norveška šuma

8/2/2019 Norveka uma

1/148

aonorveka umaDOSAD OBJAVLJENO U PRIJEVODU NA HRVATSKIJuno od granice, zapadno od Sunca Moj slatki Sputnik nakon potresaHaruki Murakami roen je u Kjotu1949. godine. Odrastao je u Kobeu, a sada ivi u blizini Tokija. Autor je romana Lov na divlju ovcu, Tvrdokuhana zemlja udesa i Kraj svijeta, Norveka uma, Plei plei pl

ei, Ljetopis Ptice--navijalice, Juno od granice, zapadno od Sunca, Moj slatki Sputnik, Kafka na obali; publicistike knjige Podzemlje: napad plinom u Tokiju i japanska psiha, te zbirki pria Slon nestaje i nakon potresa. Dobitnik je mnogih knjievnih priznanja, ukljuujui odnedavno i uglednu nagradu Jomimuri. Djela su mu prevedena na dvadeset i sedam jezika.norveka uma haruki murakamiprevela maja tanikvukovi 6 runjiZAGREB * 2004.VUKOVI & RUNJI10 090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.comUrednica Milana Vukovi Runji Korektura Ozren Milat Dizajn Boris Runji Tisak i uvez

Tiskara Krati

Naslov izvornika Noruwei no moriNonvegian wood 1987 by Haruki MurakamiEnglish translation 2000 by Haruki MurakamiPrevedeno prema autoriziranom engleskom prijevodu Jaya Rubina.Prijevod na hrvatski Maja Tanik, 2004. Sva prava pridrana.Fotografija autora Marion EttlingerPri transkripciji japanskih rijeci preuzeta je tzv. popularna transkripcija, a glasovi su u japanskom po meunarodnoj transkripciji: =ts, =sh, =ch, d/d=j, j=y, v=w.Za pomo u kulturalnim, filolokim itd. nedoumicama prevoditeljica zahvaljuje ponajprije Gigi Graan, te Klari Gonc-Moaanin, Vladimiru hiru, Tomislavu Pisku i Nenadu Saviu. Ozrenu Milatu pak zahvaljujem za upozorenja koja su, nadiavi uvrijeenu predodbu0 funkciji korektora, pripomogla prijevodnom tekstu.

ISBN 953-6791-60-9CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica ZagrebUDK 821 . 521 31 = 163 . 42 = 03 . 111MURAKAMI, HarukiNorveka uma / Haruki Murakami ; prevela Maja Tanik. - Zagreb : Vukovi & RurPrevedeno prema: Nonvegian wood; izv. stv. naslov: Noruwei no mori.ISBN 953-6791-60-9441028073Za mnoge fetesImao sam 37 godina i bio sam poja-som svezan za sjedalo dok je golemi 747 ponirao kroz gust oblani pokrov pribliavajui se hamburkoj zranoj luci. Hladne kie, svojstvene mjesecu studenome, natapale su z

emlju i sve obavijale sumornom atmosferom flamanskog ulja na platnu: slubenike zrane luke u kabanicama, zastavu navrh niske aerodromske zgrade, reklamni plakat BM

W-a. Dakle evo opet Njemake.im se zrakoplov spustio, iz zvunika na stropu poela se raz-lijegati tiha glazba: milozvuna instrumentalna obrada Norveke ume1 od Beatlesa. Od te bih melodije uvijek duboko uzdrhtao, ali ovoga puta potresla me jae nego ikad.Nagnuo sam se naprijed i zagnjurio lice u ake da mi se lubanja ne raspukne. Ubrzomi je prila jedna od njemakih stjuardesa i na engleskom me upitala jesam li bolestan. Nisam rekao sam samo mi se vrti. Sigurni ste? Jesam, hvala.Nasmijeila se i otila, a glazba se promijenila: sad je sviralo neto od Bilh/ja Joel

a. Uspravio sam se i pogledao kroz prozor u1 Prevoditeljiine napomene se nalaze na str. 343-347.tamne oblake koji su visjeli nad Sjevernim morem, mislei na sve ono to sam u ivotu


2/148

izgubio: zauvijek prola vremena, prijatelje koji su umrli ili nestali, osjeaje koje nikad vie neu proivjeti.Zrakoplov je stigao do ulaza. Ljudi su poeli otkopavati poja-seve i vaditi prtljagu iz pretinaca, a ja sam se sve to vrijeme nalazio na livadi. Osjeao sam miris trave, utio vjetar na licu, uo krik ptica. Jesen 1969., a meni se pribliava dvadeseta.Stjuardesa je opet dola provjeriti kako sam. Ovoga puta sjela je kraj mene i pita

la me jesam li dobro. Dobro sam, hvala rekao sam smijeei se. Samo me uhvatila neka sjeta. Potpuno vas razumijem rekla je. I meni se to dogaa, dosta esto.Ustala je i uputila mi prekrasan osmijeh. Pa, dakle, elim vam sretan put. AufWiedersehen. AufWiedersehen.Osamnaest je godina prolo od toga dana na livadi, a ja jo mogu u sjeanje prizvati svaku njegovu pojedinost. Viednevna blaga kia isprala je ljetnu prainu i zaodjenulagore dubokim, blistavim zelenilom. Vlati bjelasaste trave sezale su do visine glave i lelujale se tamo-amo na listopadskom povjetarcu. Dugi trak oblaka lebdio je posred ledenoplaviastog svoda. Pogled na to visoko nebo gotovo je nanosio bol.Daak vjetra pirnuo je preko livade i puhnuo kroz njenu kosu, da bi se odmah potom

izgubio uumi,

umorei u kro

njama i donosei nam na mahove udaljene glasove lave

a - nasan, mutan zvuk, koji kao da je dopirao s dveri nekoga drugog svijeta. Druge zv

ukove nismo uli. Druge ljude nismo sreli. Ugledali smo tek dvije jarkocrvene ptice kad su preplaene prhnule uvis usred livade i odmaglile u umu. Dok smo tako lunjali, Naoko mi je govorila o bunarima.Pamenje je udna stvar. Dok sam se nalazio na samom mjestu dogaaja, nisam na njega obraao ni najmanju pozornost. Ni-jednom mi nije palo na pamet da e on na mene ostaviti tako dugotrajan dojam, a pogotovo nisam sanjao da u ga se r8 godina poslije sjeati do u tanine. Toga dana ivo mi se fukalo za krajobraz. Mislio sam o sebi. Mislio sam o prelijepoj djevojci koja hoda kraj mene. Mislio sam o nama dvoma zajedno, pa onda opet o sebi. Bile suto te godine, to ivotno doba kad mi se svaka slika, svaki osjeaj, svaka misao vraala poput bumeranga. I to je jo gore, bio sam zaljubljen. Zaljubljen u komplikacije.

Krajobraz mi nije bio ni na kraj pameti.Sada mi se, meutim, u sjeanje prvi vraa taj prizor s livade. Miris trave, pomalo prohladan vjetar, obris breuljaka, lave psa: to su mi prva sjeanja, i vraaju mi se sasavrenom bistrinom. Imam dojam da mogu pruiti ruku i vrkom prsta pratiti njihove konture. No iako taj prizor vidim posve jasno, u njemu nema nikoga. Nikoga. Nema Naoko, a ni mene. Kamo li smo samo nestali? Kako se to moglo dogoditi? Sve to mi se tada inilo vanim- Naoko, ovjek koji sam tada bio, svijet koji sam tada imao: kamo li je sve moglonestati? Istina je, ne mogu joj se prisjetiti ni lica -bar ne iz prve. Ostala mi je tek pozadina, sam okoli, bez ljudi u prvom planu.Istina, s vremenom joj se sjetim lica. Ponem spajati predodbe- njezina siuna, hladna ruka; njena ravna crna kosa, na opip tako glatka i mirna;njena, obla usna resica i odmah pod njom mikroskopski sitan made; kaput od kamelhara koji je nosila zimi; njezin obiaj da mi gleda ravno u oi kad me neto pita; lagani drhtaj koji bi joj se katkad uvukao u glas (kao da govori na vjetrovitu vrhuncu) - i najednom vidim njezino lice, najprije uvijek iz profila, jer smo Naoko ija uvijek bili negdje vani i hodali, jedno uz drugo. A onda se ona okree prema meni, smijei se, jedva primjetno krivi glavu u stranu i progovara, gledajui me u oikao da u njima eli ugledati odraz bjelice koja je sijevnula bazeniem kristalno istogvrela.Treba vremena da se pojavi Naokino lice. A s godinama to traje sve dulje. Tuna jeistina da mi je za ono ega sam se mogao sjetitiza 5 sekunda ubrzo trebalo 10, pa 30, pa onda puna minuta - kao sjene koje se usuton izduuju. Jednoga e dana, pretpostavljam, moje sjene progutati tama. To je neizbjeno: moje pamenje sve se vie udaljava od mjesta na kojemu je Naoko neko stajala

- na kojemu sam stajao onaj stari ja. Vraa mi se tek krajolik, pogled na onu livadu u listopadu, stalno iznova, poput simboline scene u nekom filmu. Svaki put kadse pojavi, kao da zada udarac nekom dijelu mog uma. Probudi se, kae. Jo sam tu. P


3/148

robudi se i razmisli o tome. Razmisli zato sam jo tu. Ti me udarci ne bole. Uope neosjeam bol. Samo uplji zvuk koji odjekne sa svakim udarcem. A i on jednoga dana mora izblijedjeti. Ali u hamburkoj zranoj luci udarci su bili dulji i jai nego inae.I upravo zato piem ovu knjigu. Da razmislim. Da shvatim. Jednostavno zato to sam takav. Da bih osjetio kako sam neto do kraja razumio, moram to zapisati.Dakle, da vidimo, o emu je Naoko toga dana govorila?Naravno: o "poljskom bunaru". Nemam pojma je li takav bunar postojao. To je moda

bila tek slika ili simbol koji je postojao samo unutar Naoko, poput svih onih drugih stvari koje je tih mranih dana znala u svom umu najednom oivjeti. No kad mi ga je jednom opisala, nikad vie nisam mogao zamisliti tu livadu bez bunara. Od toga dana slika neega to nikad nisam svojim oima ugledao ostala je neraskidivo povezana sa stvarnim prizorom polja koje se prostiralo preda mnom. Taj bunar znam opisati do najsitnijih detalja. Nalazio se tono na granici izmeu livade i ume - mraan otvor u zemlji, irok jedan metar, skriven ispod trave. Na njegovu rubu nije bilo nikdkve oznake - ni ograde, ni kamena oboda (bar nita vie od razine tla). Bila je toobina rupa, razjapljeno zjalo. Njegovo kameno okno nagrizlo je vrijeme, a kamenjeje poprimilo udnovatu muljevitobijelu boju. Bilo je napuklo, nedostajali su nekiblokovi, a u jedan od raspuklih spojeva spuznuo je mali zeleni guter. Mogao si se nagnuti preko ruba i tako zuriti u nitavilo. Ja sam o tom bunaru znao samo da

je zastraujue dubok. Bio je bezdano dubok i prepun tame, kao da su se sve tame svijeta sabile u njega i nepovratno zgusnule.

On je jako, jako dubok rekla je Naoko, paljivo birajui rijei. Znala je tako govoriti, usporila bi da pronae tono onu rije koju trai. Ali nitko ne zna gdje je nastava je. Znam samo da je negdje ovdje, u blizini.Ruku duboko zabijenih u depove jaknice od tvida, nasmijeila mi se kao da eli rei: "Istina je!" Onda je iznimno opasan rekao sam ja. Tako dubok bunar, a nitko ne zna gdje je.Upadne i to je kraj. Kraj. Aaaaaaaa! Pljus! Gotovo. Sigurno se dogaaju takve stvari. Dogaaju, tu i tamo. Moda jednom u dvije-tri godine. Netko odjednom nestane, ne mogu ga nai. Onda ovdanji ljudi kau: "Aha, pao je u poljski bunar."

To nije ba lijepa smrt rekoh. Nije, to je grozna smrt rekla je Naoko, stresajui grumen sjemenki trave s jakne. Najbolje bi bilo da slomi vrat, ali vjerojatno bi slomio samo nogu i onda ne bimogao nita. Vie iz svega glasa, ali nitko te ne uje, ne moe oekivati da e te itkotebi puu stonoge i pauci, svuda oko tebe kosti stradalih, mrak, vlaga, a visokonad glavom vidi malecki kolut svjetla nalik na zimski Mjesec. I tako polako umire,na tome mjestu, sasvimsam. Fuj, od same pomisli jei mi se koa rekao sam. Taj bi bunar trebalo nai i ograditzidom. Ali nitko ga ne moe nai. Zato pazi da ne skrene sa staze. Bez brige, neu.Naoko je izvadila lijevu ruku iz depa i stisnula moju. Nita se ti ne brini rekla je. Nita ti nee biti. Da tri ovuda usred noi, nikad ne bi upao u bunar. A dok se drebe, ni ja neu. Nikad? Nikad! Zato si tako sigurna? Jednostavno znam rekla je, stegnula mi jae ruku i zau-tjela. Ja znam takve stvari. Uvijek imam pravo. To nema veze s logikom: ja to jednostavno osjeam. Recimo, kad sam ti jako blizu, kao sad, nimalo se ne bojim. Ne moe me namamiti nita mrano nizlo. E pa onda imamo rjeenje rekao sam. Samo stalno mora biti ovako sa mnom. Ti to stvarno misli? Naravno.

