POJAM OBLIGACIJE1. Uope o obligacijiRije obligacija potjee od latinske rijei obligatio to znai obaveza, a vue svoj korijen od glagola obligare to znai obvezati.

Obligacija je odnos izmeu najmanje dvije osobe ( povjerioca i dunika ili vie povjerilaca ili dunika), na osnovu kojeg je povjerilac ovlaten zahtjevati od dunika odreeno ponaanje.

Ponaanje na koje je jedan ili vite dunika obavezno jednom ili vie povjerilaca moe biti aktivno ili pasivno. Aktivno ponaanje je davanje ili injenje, a pasivno ponaanje trpljenje ili proputanje.2. Pravne karakteristike obligacijeOsnovne karakteristike obligacija jesu da je obligacija relativan odnos, imovinskog karaktera, zatien zakonom, sa tano odreenim sadrajem i subjektima.

Relativan odnos znai da je obligacija odnos izmeu tano odreenih lica. S jedne strane postoji titular prava, odnosno lice koje ima pravo zahtjevati ispunjenje obaveze, a s druge strane titular obaveze, lice koje je duno obavezu ispuniti.Imovinski karakter ogleda se u tome to obligacijom angaira imovina subjekata, odnosno obligacija slui ostvarenju imovinskog interesa povjerioca i dunika.

Sadraj obligacije ine prava i obaveze subjekata obligacije. Odnosno, sadraj obligacije ine pravo povjerioca da trai od dunika izvrenje radnje i obaveza dunika da tu radnju izvri.

Subjekti obligacije su ona lica koja su vezana obligacijom, odnosno izmeu kojih postoji odreeni obligacioni odnos. Subjetki su uvijek tano odreena lica, odnosno povjerilac i dunik.

3. Razlika izmeu obligacije i obligacionog odnosaObligacija se moe posmatrati u uem i irem smislu. U uem smislu obligacija povjerioca se javlja kao potraivanje, a sa stanovita dunika kao obaveza. U irem smislu obligacija je cjelokupan odnos izmeu povjerioca i dunika. Ovaj odnos se naziva obligacioni odnos, odnosno obligacionopravni odnos ( poto se taj odnos regulie pravnim normama).Iz ovoga se moe zakljuiti da je obligacija sastavni dio obligacionopravnog odnosa, a da se obligacionopravni odnos sastoji iz cjelokupnog odnosa povjerioca i dunika.

VRSTE OBLIGACIJA

1. Vrste obligacija s obzirom na obavezu dunika pozitivne i negativne obligacijePozitivne obligacije su takve kod kojih se obaveza dunika sastoji u davanju (dare) ili injenju (facere), dok se negativne obligacije sastoje u proputanju (non facere) ili trpljenju (pati).Pod davanjem (dare) podrazumjeva se obaveza dunika da povjeriocu preda odreenu stvar.

Kod injenja ( facere) obaveza se sastoji od fizikog i intelektualnog rada i izvravanja odreenog posla za raun ili u korist povjerioca.

Proputanje (non facere) znai neizvravanje odreenih radnji od strane dunika na koje bi on inae imao pravo da se nije obavezao povjeriocu.

Trpljenje (pati) se sastoji u obavezi dunika da dopusti povjeriocu preduzimanje odreene radnje, koju bi dunik inae imao pravo sprijeiti da se nije obavezao duniku. 2. Vrste obligacija s obzirom na izvor nastanka obaveze ugovorne i vanugovorne obligacijeUgovorne obligacije nastaju saglasnim izjavama volja stranaka o bitnim elementima ugovora. Ukoliko je za odreeni ugovor propisana posebna forma, onda se i forma smatra bitnim elementom ugovora. Vanugovorne obligacije nastaju:

1. Prouzrokovanje tete - podrazumjeva smanjenje neije imovine (obina teta ili damnum emergens) ili sprijeavanje poveanja tue imovine (izmakla korist ili lucrum cessans). Ope je pravilo ukoliko neko prouzrokuje tetu drugome da je duan naknaditi tu tetu.

2. Stjecanje bez osnova - postoji kad jedno lice stekne odreenu korist, bez pravnog osnova. U tom sluaju obaveza se sastoji u tome da lice koje se obogatilo bez osnova mora vratiti obogaenje onom licu na raun koga se obogatio.3. Poslovodstvo bez naloga - postoji kad se jedno lice mijea u poslove drugog lica bez ovlatenja , u namjeri da otkloni ili sprijei nastajanje tete. U takvoj situaciji moe nastati obligacioni odnos izmeu poslovoe bez naloga i lica u iju korist je radio.

