželjela zagrliti. No čula je i zabrinutost u

njegovu glasu.

"Gdje si ozlijeđena?" nešto je blažim glasom upita Cole.

Unezvijereno ga je pogledala.

Sada je zvučao nestrpljivo. "Krvariš, P.J. Sva si krvava."

"Moja noga", konačno je uspjela procijediti. "Upucali su me."

Cole opsuje.

Kad se tim okupio oko nje, nešto je u njoj puknulo. Kao da je netko

presjekao napeto uže pa se smotalo poput zmije otrovnice.

Zatvorila je oči, a zadah krvi i smrti preplavili su je.

Okružile su je snažne ruke, čvrsto je zagrlile, a zatim počele ljuljati

naprijed-natrag.

92

"Sve je u redu, P.J." tješio ju je Cole. Milovao joj je kosu i snažno je

grlio.

"Došli smo te odvesti kući."

20. POGLAVLJE

COLE je uzeo P.J. u naručje i pažljivo je podignuo. Dolphin i Renshaw

smjesta su ih okružili kako bi ih pokrivali dok jure prema terencu.

"Otvorite stražnja vrata", zarežao je Cole. "Moram je poleći kako

bismo vidjeli koliko je metak duboko ušao."

Dolphin je pojurio naprijed kada su se približili šumarku u kome

su ostavili vozilo. Podignuli su stražnja vrata, a Cole ju je nježno položio u

terenac.

Morao joj je na silu uzeti nož koji je i dalje čvrsto stiskala u

rukama, ali je vodio računa da pritom bude oprezan kako se ne bi

ponovno uspaničila i instinktivno reagirala. Sumnjao je da je posve

svjesna svoje okoline. Kada je uspio izvući nož, hitro se poslužio njime da

joj razreze nogavicu kako bi mogao procijeniti težinu ozljede.

"Isuse, krv je posvuda" smrknuto je rekao Dolphin.

"Nije sva njezina" rekao je Cole dok joj je prstima prelazio preko

rupe u bedru. Trgnula se kada se previše približio rani pa joj je uputio

pogled isprike. No činilo se da ga ona nije zamijetila.

Jarkocrvena krv uprljala mu je prste te je dugo vremena ostao zuriti u

nju. To jest bila njezina krv, a koljena su mu zaklecala kada je pomislio

što bi se dogodilo da su zakasnili samo trideset sekundi.

Bila je blijeda i divljački se tresla. Koliko je mogao vidjeti, bila je

riječ o čistoj prostrijelnoj rani. Metak je ušao i izišao. Izgubila je dosta

krvi, ali ne dovoljno da bi zapala u stanje šoka. Njezino ga je emocionalno

stanje zabrinjavalo više od svega.

Neprestano je brisala ruke o majicu tako da se crvena krv gubila u

crnome platnu. Potom bi iznova spustila pogled, vidno uzrujana što su joj

dlanovi i dalje umrljani krvlju.

Kada je iznova počela trljati ruke o svoju odjeću, Cole ju je primio

za ruke i nježno ih povukao prema sebi.

"U redu je, P.J." rekao je umirujućim glasom. "Ja sam ovdje. Očistit

ću to. Samo se strpi koji trenutak. Želim se uvjeriti da si dobro."

Prišli su im Donovan, Steele i Baker kojima se znoj presijavao na čelu.

93

Cole pusti P.J.-ine ruke, a ona ih povuče prema sebi te si njima ovije noge

kao da se želi zaštititi.

Cole je pogledao prema Steeleu dok je ovaj davao kratko izvješće.

"Osigurali smo područje. P.J. je skinula nekoliko čuvara, ali ne

znamo gdje je Brumley. Sigurno je bio u helikopteru koji smo vidjeli kada

smo stigli."

"Jest." '

Svi su se naglo okrenuli kada su začuli P.J.-in glas i ugledali je kako

se uspravlja podižući koljena prema sebi, s odsutnim, ali divljim

pogledom u očima.

"Pobjegao je" rekla je, a Colea je potreslo razočaranje u njezinu

glasu.

Zatim je spustila glavu prema naprijed tako da joj je čelo počivalo

na koljenima.

Cole bi joj se bio sasvim posvetio, no Steele mu je rukom pokazao

da pođe s njime. Dolphin mu je također rukom pokazao da slobodno ide

te zauzeo Coleovo mjesto pokraj P.J., blebećući bez veze kao da je riječ o

sasvim običnom danu na terenu.

"Moramo počistiti golemi nered za sobom", mračno je rekao

Steele. "P.J. će snositi posljedice, makar je riječ o bezvrijednim gadovima.

Ne namjeravam to dopustiti. Brumley ima velik utjecaj u Slovačkoj. U

principu vlada ovim gradom i selom i sve ih ima u svome džepu. Mislim

da je isprva želio uhvatiti P.J.živu kako bi je mogao mučiti. Ali sada, kada

se pokazala pravom prijetnjom, naredit će da je ubiju na bilo koji način."

Donovan potvrdno kimne. "Slažem se s tobom. Ne smije biti bez zaštite ni

na trenutak. Prijetnja bi se mogla pojaviti od bilo kuda. Postoji velika

šansa da će je napasti snajperom."

Njegove riječi sledile su Colea. Usta su mu se osušila, a bilo mu je

bolno zabubnjalo u sljepoočnicama. "Ne mičem se od nje."

Steele ga nestrpljivo pogleda. "Nisam ti to ni mislio predložiti. Ti i

Donovan morate je smjesta odvesti odavde. Ja ću s ostalima

počistiti nered i pobrinuti se da ništa ne upućuje na nju."

Donovan je izgledao kao da se namjerava pobuniti, ali ga je Steele hladno

preduhitrio.

"Ti si naš bolničar, a P.J. treba hitnu liječničku pomoć. Ne možemo

je odvesti ni u jednu obližnju bolnicu. Moramo je odvesti iz zemlje prije

nego Brumley dospije ucijeniti njezinu glavu. Njezin život neće vrijediti

ni pišljiva boba sada kad Brumley pouzdano zna da ga lovi."

"Čista prostrijeljena rana", rekao je Cole Donovanu. "Nije strašno,

ali izgubila je dosta krvi i trebat će joj antibiotici i šavovi."

94

Donovan provuče ruku kroz svoju kosu i napravi grimasu pogledavši

Steelea. "U redu. Vi preuzmite stvar u svoje ruke. Dobro se pobrinite za

to da nas ništa ne može kompromitirati. KGI-ju ne treba takav loš glas. Ja,

Cole i P.J. prijeći ćemo granicu i otići u Njemačku. Čim završite, brišite iz

Slovačke pa ćemo se sastati nakon što procijenimo P.J.-ino stanje, pa da

se možemo vratiti kući."

Cole se okrenuo, nezainteresiran za daljnju raspravu. Želio je

odvesti P.J. s tog mjesta. Daleko od smrti, krvi i bolnih uspomena. Visjela

je o niti. Tko zna kroz kakav je osobni pakao prolazila u zadnjih nekoliko

mjeseci?

Dolphin se odmaknuo kada je Cole ušao kroz stražnja vrata

terenca. P.J.je još uvijek sjedila s koljenima uz prsa. Izgledala je kao da se

pokušava skupiti da bude što manja.

"P.J., ti, ja i Van smjesta odlazimo. Treba ti liječnička pomoć i

nećemo ti dopustiti da se protiviš. Moraš surađivati s nama ili..."

Naglo je uvukao zrak shvativši kakvu je pogrešku zamalo učinio.

Želio joj je zaprijetiti da će je drogirati. Kakav je samo bezosjećajni

šupakbio što je uopće pomislio na to.

"Idemo", zarežao je prema Donovanu.

Prije nego izvali kakvu drugu glupost.

"Ti voziš", rekao je Donovan. "Dolphine, ti i Baker pogurajte

stražnja sjedala prema naprijed tako da ona može leći. Putem ću joj

morati dati infuziju i bit će mi potreban prostor."

Zatim se okrenuo Coleu. Cole je u tom trenutku prvi put požalio

zbog toga što nije prošao liječničku obuku kao Donovan. Sam se želio

pobrinuti za P.J. i biti uz nju. Definitivno nije želio biti za upravljačem.

"Vozi nas u Njemačku. Ne zanima me ako moraš izmisliti kakvu

cestu. Pronađi put na kojem nećemo morati proći nikakvu vrstu kontrole.

Ostavi svu opremu kod Steelea, osim prijeko potrebnih stvari. Ne

možemo sebi dopustiti da nas zaustave dok prevozimo ženu s metkom u

nozi i arsenalom oružja u prtljažniku."

Cole se sagnuo nad P.J. i pomilovao joj kosu i zatiljak, nježno je

povlačeći prema gore. Nije mu ni palo na pamet da se suzdržava pred

timom. Nije razmišljao o njima i bilo ga je baš briga što će oni misliti.

Razmišljao je samo o njoj i želio je da zna da je na sigurnom i, što je još

važnije, da vise nije sama.

Promeškoljila se pod njegovim dodirom i otvorila oči tako da su

im se pogledi sreli na trenutak. Toliko ga ,e toga u njezinim očima

zaboljele

"Vodim te odavde", tiho je rekao. "Van će se pobrinuti za tebe, a

kada budeš bila na sigurnome, ti i ja ćemo morati razgovarati."

95

Prislonio je usne na njezino čelo, a zatim se odmaknuo i požurio za

upravljač.

96

21. POGLAVLJE

P.J. je bila zahvalna što Cole vozi dok joj Donovan šutke zbrinjava ranu

jer je na taj način imala dovoljno vremena da razbistri glavu i povrati

smirenost.

Bila se slomila poput kakve proklete kukavice koja nikada nikoga

nije ubila ili vidjela krv. Zatvorila je oči, zgrožena time što je dopustila

timu da je vidi u njezinim najslabijim trenucima. Kog su kurca uopće

radili ovdje?

"Jesi dobro, P.J. ?"

Otvorila je oči i srela Donovanov zabrinut pogled. Pokušala je

kimnuti, ali je umjesto toga udarila glavom kada se terenac zatresao

naletjevši na jednu od bezbroj rupa na bijednom puteljku kojim je Cole

vozio.

"Jesam" rekla je pokušavajući zvučati snažno. Ali čak je i samoj

sebi zvučala jadno.

Donovan je podignuo vrećicu s tekućinom i pričvrstio je na prozor

pomoću nekoliko komada ljepljive trake. Bio je pravi stručnjak kada je

riječ o improvizaciji.

"To je antibiotik, a uskoro ću ti dati i nešto za bolove" rekao je.

"To će uvelike olakšati čišćenje i previjanje rane. Zašit ću je

poslije. Nema šanse da sada radim s priborom za šivanje dok

poskakujemo svakih pola kilometra." Slabašno se nasmiješila, ali nije

odgovorila. Ubrzo je u ruci osjetila žarenje kada joj je lijek dopro u žilu.

Trenutak poslije opustila se, a bol je počela iščezavati u tek blijedu

uspomenu.

Njezin netom stečeni mir djelomično je narušio Donovan kada joj

je počeo čistiti krv oko rane. Stisnuvši zube i zagledavši se u krov

automobila, u glavi je neprestano vrtjela Nelsonovu smrt.

Nikada se nije smatrala lošom osobom. Znala je da ima mane. To

svakako. Ali čak je i u onim najgorim trenucima imala dovoljno

samopouzdanja i iskrenosti prema samoj sebi da prepozna svoje dobre i

loše strane.

No sada je zakoračila u sivu zonu u kojoj ništa nije bilo jasno

određeno. Bila je optužila Brumleyja i njegove ljude da su čudovišta, no

je li sada i sama postala jedno od njih? Je li išta bolja od njega ili je

njezina duša nepovratno izgubljena?

Hladnokrvno je ubila trojicu ljudi. A da i ne govori o ostalima kojih

se riješila jer su joj se ispriječili na putu do cilja. Nije to učinila iz

97

samoobrane. Niti je time spašavala kolege od smrti. Nikomu nije prijetila

opasnost. Napala ih je jedino iz osvete. Okrutno ih je ubila bez trunke

grižnje savjesti i žaljenja.

Možda je zaista bila hladnokrvna kučka kakvom su je nazvali

njezini kolege iz S.W.A.T.-a.

Tko ih jebe. Ne, neće im dopustiti da joj se ponovno uvuku u um.

Od tada je prošla čitava vječnost. Nastavila je sa svojim životom. Nisu bili

vrijedni ni koliko je crno pod njezinim noktom i neka je vrag nosi ako im

sada dopusti da poljuljaju njezinu vjeru u sebe.

Pretraživala si je savjest u potrazi za kakvom naznakom

pokajanja. Za nečim što bi joj pokazalo da njezina duša još uvijek može

biti spašena.

Ali nije se kajala što ih je ubila. Nije se kajala što se pobrinula da

više nikada nikomu ne naude. Ako će zbog toga biti osuđena na pakao, u

tom će slučaju morati osmisliti svoj sastanak s vragom.

Željela je Donovanu postaviti mnoštvo pitanja, ali se ugrizla za

usnu i nastavila šutjeti. Nije željela pokrenuti lavinu jer je znala da će,

ako ona bude tražila odgovore od njega, on zatražiti isto od nje.

"Kako se drži?" upitao je Cole.

Potresla ju je zabrinutost u njegovu glasu. Cole nikada nije zvučao tako

izgubljeno. Bio je ili posve usredotočen na zadatak pred sobom ili je

zbijao šale i zadirkivao svoje kolege, uključujući i nju.

Poznavala je takvog Colea i osjećala se ugodno uz njega.

Ali Cole je od one njihove zajedničke noći postao sasvim druga

osoba. No možda nije bila stvar u tome da se potpuno promijenio. Možda

je oduvijek bio isti, samo što je ona to tek sada shvatila.

Zamijetila je kako mu je glas na neki način zvučao posesivno, ali

nije mogla odlučiti smeta li joj to ili je... Što? Veseli? Odmahnula je

glavom, a prostor oko nje zavrtio se zbog lijekova koje joj je Donovan

dao.

Morala je prestati razmišljati jer je znala da ne može donositi tako

važne zaključke sada kad je u oblacima.

"Bit će dobro" odvratio je Donovan. "Rasturila je i pritom zaradila

samo jedan bijedni metak. Neko će je vrijeme užasno boljeti i morat će

ležati u krevetu dok rana ne zacijeli, ali bit će dobro."

"Naravno da je rasturila", rekao je Cole s natruhom nestrpljenja u

glasu.

Iz nekog je razloga zbog uvjerenja u njegovu glasu - samog načina

na koji je to izgovorio - u sebi osjetila toplinu na mjestima koja su

proteklih nekoliko mjeseci bila okovana ledom.

Cole je vjerovao u nju. Oduvijek je vjerovao u nju. Gnjavio ju je

98

više nego bilo koga drugog u timu, ali i bio prvi u redu kada je trebalo

pohvaliti njezine sposobnosti. Dugo su se natjecali oko toga tko je bolji na

nišanu, ali P.J. je znala daje sve to samo igra.

Cole ju je poštovao.

Poštovao je njezin položaj u timu. Zapravo, svi su ga poštovali. Što

nikako nije vrijedilo za njezin tim u S.W.A.T.-u.

A opet, Cole i Steele... Dolphin, Baker, Renshaw... Oni nisu više bili

njezin tim. Dala je otkaz. Napustila ih je. Ali svejedno su bili ovdje i

riskirali svoje živote da spase njezinu guzicu.

Suze su joj zaplivale pred očima pa je počela žmirkati kako bi se

obranila od još jednog emocionalnog sloma. Zadnjih je mjeseci uspjela

ostati sabrana. Sve je bila isključila, osjećaje, uspomene, strahove i bol.

Nije sada smjela izgubiti kontrolu. Ne kada je bila toliko blizu svome cilju.

Morala je pronaći kakav način da pobjegne od sebe - ne, ne sebe - od

tima. Da im umakne i za tri tjedna ode u Jakartu.

Da zauvijek sredi Čartera Brumleyja. Do tada neće moći spavati ni

odmarati se. Neće se moći opustiti ni na trenutak.

Proganjala ju je pomisao na sve te nevine djevojčice, kao i druge

žene koje je zlostavljao. Znala je kakav je to osjećaj. Vrlo je kratko i sama

bila njegovom žrtvom i to je bilo dovoljno da je uvjeri kako bi radije

umrla nego to ponovno proživjela.

22. POGLAVLJE

ZAČUDO, više je strahovala od suočavanja s Coleom nego sa Steeleom.

Steele će biti ljut, da. Već joj je službeno rekao što može učiniti sa svojom

ostavkom. I da, ponijela se poput prave kukavice jer se našla samo sa

Steeleom, a ne s čitavim timom. I Coleom.

Jedva je bila pri svijesti kada je Cole zaustavio vozilo nekoliko sati

nakon što su pobjegli s mjesta zločina. Gubila joj se i vraćala svijest dok

ju je Cole unosio u kuću, koja je zaudarala na plijesan, te spuštao na kauč.

Dok je namještao jastuke oko nje da joj bude udobno, slučajno joj

je dotaknuo ranu na nozi, zbog čega je tiho zastenjala.

Utisnuo joj je poljubac na čelo i promrmljao tihu ispriku, ali i

naredbu da miruje. Ona se, pak, krotko prepustila obamrlosti koju su joj

pružali lijekovi, sretna što može još malo odgoditi razgovor koji će

neizbježno uslijediti.

99

Svatko tko ima oči i imalo mozga mogao je shvatiti da su stvari

između nje i Colea... Napete... S obzirom na način na koji je postupao s

njom, smjesta su mogli uvidjeti kako nije riječ tek o odnosu između

timskih kolega.

Bivših timskih kolega.

Neprestano se morala podsjećati na to. Više nije bila dijelom KGI-

ja. Više nije bila dijelom nečega u čemu se osjećala prihvaćenom.

Zagledala se u strop, iscrpljena od boli i omamljena lijekovima.

Noga joj je pulsirala, a čitavo joj se tijelo znojilo. Kada je okrenula glavu u

stranu, ugledala je sve članove svoga tima.

Dolphin je sjedio u jednome od manjih naslonjača, pognute glave i

zatvorenih očiju. Nasuprot njemu, u drugom je naslonjaču sjedio

Renshaw, a glava mu je bila posve zabačena tako da su mu oči bile

okrenute prema stropu. I on je bio u dubokom snu.

Osjetila je kako je izjeda krivnja. Koliko su dana ih tjedana

probdjeli dok su je pokušavali naći? I jesu li je uopće tražili? Ako su

nastojali uhvatiti Brumleyja, sasvim je jasno da su došli do istih

informacija kao i ona. Možda je živa zahvaljujući pukoj sreći.

Uspravila se i pomaknula noge u stranu tako da su pale preko

ruba kauča. Bol joj je proparala bedro. Crne su joj točkice bljesnule pred

očima te se zamalo onesvijestila. Sjedila je nekoliko dugih sekundi i

duboko disala. Bilo joj je bubnjalo u ušima, a znoj je snažnije oblio.

Obrisala je čelo i zaustavila dlan na njemu. Upravo je tada shvatila

da je još uvijek priključena na infuziju te da vrećica s tekućinom visi

iznad kauča s vješalice za šešire.

Počela je skidati traku kako bi izvadila cjevčicu infuzije, ali je

osjetila kako ju je zapeklo na zatiljku.

"Koji kurac radiš, P.J.?"

Podignula je pogled i ugledala Colea koji se prijeteće nadvio nad

njom s mračnim izrazom na licu. Otkud se on stvorio? Usta su joj se

osušila i ruka joj je pustila trakicu. Cole se smjesta spustio na jedno

koljeno i pričvrstio je preko cjevčice.

"Kamo si ti to krenula?" oštro je upitao.

Ona umorno uzdahne. Posljednje što je sada željela bio je sukob.

P.J., pogledaj me."

Natjerala se da podigne pogled i odgovori njegovoj žustroj

zapovijedi.

"Gdje si dovraga bila sve ovo vrijeme?"

Zamijetila je da se očito pokušava obuzdati. Da nije ozlijeđena,

vjerojatno bi sasuo paljbu na nju, i to ju je razljutilo jer je samo željela da

sve bude po starome, a to se nikada neće dogoditi.

100

"Lovila Brumleyja i njegove podanike", otvoreno je rekla.

"Da, vidio sam tvoj ručni rad na dvojici koji su pratili Brumleyja

one noći."

Odbila je dopustiti sramu da joj ugmiže u dušu. Kao što je odbila i

utvrditi ima li u njegovu glasu osude.

"Gle, Cole, napustila sam tim. Ne bi trebao biti ovdje. Nitko od vas

ne bi trebao biti ovdje. Otišla sam."

Vidjela je da se Renshaw promeškoljio pa je bacila brz pogled

prema Dolphinu i shvatila da se on već probudio. Mirno je sjedio čvrsto

stisnutih usana i napeto pratio razgovor između nje i Colea.

"Moram dovršiti misiju", rekla je. "A ne mogu je dovršiti ako se

izležavam dok me moji bivši kolege tetoše."

Cole izvije usne, a vatra mu plane u očima. "Vraga, bivši. Otići ćeš

sama preko mene mrtva. Imaš sreće što te nisu ubili ili te se iznova

dočepali."

Zaboravivši na ostale, pogurnula se prema rubu kauča i približila

Coleu, s jednakim bijesom u očima.

"Ovo nije plemenita misija, Cole. U pitanju je osobna stvar."

"A što misliš, da to za mene nije osobna stvar?" gotovo je zaurlao

na nju.

"Ne mogu upetljati tebe - nikoga od vas - u svoju misiju" zaderala

se. "KGI nije takav. Nikada nije bio. Neću okaljati ime organizacije. Ovo je

krvava stvar. Ovo je osveta, Cole."

"Prokleto dobro to znam", zagrmio je. "I želim sudjelovati. Svi

želimo sudjelovati. Ako misliš da ćemo te prepustiti samoj sebi, gadno se

varaš."

Zarila je lice u ruke i laktovima se oslonila o koljena. Bila je

iscrpljena i boljelo ju je iz dna duše. Nije željela da se stvari tako odviju.

Čvrste ruke uhvatile su je za zapešća i nježno joj maknule dlanove

s lica. Kada je podignula pogled, ovaj je put ugledala Donovana i Steelca u

pozadini. Baker je stajao pored Renshawova naslonjača. Sve su oči bile

uprte u nju. Izrazi na njihovim licima bili su mračni i... odlučni.

"Nas - mene - boli kurac je li misija plemenita i s ciljem da

smaknemo Brumleyja iz osvete ili kako bismo ga spriječili da naudi još

većem broju žena i djece. Uz tebe smo, P.J. Obitelj smo. Nećeš to učiniti

sama, stoga se već jednom pomiri s time."

"Idem za Brumleyjem" rekla je. "Ima posao u Jakarti za tri tjedna i

bit ću tamo. Smaknut ću ga."

"Ne bez nas", procijedio je Cole. "Vrijeme je da uvučeš kandže i

naučiš se osloniti na nekoga."

101

"Potpuno se slažem", upleo se Steele.

Iznenađeno je podignula pogled prema vodi svoga tima i potom

dobacila pogled Donovanu. Obećanje njezina tima predstavljalo je jednu

stvar, ali Donovan predstavlja čitavu organizaciju. On se zasigurno ne

slaže s njima.

Donovan je prekrižio ruke na prsima i uputio joj izazivački pogled.

"Ako misliš da ću se povući i svima očitati bukvicu o osveti,

namjerila si se na krivoga. To je Samov posao. Ja također smatram da će

Brumleyjeva smrt - na koji ga god mi način sredili - značiti jednog

seronju manje na svijetu."

"Hooyah", suosjećajno je rekao Dolphin. "To te ja pitam."

"I, P.J."

Pogledala je Steelea kada joj se obratio.

"Možeš si nabiti svoju ostavku u guzicu."

Baker i Renshaw prasnuli su u smijeh. Dolphin se nacerio i

podsmjehnuo, a Donovan potvrdno kimnuo.

"Nećeš nas se riješiti" s očiglednim je zadovoljstvom rekao Cole.

Izdahnula je, čitavo vrijeme odmahujući glavom. Zasigurno se tako gubila

zbog lijekova. "Ne znam što bih rekla."

"Reci Da, gospodine kada ti kažem da ćeš u sljedeća tri tjedna

mirovati što je više moguće."

Zgroženo je nabrala čelo iako ju je u prsima stegnuo neočekivani

osjećaj. Bože, bilo je tako dobro vratiti se svome timu. Sva ta zafrkancija i

sarkastične primjedbe, bockanja sa svake strane.

"Za Boga miloga, nemoj početi plakati" rekao je Cole s gnušanjem.

Ostali su se nasmijali, a P.J. se nasmiješila unatoč boli i

neprolivenim suzama koje su je zapekle pod kapcima. "Hvala vam",

iskreno je rekla.

"Sad me zbilja ljutiš", rekao je Steele. "Ne zahvaljuj nam što

obavljamo svoj posao. Živimo kao tim i umiremo kao tim, i to što si

mislila da si nam pobjegla, samo je hrpa sranja. Ne smiješ se ni popisati

bez mog dopuštenja, je li to jasno, Rutherford?"

Nasmiješila se i pritom imala osjećaj da je to prvi put u životu

iskreno učinila. Bože, kako je bilo dobro biti okružena ljudima koje je

smatrala svojom obitelji. Nikada se nije osjećala tako usamljeno kao u

zadnjih nekoliko mjeseci dok je bila daleko od tima.

Svoga tima.

"Da, gospodine", žustro je odvratila.

102

23. POGLAVLJE

BILA su dva sata u noći kada ju je probudila pulsirajuća bol u nozi.

Odbila je primiti još jednu dozu lijeka za ublažavanje bolova jer je željela

znati s čime će se točno morati nositi.

Iako je bila riječ samo o prostrijelnoj rani, noga joj je snažno

protestirala kada bi se oslonila na nju. Morala se oporaviti u

ograničenom vremenskom razdoblju jer nije namjeravala ostati gdje jest

dok njezin tim ide u Jakartu. Istini za volju, nije željela da se miješaju u to

unatoč njihovoj odlučnosti. Nije željela da njezine grijehe preuzmu na

sebe.

Nespretno se uspravila u krevetu i polako spustila stopala na tlo.

Nije bilo šanse da ponovno zaspi. Zahvaljujući Donovanovim

analgeticima, prespavala je veći dio dana. Vjerovala je kako ostatak ekipe

mirno spava.

Donovan je ugovorio let rano ujutro. Bacivši letimičan pogled na

sat, zaključila je kako nema smisla pokušavati ponovno zaspati. Preostala

su još samo tri sata do pokreta.

U kolibicu, koje su se Donovan i Cole na prijevaru uspjeli

dokopati, jedva su mogla stati dva odrasla čovjeka, a kamoli čitav njezin

tim, zajedno s Donovanom. Inzistirali su na tome da ona bude u spavaćoj

sobi, kamo ju je Cole odnio iz dnevne sobe i polegao na bračni krevet.

Da je imala više hrabrosti, bila bi pozvala Colea da s njom podijeli

udobnost kreveta. Izgledao je slabo i iscrpljeno. Ali nije uspjela protisnuti

te riječi.

Oprezno je pokušala napraviti korak, pripremivši se za bol koja joj

je jurnula kroz nogu i donji dio trbuha. Pričekala je nekoliko dugih

sekundi duboko dišući u pokušaju da se primiri.

Bila joj je potrebna kupaonica i nije joj padalo na pamet da zove

nekoga od momaka da joj pomogne s time.

Za tih nekoliko koraka do kupaonice bila joj je potrebna čitava

vječnost. Na dovratku se zaustavila i pogledala prema dnevnoj sobi, na

momke ispružene u naslonjačima i stolicama. Izgledali su kao da im je

strašno neudobno. Steele i Cole ležali su na podu s ruksacima pod

glavama umjesto jastuka.

103

Osjećajući se poput stogodišnjakinje, ušla je u kupaonicu kako bi

obavila što mora.

Trajalo je duže nego što je željela. Proučila je ispupčene zavoje na

svome desnom bedru. Imala je sreće. Metak je mogao pogoditi bedrenu

kost ili, još gore, bedrenu arteriju, zbog čega bi iskrvarila za nekoliko

minuta. Ovako se zaustavio u mesu jedva dva centimetra od kosti.

Izdrži.

Ta ju je mantra služila i više nego učinkovito u zadnjih šest

mjeseci. Ponekad je bila jedina stvar koja joj je pružala snagu da ide dalje.

Odjevena u donje rublje i čistu majicu kratkih rukava, povukla je majicu

prema dolje prije nego je otvorila vrata. Kada je zakoračila u hodnik,

našla se licem u lice s Coleom.

Stajao je naslonjen na zid na suprotnoj strani hodnika,

prekriženih ruku i jedne noge savijene u koljenu tako da mu je stopalo

bilo položeno na zid.

"Trebala si me zvati", odsječno je rekao. "Ne bi smjela hodati

uokolo. Pokidat ćeš šavove."

"Dobro sam", uvjeravala ga je čak i dok je sasvim oprezno

koračala dalje.

"Vraga si dobro. Svakim korakom problijediš sve više, a čelo ti je

toliko znojno da ga odavde mogu vidjeti."

Bez ijedne daljnje riječi, odgurnuo se od zida i ovio ruku oko nje.

"Osloni se na mene koliko god možeš."

Laknulo joj je što je nije podignuo na ruke i odnio, stoga je učinila

što joj je rekao i odšepala prema spavaćoj sobi. Barem joj je dopuštao da

se sama snalazi. Većim dijelom, ako ništa drugo.

Kada su i stigli do kreveta, pomogao joj je da sjedne na rub te

istresao jastuke kako bi se ugodno naslonila na njih.

Nakon što se smjestila, sjeo je na rub kreveta okrenut prema njoj.

Povukao je jedno koljeno prema sebi i podlakticom se oslonio na

nogu pred sobom dok ju je proučavao.

"Kako se osjećaš?"

Po načinu na koji je to izgovorio znala je da ne misli na njezinu

nogu. Ispustila je dug uzdah.

"Ne znam", iskreno je rekla. "Nisam si dopustila da išta osjećam u

z:adnjih šest mjeseci. Ali dok sam klečala tamo u blatu s Nelsonovom

krvlju na svojim rukama, pomislila sam kako bih trebala biti sretna.

Trebala sam se osjećati zadovoljno. Pravda je izvršena i on više nikada

neće nauditi ni jednoj ženi ili djetetu."

Cole je nježno položio svoj dlan na njezin i isprepleo im prste.

Tom jednostavnom gestom otjerao je ponešto zaostale mučnine u

104

njezinu trbuhu.

"Umjesto toga, osjećala sam se... loše. Sve mi se vratilo i snažno

sam se trudila da se ne sjetim. Kunem se da sam imala osjećaj kao da me

ponovno siluje. Nije li to glupo?"

Pokušalla se nasmijati, ali prije je nalikovalo jecaju.

"Bože, bio mi je u rukama, a sve o čemu sam mogla razmišljati bila

je to kako me ponovno siluje. Kako je bio na meni, kako me svladao... uz

svu mržnju i gađenje koje sam tada osjećala."

Cole joj je stisnuo ruku, ali je zadrhtala nad njezinom, otkrivajući

joj njegove osjećaje.

"Nije glupo, malena. Ništa što osjećaš nije glupo. Tako se osjećaš,

stoga je ispravno. Shvaćaš li što želim reći? Neću ti dopustiti da se ubijaš

u pojam zbog toga što si čovjek. Ono što ti se dogodilo nije bila nezgoda

tijekom misije. Takvo što nitko nikada ne bi trebao proživjeti. Ne možeš

to samo tako ignorirati i pretvarati se kao da se nije ni dogodilo. Jednom

ćeš se, na neki način, morati suočiti s time i mislim da to još uvijek nisi

učinila. Znam da nisi", blago je dodao.

"Mrzim to" šapnula je. "Bože, Cole, mrzila sam to što sam se

osjećala tako bespomoćnom. Nisam se osjećala tako ni kada su se

dogodila sva ona sranja u S.W.A.T.-u. Osjećala sam ljutnju, bijes,

razočaranje. Ali sama sam odlučila tako postupiti. Nisu mi oduzeli

mogućnost izbora."

Cole se nagnuo naprijed i prislonio usne na njezino čelo te tako

ostao. Ona se nagnula prema njemu i zatvorila oči, pa su tako dugo sjedili

u tišini. Sama činjenica što je s njom bila joj je dovoljna. Nije joj morao

dijeliti nikakve savjete.

Kada se odmaknuo, u očima mu je vidjela hladnoću i odlučnost.

Gotovo je uzdahnula u znak olakšanja. Mnogo ga je više voljela vidjeti

ljutita, nego svladana brigom.

"Zašto si pobjegla, P.J.? Imaš li uopće pojma što mi je to učinilo?

Nama? Timu? Kada mi je Steele rekao što si učinila, osjećao sam se kao

da me netko odalamio ravno u lice. I ostali su bili jednako iznenađeni.

Nismo tvoj prokleti S.W.A.T. Nećemo te napustiti kada stvari postanu

gadne."

Duboka ljutnja i frustracija u njegovu glasu posramile su je. Nije

se imala kamo sakriti pred njegovim prodornim pogledom.

"Nisam znala što bih drugo", rekla je. I tada je to bila istina.

"Nisam razmišljala hladne glave. Bila sam povrijeđena iz dna duše i

razmišljala sam samo o osveti. Svladale su me mržnja i sram. Bože, imaš

li pojma kakav je osjećaj biti potpuno bespomoćan dok te netko drži i

ponižava? Osjećala sam se kao da su mi ti gadovi uzeli i samu dušu."

105

Coleova se čeljust stegnula. "Da, znam. Možda ne na isti način, ali, kvragu,

znam kako je to biti bespomoćan. Morao sam sjediti ondje i prokleto sve

slušati. Nikada se nisam osjećao tako bespomoćno u svom životu. Biti

tamo i slušati kako netko do koga mi je stalo proživljava silovanje?

Osjećam mučninu i kada samo pomislim na to."

Zastala je i podignula pogled, a brada joj je lagano pala dok je

promišljala o njegovim riječima. Zasigurno joj se šok ocrtao na licu.

"Da, P.J., to je istina. Stalo mi je. Strašno mi je stalo."

Nije znala što reći ili učiniti jer oboje su znali da to ne misli na

uobičajeni način. Onako kako je Dolphinu, Bakeru ili Renshawu stalo do

nje. Ovo je bilo nešto mnogo dublje, i to ju je prestravilo.

Kako nije bila u stanju ništa reći, slobodnom je rukom primila

njegovu ruku i stisnula je, nadajući se da će mu time poručiti sve što nije

uspijevala izgovoriti.

Nagnuo se naprijed, napet i neodlučan. Slobodna mu je ruka

posegnula za njezinim licem i maknula pramen s njega, a potom je

spustio usne na njezine.

Nije to bio žestok, vatren poljubac kao u onoj noći otprije toliko

mjeseci. U njemu nije bilo nestrpljenja i potrebe. Nije uopće imao veze sa

seksom. Bio je to toliko nježan dodir da ju je gotovo rasplakao.

Cole joj se znao približiti, probiti zidove koje je izgradila oko sebe.

I iznenada ga je pronašla točno u svome srcu, prije nego je uopće uspjela

shvatiti kada se onamo ušuljao.

Kada se povukao, okrenuo se tako da može leći u krevet pokraj

nje. Potom ju je jednostavno privukao na svoja prsa i zagrlio je objema

rukama.

"Odmaraj se i pusti me da te grlim" tiho je rekao. "Samo ti i ja, P.J.