Naoko je stala kao ukopana. A i ja. Stavila mi je ruke na ramena i zagledala seu moje oi. U dubini njenih zjenica kovitlala se gusta crna tekuina ispisujui udnovate vrtlone are. Njezine prekrasne oi dugo su, dugo bile zagledane u mene. Onda se is


4/148

pruila koliko je duga i ovla prislonila svoj obraz uz moj. Bila je to udesna, toplagesta od koje je moje srce nakratko prestalo kucati. Hvala. Nema na emu odgovorio sam. Tako sam sretna to si to rekao. Jako sretna rekla je tuno se smijeei. Ali to jeogue. Nemogue? Zato?

To ne bi bilo u redu. To bi bilo strano. To Naoko je stisnula usnice i krenula dalje. Vidio sam da joj se kroz glavu vitlajusvakojake misli i nisam je htio ometati, pa sam utio i hodao kraj nje. To ne bi bilo u redu - ni prema tebi, ni prema meni rekla je nakon duge utnje. Kako ne bi bilo u redu? promrmljao sam. Zar ne vidi? Jednostavno nije mogue da jedna osoba zauvijek uva drugu. Evo, zamisli da se vjenamo. Ti bi preko dana morao raditi. Tko e me uvati dok tebe nema? Ili ako ode na slubeni put, tko e me onda uvati? Mogu li cijeli ivot stalno biti slijepljena s tobom? Kakva bi to bila jednakost? Kakav bi to bio odnos? Kad-tad bih ti dosadila. Pitao bi se to radi od svogivota, i zato provodi sve svoje vrijeme dadiljajui tu enu. Ja to ne bih mogla podnijeti. To ne bi bilo rjeenje mojih problema.

Ali neecijeli

ivot imati problema

rekao sam, dotaknuv

i joj lea.

S vremenom e. A kad nestanu, onda emo razmisliti kako dalje. Moda e ti morati pomoi meni. Ne ivi

ivot prema nekom proraunu. Ako me treba, iskoristi me. Zar ne vidi? Zato si tako kruta? Opusti se, prestani se bojati. Sva si napeta pa uvijek oekuje najgore. Opustitijelo, pa e se cijela razvedriti. Kako to moe rei? upitala me glasom potpuno lienim osjeaja.Naokin glas upozorio me da sam moda rekao neto to nisam smio. Reci mi kako to moe kazati rekla je, zurei u tlo pod svojim nogama. Nisi mi rekanita to i sama ne znam. "Opusti tijelo, pa e se cijela razvedriti." Zato mi to govoriDa sada opustim tijelo, raspala bih se. Uvijek sam ovako ivjela, jedino tako znam ivjeti. Da se na trenutak opustim, nikad se ne bih znala vratiti. Razbila bih se u komade, koje bi odnio vjetar. Zato ti to ne vidi? Kako moe rei da e me paziti ao ne vidi?

Nisam odgovorio. Zbunjena sam. Jako zbunjena. I to je mnogo dublje nego to misli. Dublje...mranije...hladnije. Ali reci mi, kako si onaj put mogao spavati sa mnom? Kako si to mogao uiniti? Zato me nisi ostavio na miru?Upravo smo hodali kroz zastraujue tihu borovu umu. Sasu-ena trupla cvraka koji su uginuli krajem ljeta leala su ratrkana po povrini staze i drobila se pod naim cipelama.Kao da tragamo za neim to smo izgubili, Naoko i ja lagano smo kroili stazom. Oprosti rekla je, uzimajui me pod ruku i odmahujui glavom. Nisam te htjela povrijediti. Nemoj da te to to sam rekla zabrinjava. Zbilja, ao mi je. Samo sam bila ljuta na samu sebe. Valjda te jo ne razumijem potpuno rekao sam. Nisam ba tako pametan. Treba mi vremena da neto shvatim. Ali ako budem imao vremena, na kraju u te shvatiti - bolje odikoga na svijetu.Zaustavili smo se u tihoj umi, oslukujui. Ja sam vrkom cipele prevrtao eere i cvrkeonda podigoh pogled prema komadiima neba koje je provirivalo kroz borove grane. Naoko je stajala s rukama u depovima i razmiljala, oiju uprtih ni u to posebno. Kai mi neto, Toru ree. Voli li me? Zna da te volim. Hoe li mi uiniti dvije stvari? Moete dobiti do tri elje, madam.Naoko se nasmijeila i odmahnula glavom. Ne, dvije je dovoljno. Jedna je da shvatikako sam ti zahvalna to si me doao vidjeti ovamo. Nadam se da razumije koliko si merazveselio. Ako me ita spasi, to e biti to. Moda ja to ne pokazujem, ali istina je. Opet u ti doi rekao sam. A druga elja?

elim da me se uvijek sjea. Hoe li se sjeati da sam postojala, i da sam ovdje ovakajala uz tebe? Uvijek rekao sam. Uvijek u se sjeati.


5/148

Nastavila je dalje hodati u tiini. Jesenja svjetlost probijala se kroz granje i poigravala na ramenima njezine jakne. Opet je za-lajao pas, blie nego prije. Naokose popela na maleno uzvienje, izila iz ume i pohitala niz blagu padinu. Ja sam iaodva-tri koraka iza nje. Doi ovamo doviknuo sam joj slea. Bunar bi mogao biti u blizini. Naoko je zastalnasmijeila se i uzela me za ruku. Ostatak puta preli smo hodajui jedno kraj drugoga.

Zaista obeava da me nikad nee zaboraviti? pitala je gotovo aptom. Nikad te neu zaboraviti rekao sam. Nikad te ne bih mogao zaboraviti.Pa ipak, moje pamenje postaje sve mutnije, i ve sam zaboravio itav niz stvari. Dokovako piem prema sjeanju, esto osjetim alac zebnje. Sto ako sam zaboravio najvaniju stvar? to ako negdje u meni postoji mrani ponor u kojemu su nagomilana sva uistinuvana sjeanja, i sada se polako pretvaraju u mulj?Bilo kako bilo, to je jedini materijal koji imam. Privinuvi ta izblijedjela, svebljea, nesavrena sjeanja na grudi, piem dalje ovu knjigu s oajnikim arom izgladnjeleka koji sie kosti. Ne znam za drugi nain da odrim obeanje koje sam dao Naoko.Jednom davno, dok sam jo bio mlad, kad su sjeanja bila mnogo ivlja nego to su sada,pokuavao sam pisati o njoj. Ali nisam mogao napisati ni retka. Znao sam, kad bi doao taj prvi redak, ostatak bi sam potekao na papir, ali nisam uspijevao. Sve je

bilo odvie o

tro i jasno, pa nikad nisam znao odakle poeti -kao

to karta koja ima previe detalja zna biti beskorisna. Ali sada shvaam da sve to mogu povjeriti nesavrenu

mediju pisanja jesu nesavrena sjeanja i nesavrene misli. Kako sjeanja na Naoko u meni sve vie blijede, sve je dublje razumijem. Znam i zato je od mene traila da je nezaboravim. To je, naravno, znala i Naoko. Znala je da e moja sjeanja na nju izblijedjeti. Upravo me zato i molila da je nikada ne zaboravim, da se sjeam kako je postojala.Ta me pomisao ispunja gotovo neizdrivom tugom. Jer Naoko me nikad nije voljela.J.I EDNOM DAVNO, PRIJE MNOGO GODINA- zapravo, tek prije dvadeset - ivio sam u studentskom domu. Imao sam 18 i bio sam bruco. ivot u Tokiju bio mi je novost, kao i samaki ivot, pa su moji brini roditelji pronali privatni dom u kojemu u ivjeti, umjesto jednokrevetne sobe, kakvu je uzim

ala veina studenata. Dom je nudio obroke i druge pogodnosti, i vjerojatno e njihovu nevjestu sinu pomoi da preivi. A trebalo je misliti i na troak. Dom je stajao kudikamo manje nego privatna soba. Dok god sam imao posteljinu i lampu, nije trebalo kupovati previe pokustva. to se mene tie, ja bih vie volio unajmiti stan i ivjetiudobnoj samoi, ali znajui koliko su moji roditelji potroili na upisninu i kolarinu na privatnom sveuilitu koje sam pohaao, nisam bio u poloaju da ita zahtijevam. Na kraju krajeva, i nije mi bilo vano gdje ivim.Smjeten na brdu usred grada s kojega se pogled sterao na sve strane, domski kompleks nasadio se na veliko etverokutno dvorite ograeno betonskim zidom. Gorostasno, mono drvo japanskog brijesta stajalo je odmah iza ulaznih vrata. Ljudi su govorilida je staro najmanje 150 godina. Kad biste stali u podnoje i pogledali gore, odnjegove guste i lisnate zelene kronje ne biste vidjeli ni traak neba.Poploena staza koja je vodila od ulaza obilazila je drvo i nastavila se protezatiravno preko irokog dvorita, a sa svake strane stajala joj je po jedna betonska trokatnica. Bile su to velike zgrade, s mnotvom prozora, i odavale su dojam stanovaprenamijenjenih u zatvorske elije, ili zatvorskih elija prenamijenjenih u stanove. No nisu se doimale nimalo prljavo, niti su djelovale mrano. Kroz otvorene prozore dopirali su zvui radija, a svi prozori imali su jednake zastore boje bijele kave koji nisu blijedjeli na suncu.Nakon dviju spavaonica staza je vodila do ulaza u zajedniku dvokatnicu, u kojoj je na prvom katu bila blagovaonica i kupaonice, a na drugom dvorana, prostorije za sastanke, ak i sobe za goste, iju namjenu nikad nisam mogao dokuiti. Odmah do zajednike zgrade stajala je trea spavaonica, takoer na tri kata. Posvuda su bili prostrani zeleni travnjaci, a krune prskalice vrtjele su se i presijavale na suncu. Iza zajednike zgrade bila je poljana za bejzbol i nogomet, te est teniskih terena. K

ompleks je imao sve to bi ovjek mogao poeljeti.Postojao je samo jedan problem: mjesto je zaudaralo na politiku. Ustanovom je upravljala nekakva sumnjiva zaklada koja se vrtjela oko nekakvog desniarskog ekstre


6/148

mista, a u nainu na koji su njome upravljali bilo je - ako mene pitate - neega silno udnog. To se vidjelo u brouri koju su davali novim studentima, kao i u kunom redu. Tako se proglaavalo da je "temeljna ideja vodilja" doma "teiti stvaranju ljudskih resursa koji e sluiti naciji posljednjim dostignuima u osnovnim odgojnim naelima", i mnogi financijski lideri koji su prigrlili tu "ideju vodilju" priloili su svoj osobni doprinos gradnji ustanove. To je bilo njezino javno lice, a iza toga lealo je neto krajnje mutno. Neki su govorili da je to tos za izbjegavanje poreza, dr

ugi su projekt smatrali reklamnim trikom da bi se privukli sponzori, a trei da jegradnja studentskog doma samo izlika da se na prijevaru doepaju prvoklasnog javnog graevinskog zemljita. No jedno je bilo sigurno: u kompleksu je postojao privilegirani klub sastavljen od elitnih studenata s razliitih sveuilita. Imali su "kruoke"koji su senekoliko puta na mjesec, a meu njima su bili i neki od jitelja. Svaki lan kluba mogao je biti siguran da e nakon Tplome dobiti dobar posao. Nisam imao pojma koja je od tih teorija tona, i je li ijedna, ali sve ih je povezivala pretpostavka da je tu "neto sumnjivo".Bilo kako bilo, u tom sam "sumnjivom" domu proveo dvije godine - od proljea 1968.do proljea 1970. Zato sam ga tako dugo trpio, ne znam rei. Sto se tie svakodnevnog ivota, bilo mi je praktiki svejedno je li ustanova desniarska, ljeviarska ili neto tr

ee.Svaki dan zapoinjao je sveanim dizanjem zastave. Naravno, svirali su i dravnu himnu. Jedno bez drugoga ne ide. Koplje je stajalo u samom sreditu kompleksa, kako bise vidjelo sa svakog prozora svih triju spavaonica.Za zastavu je bio zaduen upravitelj istonog paviljona (moje zgrade). Bio je to visok ovjek orlovskog pogleda, od kojih pedeset--ezdeset godina. ekinjasta kosa bila mu je proarana sjedinama, a na suncem opaljenom vratu imao je dugaak oiljak. Saptalose da je zavrio ratnu pijunsku kolu u Nakanu, ali nitko nije u to bio siguran. Kraj njega bi stajao student kojega je uzeo za pomonika. Ni tog tipa nitko nije dobro poznavao. Imao je najkrau je frizuru na svijetu i uvijek je nosio mornarski modru studentsku odoru. Nisam znao kako se zove ni u kojoj sobi ivi, nikad ga nisam viao u blagovaonici ni pod tuevima. Nisam ak ni siguran da je bio student, iako je morao biti, s obzirom na uniformu - a to mu je ubrzo postao i nadimak. Za razliku

od g. Nakana, "Uniforma" je bio nizak, zdepast i nezdravo bljedolik. Svakoga jutra u est taj odvratni par dizao je zastavu Izlazeeg sunca.Kad sam tek stigao u dom, sama neobinost takve manifestacije esto bi me navela darano ustanem i promatram taj domoljubni ritual. Njih dvojica pojavili bi se u dvoritu u gotovo istom asu kad bi radio poeo pitati signal da je est. Uniforma je, naravno, nosio svoju uniformu, s crnim konatim cipelama, a Nakanokratku jaknu i bijele tenisice. Uniforma je drao ceremonijalnu kutiju od nelakiranog drva paulovnije, a Nakano je o boku nosio Sonvjev kasetofon. Njega bi spustio na postolje stijega, dok je Uniforma otvarao kutiju u kojoj bi se ukazao uredno smotan barjak. Njega bi sa strahopotovanjem proslijedio Nakanu, koji bi ga potom prikvaio na ue koplja, i ukazao bi se arkocrveni krug Izlazeeg sunca na djevianskibijelom polju. Uniforma bi tada pritisnuo prekida za sviranje himne."Nek' vlast naeg gospodara..."I zastava bi se poela penjati."Dok obluci ne postanu gromade..."Tu bi ve stigla do polovice koplja."I ne prekrije ih mahovina."Sad je bila na vrhu. Njih dvojica stajali su u stavu pozor, ukoeni, pogleda uprtog u zastavu, koja je pruala krasan prizor za vedrih dana, kad bi puhao vjetar.Sputanje zastave u predveerje obavljalo se uz istu takvu ceremonijalnu pompu, aliobrnutim slijedom. Barjak bi se najprije spustio, a onda bi se smjestio u kutiju. Nacionalna zastava nou se nije vijorila.Nisam shvaao zato se zastava nou sputa. Nacija je postojala i u mraku, a mnogo ljudiradilo je po cijele noi - graditelji eljeznikih pruga, taksisti, hostese u barovima, vatrogasci, noni uvari: djelovalo mi je nepravedno da takvim ljudima bude uskrae

na zatita to je prua zastava. Ili moda to i nije bilo tako vano, moda nikome i nijelo stalo - osim meni. Ne da je meni bilo neto posebno stalo. Samo mi je ta idejapala na um.