4. Jednostrana izjava volje - pored dvostranih (ugovori), takoe predstavlja izvor obligacije.

Pod jednostranih izjava volje podrazumjeva se javno obeanje nagrade ili izdavanje vrijednosnih papira.

3. Vrste obligacija s obzirom na broj lica solidarne obligacije

Solidarne obligacije se dijele na aktivne i pasivne i takvesu obligacije kod kojih postoji vie lica na dunikoj ili povjerilakoj strani i svaki je dunik obavezan dunu inidbu u poptunosti ispuniti, odnosno svaki povjerilac moe zahtjevati ispunjenje obaveze u cjelosti, s tim da obaveza prestaje kad je ispuni jedan od vie dunika ili kad je primi jedan od vie povjerilaca. Aktivna solidarna obligacija podrazumjeva postojanje vie subjekata na povjerenikoj strani i svaki od sapovjerilaca ovlaten je od dunika zahtjevati cjelokupno ispunjenje obaveze.

Dunik u pravilu moe birati kojem od sapovjerilaca e ispuniti obavezu. Meutim, on nema izbora ako jedan od sapovjerilaca podigne tubu radi ispunjenja obaveze.

Kao i pasivna i aktivna solidarnosa obaveza nastaje ugovorom, zakonom ili testamentom.

Pasivna solidarna obligacija je takva kod kojih imamo vie lica na dunikoj strani i njih nazivamo sadunicima. U ovoj obligaciji svaki od dunika obavezan je u cjelosti ispuniti obavezu i povjerilac je ovlaten primiti samo jedno ovlatenje. U sluaju da se povjerilac od jednog dunika djelomino namiri, ima pravo da se za ostatak namiri od ostalih dunika.

Pasivna solodarna obaveza nastaje najee ugovorom, a zatim zakonom i testamenotm.

4. Vrste obligacija s obzirom na djeljivost predmeta djeljive i nedjeljive obligacijePodjela obligacija na djeljive ili nedjeljive izvrava se prema tome moe li se predmet dunikove obaveze dijeliti ili ne. Ukoliko se obaveza moe podjeliti na vie dijelova radi se o djeljivim obavezama, a ukoliko se ne moe podjeliti onda se radi o nedjeljivim.

Podjela se vri na osnovu injenice da li se predmet moe podjeliti a da se pri tome ne izmjeni njegova sutina ili ne umanji njegova vrijednost. Nedjeljivost predmeta moe proizilaziti i iz pravnog posla na osnovu kojeg je nastala obaveza, npr. kada stranke ugovore da se predaja predmeta izvri odjedanput. U prvom sluaju govorimo o faktikoj, a u drugom o pravnoj nedjeljivosti.

5. Vrste obligacija s obzirom na linost dunika line i neline obligacijeS obzirom na to da li obligaciju treba ispuniti tano odreeno lice, obligacije djelimo na line i neline. Dakle, line obligacije su one kod kojih obavezu treba ispuniti tano odreeno lice. Line obligacije su karakteristine po tome to se one i ugovaraju s obzirom na odreena svojstva koja posjeduje dunik. Kod nelinih obligacija obavezu moe ispuniti bilo koje lice, odnosno nije bitna linost kod ispunjenja obaveze.

6. Vrste obligacija prema duini trajanja trenutne i trajne obligacijePodjela obligacija na trenutne i trajne obligacije vri se prema tome da li se ispunjenje obaveze sastoji u jednom aktu (npr. davanju) ili se obaveza sastoji u jednom dugotrajnom ponaanju dunika.Kod trenutnih obligacija obaveza dunika se sastoji u jednokratnom postupku. Meutim i trenutne obligacije mogu biti izvrene u duem vremenskom periodu (npr. kad se odreena stvar povjeri na uvanje).

Trajne obligacije su one obligacije ije izvrenje traje due vremena, a ponekad vremenski nisu uope ograniene (npr. zakup nekretnine). Za ove obligacije je karakteristino da od nastanka do pa do ispunjenja prolazi dui vremenski period.7. Vrste obligacija s obzirom na odreenost radnje generike i individualne obligacije Kod ovih obligacija podjela se vri na osnovu odreenosti obaveze.