Nemoj razmišljati o prošlosti ni budućnosti. Usredotoči se samo na

sadašnji trenutak, na to da ozdraviš, i osloni se na mene."

Naslonila je glavu na njegova prsa i ispružila svoju ozlijeđenu

nogu preko njegove. Tijelo mu je bilo toplo i čvrsto i bilo je tako dobro

predati se i dopustiti mu da podijeli s njom njezine strahove, makar samo

nakratko.

Bilo joj je potrebno neko vrijeme da skupi snagu kako bi mu

postavila pitanje koje joj je gorjelo na jeziku. Nekoliko je puta otvorila

usta, a zatim ih zatvorila jer bi je hrabrost napustila.

"Stalo ti je do mene... čak i nakon svega što se dogodilo?"

Isprva nije bila sigurna da je uopće čuo njezin prigušeni šapat, a

onda je shvatila da jednostavno skuplja snagu prije nego će joj

odgovoriti. Glas mu je bio prepun emocija. Zvučao je srdito, ali ne na nju.

Riječi su zvučale kao da ih pokušava izgovoriti bez da se slomi.

106

"Boli me briga za sve što se dogodilo, osim toga što su ti ti kurvini

sinovi naudili. Što su se usudili taknuti te. Ono što se dogodilo nimalo ne

mijenja moje osjećaje prema tebi. Ako ništa drugo, činjenica da se tako

hrabro nosiš s time u meni izaziva još veće poštovanje prema tebi, a već

sam imao zdravu dozu divljenja za tvoje opake sposobnosti."

Uspravila se, oslonivši se laktom u prostoru između njegova tijela

i ruke koja joj je počivala na leđima te ga pogledala ravno u oči. "Imam

ožiljke, Cole. Nisu nimalo lijepi. Vidio si kako me izrezao. Na svakome od

tih mjesta imam ožiljak. I oni neće nestati."

Jagodicom prsta dotaknuo joj je bradu i poljubio je kao da ne

može više izdržati. Zatim joj je lagano spustio ruku preko vrata i prsa te

je zaustavio iznad srca.

"Više se brinem za ožiljke koje imaš ovdje" rekao je lagano joj

pritisnuvši prsa. Potom je podignuo ruku do njezine sljepoočnice i lagano

je kucnuo prstom. "I ovdje."

Ponovno ju je poljubio, ovaj put u čelo.

"Tjelesni ožiljci ne mijenjaju ono što jesi, P.J. Ali emocionalni da.

S njima ti želim pomoći. Nije me briga ako na tijelu imaš još

nekoliko ožiljaka. Kvragu, ja sam ih pun pa nisam primijetio da su ti

smetali."

Obrazi su joj se stegnuli, a vrućina oblila vrat.

Podignuo joj je ruku, onu koja mu je počivala na prsima i

isprepleo prste s njezinima te ih spustio između njih.

"Čekat ću koliko god treba i učinit ću sve da ti pomognem. Sve da

ozdraviš tjelesno i emocionalno. Samo znaj da ne idem nikamo i da je

vrijeme da prestaneš bježati."

Ponovno mu se vratila u zagrljaj, trljajući svoj obraz o njegova

prsa. Razmišljala je o njegovim riječima koje su joj i dalje lebdjele u umu.

Tim prekrasnim riječima za koje je znala da su iskrene. Cole nije bio

serator. Bio je vedar i volio se zafrkavati kad god bi mu se za to pružila

prilika, ali, sve u svemu, nije bio sklon okolišanju. Bio je otvoren i govorio

ono što mu je na umu.

A sada kad joj je rekao točno ono o čemu razmišlja, ostala je

zapanjena.

Taj joj je muškarac priznao što osjeća prema njoj. I ne samo to,

nego i da je spreman čekati koliko god joj je potrebno kako bi se

oporavila od traume koju je proživjela.

Kvragu, čak i više od toga. Riskirao je svoj život, ugled i karijeru

kako bi joj pomogao da istjera pravdu.

Pomagao joj je da pronađe način kako bi ubila još jednu osobu.

Lecnula se od pomisli da će ga povući sa sobom na dno. Nije to

107

mogla podnijeti. Nije mogla podnijeti zamisao da će se ime njezina tima

provlačiti po blatu zajedno s njezinim.

Zatvorila je oči, znajući da je sigurna. Cole je bio s njom i pružao

joj je bezuvjetnu podršku.

Bio je spreman čekati koliko god joj je potrebno da zaliječi rane na svojoj

duši.

Bio je iskren s njom. Rekao joj je što osjeća u svome srce. Sada je

došao red na nju da shvati što nosi u vlastitoj duši i dovede u red svoje

pomiješane osjećaje prema tome muškarcu, koji ju je istodobno privlačio

i dozlaboga živcirao.

Pomisao na budućnost naveliko ju je strašila jer nije bila sigurna

ni u svoje trenutno stanje. Ono što ju je najviše strašilo, zapravo je bila

vrlo realna mogućnost da će sjebati svoj odnos s nekim komu je uistinu

stalo do nje čak i prije nego taj odnos počne.

Cole je zaslužio nekoga tko će mu se moći predati u cijelosti, tko

će mu se dati bez ikakve zadrške. Bio je dobar čovjek. Odan. Snažno

zaštitnički nastrojen. Čovjek kojega bi svaka žena poželjela imati.

Mogla se zamisliti na mjestu te žene i možda se upravo toga

najviše i bojala.

Nisu mogli samo tako odlučiti da odgovaraju jedno drugome i

potom živjeti sretno do kraja života. Morali su razmišljati o svome timu.

Morali su razmišljati o desecima djevojčica čiji životi ovise o njima. Ne

smiju sjebati sve samo zašto što se žele prepustiti osjećajima.

Bez obzira koliko je žarko željela biti sebična i pustiti da se

sutrašnji dan pobrine sam za sebe, znala je da mora razmišljati

objektivno i usredotočiti se na misiju pred njima. Radi vlastita'

mentalnog zdravlja, jednako kao i radi dragocjenih života tih djevojčica.

24. POGLAVLJE

COLE je unio P.J. u zrakoplov. Bio je istrošio i posljednju trunku

strpljenja, ili je jednostavno zanemario svoju odlučnost da je pusti da se

snalazi sama koliko god je to moguće.

Šepajući je napustila kolibu uz Coleovu pomoć, iako ju je, doduše, i

tada većinom nosio, ali ju je pustio da misli kako joj uspijeva i samoj. Čak

ju je pustio i da sama iziđe iz vozila na uzletištu, ali nakon triju bolnih

koraka, promrmljao je psovku i jednostavno je uzeo u naručje.

108

Nije se bunila jer, ako će iskreno, svaki od tih koraka bio je

nepodnošljivo bolan i bila je odviše iscrpljena da bi se brinula zbog toga

što će izgledati slabo pred ostatkom tima.

To je ionako bilo glupo. Svi su njezini kolege bili ranjeni u

prijašnjim misijama pa nisu ustrajali poput magaraca da sve čine sami.

Sama si je nametnula taj pritisak. Nije željela izgledati kao da joj je

potrebna pomoć jer je osjećala da se mora prikazati snažnijom.

Smiješno, ali tako su stvari stajale. Bila je žena, a njezinu timu to

uopće nije bilo važno. Jedino je ona patila zbog toga, i to bez ikakvog

razloga.

Cole ju je spustio na kauč u stražnjem dijelu zrakoplova i

pomogao joj da zauzme udoban položaj, dok su ostali sjedali oko njih i

vezivali pojaseve.

"Dobro sam, Cole", rekla je nakon što joj je stavio jastuk pod nogu.

"Idi sjesti i zaveži se."

Namrštio se i zanemario njezine riječi, smjestivši se na rub kauča.

Položio joj je dlan na koljeno kako se ne bi trzalo tijekom uzlijetanja.

Uzdahnula je, znajući da je uzaludno prepirati se s njime. Bio je to

tvrdoglav muškarac.

Čim su uzletjeli, ostali su napustili svoja sjedala. Osim kauča, u

malom prostoru za sjedenje bila su još samo dva naslonjača te su

Dolphin i Renshaw sjeli u njih, a Baker se zgurio na podu.

Steele je stajao na vratima i bilo je jasno kako pomno razmišlja o

nečemu.

Donovan je bio vidno odsutan, ali nisu znali je li to zbog toga što je

timu želio dati malo privatnosti kako bi raspravili o svojim problemima

ili zbog toga jer mu je Steele rekao da se ne miješa.

"Odmah ću ti reći, P.J. rekao je Steele. "Sljedećih ćeš se nekoliko

tjedana odmarati. Nećeš se vratiti u svoj stan. Odviše je riskantno.

Brumley je zasigurno poslao ljude da te srede. I ako ne budem smatrao

da si spremna za pokret kada budemo krenuli na njega, bit ćeš u kazni."

Spremala se protestirati, ali on ju je preduhitrio prije nego je

uopće otvorila usta.

" Vezat ću te i reći Samu da sjedi na tebi ako treba", oštro je rekao

Steele. "Samo bi ometala tim u radu, a da i ne govorimo o opasnosti kojoj

bi se izložila."

Ugrizla se za usnu i prešutjela. Bilo je uzaludno protiviti se. A kada

bi mu rekla da ni u ludilu ne namjerava ostati po strani dok oni napadaju

Brumleyja, učinio bi upravo ono čime joj je zaprijetio te naredio Samu ili

Garrettu da joj glume dadilju.

Stoga je samo ukočeno kimnula i držala jezik za zubima. "Druga

109

stvar, nećeš biti sama dok se budeš oporavljala." Ponovno je zaustila da

nešto kaže, a on ju je svojim pogledom gotovo presjekao napola.

"Nema pregovaranja o tome. Ne vraćaš se u svoj stan i nećeš biti sama.

Brumleyju bi bila lak plijen. I zato biraj. Bit ćeš kod mene ili s nekim iz

tima. Nije me briga s kime, ali nećeš biti sama."

"Možeš doći k meni" ponudio se Dolphin.

"Ili k meni", ubacio se Renshaw.

Baker joj je također ponudio da odsjedne kod njega.

Cole je jedini ostao šutjeti. Pogledala ga je postrance te vidjela

kako sjedi s bezizražajnim izrazom na licu, dok mu je ruka i dalje

počivala na njezinu koljenu.

Gotovo kao da ju je izazivao. On je svoje karte položio na stol, a

sada je došao red na nju. Nije se namjeravao ponuditi. Želio je da ona

poduzme sljedeći korak.

Dovraga.

Izdahnula je, a srce samo što joj nije izletjelo iz prsa. Bila je to

takva gluparija, ali pomisao na taj korak strašila ju je do besvijesti. Kao

kada skačeš iz zrakoplova i svesrdno se nadaš da ćeš moći otvoriti

padobran.

"P.J. ?" nestrpljivo je pitao Steele.

Nastupila je još jedna duga stanka prije nego je uspjela skupiti

hrabrost.

"Ostat ću s Coleom, ako nema ništa protiv", uspjela je protisnuti.

Njegova ruka snažnije stisne njezino koljeno. Osjećala je kako joj

ostaju otisci njegovih jagodica.

Dolphin je pogledao Colea i nabrao obrve kao da do kraja ne

razumije što se događa ispod površine. "Zbilja, P.J., ja nemam ništa

protiv", rekao je Dolphin.

Coleov glas zvučao je gotovo prijeteće. "Ostat će kod mene."

"Onda dobro", rekao je Dolphin.

Coleov je stisak na njezinu koljenu popustio, ali nije sklonio ruku

te je, kada ga je iznova pogledala, zurio u nju očima punim zadovoljstva.

Bilo joj je drago što je napravila taj korak. Nešto joj je govorilo da

bi ga bila povrijedila da se uspaničila pred prvim izazovom koji je

postavio pred nju.

"Ali prvo što ćeš učiniti jest javiti se u bolnicu", rekao je Steele.

"E, jebiga" promrmljala je.

"Ne trudi se" rekao je Cole. "Ne moraš ostati, ali moraju te

pregledati, dati ti lijekove, zašiti ranu, što god treba. Zatim ću te odvesti

kući i učiniti sve da se osjećaš bolje."

Vrućina ju je zapekla na zatiljku, a toplo joj je zadovoljstvo

110

preplavilo srce. Imala je osjećaj da ne misli samo na tetošenje i dobru

hranu. A ako je bila u pravu, znala je da će se dobrano potruditi oko nje

kako bi se osjećala vrlo, vrlo dobro.

111

25. POGLAVLJE

POKUŠALA je sama izići iz zrakoplova, ali bila je prisiljena priznati

poraz. Noga joj je bila poput golemog izloženog živca. Znoj joj je orosio

čelo, a čak joj se i gornja usnica ovlažila. Disala je plitko i brzo i nije bila

sigurna hoće li povratiti ili se onesvijestiti.

Nakon sito je pokušala načiniti dva koraka, koljeno ju je izdalo te

se zamalo srušila. Cole je bio uz nju pa ju je uhvatio i, bez ijedne riječi ili

prigovora što se pokušala osloniti na nogu, jednostavno podignuo i iznio

iz zrakoplova.

Gotovo je glasno zastenjala kada je shvatila da su sletjeli u okrug

Henry, na uzletište u vlasništvu KGI-ja na kojemu su držali sve svoje

letjelice.

Međutim, ugodno se iznenadila kada ju je Cole žurno unio u

parkirani terenac. Nitko od braće Kelly nije bio prisutan. Nisu sreli

nikoga iz KGI-ja, što je značilo da neće morati slušati njihove prodike.

Možda će njezin tim uspjeti proći nekažnjeno usprkos svoj nevolji koju

su izazvali.

Steele je promolio glavu kroz vrata nakon što je Cole posjeo P.J. na

stražnje sjedalo.

"Ako nešto trebaš, samo viči, Cole. Povremeno ću se javljati. Dobro

otvori oči i uši i slušaj svoj instinkt."

"Ideš kući?" upitao je Cole vođu tima.

Steele odmahne glavom. "Moram Samu dati izvješće."

P.J. se lecnula. Toliko o tome da će se tim izvući. "Žao mi je. Ne bi

trebao odgovarati za mene."

Steele je smireno pogleda. "Tko kaže da ikome odgovaram?

Štoviše, tko kaže da je uopće riječ o tebi? Ja donosim odluke u ovome

timu i stojim iza svake od njih. Ako nešto treba reći, reći će se meni. Ne

mome timu."

Dok je zatvarao vrata, Cole pogleda u retrovizor. "I to je Steeleov

zakon."

P.J. se nasmiješila. "Baš je opak. Volim to kod njega."

Cole frkne. "Kako da ne."

"I ti si prilično opak frajer, Coletrane. Sviđa mi se to."

"Drago mi je", sarkastično je odvratio. "A što kažeš da sada

napokon odemo kući i pojedemo nešto pristojno? Ni psa ne bih hranio

onime što smo mi jeli u zadnjih nekoliko dana."

"Imaš psa?"

"Ne, ali da imam, hranio bih ga bolje nego što smo se mi hranili."

112

Nasmijala se. "Ne mogu ti proturječiti. Što je za večeru?" Ponovno

ju je pogledao u zrcalu kada se uključio na lokalnu cestu. "Večer je

prekrasna. Razmišljao sam o tome da ispečemo koji odrezak na roštilju

na terasi i brojimo krijesnice iznad jezera."

Zatvorila je oči i umom prizvala sliku koju je opisao. Bila je tako

bolno savršena. "Voljela bih to", tiho je rekla. "Strašno bih to voljela."

"Nemoj misliti da sam zaboravio na sitnicu s bolnicom. Ako si se

slučajno nadala."

Prijekorno ga je pogledala, a on se nasmijao. "Uvjerio sam Steelea

da odlazak u bolnicu ništa ne bi riješio u ovome trenutku te da bi bila

samo još živčanija nego što si sada. Obećao sam mu da ću te rano ujutro

odvesti u Fort Campbell i da ću te večeras natjerati da se opustiš i

pojedeš nešto kvalitetno."

Obuzeo ju je neobičan osjećaj u dnu želuca, isti onaj koji joj je

stezao srce i tjerao leptiriće da joj lepršaju utrobom. Nije se osjećala tako

budalasto još otkad se prvi put zaljubila u osnovnoj školi.

"Hvala ti, Cole. Cijenim to. Osjećat ću se puno bolje ako sutra

budem razgovarala s Cathy."

Njegove se obrve upitno podignu. "Tko je Cathy?"

"Moja sudionica u zločinu", prepredeno je rekla. "Ona mi je

pomogla da zbrišem prošli put. Upoznala sam je prije nekoliko godina.

Kako smo često svraćali u Fort Campbell, susretale smo se i počele

razgovarati. Ona mi je nešto najbliže prijateljici."

Cole se namrštio na tu pomisao. "Imaš prijatelje."

P.J. se nasmiješila. "Prijateljice. Nemam stvarne prijatelje. Cathy je

dosta starija od mene, ali je sjajna. Čak me gnjavi da dovoljno ne

poštujem vas iz mornarice. 1 sama je bila u mornarici."

"Onda ima mornarički pozdrav od mene. Iako ću morati ozbiljno

razgovarati s tom ženom o tome kako te izvukla iz bolnice. To je bilo

glupo."

Nije odgovorila na to. Možda jest bilo glupo, a možda i nije. Ali

tada je to morala učiniti. Nije mogla ni pokušati analizirati svoje tadašnje

stanje uma jer je bila svjesna da u tom trenutku nije bila pri sebi. I Cathy

je toga bila svjesna, ali je nije pokušavala uvjeriti daje u krivu i na tome

joj je P.J. bila zahvalna.

Nitko još nije potegnuo pitanje odlaska kod psihijatra. Samo je

čekala na to. Znala je da su žene braće Kelly, pa čak i Riova žena Grace,

prošle svakakva grozna sranja. Poštovala ih je zbog toga. Ni jedna od njih

nije bila slabašna žena. Bile su opake na svoj način.

Naročito je poštovala Sheu i razmišljala o tome kako bi ona i

Nathanova žena mogle postati prijateljice kada bi se dovoljno dugo

113

družile. Shea je pretrpjela mnogo boli i muke u Nathanovo ime. Pomogla

mu je da preživi prolazak kroz pakao i bila jedini razlog zašto se vratio

kući i svojoj braći nakon mjeseci provedenih u zatočeništvu na Bliskom

istoku.

Sumnjala je da bi se ikada mogla uklopiti u klan Kellyjevih. On je

bio rezerviran samo za njihove žene, a Kellyjevi su bili snažno zaštitnički

nastrojeni prema njima. No, je li to zbilja željela? Je li dosegnula tu točku

u životu kada se željela nekamo uklopiti i imati prijatelje na koje bi se

mogla osloniti?

Nekoliko mjeseci ranije porekla bi to. Sviđao joj se njezin život

upravo onakav kakav je bio. Odrađivala bi svoj posao, odlazila kući i

nitko je nije gnjavio.

Ali u kolikoj je mjeri takav život zapravo bio posljedica onoga što

joj se dogodilo u S.W.A.T.-u? Morala je priznati, bila je prilično mlada i

idealistična kada je počela raditi za njih. Nije bila prva žena ondje, ali je

bila najmlađa novakinja u svome timu.

Morala je raditi dvostruko više kako bi zavrijedila poštovanje

kakvo su dobivali muškarci, i mislila je da joj je uspjelo. Vjerovala je da su

joj odani. Ono što se dogodilo povrijedilo ju je više nego što je željela

priznati. Kada je uvidjela kako je naivna bila i kako je sve pogrešno

shvatila, osjećala se strašno poniženo.

Kada se pridružila Steeleovu timu, očekivala je najgore i postupala

u skladu s time. Postupno se opustila, ali nikada u potpunosti nije

spuštala zidove oko sebe. Ne kao što je to bila učinila u S.W.A.T.-u. U

previše se toga bila pouzdala s njima i odlučila da tu pogrešku više neće

ponoviti.

Ali Cole i ostali kolege s vremenom su joj pokazali da je

pogriješila. Oni su se zauzimali za nju. Vođa njezina tima zauzeo se za nju

čak i kada je time ugrozio svoj ugled i položaj u KGI-ju.

To je moralo nešto značiti, zar ne?

Da, značilo je prokleto mnogo. "P.J., spavaš?" zazvao ju je Cole.

"Uskoro stižemo." Uspravila se, oprezno se podignuvši u sjedalu kako bi

pogledala kroz prozor. Nije spavala, nego je bila u sasvim drugom svijetu

i razmatrala okolnosti u kojima se nalazila.

Terenac je usporio i Cole je skrenuo na blatnjavu cestu koja je bila

označena samo tek brojem okruga. Uz cestu nije bilo kuća, samo gusti red

borova i drvena ograda.

Na kraju se nalazilo raskrčeno područje s malenom kućom u

središtu. Iza nje prostirao se golemi ribnjak. Izgledao je poput manjeg

jezera.

114

Kuća nije bila u potpunosti onakva kakvu je očekivala. Možda je

smatrala da bi se on prije odlučio za rustikalniji izgled, ali kombinacija

drveta, cigle i velikih prozora činila je kuću modernom. Izgledala je

udobno i primamljivo te se prilično dobro uklapala u krajolik.

Uredna živica bila je netom potkresana, kao i travnjak. Nekoliko

manjih stabala okruživalo je otvoreni teren, a nekolicina grmova azaleje i

drugog, raznovrsnog cvijeća rasla je uz uglove kuće.

"Sve je ovo tvoje?" upitala je.

Zaustavio je terenac pred kućom, ne potrudivši se parkirati u

garažu.

"Aha. Otkupio sam četrdeset hektara zemlje od tvornice papira.

Iste one koja je Samu prodala zemljište za posjed KGl-ja. Povukli su se iz

Tennesseeja. Dobio sam prilično dobru cijenu. Posjekao sam dovoljno

stabala da otplatim zemlju, a onda izgradio kuću i dao iskopati ribnjak."

"A tko ti to održava? Ti ne provodiš dovoljno vremena kod kuće

kako bi se brinuo o svemu."

Nasmijao se. "Zaposlio sam jednog čovjeka koji dolazi kad ja

radim."

"Prava momačka gajba. Je li ženama zabranjen pristup?"

Utihnuo je i odbio joj odgovoriti na pitanje. Izišao je iz terenca i

otvorio joj vrata.

"Ne miči se, dobro? Uhvatit ću te ispod ruku i povući prema sebi. Bit će

lakše nego da se pokušavaš sama izvući pa da ozlijediš nogu."

Nije se protivila.

Njegove su ruke kliznule ispod njezinih ramena te joj se raširile

po prsima i trbuhu. Potom ju je polagano počeo vući unatrag dok joj

stražnjica nije prošla sjedalo i ostala visjeti u zraku. Okrenuo se kako bi

je mogao jednom rukom uhvatiti ispod koljena te je bez napora podignuo

i zatvorio vrata terenca gurnuvši ih laktom.

"Poslije ću se vratiti po opremu. Sada se želim pobrinuti da ti

bude udobno i dati ti kakav lijek za ublažavanje bolova."

Namrštila se. "Ne želim prespavati odreske i krijesnice."

Nasmijao se dok ju je nosio prema vratima. "Ne brini. Dat ću ti tek

toliku dozu da se malo opustiš. Ne želim ni da mi hrčeš za večerom."

Spustio ju je na trijem pazeći da se ne oslanja na nogu. Zatim je

otključao vrata i pogurnuo ih da se otvore.

"Možeš li sama ući ili želiš da te nosim?"

Za dlaku je izvalila kako želi da je nosi, ali zar to ne bi zvučalo

strašno kukavički?

Morala se srediti u samo nekoliko tjedana, a to joj neće uspjeti ako

se Cole bude ponašao prema njoj kao prema invalidu.

115

Pripremivši se na neizbježni val neugode, zakoračila je

pridržavajući se za vrata kako se ne bi ponovno osramotila ako počne

padati.

Stegnula je čeljust i napravila još jedan korak, shvativši kako je

manje boli kada ne zastajkuje. Cole ju je pratio u korak, nesumnjivo

čekajući da vidi hoće li se strovaliti ravno na nos.

Zahvalna na činjenici što je i dalje na nogama i ne ljubi pod, okuražila se

te odšepala u dnevnu sobu.

Kožni je kauč izgledao primamljivo pa se usredotočila na to da što

prije stigne do njega kako bi se mogla ugnijezditi u mekoću koja ju je

iščekivala. Već se zamišljala kako drijema, a ta joj raskošna koža miluje

tijelo.

Nakon pokoje promrmljale psovke, našla se pred kaučem. Znajući

da ne postoji otmjeni način da se spusti na njega, jednostavno se

nezgrapno bacila na jastuke. Lice joj se bolno iskrivilo kada joj se pri

sudaru s kaučem noga trgnula, ali ju je povukla gore kako bi ugodno

počivala na kauču ispred nje.

Ispustila je dubok uzdah olakšanja i na trenutak zatvorila oči. Ovo

je bilo dobro. Čak savršeno. Definitivno bi ovdje mogla ostati do kraja

dana. Jedino, rekli su da će peći odreske na roštilju i gledati krijesnice.

"Daj mi sat vremena", rekla je Coleu. "Samo se želim malo

odmoriti ovdje. Onda ćemo izići i gledati zalazak sunca."

Nasmiješio se i dlanom joj pomilovao obraz. Bila je to sasvim

jednostavna gesta, ali ljepša od poljupca ili kakva otvorenijeg znaka

intimnosti.

"Odmaraj se koliko god želiš. Ja idem provjeriti stanje u

zamrzivaču."

26. POGLAVLJE

COLE je promatrao usnulu P.J. iz naslonjača na suprotnoj strani sobe.

Sjedio je tamo zadnjih sat vremena i proučavao je dok se odmarala.

Tako komplicirana osoba u tako malenome tijelu. Bit će mu potrebne

godine kako bi posve prodro u neke njezine slojeve, no pomisao na taj

izazov veselila ga je. Život definitivno nikada nije bio dosadan uz P.J.

Osvrnuvši se na prošlost, shvatio je kako ne može sa sigurnošću

odrediti trenutak u kojem je postala sastavnim dijelom njegova života.

Priznat će da je bio popriličan kreten kada se tek pridružila timu.

116

Sumnjao je u njezine sposobnosti zato što je bila žena. Bilo mu je

teško u njoj vidjeti opaku ratnicu kakva je njima trebala.

Vrlo mu je brzo pokazala da se prevario, a on se ponio poput

pravog muškarca te priznao da je totalno sjebao i da se ponašao kao

kurcoglavac i šovinist.

Mnogo je toga naučio od nje. Natjerala ga je da promijeni svoje

stajalište o ženama. Zahvaljujući njoj, naučio je da ne treba

pretpostavljati da su žene slabije samo zato što su žene.

P.J. je znala brinuti o sebi, a ponekad i o cijelome timu. Strašno joj

se divio i mnogo bi joj puta to i rekao da nije znao kako bi ga ona prebila

zbog toga.

Zapravo, ona je bila apsolutno savršena za njega. Želio ju je. Više

nego što je ikada želio bilo koju ženu i zasigurno je bila prva s kojom je

želio ostvariti dugoročnu vezu.

Brak?

Odavno je odlučio kako nije tip za ženu, djecu i sve to skupa. Volio

je akciju i uživao u uzbuđenju koje je sa sobom nosio njegov posao. Nikad

ne bi bio sretan s kakvih uobičajenim poslom od devet do pet, dolaskom

kući i. križanjem stvari s popisa koji mu je žena sastavila. A znao je i da bi

rijetko koja žena trpjela njegov raspored. Nikada ne bi znala kada će se

vratiti kući niti kada će ga zvati u novu misiju. Ne bi je mogao kriviti zbog

toga.

Ali što ako žena koju voli živi od istih stvari kao i on? Bi li to

upalilo? Bi li mogli i dalje raditi u istome timu kada bi bili zajedno?

Problem je bio u sljedećem: znao je da P.J. to ne bi bio problem, ali

njemu? Bi li mogao ići u misiju zajedno sa ženom koju voli, znajući da

postoji mogućnost da se ona neće vratiti kući ili da će biti ozbiljno

ozlijeđena? Kvragu, to se već dogodilo.

Nakon samo jedne zajedničke noći, podivljao je kada su joj

predložili da posluži kao mamac kako. bi Nelsona uhvatili u zamku. Tada

je bio u pravu, ali da je bila riječ o bilo kojoj drugoj ženi, bi li se isto tako

tvrdoglavo bunio protiv toga da ona obavi svoj posao?

Vjerojatno ne bi.

To je značilo da u budućnosti ništa lakše ne bi podnosio situacije u

kojima bi se P.J. izlagala opasnosti, a poznavao je P.J.

Ovaj je incident neće zaustaviti. Vjerojatno će je učiniti samo još

odlučnijom da tomu što joj se dogodilo ne dopusti da utječe na njezine

buduće misije.

Tada mu je instinkt nalagao da je zaštiti. Nije razmišljao o tome

što je najbolje za misiju, i vi o ljudima koje su pokušavali zaštititi tako da

srede Brumleyja.

117

Mario, je samo za to što se ona izlagala opasnosti i želio je da

odigra neku manje

opasnu ulogu.

Bila je to prokleto teška dilema jer nije bio siguran da bi timu

mogao dati sve od sebe kada bi P.J. bila u igri. A ona mu nikada ne bi

dopustila da je štiti na poslu. Ne bi je toliko poštovao da je obrnuto. No to

nije mijenjalo činjenicu da je ludio od pomisli da bi se mogla zateći u

velikoj opasnosti.

Rukama si je protrljao lice, shrvan brigom i neodlučnošću.

Želio je P.J. Vjerovao je da je možda i voli. Ali bi li se mogao vezati

za nju znajući kakav bi teret oboje vukli za sobom? Bi li bilo pošteno

prema njoj i njezinu položaju u timu kada bi imala ludog ljubavnika i

timskog kolegu čiji bi jedini cilj bio pobrinuti se za njezinu sigurnost i

pritom odjebati ostatak svijeta?

Čak i ako to ne bi bilo pošteno, bilo je odviše kasno, jer je već bio

položio svoje karte na stol. Rekao joj je da će biti uz nju, da će čekati

koliko god joj je potrebno da se sabere.

Kada je pomislio na to posljednje, lecnuo se zbog toga kako je

zvučalo. Da se sabere? Takvo bi što rekao nekomu tko je sjebao stvar.

Nekomu tko nije dovoljno pazio pa je napravio pogrešku.

To nije bio slučaj s P.J.

Ona nije sjebala stvar. Učinila je sve kako treba i platila golemu

cijenu za to. Nije mogao ni pojmiti kako se uopće uspijevala tako dobro

nositi sa svime.

Dok je promatrao njezino lice, smireno pod koprenom sna, nešto

se u njegovoj utrobi preokrenulo i zgrčilo. Problem je upravo u tome što

sc nosila predobro. Jer je to značilo da će jednom neizbježno morati

podleći pritisku. Nitko to ne može potiskivati zauvijek, a ono što ju je

držalo svih ovih mjeseci bila je potraga za muškarcima koji su joj naudili.

Jednom kada više ne bude bila vođena tim ciljem, što će se dogoditi?

Tada će joj trebati on - netko - više nego ikada prije. Pitanje je

hoće li prihvatiti njegovu pomoć ili će ga odgurnuti, odlučna da sav teret

iznese na svojim plećima?

Odmahnuo je glavom. "Neću ti to dopustiti, P.J. " prošaptao je.

"Ne znam čega točno ima između nas, ali odbijam odustati od tebe

ma koliko teško bilo."

Odnosi zahtijevaju trud. Mnogo se puta uvjerio u to promatrajući

Kellvjeve. Ethanova žena Rachel prošla je pakao, a njezin put do

oporavka bio je trnovit.

Ali P.J. je vrijedna toga. Zaslužuje biti sretna. Zaslužuje muškarca

koji će stajati iza nje i uz nju. Nekoga tko će joj dopustiti da bude ono što

118

jest. Makar ga to stajalo života, on će biti taj muškarac. Poticat će je da

bude opaka žena kakva je i bila i neće je sputavati koliko se god snažno

njegov instinkt bunio u želji daje zaštiti od svega što bi je moglo

povrijediti.

Ljubav je grozna.

Ljubav zahtijeva teške žrtve. Traži od njega da se usprotivi svojim

instinktima kako u P.J. ne bi uništio ono što ju je zapravo i činilo

posebnom.

Ako to znači nekoga voljeti, nije bio siguran želi li to ili ne.

A opet, pomisao na budućnost u kojoj mu P.J.ne bi bila ništa osim

timske kolegice s kojom bi se družio, također je bila grozna. U ovome

trenutku nije bilo važno što želi ili što mu lakše pada jer je ta odluka već

bila donesena.

P.J. je njegova. I da, neće biti lako, ali ništa vrijedno nikada i nije.

Sviđala mu se upravo onakva kakva je bila. Opaka, tvrdoglava,

samostalna i sposobna isprašiti svačiji tur. Pa čak i njegov.

Ne bi promijenio ni jednu prokletu sitnicu na njoj.

Iznenadna navala osjećaja uhvatila ga je nespremna. Kao da ga je

priznanje osjećaja koje gaji prema njoj tjeralo da ih joj smjesta i dokaže.

Želio je da zna, da osjeti koliko mu znači. Koliko je dugo tako izgarao za

njom?

Nije mogao uprijeti prstom u točan trenutak ili mjesto. Umjesto

toga, postupno mu je prirastala srcu kako je raslo njegovo poštovanje i

divljenje prema njoj. S vremenom su njegovi osjećaji postali mnogo

dublji i osobniji, a sada ju je promatrao dok spava na njegovu kauču i u

njegovoj kući.

Bila je upravo ondje gdje ju je želio najviše od svega, a ruke su mu

bile vezane. Nije mogao postupiti u skladu s privlačnošću koja je

postojala između njih.

Ipak, zatekao je sam sebe kako se ustaje kako bi joj se približio.

Kleknuo je ispred kauča i prstima joj prešao preko obraza, mekog poput

bebina.

Kosa joj je bila svezana u konjski rep, kao i uvijek, a slobodni su joj

pramenovi lepršali kraj lica te joj pružali nekakav ranjivi izgled zbog

kojeg ga je stegnulo u prsima.

Vidio ju je kada je bila najranjivija, kada je dosegnula samo dno.

Poželio je taj prizor izbrisati iz svoga sjećanja. Njezino slomljeno i krvavo

tijelo i oči preplavljene sramom.

Čak se i sada osjećao kao da ga je netko svom snagom udario u

trbuh. Nije mogao misliti na to bez želje da šaku zabije u zid.

Spustio je usne kako bi joj ovlaš dodirnuo čelo, i potom je, jer mu

119

to nije bilo dovoljno, dopustio usnama da ostanu ondje i jednostavno

upijaju njezinu toplinu i uživaju u činjenici da mu je tako blizu.

Duboko je udahnuo, udišući miris njezina šampona za kosu i

sapuna za tijelo. Miris koji je sada povezivao jedino s njom.

Promeškoljila se pod njime, a zatim zatreptala i otvorila oči.

Odmaknuo se jer nije želio da se uspaniči ako je još u polusnu. Ali ona mu

se nasmiješila, a oči su joj smjesta zasjale kada ga je prepoznala.

"Jesam li predugo spavala?" prošaptala je.

Nasmiješio se i odmahnuo glavom. "Uopće. Spavala si par sati.

Pomislio sam kako bi bilo dobro da te probudim."

"Super, znači nisam propustila odreske?"

"Ne. Još su u marinadi i stavit ću ih na roštilj čim ga upalim pa

možemo sjediti na terasi ako želiš."