7/148

Prema pravilima o smjetaju studenti prve i druge godine spavali su u dvokrevetnim, a tree i zavrne u jednokrevetnim sobama. Dvokrevetne sobe bile su malo due i ue odtri sa etiri, u zidu nasuprot vratima bio je prozor s aluminijskim okvirom, a kraj prozora dva pisaa stola postavljena tako da stanari mogu uiti leima okrenuti jedan drugome. S lijeve strane vrata stajaoje elini krevet na kat. Pokustvo je bilo vrsto i jednostavno, a sastojalo se od dvagarderobna ormaria, malenog ajnog stolia i ugraenih polica. ak i najdobroduniji prom

ra teko da bi ovakav ugoaj bio mogao nazvati idilinim. U veini soba na policama su stajali predmeti poput tranzistora, suila za kosu, elektrinih ajnika i kuhala, instant kave, ajnih vreica, kocki eera, te obinih lonaca i zdjela za pripravu instant ramen2. Na zidovima su stajali posteri iz mukih asopisa ili ukradeni plakati za porno filmove. Jedan tip imao je fotografiju svinja koje se pare, ali to je bio ekstreman primjer u moru uobiajenih golih ena, pop pjevaica i glumica. Na policama za knjige na pisaim stolovima bili su udbenici, rjenici i romani.Prljavtina koja je vladala u ovim mukim sobama bila je ua-savajua. Na dnu koara za smee lijepile su se pljesnive kore mandarina. Prazne konzerve koje su sluile umjestopepeljara bile su vrhom pune opuaka, a kad bi se ovi poeli puiti, prelili bi ih kavom ili pivom i ostavili da se kisele. Sve zdjele i lonci na policama bili su ulijepljeni crnkastim naslagama neistoe i neke neodreene tvari, a po podu su leali omo

ti instant ramena, prazne pivske konzerve te kojekakvi odbaeni poklopci. Nitko senikad ne bi sjetio pomesti i pobacati sve to u smee. Ako bi kroz sobu zapuhao vjetar ili propuh, podigli bi se oblaci praine. Svaka soba imala je vlastiti grozomoran smrad, ali njegovi su sastavni dijelovi bili isti: znoj, tjelesne izluevinei otpaci. Pod krevetom se nagomilavalo prljavo rublje, a kako se nitko nije trudio redovito prozraivati madrace, iz tih znojem natopljenih uloaka irio se oajan vonj. Gledano unatrag, nevjerojatno je to te kenjare nisu postale leglom neke smrtonosne epidemije.No u mojoj sobi vladala je higijena dostojna mrtvanice. Pod i prozor bili su besprijekorno blistavi, madraci su se zraili svakoga tjedna, sve olovke stajale su uodgovarajuim stalcima, ak su se i zastori prali svakog mjeseca. Moj cimer bio je bolesno uredan. Nitko u paviljonu nije mi vjerovao kad sam im rekao za zastore. Nisu znali da se zastori uope mogu prati. Mislili su da su oni neki

polutrajan sastavni dio prozora. S tim ovjekom neto nije u redu govorili bi, nazivajui ga nacistom ili smeekouljaem.Mi ak nismo imali ni goliave postere. Ne, mi smo imali fotografiju nekog kanala uAmsterdamu. Ja sam bio objesio jednu goliavu sliku, ali moj cimer ju je skinuo. Sluaj, Vatanabe rekao mi je ja, ja ti nisam ba za te stvari i na zidu je osvanula slika kanala. Goliavica mi nije bila neto posebno prirasla srcu, pa se nisam bunio. Koji vam je to vrag? To je bila sveopa reakcija na Amsterdam kad bi netko od dekidoao u moju sobu. Ma Smeekoulja ti na to drka rekao bih.Ja sam to govorio kao alu, ali svi su me ozbiljno shvatili - i to toliko ozbiljnoda sam na kraju i sam u to poeo vjerovati.Svi su me saalijevali to imam Smeekouljaa za cimera, ali mene to i nije toliko diralo. Nije me gnjavio dok god sam odravao istou u svom dijelu sobe, a takav cimer zapravo mi je i olakao ivot, u mnogo pogleda. Sam je sve istio, vodio brigu da se madraci sunaju i provjetravaju, bacao smee. Katkad bi me omi-risao i posavjetovao da seokupam ako ja za to nekoliko dana ne bih naao vremena. ak mi je znao rei kako je vrijeme da odem na ianje ili potkreem dlake u nosu. Smetalo mi je jedino to bi poeo prati tone insekticida ako bi u sobu ula jedna jedina muha, jer sam se ja onda morao sklanjati u susjednu kenjaru.Smeekoulja je studirao zemljopis na dravnom fakultetu.Kad smo se upoznali, rekao mi je Ja studiram z-z-zemljo-vide. Voli zemljovide? pitao sam. Aha. Kada diplomiram, radit u u Geodetskom uredu i izraivati z-z-zemljovide.Bio sam pod dojmom raznolikosti snova i ciljeva koje je nudio ivot. Bio je to jedan od prvih dojmova koji su me obuzeli kada sam stigao u Tokio. Sinulo mi je da

drutvo zbilja treba nekoliko ljudi - ne mnogo - koje zanima, koje ak oduevljava izrada zemljovida. Ali udno je, ipak, bilo to to netko tko eli raditiza vladin Geodetski ured zamuca svaki put kad izgovori rije "zemljovid". Smeekoulja e


8/148

sto uope nije mucao, osim kad bi izgovarao rije "zemljovid", a tu nikad ne bi promaio. -to ti studira? pitao me. Dramsku umjetnost rekao sam. Reirate predstave? Ma ne, samo itamo scenarije i piemo referate. Raine, Io-nesco, Shakespeare, te fore.

Rekao je da je za Shakespearea uo, ali za ove druge nije. Ni ja nisam o njima znao bogzna to, samo sam im vidio imena u materijalima za predavanja. Voli dramu? pitao je. Pa i ne neto posebno.To ga je zbunilo, a kad bi se zbunio, mucanje bi mu se pogoralo. Bilo mi je ao to mu to inim. Mogao sam izabrati i druge stvari rekao sam. Etnologiju, azijsku povijest. Alisluajno sam izabrao dramu, i to je to a to ba i nije bilo posebno uvjerljivo objanjenje. Ne razumijem rekao je, a na licu mu se vidjelo da zbilja ne razumije. Ja volimz-z-zemljovide, pa sam odluio doi u Tokio i rekao sam roditeljima da mi p-poalju novac pa da mogu studirati z-z-zemljovide. Ali ti si drukiji, je li?

Njegova logika imala je vie smisla od moje. Nisam se vi

e trudio i

ta mu obja

njavati.Onda smo izvlaili drijeb (ibice) za krevete. On je dobio kat.

Onako visok, kratko podiane kose i visokih jagodica, uvijek je nosio istu odjevnukombinaciju: bijelu koulju, crne hlae, crne cipele, mornarsko modri demper. Kad biiao na fakultet, dopunio bi to jo jaknom od uniforme i crnom aktovkom: tipian desniarski student. Zato su ga i zvali Smeekoulja. Ali njega politika zapravo uope nije zanimala. Odoru je nosio jer mu se nije dalo birati odjeu. Njega su zanimale promjene na morskoj obali ili zavretak novog eljeznikog tunela. Drugo nita. Kadbi poeo o nekoj takvoj temi, mogao je govoriti satima, dok mu sugovornik ne bi pobjegao ili zaspao.Svako jutro u est budili bi ga zvui "Nek' vlast naeg gospodara". Sto je znailo da taj pompozni ritual dizanja zastave nije bio posve beskoristan. Odjenuo bi se i otiao u kupaonicu da se umije i opere zube - a to je trajalo cijelu vjenost. Katkad

sam imao dojam da vadi i pere zub po zub. Kad bi se vratio u sobu, izgladio bi nabore na runiku i rasprostro ga na radijator da se osui, a onda bi vratio etkicu isapun na policu. Na kraju svega obavio bi jutarnju tjelovjebu uz radio, zajedno sostatkom nacije.Ja sam imao naviku itati do kasno u no i spavati do osam, pa ne bih doao k sebi nikad bi se on poeo motati po sobi i vjebati - sve do onoga dijela kad bi poeo s poskocima. Poskoke je shvaao ozbiljno, i svaki put kad bi udario u pod krevet bi se zatresao. Trpio sam to tri dana jer nam je reeno da zajedniki ivot zahtijeva i stanovitu spremnost na odstupanje od svojih navika, ali etvrto jutro vie nisam mogao izdrati. Hej, moe ti to negdje na krovu ili na nekom drugom mjestu? rekao sam. Ne da mi dspavam. Ali ve je pola sedam! rekao bi, razjapljenih usta. Da, znam da je pola sedam. Ja u to doba jo spavam. Ne znam kako da ti objasnim,ali kod mene je tako. Svejedno, na krov ne mogu. alili bi se oni s treeg kata. Ovdje je ispod nas skladite. Onda idi u dvorite. Na travnjak. Ne mogu ni to. Nemam tranzistor. Moram ga ukopati. A radio gimnastika se ne moe vjebati bez glazbe.Da, zbilja je imao neko staro smee od radija bez baterija. Ja sam imao portabl tranzistor, ali samo FM, za glazbu. Dobro, idemo onda nai kompromis rekao sam. Radi gimnastiku, ali izbaci poskoke.Buno je ko sam vrag. Moe? P-poskoke? Sto je to?

Poskoci su poskoci. Kad skae gore-dolje. Ali toga nema.Sad me ve poela boljeti glava. Dolo mi je da odustanem, ali htio sam istjerati svoj


9/148

e. Ustao sam iz kreveta i poeo skakati gore-dolje i pjevati uvodnu melodiju emisije za jutarnju tjelovjebu radija. Na ovo sam mislio kazao sam. Aha, to. Pa da, ima pravo. Nisam ni primijetio. Eto, vidi sad? rekao sam, sjedajui na rub kreveta. To izbaci. Ostalo u izdrati.stani skakati i pusti me da spavam. Ali to nije mogue rekao je on kao da iznosi neku injenicu. Nita ne mogu preskoiVe deset godina svaki dan radim isto, i kad ponem, nesvjesno izvedem cijelu kombin

aciju. Da neto ispustim, ne bih mogao nastaviti.Tu vie nisam imao to rei. to sam mogao rei? Najbri nain da to zaustavim bio je da ok ne ode iz sobe, pa da onda bacim njegov vraji radio kroz vraji prozor, ali znaosam da bi onda nastala gadna dreka. Smeekoulja je sve svoje stvari uvao kao oi u glavi. Kad me je vidio kako sjedim na krevetu ne znajui to da kaem, pokuao me utjeiti. Sluaj, Vatanabe, a zato fino ne bi ustao i vjebao sa mnom? I otiao je na doruak.Naoko se kikotala kad sam joj priao o Smeekouljau i njegovoj radio gimnastici. Nisamto inio s namjerom da je razveselim, ali na kraju sam se i sam poeo smijati. Iakoje njezin smijeak uas nestao, bilo mi je drago to se prvi put poslije dugo vremenanasmijala.Izali smo iz vlaka u Jotsuji i sad smo hodali etalitem uz postaju. Bila je nedjeljapopodne, sredina svibnja. Kratkotrajni pljuskovi koji su padali i prestajali ci

jelo jutro raistili su se do podneva, a ju

ina je otpuhala niske oblake. Blistavo zeleno lie treanja treperilo je na povjetarcu, rasipajui sunane zrake na sve strane. Bi