Individualne obligacije su takve kod kojih je obaveza dunika, kao predmet obligacije, tano odreena. Odnosno, dunik mora ispuniti tano odreenu obavezu da bi se oslobodio obligacije, a povjerilac moe zahtjevati samo du obavezu, a ne i drugu (npr. kupoprodaja tano odreenog stana)Generike obligacije nisu u potpunosti odreene u trenutku zasnivanja obligacionog odnosa. Kod generikih obligacija obaveza dunika je odreena prema rodu ili vrsti. (npr. kupovina 100 kg brana). Posebno je bitno pitanje koji kvalitet stvar mora imati ukoliko to strane nisu ugovorile. U tom sluaju dunik je duan predati stvar srednje kakvoe. Pored kvalitete bitno je i ko ima pravo izbora ugovorene koliine iz jedne vrste. Ukoliko to nije ugovoreno, a ni posebnim propisom utvreno, pravo izbora pripada duniku.

8. Vrste obligacija s obzirom na mnoinu predmeta alternativne, fakultativne i kumulativne obligacijeAlternativne obligacije su takve obligacije kod kojih dunik duguje jedan od dva ili vie predmeta obaveze, ali ta obaveza prestaje kada on ispuni jednu od predvienih obaveza.

Pravo izbora najee se regulie sporazumom stranaka i tada to pravo propada onoj strani koja je sporazumom odreena. Pravo izbora se moe povjeriti i treem licu. Ukoliko same strane nisu nita odredile ( a ni iz predmeta obaveze ne proizilazi ko ima pravo izbora), pravo izbora pripada duniku.

Fakultativne obligacije su takve obligacije kod kojih se duguje jedan odreeni predmet, ali obligacija moe prestati i kada povjerilac primi, odnosno kada mu dunik preda drugi odreen predmet. Ovlatenje u ovom sluaju za izbor predmeta obaveze moe biti na strani dunika ili povjerioca. Kada postoji fakultativno ovlatenje na stani dunika on duguje jedan predmet, ali se svoje obaveze moe osloboditi i na taj nain to e umjesto tog dugovanog predmeta povjeriocu predati drugi predmet. Kod fakultativnog ovlatenja na strani povjerioca dunik povjeriocu duguje jedan predmet, ali sad povjerilac ima pravo traiti ispunjenje prvobitnog predmeta, ili traiti ispunjenje nekog drugog predmeta.Kumulativne obligacije su takve obligacije kod kojih dunik duguje dva ili vie predmeta i sve te predmete mora predati povjeriocu da bi se oslobodio svoje obaveze. Kod ovih obligacija ne postoji mogunost izbora predmeta, nego se moraju predati svi dugovani predmeta i tek tad se obaveza smatra ispunjenom. Ukoliko bi dunik predao samo neke od predmeta koje duguje, smatralo bi se da on svoju obavezu nije uredno ispunio.9. Potpune i prirodne obligacije

Potpune obligacije su one obligacije koje uivaju pravnu zatitu. Naime, to su obligacije ije izvrenje povjerilac moe zahtjevati prinudno, putem suda. Zatita kod potpunih obligacija ostvaruju se tubom ili prigovorom, a zovu se jo i utuive obligacije.

S druge strane, prirodne obligacije su one u kojima povjerilac svoje pravo ne moe realizirati prinudnim putem, odnosno takve obligacije dunik, ako ne eli, nije duan ni ispuniti. Povjerilac moe podnijeti tubu, ali dunik moe istai prigovor da nije duan ispuniti obavezu. U prirodne obligacije spadaju: zastarjele obligacije, obligacije kod kojih nije potovana odreena (dokazna) forma, obligacije iz doputene igre ili opklade, ako predmet igre ili opklade nije predat.

10. Novane obligacijeKod novanih obaveza dunik je obavezan isplatiti odreenu svotu novca i to onaj broj novanih jedinicana koji obaveza glasi, izuzev kad je zakonom odreeno neto drugo. Pored novane postoji i nenovana obaveza koja se sastoji u predaji odreene ili odredive stvari, injenju ili neinjenju. Ove obligacije se ne mogu novano izraziti, ali njihova povreda dovodi do naknade tete koja se na kraju izraava u novcu. Novane obligacije imaju neke bitne karakteristike - 1. poto se radi o generikoj obligaciji, ispunjenje ovakve obaveze ne moe postati nemogue, 2. to se tie vremena ispunjenja, dunik ovakvu obavezu moe ispuniti i prije ugovorenog vremena, a to se tie mjesta ispunjenja, ikoliko pravnim poslom, a ni zakonom nije odreeno, tada se novane obaveze ispunjavaju u mjestu u kojem povjerilac ima prebivalite, odnosno boravite. OSNOVNA NAELA OBLIGACIONOG PRAVA

1. Sloboda ureivanja ugovornih odnosa

Prema jednom od osnovnih principa ugovora i ugovornog prava, ugovorne strane svojim izjavama volje mogu zasnivati, mijenjati ili ukidati obligacione odnose. Meutim, obligacioni odnosi se ne mogu ureivati suprotno Ustavu, prinudnim propisima, te moralu drutva. Sloboda ugovaranja sadri vie pojedinanih sloboda i prava za svaku ugovornu stranu:

1. Svaka ugovorna strana ima slobodu da li e ili nee zakljuiti ugovor.

2. Svaki ugovara je slobodan u izboru saugovaraa.

3. Ugovorne strane su slobodne da odreuju sadraj i vrstu budueg ugovora, vodei rauna o ciljevima koje ele postii.

4. Ugovarai imaju slobodu izbora naina zakljuenja ugovora. Sklapanje ugovora ne podlijee nikakvoj formi, osim ako zakonom nije drugaije odreeno.

5. Sloboda ugovaranja podrazumjeva da ugovarai svoja prava i obaveze mogu mijenjati ili stvarati nova.

2. Savjesnost i potenje

Prema ZOO, uesnici obligacionih odnosa duni su da se pridravaju naelu savjesnosti i potenja prilikom zasnivanja, kao i priliko ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa. ta se tano podrazmjeva pod ovim naelom, Zakonom nije tanije odreeno, nego je prepoputeno ocjeni sudije u svakom konkretnom sluaju.

Savjesnost i potenje je generalna klauzula, i to ne samo za podruje obligacionog prava. Ovaj princip svoju primjenu, pored ostalog, nalazi i u stvarnom pravu, npr. kod stjecanja prava vlasnitva dosjelou. U obligacionom pravu, ono se prije svega odnosi na sluajeve kada jedna ugovorna strana ima dunost obavjestiti drugu ugovornu stranu o promjenama nastalim nakon zakljuenja ugovora.3. Ravnopravnost strana

Prema ovom naelu, sve strane u obligacionom odnosu su ravnopravne. Ravnopravnost u ovom sluaju podrazumjeva pravnu, a ne ekonomsku ravnopravnost. S tim u vezi, prilikom zasnivanja obligacionog odnosa, jedna strana ne smije imati nadreen poloaj u odnosu na drugu stranu, koja bi koritenjem takvog poloaja drugoj strani nametnula neeljeni sadraj ugovora i obaveze koja iz njega proizilazi. Primjena ovog naela ne podrazumjeva se samo priliko zasnivanja obligacionog odnosa, nego i u vrijeme izvrenja ugovora i preuzetih ugovornih obaveza. Meutim, ovaj princip nije apsolutan, npr. u upravnim odnosima, volja dravnog organa je nadreena volji druge strane. 4. Zabrana zloupotrebe prava

Iako titular prava, u pravilu, svoje pravo moe vritit po volji, ono je ipak ogranieno pravom drugih lica ili zatitom javnog interesa. Zbog potekoa kod shvatanja da li postoji ili ne zloupotreba prava miljenja su podjeljena. Tako prema subjektivnoj teoriji zloupotreba prava postoji ako titular prava vri svoje pravo s ciljem nanoenja tete drugom licu. Prema objektivnoj teoriji zloupotreba postoji kada titular prava svoje pravo koristi protivno svrsi radi koje je ono dato. ZOO odreuje da je zabranjeno vrenje prava iz obligacionih odnosa koje je protivno cilju zbog koga je ono zakonom ustanovljeno ili priznato. Prema tome, na Zakon prihvata objektivnu teoriju. Sud na ovo naelo pazi po slubenoj dunosti.5. Naelo jednake vrijednosti davanja

Ovo naelo odnosi se samo na dvostrano obvezne ugovore, jer se takvim ugovorom stvaraju obaveze za obje ugovorne strane i podrazumjeva da prilikom zasnivanja dvostrano obveznih ugovora, ugovarai polaze od jednake vrijednosti uzajamnih davanja.

Ovaj princip nije apsolutan i ne podrazumjeva egzaktnu matematiku podudarnost, nego priblinu ekvivalenciju uzajamnih davanja. Povreda ovog naela nalazimo u sluaju: - prekomjernog oteenja, - zelenakih ugovora i usljed promjenjenih okolnosti. Kod povrede ovog naela, zainteresirano lice se mora pozvati na povredu jednakih davanja i tu povredu mora dokazati.6. Zabrana prouzrokovanja tete