Njezin blag uzdah razlio je ugodu njegovim osjetilima. Takve je

zvukove ispuštala i one noći kada je bio s njom. Uzdahe zadovoljstva, kao

da je najsretnija na svijetu.

Nije bilo toga što on ne bi učinio samo da joj može priuštiti takva

mala zadovoljstva. Bilo što, samo da otjera mračne sjene iz njezina uma.

Želio joj je podariti nove uspomene kako bi zamijenile one bolne.

"Znaš što bih zbilja željela?" čeznutljivo je upitala.

Gotovo je prasnuo u smijeh jer je u tom trenutku mogla zatražiti

bilo što i on bi bio učinio ama baš sve da to i dobije.

"Što to?"

"Jedan dugi, vrući tuš."

Na trenutak se namrštio razmatrajući moguće posljedice.

"Nisam siguran da smiješ tako dugo stajati sama."

Rumenilo joj se rascvalo licem - bio je to jedan od rijetkih

trenutaka kada ju je vidio kako se rumeni.

"Izdržat ću" rekla je. "Sve dok se mogu uhvatiti za zid tuš-kabine,

bit ću dobro. Ako budem trebala ikakvu pomoć, zvat ću te."

"Može", predao se. Ionako joj to nije mogao uskratiti. "Pomoći ću

ti do kupaonice, pobrinuti se da imaš sve što ti treba i pričekati u

kuhinji."

"To zvuči božanstveno. Hoćeš li mi pomoći da ustanem?"

Ispružila je ruke, a on se uspravio i isprepleo prste s njezinima.

Pridignula se u sjedeći položaj, oprezno pruživši noge preko ruba kauča.

Trebao ju je odvesti ravno u Fort Campbell. Steele je tako htio, ali Cole je

želio da bude ovdje. Želio joj je priuštiti malo odmora, a ne odvesti je na

mjesto koje će je neprestano podsjećati na njezinu ozljedu i to kako ju je

zaradila.

Osim toga, ona je hrabra. Neće plakati zbog obične površinske

120

rane.

"Što kažeš na to da ti dam malo sredstva za ublažavanje boli tako

da možeš ugodno provesti ostatak večeri?" upitao je.

Nakratko je pomislio da će odbiti, ali je potom uzdahnula.

"Dobro."

"Bit će spreman kada završiš s tuširanjem. Odnio sam tvoju torbu

u gostinsku sobu. Viči ako što zatrebaš."

Kimnula je i zaputila se prema kupaonici. Iako nikada prije nije

bila ovdje, prilično se dobro snalazila. Kuća nije bila tako velika da bi se

izgubila u njoj.

Nakon što se uvjerio da neće pasti, Cole je odjurio upaliti roštilj

tako da bude u kući u slučaju da joj zatreba.

Kada se vratio unutra, otišao je do kupaonice i prislonio uho na

vrata. Začuvši kako voda teče, opustio se i vratio u kuhinju te počeo

spremati večeru.

Ako bude po njegovu, uživat će u mirnoj večeri provedenoj

zajedno. Samo njih dvoje. Bez tima. Bez posla. Bez ostatka svijeta.

27. POGLAVLJE

P.J. se osjećala dvjesto posto bolje nakon vrelog tuša. Čak je i uklonila

zavoje s rane kako bi je očistila. Cole će joj pomoći staviti nove prije

sutrašnjeg pregleda u bolnici.

Navukla je kratke hlačice za vježbanje kako bi rana bila lako

dostupna te majicu kratkih rukava. Nije se trudila obući grudnjak. Kao

prvo, grudi joj nisu bile tolike da bi predstavljale problem, a kao drugo,

Cole je ionako već sve vidio. Dosad su već trebali proći fazu

sramežljivosti i čednosti.

Nakon što je navukla čarape kako bi joj grijale stopala, opreznim

se koracima vratila u dnevnu sobu. Ondje nije zatekla Colea, ali joj je

buka koja je dopirala iz kuhinje ukazala na to gdje se nalazi.

Upravo je stavljao odreske na tanjur kako bi ih odnio van, kad ju

je ugledao.

"Hej" nježno je rekao. "Bolje?"

"Nemaš pojma", dahnula je. "Gotovo se ponovno osjećam kao

ljudsko biće."

121

Spustio je tanjur s odrescima i obrisao ruke o ubrus. Zatim je uzeo

bočicu s lijekom, istresao jednu tabletu i pružio joj je. _

"Čekaj, dat ću ti malo mlijeka uz to. Nije dobro uzimati taj lijek na

posve prazan želudac."

Uzela je tabletu i pričekala dok je on točio mlijeko u čašu pa je

pogurnuo prema njoj na pultu. Otpila je gutljaj mlijeka, napravivši

grimasu prije nego je konačno gurnula tabletu u usta te ispila još malo

mlijeka kako bi je lakše progutala.

"Ne voliš mlijeko?"

Odmahnula je glavom. "Ne volim mu ni miris. Osiguravam si unos

kalcija tako što jedem sir. I to mnogo sira."

"Što bi željela piti za večerom? Ponudio bih te pivom, ' ali ne ide

baš uz analgetik koji si upravo uzela."

"Može čaj ili voda. Ionako me više zanimaju odresci. Već slinim

nad njima, a još su sirovi."

Nacerio se. "Prava cura za mene. Ja strašno volim govedinu."

"Ja ne baš osobito. Jednako ću u slast pojesti i piletinu ili

svinjetinu."

Bacio je pogled na njezine gole noge i namrštio se. "Ta rana

izgleda prilično gadno. Trebali bismo ti staviti novi zavoj."

"Da, mislila sam da bi mi mogao pomoći s time nakon što staviš peći

meso. Željela sam je isprati pod tušem. Osim toga, godilo mi je dok sam je

ispirala vrućom vodom."

"Možeš li sama izići ili želiš da odem staviti odreske pa se vratim

po tebe?"

Nesigurno je zakoračila naprijed držeći se za kuhinjski pult. "Ti

vodi, ja te slijedim. Dat ću sve od sebe da ne završim na podu."

Nasmiješio se i uzeo tanjur, postavivši hvataljku za roštilj povrh

odrezaka. Dok je koračao iz kuhinje prema francuskome prozoru koji je

vodio na terasu, ona ga je sporo slijedila. Kada je stigla do izlaza, on je već

stavljao odreske na vatru.

Zakoračila je van i udahnula miris cvijeta kozje krvi u zraku.

Cvrčci su pjevali u daljini, a tih žamor skakavaca ispunjavao je večernji

zrak. Nebo je bilo prekriveno blijedom nijansom sumraka, a sunce se

jedva držalo za obzor dok se spuštalo sve niže i niže.

Savršena večer za roštilj.

Sjela je za stol i ispružila nogu pod njime. Analgetik je već

otupljivao prodornu bol i pretvarao je u podnošljivi šum.

"Prekrasno je", rekla je kada se Cole sagnuo da upali roštilj.

"Sviđa mi se. Nisam daleko od posla, a opet imam svoju

privatnost. Ne moram se bojati da ću naletjeti na nekoga dok sam ovdje.

122

Na neki je način lijepo vratiti se iz misije i na nekoliko se dana

skriti od svijeta."

"Steele me gnjavio da se preselim nekamo bliže. Znaš, prije zadnje

misije i svega toga."

Cole ju je proučavao. "I? Jesi li razmišljala o tome?"

"Ne znam", iskreno je rekla. "Prije sam bila sklona razmisliti o

tome, ali sam neprestano odgađala ili smišljala kakvu ispriku. Voljela sam

svoju rutinu i to što mi je posao bio udaljen čitav jedan svijet od mjesta u

kojem sam živjela."

"A sada? Rekla si prije, kao da su se neke stvari promijenile, ili

barem tvoje mišljenje."

Pogledom je prešla preko jezera promatrajući kako svjetlo prvih

krijesnica treperi povrh vode.

Krijesnice su je iz nekog razloga očarale. Nešto u njima vratilo ju

je u djetinjstvo kada su stvari bile jednostavnije i kada je ljeta provodila u

lovu na snove.

Upozorile su je na činjenicu da je većinu svog odraslog života

provela nezadovoljna sama sobom, svojim odnosima i radnim mjestima.

Kada se iz male nasmijane djevojčice, koja je sanjala o tome da će

promijeniti svijet, pretvorila u ciničnu ženu koja je smatrala da se svijet

ne može spasiti?

"P.J. ?"

Cole je nježno prekinuo njezin tijek misli te je shvatila kako

iščekuje odgovor na svoje pitanje.

"Sada nisam više sigurna. Upravo sam one noći kada si došao u

bar shvatila da još uvijek živim u prošlosti time što visim u Denveru.

Tamo za mene nema više ničega. Nema razloga da ondje ostanem. Ništa

me ne veže za njega. Baš ništa. Ovdje bih barem bila bliže poslu, ako ništa

drugo." "Imala bi mene" rekao je.

Podignula je glavu, a pogledi su im se sreli. Nije ustuknuo. Ništa

nije pokušao sakriti od nje.

"Ne želim sjebati naše prijateljstvo. Ne smijem ga izgubiti, Cole.

Odviše mi je važno. Zato sam reagirala ono jutro kako već jesam, jer sam

samo razmišljala o tome kako sam glupa bila što sam ugrozila nešto što

mi toliko mnogo znači."

"Nećeš me izgubiti, P.J.Nemoj nas osuditi na propast prije nego

uopće i pokušamo."

Oborila je pogled i vratila ga na jezero, brojeći rasplesane

krijesnice u zraku. Bile su sve brojnije, a noćni zvukovi postajali su sve

glasniji. U daljini je kriknula sova, na što joj se neugodan drhtaj spustio

kralježnicom.

123

Je li bio u pravu? Je li griješila zbog toga što im nije ni pružala šansu? Ili

jer ih je osudila prije nego su uopće pokušali?

Ponašala se poput prave kukavice i smišljala bijedne izlike, a

zapravo je stvar u tome da se jednostavno... boji.

"Što ako ne uspijemo?" upitala je podarivši glas jednome od svojih

strahova. "Što ako stvari između nas loše završe? I dalje ćemo morati

raditi zajedno i, ako sjebemo, to će izazvati tenzije u čitavom timu, a

morat ćemo raditi zajedno. Naša je zafrkancija ono što nas čini tako

prokleto dobrim timom. Mogli bismo sve sjebati, ne samo što se nas tiče,

nego i naših kolega. Ili još gore, netko iz tima mogao bi stradati zbog nas.

Ne vjerujem da bih mogla živjeti s time."

"Ako ikada do toga dođe, ja ću otići", tiho je rekao. "Nikada te ne

bih silio da odeš."

"To bi me svejedno uništilo" prošaptala je.

"Zar ne vjeruješ u to da nešto može trajati zauvijek?" pitao je. "Što

sa svim onim ljubavnim romanima koje čitaš? Zar oni ne govore o

sretnim završecima?"

Od njegovih ju je riječi zaboljelo srce. Željela je sretan završetak i

više nego što je on mogao zamisliti. Željela je da traju zauvijek. Problem

je bio u tome što jednostavno nije bila sigurna da još uvijek vjeruje u sve

to. Zato se toliko i držala svojih romana. Uranjala bi u knjige i njihove

izmišljene svjetove jer je ondje mogla biti bilo tko i jer joj je ondje bilo

lako vjerovati u ljubav i sretne završetke.

"Bila bi sjajna junakinja kakvog romantičnog romana, samo da

znaš."

Nasmiješila se. "I ti bi bio prilično opak junak."

"Vidiš? To nam je zapisano u zvijezdama. To je sudbina. Kako god

to želiš nazvati. Suđeni smo jedno drugome. Opa, zbilja počinjem zvučati

kao prava pičkica!"

Nasmijala se, ali problem je bio u tome što se i ona počinjala

osjećati jednako. Cole joj je jednostavno... odgovarao. Nije bilo ničega što

joj se na njemu nije sviđalo, čak i kada ju je gnjavio do besvijesti.

Bilo je zabavno prepirati se i nadmudrivati se s njime. Uzvraćao

joj je jednakom mjerom, ali nikada joj ni na čemu nije zamjerio. Nikada

nije sve shvaćao previše ozbiljno. I nije dopuštao svome egu da im kvari

odnos. Mnogo mu je puta spasila guzicu i nikada se nije durio zbog toga.

Njezin tim u KGI-ju bio je sve što njezin prvi nije. Bili su odani,

puni poštovanja. Zauzimali su se za nju čak i kada su time riskirali vlastiti

posao.

Iznenada joj je sinulo kako je odvratna licemjerka. Spoznaja ju je

zaslijepila poput desnog krošea. Misli su joj se zasigurno ocrtavale na licu

124

jer se Coleovo ćelo zabrinuto nabralo te joj se približio u stolcu.

"Što je bilo? Jesi li dobro?"

Zgroženo je izdahnula i uznemireno protrljala čelo. "Sjedim tu i

uspoređujem svoj tim iz S.W.A.T.-a s KGI-jem i sva puna sebe razmišljam

kako je moj sadašnji tim neusporedivo bolji od prošloga. Toliko sam

dugo bila ljuta na njih, a upravo sam sada shvatila koliko sam jebeno

licemjerna."

On iznenađeno ustukne. "Otkud ti to?"

"Prijavila sam tipa s kojim sam bila u vezi jer je zloupotrijebio svoj

položaj. Smatrala sam se strašno pravednom i da stoga moram učiniti

ispravnu stvar. Tada sam na sve gledala kao na crno ili bijelo. Nisam

vjerovala ni u kakve razloge ni objašnjenja. Nikakve izlike. Postupao si

ispravno ili pogrešno. Nije bilo ničega između. A evo me sada, hladno-

krvno sam ubila tri čovjeka i ležerno kujem plan kako ubiti i četvrtoga.

Ruke su mi toliko umrljane krvlju da ih nikada neću moći očistiti. Derek

barem nikome nije naudio. Nikoga nije ubio. Krao je novac od kretena i

dilera."

Coleovo se lice smračilo dok ju je promatrao. "Ne uspoređuj se s

tim šupkom."

Nestrpljivo je uzdahnula. "Budi objektivan, Cole. Prijavila sam ga

jer se okorištavao zapljenjenim stvarima. Završilo je tako da su mi

smjestili pa sam postala ogorčena jer su mi svi okrenuli leđa. A kad mi se

ovdje dogodilo sranje, otišla sam i ubila trojicu muškaraca. Tko je veći

kriminalac? Potpuno ste opravdano mogli dići ruke od mene."

"Sad me jednostavno ljutiš. Ovaj mučenički stav nimalo ti ne sliči.

Začepi i opusti se. Ne možeš uspoređivati svoju situaciju s tim glupim

šupkom s kojim si spavala."

Nakratko je zatreptala te prasnula u smijeh. O, Bože. Zato joj se

Cole toliko sviđao. Nije trpio njezina sranja i uvijek bi joj to otvoreno

rekao.

Cole je i dalje izgledao ozlojeđeno. "Ti su gadovi zaslužili smrt. Čak

i da ti nisu učinili to što jesu. Ono što su dosad učinili mnoštvu žena i

djece dovoljan je razlog da ih smaknemo. Učinila si svijetu uslugu i neću

ti dopustiti da se mučiš samo zato što ne osjećaš grižnju savjesti. Je li

bolje da žališ i osjećaš se krivom što si ih ubila? Ako od mene tražiš

objektivno mišljenje, zeznula si se. Ja nisam tip koji na sve gleda kao na

crno ili bijelo. Previše vremena provodim u sivoj zoni."

Ustao je i posvetio se okretanju odrezaka na roštilju. Oni su glasno

zacvrčali, a vjetar je donio miris ugljena i pečenog mesa do P.J. -inih

nosnica. Zadovoljno ga je onjušila, a njezin želudac odgovorio je

kruljenjem.

125

Kada je završio, prošao je pored nje. "Idem upaliti svjetlo i donijeti

sprej protiv kukaca da te komarči ne požderu. Odmah se vraćam."

Otvorio je vrata i zatvorio ih za sobom, a P.J. je ostala sama brojeći

krijesnice i razmišljajući o razgovoru koji su upravo vodili.

Zar se nije ponašala poput licemjerne cjepidlake, koja je sve

gledala svisoka? Oduvijek se ponosila činjenicom da je bolja od Dereka i

njegovih mutnih poslova. Ono što je učinio vrijeđalo ju je i užasavalo. Bila

je strašno razočarana kada je podbacio pred njezinim uzvišenim

idealima. Smatrala je kako nije iznevjerio samo sebe i svoj tim, nego i nju,

i možda mu upravo zato nikada nije mogla oprostiti.

Ma što Cole rekao, nije ništa bolja od Dereka. Razlozi koji su je

natjerali da prijeđe tu granicu možda jesu bili drukčiji, ali krajnji ishod

bio je jednak. Prešla je granicu preko koje se nikada neće moći vratiti.

I da stvar bude još gora, nije se ni željela vratiti. Nije osjećala nikakvu

krivnju, samo zadovoljstvo što je sredila trojicu od četvorice muškaraca

za koje se bila zaklela da će im se osvetiti.

To nije u redu. I sasvim sigurno nije bilo moralno ispravno. Ali

nije se libila pred time. Znala je što je ona. Hladnokrvni ubojica.

Što su Derekovi grijesi u usporedbi s njezinima?

Osjetila je kako njezino nekadašnje neprijateljsko raspoloženje slabi i

uspjela se osloboditi nešto ogorčenja koje ju je zaokupljalo toliko

vremena. Cinkala je Dereka, bilo to ispravno ili ne. Toliko se dugo

osjećala kao da ju je on izdao, a zapravo bi se moglo reći da je ona ta koja

je izdala njega.

Nije mogla izabrati bolji trenutak da doživi takvo usrano

prosvjetljenje.

Upalilo se vanjsko svjetlo i vrata su se otvorila, a Cole je izišao

noseći dvije šalice čaja u rukama i sprej protiv kukaca pod pazuhom.

Stavio je jednu šalicu pred P.J.i sagnuo se kako bi joj nanio sprej na noge.

Rukom je prekrila čaj kako bi joj mogao našpricati i ruke. Kada je završio,

sjeo je natrag na svoje mjesto.

Zavalio se u svoju stolicu i uputio joj znatiželjan pogled. "Pa, reci

mi što znači P.J. " rekao je Cole.

Žmirnula je i zagledala se u njega, nakratko zbunjena promjenom

teme. Nije razmišljala o tome da njezini kolege ne znaju što znače inicijali

njezina imena. Steele je sigurno znao jer je prekopao njezin dosje, ništa

ne prepustivši slučaju prije nego ju je zaposlio. Bila je sigurna da su Sam,

Garrett i Donovan učinili isto.

Nitko je nije zvao njezinim pravim imenom. Nikada. Bila im je

zahvalna na tome. Oduvijek se pitala čime je tako razljutila majku da joj

je uvalila takvo bljutavo ime.

126

"Daj, pljuni. Nikada nisam spavao sa ženom kojoj ne znam ime.

Osim s tobom. Zbog tebe se pomalo osjećam kao muška kurva."

Prasnula je u smijeh. "Ne bih ti trebala reći tako da se možeš još malo

valjati u kaljuži svoga muškog kurvarluka."

"Rugaš se mojoj boli. Imam kriterije, znaš."

Ponovno se podsmjehnula te ga prijeteći pogledala. "Reći ću ti

samo ako se zakuneš da nećeš, pod A, nikome živom reći kako se zbilja

zovem i, pod B, da me nikada, ali baš nikada, nećeš zvati punim imenom

u javnosti."

Podignuo je ruku. "Kunem se."

"Penelope Jane", promrmljala je.

"Kako molim? Nisam te čuo." "Penelope Jane!" povisila je ton.

Nabrao je nos. "Stvarno?"

Uzdahnula je. "Da, stvarno. Sada ti je možda jasno zašto koristim

samo inicijale."

"Ne izgledaš mi kao Penelope Jane."

Izgledao je uistinu zapanjeno te ju je proučavao kao da je kakva

čudna, nepoznata vrsta kukca.

"A kako onda izgledam?" upitala je.

"Izgledaš kao P.J."

Ponovno se nasmijala. "Pa, to je dobro, valjda. Nemam ništa protiv

toga da izgledam kao P.J. "

"Penelope Jane Rutherford" rekao je kao da iskušava kako to

zvuči iz njegovih usta. "Ne znam, počinje mi se sviđati. Prilično je

zvučno."

"Da ti nije palo na pamet, Coletrane" progunđala je.

"Nema dovoljno Penelopa na svijetu. Ne znam nikoga tko se tako

zove."

Zakolutala je očima. "Jesu li više gotovi ti odresci? Umirem od

gladi."

Odgurnuo je stolicu i podignuo poklopac roštilja. Bocnuo je jedan

odrezak te ga počeo okretati.

"Ne. Još pet minuta. Nisam te ni pitao kakav želiš."

Zagrcnula se i potom brzo pretvarala da se zakašljala. Kada je

podignula pogled, on je izgledao razdraženo.

"Za Boga miloga. Razvratnice jedna."

Nastavila se smijati. "Ma daj, Cole. Moraš priznati da je zvučalo

perverzno. Mislim, mogla sam reći da ga želim tvrdog."

Uzdahnuo je i zatresao glavom.

"Može srednje pečeni", rekla je nacerivši se. "Volim kad nisu

sasvim pečeni, ali ne i kada su krvavi."

127

"Idem unutra pa ću izvaditi krumpire iz pećnice i donijeti začine

za njih. Čim se vratim, skinut ću odreske s roštilja pa ćemo navaliti."

"Odlično, jedva čekam. Strašno dobro mirišu."

Kada je iznova ostala sama, ugodno se iznenadila vedrim

raspoloženjem koje ju je zahvatilo. Kao da se zadnjih šest mjeseci uopće

nije dogodilo. Kao da su stvari između nje i Colea kao i prije. Samo ovaj

put mnogo intimnije. Mnogo osobnije.

Na jednome je bila zahvalna. Na tomu što zbog njihova seksa na

jednu noć stvari između njih nisu postale čudne. A tko zna, možda bi tako

bilo da se sve odvijalo normalnim putem.

To što su se spetljali pokrenulo je niz događaja u koje joj je i samoj

bilo teško povjerovati. Od te su se noći dogodile tako lude stvari da nije

mogla ni zamisliti da će se osvrnuti na zadnjih šest mjeseci i shvatiti

koliko se njezin život promijenio.

"Kako noga?" pitao je Cole kad se vratio s krumpirima.

Istresao joj je jedan krumpir na tanjur i potom spustio

poslužavnik s maslacem, vrhnjem i sirom da im budu na dohvat ruke.

Noga? Nije ni pomislila na svoju nogu čitavo vrijeme dok su razgovarali.

Čak se i sada morala usredotočiti kako bi osjetila tihi šum boli koji je

uvijek bio potajno prisutan, ali trenutno prigušen zahvaljujući analgetiku

koji joj je dao.

"Dobro sam", rekla je, doista to misleći. Osjećala se dobro nakon

mnogo vremena.

Sagnuo se i poljubio je u čelo, iznenadivši je tom nježnom gestom.

Zatvorila je oči i uživala u dodiru njegovih usana na svojoj koži.

Njegov poljubac bio je topao i ugodan. A te su joj dvije stvari bile

užasno potrebne.

Odmaknuo se i prišao roštilju. Trenutak poslije, skinuo je odreske

i vratio se za stol. Poslužio je najprije nju, a zatim i sebe.

Meso je božanstveno mirisalo. Slina joj je udarila na usta te se

smjesta prihvatila vilice i noža, zanemarujući krumpir.

Stavivši prvi zalogaj u usta, zastenjala je od zadovoljstva. Također

je shvatila koliko je zapravo gladna.

Bacila se na meso. Nije bilo druge riječi za to. Rezala ga je kao da

se boji da će mu iznenada izrasti noge pa da će joj pobjeći.

Nekoliko su dugih minuta jeli u tišini, a ona se posve usredotočila

na prekrasno iskustvo jedenja veličanstveno ukusnog odreska. Bilo je to

nešto najbliže religioznom iskustvu što će ikada doživjeti.

"Pitao bih te je li ti odrezak fin, ali mi tvoj izraz lica sve govori",

zabavljeno je dobacio Cole.

"Mmmm." Nije mogla reći ništa drugo.

128

Nastavili su jesti te je naposljetku usporila kada je osjetila da se

prejela. Premda joj je godilo. Znala je da se nije baš najbolje brinula za

sebe u zadnje vrijeme. Nekad ne bi ništa pojela čitav dan. Bila je posve

usmjerena na osvetu. Taj ju je osjećaj prožimao, a donekle je i sada bilo

tako.

"Želiš se vratiti unutra i leći u krevet ili želiš ostati ovdje i

nastaviti pričati sranja?" pitao ju je dok je odgurivao tanjur.

Bila je izmoždena, čak i nakon što je odrijemala, ali nije željela da

ova večer završi. Nije se mogla sjetiti kada se zadnji put osjećala tako

opušteno. Dobro, lijek joj je pomogao, ali to što se nalazila s Coleom,

znajući da se u potpunosti može osloniti na njega i da on nikamo neće

otići, djelovalo je na njezinu dušu poput melema.

"Dobro mi je ovdje", rekla je. "Večer je prekrasna. Hladna, ali ne

previše. A krijesnice nas časte pravom predstavom. Možeš vidjeti njihov

odsjaj u vodi. Mogla bih zauvijek ostati sjediti ovdje i promatrati ih kako

svijetle."

"Ja bih zauvijek mogao promatrati tebe dok promatraš njih",

rekao je.

Osjetila je njegov pogled na sebi te se okrenula kako bi ga

pogledala tek krajičkom oka. Njegove oči nisu je napuštale ni na

trenutak. Činio se sretnim što je može promatrati.

"Reci mi nešto o svojoj obitelji" rekla je. "Nikada ne spominješ

svoje roditelje ili braću i sestre. Znam da Dolphin ima sestru. Posjećuje je

nekoliko puta godišnje. I mrzi svoga oca. Pomalo se brine o majci.

Bakerovi su razvedeni i ne vida previše ni jedno od njih. Renshaw je

većinom kod roditelja između misija jer ne vidi smisao u tome da kupuje

kuću kada nikad ne bi bio u njoj. Ali ti i Steele nikad ništa ne govorite,

iako Steeleova šutljivost i nije neko iznenađenje" suho je rekla.

"Pazi tko mi to govori" optužio ju je. "Ne znam ništa o tvojoj

obitelji i tvojoj prošlosti, osim onoga što sam nedavno doznao o S.W.A.T.-

u."

"Dobro, reci ti meni pa ću i ja tebi", rekla je izazivački podignuvši

obrvu.

"Ozbiljno? Reći ćeš mi sve svoje tajne?"

"O, za Boga miloga", promrmljala je. "Ja sam najdosadnija osoba

na planetu. Uporno se branim jer sam imala poprilično čudan odgoj."

Cole je upitno pogleda. "Okej, sad sam postao znatiželjan."

Dražesno se nasmiješila. "A ne, ti prvi."

Odmahnuo je glavom. "Nemam mnogo toga za reći, zbilja. Moji su

poginuli u automobilskoj nesreći kada sam išao u četvrti srednje. Jedinac

sam, tako da nemam nikoga."

129

"Kvragu", tiho je rekla. "To je sigurno bilo grozno."

Na trenutak je vidjela zaostatke tuge u njegovim očima. "Da, jest.

Još uvijek mi nedostaju. Dobio sam stipendiju od fakulteta kako bih igrao

bejzbol. Bio sam zvijezda u srednjoj školi. Doveo sam tim do doigravanja

pa smo osvojili državno prvenstvo kada sam bio na četvrtoj godini.

Tjedan dana prije nego su mi roditelji poginuli."

"Nisam imala pojma da si igrao bejzbol", iznenađeno je rekla.

Slegnuo je ramenima. "Nakon što sam ostao bez roditelja, bio sam

izgubljen. Jednostavno sam se raspao. Nisam išao u školu. Odustao sam

od stipendije. Ljudi su mi govorili da ću si sjebati život i priliku za

profesionalnu karijeru i da oni to zasigurno ne bi željeli. Ali ja sam znao

samo to da dvoje ljudi koje sam volio najviše na svijetu više nema i bolio

me kurac što neću igrati u profesionalnoj momčadi. Zašto da igram kada

me oni nikada neće moći gledati?"

"Da, kužim", tiho je rekla P.J.

"I tako sam neko vrijeme tugovao. Zalio sam sebe. Pitao se što da

napravim od svog života. Jednom sam se probudio usred noći i pomislio,

zašto se ne bih priključio mornarici? Nisam imao pojma zašto sam

izabrao baš to. Bila je to posve impulzivna odluka, i sljedećeg sam se

dana odmah javio zapovjedniku kako se ne bih predomislio. Ispalo je da

mi je to bila najbolja odluka u životu. Zbog nje sam postao osoba kakva

sam danas. Bio sam prestravljen kada sam došao, ali čim sam prošao

obuku, sve je sjelo na svoje mjesto."

"A zašto si onda otišao?"

"Dobro pitanje. Iskreno, mislim da sam otišao zato što sam

postigao svoj cilj i pitao se što dalje. Postao sam SEAL-ovac. Postigao sam

nešto što je mali broj drugih ljudi postigao, ali sam i dalje bio nemiran.

Preko jednog kolege čuo sam za KG1 i zvučao mi je kao nešto po mojoj

mjeri. Upoznao sam Sama i Garretta i otišao iz mornarice. Ostalo je, kako

kažu, povijest."

"Kladim se da ti je bilo teško pokoravati se autoritetu i strogim

pravilima", zadirkivala ga je.

Tužno se osmjehnuo. "Priznajem, volim raditi za KGI i Steelca. Već

sam ti rekao da često boravim u sivoj zoni. I nije stvar u tome da u vojsci

nema sivih zova, ali KGI na neki način postavlja vlastita pravila. Sami

odabiru misije. A kada pripadaš Ujaku Samu, moraš činiti ono što ti kažu,

slagao se ti s time ili ne."

Kimnula je s razumijevanjem. "A što je s tobom? Ni ti nikada ne

spominješ obitelj." Napravila je grimasu. "Odrasla sam u vrlo religioznom

okruženju."

Ustuknuo je, tobože iznenađen. "Ti? Religiozna? S tim jezikom?

130

Sigurno je majka zbog tebe čupala kosu s glave."

"Ha, ha. Baš si smiješan. Bila sam dražesno i mirno dijete, samo da

znaš."

Bio je upravo otpio gutljaj čaja te se zagrcnuo i zamalo ugušio jer

ga je nastojao ne ispljunuti.

"Kladim se da si mlatila dečke i da te nitko nije zafrkavao na

igralištu."

Uzdahnula je. "Bila sam strašno sramežljiva i drukčija od ostale

djece. Nisam gledala televiziju. Samo sam pitala knjige. Nosila sam

haljine sve do tinejdžerske dobi. To što sam u prvom srednje počela

nositi traperice bio je moj najgori čin pobune."

Pogledao ju je krajnje iznenađeno. "Ti to ozbiljno?"

Kimnula je. "Aha. Imala sam karizmatičan odgoj. U vrlo pobožnom

okružju. Nikad se nisam šišala. Ili nosila hlače. Živjela sam u iznimno

patrijarhalnoj obitelji okrenutoj Crkvi."

Cole je odmahivao glavom. "Šokiran sam. Kako si dovraga od toga

uspjela doći do ovoga gdje si sada?"

"Ujak mi je bio veliki lovac i često me vodio sa sobom. Dopustio bi

mi da odjenem kamuflažnu odjeću u kojoj sam se osjećala poput prave

frajerice. Provodili bismo vrijeme puškama gađajući u mete. Bila sam

prirodno nadarena u tome, a ujak je poticao moju vještinu. Mama je

doživjela napad kada je shvatila koliko sam vremena provodila igrajući

se s vražjim oruđem, kako ga je nazivala."

"Ajme", rekao je Cole. "Ne znam što bih ti rekao. Zapanjen sam.

Nikada ne bih pogodio da si imala takvu prošlost."

P.J.se nasmijala. "Da, rijetko tko bi."

"I, što se dogodilo? Mislim, što su rekli kada si se pridružila

S.WA.T.-u i znaju li što radiš u KGI-ju?"

Spustila je krajeve usana i utihnula na trenutak prisjetivši se

posljednjeg puta kada je vidjela svoju majku.

"Mi, ovaj... ne razgovaramo."

Cole se namrštio. "Nikad?"

"Otkad sam završila srednju školu. Odrekla me se. Rekla je da od

mene nikada neće biti ništa. Da previše naginjem grešnom životu. Moj je

stariji brat već bio župnik pa pretpostavljam da je mislila kako bih se

trebala ponašati nalik njemu. Ja gledam na to ovako: oni mole za svijet, ja

ga spašavam."

"I ozbiljno ne razgovaraš s njima? Prekinuli ste sve odnose? Samo

tako?"

Nevjerica u njegovu glasu graničila je s osudom i to joj je

zasmetalo.

131

"Nisam im mogla dati ono što su oni željeli od mene", tiho je rekla. "A

nisu bili spremni pristati na bilo što drugo. Nije to bio moj izbor."

Cole je napravio grimasu. "Žao mi je. Vjerojatno zvuči kao da te

osuđujem. Samo, ja bih dao sve da mogu vratiti svoje roditelje. Ne mogu

zamisliti kako bi to bilo da nisam razgovarao s njima ili ih viđao."

"Ne, u redu je. Previše sam osjetljiva. Pretpostavljam da su mi još

uvijek bolna točka. Samo nisam shvaćala u kolikoj mjeri."

"A što je s tvojim ocem? Mislim, rekla si samo za majku i to kako

se ona osjećala."

P.J. zgađeno izvije usne. "Unatoč crkvenom i navodnom kućnom

patrijarhalnom sustavu, moja je majka nosila hlače, a otac mi je bio

beskičmenjak koji je izbjegavao svaku vrstu sukoba. Nije se zauzimao za

mene niti koga drugoga pred majkom. Ona je bila glavna i mogao si ili

slušati nju ili letjeti van iz kuće."

Cole zatrese glavom. "To je užasno. Vjerujem da shvaćam zašto si

tako beskompromisna. Ne mogu reći da te krivim."

"Samo sam prestala pokušavati biti nešto što nisam za ljude koji

ionako na kraju ne bi bili zadovoljni. Pokušati zadovoljiti moju majku bilo

je kao da kroz ušicu igle pokušavaš provući uže. Mislim da je moj najveći

grijeh bio to što sam rođena kao djevojčica koja je više bila sklona

muškim stvarima. Ona je samo željela da izgledam lijepo i da se rano

udam."

"Imam sreće što si takva buntovnica" sa širokim je osmijehom

rekao Cole. "Bilo bi grozno da si udana i imaš šestero vražuljaka za

pregačom."

Stresla se. "Hvala ti na prizoru."

Nasmijao se. No potom se uozbiljio. "Sviđaš mi se baš takva kakva

jesi, P.J. Nikada se nemoj promijeniti. Ti si jedna vrlo posebna žena.

Nikada nemoj ni pomišljati da nisi."

Osjetila je toplinu u samom svom središtu. Grijala joj je dušu

tjerajući odavno prisutne sjene i puštala sunce da je obasja nakon duge

zime.

Gledala ga je u oči, upijajući što je više topline mogla. "Samo ti

želim reći hvala, Cole."

Nagnuo je glavu. "Za što?"

"Za sve. Što si to što jesi. Što si tako strpljiv sa mnom. Što mi čuvaš

leđa."