o je to jedan od prvih ljetnih dana. Prolaznici su nosili dempere i jakne preko ramena ili u rukama. Na toplomsuncu nedjeljnog popodneva svi su djelovali sretno. Mladii koji su igrali tenis na terenima s druge strane etalita svukli su se u kratke hlaice. Ljetna svjetlost kao da nije doprla samo do dvije redovnice u zimskim habitima koje su sjedile i razgovarale na klupi, ali obje su izgledale zadovoljno dok su veselo avrljale nasuncu.Petnaest minuta etnje i ja sam se dovoljno oznojio da skinem debelu pamunu koulju iostanem u majici kratkih rukava. Naoko je do lakata zavrnula rukave svoje svijetlosive majice. Imala je lijepu izblijedjelu boju, kao da je ve mnogo puta oprana. Imao sam dojam da sam je davno vidio u toj majici. To je bio samo moj osjeaj, n

e jasno sjeanje. Tada jo nisam imao toliko sjeanja o Naoko. Kako ti se svia ivot u zajednici? pitala je. Je li zabavno ivjeti s mnogo drugihjudi? Ne znam, tek sam mjesec dana ondje. Nije strano, izdravam nekako.Zastala je kod esme i srknula malo vode, te obrisala usta bijelim rupiem koji je izvadila iz depa na hlaama. Onda se sagnula i pomno iznova svezala vezice na cipelama. Misli da bih i ja to mogla? Sto? ivjeti u studentskom domu? M-hm. Pa, to je valjda pitanje stava. ovjek bi se mogao ivcirati oko mnogo stvari - zbog pravila, zbog idiota koji misle da su face, cimera koji u pola sedam ujutro radi gimnastiku. Ali slino je kamo god da ode, snae se. Pa valjda rekla je ona i kimnula. inilo mi se da neto premee po glavi. Onda me pogledala ravno u oi, kao da prouava neki neobian predmet. Tada sam vidio da su joj oitako duboke i bistre da mi je srce poelo snano lupati. Shvatio sam da nikad dotadnisam imao priliku ovako joj gledati u oi. Bilo je to prvi put da smo zajedno izali u etnju ili dugo razgovarali. Razmilja da ode u studentski dom? pitao sam. A-a rekla je. Samo me zanimalo kako je ivjeti s drugima. I... Kao da se trudila -a nije uspijevala - nai tonu rije ili izraz. A onda je uzdahnula i spustila pogled. Ma ne znam. Nema veze.To je bio kraj razgovora. Ona je nastavila hodati prema istoku, a ja sam je u korak pratio.Ve gotovo godinu dana nisam vidio Naoko, i za to vrijeme toliko je smravjela da mi

je izgledala kao druga osoba. Bucmasti obrazi po kojima je bila prepoznatljivasad su nestali, a vrat joj je postao tanan i vitak. No nije postala koata ili nezdrava izgleda: u nainu na koji je smravjela bilo je neega prirodnog i nepomuenog, kao


10/148

da se skrivala u nekom dugom, uskom prostoru sve dok i sama nije postala duga iuska. I mnogo ljepa nego to sam je pamtio. Htio sam joj to rei, ali nisam znao kako da se lijepo izrazim.Nismo dogovorili sastanak, naletjeli smo jedno na drugo na prigradskoj liniji uo.Ona je odluila sama otii u kino, a ja sam bio krenuo obii knjiare u Kandi - nita hitno u oba sluaja. Predloila je da siemo s vlaka, a sluajno smo sili ba u Jotsuji, gdjpostoji ugodno etalite obraslo zelenilom kraj starog anca uz dvorac. Sad kad smo os

tali sami nismo imali o emu previe razgovarati, i nije mi ba bilo jasno zato je Naoko predloila da siemo s vlaka. Nikad i nismo imali jedno drugome mnogoto rei.Naoko je poela hodati im smo stupili na ulicu, a ja sam urno hodao za njom, nekoliko koraka iza. Mogao sam je stii, ali neto me spreavalo. Hodao sam oiju uperenih u njezina ramena i njenu ravnu crnu kosu. Nosila je veliku smeu kopu za kosu, i kad jeokrenula glavu naas sam ugledao jedno malo, bijelo uho. Tu i tamo bi se osvrnulada neto kae. Katkad bi to bila opaska na koju sam mogao odgovoriti, a katkad opetneto na to nisam imao pojma kako bih reagirao. A neki put jednostavno ne bih uo toje rekla. No njoj kao da i nije bilo stalo. Kad bi izrekla to to je htjela rei, opet bi se okrenula prema naprijed inastavila hodati. No, i tako mi je svejedno, rekao sam sebi, lijep je dan za etnju.

Ali za Naoko to nije bila teketnja, sudei prema njezinu hodu. Kod Iidaba

ija je skrenula desno, izbila kraj anca, prela krianje kod Dinboa, popela se na brdo kod Oanom

ua i izbila na Hongo. Dalje je slijedila tramvajsku prugu do Komagomea. Bila jeto naporna ruta. Dok smo stigli do Komagomea, Sunce je ve zapadalo i dan se pretvorio u blagu proljetnu veer. Gdje smo? pitala je Naoko, kao da prvi put opaa svijet oko nas. U Komagomeu rekao sam. Nisi primijetila? Napravili smo veliki krug. Zato smo ovamo doli? Ti si nas dovela. Ja sam samo iao za tobom.Otili smo u zalogajnicu kraj postaje na porciju rezanaca. Bio sam edan, pa sam sampopio cijelo pivo. Nijedno od nas nije progovorilo ni rijei otkako smo naruili pasve dok nismo pojeli. Iscrpla me etnja, a ona je sjedila s rukama na stolu i opet o neemu mozgala. Toga toplog nedjeljnog dana sva su izletita bila prepuna, govor

ili su na TV vijestima. A mi smo prohodali od Jotsuje do Komagomea, rekao sam usebi. Pa, ti zbilja ima kondicije rekao sam kad sam pojeo rezance. Iznenadio si se? -Aha. U koli sam bila dugoprugaica, tako da zna. Trala sam na 10.000 metara. A tata me nedjeljom vodio na planinarenje otkako znam za sebe. Zna nau kuu - odmah do planine.Uvijek sam imala jake noge. Ne vidi se. Znam odgovorila je. Svi misle da sam neka njena curica. Ali knjiga se ne sudi pokoricama. Nato se kratko nasmijeila. A to vrijedi i za mene rekao sam. Mrtav sam. Ooo, oprosti, cijeli dan te vuem naokolo. Ali drago mi je to smo porazgovarali. Nikad prije nismo, nasamo rekao sam, pokuavajui se prisjetiti o emu smo zapravo razgovarali.Ona je neto petljala s pepeljarom na stolu. Nego, ne znam... poela je bi li imao to protiv.. .hou rei, ako ti to nije gnjavMisli da bismo se mogli opet vidjeti? Znam da te nemam nikakvo pravo to pitati. Pravo? Kako to misli?Zarumenjela se. Moda sam malo prenaglo reagirao na njezinu molbu. Ne znam... Ne mogu to objasniti rekla je, navlaei rukave majice preko lakata i opet dolje. Meke dlaice na njezinim podlakticama zlatasto su se sjajile pod svjetlima zalogajnice. Nisam htjela rei "pravo". Nisam znala kako da se izrazim. Nalakena na stol, netremice je gledala u kalendar na zidu,kao da se nada kako e ondje pronai pravi izraz. Nije ga bilo, pa je uzdahnula, skl

opila oi i poela se poigravati kopom. Nema veze rekao sam. Mislim da znam to eli rei. Ni ja ne znam kako bih to rekao Nikad se ne mogu tono izraziti nastavila je Naoko. I to ve neko vrijeme. Neto e


11/148

rei, ali dolaze mi samo pogrene rijei - pogrene ili tono suprotne od onoga to mislimOnda se pokuam ispraviti, ali samo sve pogoram. Sasvim izgubim vezu s onim to sam na poetku htjela rei. Kao da sam podijeljena na-dvoje i sama se sa sobom igram lovice. Jedna polovica lovi drugu oko velikog debelog stupa. Ona druga "ja" ima prave rijei, ali ova"ja" ne moe je uhvatiti. Podigla je glavu i pogledala me u oi. Razumije o emu govorim?

Svima je do neke mjere tako rekao sam. Svi se pokuavaju izraziti i smeta im kadne mogu.Naoko kao da je razoarao moj odgovor. Ne, ni to nisam htjela rei rekla je ne objanjavajui dalje. No, rado u se opet nai s tobom rekao sam. Nedjeljom sam uvijek slobodan, a etnjami goditi.Ukrcali smo se na liniju Jamanote, a Naoko je u Sindukuu presjela na liniju uo. ivjela je u staniu daleko u zapadnom predgrau Kokubundi. Kai mi kazala je kad smo se rastajali. Je li se moj nain govora promijenio? Mislim da jest rekao sam ali nisam tono siguran kako. Da ti pravo kaem, znam da smo se onda esto viali, ali ne sjeam se da smo mnogo razgovarali. To je istina rekla je. No, uglavnom, mogu li te nazvati u subotu?

Samo nazovi. ekat u tvoj poziv.Prvi put sam upoznao Naoko u estom razredu. I ona je ila u esti razred mondene djevojake kole koju je vodila neka kranska misija. Ta kola bila je tako fina da su onogatko je previe uio smatrali prostakom. Naoko je bila djevojka moga najboljeg (i jedinog) prijatelja Kizukija. Druili su se gotovo od roenja, jer su im kue bile udaljene jedva dvjesto metara.Kao to je sluaj s veinom parova koji su zajedno od djetinjstva, i njihov je odnos bio oputen i otvoren, i rijetko su imali potrebu biti nasamo. Stalno su jedno drugome odlazili u posjet, ruali ili igrali ma-dong sa svojim obiteljima. Nebrojeno puta izlazio sam s njima na dvostruki spoj. Naoko bi povela neku prijateljicu za mene, pa bismo nas etvero otili do zoolokog vrta, na bazen ili u kino. Uvijek je dovodila lijepe djevojke, ali malo odvie fine za moj ukus. Bolje sam se slagao s netogrubljim djevojkama iz moje dravne kole, s kojima se moglo lake razgovarati. Nikad

nisam znao to se dogaa u glavama lijepih djevojaka koje je Naoko dovodila, a vjerojatno ni one mene nisu razumjele.Nakon nekog vremena Kizuki je odustao od traenja cura za mene, pa smo umjesto toga poeli izlaziti nas troje, Kizuki, Na-oko i ja: udno, ali takva nam je kombinacija bila najugodnija. Uvoenje etvrte osobeu takvo nae drutvo uvijek bi unijelo neku nelagodu. Bili smo nalik na televizijski talk show, u kojemu sam ja bio gost, Kizuki svestrani domain, a Naoko njegova pomonica. Tu je sredinju ulogu dobro obavljao. Istina, imao je neku sarkastinu stranu koja se ljudima esto inila bahatom, ali zapravo je bio obzirna i nepristrana osoba. Ravnomjerno bi rasporeivao svoje komentare i ale na Naoko i mene, pazei da se ni ona ni ja ne osjetimo zapostavljenima. Ako bi jedno od nas predugo utjelo, usmjerio bi razgovor u tom pravcu i naveo tu osobu da progovori. Vjerojatno je djelovalo tee nego to je doista bilo: on je znao kako treba nadzirati i prilagoavati atmosferu oko sebe u svakom trenutku. Usto je imao rijedak dar da u neijim poglavitonezanimljivim komentarima pronae zanimljive dijelove, tako da ste se razgovarajuis njim osjeali kao iznimno zanimljiva osoba s iznimno zanimljivim ivotom.No unato tome on nije bio nimalo drutven. Ja sam mu u koli bio jedini pravi prijatelj. Nikad nisam shvaao zato se tako bistar i sposoban govornik ne posveti irem svijetu oko sebe, nego se zadovoljava time da se koncentrira samo na nau malu trojku.A nisam shvaao ni zato je za prijatelja odabrao ba mene. Ja sam bio obian djeak kojivoli itati knjige i sluati glazbu, i nisam se isticao ni na koji nain koji bi nekoga kao Kizuki naveo da obrati pozornost na mene. No ipak smo se od samog poetka sloili. Otac mu je bio zubar, poznat po svojoj strunosti i visokim cijenama. Hoe da u nedjelju izaemo u etvero? pitao me tek to smo se upoznali. Moja curadjevojaku kolu, povest e neku zgodnu curu za tebe.

Moe rekao sam, i tako sam upoznao Naoko.Nas troje provodili smo mnogo vremena zajedno, ali kad god bi Kizuki iziao iz sobe, Naoko i ja zapeli smo u razgovoru. Nikad nismo znali o emu razgovarati. Doista


12/148


13/148

rise, obrise koje mogu iskazati rijeima, ovako:Smrt postoji, ne kao suprotnost ivotu, nego kao njegov sastavni dio.To je kliej izreen rijeima, ali u to doba nisam ih utio kao rijei, nego kao taj zranuzao u svojoj nutrini. Smrt postoji - u pritiskivau za papir, u etiri crvene i bijele kugle na biljarskom stolu - i mi ivimo i udiemo je u plua kao finu prainu.Do tog vremena smrt sam shvaao kao neto u potpunosti odvojeno i neovisno o ivotu. Ruka smrti kad-tad e nas uzeti, osjeao sam, ali do dana kad posegne za nama ostavit

e nas na miru. To mi se inilo kao jednostavna, logina istina. ivot je tu, smrt negdje ondje. Ja sam ovdje, ne negdje ondje.No te veeri kad je Kizuki umro, izgubio sam sposobnost da smrt (i ivot) promatramu tako jednostavnim okvirima. Smrt nije neto suprotno ivotu. Ona je ve tu, unutar moga bia, uvijek je bila tu, i nikakva mi borba nee dopustiti da to zaboravim. Kadje te svibanjske veeri k sebi uzela sedamnaestogodinjeg Kizukija, uzela je i mene.Proivio sam idue ljeto, u osamnaestoj, s tim vorom zraka u prsima, ali sve sam se vrijeme borio da ne postanem ozbiljan. Postati ozbiljan nije isto to i pribliiti seistini, utio sam, makar maglovito. No smrt je bila injenica, ozbiljna injenica, kako god je ovjek shvatio. Zarobljen unutar tog protuslovlja koje me guilo, vrtio sam se u krugu bez izlaza. Bili su to udni dani, sad kad ih se prisjetim. Usred ivota sve se vrtjelo oko smrti.