Svako je duan da se uzdri od postupka kojim se moe drugom prouzrokovati teta. Ovo naelo poznato je i kao etiko pravilo: ne nanosi tetu drugome. Zabrana tete odnosi se samo na potencijalne (budue) tetnike, a ne na one koji su ve tetu prouzrokovali. Od ovog naela postoje izuzeci odreeni zakonom. Tako, ako je teta nastala u obavljanju opekorisne djelatnosti za koju je dobijena dozvola nadlenog organa, moe se zahtjevati samo naknada tete koja prelazi normalne granice. Isto tako, doputene su imisije (dim, smrad, buka i sl.), ako su prema okolnostima konkretne sredine uobiajene. Ne odgovara se ni za tetu nanesenu u sluaju: nune odbrane, krajnje nude, doputene samopomoi i pristanku oteenog jer se takvim radnjama iskljuuje protivpravnost.7. Dunost ispunjenja obaveza

Obligacija je odnos izmeu povjerioca i dunika na osnovu kojeg povjerilac ima pravo od dunika zahtjevati ispujenje odreene obaveze. U tom smislu, ovo naelo podrazumjeva dunost ispunjenja obaveze, a za sluaj da to dunik ne uini dobrovoljno povjerilac svoje pravo moe ostvariti i prinudnim putem. I danas dan vai pravilo iz rimskog prava pacta sund servanda, odnosno da je ugovor za stranke zakon. Obaveza moe prestati saglasnou volja strana u obligacionom odnosu, na osnovu zakona, ispunjenjem obaveze, kompenzacijom, otpustom duga, novacijom, konfuzijom, nemogunou ispunjenja, protekom vremena i smru.

8. Paljivo ponaanje u izvravanju obaveza i ostvarivanju prava

U obligacionom odnosu dunik je duan u izvravanju svojih obaveza postupati sa odgovarajuom panjom u pravnom prometu. Ova panja se dijeli na panju dobrog domaina ako se radi o graansko-pravnim obligacionim odnosima ili panju dobrog privrednika ako se radi o privredno pravnim obligacionim odnosima. S panjom dobrog domaina duan je da postupa dunik koji je zasnovao obligacioni odnos van svoje djelatnosti, a s panjom dobrog privrednika dunik koji je zasnovao obligacioni odnos u okviru svoje djelatnosti. Panja dobrog domaina podrazumjeva ponaanje prosjeno paljivog ovjeka odreene sredine. Ako se dunik, u izvravanju obaveze, javlja kao lice koje se profesionalno bavi odreenom djelatnou (npr. advokat ili ljekar) tada je on duan postupati sa panjom prosjeno paljivog strunjaka u njegovoj oblasti panjom dobrog strunjaka.9. Primjena dobrih poslovnih obiaja

Obiaj oznaava nepisano pravilo, nastalo dugotrajnim ponavljanjem, te predstavlja odraz svijesti odreene sredine. Prema ZOO, strane u obligacionim odnosima su dune u pravnom prometu postupati u skladu sa dobrim poslovnim obiajima. Pod dobrim poslovnim obiajima podrazumjeva se komercijalna praksa koja je u tako irokoj primjeni da privrednici oekuju da e ugovorne strane postupati u skladu s takvom praksom. Pored poslovnih obiaja koji nisu kodificirani, postoje i kodificirani poslovni obiaji koji se zovu uzanse. Uzanse se dijele na ope (vae za sve pravne poslove) i posebne (vae samo za odreene pravne poslove). Uzanse se objavljuju od strane ovlatenih tijela, najee privrednih komora.10. Jedinstvenost reguliranja ugovornih odnosa

Donoenjem ZOO usvojeno je naelo da se odredbe Zakona koje se odnose na ugovore jedinstveno primjenjuju bez obzira da li se radi o obligacionim ili privrednim (trgovakim) ugovorima. Ugovori u privredi su takvi ugovori koji meu sobom zakljuuju privredni subjekti. Privredni subjekti su najee pravna lica preduzea, ali to mogu biti i zanatske i ugostiteljske radnje koje nemaju svojstvo pravnog lica. Uslov je, da bi se radilo o ugovoru u privredi, da su privredni subjetni ugovor zakljuili u okviru svoje poslovne djelatnosti.

Iako je ZOO naelno postavio jedinstvena pravila za obligacione i privredne ugovore ipak postoje izuzeci u pojedinim sluajevima ZOO je predvidio posebna pravila za ugovore u privredi.