Njegove se oči smekšaju. "Uvijek ću ti čuvati leda, P.J.Nikada te

neću napustiti."

132

28. POGLAVLJE

SLJEDEĆEG se jutra P.J. se rano probudila. Noga joj je bila ukočena pa ju

je jedva uspjela pomaknuti kako bi izišla iz kreveta bez da joj oštra bol

propara bedro.

Najprije je savila pa ispružila nogu, a lice joj se bolno iskrivilo

kada je pokušala opustiti mišiće.

Znajući da će se u bolnici morati skinuti, odlučila je odjenuti

trenirku i majicu kratkih rukava, ali je ovaj put navukla i sportski

grudnjak.

Kada je odšepala u kuhinju, ugledala je Colea kako za stolom pije

kavu i čita novine. Iznenadila se zbog toga kako je sve to intimno

izgledalo. Samo je nedostajalo da mu priđe, poljubi ga i poželi mu dobro

jutro.

Je li to bila svakodnevica bračnih parova? Ugodna egzistencija na

granici s dosadom?

Cole je podignuo pogled s novina, a oči mu je obasjala toplina

kada ju je ugledao. "Jutro, P.J. Kako noga?"

Da, definitivno ih je mogla zamisliti u takvoj rutini. Sviđalo joj se

to što se činio sretnim što je vidi. Hoće li taj osjećaj proći? Hoće li s

vremenom početi uzimati jedno drugo zdravo za gotovo? Hoće li nestati

njihova ugodnog prijateljstva i hoće li sebi početi predbacivati poput

starog bračnog para?

Stresla se od te pomisli. Trčala je pred rudo. Pred njima je toliko

problema koje moraju riješiti prije nego uopće počnu razmišljati o

dugoročnoj obvezi.

"Bila je prilično ukočena kada sam se probudila" priznala je.

"Užasno me boljela, ali sam je malo razgibala i sve dok se krećem, dotle je

opuštena."

Namrštio se. "Sjedni. Donijet ću ti nešto za jelo, a zatim ću ti dati

lijek protiv bolova. Idemo čim završiš. Što prije tamo odemo, prije ćemo

se vratiti i nećeš morati čitav dan čamiti u bolnici."

"Tako me dobro poznaješ" rekla je s osmijehom od uha do uha.

Smjestila se na stolicu i promatrala kako se trudi oko

nje. Bilo je tako neobično. Ona i Derek bili su zajedno pune

dvije godine, a nikada nisu bili tako opušteni i prisni kao

ona i Cole. A nije ni mogla zamisliti da bi Derek činio takve

sitnice za nju kao što je to činio Cole.

133

Seks je bio dobar. To je morala priznati Dereku, ali, zapravo, to je bilo

jedino što ih je vezalo. Seks. Nije bilo emocionalne povezanosti, ni

odanosti. Ničega što ne bi mogla imati s bilo kojim drugim muškarcem.

Oduvijek je znala da se Derek osjećao ugroženim pored nje, ali je

zanemarivala to tinjajuće ogorčenje, pripisujući ga tomu što je bila jedina

žena u timu kojim su vladali muškarci. Nikada nije propuštao priliku da

je spusti na zemlju i sjebe joj samopouzdanje.

S druge strane, Cole je - kao i ostali momci iz njezina tima -

prihvaćao i cijenio njezinu snajpersku vještinu. Nije znala koliko su stvari

uistinu bile loše za nju u staroj ekipi dok se nije pridružila KGI-ju. Kada bi

usporedila to dvoje, osjećala se glupo što se uopće toliko dugo zadržala u

bivšem timu.

Ovdje joj je bilo dobro, a zamalo je sve to odbacila. Hvala Bogu pa

joj nisu dopustili.

Srce joj se stegnulo, a knedla zastala u grlu. Borili su se za nju i

nisu joj dopustili da ode. Možda nikada neće doznati koliko joj to znači,

osobito u vrijeme kada joj je najviše trebala potpora i netko da joj pokaže

put.

Nekoliko minuta poslije, Cole ju je poslužio kajganom, slaninom i

tostom te sokom od naranče. Ostavio joj je lijek pokraj čaše i uputio je da

ga popije nakon doručka. Zatim je sjeo natrag u svoj stolac i promatrao je

dok je jela.

"Ti nećeš jesti?" upitala je između zalogaja.

"Već šarm jeo. Samo sam ti grijao hranu."

"Hvala" tiho je rekla, shvativši koliko je to često govorila u zadnje

vrijeme. Ali hoće li ikada zaista moći riječima izraziti svu svoju

zahvalnost?

"Pojedi to pa krećemo. Znam da te vjerojatno još jako boli, ali

mislio sam da bih te mogao, ako riješimo pregled i popiješ još jednu dozu

lijeka prije večeri, nekamo izvesti."

Oklijevao je i zvučao pomalo nervozno.

"Misliš, kao pravi izlazak?" izvalila je.

"Pa, da. Izveo bih te da večeramo na kakvom lijepom mjestu, bar

koliko nam to ovaj kraj dopusti. Malo ćemo se opustiti i lijepo

razgovarati, a onda možda dobijem i pusu za laku noć. Jedan od takvih

izlazaka."

Nasmiješila se i osjetila kako joj se usne razdvajaju do kraja i

otkrivaju sve zube. "Sviđa mi se ta ideja. Zvuči zabavno."

Naočigled je odahnuo. Učinilo joj se simpatičnim to što mu je tako

laknulo da je poželjela da su bliže jedno drugome kako bi mogla ispružiti

ruku i dotaknuti ga. Nikada se nije osjećala osobomi kojoj bi drugi bili

134

potrebni, ali... On joj je bio potreban. Njegovo ugodno prijateljstvo i

obećanje nečega više.

"Idemoi onda, da to što prije sredimo. Možda bismo nakon večere

mogli posuditi kakav drugorazredni film, a ja ću nam ispeći kokice."

"Otrcani filmovi katastrofe!" uskliknula je.

Nasmijao se. "Znao sam da si prava cura za mene."

"DRAGO mi je vidjeti da se netko iz tvog tima služi mozgom pa da te

dovukao natrag", rekla je Cathy s oštrim prijekorom, u očima.

P.J. je poslušno sjedila i slušala prijateljičinu strogu lekciju dok joj

je vadila konce i čistila ranu.

"Poludjela sam kad sam čula kako si zbrisala i nikome se nisi

javila šest mjeseci" nastavila je Cathy. "Da sam znala da ćeš učiniti nešto

tako glupo, nikada ti ne bih pomogla da iziđeš iz bolnice."

"Nisi joj uopće trebala pomoći" rekao je Cole, potiho zarežavši.

Cathy ga je prijekorno pogledala preko ramena i prezirno

otpuhnula. "Žene se moraju držati zajedno. Ti ne bi shvatio kako

funkcionira žensko prijateljstvo. Dobra će te prijateljica izvući iz zatvora,

ali vrlo dobra prijateljica sjedit će u toj ćeliji zajedno s tobom."

"To uopće nema smisla" rekao je Cole vidno zbunjen.

P.J. se nasmijala. "Želi reći da pomaganje prijateljima nema uvijek

smisla, ali to svejedno činimo jer prijatelji tomu služe."

"Nije uopće čudno što muškarci nemaju pojma što se zbiva u

ženskim glavama" promrmljao je.

Cathy je zakolutala očima. "Muškarci općenito nemaju pojma.

Osim toga, koliko god se to meni ne sviđalo, P.J. je učinila što je

morala."

Podignula je glavu i srela P.J. -in pogled. "Što ne znači da trebaš

opet tako nestati."

"Da, gospođo" krotko je odvratila P.J. "Tim mi je ukazao na moje

pogreške."

"Dobri ljudi. Oduvijek su mi se sviđali."

"Molim? Upravo si rekla da smo hrpa kretena koji nemaju pojma"

pobunio se Cole.

"Ne smijemo vam dopustiti da se umislite."

Cole je odmahnuo glavom u trenutku kada je Cathy izvadila i

posljednji konac. Potom se približio i zagledao preko njezina

ramena. "Kako izgleda?"

"Donovan je obavio dobar posao", rekla je Cathy. "Rana je čista i

nije se inficirala. Iako bih voljela da joj za svaki slučaj prepišu antibiotik.

Ako zamijeti bilo kakvo crvenilo ili oteklinu oko rane, neka ga smjesta

135

počne piti. Ako dobije vrućicu ili se bude osjećala loše na bilo koji način,

morat ćeš je dovesti da je pregledamo. Donovan je dobro zašio ranu, ali

željela sam na svoje oči vidjeti s čime imamo o posla."

"Za koliko će se vremena oporaviti?" upitaiao je Cole.

Cathy se okrenula prema njemu. "Pa, ako j se bude dovoljno

odmarala i pustila stvari da se odvijaju u svojim tijekom, rekla bih za

nekoliko tjedana. Ali sretno s s pokušajem da je natjeraš na to."

Cole frkne. "Pričaj mi o tome."

"Hej, društvo?" prekine ih P.J. "Ovdje sam. Prestanite razgovarati

o meni kao da me nema."

Cathy je prezirno pogleda. "Nisam glupa da a ti to govorim bez

svjedoka. Ti čuješ samo ono što želiš, a ostalalo zanemaruješ. Sad barem

Cole zna što treba pa se pobrini da to i činiš."

"Ponekad prijatelji mogu biti pravi gnjavatori" gunđala je P.J.

Cathy se nacerila. "Tomu služe prijatelji, "šećeru."

P.J. joj se nasmiješila. "Hvala ti na svemu, i, Cathy."

"Samo misli na to da što prije ozdraviš. TTo je najbolja zahvala

koju mi možeš dati." Uozbiljila se i pobložila dlan na P.J. -inu ruku, lagano

je stišćući. "Brinem se za tebe, P.J. "

"Ne moraš se više brinuti za nju", odlučno je rekao Cole.

"Namjeravam se pobrinuti za to da miruje i čini što si rekla."

Cathyne su se oči raširile, a usne razdvojile u širok osmijeh. "Onda

u redu. Čini se da si je P.J. našla sebi ravnoga."

Cole ju je pogledao, a u njegovim je plavim očima zasjalo obećanje.

"O, da, to je sigurno."

Cathy se odmaknula, proučavajući P.J. s očitim zadovoljstvom.

Potom je napućila usne i rekla: "Dala bih ti štake, ali nešto mi govori da ih

ne bi rabila."

P.J. zgadeno nabere nos. "Ne. Imaš pravo, ne bih. Sasvim dobro

šepam. Malo boli neće me ubiti."

Cathy slegne ramenima. "Tvrdoglava žena. Okej, gotova sam s

tobom. Predajem te Coleu pa sad gnjavi njega umjesto mene."

P.J. se nasmijala te se oprezno spustila s kreveta. Dugo se držala

za rub prije nego se posve oslonila na noge.

Cole joj se motao uz laktove, čela nabrana od brige. Ali nije

paničario pred Cathy i na tomu mu je bila strašno zahvalna.

No nije se maknuo od nje dok se borila s izlaskom u hodnik.

"Dobro si?" tiho je upitao kada su napustili bolnicu.

Kimnula je. "Da. Boli, ali izdržat ću."

Pomogao joj je da se smjesti na suvozačko mjesto njegova terenca

te se nagnuo kako bi uzeo bočicu vode iz središnje konzole. Zatim je

136

otvorio pretinac te izvadio bočicu s lijekovima protiv bolova.

"Evo, uzmi još jednu tabletu da te prestane boljeti. I ako želiš

odgoditi večeru za neki drugi put, možemo se vratiti kući pa da

odrijemaš na kauču."

Položila je dlan na njegovu ruku, a on se posve umirio. Osjetila je

kako mu je zastao dah.

"Želim ići, Cole. Popit ću lijek i bit ću dobro. Veselim se našem...

izlasku."

Vanjskom joj je stranom kažiprsta pomilovao obraz i spustio ga

sve do njezine prsne kosti. A onda se jednostavno nagnuo i poljubio je u

čelo. "I ja."

29. POGLAVLJE

"BOŽE, kako sam se prejela" prostenjala je P.J. kada je odgurnula tanjur.

"Bilo je tako prokleto fino."

Cole ju je odveo u restorančić koji je više nalikovao kolibi, udaljen

dvadeset minuta od njegove kuće. Ondje su posluživali raznovrsnu

domaću hranu, ali morski su im plodovi bili nevjerojatni.

Naručila je platu s morskim plodovima i zamalo je cijelu slistila.

"U principu živim ovdje kad ne radim", rekao je Cole. "Nije da ne

znam kuhati, ali imaju sjajnu hranu i razumne cijene. Nema smisla da

kuham samo za sebe kad mogu doći ovamo."

"Da mogu jesti na ovakvom mjestu, ni ja ne bih kuhala", odvratila

je.

"Drago mi je da ti je bilo ukusno. Treba ti još obroka poput

ovoga." Glas mu je postao ozbiljniji. "U zadnjih šest mjeseci previše si

izgubila na težini. Dobro bi ti došao koji kilogram."

Da nije zvučao istinski zabrinuto, njegova bi je primjedba

iživcirala. Ali bio je doista zabrinut i nije ga mogla kriviti zbog toga. I ona

je njemu štošta rekla kada se bio oporavljao od metka. Sada je njezin red

da šuti i trpi.

Konobarica im je prišla, a P.J. je ispustila zadovoljan uzdah dok je

Cole plaćao račun. Zasad je čitava ta stvar s izlaskom bila... ugodna.

Lijepo su jeli i opušteno razgovarali. Bilo je zabavno, a kada je zadnji put

mogla reći da se zabavljala?

Protekli su mjeseci bili sve samo ne zabavni.

137

Zapravo, jedina zabava koje se mogla sjetiti bilo je vrijeme

provedeno s Coleom ili timom. S njima se osjećala kao kod kuće.

"Spremna?" upitao je Cole prenuvši je iz misli.

Odmaknula je stolac i oslonila se dlanovima o stol, prebacivši

većinu težine na njih dok se uspravljala.

Kada se okrenula prema izlazu, Cole ju je primio oko struka i

povukao prema sebi. Savršeno mu je pristajala pod rukom, a glava joj je

bila točno u ravnini njegovih ramena.

Bez predomišljanja je ovila svoju ruku oko njega te odšepala do

vrata.

Ove je noći zrak bio hladniji nego protekle, ali zima je polako

gubila bitku pred proljećem.

Lagano je zadrhtala kada se vjetar pojačao, a Cole joj je dlanom

trljao ruku kako bi je ugrijao.

"Podložit ću nam vatru kad se vratimo, ako želiš. Možemo se

raskomotiti, odjenuti nešto udobno i zavaliti se u kauč kako bismo gledali

filmove."

"Mm, to zvuči divno."

Zvučalo je... romantično. Ugodna večer kod kuće uz izležavanje na

kauču i filmove. To je činila kao tinejdžerica, a sada je, usprkos tomu što

je na pragu tridesete, bila uzbuđena baš kao i onda.

"Hej, koliko ti imaš godina, Coletrane?" izvalila je.

Zastao je u namjeri da joj otvori vrata svog terenca te je upitno

pogledao. "Trideset dvije. Zašto?"

Slegnula je. "Bez veze. Samo sam shvatila da nikad nisam znala

koliko imaš godina."

"I upravo ti je u ovome trenutku to palo na pamet?" pitao je uz

smijeh.

Otvorio je vrata i pričekao dok se smjesti. Potom je obišao auto do

svog mjesta.

"Pa, da", rekla je dok je izlazio s parkirališta. "Bilo bi čudno da si

mlađi od mene."

Postrance ju je pogledao. "Zašto bi to dovraga bilo čudno? Jesam li

mladi od tebe?"

"Ne. Ove ću godine napuniti trideset. I ne znam zašto, ali

jednostavno sam oduvijek pretpostavljala da si stariji."

Odmahnuo je glavom. "Čudne ti misli padaju na um, P.J. Godine

nisu važne. Bila ti starija ili mlada od mene, to ne mijenja ono što osjećam

prema tebi. A svesrdno se nadam i da to ne utječe na tvoje osjećaje

prema meni."

Posljednje što je željela jest da se počnu prepirati.

138

"Iskreno, samo sam bila znatiželjna. Ništa strašno."

Oslonila je podlakticu o naslon za ruku, a on joj je prešao prstima

preko čitave ruke i zaustavio se na dlanu. Potom ga je jednostavno

podignuo, isprepleo prste s njezinima i tako ih držao između njih.

Dugo je promatrala njegovu ruku na svojoj. Toplina iz nje

uspinjala joj se rukom i širila prsima. A bila je to najjednostavnija stvar

na svijetu. U njezinim godinama, takvo što ne bi joj trebalo izazivati

neobično treperenje u prsima ili oduzimati dah kao u tinejdžerice na

prvom spoju.

No on je tako djelovao na nju. Imala je osjećaj kao da joj se udvara.

Bože, kakva glupa, zastarjela riječ, ali posve prikladna. Činilo se da je Cole

stara duša kada je riječ o vezama i to je smatrala strašno simpatičnim.

Muškarci s kojima je prije izlazila preskakali su fazu udvaranja te joj se

odmah nastojali uvući u gaćice. Njihove metode ni u kojem smislu nisu

bile polagane ili strpljive. Obično bi se sve temeljilo na pitanju: "Hoćemo

se ševiti ili ne?"

Očito je nailazila na pogrešne muškarce. "Šutljiva si", rekao je.

Nasmijala se. "Razmišljam o tome kako sam nailazila na pogrešne

muškarce."

"Da? Govori. Što je razlog tom prosvjetljenju?"

"Tipovi s kojima sam prije izlazila bili su kreteni. Ne mogu se

sjetiti ni jednoga koji me držao za ruku, nudio mi lijek protiv bolova,

pravio mi doručak ili gledao otrcane filmove katastrofe sa mnom na

kauču."

"Strašno", rekao je glumeći zgroženost.

"Da, zar ne?"

Podignuo joj je ruku i poljubio je. "Drago mi je da si uvidjela svoju

pogrešku."

Nasmiješila se i naslonila glavu na sjedalo. Kvragu, zbilja bi mogla

pasti na tog tipa. Svoga kolegu iz tima. Nekoga s kime ne bi smjela ulaziti

u vezu. To bi moglo sjebati hrpu stvari. A moglo bi i biti početak nečega

zaista prekrasnog. Ah, kada bi samo imala kristalnu kuglu. Posve se bilo

smrknulo kada je Cole parkirao na svoj prilaz. Svjetlo na terasi ugodno je

osvjetljavalo kuću te joj pružalo nekakvu domaću atmosferu.

Kao da je poručivalo: "Dobro došla kući." Cole je ugasio motor i

iskočio iz automobila, žureći na suprotnu stranu kako bi joj otvorio vrata.

Sagnuo se unutra te je primio za ruku i pomogao joj da iziđe.

I dalje je držeći za ruku, zatvorio j e vrata i krenuo prema terasi,

usporavajući korak kako bi ga uskladio s njezinim nezgrapnim, sporim

pokretima. Snažnije se oslonila na njega pri koračanju, ali je bila

zadovoljna svojim napretkom.

139

Pritisnuo je prekidač za svjetlo kada su ušli te je najprije odveo do

kauča, inzistirajući da se odmori. Podignuo joj je jednu pa drugu nogu te

izuo tenisice, bacivši ih sa strane. Izvukao je jastuk iz naslonjača i stavio

ga na kauč kako bi mogla ugodnije namjestiti nogu. "Ugodno?" pitao je.

"Ne može ugodnije", odgovorila je.

"Idem nam donijeti piće i ubaciti kokice u mikrovalnu pa ćemo se

baciti na filmove o smaku svijeta." "Sjajno!"

Promatrala ga je dok je odlazio te nastavila zuriti u njegovu

pravcu kada joj je nestao iz vida. Kronično se zaljubljivala u njega i bila

preplavljena ushićenjem karakterističnim za početak veze, kada je sve

sasvim novo i svježe, a svaka sitnica uzbudljiva. Kada svaki dodir izaziva

drhtaj pa uživaš čak i u vrlo kratkom kontaktu.

Već su spavali zajedno, zaboga, ali ovo je bilo posve drukčije. Kao

da se noć koju su proveli zajedno dogodila u nekom prošlom životu i više

ne vrijedi. Počinjali su ispočetka, kao da su se netom upoznali, a samo je

lakoća s kojom su se slagali upućivala na dugotrajno prijateljstvo koje je

sada ustupalo mjesto novom odnosu.

Vratio se nakon pet minuta noseći zdjelu s kokicama i dvije

limenke Cole. Pružio joj je jednu limenku i kokice te uzeo daljinski

upravljač pored televizora.

Dok se smještao na kauč pokraj nje, upalio je televizor te mijenjao

kanale u potrazi za filmom koji bi gledali.

"Onda, što ćemo gledati? Kako izvanzemaljci osvajaju svijet ili

kako ga uništava golemi tsunami?"

"Izvanzemaljce, definitivno. Ne možeš ubiti tsunami. Film o

izvanzemaljcima vrvjet će nasiljem."

"Odličan izbor. Dakle, gledamo izvanzemaljce."

Naslonio se, prebacio joj ruku preko glave, a zatim i preko

ramena. Privukao ju je k sebi, a ona se rado ugnijezdila kraj njega. Zdjela

s kokicama počivala mu je u krilu te joj bila na dohvat ruke, stoga ih je

zadovoljno grickala kada je film počeo.

"Jasno ti je koliko je to nerealno", rekla je P.J. sat vremena kasnije.

"Ne, nikada to ne bih pomislio", sarkastično je odvratio Cole.

"Ma daj. Zamisli KGI protiv izvanzemaljaca. Sredili bismo ih za

točno dvije sekunde. Ovo nisu čak ni strašni izvanzemaljci. Zašto se bore

protiv njih golim rukama? Mogli su jednostavno baciti jebenu granatu i

srediti ih više odjednom."

Cole se nasmijao. "Imaš pravo, ali u tom slučaju ne bi bilo ni akcije

ni sukoba, a time ni filma."

"Kad smo već kod usranih filmova o izvanzemaljcima, sjeti se

onog filma s Melom Gibsonom i njima, kada je nastao urnebes zbog

140

invazije, pa su on i njegovi klinci preživjeli noć, a sljedećeg dana preko

radija čuli kako je neko pleme u Africi pronašlo način da ih ubije i, paf, za

čas je sve bilo gotovo. To je bilo pravo razočaranje od filma."

"Pa, ako me pamćenje dobro služi, pravi smisao toga filma nije bio

u izvanzemaljcima" rekao je Cole.

"E pa, trebao je biti. Bili su zanimljiviji od šugavog prosvjetljenja

koje je taj tip navodno doživio."

Cole se nasmijao i odmahnuo glavom.

"Ne želim razmišljati o filmu dok ga gledam", rekla je P.J."Samo

želim nerazumno nasilje i mnoštvo predvidljive akcije."

"Želiš reći da ne namjeravaš pokoriti svijet svojim kvocijentom

inteligencije?"

Laktom ga je podbola u trbuh, na što je zacvilio. Zatim ju je snažno

obavio rukama zarobivši je uz sebe te joj se pobjednički nacerio.

"Da nisam ozlijeđena, sad bih te totalno isprašila, Coletrane."

"Da, da, samo laješ, ali ne grizeš." Neodlučno je približio usne

njezinima, toliko blizu da je osjećala toplinu njegova daha. Podignula je

pogled i srela njegov, pitajući se razmišlja li o istoj stvari o kojoj je i ona

razmišljala.

"Poljubit ću te, P.J. "

Očito jest.

"Nadala sam se da hoćeš", prošaptala je.

Spustio je usne na njezine, meke i slatke. Olabavio je stisak te je

podignuo jednu ruku kako bi joj je položio na obraz dok ju je sve

intenzivnije ljubio.

Jezik mu je istraživao njezin, slan od kokica, s natruhom maslaca i

slatkim okusom Cole. Provukao joj je prste kroz kosu sve do zatiljka.

"Vodi ljubav sa mnom, Cole."

Iznenađeno je ustuknuo, zabrinuto suzivši oči.

"Ne želim te požurivati. Vjerojatno bi bilo bolje da pričekamo da

budeš spremna."

"Spremna sam", odvratila je bez razmišljanja. "Želim to. Želim

tebe."

Dugo ju je promatrao kao da se ne može odlučiti. Privukla ga je u još

jedan dugi poljubac, ovaj se put pobrinuvši da je ona ta koja napada.

Kada se još jednom odmaknuo, disanje mu je bilo isprekidano.

Prsa su mu se nadimala i bilo je nepobitno da se bori sam sa sobom.

"Jasno se sjećam kako si rekao da ćeš me odvesti kući i učiniti da

se osjećam mnogo bolje", rekla je.

"Kriste, P.J. Jesi li sigurna? Ovo je strašno važno. Ne želim sjebati."

Pomilovala mu je bradu. "Molim te."

141

Njezina zamolba kao da je prevagnula. Odgurnuo se s kauča i

sagnuo, podvlačeći ruke ispod nje i podižući je s jastuka.

"Upali svjetlo", naredio je.

Rukom je klizila po zidu dok nije pronašla prekidač te ga

pritisnula, a svjetlo je ispunilo sobu. Odnio ju je do kreveta i nježno

spustio.

"Moramo biti oprezni", rekao je. "Ne želim ti ozlijediti nogu.

Najprije ću ti skinuti hlače."

Noga joj je trenutno bila zadnja na pameti. Željela je Colea pored

sebe. Željela je da on zamijeni uspomene na Nelsona i Brumleyja. Da

postoji samo on. Cole će otjerati njezine demone. Bila je sigurna u to.

Nježno joj je spustio hlače preko kukova i niz noge trudeći se da ne

dotakne ranu. Njegovi prsti okrznuli su joj kožu, na što je vatra buknula u

svim njezinim osjetilima. Naježila se na tisuću mjesta na svojim bedrima i

sredini trbuha kada joj je rukama kliznuo uz gole noge i potom ih

zavukao pod njezinu majicu.

Povukao joj je majicu otkrivajući je sve više, a ona je podignula

ruke iznad glave te mu tako dala do znanja da joj je može skinuti.

Kada je ostala samo u grudnjaku i gaćicama, zadrhtala je zbog sjena koje

su vrebale iz prikrajka njezina uma. Nastojala se usredotočiti na Colea,

odbijajući da bilo što uništi taj trenutak. Ipak, osjetila je nekakvu

hladnoću.

Ožiljci su joj bili izloženi njegovu pogledu. Još su uvijek izgledali

svježe i ružno. Tragovi koje su na njoj ostavili drugi muškarci.

"Reci mi što želiš, ti odlučuješ. Reci mi kako da ti ugodim."

"Hladno mi je" prošaptala je. "Ugrij me, Cole. Molim te, otjeraj

hladnoću."

Skinuo je odjeću i pažljivo legao na nju. Nježnim joj je pokretom

sklonio kosu s lica te joj podario dug, opušteni poljubac.

Udaljio je usne te ih prislonio na nježno udubljenje između

njezinih usana i brade, a zatim i na osjetljivu kožu ispod uha. Snažnije je

zadrhtala, ali ovaj put nije osjetila hladnoću.

Njegova se toplina pretočila u nju, tjerajući njezine strahove i pružajući

utjehu njezinoj duši.

Čvrsto je držeći uz sebe, okrenuo ih je tako da su ležali na boku.

Prstima joj je klizio niz ruku, preko dlana, pa sve do kuka, a zatim ih je

počeo vraćati gore. Ovaj joj je put prošao strukom i grudima.

Pokreti su mu bili spori i lijeni, kao da na raspolaganju ima sve

vrijeme ovoga svijeta. Činio se odlučnim ne požurivati je, te je shvatila

koliko je njezino silovanje bilo strašno i za njega.

Čak je i sada, unatoč sporom ritmu koji je sam nametnuo, stezao

142

čeljust i vidjela je kako mu teško pada taj spori i strpljivi tempo. U tom

trenutku, još se snažnije zaljubila u tog čovjeka, iako je već bila

poprilično opčinjena njime.

"Poljubi me", prošaptala je. "Vodi ljubav sa mnom."

Tiho je zastenjao kada su mu se usne rastopile nad njezinima.

Jezici su im se sreli i isprepleli. Vrući i vlažni. Bez daha, željni.

Spustio joj je ruku između nogu, klizeći po njezinim vlažnim

predjelima, izazivajući je i milujući nježnim pokretima.

"Noć je pred nama, malena", promrmljao je. "Nemojmo žuriti.

Želim da budeš sa mnom u svakom trenutku."

Uzdahnula je i priljubila se uz njega sa snažnom željom i

potrebom da se njezino tijelo stopi s njegovim. Noga joj se divlje pobunila

kada ju je prebacila preko njegove, ali nije se obazirala. Ništa joj neće

pokvariti ovaj trenutak.

Cole je namjeravao dotaknuti svaki djelić njezine kože. Baš ništa

nije želio izostaviti. Ljubio ju je od stopala pa sve do kapaka. Posebno se

posvetio njezinim grudima, izazivajući joj bradavice i igrajući se njima

dok se nisu posve ukrutile, preklinjući ga da ih nastavi dirati.

No kada joj je, najprije prstima, a zatim i usnama prešao preko

svih njezinih ožiljaka, nježno ljubeći svaki napućeni centimetar njezine

kože, tek ju je tada stegnulo oko srca te je jedva mogla disati.

Bez ijedne joj je riječi poručio da mu ti ožiljci ništa ne znače. Nije

ustuknuo pred njima i njihovom ružnoćom. Nije ostavio mjesta ni

najmanjoj sumnji u njezinu umu u to da je u potpunosti prihvaća.

Bože, kako je samo željela zaplakati. Željela je izbaciti svu tugu

koja ju je tako dugo gušila. S Coleom se osjećala sigurno. Bio je njezina

sigurna luka, njezino utočište. Jedina osoba kojoj se mogla obratiti za

pomoć, a koja nikada ne bi pomislila da je ona slaba.

Dlanovi su mu toplo obavijali njezino tijelo. Njegovi su je prsti

milovali, a usne vodile ljubav s njezinima.

Potreba ju je izbezumljivala, a zadovoljstvo joj je se širilo žilama

poput užarene lave. Bilo je opojnije od najsnažnije droge.

Bila je omamljena i izgubila je osjećaj za sve oko sebe. Osjetila je

kako joj se noge šire, na što ju je zapekla rana. Kada ju je prekrilo snažno

tijelo, panika joj je proparala svijest i presjekla sve ugodne osjećaje koji

su je netom hipnotizirali.

Prepustila se instinktu u očajničkoj želji da se zaštiti. Nikada više

nikome neće dopustiti da joj naudi na takav način. Oteo joj se glasan jecaj

i odjeknuo u ušima poput groma. Mahnito se opirala, a bol joj je probola

nogu i natjerala je da vrisne.

Okrenula se u pokušaju da pobjegne i pala na pod, nogu

143

zapetljanih u prekrivaču. Gotovo se onesvijestila od boli kada je pala

ravno na ozlijeđenu nogu. A možda i jest.

Osjećala se kao da u njoj postoje dvije različite osobe. Jedna koja

je željela voditi ljubav s Coleom kao da joj se ništa nije dogodilo - ustrajna

u nijekanju onoga što se dogodilo - i druga, i dalje zarobljena na onom

kauču u Beču, bespomoćna pred učincima droge dok joj dvojica

muškaraca siluju i tijelo i um.

Ona koja je trenutno pobjeđivala u bitki za opstanak bila je ta

prestravljena, zlostavljana žrtva koju je tako uporno pokušavala

potisnuti zadnjih šest mjeseci.

Kada ju je donekle popustila sveobuhvatna panika te je iznova

postala svjesna svoje okoline, zatekla se kako sjedi na podu, s rukama

zaštitnički ovijenima oko sebe, ljuljajući se amo-tamo. Suze su joj se

slijevale niz lice i nije bilo načina da ih zaustavi.

O, Bože. Što je to učinila?

Prekrivač joj je pokrio ramena te je obavijao dok je nije cijelu

zaštitio. Konačno je bjesomučna drhtavica malčice popustila pa joj se

toplina počela vraćati u tijelo.

Snažna su je prsa podignula u zrak i povukla prema sebi, a zatim

postavila na rub kreveta, dok ju je prekrivač i dalje zaštitnički ovijao.

"P.J., P.J., malena. Sve je u redu. Sigurna si. Nitko ti ovdje ne može

nauditi. To sam ja, Cole. Dobro? Otvori oči. Pogledaj me, dušo. Pogledaj

me tako da znam da si dobro."

Trepnula je i pokušala se usredotočiti na njegovo lice. Klečao je

ispred nje te je jedva mogla prepoznati crte njegova lica pred suzama

koje su joj zamutile vidno polje.

"Žao mi je", protisnula je.

"O, Bože. Nemoj se ispričavati, malena. Nikada."

Ustao je i sjeo pokraj nje te je privukao u zagrljaj. Čvrsto se

stisnula uz njega, u potrazi za još više njegove topline. Pritisnula je lice o

njegov vrat i zatvorila oči. Željela je umrijeti. Bila je zgrožena time što se

dogodilo. Čak nije bila sigurna što se uistinu dogodilo. U jednom je

trenutku bila prekrasno vodila ljubav s Coleom, a u sljedećem ju je toliko

ispunila panika da ju je posve izbezumila.

Grčevito se držala za njega, ponižena zbog suza koje nisu

prestajale teći. Drhtala je od glave do pete, a sjećanje na onu noć odviše

je snažno zaokupilo njezin um i ničime ga nije mogla otjerati. Još uvijek je

osjećala miris vlastite krvi i sjećala se kako joj je klizala i lijepila se po

trbuhu i nogama. Želudac joj se uspeo uz grlo, a Cole ju je snažnije

primio.

144

"Duboko diši, P.J. Unutra i van. Jako polako. Hajde. Diši sa mnom."

Odmaknuo se kako bi ga pogledala u oči te se prodorno zagledao

u nju, oponašajući udahe i izdahe na koje ju je tjerao.

"Reci mi ako ćeš povraćati. Odnijet ću te u kupaonicu."

Zaslijepljena suzama, odmahnula je glavom, odlučna zadržati onu mrvicu

kontrole koja joj je preostala.

Bilo joj je polagano prestajalo bubnjati u ušima, a disanje

usporavalo. Drhtavica se povukla, a panika smirila. Prizori su se povukli

u sjenu, a miris krvi napustio joj je nosnice.

Ali suze su i dalje tekle, natapajući joj obraze dok je tupo zurila u

Colea.

"Žao mi je", ponovila je. Što mu je drugo mogla reći? Koji bi tip

želio da mu ženska usred seksa doživi živčani slom i da je onda još mora

pitati hoće li povraćati?

Bože dragi, a ona je bila ta koja je navaljivala! Cole je želio

pričekati. Sumnjao je da je spremna. Želio je ići polako. Ona je bila tako

sigurna. Ali to je bio samo još jedan oblik njezina odbijanja da se suoči s

onim što joj se dogodilo. Vjerovala je da ako o tome ne razmišlja, da to

onda ni ne postoji. Samo, sada joj se sve to gadno obilo o glavu.

"Žao mi je", prošaptala je. "Tako mi je žao što sam upropastila

večer."

Izgledao je bijesno i žustro je odmahivao glavom. "Nećeš mi se

ispričavati zbog toga. Ja bih se trebao ispričati tebi. Znao sam da nisi

spremna za to i trebao sam stati. Totalni sam kreten jer sam uopće i

pomišljao na vođenje ljubavi s tobom tako rano nakon svega što se

dogodilo."