3Idue subote nazvala me Naoko,i te nedjelje otili smo na spoj. To bi se vjerojatno moglo nazvati spojem. Boljerijei se ne mogu sjetiti.Kao i proli put, etali smo ulicama. Sjeli smo na kavu, jo malo etali, naveer otili nveeru, te se oprostili. Opet je govorila u intervalima, ali to kao da joj nije smetalo, a ja se nisam posebno trudio odrati razgovor. Razgovarali smo o svemu to nam je palo na um - o svojim dnevnim obvezama, svojim fakultetima; svi ti mali fragmenti nisu vodili nikamo. Prolost uope nismo spominjali. Uglavnom smo hodali - ihodali, i hodali. Sreom, Tokio je tako velik grad da ga nikad nismo mogli cijeloga prehodati.Tako smo nastavili hodati gotovo svaki vikend. Ona bi vodila, a ja bih iao tik iza nje. Naoko je imala raznorazne kope za kosu i uvijek ih je nosila tako da bi jo

j desno uho bilo otkriveno. Tako je se najjasnije sjeam, s lea. Kad god bi joj zbog neega bilo neugodno, prevrtala bi kopu po prstima. I vjeito je tapkala rupiem po ustima. To bi inila kad god bi neto htjela rei. Sto sam vie promatrao te njezine navike, vie mi se poinjala sviati.Naoko je pohaala djevojaki fakultet na ruralnom zapadnom rubu Tokija, zgodnu malenu ustanovu poznatu po nastavi engleskoga. U blizini se nalazio uski kanal za navodnjavanje s istom,bistrom vodom, te bismo Naoko i ja esto etali uz njegovu obalu. Katkad bi me pozvala u svoj stan i neto skuhala. Kao da je nikad nije zabrinulo to smo nas dvoje tako bliski. Soba je bila malena i uredna, i toliko liena bilo kakvih ukrasnih drangulija da su samo arape koje su se suile u kutu kraj prozora davale naslutiti ,da tu ivi enska osoba. Vodila je tur, jednostavan ivot, gotovo bez ijednog prijatelja. Nitko od njezinih kolega iz kole ne bi je mogao zamisliti ovakvu. Tada se odijevala veoma pomno i bila okruena gomilom prijatelja. Kad sam vidio njezinu sobu, shvatio sam da je i ona, ba kao i ja, eljela otii nekamo na studij i poeti novi ivot daleko od svih koje poznaje. Zna zato sam izabrala ovaj fakultet? rekla je s osmijehom. Jer nitko doma nije iaovamo. Od svih nas se oekivalo da odemo na neko elitnije mjesto. Kui?Moj odnos s Naoko, meutim, nije tapkao u mjestu. Malo pomalo navikavala se na mene, a i ja na nju. Kad su zavrili ljetni praznici i poeo novi semestar, Naoko je poela hodati kraj mene, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Sad me smatrala prijateljem, zakljuio sam, a hodati uz tako lijepu djevojku nije mi bilo nimaloteko. I dalje smo hodali po cijelom Tokiju onako krivudajui, penjali se uz brda,prelazili rijeke i eljeznike tranice, etali i etali bez ikakva cilja. Stremili smo ravno naprijed, kao da je naa etnja vjerski obred koji e zacijeliti nae ranjene due. Ak

o bi padala kia, uzeli bismo kiobrane, ali etali bismo bez obzira na sve.A onda je dola jesen, i tlo studentskog doma prekrilo je lie japanskog brijesta. Miris novoga godinjeg doba stigao je kad sam obukao prvi demper. Bio sam iznosio jed


14/148

an par cipela pa sam kupio nove, od antilopa.Ne uspijevam se sjetiti o emu smo tada razgovarali. Pretpostavljam ni o emu posebnome. I dalje uope nismo spominjali prolost, i rijetko smo govorili o Kizukiju. Umjeli smo sjediti jedno nasuprot drugome uz alicu kave u potpunoj tiini.Naoko je voljela da joj priam o Smeekouljau. Jednom jeotiao na spoj s kolegicom (cura je bila sa zemljopisa, naravno), ali vratio se rano, smrknuta lica. Reci mi, V-V-Vatanabe, o emu ti razgovara s c-c-curama? Ne sjeam

se kako sam mu odgovorio, ali pitao je pogrenoga. U srpnju je netko iz doma skinuo Smeekouljaev pejza s amsterdamskim kanalom i umjesto njega objesio fotografiju Golden Gatea. Rekao mi je da ga zanima moe li Smeekoulja masturbirati na Golden Gate.- Oduevio se - izvijestio sam ja poslije, to je nekoga drugog navelo da objesi sliku gleera. Svaki put kad bi se u njegovoj odsutnosti slika promijenila, Smeekoulja bi se uzrujao. T-t-tko to radi, koji im je vrag? pitao je. I ja se pitam rekao sam. Ali nema veze. Sve su to lijepe slike. Trebao bi im biti zahvalan. Dobro, moda, ali udno je.Moje prie o Smeekouljau uvijek bi nasmijale Naoko. Nju je malo toga moglo nasmijati,pa sam esto govorio o njemu, iako se ba nisam ponosio sam sobom to ga na taj nain i

skoritavam. On je samo bio najmlai sin u ne ba

imunoj obitelji koji je odrastao u malo ozbiljniju osobu nego to je to za njega bilo zdravo. Izrada zemljovida bio je

jedini mali san u njegovu malom ivotu. Tko ga zbog toga ima pravo ismijavati?No vicevi o Smeekouljau ve su postali nezaobilazno vrelo pria iz studentskog doma, ivie to nikako nisam mogao popraviti. Osim toga, pogled na Naokino nasmijeeno liceve mi je postao vrlo poseban izvor zadovoljstva. Tako da sam nastavio sve snabdijevati novim priama.Naoko me jednom pitala samo jedanput imam li neku curu koja mi se svia. Rekao samjoj za onu koju sam ostavio u Kobeu. Bila je draga rekao sam bilo mi je lijepos njom spavati, katkad mi nedostaje, ali ipak me nije dirnula u srce. Ne znam, katkad mi se ini da u srcu imam nekakvu tvrdu koticu, pa u njega ne moe ui ba mnogo. Pitam se mogu li uope nekoga stvarno voljeti. Jesi li ikada bio zaljubljen? pitala je Naoko.

Nikad rekao sam. Vie od toga nije me pitala.Kad je prola jesen i kad su gradom poeli ibati hladni vjetrovi, Naoko bi esto hodalastiui se uz moju nadlakticu. Kroz debeli tof njezina kaputa osjeao sam kako die. Prukla bi ruku ispod moje, ili zabila ruku u moj dep, ili bi se, kad je zbilja bilohladno, vrsto privila uz moju nadlakticu, drui. To nije znailo nita posebno. Ja bihamo nastavio hodati, s rukama u depovima. Nae cipele s gumenim potplatima jedva dasu proizvodile ikakav zvuk na ploniku, osim suhog pucketanja kad bismo gazili poirokom, smeuranom liu platane. Kad god bih zauo taj zvuk, saalio bih se nad Naoko.je ona trebala moju ruku, nego neiju drugu. Nije trebala moju toplinu, nego neijudrugu. Gotovo da sam se osjeao krivim to sam onaj koji jesam.Kako je zima jaala, prozirna bistrina Naokinih oiju kao da se poveavala. Bila je tobistrina koja nije znala kamo bi pola. Katkad bi se Naoko iz ista mira netremicezagledala u mene. inilo se kao da neto trai, a u meni bi to pobudilo nekakav udan osjeaj usamljenosti i nemoi.Pitao sam se pokuava li mi ona time neto rei, neto to ne moe izraziti rijeima - nerije od rijei to ne zna u sebi dokuiti, i za to stoga nije bilo nade da e se ikad pretoiti u rijei. Umjesto toga petljala bi neto oko kope za kosu, rupiem tapkala oko kriaka usta, ili me gledala onim pogledom lienim znaenja. Kad bi to inila, dolo bi mi da je vrsto zagrlim, ali onda bih se pokolebao i odustao. Bojao sam se da je ne povrijedim. I tako smo nas dvoje nastavili hodati tokijskim ulicama, a Naoko je idalje traila rijei u prostoru.Deki u domu uvijek bi me zafrkavali kad bi me nazvala Naoko ili kad sam nedjeljomujutro izlazio. Pretpostavljali su, jasno, da sam naao djevojku. Nisam im mogaoobjanjavati kako zbilja stoje stvari, a za to nije ni bilo potrebe, pa sam ih pustio da misle

to god ele. Naveer bih morao izdrati salvu glupih pitanja - U kojem smo se poloaju? Kakva joj je? Koje je boje rublje danas imala? Odgovarao sam im ono to su htjeli uti.


15/148

I tako sam iz osamnaeste preao u devetnaestu. Svakoga dana Sunce je izlazilo i zalazilo, zastava se dizala i sputala. Svake nedjelje iao sam na spoj s djevojkom svoga mrtvog prijatelja. Nisam imao pojma to inim ili to u uiniti. Za seminare sam itaClaudela, Racinea i Eisensteina, ali nisu mi znaili gotovo nita. Na predavanjima nisam naao prijatelje, a u domu nisam poznavao gotovo nikoga. Drugi su u domu mislili da elim postati pisac jer sam uvijek bio sam s nekom knjigom, ali ja takve ambicije nisam imao. Nisam elio biti ba nita.

Pokuao sam o tom osjeaju razgovarati s Naoko. Ona e, mislio sam, bar donekle precizno moi shvatiti kako se osjeam. Ali nikad nisam mogao nai prave rijei. Kao da sam sezarazio njezinom boleu nepronalaenja rijei.Subotom naveer sjedio bih kraj telefona u predvorju i ekao da nazove Naoko. Drugisu uglavnom bili vani, pa je predvorje bilo pusto. Zurio bih u mrvice svjetlostito su lebdjele u tom prostoru punom tiine, trsei se da proniknem u vlastito srce.Sto elim? I to drugi ele od mene? Ali nikad ne bih pronaao odgovore. Katkad bih pruioruku da dosegnem estice svjetlosti, ali prsti su mi zahvaali u prazno.Mnogo sam itao, ali ne mnogo razliitih knjiga: volio sam stalno iznova iitavati svoje omiljene pisce. Tada su to bili Truman Ca-pote, John Updike, F. Scott Fitzgerald, Ravmond Chandler, ali nisam vidio da itko na mojim predavanjima ili u domu ita takve pisce. Oni su voljeli autore kao to su Kazumi Takahai, Kenza-buro Oe, Juki

o Miima5, ili suvremene francuske romanopisce, pa je to bio jo

jedan razlog

to ni skim nisam imao bogznato razgovarati, nego sam se drao svojih knjiga. Sklopio bih

oi,dotaknuo neku meni poznatu knjigu i duboko udahnuo njezin miris. To mi je bilo dovoljno za sreu.U osamnaestoj godini omiljena knjiga bio mi je Centaur Johna Updikea, ali nakon to sam je nekoliko puta proitao, poela je za mene gubiti onaj nekadanji ar i ustupilaprimat Velikom Gats-byju. Gatsby je dugo nakon nje ostao na prvome mjestu. Skinuo bih ga s police kad bih zapao u takvo raspoloenje, i nasumce proitao neki odlomak. Nijednom me nije razoarao. U cijeloj knjizi nije bilo ni jedne jedine dosadnestranice. Htio sam svima rei kako je to divan roman, ali nitko oko mene nije itaoVelikog Gatsbyja, a nije ni namjeravao. Nagovarati druge da itaju F. Scotta Fitzgeralda, premda ne ba reakcionarni in, nije bilo preporuljivo 1968.

Kad sam napokon upoznao jedinog ovjeka u svome svijetu koji je proitao Gatsbyja, to je bio razlog da se sprijateljimo. Zvao se Nagasava. Bio je dvije godine stariji od mene, a kako je studirao pravo na prestinom Tokijskom sveuilitu, bio je predodreen da postane jedan od voa nacije. ivjeli smo u istom paviljonu i znali se iz vienja, sve do jednoga dana kad sam ja sjedio na suncu u blagovaonici i itao Gatsbyja. Sjeo je kraj mene i pitao me to itam. Kad sam mu rekao, pitao me svia li mi se. Ovo mi je trei put rekao sam i svaki put naem neto novo to mi se svia jo vie neodni. Ovaj ovjek kae da je triput proitao Velikog Gatsbyja rekao je kao da govori sam sasobom. Pa, Gatsbvjev prijatelj i moj je prijatelj.I tako smo postali prijatelji. Bilo je to u listopadu.Sto sam bolje upoznavao Nagasavu, to mi se inio udnijim. U ivotu sam upoznao mnogoekscentrika, ali nitko nije bio takav udak kao Nagasava. Gutao je knjige mnogo pohlepnije od mene, ali imao je pravilo da nikad ne pipne knjigu autora koji nijeumro prije bar trideset godina. Samo takvim knjigama vjerujem rekao je. Nije da ne vjerujem u suvremenu knjievnost dodao je ali ne elim gubiti svoje dragocjeno vrijeme na neku knjigukoja nije prola test vremena. ivot je prekratak za to. A kakve autore ti voli? pitao sam, glasom punim potovanja prema ovome ovjeku kojije bio dvije godine preda mnom. Balzaca, Dantea, Josepha Conrada, Dickensa odgovorio je smjesta. Nisu ba moderni. Zato ih i itam. Ako ita samo knjige koje svi itaju, mislit e samo ono to svi misje svijet provincijalaca i mediokriteta. Pravi ljudi trebali bi se sramiti to toine. Zar ti to nisi primijetio, Vatanabe? Ti i ja smo jedini pravi u ovom domu.