PREDUGOVORNA ODGOVORNOST

(CULPA IN CONTRAHENDO)

Zakljuenju ugovora mogu prethoditi dui ili krai pregovori. Osnovno pravilo je da pregovori ne obavezuju i svaka strana ih moe prekinuti kad god hoe. Meutim, pregovarai jedan prema drugome ipak moraju iskazati odreen stepen panje, odnosno moraju postupati savjesno i poteno. Predugovorni odnos, a time i predugovorna odgovornost zapoinje stupanjem u kontakt pregovaraa, bilo posredno ili neposredno. Pregovori se sastoje u usklaivanju ugovornih uslova, pa prema tome, strane su dune davati informacije znaajne za zakljuenje ugovora i uzdravati se od postupka kojima bi se protivnoj strani mogla nanijeti teta. Ako se radi o pregovaraima razliitih poslovnih i strunih znanja, duni su savjetovati drugu stranu. Ukoliko jedna strana vri pregovore sa vie lica i sa jednim licem postigne sporazum, duno je obavjestiti druga lica i sa njima prekinuti pregovore.Predpostavka je da ono lice koje vodi pregovore ima i namjeru da zakljui ugovor. S tim u vezi, strana koja je vodila pregovore bez namjere da zakljui ugovor odgovarae drugoj strani za prouzrokovanu tetu. Isto tako, za prouzrokovanu tetu e odgovarati strana koja je vodila pregovore u namjeri zakljuenja ugovora, ali je od te namjere odustala bez osnovanog razloga. Predugovornu odgovornost treba razlikovati od predugovora, jer predugovor predstavlja ugovorni odnos koji prethodi zakljuenju glavnog ugovora i on je obavezujui.UGOVOR KAO IZVOR OBLIGACIJE

Obligacioni ugovori su dvostrani pravni poslovi, kojim se jedna ugovorna strana obavezuje drugoj ugovornoj strani da e joj neto odreeno izvriti ( dati, dopustiti ili uiniti) ili neto odreeno propustiti, a druga strana sve to prihvata. Osnovne karakteristike ugovora su:

1. Svi obligacioni ugovori podrazumjevaju uee najmanje dvije strane, koje se nazivaju ugovorne strane.

2. Ugovori nastaju na osnovu saglasne izjave volja dva ili vie lica upravljenu na postizanje odreenog cilja, uspostavljanjem, mijenjanjem ili ukidanjem obligacionog odnosa, pa prema tome obligacioni ugovori su dvostrani pravni poslovi.

Za obligacioni ugovor je bitno da volja, pored toga to je usmjerena na sklapanje ugovora, mora biti i pravno relevantna. Ona je takva kad se ugovore ba ona prava i obaveze koje su obje strane eljele i bile svjesne ili morale biti svjesne njihovih posljedica. Ugovor je zakljuen kada se strane sporazume o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora (essentialia negotii) su oni minimalni sastojci koji su neophodni za postojanje ugovora, mogu biti objektivni i subjektivni. Objektivni bitni sastojic odreuju se zakonom (npr. kod ugovora o prodaji to su predmet i cijena). Subjektivno bitni sastojci odreuju se voljom stranaka. To su, dakle, sastojci koji ne predstavljaju uslov nastanka ugovora, ali za ugovorne strane predstavljaju vaan uslov bez kojeg nebi zakljuili ugovor. Pored bitnih postoje jo i prirodni (naturalia negotii) i sluajni ( accidentalia negotii). Prirodni su oni koje strane ne moraju ugovarati, a uprkos tome one ine sastavni dio ugovora (npr. odgovornost prodavca za pravne i materijalne nedostatke). Sporedni sastojci su takvi sastojci koji se ne odnose ni na jednu vrstu ugovora, ali ih same ugovorne strane mogu dogovoriti ( npr. ugovorna kazna).

OPI USLOVI ZAKLJUENJA OBLIGACIONIH UGOVORA

Da bi jedan ugovor imao pravno dejstvo, on mora ispunjavati sljedee predpostavke:1. da ugovorne strane posjeduju poslovnu sposobnost;

2. da postoji saglasnost izjava volja ugovornih strana;

3. da postoji predmet ugovora;

4. da postoji valjan osnov ugovora, a ponekad i

5. forma ugovora (kod nekih ugovora)

1. Poslovna sposobnost ugovornih strana

Potpunu poslovnu sposobnost imaju punoljetna fizika lica koja nisu pod starateljstvom (niti im je oduzeta poslovna sposobnost) i pravna lica. Poslovnu sposobnost imaju i ona lica koja nisu navrila 18. godina ako su zakljuila brak. Pored poslovne sposobnosti postoji i pravna sposobnost, odnosno sposobnost biti nosilac prava i dunosti. Za razliku od poslovne, pravnu sposobnost imaju sva fizika lica.

Ogranienu ili djeliminu poslovnu sposobnost ima maloljetnik sa navrenih 14 godina. Lica sa ogranienom poslovnom sposobnou mogu zakljuivati, bez saglasnosti zakonskog zastupnika, samo one ugovore ije im je zakljuenje zakonom dozvoljeno, a za zakljuivanje drugih ugovora potrebna im je saglasnost roditelja, odnosno staraoca.