I ona je odrješito zatresla glavom. "Ne. Mislila sam da sam

spremna. Hoću reći, bila sam. Ne znam što se dogodilo. Željela sam to,

Cole, i nisam se bojala. Bila sam ovdje s tobom i, paf, odjednom me

obuzela panika. Niotkuda. Moj Bože, paralizirala me tako da nisam

vidjela ništa osim njih, a čak sam osjetila i miris vlastite krvi. Osjetila sam

je. Ljepljivu i vlažnu na svojoj koži. Istu onakvu kakva je bila kada ju je

svojim tijelom razmazao svuda po meni."

Zadrhtala je i ustuknula pred prizorom koji je opisala.

Coleov pogled bio je ubojit, a čeljust posve napeta.

Svom se snagom borila protiv instinkta koji joj je nalagao da

pobjegne. Prisiljavala je samu sebe da i ostane sjediti i suoči se s Coleom.

Mora to učiniti. Mora se suočiti s time. To neće nestati, ma koliko to ona

željela.

"Nemoj mi dopustiti da pobjegnem od ovoga", iznenada je rekla.

"To mi je u prirodi. Bježim kad stvari postanu ozbiljne. Pobjegla sam od

145

svoga prošlog tima i situacije koja se ondje dogodila. Bježala sam od

stvarnosti i onoga što sam doživjela u Beču. Bježala sam od tebe i svog

tima jer se nisam mogla nositi s time što se dogodilo. Nemoj mi dopustiti

da pobjegnem od ovoga", preklinjala ga je.

Cole ju je pomilovao po kosi i nježno je poljubio u čelo. "Ako

pobjegneš, jednostavno ću poći za tobom i dovući te natrag."

Ispustila je još jedan prigušen jecaj, gotovo se ugušivši od napora

da ga suspregne.

"Zašto se uopće želiš petljati sa mnom?" upitala je. "Pravi sam

užas. Izvan pameti sam. Stručnjakinja sam u sjebavanju svih dobrih

stvari u svome životu."

"Ali moj si užas" tiho je rekao Cole. "Ne moraš biti savršena. Samo

želim da budeš ti jer mi je do tebe stalo. Sve će biti u redu. Ne idem

nikamo. Prebrodit ćemo to, zajedno."

Zatvorila je oči, puštajući njegovo obećanje da joj se upije u

svijest. Jedinu opipljivu stvar za koju se mogla uhvatiti kada je još toliko

toga obavijala tama. Ne može se pouzdati u samu sebe. Ne može se

pouzdati u vlastiti um. Ali može se pouzdati u Colea. On je neće napustiti.

30. POGLAVLJE

COLE se ushodao kuhinjom, stoti se put pitajući je li napravio veliku

pogrešku. Nije bio siguran kako će to ona prihvatiti. Bilo je drsko od

njega trčati pred rudo i učiniti to, i ozbiljno je sumnjao u ispravnost svog

postupka. Posljednje što je želio jest razljutiti P.J. pa da pobjegne, što je

rekla da obično čini.

Duboko je izdahnuo i provukao ruku kroz svoju kratku kosu.

Kvragu, sinoć je strašno pogriješio. Prokleto je dobro znao da ne bi smio

pokušavati voditi ljubav s njom ubrzo nakon što je silovana.

I sama činjenica da to naizgled tako dobro podnosi trebala mu je

poslužiti kao veliko upozorenje. Poricala je sve još od one noći otkad su

joj ti gadovi naudili. Potisnula je taj događaj u potpunosti jer je to bio

jedini način da se nosi s njime. Svu je svoju energiju usmjerila na osvetu.

Osjećao se poput pravoga gada. Posve se bila slomila. Na kraju ju

je držao u naručju sve dok nije utonula u san. Pobrinuo se da ustane prije

nje kako se ne bi osjećala neugodno kada se bude ujutro probudila.

Ljutilo ga je to što je smatrala da mu se treba ispričati. Ispričati, za

146

215

Boga miloga. Gadio se sam sebi.

Kako bi skrenuo misli s telefonskog poziva koji je netom obavio,

okrenuo se pripremanju doručka. Odnijet će joj doručak u krevet i

pobrinuti se da se ne osjeća neugodno, ili da mu se, ne daj Bože, iznova

počne ispričavati.

Stavio je palačinke na tanjur i skinuo tavu sa slaninom s

plamenika. Nakon što je donio bocu gustog soka iz ostave, sve je stavio

na poslužavnik i krenuo prema sobi.

Još uvijek je spavala kada je ušao u sobu. Zadovoljstvo zbog toga

što spava u njegovu krevetu, s glavom na njegovu jastuku, preplavilo ga

je.

Izgledala je kao da ondje pripada. Kao da pripada njemu.

Zbog tamnih sjena ispod očiju izgledala je kao da je san nije

nimalo okrijepio. Zbog toga se činila mnogo ranjivijom nego kakvom ju je

poznavao. A možda je i pogriješio pretpostavivši da je mnogo snažnija

nego što uistinu jest.

Spustio se na rub kreveta s poslužavnikom u krilu i tiho je zazvao.

"P.J. Probudi se, dušo. Donio sam ti doručak."

Promeškoljila se i promrmljala nešto u snu.

"Probudi se", ponovio je.

Zatreptala je, sneno otvorivši svoje zelene oči. Izgledala je

zbunjeno kao da se pokušava pribrati. U pogledu joj je prepoznao

trenutak kada se sjetila svega što se dogodilo. Spustila je rubove usana, a

sram joj je zamračio pogled.

"Hej, donio sam ti doručak", rekao je odlučno u namjeri da spriječi

da se ona i na trenutak osjeća neugodno.

Pažljivo se uspravila, bolno iskrivivši lice kada je ispružila nogu.

Uzela je jedan od jastuka i stavila ga sebi iza leđa kako bi mogla uspravno

sjediti, a potom joj je on postavio poslužavnik u krilo, izvukavši nožice

kako bi bio što stabilniji.

"Prekrasno miriše", rekla je slabašno se nasmiješivši.

"Samo navali. Ja sam već jeo, ali rado ću ti praviti društvo dok

uživaš."

Nervozno ga je pogledala, pa se opustila, usredotočivši se na

hranu pred sobom.

Opsovao je u sebi i iznova se zapitao je li strašno pogriješio. Bolje

da joj odmah kaže da, u slučaju da se naljuti, to mogu odmah riješiti. A

mogao bi i ponovno nazvati Sama i otkazati cijelu stvar.

"Jutro sam nekoga nazvao" započeo je. "Možda to nećeš željeti

učiniti, i shvatit ću ako se budeš naljutila. Ali mislio sam da bi ti moglo

pomoći."

147

215

Nagnula je glavu i zagledala se u njega, zbunjeno nabravši čelo.

"Zašto bih se ljutila?"

Iskrivio je lice. "Dogovorio sam ti sastanak sa ženama Kellyjevih.

Rekao sam Samu da ću te dovesti poslije doručka kako bi provela neko

vrijeme s Rachel, Sophie, Sarah i Sheom."

Iznenađeno je trepnula. "Dooobro."

Uvidio je kako se zbunila te je požurio objasniti stvar. Kvragu,

ideja je zvučala dobro kada se je bio dosjetio, ali sada se jednostavno

činila glupom.

Uznemireno je protrljao stražnju stranu vrata. "Gle, pomislio

sam... Mislio sam, s obzirom da su one prošle neke stvari kroz koje ti

prolaziš, da bi ti mogle pomoći. Ne znam, možda bi mogla razgovarati s

njima o tome. Vjerujem da bi ti pomoglo da znaš da nisi sama. I one su

proživjele prilično grozna sranja. Naročito Sarah. I ona je bila silovana."

P.J. je dugo zurila u njega. Nervozno je progutao slinu, a tjeskoba

mu je stala nagrizati utrobu. Posljednje što je želio jest sjebati stvari s P.J.

A ovo je upravo moglo tako završiti.

P.J. je nadasve bila iznimno samozatajna osoba. Nije naširoko i

nadugačko govorila o svojim privatnim stvarima. I sam je tek sada

doznao neke stvari o njoj, a već su četiri godine zajedno u timu.

No onda se njezin izraz lica smekšao, a toplo joj je svjetlo obasjalo

oči.

"Hvala ti", rekla je. "Zbilja lijepo od tebe što si se dosjetio toga radi

mene."

Smlavilo ga je olakšanje. Zamalo da se nije onesvijestio na licu

mjesta.

"Znači, nisi ljuta?"

Njezino se čelo snažnije nabralo. "Ljuta zbog toga što se brineš za

mene? Zbog toga što me želiš odvesti na posjed KGI-ja jer misliš da će mi

sastanak sa ženama Kellyjevih pomoći? Ti si jedan vrlo poseban čovjek,

Davide Coletrane. Ne znam kog se vraga toliko trudiš oko mene, ali mi je

vrlo drago što je tako."

Jedva se suzdržao da je ne zgrabi i više je nikada ne ispusti iz svog

naručja.

"Onda dobro" rekao je naglo. "AJko želiš, pojedi to i obuci se da

možemo krenuti što prije kako se ne bismo prekasno vratili."

Nasmiješila se i vilicom ubacila još jedan komadić palačinke u

usta. "Znaš, mogla bih se naviknuti na ovakav luksuz."

Cole se opustio, a toplina mu je ispunila prsa. Ako to znači biti

zaljubljen, pomislio je kako u tome nema ničeg lošeg.

148

215

31. POGLAVLJE

VOŽNJA do posjeda Kellyjevih protekla je u napetoj tišini. Cole je

nekoliko puta pokušao započeti neobvezan razgovor, ali P.J.-in um je bio

odviše zauzet nadolazećim susretom sa svim ženama Kelhyjevih.

Istini za volju, pomisao na to budila je tjeskobu u njoj. Nije znala o

čemu bi s njima mogla razgovarati. Nisu imale ništa zajedničko. Nije bila

vična razgovorima o djeci i ženskim stvarima, a nadasve nije željela

iskusiti kakav srcedrapateljni trenutak u kojem će se sve raznježiti i

ogoliti dušu jedna pred drugom.

Osula se od same pomisli na to.

Ali Cole je dogovorio taj sastanak jer mu je uistinu stalo do nje i

znala je da joj želi dobro. I kako ga je onda mogla odbiti a da ne ispadne

nezahvalna kučka?

Nikako.

Cole se bio toliko uznemirio i zabrinuo misleći daje pretjerao da je

bila spremna učiniti sve samo kako bi ga smirila.

Pa što ako bi se radije suočila s grupom pomahnitalih terorista

nego s četirima drugim ženama?

Nakon onoga što je sinoć prošao s njom, bila mu je veliki dužnik i,

ako će mu to pomoći da se bolje osjeća, bila je spremna podnijeti što god

je potrebno.

Kada su se zaustavili pred posjedom, oči su joj se raširile.

Izgradnja posjeda uvelike je napredovala otkad ga je zadnji put posjetila.

Imali su helidrom, prostorije za trening i streljanu. Nedovršena je bila

jedino pista za slijetanje na koju bi Kellyjevi smjestili svoje letjelice.

Mnogo se toga zbilo u zadnjih šest mjeseci. Odjednom se osjetila

isključenom. Poput strankinje među ljudima s kojima je radila četiri

godine.

Ugledavši skupinu ljudi u streljani, raširila je oči. Prepoznala je

Nathana, Joea i Swannyja, ali ne i drugih dvoje. Jedna od njih bila je žena.

Njezina plava kosa bila je skupljena u konjski rep te je nosila bejzbolsku

kapu, ali je bilo očito kako je riječ o ženi.

Bila je mnogo niža od muškarca pokraj kojega je stajala. Izgledala

je poput patuljka u odnosu na njega, a on je bio mnogo jači i od Nathana,

Joea i Swannyja. Čak je i izdaleka mogla vidjeti da je riječ o krupnom,

mišićavom muškarcu.

"Novaci?" veselo je upitala.

149

215

"Nije tu da te zamijeni."

P.J. je žmirnula. Dobro, možda joj je ta misao pala na um. Ne da su

je zamijenili, ali da je možda ta žena popunjavala njezino mjesto u

Steeleovu timu dok su je tražili.

"Ona je u Nathanovu i Joeovu timu. Donovan je privremeno

formirao treći tim. Predvode ga Nathan i Joe. Swanny je također u njemu,

a obučili su i Skylar i Kennetha."

"O" rekla je P.J., pokušavajući zanemariti navalu olakšanja koja ju

je preplavila.

Nastavio je voziti do kuća koje su se smjestile na stražnjoj strani

masivnog prostora u vlasništvu KGI-ja.

"Dovršili su Ethanovu i Rachelinu kuću", rekla je P.J.

"Aha. Sve su kuće dovršene. Dobro, osim Van ove i Joeove. Van se

protivi svemu tomu. I dalje živi u drvenoj kućici na jezeru, zajedno s

Joeom. Ali svi bračni parovi žive ovdje."

"Čak i Marlene i Frank?"

Cole se nasmiješi. "Ne žele se iseliti iz svoje kuće. Kažu da ih

previše uspomena veže uz to mjesto na kojem su podigli svoju obitelj.

Sam je bijesan zbog toga, a posljednje što sam čuo jest da su on i Garrett

pokušali izgraditi repliku njihove stare kuće."

P.J. je kimnula. "Nakon onoga što se dogodilo Marlene, mogu

zamisliti kako su joj sinovi zabrinuti. Mora biti na sigurnome. KGI će s

vremenom imati sve više neprijatelja. Zasigurno neće dobiti nove

prijatelje."

"Istina. Zato Steele i ja nismo željeli da budeš sama u Denveru.

Bila bi puno lakša meta. Siguran sam da Brumley ne sjedi i vrti

palčeve čekjjući da ga izvučeš iz kakve rupe u koju se skrio."

Lice joj se smrači. "Di me barem taj kurvin sin pronađe. Uštedio bi

mi vrijeme i trud."

Cole je posegnuo za njezinom rukom i stisnuo je. "Naći ćemo ga,

P.J. "

Kada su se zaustavili je pred jednom od kuća, P.J. je zahvatio još

jedan napad tjeskobe. Što je bilo prilično glupo s obzirom koliko se puta

našla oči u oči s naoružanim manijacima, bačenim granatama i

nebrojenim drugim eksplozivnim napravama, te čitavom vojskom

pomahnitalih terorista koji su strojnicama pucali na nju.

Nije pričekala da joj Cole dođe pomoći. Iznenada joj se učinilo

važnim da se snađe sama i da ne pokaže ni najmanju slabost.

Zamalo je umrla kada je spustila ozlijeđenu nogu na tlo i oslonila

se na nju, ali je stisnula zube i pridržala se za vrata dok je izlazila.

150

215

Prije nego su se ona i Cole udaljili od automobila, Sam ih je

pozdravio s vrha stubišta.

Uputio je P.J. dug, pdocjenjivački pogled.

"Kako si?" tiho je upitao.

Progutala je knedlu. Okej, ovo je definitivno bilo neugodno. Zaista

nije željela ulaziti u detalje sa Samom. Pročistila je grlo. "Dobro sam. Cole

se dobro brine za mene."

"Sophie i ostale otraga su na terasi i igraju se sa Charlotte. Možeš

li sama otići onamo ili trebaš pomoć?"

"Dobro sam" ponovno je promrmljala P.J.

Njezin je vražji ponos ponovno kesio zube, ah nije namjeravala

pitati šefa da joj pomogne. Vjerojatno je ionako bio ljut na nju. Sigurno

mu je nanijela dovoljno jada za čitavu godinu.

Odšepala je do ograde koja je vodila prema stražnjem dijelu kuće.

Osjećala se poput proklete kukavice jer je željela da Cole pođe s njom i

znala je da bi to i učinio kada bi ga zamolila. Ali ovo je za njezino dobro.

Cole se zbilja potrudio i nije ga željela razočarati. Nije željela razočarati

samu sebe.

Oklijevala je kada je začula glasan dječji smijeh popraćen

smijehom odraslih. Zastala je na uglu kuće, promatrajući plavokosu

patuljčicu kako trči za štencem zlatnog retrivera, dok su žene sjedile na

stubama terase i promatrale ih sa širokim osmijesima na licima.

Nisu izgledale kao žene koje su prošle slična sranja kao i ona, ali

P.J. je znala da nije tako. Sudjelovala je u svakoj misiji koja je te žene

dovela ovamo, kamo i pripadaju. I sve su proživjele pakao na vlastiti

način. Bile su borci. Bile su snažne. I dovraga, iako ju je to priznanje

ubijalo, strašile su je jer se osjećala kao da im nije ravna. Naročito nakon

što je prošle noći onako poludjela.

Nastavila ih je promatrati iz daljine, a utroba joj se svakim

trenutkom sve snažnije grčila. Od četiriju žena, P.J. je najmanje poznavala

Saru. Bila je tiša i povučenija u odnosu na ostale. P.J. je uvijek nasmijavalo

što je Garrett upadao u nevolje s njom zbog svojih psovki te kako si je

uvijek davao oduška kada ona nije bila u blizini.

Cole joj je rekao da je Sarah bila silovana prije nego je upoznala

Garretta i da je njezin brat ubio čovjeka koji joj je to učinio. P.J. je potajno

navijala za njega, čak i prije nego je i sama doživjela napad.

Čovjek nije mogao biti sasvim loš ako je bio spreman ubiti

čudovište koje je naudilo njegovoj sestri.

P.J. se najviše poistovjećivala sa Sophie, Samovom ženom. Ona je

bila borac. Usprkos tomu što je bila trudna čak pet mjeseci i bježala u

strahu za vlastiti život, bila je prilično opaka. Kvragu, pucala je u vlastita

151

215

oca. Treba imati hrabrosti za to.

No i Rachel je bila snažan, opak borac na vlastiti, miran način. Od

svih njih, ona je bila prisiljena najduže prolaziti svoj pakao. Čak godinu

dana. P.J. to nije mogla ni zamisliti. U usporedbi s onime što je Rachel

proživjela, ono što se njoj dogodilo izgledalo je beznačajno. P.J. se brinula

da se Rachel možda nikada neće posve oporaviti. Bila je ondje kada ju je

Ethan iznio iz džungle. Vidjela je Rachel u najgorem stanju. Ali sada je

bila daleko od one prestrašene žrtve kakva je nekoć bila i uspješno je na-

predovala zahvaljujući višestrukoj potpori kojom je bila okružena.

Ako će već biti iskrena, P.J.joj je zavidjela na tome. Braća Kelly svi

bi do jednoga položili svoj život za nju, kao i za bilo koju drugu Kellyjevu.

Bez oklijevanja. Bez žaljenja.

"Bok, P.J." rekla je Sophie sa smiješkom. "Cole je rekao da ćeš doći.

Drago mi je što jesi."

P.J.-ini dlanovi bili su vlažni, ali se oduprla nagonu da ih obriše o

nogavice. Uspjela se nasmiješiti.

"Ovaj, hvala što ste me primile. Hoću reći, lijepo od vas što ste radi

mene odgodile vlastite poslove."

Sophie mahne rukom. "Dođi. Jedino što smo odgodile jest

otvaranje vina. A sada kad si ovdje, vrijeme je da to ispravimo", rekavši

to, iskreno se i toplo nasmiješila, na što se P.J. opustila i riješila dijela one

užasne napetosti u želucu.

Šepajući iza Sophie, osjetila je kako je ostale tri žene pomno

proučavaju dok im se približavala. Kao što je Sophie rekla, na stoliću su

stajali boca vina i pet čaša.

Sve je upućivalo na pravo žensko druženje. Nedostajali su još

samo čajnik, slatki mali sendviči bez korice i kakav neobičan umak koji bi

izgledao kao da je mačka povratila u zdjelu.

P.J. je više naviknula na pivo, lošu glazbu i još gore društvo.

Strašno se iznenadila kada je iskreno pomislila kako ovo možda i neće

biti tako loše poslijepodne. Možda čak bude... zabavno.

"Znam da svi znate P.J. U određenom vam je trenutku svima

spasila guzicu", rekla je Sophie. "Kako još ne radi, danas će se družiti s

nama. Vjerujem da joj treba odmor od Colea."

P.J. se spremala stati u Coleovu obranu, ali je shvatila da je druga

žena samo zadirkuje. Oglušila se na ostatke vlastite nevoljkosti i podarila

ženama nesiguran, ali iskren osmijeh.

"Bok, P.J. " pozdravila ju je Shea sa širokim osmijehom na svom

lijepom licu.

"Kako noga?" tiho je upitala Rachel. "Ethan je rekao da su te

pogodili."

152

215

P.J. je s tužnim smiješkom pogledala u svoju nogu. "Nije strašno.

Obična prostrijelna rana. Moglo je biti puno gore. Uskoro se vraćam na

posao."

Sarah se stresla. "Ne razumijem kako možeš živjeti u stalnoj

opasnosti. I tako si opuštena, a upucali su te!"

"Sastavni dio posla", ležerno je rekla P.J. "Navikneš se na to.

"No, dođi i sjedni", ustrajala je Sophie. "Nemoj stajati na nogama,

moraš ih podići. Dat ću ti čašu vina. Rekla sam Samu da si nađe kakav

posao i da nas muškarci danas ostave na miru. Vjerojatno negdje umiru

od straha da kujemo kakav zao plan."

P.J. se prepustila i sjela u jedan od naslonjača, a zatim je Shea

dovukla još jedan pored nje kako bi mogla podignuti nogu.

Iznenada se nečega uplašila te je podignula pogled prema Shei,

nabravši čelo. "Nećeš valjda izvesti onu kombinaciju umova da mi

pomogneš s nogom? Znam koliko boli, tako da ni ne pomišljaj na to."

Shea je zatreptala na trenutak, a onda prasnula u smijeh.

"Kombinacija umova. Još nisam čula taj naziv. I da ti odgovorim na

pitanje, neću. Bojim se da moj dar djeluje nasumično. Ne mogu se

namjerno povezati s ljudima. Moja sestra može, ali ja ne."

P.J. se posramila što je to tako bezobzirno bubnula, ali posljednje

što je željela jest da Shea preuzme njezinu bol. Nathan bi poludio zbog

toga i napravio kaos. P.J. iz prve ruke posvjedočila koliko je boli Shea

pretrpjela kada je svojim osobitim darom pomagala drugima. Ovo je bila

njezina ozljeda i mogla se nositi s njome.

Shea, kao i njezina sestra Grace koja je bila s Riom, vođom

drugoga tima, imala je posebnu sposobnost koja se protivila

znanstvenom objašnjenju. Iza nje skrivala se bizarna priča koja je

uključivala eksperimente i sparivanje ljudi nadnaravnih sposobnosti da

bi se poslije otkrilo kakav će to učinak imati na njihovo potomstvo. Shea i

Grace bile su dijelom takvog eksperimenta, ali su uspjele pobjeći i

osloboditi se ljudi koji su se željeli okoristiti njihovim sposobnostima za

vlastite namjere.

Čitava ta stvar bila je previše za P.J. Ne bi povjerovala u nju da nije

iz prve ruke vidjela posljedice jedne od takvih sesija kombinacije umova.

Podsjećala ju je na vlastiti karizmatični, vjerski odgoj i zamisao o

iscjeljivanju pomoću vjere. Ništa od toga nije joj imalo smisla.

"Kako je Grace?" upitala je Sheu. "A Elizabeth? Kako se

prilagođava? Viđaš li ih često?"

Shea se tužno nasmiješila. "Ne onoliko često koliko bih željela, ali

ta kombinacija umova bolja je od telefona.

153

215

Mogu razgovarati s njom kad god poželim i tako nadoknađujemo

to što se rijetko viđamo. A Elizabeth je prekrasna. Strašno je zrela za

svoju dob. Morala je odrasti tako brzo, ah i Grace i Rio strašno je vole."

"Priznajem, bilo mi je teško zamisliti Rija kao tatu" rekla je P.J.

savivši usne u blag osmijeh. "Tako je opasan i mračan. Ali ima i golemo

srce, tako da pretpostavljam da i nije tako teško povjerovati u to. Drago

mi je da su dobro. Zadnji put sam ih oboje vidjela na tvom vjenčanju."

Sheino se čitavo lice ozarilo te je zaslijepila P.J. svojim osmijehom.

Razmijenila je osmijeh i sa Sarah, s kojom je podijelila i vjenčanje. Upravo

je zbog toga ljubavnog pira P.J. i završila u onom neuglednom baru u

Denveru. Sada je shvatila da je zapravo samo bila usamljena i zavidna.

Lecnula se priznavši sama sebi da je zapravo bila ljubomorna na

svu ljubav i podršku goleme obitelji Kelly, ali morala je biti iskrena

prema samoj sebi. Barem više nije poricala istinu...

Sarah joj je natočila čašu vina i pružila je preko stola, ali se

zaustavila upravo kad je P.J. posegnula za njom.

"Nisi uzimala nikakve lijekove protiv bolova, zar ne? Nismo se ni

sjetile toga. Zasigurno te strašno boli i trebale smo bolje razmisliti prije

nego smo te ponudile vinom."

P.J. se nasmiješila zbog Sarahine iskrene brige. "Nisam na

lijekovima. Ne morate se brinuti da ću se napiti nakon jedne čaše vina.

Sinoć sam popila posljednji lijek. Pokušavam ga ne uzimati osim ako baš

ne moram ili ako me Cole ne natjera."

Žene su se nasmijale.

"Ako je Cole imalo sličan našim muževima, a sigurna sam da je

jednako tvrdoglavi alfa mužjak, onda sigurno imaš pune ruke posla s

njime", rekla je Rachel tužno se nasmiješivši.

"Divan je prema meni", tiho je odvratila P.J.

Oborila je pogled kada su ostale žene razmijenile prepredeni

osmijeh, te otpila gutljaj vina, pitajući se kada će koja od njih potegnuti

pitanje koje je praktički visjelo u zraku. O onome zbog čega je ovdje i bila.

Promatrala je Sophie kada je uzela trogodišnju Charlotte u naručje i

poškakljala je po trbuhu tako da je malena zavrištala od smijeha.

P.J. je morala priznati kako je Charlotte prava slatkica. Gotovo pa

je nagnala P.J.da počne žudjeti za slatkim mirisom beba i srčanim dječjim

smijehom. Gotovo.

Jednom je prigodom razmišljala o tome kako bi se mogla skrasiti,

roditi jedno ili dvoje djece i ostvariti pravi obiteljski život u kući s

bijelom drvenom ogradicom. Derek ju je žurno odgovorio od te zamisli.

154

Nije želio djecu, a naročito ne brak. Smatrao ga je zastarjelim te

govorio kako se u modernome svijetu nema smisla vezati uz samo jednu

ženu.

Dobro, bio je dakle pravi kreten. Čak je i tada toga bila svjesna,

iako ga nije smjesta otpravila da ide svojim putem.

Da stvar bude još čudnija, bila je tolerantnija prema njegovim

stajalištima o ljubavi, braku i obitelji nego prema činjenici da je

zloupotrijebio svoj položaj.

Tada se okrenula jedino svome poslu i brinula se za to da bude što

bolja snajperistica i vojnikinja.

Svi njezini planovi o udaji i osnivanju obitelji izletjeli su kroz

prozor. Bila je odlučila i da jednostavno nije podobna za to da bude

majka. Kakav bi roditelj mogla biti s obzirom na svoj posao? Voljela je

svoj posao i znala je da nikada ne bi mogla biti sretna kada bi ga se

odrekla u zamjenu za siguran i miran dom.

Pitala se što Cole misli o svemu tome. Odmahnula je glavom,

odlučna ne poći tim putem. Samo bi se dovela do razočaranja. Osim toga,

kog je vraga razmišljala o djeci i braku kada je bila hladnokrvni ubojica i

smišljala kako ubiti svoju sljedeću žrtvu?

Zatvorska ćelija bila bi baš krasno mjesto za sanjarenje o takvim

stvarima. Zapravo, ako je budu uhvatili u kakvoj rupčagi od zemlje, neće

se morati brinuti o američkom pravnom sustavu. Naći će se u kakvoj

dubokoj, mračnoj rupi i biti podvrgnuta postupcima zbog kojih će joj ono

što su joj učinili Nelson i Brumley izgledati kao mačji kašalj.

Je li vrijedno toga? Vrijedi li zaista riskirati svoj život kako bi

sredila Brumleyja?

Nije morala ni razmisliti o odgovoru na to pitanje.

Itekako. Ni trenutka nije oklijevala. Nije samo ona propatila u

rukama toga čudovišta. Toliko dječice. Mlade žene. Nije mogla ni zamisliti

strahote koje je toliko djevojčica pretrpljelo prije nje. I koliko će ih još

patiti u budućnosti ako ne bude smaknula toga šupka.

Njezin je život definitivno bio vrijedan toga kada je u obzir uzela stotine -

tisuće - djevojčica koje će spasiti time što će ga ukloniti.

"Nemam pojma o čemu razmišljaš, ali sigurno je nešto grozno u

pitanju", rekla je Sarah.

P.J. je žmirnula i pogledala Garrettovu ženu koja je sjedila

nasuprot njoj. Zapravo, sve su je žene napeto promatrale.

"Ni o čemu vrijednome spomena. Samo o seronji kojeg treba

ubiti."

155

Sophie podigne obrvu. "Nekoliko mi njih pada na um kad to

kažeš."

Rachel je odmahnula rukom. "Ne slušaj je. Prilično je krvoločna."

P.J. je nacerila. "Slične smo."

Upravo je tada P.J. shvatila da Rachel ne pije vino, štoviše, samo su

četiri čaše stajale na stolu. Namrštila se i podignula svoju čašu u

Rachelinu smjeru. "Želiš li vina?"

Rachelini su obrazi blago porumenjeli, a oči su joj zasjale poput

dviju zraka sunca. Potom se pogladila po blago zaokruženom trbuhu koji

P.J. nije dotad zamijetila.

"Trudna si?" upitala ju je.

"Nosim blizance!" uskliknula je Rachel sa sve širim osmijehom.

"Čovječe!"

Sve su se žene nasmijale njezinoj reakciji. P.J. odmahne glavom.

"Pojma nisam imala. Čini mi se da sam propustila mnogo toga u zadnjih

šest mjeseci."

"Kad bi samo znala" promrmljala je Sarah.

P.J. je podignula obrve. "Što?"

Rachel uzdahne. "Dok te nije bilo, dogodio se incident u školi u

kojoj ponovno predajem. Majka i otac jednoga od mojih učenika rastali

su se, a otac mu je poludio pa se pojavio u školi s pištoljem i zarobio

učenike u mom razredu. To je bilo samo nekoliko dana nakon što sam

doznala da ću roditi blizance. Možeš zamisliti kako je to Ethan podnio."

"Jesu li sredili toga seronju?" oštro je upitala P.J. Potom se ugrizla

za usnu pogledavši prema Charlotte. "Oprostite."

Ostale se nasmiju.

"Da, jesu", Sophie se nacerila. "Pritom su razljutili hrpu ljudi, ali

Rachel je spasila stvar."

Rachel se zarumenjela i odmahnula glavom. "Bila sam

prestravljena."

"Žao mi je što nisam bila ondje", tiho je rekla P.J. Osjećala je

zaštitnički nagon prema tim ženama. Kao da su njezine. Sudjelovala je u

svakoj misiji koja ih je uključivala i smetalo joj je što je Rachel mogla

poginuti dok je ona ganjala osvetu.

"Sada si ovdje", rekla je Rachel. "To je jedino važno. KGI nije isti

bez tebe."

Shea se nagnula u svojoj stolici i uzela list iz Charlotteine ruke

prije nego joj je dospio u usta. Zatim se okrenula prema P.J. i pogledala je

ravno u oči.

"Gledaj, P.J. Znam da je Cole zvao i razgovarao sa Sophie, i da,

rekao nam je što ti se dogodilo, ali već smo to znale. KGI je obitelj i bez

156

obzira na to što se toliko ne družiš s nama, svima nam je zbilja stalo do

tebe. Bila si uz svaku od nas kad nam je bilo najpotrebnije. Riskirala si

svoj život radi svih nas. Riskiraš svoj život kako bi zaštitila muškarce

koje volimo. Zbog toga si za nas nešto zbilja posebno, znala ti to ili ne.

Zbog toga nas također zanima što ti se događa. Kada smo čule što se

dogodilo, željele smo otići i prebiti toga šupka koliko i svi vi."

P.J. se ugrizla za obraz kako bi spriječila samu sebe da širom

otvori usta. Nije znala što da kaže na Sheinu dirljivu izjavu. Nije joj ni

palo na pamet da nešto znači tim ženama. Zapanjilo ju je što uopće

razmišljaju o njoj. Bila je samo član tima i radila za njihove muževe ili s

njima. Nije bila nitko poseban, a pogotovo ne dio obitelji. Zar ne?

A opet, ta joj je riječ upravo ugrijala srce.

"I govorim ti sve ovo da znaš da nismo ovdje kako bismo nad

tobom vršile psihoanalizu. Nećemo ti kopati po mislima. Želimo da znaš

da smo tu za tebe. Kad god zatrebaš. Što god ti bude trebalo. Ako želiš s

kime razgovarati, ako samo želiš rame za plakanje, ako samo želiš

jadikovati i vrištati. Tu smo. Nemoj se ustručavati nazvati nas ili doći.

Možda ne nosiš ime Kelly, ali pripadaš nam, a mi strašno držimo

do obitelji."

Sophie je zapljeskala, a osmijeh joj se razlio licem. "Sjajno rečeno,

Shea. Vau, zbilja dobro napreduješ." Zafrkantski se nasmiješila. "Ne tako

davno, morale smo je uvjeravati da je dio obitelji i da se može osloniti na

nas."

Sarah se nagnula naprijed ozbiljna lica i očiju punih ra-

zumijevanja. "I ja sam bila silovana, P.J.Znam kakav je to osjećaj. Nosila

sam se s time tako da sam to ignorirala. Sve sam odbacila. Samo sam

željela biti sama."

"Da", žustro je odvratila P.J., konačno postavši aktivnom

sudionicom razgovora.

Sarahino priznanje vrijedilo je i za P.J. I, ma kako glupo zvučalo,

zbog njega se osjetila manje usamljenom jer nije bila jedina koja je tako

reagirala na ono što joj se dogodilo.

"Jednostavno nisam željela - ne želim - razmišljati o tome", dodala

je bolno.

Sarah je kimnula. "Shvaćam, doista. Ali kada to duže vrijeme činiš,

na kraju se slomiš."

P.J.-ino je srce podivljalo u grudima, zbog čega joj se lagano

zavrtjelo u glavi. Silno joj se željela povjeriti o tome što se dogodilo

prošle noći. Riječi su je pekle na jeziku, ali bilo ju je tako stid i

jednostavno nije bilo nalik njoj da se povjerava drugima.

157

Oduvijek je bila samotnjak. Usadili su joj to još u djetinjstvu. I neće

se to promijeniti u jednome danu, prvi put kada su joj druge žene pružili

prijateljsku ruku.

Kada se dijete ne može osloniti na vlastite roditelje, kako će se

dovraga osloniti na bilo koga drugoga?

Ali tko kaže da postoje pravila koja mora slijediti? Samo zato što

je bila takva čitavog svog života, ne znači da ne može poduzeti korake

kako bi se promijenila, pa makar to bili sićušni koraci. Bilo joj je dosta

osjećaja usamljenosti koji ju je vječno pratio. Ako je to čini slabićem, neka

tako bude. Bit će slabić.

Umorno je protrljala lice rukama i dugo mirno sjedila prije nego je

konačno skupila hrabrosti da izgovori ono što je maločas gotovo smjesta

izbrbljala.