Ostali deki su debili.Tome se nisam nadao. Kako to moe rei? Jer je istina. Znam ja. Vidim. To ti je kao da imamo ig na elu. A osim toga, itali


16/148

smo Velikog Gatsbyja.Neto sam nabrzinu preraunavao. Ali Fitzgerald je umro tek prije 28 godina rekao sam. Pa to onda? Dvije godine? Fitzgerald je napredan.Nitko drugi u domu nije znao da je Nagasava prikriveni itatelj klasika, a i da suznali, ne bi im bilo vano. Nagasava je bio na glasu kao pametnjakovi. Bez pol muke upao je na Tokijsko sveuilite, dobivao dobre ocjene, poloit e Ispit za dravnu slub

zaposliti se u Ministarstvu vanjskih poslova i postati diplomat. Potjecao je izimune obitelji. Otac mu je imao veliku bolnicu u Nagoji, a i brat mu je diplomirao na Tokijskom, da bi se zatim upisao na medicinu, kako bi jednoga dana naslijedio bolnicu. Nagasava je uvijek imao mnogo novca u depovima, i vladao se veoma dostojanstveno. Ljudi su se prema njemu odnosili s potovanjem, ak i upravitelj doma.Kad bi od nekoga zatraio da neto uini, ovaj bi to obavio bez pogovora. Tu se nijeimalo to misliti.Nagasava je imao stanovitu uroenu crtu koja je privlaila ljude da ga slijede. Znaoje kako povesti masu, procijeniti situaciju, dati precizne i taktine upute kojima e se drugi pokoriti. Nad glavommu je lebdjela aura koja je koja je otkrivala njegove moi kao aneoska aureola, i pri samom pogledu na nju ovjeka bi obuzelo strahopotovanje prema tom viem biu. Stoga

su svi ostali uoku kad je Nagasava za prijatelja od povjerenja izabrao mene, osobu bez ikakvih posebnih odlika. Zbog toga su mi ljudi koje jedva da sam poznavao

poeli ukazivati stanovito potovanje, ali kao da nisu shvaali kako sam odabran iz vrlo jednostavnog razloga: to se Nagasavi nisam ulagivao kao svi ostali. Bez daljnjega, zanimale su me udnovate, kompleksne strane njegove naravi, ali ne i ovo drugo: njegove dobre ocjene, aura, izgled - nita me od toga nije impresioniralo. A to je za njega oito bilo neto novo.Neke strane Nagasavina karaktera meusobno su se kosile do krajnosti. Njegova ljubaznost katkad bi dirnula ak i mene, ali znao je isto tako biti zloban i okrutan.Bio je istodobno utjelovljenje izvanredne uzvienosti i okorjeli propalica. Umio je nadirati naprijed, kao pravi optimistini voa, ak i dok mu se srce grilo od oaja i usamljenosti. Te sam njegove protuslovne osobine uvidio od samog poetka, i nikad nisam mogao shvatiti zato i drugima nisu bile jednako tako oite. On je ivio u nekakv

u vlastitom paklu.No ipak mislim da sam ga uvijek znao promatrati u najboljem svjetlu. Njegova najvea vrlina bila je potenje. Ne samo da nikad nije lagao, nego je i uvijek priznavao svoje nedostatke. Nikad nije pokuavao sakriti stvari koje bi ga mogle osramotiti. A prema meni je uvijek bio ljubazan i pun razumijevanja. Da nije, moj ivot u studentskom domu bio bi mnogo manje ugodan. No ipak mu nikad nisam otvorio srce,i u tom je smislu moj odnos s Nagasavom bio stubokom drukiji od onoga s Kizukijem. Kad sam prvi put vidio Nagasavu pijanoga kako dodijava nekoj curi, obeao sam sebi da mu se nikad, ni pod kojim okolnostima, neu povjeriti.Domom je kruilo nekoliko "legendi o Nagasavi". Prema jednoj, navodno je nekom prigodom pojeo tri pua golaa. Druga je glasila da ima uasno velik penis i da je spavaos vie od sto cura.Ono o golaima bila je istina. Sam mi je to rekao. Tri komada, a bili su veliki, majku im rekao mi je. Cijele sam ih gutnuo. A zato, koji ti je bio vrag? Pa, to ti je bilo prve godine, kad sam tek doao u dom rekao je. Nastalo je nekosranje izmeu brucoa i tree godine. Poelo je u travnju, a u rujnu je napokon eskaliralo. Kao predstavnik prve godine otiao sam izgladiti stvari s treom. Kakvi su to bili desniarski debili. Imali su drvene kendo maeve, oito im uope nije bilo do nekog "izglaivanja". Pa sam im rekao: "Dobro, idemo ovo rijeiti jednom za svagda. Meni napravite to god hoete, ali druge deke pustite na miru." A oni su rekli: "OK, sad e progutati par pueva." "Moe," rekao sam, "samo dajte." Kreteni su otili van i donijelitri uasno velika pua. Pa sam ih progutao. I kako je bilo? Kako je bilo? Progutaj jednog pa e vidjeti. Klizi ti niz grlo i u eludac... Hladan

je i ostane ti odvratan okus.. .bljak, najeim se kad se samo sjetim. Htio sam povratiti, ali suzdravao sam se. Hou rei, da sam ih povratio, morao bih ih gutati ispoetka. Pa sam ih probavio. Sva tri.


17/148

I to je onda bilo? Otiao sam u svoju sobu i popio kanticu slane vode. A to sam drugo mogao? Da, valjda. Ali nakon toga nitko mi nita nije smio rei. ak ni trea godina. Ja sam jedini frajerovdje koji moe progutati tri pua golaa. To sigurno.to se tie veliine penisa, to je bilo lako. Jednostavno sam s njim otiao na tuiranje u

domsku zajedniku kupaonicu. Imao je velikoga, to je istina. Ali ono o sto cura,to je vjerojatno bilo pretjerano. Moda 75 rekao je. Ne sjeam ih se svih, ali siguran sam da ih je najmanje 70. Kad sam mu rekao da samja spavao samo s jednom, kazao mi je Ma to se lako moe srediti. Idui put ide sa mnom. Bez pol frke u ti nai jednu.Nisam mu vjerovao, ali ispalo je da ima pravo. Bilo je lako. Gotovo odvie lako, iuzbudljivo otprilike kao ishlapjelo pivo. Otili smo u nekakav bar u ibuji ili indukuu (on je imao svoja omiljena mjesta), nali par cura (svijet je bio pun cura u parovima), razgovarali s njima, pili, otili u hotel, te se poseksali. On je znao sjajno voditi razgovor. Ne da je imao bogznato rei, ali cure bi se zanijele dok su ga sluale, previe bi popile i zavrile s njim u krevetu. Valjda im je bilo lijepo to su s nekime tko je tako pristojan, zgodan i pametan. A najnevjerojatnije je bilo

toto sam im i ja, samo zato

to sam s njim, oito postao jednako tako fascinantan. Nagasava bi me tjerao da razgovaram, a cure bi mi uzvraale istim osmjesima divljen

ja kakve su slale njemu. Pleo je svoje ini, i taj me se njegov dar svaki put dojmio. U usporedbi s Nagasavom, Kizukijeve konverzacijske vjetine bile su igra za malu djecu. Ovo je bila sasvim druga razina darovitosti. No iako sam pao pod Nagasavin magini utjecaj, i dalje mi je nedostajao Kizuki. Poeo sam mu se na nov nain diviti zbog njegove iskrenosti. Sve je svoje talente dijelio s Naoko i sa mnom, dok je Nagasava svoje nezanemarive sposobnosti troio na sve oko sebe. Ne da je umirao od elje da spava s curama koje bi naao: za njega je to bila samo igra.Ja nisam bio previe lud za tim da spavam s nepoznatim curama. Naravno, to je biolak nain da zadovoljim svoj seksualni nagon, i bilo mi je lijepo sve ono grljenjei dodirivanje, ali mrzio sam jutro poslije. Probudio bih se, kraj mene bi spavala neka nepoznata djevojka, soba bi zaudarala na alkohol, krevet, rasvjeta i zas

tori odisali su onom posebnom napadnou "hotela za jednu no", a meni bi glava plivala u mamurnoj izmaglici. Onda bi se cura probudila i poela okolo pipkati traei gaice,i dok bi oblaila arape rekla bi neto tipa: "Nadam se da si sino imao zatitu. Bio mije najgori mogui dan u mjesecu." Onda bi sjelapred zrcalo i poela mrmljati da je boli glava ili joj minka pravi probleme i istodobno nanosila ru ili lijepila lane trepavice. Meni bi bilo drae da s njima nisam morao ostajati cijelu no, ali ovjek ne moe misliti na rok za izlazak do ponoi dok zavodi ene (to se, uostalom, protivi zakonima fizike), pa sam izlazio s propusnicom zapreko noi. To je znailo da moram ostati do ujutro i vraati se u dom pun gaenja prema sebi i razoaran, dok mi je sunce bolo oi, u ustima kripao pijesak, a moja glava kao da je pripadala nekome drugom.Kad sam tako spavao s tri-etiri cure, pitao sam Nagasavu Kad ovo napravi sedamdeset puta, zar ne postane nekako besmisleno? To samo pokazuje da si ovjek na mjestu rekao je. estitam. Apsolutno nita ne dobiva spavajui s jednom nepoznatom enom za drugom. Tosamo umara i tjera da se pone gaditi sam sebi. Tako je i meni. I koga vraga onda nastavlja s time? Teko je to rei. Hej, zna ono to je Dostojevski napisao o kockanju? Tako je i ovo. Kad si okruen mogunostima, jedna od najteih stvari jest propustiti ih. Razumije? Recimo. Gledaj. Sunce zae. Cure izau piti. Lunjaju okolo i neto trae. Ja im to neto mogu di. To je najlaka stvar na svijetu, lako ko pero. Jo nisu ni skuile, a ja sam ih ve obrlatio. To one i oekuju. To ja zovem mogunostima. Ima ih posvuda oko tebe. Kako da ih ignorira? Ima nekakvu sposobnost i priliku da je upotrijebi: moe li utjeti i puiti da proe?

Ne znam. Nikad nisam bio u takvoj situaciji rekao sam s osmijehom. Ne mogu zamisliti kako je to. Budi sretan da je tako rekao je Nagasava. Zenskarenje je bilo razlog to je Nagas


18/148

ava unato bogatstvusvoje obitelji ivio u studentskom domu. Zbog brige da Nagasava nee raditi nita drugo bude li mu dopustio da u Tokiju ivi sam,otac ga je primorao da sve etiri godine fakulteta ivi u domu. Ne da je to Nagasavismetalo. On nije doputao da ga ometaju neka tamo pravila. Kad god bi mu se prohtjelo nabavio bi propusnicu za preko noi i otiao u potragu za curama, ili prespavaou stanu svoje djevojke. Takve propusnice nije bilo lako nabaviti, ali za njega

to je bilo poput obinih propusnica - a i za mene, dokle god ih je on traio.Nagasava je imao stalnu curu, s kojom je hodao od svoje prve godine. Zvala se Hatsumi i bila je njegova vrnjakinja. Nekoliko puta sam je sreo i uinila mi se vrlougodnom. Nije bila od onih koje svojim izgledom smjesta privuku pozornost, zapravo, bila je tako obina da sam se, kad sam je upoznao, morao zapitati zato Nagasavanije naao neku bolju, ali tko god bi s njom progovorio, smjesta bi je zavolio. Povuena, inteligentna, duhovita, njena, uvijek se odijevala besprijekorno ukusno. Meni se veoma sviala i znao sam da kad bih ja imao djevojku kao to je Hatsumi, ne bih spavao okolo s nekakvim lakim metama. I ja sam se njoj sviao, i silno se trudila da mi namjesti neku brucoicu iz svoga kluba pa da moemo izlaziti u etvero, ali stalno sam se izvlaio kako ne bih ponovio pogreke iz prolosti. Hatsumi je ila na apsolutno najbolji enski fakultet u zemlji, i ja ni pod razno ne bih znao razgovarati

s nekom od tih superbogatih princeza.Hatsumi je nasluivala da je Nagasava naveliko vara, ali nikad mu nije prigovorila. Bila je ozbiljno zaljubljena u njega, ali nikad nije postavljala zahtjeve. Ne zasluujem curu kao to je Hatsumi jednom mi je rekao Nagasava. Morao sam se sloiti s njim.Te zime pronaao sam honorarni posao u maloj prodavaonici ploa u Sindukuu. Nisu mnogo plaali, ali posao je bio lagan -samo sam trebao tri veeri u tjednu paziti na lokal - a davali su mi popust na ploe. Za Boi sam kupio Naoko album Henrvja Mancinijana kojemu je bila njezina omiljena Dear Heart. Samsam ga umotao i vezao jarkocrvenom vrpcom. Ona je meni darovala par vunenih rukavica koje je sama isplela. Palci su mi bili malo prekratki, ali dobro su mi grijale ruke. Joj, ao mi je rekla je, pocrvenjevi. Kako sam to loe napravila!