Za lica koja su potpuno poslovno nesposobna ugovore zakljuuju roditelji, odnosno staraoci kao zakonski zastupnici. 2. Saglasnost volja ugovornih strana

Ugovor se moe zakljuiti samo saglasnim izjavama volje. Izjava volje u ovom sluaju mora bit slobodna, bez prinude, a da nisu date u zabludi, usljed prevare itd.

Pored toga, izjava volje mora biti pravno relevantna, odnosno podrazumjevati postojanje svijesti i namjere, Svijest ugovorne strane obuhvata znaaj i posljedice zakljuenja ugovora, a namjera znai da ugovorne strane ele zakljuenje upravo tog ugovora sa svim njegovim specifinostima. Zatim, pored toga to mora biti slobodna i pravno relevantna, izjava volje mora biti ozbiljna i stvarna. Ozbiljnost volje znai da izjava ne smije biti data u ali, a stvarnost znai da ona ne smije biti simulirana.

2.1. Ponuda

2.1.1. Ponuda u domaem pravu

Ponuda je jednostrana izjava volje kojom jedno lice (ponudilac), drugom licu (ponuenom) nudi zakljuenje jednog odreenog ugovora sa odreenim uslovima. Ponuda mora biti tako formulirana da zakljuenje ugovora zavisi samo od saglasnosti ponuenog. ZOO poznaje tri vrste ponuda: 1. opa ponuda, 2. izlaganje robe, 3. slanje kataloga i oglasa. Meutim, kao ponuda se smatra opa ponuda i izlaganje robe, dok se slanje kataloga i oglasa smatra kao poziv da se uini ponuda. Da bi jedna izjava volje u obliku ponude proizvodila pravna dejstva, mora ispunjavati odreene uslove:

1. Ponuda mora sadravati najmanje bitne elemente predviene za zakljuenje ugovora.

2. Ponuda mora biti upuena od ovlatenog lica, koje eli zakljuit ugovor u svoje ime i za svoj raun.

3. Ponuda mora biti upuena drugom licu s kojim se eli zakljuiti ugovor ponueni.

4. Ponuda mora sadravati jasno izraenu volju ponudioca da eli da zakljui ugovor i to sa ponuenim pod uslovima iz ponude.

5. Ukoliko zakon predvia odreenu formu za zakljuenje nekog ugovora, onda i ponuda za zakljuenje tog ugovora mora biti data u istoj formi. 2.1.2. Pravna priroda ponude Ponuda je jednostrani pravni akt koji obavezuje ponudioca i to na pridravanje njenog sadraja, a ne na izvrenje sadraja ponude. Ponudilac je vezan svojom ponudom kada ona stigne ponuenom i on je ne moe jednostrano mijenjati, povlaiti ili na bilo koji drugi nain sa njom raspolagati. Ponuda jednostrano obavezuje ponudioca sve dok ponueni ponudu ne prihvati ili je odbije. Ako ponueni prihvati ponudu smatra se da je ugovor zakljuen i ponudilac ne moe jednostrano odustati od svoje ponude. Isto tako, ako ponueni ponudu ne prihvati ugovor nije zakljuen i ponudilac ne moe na to uticati.

2.1.3. Pravna dejstva ponude

Pravno valjana ponuda obavezuje samo ponudioca, a ne i ponuenog. Ponueni ima pravo da ponudu prihvati ili ne. Od pravila da ponuda obavezuje samo ponudioca postoje izuzeci. Prvi izuzetak odnosi se na isticanje klauzule u ponudi sa kojom on iskljuuje obaveznost ponude. Drugi sluaj se odnosi na mogunost opoziva ponude. Ponudilac moe opozvati ponudu samo ako je ponueni primio opoziv prije primitka ponude ili istovremeno sa njom.2.1.4. Rok prihvata ponude

Ukoliko je ponuda upuena prisutnom licu, a ponudilac ponuenom nije ostavio rok za razmiljanje, onda ponuda mora biti odmah prihvaena. Ako je u ponudi naveden rok za njeno prihvatanje, onda ta ponuda obavezuje ponudioca do isteka roka. Meutim, ako je ponuda uinjena odsutnom licu, u kojoj nije odreen rok za razmatranje, onda ta ponuda vezuje ponudioca za vrijeme koje je redovno potrebno da ponuda stigne ponuenom, da je ovaj razmotri, o njoj odlui i da odgovor na o prihvatanju stigne ponudiocu. ta je redovno potrebno vrijeme zavisi od konkretne situacije.