"Sinoć sam se izbezumila" priznala je. "Mislila sam da sam

spremna. Nikada zapravo nisam ni razmišljala o tome. Hoću reći,

razmišljam logično i nemam problema pri razlikovanju onoga što su mi ti

gadovi učinili i stvarnih dodira nekoga do koga mi je stalo. Znam da mi

Cole nikada ne bi naudio. Znam to! A opet, u jednom sam se trenutku

osjećala fantastično, a u drugom me potpuno svladala panika pa sam

hiperventilirala kao luda. Nisam više znala gdje se nalazim, ni s kime.

Tako sam se uplašila da nisam mogla normalno razmišljati. Nije li to

glupo?"

"Nije", rekla je Rachel tonom po kome je P.J. prepoznala da Rachel

vrlo dobro zna o čemu govori. "Ja još uvijek imam napade panike i

posvemašnjeg očaja. Očaja koji ne može nimalo opisati krajnji osjećaj

napuštenosti, da si u paklu i da te nitko nikada neće pronaći. Znam se

probuditi usred noći misleći da sam ponovno u onoj odvratnoj vrućoj

kutiji, u mraku i sama, bez mogućnosti bijega."

"Ja moram priznati nešto prilično grozno", rekla je Sarah s bolnom

grimasom na licu. "Za naše prve bračne noći, doživjela sam napad

tjeskobe kada je Garrett pokušao voditi ljubav sa mnom. Eto ti gluposti.

Toliko smo puta prije toga vodili ljubav i bila sam dobro. Možda je bio

kriv stres zbog vjenčanja. Nemam pojma. Ali sam se izbezumila kada me

dotaknuo pa je proveo čitavu noć grleći me i tješeći. Nikada se nisam

osjećala gore. Uništila sam ono što je trebala biti iznimno posebna noć u

našem životu."

P.J. je osjetila suosjećanje prema toj ženi. Točno je znala kako se

osjećala. Tako se i sama osjećala protekle noći kada je gotovo preklinjala

Colea da vodi ljubav s njom.

"Ah, dušo, žao mi je", rekla je Sophie, posegnuvši za Sarahinom

rukom kako bi je stisnula. "Sigurna sam da to Garrettu nije bio problem.

158

Jako te voli."

"Nije. Meni je bio problem. Dosta mi je toga da dopuštam tome

gadu koji me silovao da upravlja mojim životom. Ne želim ga u svome

životu ni u braku, a bogme ni u krevetu sa svojim mužem."

Ostale su se zahihotale. Sarah je zatomila vlastiti smijeh, a sve su

joj se pridružile, smijući se prizoru još jednog čovjeka u krevetu sa Sarah

i Garrettom.

To je opustilo atmosferu i unijelo lakoću koja je toliko bila

potrebna tome razgovoru.

"Reći ću ti što smo rekli i Shei", počela je Rachel. "Možda će

zvučati glupo, i početna je reakcija poricanje, ali ponekad jednostavno

moraš razgovarati s nekim. Ja sam strašno dugo izbjegavala terapiju jer

me frustriralo to što mi je bio potreban potpuni stranac kako bi mi

pomogao da se nosim sa stvarima koje su mi se dogodile. Ali kad sam

preboljela taj glupi osjećaj, zaista mi je pomoglo."

"Također" ubacila se Sarah. "I reći ću ti još nešto što mi je zbilja,

zbilja pomoglo. Razgovarala sam s Garrettom i bila iskrena o tome kako

se osjećam. Bio je pun razumijevanja, a sumnjam da će Cole biti išta

manje."

P.J.-ine obraze oblila je vrućina. "Ponašate se kao da smo Cole i ja

gotova stvar."

Sophie je frknula. "Daj, molim te. Tip je bio hodajući mrtvac nakon

što si netragom nestala. Tip je toliko lud za tobom da to više nije ni

smiješno."

Ostale složno krmnu.

"Dovraga", progunđala je P.J."Ovdje zbilja ništa nije tajna."

Zakreštale su od smijeha.

"Bojim se da je to mana pripadanja velikoj, bliskoj i vrlo

nametljivoj obitelji. Nema mnogo toga što drugi ne znaju", rekla je Shea.

"Ali nema bolje obitelji od takve", tiho je rekla Rachel. "Ne bih je

mijenjala ni za što na svijetu."

"Kad već priznajemo stvari, reći ću još nešto", s grimasom je

dodala P.J. "Užasavala sam se ovoga. I da budem iskrena, jedini razlog

zbog kojeg sam pristala doći jest to što se Cole ubijao nakon što je nazvao

Sama, misleći da ću se naljutiti što je sve dogovorio bez da je prije toga

razgovarao sa mnom."

Ostale su se nasmiješile, ali su pričekale da nastavi.

"Ali zbilja mi je lijepo ovdje i želim vam zahvaliti što ste se toliko

potrudile oko nekoga koga zapravo i ne poznajete."

"Ti si učinila toliko toga za sve nas" rekla je Shea. "Kažeš da samo

obavljaš svoj posao. Ali mi na to gledamo ovako: ne samo da si stavila

159

svoj život na kocku zbog svake od nas, nego svaki put ideš s našim

muževima i predstavljaš veliki razlog zbog kojeg nam se uvijek vraćaju

kući. Nema toga čime bismo ti se mogle odužiti zbog toga i zato, ako

postoji išta što bi neka od nas mogla učiniti za tebe, ne samo da želimo da

nas pitaš, nego očekujemo da to učiniš."

P.J. se nasmiješila, ohrabrena iskrenom brigom i prihvaćanjem

kojim su je žene počastile.

Možda je zaista smak svijeta na pomolu, jer je upravo stekla

prijateljice.

32. POGLAVLJE

"I, kako je bilo?" pitao je Cole na povratku u Camden.

"Zapravo je bilo vrlo dobro" odvratila je.

Ispružila je ruku kako bi mu prstima obavila dlan, čime ga je

iznenadila. On je podignuo njezin dlan i stavio ga na svoje koljeno, čvrsto

ga stisnuvši.

"Divno od tebe što si to učinio za mene, Cole. Zaista cijenim tvoju

brigu", tiho je rekla. "Nisu zabadale nos. Niti su navaljivale. Samo su mi

rekle da nisam sama i da su tu kad god ih zatrebam. Na neki je način

bilo... lijepo."

Stisnuo joj je ruku. "Drago mi je. Grozno mi je što si tako

osamljena, kao da si se odvojila od ostatka svijeta. Mnogo nas je kojima je

stalo do tebe. Samo sam ti to želio pokazati."

Srce joj se okrenulo za tristo šezdeset stupnjeva. Taj je tip bio tako

prokleto savršen i uistinu ju je želio. To se protivilo zdravom razumu, ali

nije se željela buniti.

"Hvala ti. Osjećam se bolje. Bilo je lijepo provesti poslijepodne

izvan kuće. Kellyjeve su drage."

"Da, zbilja su posebne, ali ne koliko i ti."

Obrazi su joj se zažarili, ali i raširili u osmijeh pred njegovom

izjavom.

"Hej, imaš li ti bežični internet? Moram na svoj laptop. Čitavu

vječnost nisam provjerila elektroničku poštu i poruke."

"Naravno. Spojit ću te, nije problem."

"Kakvim se božanstvenim delicijama večeras mogu nadati?"

zadirkivala ga je.

160

"Razmišljao sam o tome da potpalim roštilj i spremim nešto

brzinsko, poput hamburgera."

"Njam. Zvuči savršeno!"

Nasmiješio se. "Tebe je strašno lako zadovoljiti."

Instinktivno, nagnula se na njegovu stranu i poljubila ga u obraz.

Iznenađeno ju je pogledao kada se odmaknula, ali oči su mu sjale

zadovoljstvom.

"Čemu to?"

"Jednostavno mi se učinilo zgodnim'j rekla je.

"Pa, slobodno to čini češće", ohrabrio ju je. "Budi uvjerena da mi

neće smetati."

Kada su stigli kući, ponovno je izišla bez njegove pomoći.

Odštepala je prema kući i, bilo to zahvaljujući njezinu raspoloženju ili ne,

rana je nije boljela kao inače pa je koračala brže i odvažnije.

Njezinu procjenu potvrdila je Coleova primjedba kada je rekao

kako mu se čini kako se bolje kreće.

Otiišla je u spavaću sobu i izvadila laptop iz ruksaka. Znala je da se

baterija vrlo vjerojatno posve ispraznila, stoga je izvadila i punjač i

potražila utičnicu.

Coile je u kuhinji vadio stvari iz hladnjaka pa je odlučila laptop

staviti na kuhinjski pult i smjestila se na jednu od stolica.

Nalkon što je uključila punjač, otvorila je laptop i potražila mrežu

na koju bi se mogla spojiti.

"Hej, imaš li zaporku za spajanje?" upitala je.

Na njezino iznenađenje, obrazi su mu postali purpurni te joj je„

umjesto da kaže zaporku, prišao i žurno je utipkao.

Znatiželjno je zurila u njega. "Ne vjeruješ mi?"

"Ne, samo sam mislio da je lakše ako je ja utipkam" oklijevao je.

"A kako ću se spojiti ako ti ne budeš ovdje?" nevino je upitala.

"Budući da te ne planiram ostaviti samu, neće biti problema."

"Ma daj, Cole. Sad sam znatiželjna. Mogla bih se zakleti da si

porumenio kada sam te pitala za zaporku. Što je u pitanju, nekakva

prosta muška stvar? Poput velike sise ili tako nešto?

Cole uzdahne. "Zaporka je Pjjezgodna, dobro? Sretna?"

Raširila je oči i suspregnula smijeh. "Pjjezgodna? To je zaporka?

Koliko dugo imaš tu mrežu?"

"Tri godine, dobro? Možemo li sada promijeniti temu?"

Bio je tako sladak dok se sramio da ga je poželjela uhvatiti i

snažno zagrliti.

"Znači, odavno si me škicao, ha?"

Uzdahnuo je. "Škicao sam te od onog dana kada si se pridružila

161

timu."

"To je baš slatko", nacerila se.

"Slatko?" progunđao je. "Bože, osjećam se poput napaljenog

tinejdžera kojeg je mama uhvatila kako se ljubi na kauču."

I dalje se smijuljeći, P.J. je upisala adresu svoje elektroničke pošte

i pogledom prešla preko naslova poruka.

Zaustavila se nakon desetak poruka, a srce joj je počelo bubnjati u

prsima, bolno se sudarajući s prsnom kosti. Drhtavim je prstima kliknula

na poruku.

Morala ju je pročitati nekoliko puta jer joj je navala adrenalina

otežavala upijanje značenja riječi.

B u gradu. Nešto se ozbiljno događa. Uposleno nekoliko djevojaka.

Ne mogu više ništa reći preko e-maila. Razgovarat ćemo uživo ako

dođeš sama.

Poruku je poslala jedna od prostitutki s kojom se P.J. sprijateljila u

potrazi za četvoricom muškaraca koji su prisustvovali njezinu silovanju.

Katia — P.J. nije znala njezino pravo ime — bila joj je neprocjenjiv izvor

informacija, ali je uvijek bila iznimno paranoidna i strašljiva. I to s

pravom. Brumlev se ne bi ustručavao riješiti bilo kakve potencijalne

prijetnje.

Odmah je provjerila vrijeme primitka poruke i odahnula kada je

vidjela da je stigla sinoć. Nije, dakle, stajala danima dok je ona bila

nedostupna.

Drhtavim je rukama spustila poklopac laptopa, dok su joj se misli

kaotično rojile po glavi.

Bilo joj je tako lako zaboraviti cilj kada se nalazila daleko od

svega, s ljudima kojima je stalo do nje. Zadnjih je dana uz Colea uspjela

potisnuti Brumleyja duboko u svoje misli. Opustila se i pretvarala kako

flerta i započinje novu vezu.

Događaji od prošle noći trebali su je upozoriti na to da nikako

neće moći krenuti naprijed sve dok se ne pobrine za svoju prošlost. Ali

čak i nakon napada tjeskobe, i dalje se odbijala usredotočiti na zadatak

pred sobom.

Morala je otići u Beč i razgovarati s Katiom. Sto ako se Nelson

prevario u vezi s Jakartom? Što ako je bezočno lagao želeći namjerno

poslati P.J. u jalovu potjeru? Možda je i posljednjim dahom štitio svoga

šefa.

Što ako bi mogli skinuti Brumleyja i prije posla u Jakarti?

Tisuću pitanja "Što ako?" ispunilo joj je um.

162

"Hej, što nije u redu? Blijeda si", zabrinutim je glasom upitao Cole.

"Moramo razgovarati", rekla je oštrije nego je namjeravala.

Cole je prestao sa svojim poslom i smjestio se na barsku stolicu

pokraj nje, okrenuvši se tako da joj sjedi sučelice. "Što se događa?"

Sav se uozbiljio i posve usredotočio na nju. Uzdahnula je,

svesrdno se nadajući da neće pogriješiti zbog toga što će se povjeriti

Coleu. No imala je povjerenja u njega. Bilo je vrijeme da provjeri može li

njihova veza zaista uspjeti.

"Okej, znaš da me nije bilo šest mjeseci i da sam uspjela ukloniti

trojicu Brumleyjevih ljudi. Bio si tamo kada sam ubila Nelsona."

Cole je kimnuo.

"Ono što ti nisam rekla jest kako sam mu se uspjela približiti, kako

sam došla do informacija i kako sam znala gdje ću ih naći."

Cole je kimnuo. "Da, pitao sam se to, s obzirom da nisi imala podršku

tima."

"Na zabavi, dok smo Donovan i ja ulazili, vidjela sam nekoliko

otmjenih djevojaka koje su ulazile s muškarcima koji su sami došli na

zabavu. Donovan je rekao da te djevojke svoje usluge naplaćuju vrlo

skupo. Spoj plus sve ostalo što se događa iza zatvorenih vrata nakon

odlaska sa zabave."

Cole je ponovno kimnuo.

"Pa, palo mi je na pamet da bi te djevojke mogle nešto znati. Znaju

za zabave. Znaju tko su glavni akteri. I znala sam da bih, kada bih se s

kojom zbližila, mogla doći do dragocjenog izvora informacija."

Cole se namrštio. "Dobro."

"Samo je jedna bila voljna razgovarati sa mnom. Zove se Katia.

Ostale su očito bile uplašene i nisu se željele izlagati riziku zbog

razgovora sa mnom. Ne mogu reći da ih krivim. To su bezimene,

anonimne žene do kojih nikome nije stalo. Nemaju obitelji koja bi se

brinula u slučaju da koja od njih nestane. Vjerojatno nitko ne bi ni

zamijetio kada bi se to dogodilo. Uglavnom, Katia je pristala razgovarati

sa mnom, ali je bila iznimno oprezna. Uvijek smo se potajno sastajale.

Ustrajala je na razgovoru jedino sa mnom i ako se nisam pojavila sama,

odbijala bi zucnuti. Stoga sam joj plaćala za informacije koje mi je davala.

Rekla bi mi kad bi koja zabava bila u planu ili kad bi čula za kakav posao.

Čini se da mnogi muškarci koji kupe te djevojke postaju prilično brbljavi

nakon seksa i uživaju u hvalisanju o tome kako su moćni."

"Znači, rekla ti je kako ćeš doći do prve trojice?" smrknuto je pitao

Cole.

"Da. Nikada mi nije dala netočnu informaciju pa vjerujem da je

zabavljala ljude prilično bliske Brumlevju, ako ne i samog Brumleyja."

163

"Okej, a kakve to sada veze ima s tobom?" nestrpljivo je pitao

Cole.

"Poslala mi je e-poruku" rekla je P.J., čiji su prsti i dalje drhtali

usprkos tomu što se trudila da je sadržaj poruke ne potrese. "Kaže da se

nešto ozbiljno događa u Beču s Brumleyjem. Nije željela reći više. Želi

osobno razgovarati sa mnom."

Cole je ustuknuo, automatski odmahujući glavom. "A, ne. Nema

šanse. Ništa od toga."

P.J. je podignula ruku, ljuta zbog toga što se nije prestajala tresti.

Posljednje što je željela jest da Cole pomisli kako se boji jer ga u tom

slučaju nikada neće uspjeti nagovoriti.

"Razmisli, Cole. Ne idem sama za Brumleyjem. Samo trebam

vidjeti Katiju i doznati što zna. Moguće je da me je Nelson prevario kada

mi je rekao za posao u Jakarti. Razmisli o tome. Možda me na samrti

poslao u suprotnome smjeru od onoga gdje će Brumley zaista biti. Jedno

jebi se za kraj. Moram otići u Beč i razgovarati s Katijom da doznam gdje

će se odvijati taj posao. Ako mi budemo u usranoj Jakarti dok on posluje

u Beču, ruke će mu biti odriješene. Možda ga više nikada nećemo moći

pronaći."

"Ako misliš da ću te pustiti da sama ideš u Beč, prokleto si

skrenula."

Izgledao je ljutito. Čitavo mu se tijelo napelo, a oči su mu odlučno

sjale.

Položila je dlan na njegov i nježno ga stisnula. "Nisam namjeravala ići

sama, Cole. Nadala sam se da ćeš ti poći sa mnom."

33. POGLAVLJE

COLE je bio izbezumljen. Zurio je u nju shvaćajući da je krajnje ozbiljna.

Instinkt mu je vrištao jer ju je želio držati na sigurnome, na oku, u svome

domu, gdje je dobro znao da je sigurna.

Zadnjih nekoliko dana bilo je... idilično. Nisu se ni dotaknuli

Brumleyja, ni Jakarte, ni bilo čega od toga. Potajno se nadao da će je, ako

prođe dovoljno vremena, uspjeti uvjeriti da dopusti KGI-ju da pođe za

Brumleyjem bez nje.

U najboljem slučaju, njegova su nadanja bila nerealna, ali je

uvjerio sam sebe da se mogu ostvariti.

164

"P.J., to je glupo. Zbilja želiš bez tima krenuti u misiju utvrđivanja

činjenica? Ozlijeđena si. Ili se ne sjećaš da ti je metak prošao kroz nogu?

Jedva hodaš. Posljednje što ti treba jest trčkaranje po Beču."

Stisnula je usne poput tvrdoglavoga pit bulla, kao i obično kada bi

bila ljuta, ali i odlučna.

"Neću trčkarati Bečom" odvratila je. "I nema smisla zvati sve kada

od toga ne mora biti ništa. Osim toga, ako budemo išli kao tim, nećemo

proći neopaženo. I, treća stvar, nema šanse da će Katia progovoriti ako se

pojavim s hrpom testosterona za svojim leđima." Cole se namrštio, ali

ona nastavi. "Preuveličavaš stvari. To je jednostavan odlazak u Beč. Tamo

i natrag. Za tri dana bismo opet mogli biti ovdje.

Naći ću se s Katijom i vidjeti što nam može reći. Ako će se nešto

uskoro događati, možemo nazvati Steelea i ondje okupiti tim. Ako

doznam da se ništa neće događati, jednostavno ćemo se vratiti i čekati

Jakartu. Ne mogu zanemariti taj trag, Cole. Od početka si znao da se neću

smiriti dok ne sredim toga gada, ne samo zbog onoga što je učinio meni,

nego i zbog onoga što je učinio svoj onoj dječici", srčano je rekla. "Ako ti

nećeš ići, ja idem sama." U kurac.

Bio je svjestan da pretjeruje i da je želi držati u zaštitnom

mjehuriću kako je ništa ne bi moglo dotaknuti. Također je znao da je to

glupo jer mu to nikada neće dopustiti. Kao što je duboko u sebi znao i da

će, koliko god se protivio tomu da ona ode u Jakartu, otići tamo slagao se

njezin lim s time ili ne, te da neće sjediti prekriženih ruku i dopustiti

kolegama da obave misiju za koju se zaklela da će je sama obaviti.

To ga je izluđivalo, ali joj se istodobno divio zbog odlučnosti i

posvećenosti njezinoj namjeri. A ne bi je toliko ni poštovao kada bi digla

sve četiri u zrak i pustila ostalima da se bore umjesto nje.

"Dovraga, P.J."

Izraz lica smekšao joj se jer je znala da je pobijedila.

"Spojit ću se na internet i rezervirati nam sljedeći let iz

Nashvillea" rekla je. "Morat ćemo presjesti u New Yorku, što je pušiona,

ali idemo bez ikakve opreme. No poznajem dobavljača u Beču koji nam

može dati što trebamo."

"Sprijateljila si se s dosta ljudi ondje", procijedio je Cole.

Uozbiljila se. "Činila sam sve što je potrebno kako bih sredila te

gadove."

Posegnuvši prema naprijed, obuhvatio joj je lice dlanovima.

"Želim da budeš oprezna, P.J. Strašno mi značiš. Neću stajati po strani

dok se ti izlažeš opasnosti. Bit ću uz tebe na svakome koraku. Ovo nije

više samo tvoja bitka. To je naša bitka. Ti su gadovi naudili nekome koga

volim. Stoga je to i moja bitka."

165

Nagnula se i prislonila čelo na njegovo. U tom se trenutku činila

posve krhkom i ranjivom i time pridonijela njegovoj odlučnosti da joj ne

dopusti da se sama upusti u sve to.

Primaknuo je usne, tek toliko da dotaknu njezine. Poljubio ju je

jednom, povukao se, a zatim je ponovno poljubio, jednako nježno kao i

prvi put.

"Rezerviraj te karte. Uz tebe sam sve dok ne vidim da si u

opasnosti. U tom slučaju, spriječit ću te pa makar morao sjediti na tebi

dok naš tim ne stigne. Jasno?"

Nasmiješila se. "Jasno."

KAKO bi stigli na let koji je P.J. rezervirala, doslovce su morali spakirati

stvari i napustiti kuću za pola sata. Cole je bio protiv takvog donošenja

odluka naprečac. Više je volio sjesti i dobro promisliti o mogućim

problemima. P.J. je bila sklonija hvatanju u koštac s problemima i

otvaranju Pandorine kutije.

Ako će po tomu suditi o karakteru njihove buduće veze, totalno je

sjeban.

Čitavim je putem do Nashvillea preispitivao svoju odluku daje

slijedi i njezin plan. Iz stotinu je razloga to bila loša zamisao, ali postojali

su i razlozi koji su je činili smislenom.

Ako će se stvari zaista odvijati onako kako mu je bila objasnila te

će samo otići u Beč kako bi se našla sa svojom informatoricom, nije u

tome vidio ništa loše.

No postojalo je toliko stvari koje bi mogle poći po zlu da je imao

osjećaj da će mu mozak prokuhati.

Makar je razbjesnio do te mjere da odluči više s njime ne

progovoriti ni riječ, prokleto će se pobrinuti da se ona ne izloži nikakvoj

opasnosti. Kratko će posjetiti prostitutku, a zatim će zajedno pozvati tim.

Zvučalo je dobro u teoriji, ali ga je istodobno podilazila jeza jer je

znao da nikada ništa nije tako jednostavno. A on - i P.J.- već su jednom

platili zbog toga što su se oglušili na njegov instinkt.

Stigli su u Nashville nekoliko minuta prije nego su se morali

prijaviti za svoj let. Dobili su mjesta u ekonomskoj klasi, što je bilo

grozno. Cole je bio pomalo razmažen s obzirom da je većinom putovao

mlažnjakom Kellyjevih, u kojem nije bio prisiljen slušati plač beba i

divljanje trogodišnjaka te trpjeti šupke koji su mu pokušavali uzeti

mjesto prije nego se uopće ukrcao.

Da stvar bude gora, prekooceanski je let vodio samo do Londona

pa su morali presjesti na let za Beč. Također ekonomska klasa.

166

P.J. je bila naelektrizirana čitavim putem do New Yorka. Nisu

razgovarali tijekom leta, no Cole je mogao vidjeti kako ona pomno

razrađuje plan u glavi.

Preobrazila se iz ležerne i vesele P.J., koju je uspio izvući iz nje u

tih nekoliko dana koje su proveli zajedno, u P.J. koja je jedva čekala da

prolije nečiju krv.

Strašno ga je privlačila kada bi je zahvatilo takvo opako

raspoloženje. Nešto u toj ženi, kada bi se pošteno raspizdila, izazivalo je

osjećaje u njemu za koje nije ni znao da postoje.

No ovaj je put bio zabrinut. Ovo je bilo odviše osobno. Nije bila

nimalo objektivna. Ovo nije bila jedna od misija u kojoj su mogli

zanemariti svoje osjećaje i obaviti posao koji se od njih očekuje.

U pitanju je bila osveta i usprkos tomu što je nije mogao kriviti što

želi srediti te gadove koji su joj ne samo naudili nego i duboko poljuljali

njezino samopouzdanje, veliki dio njega želio je da ona jednostavno

odustane i zaboravi na sve to.

Nakon dolaska u New York imali su samo četrdeset i sedam

minuta kako bi se ukrcali na sljedeći let, a morali su još i proći provjeru

putovnica. Ušli su među posljednjima pa se, sasvim jasno, neki kuronja

već bio uvalio na Coleovo mjesto, a kada je Cole stao pokraj njega u

prolazu, kreten ga je imao muda pitati da se zamijene za sjedalo.

Cole ga je počastio svojim najboljim bijesnim pogledom i naredio mu da

digne dupe, ali na kraju je P.J. bila ta koja ga je natjerala da se pomakne.

Nagnula se i šapnula mu nešto na uho, a on se zatim gotovo polomio

bježeći sa sjedala.

Cole i P.J. zauzeli su svoja mjesta, a on joj je dobacio upitan pogled.

"Što si mu rekla da se tako brzo predomislio?" Nacerila se. "Rekla

sam mu da patim ođ poremećaja ličnosti, da se smrtno bojim letenja i da

moraš sjediti kraj mene kako ne bih doživjela napad panike."

Cole se nasmijao. "Baš si zla. Obožavam to kod tebe." Slegnula je

ramenima. "Što želiš, upalilo je." "Mrzim seronje koji pretpostavljaju da

ćeš se htjeti mijenjati za njihovo usrano sjedalo samo zato što im se više

sviđa tvoje", progunđao je Cole. "Sranje, zato više volim letjeti prvom

klasom."

Let za London bio je dug i pružio je Coleu previše vremena da

razmisli o svim razlozima zašto je ovo loša zamisao. Kopkao ga je loš

predosjećaj, ali već je bio zaglibio i nije bilo mnogo toga što je u ovome

trenutku mogao učiniti, osim nadati se da njegov instinkt griješi.

Nakon presjedanja u Londonu, prespavali su većinu leta za Beč.

Dok su se poput mrtvaca vukli iz zračne luke i ulazili u unajmljeni auto,

Cole je bio toliko izmrcvaren da je imao osjećaj kao da ga je netko prebio.

167

"Jesi li već odgovorila svojoj prijateljici noći?" pitao je dok su se

vozili prema hotelu.

Odmahnula je glavom. "Neću riskirati ako se odmah želi naći pa

da se uplaši kada mi bude trebalo više od dvadeset i četiri sata da

dogovorim sastanak. Nakon što se prijavimo u hotel, otići ćemo do

jednog mog poznanika, a zatim ću joj poslati poruku kad budemo

spremni."

Cole je morao priznati, mislila je na sve. Pomisao na to da je

zalazila u svakakve mračne rupe širom Beča kako bi pronašla trgovca

oružjem, dok je on na drugoj strani svijeta ludio od brige, prestravljivala

ga je.

Prijavili su se u pansion, a u trenutku kada se spremao baciti na

krevet, P.J. ga je počela iznova vući prema vratima.

"Nemam broj tog tipa, ali znam gdje zalazi. Nadam se da ćemo

imati sreće i pronaći ga. Uzet ćemo taksi. Ne želim privlačiti pažnju tako

što ću se sama odvesti onamo."

"Kakvo je to mjesto?" zabrinuto je upitao Cole.

Posljednje što je želio jest ići nenaoružan u neku rupu.

"Nije kao hotel s pet zvjezdica", rekla je dok su ulazili u taksi.

Uputila je vozača da ih ostavi na jednom raskrižju u susjedstvu zbog čijeg

se izgleda Cole smjesta nakostriješio. Kvragu, osjećao je nelagodu bez

obzira što su onamo išli u pol bijela dana.

Prošli su dvije ulice, a zatim skrenuli u omanju koja je zaudarala

na kanalizaciju. Uska popločana uličica bila je jedva široka da bi kroz nju

mogao proći moped, a rupe na tlu bile su pune vode.

U naizgled višestoljetnome zidu stajala su metalna vrata koja su

izgledala kao da su pretrpjela napad nekog ovna. I to više puta. Lokot je

nespretno visio s bravice.

P.J. je snažno pokucala tri puta, a trenutak poslije vrata je otvorio

tip trostruko veći od Colea i promolio glavu kroz njih. Kosa mu je bila

duga i ljepljiva, zadnji put oprana prije barem tjedan dana, te je imao

grub ožiljak preko čitave strane lica.

Prepoznao je P.J. te se pomalo opustio. "Moram vidjeti Kristoffa",

rekla je. "Provjerit ću je li slobodan", zagrmio je tip.

"Reci mu da je važno."

Tip je bez riječi zatvorio vrata, ostavljajući ih da stoje u smrdljivoj

uličici.

"Ovo ne može biti dobro" promrmljao je Cole. "Lud sam što sam ti

to dopustio."

"Kristoff će nam dati što trebamo" uvjereno je rekla P.J."Osim

toga, sviđam mu se."

168

"E pa, hvala Bogu na tome", sarkastično je odvratio Cole.

Trenutak poslije, grdosija je otvorila vrata i rukom ih pozvala da

udu.

Prostor je mirisao tek nešto bolje od uličice. Bio je mračan i

ispunjen zagušljivim smradom cigareta i alkohola.

P.J. je odvažno koračala prva, a Cole ju je pratio u slučaju da sve

ode kvragu.

Spustili su se niz dugi hodnik, a grdosija je zastala pred vratima i

otvorila ih pokazujući im da udu. Cole je odahnuo kada je Hulk ostao vani

i zatvorio vrata za sobom.

Kristoff je sjedio za stolom i pušio cigaretu odvratna mirisa od

kojeg se Coleu dizao želudac.

Kada ih je ugledao, spustio je noge sa stola i nasmiješio se P.J.

"No, otkud ti opet ovdje?"

"Trebam oružje", otvoreno je rekla. "Barem dvije poluautomatske

puške i dva pištolja. Ako imaš nešto maleno što se može lako skriti, može

dva komada."

Kristoff ju je pomno proučavao. "Čuo sam da si skinula tri tipa.

Ključne likove u Brumleyjevoj mreži. Impresivno. Ucijenio ti je glavu.

Nudi veliku lovu osobi koja će te dovesti k njemu. Živu ili mrtvu. Nije ga

briga."

P.J. zaškilji. "Nemoj me sjebati, Kristoffe."

Nasmijao se. "Imam novca. Što će mi Brumleyjev? Osim toga,

mnogo sam love uložio na to da ćeš ti prva skinuti njega. Nemoj me

razočarati, može?"

"Što se oružja tiče" nestrpljivo je rekla.

Kristoff je ustao i pritisnuo gumb, a stražnji zid se okrenuo

otkrivajući čitav arsenal posložen na unutrašnjoj strani.

"Biraj. Dogovorit ćemo se za cijenu kada odlučiš što želiš."

Prišla je zidu, proučila nekoliko primjeraka oružja i Coleu dobacila

pušku. Uhvatio je M-16 i pregledao ga.

"Poslužit će", rekao je.

Zatim mu je dobacila pištolj.

"Pretpostavljam da rade", rekao je Cole Kristoffu.

Kristoff se smjesta zapjenio. "Prodajem samo najbolje oružje.

Nećeš naći manu mojoj robi."

P.J. je izabrala oružje za sebe te Coleu dobacila još jedan manji

pištolj.

"Daj nam streljivo pa idemo", odsječno je rekla.

Kristoff podigne obrvu. "Nismo se dogovorili za cijenu."

"Deset tisuća za sve", mirno je odvratila. "Gotovina. Američki

169

dolari."

"Petnaest. Uzela si mi šest najboljih komada."

"Deset ili ništa."

Cole je žmirnuo, impresioniran njezinim mirnim stavom. Žena je

imala muda.

Kristoff se dugo borio sam sa sobom, a potom je izdahnuo. "Samo

zato što vjerujem da ću zaraditi dvostruko više kad ubiješ Brumleyja. Ali

ako podbaciš, doći ću po svojih pet tisuća."

Frknuvši i gurnuvši ruku u džep, P.J. je izvadila svežanj novčanica

za koje Cole nije ni znao da ih nosi sa sobom. Bacila ih je na Kristoffov

stol.

On je pažljivo prebrajao sve novčanice od sto dolara, a zatim iz

ormarića izvukao kutije sa streljivom te ih stavio na stol.

"Još pružaš kompletnu uslugu?" upitala je P.J."Naravno.

Ne mogu vas pustiti da iziđete na ulicu sa

svim tim sranjima. Auto će vas čekati na kraju uličice. Franz će preuzeti

vašu narudžbu."

"Bilo mi je ugodno poslovati s tobom, Kristoffe. Dat ću sve od sebe

da dobiješ okladu."

Iskesio se pokazavši sve zube. "Pobrini se za to. Strašno mrzim

gubiti."

34. POGLAVLJE

P.J. je sjela za maleni stol u hotelskoj sobi i počela pisati Katiji, dok je

Cole ležao ispružen na kauču zatvorenih očiju. Sumnjala je da spava.

Znao je probdjeti i po nekoliko noći kada je bilo potrebno.

Namjerno mu nije otkrila mnogo detalja prije nego su stigli u Beč

jer... Pa, zato što ne bi došao i, još gore, ispunio bi svoju prijetnju da će je

fizički spriječiti da pode sama.

Brumley joj nije bio samo još jedna meta, misija koju mora obaviti.

Postao joj je opsesija.

Po noći ga je viđala u svojim snovima. Ponekad je osjećala nož u

svojim rukama i čula grgljanje krvi dok je uvlačio posljednji dah. Taj ju je

prizor proganjao danima i noćima, i sve dok ga ne bude ostvarila, neće je

ostaviti na miru.

Pritisnula je tipku Pošalji, ali je ostavila poklopac laptopa

podignutim kako bi čula kada stigne odgovor.

170

Zatim se uspela na krevet pokraj Colea i zavukla mu se pod ruku.

Kao što je pretpostavljala, nije spavao. Smjesta se okrenuo prema njoj i

zagrlio je jednom rukom, privlačeći je bliže.

"Onda, jesi li se time bavila tih šest mjeseci dok te nije bilo?"

ozbiljno je upitao. "Skrivala se u usranim hotelima, dogovarala mutne

poslove u zabačenim uličicama s ljudima poput Kristoffa i družila se s

prostitutkama?"

"Pa, zapravo, da. Mijenjala sam hotel svakih nekoliko dana.

Neprestano sam se brinula da će me Brumley pronaći, osobito nakon što

sam ubila prvog tipa i, da se tako izrazim, ostavila svoj potpis. Nije glup.

Morao je znati da sam to bila ja. Naročito kada se njegova desna ruka one

noći kada me silovao pojavila s ubodnom ranom na leđima i rekla mu da

sam pobjegla."

Cole je ispalio niz psovki. "Ne znam što me više ljuti. To što si se

upetljala u sve to ili što nisi imala povjerenja u mene i tim da nas

obavijestiš o tome što se događa."

"Bi li ti uključio tim u vlastitu osvetu, Cole? Doista? Da planiraš

nekoga ubiti, bi li zbilja tražio od tima da ti pomogne? Jer, kako god

okreneš, ja hladnokrvno ubijam te ljude. Nije više riječ o samoobrani.