Bez brige, dobra je veliina rekao sam, ispruivi prema njoj ruke u rukavicama. Pa, bar nee morati drati ruke u depovima.Naoko tijekom zimskih ferija nije otila kui u Kobe. I ja sam ostao u Tokiju jer sam radio u prodavaonici ploa sve do kraja godine. U Kobeu nisam imao to zanimljivoraditi, a ni ikoga koga sam htio vidjeti. Studentska menza preko blagdana je bila zatvorena, pa sam iao jesti u Naokin stan. Na Novu godinu jeli smo kuglice od rie i juhu kao i svi .Potkraj sijenja i u veljai te godine tota se dogodilo.Krajem sijenja Smeekoulja je pao u krevet s visokom temperaturom. To je znailo da toga dana moram otkazati sastanak s Naoko. Dosta sam se namuio dok nisam nabavio besplatne karte za koncert. Bilo joj je silno stalo da idemo jer je orkestar sviraojednu od njezinih omiljenih skladbi, Brahmsovu etvrtu simfoniju. Ali kako se Smeekoulja prevrtao po krevetu kao da e svaki as umrijeti u mukama, nisam ga mogao tek tako ostaviti, a nisam uspio nai nikoga dovoljno glupoga tko e ga umjesto mene njegovati. Kupio sam leda i privezao mu ga za elo uz pomo nekoliko slojeva plastinih vreica, brisao mu znoj s ela hladnim runicima, svaki sat mu mjerio temperaturu, ak samga i presvlaio. Cijeli dan vruica nije padala, ali idueg jutra skoio je iz krevetai poeo vjebati kao da se nita nije dogodilo. Temperatura mu je bila potpuno normalna. Bilo je teko povjerovati da je ljudsko bie. udno rekao je Smeekoulja. Nikad u ivotu nisam imao temperaturu. Zvualo je gda mene okrivljuje.Na to sam poludio. Ali imao si temperaturu navalio sam ja na njega, pokazujui mudvije propale karte. Sva srea da su bile besplatne rekao je. Dolo mi je da mu zgrabim radio i bacim gakroz prozor, ali nisam, nego sam se vratio u krevet s glavoboljom.

U veljai je nekoliko puta pao snijeg.Pred kraj mjeseca upustio sam se u glupu svau s jednim s tree godine s moga kata iudario ga. Lupio je glavom o betonski zid, ali nije se tee ozlijedio, a Nagasava


19/148

je sve izgladio. No svejedno su me pozvali u upraviteljev ured i ukorili, nakonega mi je postajalo sve neugodnije ivjeti u domu.Akademska godina zavrila je u oujku, ali meni je nedostajalo nekoliko studijskih bodova. Imao sam osrednje ocjene -uglavnom trojke i dvojke, te nekoliko etvorki. Naoko je postigla potreban prosjek da se upie u proljetni semestar druge godine. Jedan smo ciklus godinjih doba priveli kraju.Oko polovice travnja Naoko je napunila dvadeset. Bila je sedam mjeseci starija o

d mene, budui da je moj roendan u studenome. Bilo je nekako udno to je napunila dvadesetu. Osjeao sam da bi, kako za Naoko, tako i za mene, sve imalo smisla jedino kad bismo se kretali naprijed-natrag izmeu osamnaeste i devetnaeste. Nakon osamnaeste dola bi devetnaesta, a nakon devetnaeste, naravno, osamnaesta. Ali ona je napunila dvadesetu. A u jesen u i ja. Samo mrtvi zauvijek imaju sedamnaest.Na njezin roendan padala je kia. Nakon predavanja u blizini sam kupio tortu i tramvajem otiao do njezina stana. Trebali bismo proslaviti rekao sam. Da je bilo obratno, vjerojatno bih i ja to htio. Sigurno je teko sam provesti dvadeseti roendan.Tramvaj je bio krcat i tako se estoko drmusao da je kad sam stigao u Naokinu sobutorta sliila rimskom Koloseju, a ne torti. No kad sam uspio zataknuti dvadeset svijea koje sam donio, upaliti ih, navui zastore i ugasiti svjetla, imali smo sve preduvjete za roendansku proslavu. Naoko je otvorila bocu vina. Pili smo, jeli tor

tu i s uitkom pojeli jednostavnu veeru.

Ne znam, nekako je glupo imati dvadeset

rekla je. Je-

dnostavno nisam za to spremna. udno mi je. Kao da me netko otraga gura. Ja imam sedam mjeseci za pripremu rekao sam smijui se. Blago tebi! Jo ima devetnaest! rekla je Naoko s mrvicom zavisti u glasu.Dok smo jeli ispriao sam joj za Smeekouljaev novi demper. Dotad je imao samo jedan, tamno modri pulover, tako da mu je ovaj drugi bio velik korak. Sam demper bio je lijep, crveno-crni s upletenim motivom jelena, ali kad je bio na njemu, sve je ivenasmijavao. On nije mogao shvatiti zato. -to je tako smijeno, Vatanabe? pitao je, sjedei kraj mene u blagovaonici. Imamna elu? Nita rekao sam, trudei se ostati ozbiljan. Nita nije smijeno. Lijep ti je demp Hvala rekao je on, sav ozaren.

Naoko se pria jako svidjela. Ja ga moram vidjeti rekla je. Samo jednom. Nema anse rekao sam. Nasmijala bi mu se u lice. Misli? Dam se kladiti. Ja ga viam svaki dan, pa ipak ne izdrim a da mu se tu i tamo ne nasmijem.Pospremili smo stol i sjeli na pod da sluamo glazbu i popijemo vino do kraja. Doksam ja ispijao svoju au, ona je popila dvije.Naoko je te veeri bila neobino razgovorljiva. Priala mi je o svome djetinjstvu, koli, obitelji. Svaka epizoda bila je dugaka, prepriana u najsitnije detalje, poput minijature. Zadivila me snaga njezina sjeanja, ali dok sam sjedio i sluao sinulo mije da neto nije u redu s nainom na koji ona pria te prie: bilo je tu neega udnog, astranog. Svaka pria imala je svoju unutarnju logiku, ali bile su povezane na neobian nain. ovjek ne bi ni primijetio, a pria A pretvorila bi se u priu B, koja je bilasadrana u prii A, a onda bi iz neega u prii B uslijedila pria C, i tako unedogled. Isprva sam iznosio svoje komentare, ali nakonnekog vremena prestao sam se truditi. Stavio sam plou, a kad je dola do kraja podigao sam iglu i stavio drugu. Kad je zavrila i posljednja stavio sam prvu. Imala je samo est. Ciklus je poinjao sa Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, a zavravaos Waltz for Debbie Billa Evansa. Kia je padala uz prozor. Vrijeme je polako odmicalo. Naoko je i dalje govorila sama sebi.Napokon mi je sinulo to nije u redu: dok je govorila, Naoko se silno trudila da se nekih stvari ne dotakne. Jedna od tih stvari bio je, naravno, Kizuki, ali biloje tu vie od Kizukija. I premda je neke teme odluila izbjegavati, beskonano se i nevjerojatno detaljno raspriala o najbanalnijim, najispraznijim stvarima. Nikad jeprije nisam uo da govori s takvim arom, pa je nisam prekidao.

No kad je sat odbio jedanaest, postao sam nervozan. Bez prestanka je priala vie odetiri sata. Brinuo sam se da ne propustim posljednji vlak i ne doem iza ponoi, kadsu vrata doma ve bila zakljuana. Kad sam dobio priliku, upao sam.


20/148

Pa, vojska mora na spavanje rekao sam, gledajui na sat. Stie zadnji vlak.Moje rijei kao da nisu doprle do nje. Ili, ako jesu, nije ih bila u stanju shvatiti. Na djeli sekunde zaklopila je usta, a onda nastavila s priom. Odustao sam od svega i smjestio se u udobniji poloaj, te popio vino koje je ostalo u drugoj boci.Mislio sam da je bolje ako je pustim da sama prestane priati. Domska pravila i posljednji vlak nisu vie bili moja briga.No ona nije priala jo dugo. Nakon nekog vremena najednom je zautjela. Iskrzani rub

posljednje rijei koju je izgovorila kao da je lebdio u zraku, ondje gdje ga je otrgnula. Nije ni zavrila ono to je govorila. Rijei su joj jednostavno isparile. Pokuala je nastaviti, ali nije imala to. Neto je sad bilo nestalo, a to neto vjerojatnosam unitio ja. Moda su moje rijei napokon stigle do nje, nakon to ih je polako razabirala, i sad su zatrle tu nekakvu energiju koja ju je tako dugo drala. Lagano rastvorenih usnica, svratila je svoje napola fokusirane oi na moje. Izgledala je kaonekakav stroj koji je zvrjao sve dok netko nije izvukao utinicu iz zida. Oi su jojbile nekako zamuene, kao prekrivene nekom tananom, prozranom opnom. Oprosti to te prekidam rekao sam ali ve je kasno, pa...Iz oka joj je kanula jedna krupna suza, skotrljala joj se niz obraz i rasprsnulase o omot ploe. Jednom kad se otkinula ta prva suza, ostale su potekle nezadrivo,bujicom. Naoko se nagnula na pod na sve etiri i, upirui se dlanovima o prostirku,

poela plakati silinom kao kad ovjek povraa. Nikad jouivotu nisam vidio nekoga da plae s takvom estinom. Pruio sam ruku i spustio je na njezino uzdrhtalo rame. Onda s

am je, gotovo instinktivno, zagrlio. Privijena uz mene, dok joj je cijelo tijelodrhtalo, nastavila je plakati bez glasa. Koulja mi je postala vlana - a onda i posve promoena - od njezinih suza i vrelog daha. Uskoro je prstima poela prelaziti preko mojih lea kao da neto trai, neku vanu stvar koja je uvijek bila ondje. Dok samje lijevom rukom pridravao, desnom sam joj milovao meku, ravnu kosu. I ekao sam. Utom poloaju, ekao sam da Naoko prestane plakati. ekao sam i ekao. Ali Naokino plakanje nije prestalo.Te sam noi spavao s Naoko. Je li to bilo ispravno? Ne mogu rei. ak ni sada, gotovodvadeset godina poslije, nisam u to siguran. Vjerojatno nikad i neu znati. Ali tada nisam mogao drukije. Bila je u stanju poviene napetosti i zbunjenosti, i jasnomi je dala do znanja da od mene trai olakanje. Ugasio sam svjetlo i poeo joj, komad

po komad, to sam njenije mogao, skidati odjeu. Onda sam se i ja svukao. Bilo je dosta toplo te kiovite travanjske veeri, pa smo mogli goli stajati pripijeni jedno uz drugo bez osjeaja studeni. Istraivali smo tijelo onoga drugog u mraku, bez rijei.Ljubio sam je i drao njezine meke grudi u rukama. Ona je stiskala moj nabrekli ud. Njezin otvor bio je topao, vlaan i podatan.No ipak, kad sam uao u nju, Naoko se zgrila od boli. Je li jojovo prvi put, pitao sam, a ona je kimnula glavom. Sad je na mene bio red da se zbunim. Pretpostavljao sam da je Naoko sve vrijeme spavala s Kizukijem. Uao sam koliko sam mogao i dugo ostao nepomian, grlei Naoko. A onda, kad se naoko smirila, usudio sam se pokrenuti, i dugo sam odgaao vrhunac, kreui se polaganim, njenim pokretima. Njezine ruke stegnule su me na kraju, kad je napokon prekinula utnju. Njezinkrik bio je najtuniji zvuk orgazma koji sam ikad uo.Kad je sve bilo gotovo, pitao sam Naoko zato nije spavala s Kizukijem. To je bilapogreka. im sam postavio to pitanje, pustila me i opet poela bezglasno plakati. Izvadio sam njezinu posteljinu iz ormara, rasprostro je na prostirku na podu, i smjestio je izmeu plahti. A onda sam zapalio cigaretu i stao promatrati beskrajnu travanjsku kiu kako pada s druge strane prozora.Kia je s jutrom prestala. Naoko je spavala leima okrenuta prema meni. Ili moda uopenije spavala. Bilo da je bila budna ili ne, s njezinih usnica sad su nestale sverijei, a tijelo joj je bilo ukoeno, gotovo zaleeno. Nekoliko puta pokuao sam joj seobratiti, ali nije odgovarala niti se micala. Dugo sam zurio u njeno golo rame,ali na kraju sam izgubio svaku nadu da u iz nje izvui neki odgovor i odluio ustati.Po podu su jo bili razbacani omoti ploa, ae, vinske boce i pepeljara koju sam upotrebljavao. Na stolu je ostalo pola uruene torte. Izgledalo je kao da je vrijeme sta

lo. Pokupio sam stvari s poda i otiao do sudopera te popio dvije ae vode. Na Naokinu stolu stajao je rjenik i tablica francuskih glagola. Na zidu iznad stola visioje kalendar, bez ikakvih ilustracija ili fotografija, samo s brojevima datuma. K