Ulovila sam ih i rasporila kao svinje prije nego sam ih ubila."

Utihnuo je pa je znala da je shvatio što želi reći.

"Mrzim to što si i sada umiješan u sve. Mrzim to što su se Steele i

drugi upetljali. To kalja obraz čitavoga KGI-ja. Što će se dogoditi kada

Resnick čuje za to sranje? I nemoj mi reći da neće. Taj čovjek zna

prokleto sve. Kladim se da se i predsjednik boji raspizditi tog čovjeka

zbog toga što sve zna."

Prislonio joj je prst na usne. "Šuti. U ovome trenutku nije važno

što ti želiš ili ne želiš jer smo umiješani. Nema više povratka. I nećemo te

pustiti da to učiniš sama, zato začepi i prihvati to."

Nasmiješila se i nagnula se da ga poljubi u trenutku kada se

oglasio njezin laptop označivši novopristiglu poruku.

Poskočila je s kreveta i pojurila prema stolu. Dah joj je zastao kada je u

pristigloj pošti vidjela da joj je Katia odgovorila.

Moramo se odmah naći. Važno je. Dođi sama.

"To je to", rekla je Coleu. "Želi da se odmah nađemo. Kaže da je

važno i da dođem sama."

"Jebeš to", dreknuo je Cole.

P.J. je uzela svoj pištolj. "Naravno da ne idem sama. Da idem, ne

bih se gnjavila s tobom, stoga ne trči pred rudo."

171

Naizgled se smirio, ali je ustao s kreveta i spremio veći pištolj u

futrolu ispod ramena, manji pištolj uz gležanj, te napunio pušku.

P.J. se naoružala, ali je svoju pušku spremila u naprtnjaču i

posegnula za Coleovom tako da mogu napustiti hotel bez da itko

primijeti da nose oružje.

"Ti vozi", naredila je dok je ubacivala torbu na stražnje sjedalo.

"Parkiraj se jednu ulicu dalje od njezina stana. Otići ću tamo, vidjeti što

mi ima za reći i odmah se vratiti. Želim da nadzireš zgradu."

Stisnuo je usne, ali se nije usprotivio.

Vozili su se gradom, ulazeći u područje nagrizeno godinama.

Mnoge su zgrade već bile ruševne, a većina obrta premjestila se bliže

središtu grada.

Katia je imala zapravo lijep stan. Iznutra. Zgrada u kojoj se nalazio

bila je dotrajala i išarana grafitima, a željezne rešetke štitile su prozore.

Rekla je P J. da joj je stanarina vrlo mala i da bi s novcem koji je

zaradila servisirajući bogate klijente mogla unutrašnjost stana urediti

poput palače.

Nakon što je uputila Colea kamo da parkira, P.J. se naoružala i

otvorila suvozačka vrata.

"Daj mi pola sata. Ne znam što će mi sve reći, ali ako ne iziđem do

tada, dođi po mene."

"Dajem ti dvadeset minuta", ispalio je Cole. "Nema ti toliko toga za

reći. Ne sviđa mi se ovo mjesto. Ne sviđa mi se čitava ova situacija.

Instinkt mi jebeno para uši."

"Dobro, dvadeset minuta" složila se.

Nije željela priznati, ali i njezin je instinkt pomalo prigovarao.

Čitava je stvar budila nelagodu u njoj.

Izišla je i zatvorila vrata te pohitala prema ulazu u zgradu. Pet je

minuta izgubila čekajući dizalo za osoblje da se spusti u prizemlje, a

zatim se uspela na šesti kat i jurnula prema Katijinu stanu u dnu hodnika.

Lagano je pokucala, a vrata su se lagano odmaknula uz škripu.

Izvadila je pištolj i oprezno gurnula vrata tako da može vidjeti unutra.

"Katia?" tiho je zazvala. "P.J. je. Jesi tu?"

Zakoračila je u stan ne spuštajući pištolj i pregledala sobu.

Televizor je bio upaljen. Prikazivala se nekakva europska sapunica. U

kuhinji nije zatekla ništa neobično pa se uputila prema spavaćoj sobi.

I tamo su vrata bila odškrinuta pa ih je lagano pogurnula vrškom stopala,

zadržavši se na dovratku dok nije provjerila ima li koga u sobi.

Katia je ležala na krevetu u lokvi krvi.

U vražju mater!

172

Pojurila je do nje želeći joj napipati puls, ali je zastala kada je

ugledala sablastan prizor pred sobom.

Žena je bila gola i imala rezove na unutrašnjosti bedara, pod

grudima te po sredini trbuha.

Vrat joj je bio tako krvoločno prerezan da je, osim jednog

komadića koji se još slabašno držao za tijelo, bila obezglavljena.

P.J. se presavila jer joj se smučilo tako da se morala usredotočiti

na disanje kroz nos kako ne bi izbacila sav sadržaj iz želuca.

Na stoluje stajao laptop, a na ekranu otvorena P.J. -ina poruka.

Dotaknula je Katijinu ruku. Bila je hladna i ukočena. Ubijena je

mnogo prije nego je P.J. primila posljednji e-mail.

Krv joj se sledila u žilama. Ovo je bila klopka.

Uto je na krevetu uočila poruku na papiriću umazanom krvlju.

Uzela ga je, a želudac joj se pretvorio u olovo.

Ako želiš održati kolegu na životu, doći ćeš k meni sutra ujutro u

deset sati. Sama. Nenaoružana. Sama biraš. Ti ili tvoj kolega. Ako se

ne pojaviš, pretpostavit ću da si donijela odluku.

B

Koji kurac? Nema šanse da su uhvatili Colea. Blefirali su. Zar su mislili da

je tako glupa? Okrenula se i istrčala iz Katijina stana ne trudeći se

pričekati dizalo.

Sjurila se niz stube do prizemlja i izletjela iz zgrade, sprintajući

ulicom do mjesta na kojemu je Cole parkirao.

Automobila nije bilo.

Sranje, sranje, sranje!

Nema šanse da su uhvatili Colea. Nema jebene šanse.

Izvukla je mobitel i utipkala njegov broj.

"Hajde, hajde", panično je ponavljala.

Ali s druge strane nije začula Coleov glas. Bio je to glas koji je

slušala u svojim noćnim morama zadnjih šest mjeseci.

"Nisi mi vjerovala?" zabavljeno je upitao. "Imam tvoga dečka.

Prilično je ljut. Bit će sretan ako ga ne ubijem prije nego stigneš, ali

dogovor je dogovor. Ti u zamjenu za kolegu."

"Gdje?" protisnuta je.

"Provjeravaj svoju elektroničku poštu. U devet ću te obavijestiti o

lokaciji. Do tada, lijepo spavaj, P.J. Rutherford. I zapamti ovo. Ako

zakasniš i minutu, tvoj je prijatelj mrtav. Ako se pojaviš s kime, ili ako

samo pomislim da imaš pomagače, mrtav je. Ako pronađem ikakvo

173

oružje na tebi, mrtav je. Shvaćaš što želim reći? Nemam koristi od toga

čovjeka. Ali od tebe... Tebe bih mogao iskoristiti. Nas dvoje imamo

nedovršenog posla. Dođi na vrijeme i slijedi moje upute. Poslušaj me i

oslobodit ću ga. Jasno?"

Prije nego je dospjela odgovoriti, Brumley je spustio slušalicu, a ona je

ostala stajati na ulici obamrla sve do nožnih prstiju.

35. POGLAVLJE

VRATILA se u svoju sobu, spakirala stvari i smjesta odjavila. Otišla je u

hostel na drugom kraju grada, prijavila se pod lažnim imenom, plativši

gotovinom, i to trostruko veću cijenu kako ne bi morala pokazati svoju

putovnicu.

Bila je izgubljena. Krajnje izgubljena i toliko ljuta da je znala da se

mora sabrati ili će je to stajati i Coleova i vlastita života.

Nije ni na trenutak povjerovala kako će Brumley samo tako

osloboditi Colea nakon što se ona preda. Kretenčina sigurno misli da je

prava glupača ako je povjerovala u to sranje.

Najprije je morala nazvati Steelea, a svaki se atom u njezinu tijelu

užasavao toga poziva. Ali za Colea će učiniti sve. Čak i ako to znači da više

nikada neće moći raditi za KGI. A ovo će vjerojatno tako završiti.

Strpljenje njezina vode nije bezgranično. Nije bio poznat po pretjeranom

razumijevanju.

Očekivao je da bespogovorno slušaš naredbe i obavljaš svoj

posao. Ako si to činio, sve je bilo u redu. Ako nisi, bilo je ozbiljnih

problema.

Utipkala je broj s golemim čvorom u utrobi. Javio se nakon što je

telefon zazvonio dva puta.

"Steele", kratko je rekao.

"Steele, ovdje P.J. Imamo problem."

Smjesta se uozbiljio. "Daj mi sažetak."

Steele nikada nije mlatio praznu slamu. Želio je sve doznati u

kratkim i jasnim crtama. Bez nepotrebnih sranja i izlika.

"Cole i ja došli smo u Beč kako bismo slijedili trag koji mi je dala

doušnica koju sam upoznala dok sam bila ovdje. Obavijestila me kako su

informacije o Jakarti lažne i da će se nešto veliko događati ovdje. Cole i ja

planirali smo provjeriti tu informaciju jer je moja doušnica željela

174

255

razgovarati jedino sa mnom."

Morala je odmaknuti telefon s uha zbog rafala psovki koji je

zaječao s drugog kraja linije.

"Kog ste kurca vas dvoje otišli bez da ste mi rekli i jednu riječ i,

povrh svega, potpuno sami?" proderao se.

Nije imala vremena za objašnjavanje.

"Zatekla sam doušnicu mrtvu u njezinu stanu. Brumley je ostavio

posjetnicu. Tijelo joj je bilo unakaženo, a vrat prerezan. Jednako kao što

sam ja ubila trojicu njegovih ljudi. Poslao mi je jasnu poruku. I ostavio

poruku u kojoj piše da je odveo Colea sa sobom."

"U vražju mater. Išla si sama? Bez pomoći? Jesi li ti prokleto

poludjela, P.J.? Ponašaš se kao amaterka, a očekivao sam više od tebe."

"Gle, pobrinuli smo se za osnove. Pripremili smo se. Brumley nam

je postavio zamku. Prvi je stigao do moje doušnice, ubio je, te mi poslao

e-poruku s njezina laptopa. Dok sam bila unutra, ščepali su Colea koji me

čekao u autu jednu ulicu dalje."

"I što sada?" prasnuo je Steele.

"Želi mene u zamjenu za Colea."

"Preko mene mrtva", ledeno je odvratio Steele.

"Gle, nimalo ne vjerujem da će pustiti Colea nakon što dobije

mene. Upravo te zato i zovem. Nisam glupa, Steele, čak i ako ti to misliš.

Razmislila sam o svemu ovome. Ako ti i ostali odmah sjednete na avion,

možete stići otprilike u vrijeme kada bih se ja trebala naći s Brumleyjem.

Problem je u tome što još ne znam gdje će to točno biti. Ali imam uređaj

za praćenje koji ću nositi tako da me možete pronaći. Morate se što prije

dovući ovamo kako bih imala pojačanje. Ne mogu čekati na vas prije nego

uđem jer vjerujem da će ubiti Colea iz inata zakasnim li i jednu minutu.

Ali ako odem tamo, mogu ga zavlačiti dok vi ne stignete. Učinit ću što god

treba, makar to značilo da moram zavesti tog jadnika ili mu dopustiti da

me ponovno ustrijeli. Sve dok je Cole živ, nije me briga što će se dogoditi

sa mnom."

"Nećeš se mijenjati za Colea", odsjekao je Steele. "Zar stvarno

jebeno misliš da će moći živjeti sam sa sobom ako to učiniš?"

"Barem će preživjeti" tiho je rekla. "Nitko iz moga tima neće

poginuti zbog mene." Steele ponovno opsuje.

"Kad možete stići?" upitala je P.J."Nalazim se s njime u deset

ujutro. Vjerujem da će vam trebati čitava noć i jutro da dođete ovamo. Bit

će gusto. Treba vas biti što bliže desetici. Ne znam što smjera. Možda će

nas ubiti čim se pojavim. Nadam se da ću se uspjeti poigrati s njegovim

egom kako bih dobila na vremenu. Samo dođi, Steele. Računam na tebe."

175

255

"Doći ćemo", prasnuo je Steele. "Vi samo ostanite živi dok ih mi ne

budemo mogli srediti. Je li ti jasno, Rutherford? To je prokleta naredba i

očekujem da je ispuniš."

Nije imala nikakvih problema s motivacijom da izvrši tu naredbu.

36. POGLAVLJE

TE noći P.J. nije oka sklopila. Prevrtjela je desetak scenarija u glavi, no ni

jedan joj nije poslužio jer nije imala pojma s čime će se suočiti.

A taj se gad poigravao njome. Neprestano je provjeravala

elektroničku poštu, iz sata u sat, ali nikakva informacija nije stizala.

Tek je u osam i trideset sljedećega jutra primila novu poruku.

Frustrirano je udarila šakom o stol jer je u njoj pisalo samo da će

je automobil pokupiti u devet i trideset na stanici podzemne željeznice

Stuebentor.

Nije imala nikakvu informaciju koju bi mogla ostaviti Steeleu,

stoga će se morati osloniti jedino na uređaje za praćenje i svesrdno se

nadati da ih neće otkriti prije nego Steele stigne i dozna gdje se ona

nalazi.

Pričvrstila je jednu samoljepljivu traku s uređajem za praćenje na

stopalo, a drugu na gumicu kojom je kosu vezala u konjski rep.

Pomolivši se da Steele i ekipa uskoro stignu, napustila je sobu i raspitala

se kako doći do najbliže stanice za podzemnu željeznicu.

Bilo je smiješno kako se nije mogla prisjetiti ni jedne druge misije.

Nije se mogla sjetiti kako se osjećala, je li se bojala, je li se brinula hoće li

umrijeti ili pak skriviti smrt koga od svojih kolega.

Stara je P.J. bila umišljena i samouvjerena. Nova je P.J. bila puno

svjesnija toga što bi sve moglo poći po zlu i definitivno svjesnija vlastite

smrtnosti i smrtnosti svojih kolega.

Nitko neće umrijeti ako se nju pita.

U napetoj tišini vozila se podzemnom, pitajući se jesu li Steele i

njezin tim stigli i nadajući se da su uspjeli uhvatiti signal njezinih uređaja

za praćenje.

Gadovi će je vjerojatno dobrano pretresti, ali se nadala da se neće,

ako pronađu jedan uređaj za praćenje, truditi potražiti drugi. Stoga je

namjerno navukla običnu majicu kratkih rukava i traperice jer joj je to

onemogućavalo da išta skrije i jer je željela da Brumley misli kako je u

176

potpunosti poslušala njegovu naredbu.

Stigavši do svog odredišta, izišla je i oprezno se osvrnula oko

sebe. Nije bila posve sigurna što traži, ali je vjerovala kako će ti šupci

prilično brzo pronaći nju.

Imala je pravo.

Nakon samo nekoliko koraka po stanici, osjetila je kako joj se cijev

pištolja bolno zabila u leđa. "Hodaj i ne čini ništa glupo."

Naglasak joj je proparao uši. Više od svega željela se osloboditi i

prebiti seronju, ali je obuzdala svoj bijes i poslušno krenula u pravcu u

kojem ju je uputio.

Ugurali su je u automobil koji ju je čekao i naredili da legne na

sjedalo.

Učinila je što su joj rekli i čekala, kako se činilo, čitavu vječnost da

se automobil ponovno zaustavi. Pričekala je da muškarac otvori vrata i

kaže joj što želi. Nije željela riskirati da ga raspizdi na samom početku

igre.

Morala je biti nadasve strpljiva i odugovlačiti. Što god treba, dok

Steele i tim ne stignu na položaj.

"Ustani i ne pokušavaj ništa glupo", čovjek je zarežao.

Polako je ustala i držala ruke pred sobom tako da ih on može

vidjeti.

Čim je izišla iz automobila, gurnuo ju je prema ulazu zgrade koja

je izgledala kao prokleta tvrđava.

Žurno je bacila pogled preko ramena, zamijetivši željezna vrata i

sigurnosnu ogradu, a da ne spominje i naoružane čuvare koji su kružili

područjem.

Neće biti lako, ali bila je uvjerena da će Steele prenostiti sve

prepreke koje mu se budu ispriječile na putu.

Sada se morala usredotočiti na Colea i pobrinuti se za to da bude

živ i zdrav.

Posrtala je na stubama jer joj se noga bunila zbog napora kojem ju

je izlagala. Potom je počela teatralno šepati nakon ulaska u kuću. Što je

slabijom budu smatrali, veća je šansa da će ih uhvatiti nespremne.

Gotovo je zastenjala kada je pokazao prema spiralnom stubištu

prema drugome katu. S vidnom grimasom na licu, puževim se korakom

uspinjala stubama.

Čovjek ju je gurnuo, očito se žureći, a ona se ugrizla za jezik kako

ne bi opsovala.

Kada su konačno stigli do vrha, uputio ju je prema vratima u dnu

hodnika. Kada je stigla, oštro je pokucao i pričekao poziv.

177

Zadržala je dah dok su se vrata otvarala, ne znajući što da očekuje

s druge strane. Čovjek ju je gurnuo unutra pa je posrnula jer joj to

ranjena noga nije mogla izdržati.

Ispružila se na parketu, a kada je podignula pogled, našla se oči u

oči s predmetom svojih noćnih mora. Stajao je na drugoj strani prostorije

i samodopadno se smješkao.

Preletjevši očima po sobi, uz Brumleyja je izbrojila još tri

naoružana čuvara. Zatim je ugledala Colea. Srce joj je stalo.

Bio j e vezan za stolicu, a lice mu je bilo unakaženo. Nos i usta bili

su mu umrljani osušenom krvlju, a na jednom je oku imao golemu

modricu. Ispunio ju je bijes, proključavši joj u žilama i podarivši joj snagu

da se digne na noge i suoči s Brumleyjem.

"Dakle, došla si" rekao je Brumley. "Pitao sam se bi li napustila

kolegu da spasiš vlastito dupe. Bit će da sam te podcijenio."

"Nekoliko si puta napravio tu pogrešku" zaurlala je P.J. "to sada,

Brumley? Rekao si da želiš mene umjesto njega. Ovdje sam, stoga ga

pusti."

Iako je znala da to ne namjerava učiniti, igrat će njegovu igru

koliko god bude mogla.

Brumley je ispratio čovjeka koji ju je doveo te je ovaj otišao

zatvorivši vrata za sobom.

Zatim se ponovno okrenuo prema njoj, a u očima mu je blistala

zabavljenost. "Tako, konačno se ponovno srećemo. Znaš, trebao sam

dopustiti Nelsonu da te zadrži kao kućnog ljubimca. Mislim da bi se bilo

zabavno igrati s tobom. I ne bi me stajalo tri čovjeka."

P.J. prijezirno izvije usne. "Nemaš ti dovoljno hrabrosti za to,

Brumley. Diže ti se jedino na drogiranu i bespomoćnu ženu. Ne bi me

mogao dobiti u poštenoj borbi."

"Začepi, P.J. " zarežao je Cole.

Svrnula je pogled na njega i vidjela kako se puši od bijesa što je

zagrizla u Brumleyjev mamac. Svaki mišić u njegovu tijelu napinjao se

pod uzetom kojim je bio vezan. Bio je to jedan vrlo srdit alfa mužjak.

"Igraš opasnu igru", tiho je rekao Brumley. "Što se nadaš da ćeš

time postići? Ja sam pobijedio. Uhvatio sam te. Uhvatio sam tvoga kolegu.

Nema razloga nadati se pobjedi."

"Nije stvar u tome tko je pobijedio", smireno je rekla. "Rekao si da

želiš mene umjesto njega." Palcem je pokazala prema Coleu.

"Pusti ga pa ostajemo samo ti i ja. Želiš da se skinem? Da ti

olakšam? Da vidimo može li ti se dignuti dok sam pri punoj svijesti i na

nogama."

178

Pogledom je prostrijelila Colea, poručujući mu da šuti. Svesrdno

se nadala daje shvatio što mu želi reći.

"Razmišljao sam o nečemu dugotrajnijem", usprotivio se Brumley.

"Imam lijepi mali kavez koji bi bio savršen za tebe. Moga malog

kućnog ljubimca. Malo ću se igrati s tobom pa te vratiti u tvoj kavez.

Nakon nekog vremena, bit ćeš zahvalna na mrvicama pažnje koje ću ti

posvećivati. Slomit ću te u tren oka."

Nasmijala se. "Samo sanjaj."

Brumley podigne obrvu. "Skidaj se onda. Ako mi se svidi tvoja

izvedba, oslobodit ću tvoga dragog kolegu."

"Izjebat ćeš me tu pred svima?" rugala mu se. "Ne znam baš da

želiš da tvoji ljudi doznaju kako si impotentno malo govno."

Brumley je krenuo prema njoj, ali ona se nije ni pomaknula. Šakom je

ščepavši za kosu, privukao ju je bliže. Zatim ju je udario stražnjom

stranom dlana, no držao ju je tako snažno da nije mogla pasti.

"Pazi što govoriš ili ću ga upucati pred tobom, a onda ću te ševiti

dok ga budeš gledala kako umire."

P.J. podigne ruke. "Okej, kako ti kažeš. Ti zapovijedaš. Reci mi što želiš."

"Skidaj se", ponovio je.

Izdahnula je. Nije to željela. Nije mogla biti sigurna da je šupak

neće podijeliti sa psima od svojih čuvara, koji su trenutno s velikim

zanimanjem pratili razvoj situacije.

Ali trebao joj je barem jedan u blizini kako bi se uspjela dočepati

oružja.

"Želiš striptiz ili samo želiš riješiti stvar?" planula je.

Svaka sekunda razgovora značila je više vremena da se Steele

pojavi.

Brumley je mahnuo jednome od čuvara. "Skini joj odjeću, i to

brzo."

Zadržala je dah, a osjetila su joj se izoštrila.

Čuvar koji je stajao najbliže Brumleyju smjesta je poslušao.

"Ruke uvis i ne miči se", naredio joj je. Polagano je podignula ruke

dok je on izvlačio nož i žurno joj skidao majicu.

Cole je podivljao. Stolica na kojoj je sjedio zaklepetala je i

zaprijetila da će se raspasti, zbog čega se drugi čuvar bacio na njega.

Izvukao je pištolj i prislonio ga Coleu na sljepoočnicu.

"Za Boga miloga, P.J., ne čini to", zavapio je Cole.

Nije se usudila pogledati ga. Nije mu smjela dopustiti da joj

odvrati pažnju.

Tada joj je muškarac krenuo skidati hlače, otkopčao je gumb, a

zatim napravio oštar pokret nožem prema dolje, zamalo joj zarezavši

179

kožu.

Ostala je samo u grudnjaku i gaćicama i nikada se nije osjećala

tako bespomoćno.

Prestani!

Nije se smjela iznova pretvoriti u onu prestravljenu, bespomoćnu

ženu koju je Brumley silovao. Neće joj dopustiti da se pojavi i preuzme

kontrolu. Ovaj će put sama vladati situacijom, a on joj ništa neće učiniti.

Radije će umrijeti nego mu dopustiti da je ponovno dotakne.

Pažljivo je motrila muškarca koji ju je razodijevao. Pištolj mu je

bio tako blizu, gotovo nadohvat ruke. Strašno blizu. Zadržala je dah dok

je čekala da se samo još malo okrene.

Sranje, izgubila je trećeg muškarca iz vida. Jedan čuva Colea, drugi

je skida, ali gdje je treći?

Nije mogla glumiti čednost i odjednom se praviti stidljivom kada

se otvoreno suočila s Brumleyjem i izazvala ga.

Jebiga.

Trgnula se kada joj je šupak podvukao nož pod grudnjak, točno

između dojki. Uhvatila ju je mučnina kada je grudnjak skliznuo s nje, a on

spustio oštricu do njezinih gaćica.

O Bože, pomozi mi. Molim te, molim te, daj da je Steele u blizini.

Možda ipak neće moći sama izvući sebe i Colea iz ovoga.

Čovjek se odmaknuo te je izgubila svoju jedinu priliku da se

dočepa njegova pištolja. Ostala je stajati na sredini sobe sama i gola, a

četiri para očiju pohlepno su je promatrala.

Potom je konačno locirala trećeg čuvara. Stajao je iza nje, u kutu,

no sada je došao pred nju želeći i sam napariti oči.

Nestrpljenje na licima čuvara govorilo joj je da Brumleyju vrlo vjerojatno

nije smetalo dijeliti svoje vlasništvo s njima.

Zakoračio je naprijed, a P.J. je uočila izbočinu na njegovim

hlačama. Gada je totalno palio prizor pred njim i vjerojatno je uživao pri

pomisli na to da će je silovati pred Coleom.

"Okej, gola sam", mirno je rekla. "Pusti ga." Brumley je pogledao

prema Coleu. Coleov izraz lica bio je ubojit.

"Pa da propusti zabavu?" upita Brumley. "Ima li što bolje nego da

te jebem ovdje dok on gleda?" "Nismo se tako dogovorili", prasnula je.

"Tuži me."

Iskesila je zube iako je znala da je upravo to namjeravao.

Napravio je još jedan korak prema njoj, te se na trenutak vratila u

prošlost kada je bila prisiljena trpjeti njegovu težinu koja ju je gušila i

miris vlastite krvi. Stravičnu bol koju joj je nanio i trenutak kada je

nasrnuo u nju.

180

Osjećala je čuvara iza sebe. Približio joj se tako da je osjetila

očajničku požudu kako zrači iz njega. Možda je Brumley želio da je drži

dok je on siluje. Kako god, nije mogla više ni trenutka čekati na Steelea.

Morat će se sama izvući iz ovoga.

Utvrdila je položaje preostale dvojice čuvara. Najviše ju je brinuo

onaj čiji je pištolj bio uperen u Coleovu glavu. No, bio je odviše

usredotočen na prizor koji se odigravao pred njime da je zapravo spustio

pištolj nekoliko dragocjenih centimetara. Dovoljno da, ako ispali metak,

Cole ostane živ.

Napravila je potez.

Okrenuvši se na zdravoj nozi, čvrstim desnim krošeom sastavila je

čuvara iza sebe. Zatim mu je izvukla pištolj iz futrole i ustrijelila čuvara

uz Colea.

Bacila se na tlo i zakotrljala, ispaljujući niz metaka na čuvara

kojemu je uzela pištolj, a zatim bjesomučno pokušavala locirati onog

posljednjega.

Šupak se skrivao iza stola, a Brumley je posezao za svojim

pištoljem. Sranje!

Kotrljala se dok nije jasno vidjela kroz prorez stola i pogodila

seronju točno u koljeno, natjeravši ga da zaurla od boli. Čim se nagnuo

kako bi se uhvatio za koljeno, smjestila mu je metak u čelo.

Oglasio se još jedan pucanj te je na trenutak pomislila da je

pogođena. Ali nije osjećala nikakvu bol.

O, ne. O, Bože, ne. Ne, ne, ne!

Podignula se na noge i vidjela kako se Cole nagnuo u stolici, a krv

mu se slijevala desnom stranom tijela. Potom ju je zaslijepila bol kada ju

je Brumley drškom svoga pištolja odalamio u glavu.

Poletjela je unatrag, a pištolj joj je izletio iz ruku. Stropoštala se na

tlo nekoliko metara dalje, a bol joj je eksplodirala licem.

Nadvivši se nad nju, prislonio joj je pištolj uz glavu, ali je reagirala

žurno, zamahnuvši zdravom nogom i izbivši mu pištolj iz ruke.

Borila se da se uspravi, ali ju je povukao na noge, još je jednom

udarivši u čeljust.

Isključivo iz odlučnosti, ostala je pri svijesti i potisnula bol.

Uporno se držala za Brumleyja dok ju je pokušavao baciti na kauč. Ako je

uspije pritisnuti svojom težinom, gotova je. Bio je teži barem devedeset

kilograma. Zabila mu je koljeno u međunožje, na što ju je naglo pustio, a

njegov oštar urlik odjeknuo joj je u ušima.

Gdje je prokleti pištolj?

Je li Cole živ?

Brumley se brzo oporavio te su počeli kružiti jedno oko drugoga

181

oprezno poput predatora. No pažnja joj je bila podijeljena jer ju je iz dna

duše boljela pomisao na to da je Cole ranjen. Možda je bio i mrtav.

Kada je ponovno pogledala prema njemu, Brumley ju je udario u

ozlijeđenu nogu. Nepodnošljiva bol proparala joj je bedro. Vrisnula je, te

se sklupčala kako bi se zaštitila pred neizbježnim padom.

"Dovraga, P.J., dobro sam. Diži dupe i ispraši ga", proderao se Cole.

Zavrtjelo joj se u glavi od olakšanja. No u njoj su se također

probudile snaga i namjera. Cole je živ. Mora samo srediti tog seronju i

postići će cilj. Osveta će biti njezina. A taj kurvin sin nikada više neće

nauditi ni jednoj ženi ili djetetu.

Odgurnula se od tla upravo kada se Brumley bacao u još jedan

napad. Zakotrljala se i kružnim ga udarcem ozlijeđene noge drugi put

pogodila u jaja. Ako bude po njezinu, ostat će bez njih kada ona bude

završila s njime.

Gdje je prokleto oružje? Pištolj? Nož? Bilo što?

Ponovno se zakotrljala, pokušavajući skupiti snagu da se osloni na

noge, kada je rukom okrznula nož uz pomoć kojeg su joj skinuli odjeću.

Ščepala ga je kao da joj život ovisi o tome. Kada je Brumley ponovno

krenuo na nju, zamahnula je nožem i zabila mu ga u trbuh.

Zaurlao je od boli i odskočio. Shvativši da su se izgledi okrenuli u

njezinu korist, odustao je od ponovnog napada.

Bacio se prema jednome od pištolja, a P.J.je skočila za njime,

prestigavši ga i nogom gurnuvši pištolj prema Coleu.

Sudar s parketom izbio joj je zrak iz pluća, a Brumley se u trenu

ponovno našao na njoj.

Kotrljali su se dok joj je njegova ruka lomila zapešće u pokušaju

da je natjera da ispusti nož. A ne! Neće se predati.

Čekala je da se spusti, pokušavajući okrenuti njegovu težinu u

svoju korist, te ga je snažno udarila čelom posred lica. Bol joj je

prostrujala čitavom kralježnicom dok se on kotrljao s nje, no nije mogla

dopustiti sebi da sada stane. Imala je osjećaj da je prošla kroz stroj za

mljevenje mesa, ali tako je blizu. Tako prokleto blizu pobjede da je

osjećala njezin okus u svojim ustima.

"Iza tebe, P.J.!" viknuo je Cole.

Bacila se na tlo i iznova okrenula, jedva umaknuvši Brumleyjevu

metku. Ponovno su oboje stajali na nogama i gledali se poput bikova.

Oboje su krvarili. P.J.nije imala pojma odakle njezina krv. Usredotočila se

jedino na to da natjera Brumleyja da još snažnije krvari.

Napravio je potez pretvarajući se da će je napasti s lijeve strane i

tada ga je sredila. Spustila se i srušila ga kada se nagnuo. Bacila se na

njega i udarila ga ravno u lice. Zatim još jednom. Udarala ga je dok nije

182

bila sigurna da je ponovno slomila šaku.

Zatim ga je objema rukama uhvatila za glavu i udarala njome o

pod tako da je gotovo izgubio svijest. "P.J., P.J., dušo, sredila si ga."

Coleovo lice prodrlo je kroz maglu njezina bijesa. Podignula je pogled i s

usrela njegov. Bio je živ. Krvario je, ali bio je živ. Potom je spustila

pogled na Brumleyja na kojemu je i dalje sjedila. Gola.

Ovaj put nije osjećala sram. Bila je pobjednica. Sredila je šupčinu.

Ona. Bespomoćna žena koju je nekoć silovao.

Prignula se i prosiktala tako da je može čuti. "Kakav je to osjećaj,

seronjo? Znati da više nisam onako bespomoćna i da sam te prebila."

Uzela je nož koji je prethodno ispustila i njime ležerno skinula

gumbe na njegovoj skupoj svilenoj košulji umrljanoj krvlju. U očima mu

je bljesnula panika kada je shvatio što smjera.

Vrata prostorije naglo su se otvorila te je mahnito posegnula za

pištoljem. Klizio joj se u rukama te umalo ispao, a zatim je čula Coleov

utješan glas. Smirivao je paniku koja ju je bila obuzela.

"U redu je, P.J.To su samo Steele i ostali. Stigli su. U redu je."

Ali nije bilo u redu. Nije ni pogledala svoje timske kolege.

Posvetila je svu svoju pažnju gadu na podu pod sobom. Nije ju bilo briga

što je njezini kolege vide golu i krvavu. Žrtvovala je sav svoj ponos u

potrazi za pravdom. A sada je došao trenutak da je istjera.

Dovršila je s rezanjem njegove košulje, a Brumley je počeo

trabunjati i preklinjati za svoj život.

Poput bijednoga, kukavnog crva.

"Nemoj me ubiti", cvilio je.

Nasmijala se, a zvuk je hladno odjeknuo prostorijom. Nimalo nalik

P.J. Ovo je bila drukčija P.J. Ovo je bio hladnokrvni ubojica u kojeg se

pretvorila.

"Daj mi jedan dobar razlog zašto te ne bih trebala rasporiti kao

što si ti mene i zatim te ostaviti da umreš dugom i bolnom smrću",

ispljunula je.

"P.J."

Bio je to Steele. Glas mu je prodro u njezinu svijest i vratio je u

stvarnost.

Okrenula se očekujući osudu. Očekujući da joj kaže da se povuče.

Ali u očima svojih kolega vidjela je samo gnjev.

Steele je bio na čelu, a oči su mu blistale razumijevanjem.

"Odluka je na tebi", tiho je rekao. "Resnick ga želi živoga, ali jebeš

Resnicka. Što god odlučila, uz tebe smo do kraja."

U tom se trenutku Brumley slomio i zaplakao poput razdraženog

djeteta. Možda je vidio obećanje smrti u P.J.-inim očima. A nakon što je

183

čuo kako je vođa njezina tima odobrio njegovu smrt, počeo je trabunjati

toliko brzo da ga P.J.nije uspijevala pratiti.

"Dat ću ti što god želiš. Novac. Imam novca. I informacije.

Pohlepno se uhvatio za to. "Imam imena i kontakte. Imam zapise o

svakome poslu koji sam ikada obavio. Mogla bi srediti mnogo važnih

ljudi koji se bave trgovinom djece. Ja sam samo posrednik. Nitko i ništa."

P.J. prijezirno izvije usne. "Da, vjerojatno bi htio da te predam

Resnicku. Iskamčio bi kakvu bijednu pogodbu, propjevao kao ptičica i

potom izletio na slobodu. Ne vjerujem ti, Brumley. Izlajao bi sve samo da

spasiš vlastitu guzicu."

Dolphin i Renshaw dotrčali su do Colea koji je i dalje vezan sjedio

na stolici. Brzo su ga oslobodili i pritisnuli mu ranu.

Steele i Baker stajali su na vratima ne spuštajući oružje i ne mičući

pogled s P.J.

"Mogu dokazati" trkeljao je Brumley. "U mome sefu. Tamo na

zidu. Dat ću ti kombinaciju brojeva. Vidjet ćeš. Imam zapise o svemu.

Snimke razgovora. Detalje o poslovima. Vremena i mjesta. Sve je tamo,

kunem se!"

"Bakeru, provjeri to" naredila je P.J.

Baker je sklonio sliku i potom pričekao dok Brumley nije promucao

brojeve. Trenutak poslije, počeo je izvlačiti svežnjeve novčanica, a među

njima i dnevnik poslovanja i nekoliko memorijskih čipova.

Prelistavši dnevnik poslovanja, Baker je ispustio tih zvižduk.

"Čini se da naš seronja posluje s vrlo važnim ljudima. Resnick će

svršiti u gaće kad se dočepa ovoga."

"Vidiš!" prodahtao je Brumley. "Rekao sam ti!"

P.J. ga je pogledala s gnušanjem i snažno mu pritisnula oštricu o

grlo.

"Čekaj! Rekla si da me nećeš ubiti!" panično je rekao Brumley.

Zarežala je duboko, prerezavši mu grkljan, a zrak mu je zašištao

na izlasku iz pluća. "Tuži me."

184

37. POGLAVLJE

ISPUSTILA je nož, koji je zazvečao u kontaktu s parketom. Obuzele su je

obamrlost i spoznaja da je uspjela. Osvetila se.

Njezini su silovatelji mrtvi. Njezina je misija obavljena. Zadrhtala

je shvativši da još uvijek sjedi na Brumleyju, gola i pomlađena, tresući se

kao list. Potom ju je njezin tim okružio.

Preplavio ju je sram te se obgrlila rukama u pokušaju da si pokrije

tijelo.

Steele je omotao deku oko njezine drhtave prilike te je odvukao

od sve te krvi i Brumleyjeva mrtvog tijela.

"Jesi li ozlijeđena?" upitao ju je držeći joj ruke na ramenima kako

deka ne bi pala s nje.

"Cole", protisnula je. "Kako je Cole?"

Odmaknula se, ne mareći ni za što drugo osim Colea. Pojurila je

prema stolici na kojoj je sjedio, a on se gotovo slomio u očajničkom

pokušaju da joj se približi. Uže mu se usjeklo na zapešćima ostavivši

tragove, a debeli tlačni zavoj pokrivao mu je ranu na ramenu. No, živ je.

Čim se progurala kraj Dolphina i Renshawa, Cole se nesigurno

oslonio na noge i krenuo joj u susret.

Ignorirajući vlastite ozljede, ignorirajući njezine, ščepao ju je i

pritisnuo o svoje tijelo takvom silinom kao da je više ne namjerava

pustiti.

"Bože, kako si me uplašila, P.J.", prošaptao joj je na uho. "Da mi to

nikada više nisi učinila. Zakuni se da mi to nikada više nećeš učiniti.

Zamalo sam te izgubio. Ne smijem te ponovno izgubiti. Nikada više."

Grčevito se držala za njega bojeći se onoga što će se dogoditi ako

ga pusti. Doslovce je osjećala da niti koje su je držale u jednom komadu

popuštaju i počinju pucati. Nije znala koliko će još dugo moći izdržati.

"Bakeru, izvadi sve iz tog sefa", naredio je Steele. "Smjesta moramo sve

očistiti. Ne želim da za nama ostane bilo kakav trag."

Renshaw je frknuo. "Rekao bih da će nas leševi odati."

Steele ga osine pogledom. "Moći će nagađati tko je to učinio, ali ne

želim im pružiti nepobitne dokaze. Želim da svi smjesta počiste sve za

sobom i iziđu van."

"Da, gospodine", rekao je Baker.

Baker je skupio stvari iz sefa i počeo ih gurati u svoj ruksak.

Renshaw je počeo brisati sve površine na kojima su se mogli naći

otisci te se posvetio vratima, kvakama i dovratku.

185

P.J. je i dalje čvrsto grlila Colea znajući da će se raspasti ako ga

bude pustila.

Steele im je prišao.

"Treba li vam pomoć da siđete?" pitao je Colea. "Ja sam dobro. Ali

ona nije." "Znam", tiho je rekao Steele.

Nježno je odmaknuo P.J. od Colea. Kao dajepoludjela, pružala je

ruke prema Coleu ne želeći se odvojiti od njega ni na trenutak.

"Pssst, P.J." nježno je rekao Steele. "Gotovo je. Sigurna si. Cole je dobro."

Ali njezin slomljeni um nije bio sposoban reagirati ni na što osim

na divlju potrebu za Coleovom blizinom.

Još se uvijek opirala kada ju je Steele uzeo u naručje. Nakon što je

naredio Bakeru, Dolphinu i Renshawa da sve temeljito očiste, zaputio se

prema vratima dok ga je Cole slijedio.

P.J.-ini su se udovi opustili kada ju je preplavila bol u zadobivenim

ozljedama. Položila je glavu na Steeleovo rame i sklopila oči, a mnoštvo

različitih osjećaja bombardiralo j u j e sa svih strana dok j e nij e u

potpunosti preplavilo.

Olakšanje. Bol. Uspjeh. Tuga. Osveta.

Pravda.

Uhvatila se za tu posljednju riječ jer je bila najprikladnija od svih.

Pravda je izvršena. Brumley više nikada neće nauditi ni jednom

djetetu.

Steele ju je iznio kroz razvaljena ulazna vrata te je promotrila

iskrivljene željezne šipke koje je njezin tim skršio na ulasku.

Trenutak poslije, Steele ju j e spustio u stražnji dio terenca u

sjedeći položaj. Pažljivo je podvukao rubove deke ispod nje te ih

zataknuo da stoje na mjestu, kao da je malo dijete koje nije sposobno ni

najmanje se brinuti za sebe.

"Idem po ostale pa da se izgubimo odavde", rekao je Steele te se

udaljio, ostavivši nju i Colea same.

Sjedila je zgurena, a Cole joj se približio i privukao je k sebi.

Zatvorila je oči i udahnula njegov miris. Krv, znoj, prljavštinu. Nije ju bilo

briga. Živ je. Uspjeli su. Brumley je mrtav.

"Gotovo je, malena", promrmljao je. "Konačno je gotovo. Ubila si

boga u njemu. Nasmrt si me preplašila, ali nisam ni na trenutak

posumnjao u tebe."

Uzdahnula je i protrljala obraz o njegovo rame. Glas joj je drhtao

te se sva tresla dok je govorila. Morala je uložiti napor kako bi se riječi

prevalile preko njezinih ukočenih, hladnih usana.

"Gotovo je, ali hoću li ga i dalje viđati po noći kada zatvorim oči?

Hoću li ga i dalje viđati u svojim snovima i svaki put iznova proživljavati

186

onaj osjećaj bespomoćnosti?"

Položio joj je prste ispod brade te je nježno pogurnuo prema gore

kako bi ga pogledala u oči.

"Bit ću uz tebe na svakome koraku i svaki put kada pomisliš na

toga kretena, otjerat ću ga iz tvojih misli. Zamijenit ću svaku tvoju noćnu

moru nečim prekrasnim."

Ponovno je naslonila čelo na njegova prsa. "Volim te, znaš?"

Prislonio joj je usne na vrh glave te je osjetila kako se rastežu u

osmijeh. "Da, znam. I ja tebe volim. Što misliš da bismo trebali učiniti u

vezi s time?"

Ispustila je neodređen zvuk, koji je mogao biti odraz panike, ali i

zadovoljstva. Možda je donekle bio oboje. Bilo joj je tako teško sabrati

misli, a ovo je bilo vrlo važno. Ne smije zabrljati.

Podignula je glavu kako bi ga pogledala ravno u oči, kako bi u

njima vidjela ljubav - prema njoj - kako sjaji poput najtoplijega svjetla u

najmračnijem kutku pakla.

"Vjerojatno znači da bismo trebali napraviti kakvu glupost poput

toga da se vjenčamo i počnemo živjeti zajedno. Ali ne pristajem na

klince."

Tiho se nasmijao, podignuvši okrvavljene rubove usana u nešto

nalik smiješku. "Što, ne želiš podići obitelj malih snajperista?"

Zadrhtala je. "Ne."

Snažno ju je zagrlio. "Slažem se s time. Važno mi je samo da imam

tebe. Dobar smo tim, Penelope Jane. Na poslu i izvan njega."

Odmaknula se i sumnjičavo ga pogledala. "Nećeš tražiti od mene

da dam otkaz pa da me možeš držati negdje na sigurnom?"

"Ni u ludilu. Tko bi spašavao moju guzicu u misijama? Računam

na to da ćeš me štititi!"

Nasmijala se usprkos boli u trbuhu i oslobodila se nešto užasne

napetosti koja joj je grčila utrobu. "Dat ću sve od sebe."

Ponovno ga je zagrlila jer ga jednostavno nije mogla prestati

dodirivati. "Volim te" odlučno je rekla. "Žao mi je što ti to nisam prije

mogla reći. Ali osjećala sam to. Mislim da sam to oduvijek osjećala. Uvijek

ću to osjećati, Cole. Kunem ti se."

Pomilovao joj je kosu te joj rasuo sitne poljupce po čelu i tjemenu.

"Na kraju bismo svejedno došli do toga. Naši su spojevi uključivali metke,

granate i spašavanje talaca. Sumnjam da ćemo ikada biti normalni, ali tko

šiša normalne, ne?"

"Da, tko šiša normalne", prigušeno je promrmljala u Coleovu

majicu.

"Pokupimo svoje stvari i idemo."

187

Steeleov glas ugasio je toplinu i sjaj u P.J.-inu umu te ju suviše

rano vratio čvrsto na zemlju.

Slijedilo im je suočavanje s posljedicama svojih postupaka, a to je

moglo značiti da ona u budućnosti neće biti dijelom KGI-ja.

38. POGLAVLJE

BIO je to prvi put kako je P.J. odbila poslušati naredbu otkad je počela

raditi za KGI. Zapravo, s obzirom da joj Steele nije rekao da ne čini stvari

koje je učinila, nije ni bila riječ o neposluhu. Iako joj to nije ni mogao reći

jer ga nije bila obavijestila o svojim planovima.

I zapravo je bila napustila tim, tako da je sve ono što je učinila u

proteklih šest mjeseci jedino njezina odgovornost, a ne odgovornost

članice KGI-ja. Bez obzira na to što joj je Steele rekao što može učiniti sa

svojom ostavkom.

Ali kada je Steele objavio svoj plan da tim ostavi u Tennesseeju i

sam se nade sa Samom, Garrettom i Donovanom kako bi im prenio

informacije koje su dobili od Brumleyja, P.J. se snažno usprotivila.

Odbila je dopustiti Steeleu da na sebe preuzme njezine postupke i

odluke. Cole ju je u tome podržao, rekavši kako će se i on i P.J. opravdati

pred Kelhyjevima. Ni u ludilu neće svaliti krivnju na Steelea.

Steele nije bio sretan zbog toga, ali nije mogao učiniti bogzna što

kada se suočio s dvoje odlučnih ljudi koji su namjeravali otići k Samu,

Garrettu i Donovanu s njime ili bez njega.

Budući da je Steele Kellyjevima gotovo oteo mlažnjak, P.J. je

smatrala kako ima dovoljno problema i bez prisvajanja njezinih grijeha.

Nakon što mu je adrenalin popustio te se uvjerio da je P.J .dobro, Cole je

shvatio kako je ozlijeđen mnogo više nego što je isprva mislio. Izgubio je

mnogo krvi te ga je uhvatila slabost tijekom leta kući.

Bez Donovana bili su ograničeni u pružanju liječničke pomoći, ali

Steele mu je često mijenjao zavoje te mu dao lijek protiv bolova kako bi

mirovao.

P.J. se neprestano motala oko Colea. Držala ga je za ruku,

nemilosrdno ga ugnjetavala i klela se da će mu isprašiti tur ako samo i

pomisli učiniti nešto glupo poput toga da umre.

Steele ju je pokušao nagovoriti da se odmori - bila je tek

djelomično u boljem stanju u odnosu na Colea - ali je ustrajala u tome da

188

ostane pokraj njega.

Bila je na rubu toga da se onesvijesti od boli koja joj je žvakala

tijelo, kada je osjetila kako ju je nešto ubolo te se okrenula i nemalo se

iznenadila shvativši da joj je Steele dao injekciju.

"Koji je to vrag bio?" oštro je upitala.

"Nešto da ti ublaži bolove i da te smiri. Samo što se ne srušiš, a

svatko tko ima oči može vidjeti da te stravično boli. Odustani, P.J. Nećeš

pomoći Coleu ako budeš visjela nad njime izgledajući kao đa te poplava

izbacila. Strašno se brine za tebe pa se ne želi smiriti i odmoriti."

Od lijeka se već počela osjećati ošamućeno. Udovi su joj postali

teški, a oči je sa sve većim naporom uspijevala držati otvorenima.

"Dovraga, Steele", promrmljala je dok joj se jezik petljao.

"Poslije ćeš mi psovati", procijedio je, te je hitro uhvatio kada se

prevrnula.

Cole je podignuo glavu i zadovoljno razvukao usne. "Hvala, Steele.

Brinuo sam da će se srušiti svakog trenutka. Potreban joj je odmor.

Pošteno su je prebili ondje."

"Ni sam nisi bolje prošao" sarkastično je odvratio Steele.

Pogledao ju je, maknuo joj kosu s lica te je pažljivo prekrio dekom.

Zatim se vratio Coleu.

"Je li jako loše?" kratko je upitao.

"Užasno boli, ali preživjet ću", rekao je Cole. "Ništa s čime se i prije

nisam susreo."

Steele je sjeo u jedan od naslonjača nasuprot kauču na kojem su

P.J. i Cole ležali.

"Oboje ste mogli poginuti."

Cole je kimnuo. "Da, mogli smo. Ali P.J. to nije dopustila. Opaka je

kada se raspizdi."

Steele razvuče usne u nekakav poluosmijeh. "Da, znam."

Cole se uozbilji i potom pogleda vodu svoga tima. "Kako će to

funkcionirati s obzirom da smo P.J. i ja u istome timu?"

Steele je utihnuo na trenutak.

"Neću žrtvovati vezu s njom zbog posla", rekao je Cole.

Steele frkne. "Odlično, jer nisam namjeravao pustiti ni jedno od

vas dvoje. Strašno me živcira to što ću neko vrijeme biti izvan pogona jer

će dva moja člana biti na odmoru, a onda ćete vjerojatno željeti otići i na

prokleti medeni mjesec."

Cole se nasmiješio. Medeni je mjesec zvučao prilično sjajno.

Pogledao je u onesviještenu P.J.na kauču. Oboma im je slijedio oporavak,

ali budućnost im je izgledala prilično svijetlo.

Ponovno je pogledao Steelea i uozbiljio se. "Kako ćeš riješiti stvar

189

sa Samom? Znam da smo sjebali. Preuzet ću svu odgovornost na sebe."

"Začepi", bezobrazno je odvratio Steele. "Ja ću se pobrinuti za

Sama."

Cole se široko osmjehnuo i opustio. Steele je bio užasno tvrdoglav,

ali Cole ne bi radio ni za koga drugog na svijetu. Onoga dana kada Steele

ne bude vodio KGI-jev tim, Cole će objesiti svoju pušku o klin i postati

običan radnik na poslu od osam do pet.

"Odmori se", rekao je Steele. "Sletjet ćemo tek za nekoliko sati i

onda ideš ravno u bolnicu u bazi."

Cole je zastenjao. "Ti bokca, trebali bi nazvati jednu sobu po meni

s obzirom koliko sam već puta bio ondje."

"Što se tiče tebe i P.J., morat će nazvati čitavo krilo po vama",

sarkastično je odvratio Steele.

190

39. POGLAVLJE

P.J. je bila otpuštena iz bolnice prije Colea, ali je ustrajala na tome da

ostane uz njega dok liječnik iz mornarice ne bude smatrao da se dovoljno

oporavio kako bi ga pustili kući.

Steele je stigao na dan kada je Cole izlazio iz bolnice. U kratkim je

crtama objasnio kako Sam želi da tim dođe na posjed KGI-ja. Unatoč

nagovorima, nije rekao ništa više, a to je zabrinulo P.J.

Bio je to dan za obračun, dan za koji je znala da jednom mora doći.

Zaželjela je da Cole i ostatak tima ne budu umiješani.

Vožnja iz Fort Campbella do KGI-jeva posjeda protekla je u

napetoj tišini. Cole je primio P.J.za ruku te je stisnuo kao da joj poručuje

da će sve biti u redu. Ali ni jedno nije progovorilo, te je znala da

nadolazeće sučeljavanje Colea ne zabrinjava ništa manje nego nju.

Čak je i Dolphin, koji je obično uvijek imao što za reći, bio šutljiv zajedno

s ostatkom tima.

Steele je bio za upravljačem, P.J. i Cole sjedili su u sredini,

Renshaw i Baker na stražnjem sjedalu, a Dolphin na mjestu suvozača. P.J.

se nije mogla prisjetiti kada su zadnji put proveli toliko vremena u tišini.

Jesu li ljuti na nju? Ogorčeni? Bijesni zato što ih je uvukla u vlastiti

osvetnički pohod?

191

Mučila je samu sebe razmišljajući o mogućim razlozima.

Kada su stigli do Kellyjevih, bila je očajna.

Zaustavili su automobil pred ratnom sobom i izišli, a Dolphin i

Steele krenuli su pomoći P.J.i Coleu. No ona je bila odlučna u tome da

dode na sastanak bez ikakvih znakova slabosti. Nije željela da kažu kako

je igrala na kartu suosjećanja, stoga je otresla Dolphinovu ruku i uputila

se prema vratima oglušivši se na protestiranje svoje noge.

Lice joj je grozno izgledalo, bilo je ispunjeno modricama i

natečeno od borbe s Brumleyjem. Rendgenske snimke pokazale su da

nije slomila čeljust, iako joj se Cathy klela da jest kada su je bili dovezli.

Neko će vrijeme imati poteškoća sa žvakanjem, ali preživjet će.

Ukucala je sigurnosnu lozinku kako bi pristupila ratnoj sobi te

ušla - točnije, dovukla se u pokušaju da ne šepa - u sobu ka Kellyjevima.

Namrštila se kada se osvrnula oko sebe. Ondje su se nalazili samo

Kellyjevi, ali ne svi. Nathan i Joe nisu bili prisutni.

Kvragu, čak ni Ethan nije bio ondje, što je značilo da će ovo biti

trenutak prosvjetljenja između trojice muškaraca koji su službeno bili na

čelu KGI-ja i tima koji se nalazio na ledu.

"P J. " pozdravio ju je Donovan. "Rekao bih da dobro izgledaš, ali

čak ni ja ne mogu ozbiljna lica izreći takvu laž."

Njegova ju je šala opustila te mu se osmjehnula. Kvragu, boljelo ju

je čak i kada se smiješila.

Ostatak tima ušao je za njom te je nastupila neugodna tišina.

Cole joj je prišao sleđa te joj ovio ruku oko ramena privlačeći je k

sebi. Bilo je jasno kako time svima šalje poruku. On je uz nju. Čuva joj

leda i sve što utječe na nju, utječe i na njega.

Sam je pročistio grlo i naslonio se na rub velikog stola na sredini

sobe. Donovan i Garrett stali su pokraj njega, a svi su imali ozbiljan izraz

lica.

"Imamo ozbiljan problem", počeo je Sam. "KGI kao organizacija ne

smije se povezivati s osvećivanjem. Austrijska se vlada digla na noge.

Američka se vlada digla na noge. Re-snick se digao na noge. A ja se

moram praviti glup u svemu tome. I dok spomenute vlade mogu popušiti

moju priču, Resnick na to neće pasti. Pametniji je."

"Tko ga jebe", bezobrazno je rekao Cole.

Donovan se zakašljao i pokrio usta. P.J. se mogla zakleti da je

susprezao smijeh, ali tada je ponovno vratio ukočeni, mrki izraz na lice

kakav su imala i ostala braća.

Sam podigne ruku. "Resnick se primirio zahvaljujući

informacijama koje smo mu pružili. Dakako, neće objasniti kako je do

njih došao, ali svršava u gaće što je dobio moć da uništi mnoštvo ključnih

igrača u trgovini djecom, što ga čini još moćnijim, a zbog čega je onda još

zaštićeniji. Izložio se prilično velikoj opasnosti sa svim sranjima u vezi sa

Sheom i Grace te se dugo vremena pitao kada će ga netko skinuti. Ovo mu

daje mnogo sigurnosti, da tako kažem. Neće proći dugo vremena prije

nego se i sam predsjednik bude počeo bojati Resnicka. Ako već nije tako."

"Prijeđi na stvar", nestrpljivo reče Steele oglasivši se prvi put.

"Dva člana mog tima otpuštena su iz bolnice prije nekoliko sati. Želio si

da budemo ovdje, ali oni se moraju odmarati."

Garrett pročisti grlo. "Nakon velike rasprave medu nama, odlučili

smo da će u vidu disciplinske mjere Cole i P.J. biti stavljeni na

administrativni dopust, od ovoga trenutka u trajanju od šezdeset dana, te

će oboje morati proći kompletan sistematski pregled i dobiti dopuštenje

prije povratka na dužnost."

Coleovo se čelo nabralo. "Administrativni dopust? Kog to kurca

znači?"

"Znači da ćeš dva mjeseca biti na plaćenom dopustu", rekao je

Donovan s iskrom u očima.

"Steele, ti ćeš se za pet dana javiti u KG1 s Dolphinom,

Renshawom i Bakerom te ćete voditi treninge najnovijega KGI-jeva tima

dok ne budemo smatrali da su sposobni za samostalan rad", nastavio je

Sam. "Dobri su. No to nije dovoljno. Želimo da budu najbolji."

P.J. je pogledavala braću, sumnjičavo suzivši oči. Dva mjeseca

plaćenog dopusta? Steele će trenirati novake? Sve je zvučalo kao da

govore jednu stvar, a misle sasvim nešto drugo. Moramo vas kazniti, ali,

ah, evo vaše blage kazne.

Činilo se kao da Coleu i njoj pružaju način da se oporave uz punu

plaću, bez ikakvog pritiska da se što prije vrate na posao.

Oči su je zapekle te je žurno obrisala jedno oko stražnjom

stranom dlana, užasno posramljena što je preplavljuju emocije.

Dovraga, kako je obožavala raditi za te dečke.

Čak je i Steele imao zadovoljan izraz na licu, kao da je proniknuo u

Samova sranja.

Sam skrene pogled na Colea i P.J.

"Ne želim vidjeti ni jedno od vas sljedeća dva mjeseca. Ne želim

znati da uopće postojite. Sljedeća ste dva mjeseca civili i bolje vam je da

ne moram izvlačiti vaše guzice iz nevolje. Jasno?"

Oboje su istodobno kimnuli, a Cole je stisnuo P.J.-ina ramena. Nije

se usudila ništa reći jer nije vjerovala samoj sebi da neće učiniti nešto

glupo, poput toga da će joj se grlo toliko stisnuti da neće biti u stanju

progovoriti, ili, ne daj Bože, da će početi grliti ljude.

193

"To je sve što imam za reći", rekao je Sam. "Slobodni ste. Steele,

tvoji momci i mi vidimo se za pet dana. P.J. i Cole, vama je bolje da vas ne

vidim."

Cereći se, čitav je tim krenuo prema vratima. Svi su znali da su

disciplinske mjere čisto sranje. Kada se P.J. okrenula da iziđe zajedno s

Coleom, Sam ju je zazvao.

"P.J., kratko bih razgovarao s tobom, ako ti ne smeta."

Zastala je, te se obratila Coleu: "Hoćeš li me pričekati vani?

Iznenadivši je, Cole ju je poljubio pred svima. Ali opet, on nije

imao problema s iskazivanjem nježnosti u javnosti kao P.J. Njoj nije bilo

tako ugodno puštati čitav svijet u svoje privatne stvari.

"Bit ću blizu" rekao je krenuvši za Steeleom.

P.J. se okrenula prema Samu, osjećajući nervozu sada kada je

ostala sama pred braćom Kelly. No Garrett je prošao pored nje i napustio

sobu, očito nezainteresiran za ono što joj Sam namjerava reći. Donovan

se također udaljio od Sama, ali je stao pred P.J.i privukao je u zagrljaj.

"Vrlo sam ponosan na tebe", promrmljao joj je na uho. "I prokleto

mi je drago što si se vratila kamo pripadaš."

Stegnulo ju je u grlu. Uzvratila mu je srčanim zagrljajem, tek u

tome trenutku shvativši koliko su joj te riječi bile potrebne.

Pustio ju je, prstom joj dotaknuo natečeno lice te izišao za

Garrettom.

Ostala je sama sa Samom te ga odlučno pogledala, spremna

podnijeti sve što joj namjerava reći. Zaslužila je osudu. I to javnu osudu,

iako je bila zahvalna što je Sam to odlučio učiniti na ovaj način.

"Kako se doista osjećaš, P.J.?" tiho je upitao.

Zapanjeno je zurila u njega. Nije znala što da mu odgovori jer,

iskreno rečeno, nije znala kako se doista osjeća. Nije imala vremena

razmisliti o svome stanju ili o tome kako se osjeća u vezi s bilo čime jer je

bila posve usredotočena na Colea i njegov oporavak.

"Mislim da sam dobro", priznala je. Možda i jest. Osjećala se lakše.

Nije osjećala onakav pritisak, onakvu ljutnju.

"Drago mi je što to čujem. Brinuli smo se - brinuo sam se - za tebe.

Ne želim te izgubiti. Odviše si dobra. Dio si obitelji."

Usne su joj zadrhtale, ali se pribrala, odlučna u namjeri da ostane

profesionalna.

Duboko je izdahnuo. "Službeno te ne mogu pohvaliti zbog toga što

si učinila. Ali neslužbeno? Drago mi je što si ubila boga u Brumleyju i

njegovim pajdašima i želim da znaš da ti, službeno ili neslužbeno, KGI i ja

čuvamo leđa. Sto posto. Uvijek. Nikada nemoj sumnjati u to."

194

Ah, kvragu, neće to moći izdržati.

Sam joj je uputio pogled toliko pun razumijevanja i brige da ju je

stegnulo i u prsima i grlu.

"Kada smo otišli spasiti Rachel, bila sam spremna vratiti se ondje. Radi

osvete. Radi informacija. Bila sam spremna učiniti što god je potrebno

kako bih došla do svih informacija koje sam trebala i željela kako bih

znala da je moja obitelj sigurna."

"Shvaćam kako se osjećaš, i želim da znaš da te ne osuđujem, jer

bih na tvome mjestu učinio istu stvar da je ono što ti se dogodilo zadesilo

bilo kojeg člana moje obitelji. A ti si moja obitelj. U budućnosti bi trebala

biti sklonija - zahtijevam da budeš sklonija - snažnije se osloniti na svoju

obitelj umjesto da ideš sama. Nisam ljut zbog toga što si učinila. Ljut sam

jer si vjerovala da to moraš učiniti sama i da nam se ne možeš obratiti za

pomoć. Iskoristio bih i posljednje sredstvo dostupno KGI-ju i meni

osobno da ulovim toga gada i natjeram ga da plati. Ne želim da ikada

misliš da si sama. Je li to jasno?"

Suze su joj klizile niz lice. Ovo je bilo previše. Predugo je sama

nosila svoj teret, a sada su se mnogi ponudili da joj ga pomognu nositi.

"Hvala ti", prošaptala je.

Nesigurno joj je prišao te je nježno privukao u zagrljaj.

"Izgledala si kao da ti je potreban", rekao je. "A sada briši prije

nego Cole postane nestrpljiv i zabrinut i vrati se po tebe. I želim da se vas

dvoje odmarate sljedeća dva mjeseca i da se vratite potpuno

oporavljeni."

"Hvala" rekla je dok se odmicala. "Na svemu, Sam. Na

razumijevanju."

Nasmiješio se. "Samo se sjeti da postoje ljudi kojima je stalo do

tebe. I nemoj se bojati zamoliti ih za pomoć. Mogla si se poštedjeti

mnogih nevolja da si ostala u blizini."

Kimnula je bez pogovora. Iako nije žalila što je pošla tim putem.

Pomirila se s vlastitim odlukama. Sada je samo željela sve to ostaviti iza

sebe i krenuti naprijed s Coleom.

Izišla je na danje svjetlo, zaškiljivši zbog jakog sunca. Udahnula je

slatki miris cvijeta kozje krvi koji je povezivala s jezerom i posjedom KGI-

ja.

Nije morala tražiti Colea. Stajao je samo nekoliko koraka dalje, a

čitavo mu se lice izmijenilo kada ju je ugledao.

Razgovarao je s Dolphinom, ali čim se okrenuo prema njoj, oči su

mu se smekšale i ispunile tolikom ljubavlju da su joj koljena zaklecala.

Osjetila je čak i određenu dozu straha.

Znajući da ima moć povrijediti nekoga komu je toliko stalo do nje,

195

zaklela se da će učiniti sve da više nikada ne povrijedi Colea.

Kao da je osjetio da se bori sama sa sobom, on se odmaknuo od

Dolphina i polako joj se približio.

"Hej, jesi li dobro?" pitao je.

Nagnula se prema njemu iako je on nije prvi dotaknuo. Samo je

željela njegovu blizinu. Ovila mu je ruke oko struka i položila mu glavu na

prsa, iznenadivši ga svojom spontanošću.

Vjerojatno je pomislio da je na rubu sloma jer ga je upravo zagrlila

pred svima i nije se obazirala na to tko ih gleda.

"Sada kad sam s tobom, savršeno", rekla je. "A sada su pred nama

dva mjeseca besposličarenja."

Cole se nasmiješio. "Siguran sam da ću smisliti nešto što ćemo

moći raditi."

196

40. POGLAVLJE

TOPLE su ruke senzualno klizile P.J.-inim golim leđima te je ispustila

blag uzdah, uvivši leđa pod Coleovim dodirom. Dovraga, taj će je

muškarac grešno razmaziti.

Uskoro je osjetila njegove usne kako joj klize duž kralježnice pa

sve do osjetljive kože na vratu. Zadrhtala je čitavim tijelom unatoč suncu

koje ih je pržilo.

"Vratio sam se", promrmljao joj je na uho.

Okrenula se na ručniku za plažu, uživajući u tome kako su mu oči

mračno zasjale kada joj je ugledao grudi. "Primijetila sam. Što si mi

donio?"

"Mmm, ovisi o tome koliko si bila dobra", zadirkivao ju je.

"Nisam nikome drugom pokazivala sise", rekla je.

Nasmijao se. "Pa, i to je nešto, valjda."

Ispružio se na ručniku pokraj nje te joj dodao ukusno voćno piće s

jednim od onih malih slatkih kišobrančića.

Zatim je ispružio ruke u zrak i teatralnim ih pokretom stavio sebi

iza glave.

"Znaš, s obzirom na to kakve su suspenzije, ova je sjajna", rekao je

Cole.

P.J. se nasmijala. "Oboje dobro znamo da nas nisu suspendirali."

"Dobri su to ljudi", ozbiljno je rekao Cole. Okrenuo se na bok te joj

rukom posesivno prekrio kuk. "Nego, reci mi nešto."

"Nešto", ispalila je. Lagano ju je udario po stražnjici. Nacerila

se."Dobro, dobro, što želiš znati?" "Moći ćeš tako raditi? Mislim, sa

mnom. U istom timu. Kao prije?"

Na trenutak se uplašila. Pokušava li on to reći da mu to smeta?

Prislonio joj je kažiprst na usne. "Ne uzbuđuj se. Moraš naučiti

prestati donositi zaključke naprečac. Razgovaramo. Nešto što čini dvoje

ljudi koji se vole. Nije smak svijeta. Postoje stvari o kojima moramo

razgovarati. A jedna od njih je posao."

Izdahnula je, osjećajući se kao glupača. "Da, da, kužim. I da,

naravno da ću moći raditi s tobom. Mislim, Bože dragi, gotovo sam

doživjela srčani udar. Mislila sam da ćeš predložiti da se jedno od nas

prebaci u Riov tim s obzirom da mu nedostaje jedan član."

Cole se smrknuo. "Ni u ludilu. Želim te čitavo vrijeme imati na

oku. I kao što sam ti rekao i prije, sviđa mi se pomisao na to da ćeš mi

čuvati leđa. Vjerujem ti više nego bilo komu drugome i znam da me

197

nikada nećeš iznevjeriti."

Privukla mu se te se okrenula kako bi ga pogledala ravno u oči.

Potom mu je podarila dug poljubac, intenzivan i gladan.

"Naravno da te nikada neću iznevjeriti", promuklo je rekla.

"A sada druge stvari o kojima moramo razgovarati."

Prešao joj je rukom preko stražnjice i leđa, pomičući je gore-dolje.

Nije se ni pitala može li ih tko vidjeti. Kao prvo, nalazili su se na iznimno

privatnoj plaži na Bori Bori. Za čitava boravka u tom malom utočištu

naišli su na tek dvoje drugih ljudi, a znala je i da je Cole pljunuo

pozamašan iznos kako bi im osigurao privatnost.

Trenutno je razmišljala kako to vrijedi svakog novčića.

"Sve smo u ovoj vezi učinili naopako, pa sam mislio da je u redu

imati i medeni mjesec prije vjenčanja. Jer, ovo se definitivno treba

smatrati medenim mjesecom."

Razrogačila je oči i zagledala se u njega. "Hej, čekaj malo,

Coletrane. Ti to mene prosiš?"

"Pa, bih kada bi mi dopustila da dovršim", progunđao je.

Spustila je glavu i obasula mu lice poljupcima. Počeo se smijati i

naposljetku je odgurnuo. "Dobro, dobro, pitaj!" rekla je.

Oči su joj se smekšale te joj je dodirnuo sada već zacijeljelo lice,

maknuvši malo pijeska s njega. "Hoćeš li se udati za mene, Penelope Jane

Rutherford?"

"Da! Da, da, da!"

"Sviđa mi se tvoj entuzijazam", rekao je sa širokim osmijehom.

No onda se uozbiljila i pogledala u stranu.

Pogurnuo ju je kako bi ga ponovno pogledala, namrštivši se dok

joj je milovao bradu. "O čemu razmišljaš?"

"Rekao si da imamo medeni mjesec koji prethodi vjenčanju. Ali,

Cole, ovo nije pravi medeni mjesec, znaš to."

I stodobno je izgledao i ljutit i pun ljubavi da se zapitala kako mu to

uspijeva.

Objema joj je rukama primio lice, natjeravši je da ga pogleda

ravno u oči.

"Misliš da se ljubav, brak i medeni mjesec temelje jedino na

seksu? Zar misliš da ovo ništa ne vrijedi ako se ne ševimo kao zečevi?"

Željela je odmahnuti glavom, ali odviše ju je čvrsto držao.

"Volim te, P.J. Tebe. A to ne znači da se moramo seksati odmah, ili

sutra, ili sljedećeg mjeseca. Stići ćemo do toga.

I planiram se zabavljati čitavim putem. Ali znaš da sam staro-

modan i da mi se sviđa pomisao na to da imam papir koji kaže da ti

pripadaš meni i ja tebi. I zato, što kažeš da skočimo na avion do Vegasa

198

nakon ovoga pa da se vjenčamo prije nego isteknu naša dva slobodna

mjeseca?"

Nasmiješila mu se, a suze su joj zamutile vid. Nagnuo se i poljubio

joj ožiljak posred trbuha.

"Volim te, znaš?" ponovio je riječi koje mu je rekla nakon onog

užasnoga dana kada je ubila Brumlyja.

"Znam", tiho je rekla. "I Vegas zvuči strašno zabavno."

Kraj

By Glorij@

199