21/148

raj datuma nije bilo nikakvih biljeki ni oznaka.Pokupio sam odjeu i obukao se. Prednjica moje koulje jo je bila vlana i hladna. Mirisala je na Naoko. Na notesu na stolu napisao sam: Volio bih s tobom lijepo i nadugako porazgovarati jednom kad se smiri. Molim te, brzo me nazovi. Sretan roendan.Bacio sam jo jedan pogled na Naokino rame, iziao i tiho zatvorio vrata.Ni nakon to je proao cijeli tjedan poziv nije stizao. Naokina zgrada nije imala sustav nazivanja, pa sam u nedjelju ujutro vlakom otiao u Kokubundi. Nije je bilo, a

s vrata je bilo uklonjeno njezino ime. Prozori i aluzine bili su vrsto zatvoreni.Upravitelj mi je rekao da se Naoko prije tri dana iselila. Nije imao pojma kamoje otila.Vratio sam se u dom i napisao Naoko dugako pismo na njezinu kunu adresu u Kobeu. Gdje god bila, oni e joj ga valjda proslijediti.Iskreno sam joj iznio svoje osjeaje. tota jo nisam razumio, napisao sam joj, i premda se silno trudim da shvatim, trebat e vremena. Gdje u biti jednom kada to vrijemeproe, sad ne mogu rei, i zato joj ne mogu nita obeati niti od nje ita traiti, kao npisati joj laskave rijei. Kao prvo, premalo toga znamo jedno o drugome. No ako miona bude dala to vrijeme, dat u sve od sebe i nas dvoje emo se bolje upoznati. Usvakom sluaju, elim je opet vidjeti i s njom nadugako razgovarati. Kad sam izgubioKizukija, izgubio sam jedinu osobu kojoj sam mogao otvoreno govoriti o svojim os

jeajima, pa pretpostavljam da je i njoj bilo tako. Ona i ja trebamo jedno drugo vie nego to smo toga bili svjesni. A to je nesumnjivo i razlog to je na odnos skrenuou sasvim drugom smjeru i, na neki nain, zastranio. Vjerojatno nisam trebao uinitito to sam uinio, pa ipak vjerujem da drukije nisam mogao. Toplinu i bliskost kojusam u tom trenutku osjeao prema tebi nikad dotad nisam iskusio. Mora mi odgovoritina ovo pismo. Kakav god taj odgovor bio, moram ga dobiti.Odgovor nije doao.Neto se u meni uruilo, i nita nije ulo da popuni tu praznu duplju. Moje tijelo poprimilo je nekakvu abnormalnu lakou, a zvui su do mene dopirali nekako uplje, s jekom.Na predavanja sam iao predanije nego ikad. Bila su dosadna, i nikad nisamrazgovarao s kolegama, ali nisam imao to drugo raditi. U predavaonici sam sjediosam u prvom redu, ni s kim nisam razgovarao, jeo sam sam. Prestao sam puiti.Krajem svibnja poeo je studentski trajk. Sruimo sveuilite! galamili su svi. Hajde

mo dajte, mislio sam. Sruite ga. Unitite. Razbijte. Briga me. To bi bio daak svjeegzraka. Ja sam spreman na sve. Pomoi u vam ako treba. Samo dajte.Sad kad je kampus bio pod blokadom i predavanja su bila otkazana, poeo sam raditiza dostavljaku tvrtku. Sjedio sam s vozaem, tovario i istovarivao kamione, takvestvari. Bilo je tee nego to sam mislio. Isprva sam ujutro od bolova jedva mogao ustati iz kreveta. Ali plaa je bila dobra, i dokle god sam bio u pokretu mogao samzaboraviti na prazninu iznutra. Na kamionima sam radio pet dana u tjednu, a triveeri i dalje sam odlazio u prodavaonicu ploa. Slobodne veeri provodio sam s viskijem i knjigama. Smeekoulja viski nije htio ni okusiti i uasno mu je smrdio, pa je doksam ja leao izvaljen na krevetu i cugao on kukao da zbog isparenja ne moe uiti i traio da iznesem bocu van. Ti se nosi van reao sam. Ali ti zna da je piti u domu p-p-protiv pravila. Zaboli me. Ti izai.Prestao je kukati, ali sad sam se ja iivcirao. Otiao sam na krov i nastavio piti sam.U lipnju sam Naoko napisao jo jedno dugako pismo, opet na kunu adresu u Kobeu. U njemu je pisalo otprilike isto to i u prvome, ali na kraju sam dodao: ekati na tvojodgovor mi je jedno od najbolnijih iskustava koje sam proivio. Bar mi javi jesamli te povrijedio ili nisam. Kad sam ga poslao, osjeao sam se kao da je duplja u meni opet narasla.U lipnju sam opet dvaput izaao s Nagasavom da bih spavao s curama. Oba puta biloje lako. Prva cura uasno se opirala kad sam je pokuao svui i navesti da legne u hotelski krevet, ali kad sam sam poeo itati jer mi se vie jednostavno nije dalo gnjaviti, prila mi je i poela se gnijezditi uz mene. A nakon to sam to oba-

vio s drugom, poela mi je postavljati svakakva intimna pitanja -S koliko sam curaspavao? Odakle sam? Na koji fakultet idem? Kakvu glazbu volim? Jesam li itao netood Osamua Dazaija7? Kad bih mogao putovati van, kamo bih volio ii? Mislim li da


22/148

ima prevelike bradavice? Smislio sam neke odgovore i zaspao, ali idueg jutra rekla je da eli sa mnom dorukovati, i nastavila s bujicom pitanja dok smo jeli bezukusna jaja, tost i kavu. Kakvim se poslom bavi moj otac? Imam li dobre ocjene? U kojem sam mjesecu roen? Jesam li ikad jeo abe? Od nje me poela boljeti glava, pa sambrzo zavrio s jelom i rekao da moram na posao. Hou li te ikad opet vidjeti? pitala me, tuno gledajui. Ma, sigurno emo se negdje sresti, vrlo skoro rekao sam i otiao. Sto ja to radim,

kvragu? To sam se poeo pitati im sam ostao sam, gadei se sam sebi. No drugo nisam mogao. Moje tijelo udjelo je za enama. Sve vrijeme dok sam spavao s tim curama mislio sam na Naoko: na bijeli obris njezina golog tijela u tami, njezine uzdahe, zvuk kie. to sam vie mislio na sve to, tjelesna se glad poveavala. Popeo sam se na krov s viskijem i zapitao kamo sve to vodi.Poetkom srpnja napokon je stiglo pismo od Naoko. Kratko pismo.Molim te oprosti mi to ti nisam odgovorila ranije. Ali pokuaj me shvatiti. Dugo uope nisam bila u stanju da ita napiem, a ovo sam pismo poinjala bar deset puta. Pisanje je za mene bolan proces.Poet u od zakljuka. Odluila sam pauzirati godinu na fakultetu. Slubeno sam upisala pauzu, ali slutim da se nikad neu vratiti. Tebe e to sigurno iznenaditi, ali ja samzapravo o tome ve dugo razmiljala. Nekoliko puta sam ti pokuala spomenuti, ali nika

d se nisam znala natjerati da ponem. Bojala sam se i izgovoriti te rijei.Pokuaj se ne uzrujavati toliko oko svega. to god da se dogodilo - ili nije - krajnji rezultat bio bi isti. Moda ovo nijenajljepe reeno, i ao mi je ako sam te povrijedila. Hou rei, ne elim da sebe krivi zo to se dogodilo sa mnom. To je neto za to sam kriva samo ja. Odgaala sam to vie od godinu dana, i na kraju sam ti sve veoma oteala. Sad vjerojatno vie to ne mogu odgaati.Kad sam se iselila iz stana, vratila sam se kui u Kobe i neko vrijeme ila doktoru.On mi kae da u brdima kod Kjota postoji mjesto koje bi za mene bilo savreno, i razmiljam da odem tamo na neko vrijeme. To nije prava bolnica, vie nekakav sanatorijs mnogo slobodnijim reimom. Detalje u ostaviti za idue pismo. Sad moram odmoriti ivce na nekom tihom mjestu odsjeenom od svijeta.Na svoj nain sam ti zahvalna za godinu druenja koju si mi darovao. Molim te, vjeru

j bar to, ako ni u to drugo ne vjeruje. Nisi me ti povrijedio. Ja sam to sama uinila. To je doista ono to osjeam.Zasad te, meutim, nisam spremna vidjeti. Nije da te ne elim vidjeti: jednostavno nisam spremna. im se osjetim spremnom, pisat u ti. Moda se onda moemo bolje upoznati.Kako ti kae, to je vjerojatno ono to sad moramo: bolje se upoznati.Zbogom.itao sam i itao Naokino pismo, i svaki put ispunila bi me ista ona nepodnoljiva tuga koju sam osjeao kad god bi se sama Naoko zagledala u moje oi. Nisam se znao s njom nositi, nisam je imao kamo odnijeti ni sakriti. Poput vjetra koji mi prelazitijelom, ona nije imala ni oblik, ni teinu, niti sam se njome mogao obaviti. Objekti iz okoline klizili su kraj mene, ali njihove rijei nikad ne bi doprle do mojih uiju.Subotnje veeri i dalje sam provodio sjedei u hodniku. Nije bilo nade da e poziv stii, ali nisam znao kako potroiti to vrijeme. Prebacio bih na bejzbolsku utakmicu ipretvarao se da je gledam dok sam prazan prostor izmeu sebe i televizora rezaonapola, pa onda svaku polovicu opet napola, i tako dalje, sve dok nisam stvorioprostor dovoljno malen da mi stane u ruku. U deset bih ugasio televizor, vratiose u sobu i zaspao.Krajem mjeseca Smeekoulja mi je darovao krijesnicu. Bila je u staklenki od instantkave, na poklopcu su bile probuene rupe za zrak, a unutra je bilo nekoliko vlatitrave i malo vode. U osvijetljenoj sobi krijesnica je izgledala kao neki obian crni kukac koji se moe nai kraj neke bare, ali Smeekoulja me uvjeravao da je prava. Vjda umijem prepoznati krijesnicu rekao je, a ja nisam imao razloga ni osnove damu ne bih vjerovao. Dobro rekao sam krijesnica je. Lice joj je bilo nekako pospano, ali stalno se p

okuavala popeti skliskim staklenim stijenkama i padala. Naao sam je u dvoritu rekao je. Ovdje? Blizu doma?


23/148

Aha. Zna onaj hotel u ulici? Oni putaju krijesnice u vrt za ljetne goste. Ova jedoletjela ovamo.Dok je govorio, Smeekoulja je trpao odjeu i biljenice u crnu torbu s rukama.Ljetni praznici poeli su prije nekoliko tjedana, i nas dvojica gotovo da smo jedini ostali u domu. Radije nego da idem u Kobe, nastavio sam raditi, a on je ostaozbog seminara iz praktine obuke. Sad kad je obuka zavrila, vraao se u planine Jamanaija.

Daj je curi rekao je. Sigurno e se odueviti. Hvala rekao sam.Nakon sumraka dom bi utihnuo i postao nalik na ruevinu. Zastava je bila sputena, au prozorima blagovaonice rumenjela su se svjetla. Sad kad je ostalo tako malo studenata palili su samo polovicu svjetiljki, pa je desna polovica bila u mraku,a lijeva osvijetljena. No do mene je ipak dopirao miris veere - nekakva krem-juha.Odnio sam svoju flairanu krijesnicu na krov. Gore nije bilo nikoga. Na triku je visjela bijela vesta koju je netko zaboraviounijeti, i na veernjem se povjetarcu vijorila nalik na odbaenu ljuturu nekoga golemog kukca. Popeo sam se elinim ljestvama u kutu krova na vrh domske cisterne za vodu. Cisterna je jo bila zgrijana od sunca koje je upila tijekom dana. Sjedio sam u

skuenom prostoru nad cisternom, naslonjen naipku dr

aa, licem u lice s gotovo punimbijelim mjesecom. Zdesna su se blistala svjetla indukua, slijeva Ikebukura. Farov

i automobila pritjecali su u svjetlosnim bujicama, iz jednog mjesta okupanog svjetlom do drugog. Nad gradom se poput oblaka nadvijala potmula huka zbrkanih zvukova.Krijesnica se blago arila na dnu staklenke, sjaj joj je bio odvie slabaan, boja preblijeda. Godinama nisam bio vidio krijesnicu, ali one kojih sam se sjeao isijavale su mnogo jaom svjetlou u ljetnoj tami, i ta blistava, uarena sliica stalno me pratila.Moda je ova krijesnica na pragu smrti. Malo sam protresao staklenku. Krijesnica je bubnula o staklenu stijenku i pokuala poletjeti, ali sjaj joj je i dalje bio zamuen.Pokuao sam se sjetiti kad sam posljednji put vidio krijesnice, i gdje je to moglo

biti. Pred oima sam imao sliku, ali nisam se mogao sjetiti kad je to bilo ni gdje. uo sam um vode u tami i vidio starinsku zapornicu od opeke. Imala je drku ijim seokretanjem ustava otvarala i zatvarala. Potok koji je regulirala bio je tako malen da se nije vidio od trave na obali. No je bila mrana, tako mrana da kad sam iskljuio bateriju vie nisam vidio vlastite noge. Stotine krijesnica lebdjele su nad vodenom masom to ju je zadravala ustava, a njihov vrui ar odsijevao je u vodi nalik na kiu iskrica.Sklopio sam oi i uronio u tu davnu tamu. S neobinom sam jasnoom uo vjet

norveška šuma

Documents