2.2. Prihvat ponude

Prihvat ponude je jednostrana izjava ponuenog, kojom on ponudiocu izraava svoju saglasnot s njegovom ponudom. Da bi prihvat ponude bio pravno relevantan mora ispunjavati odreene pretpostavke:

1. Prihvat ponude mora poticati od ponuenog ili njegovog ovlatenog zastupnika i mora biti upuen ponudiocu ili njegovom ovlatenom zastupniku.2. Prihvat ponude mora sadrajno odgovarati ponudi. Ukoliko bi ponueni prihvatio ponudu pod odreenim uslovom, onda bi se radilo o novoj ponudi.

3. I iz prihvata ponude, isto kao i kod ponude, mora biti jasno izraena volja za zakljuenje ugovora.

4. Prihvat ponude mora stii ponudiocu u odreenom roku. Zakanjelo prihvatanje smatrae se novom ponudom.

5. Ukoliko se ponudom predlae zakljuenje nekog formalnog ugovora, tada i ponuda i prihvat moraju biti u istoj formi.

2.3. Vrijeme zakljuenja ugovora

Momenat zakljuenja ugovora (perfekcija ugovora) ne postavlja se kada je ponuda upuena prisutnom licu. Ako ponueni prihvati ponudu, ugovor je tad i zakljuen. Meutim spor se moe javiti kada je ugovor zakljuen izmeu odsutnih lica. U naem zakonodavstvu, po tom pitanju, primjenjuje se teorija prijema po kojoj je ugovor zakljuen onog asa kada je ponudilac primio izjavu ponuenog da prihvaa ponudu. U sluaju spora, prijem prihvata mora dokazati ponueni. Prema ovom principu podjeljen je rizik meu ugovaraima, tako da ponudilac snosi rizik prijenosa ponuda, a ponueni rizik prijenosa prihvata ponude. 2.4. Mjesto zakljuenja ugovora

Ovo pitanje je usko povezano sa vremenom zakljuenja ugovora. Ugovor je zakljuen u mjestu u kojem je ponudilac imao svoje sjedite, odnosno prebivalite u trenutku kada je uinio ponudu.

3. Predmet ugovora

Predmet ugovora je obaveza iz jednog obligacionog odnosa i moe se sastojati u davanju, injenju, neinjenju ili trpljenju. Obavezi jedne ugovorne strane odgovara pravu druge strane zahtjevati ispunjenje te obaveze. Kod dvostrano obveznih ugovora postoje najmanje dva predmeta ugovora. Tako npr. kod ugovora o kupovini prodavac je obavezan kupcu predati prodatu stvar, a obavezi prodavca odgovara pravo kupca da zahtjeva predaju stvari. S druge strane, kupac je obavezan da plati prodajnu cijenu, koju je prodavac ovlaten zahtjevati od kupca. Predmet ugovora je potrebno razlikovati od sadraja ugovora, jer je sadraj ugovora iri pojam i predstavlja jedinstvo prava i obaveza iz tog ugovora.

Predmet ugovora mora imati odreene karakteristike, odnosno, on mora biti:

1. mogu;

2. doputen;

3. odreen ili odrediv

3.1. Mogunost predmeta ugovora

Predmet ugovora mora biti mogu, jer ono to nije mogue ne obavezuje i ukoliko bi ugovorne strane ugovorile nemogui predmet, takav ugovor bi bio nitav.

Postoje objektivna i subjektivna nemogunost predmeta obaveze, kao i poetna i naknadna nemogunost.

Objektivna nemogunost postoji kad ugovornu obavezu ne moe ispuniti niti dunik niti bilo koje drugo lice, dok je subjektivna nemogunost ona koju nebi mogao samo dunik ispuniti, dok bi neko drugo lice moglo. Poetna nemogunost je ona koja je postojala u vrijeme zakljuenja ugovora, a naknadna je ona nemogunost koja je nastupila nakon zakljuenja ugovora.

3.2. Doputenost predmeta ugovora

Predmet obaveze koji protivan Ustavu, prinudnim propisima i moralu drutva je nedoputen, a ugovor sa nedoputenim predmetom obaveze je nitav. Nedoputenost predmeta moe biti pravna i moralna. Pravna nedoputenost se odnosi na suprotnost Ustavu i zakonima. Moralna nedoputenost se odnosi na osnovne nepisane principe odreenog drutva. U tim sluajevima radi se o oitoj nepravdi, ali sankcija za tu nepravdu nije utvrena zakonom.

Nedoputenost predmeta moe se odnositi i na stvari van prometa ili u ogranienom prometu. U prvom sluaju radi se o stvarima koje su izuzete iz prometa, a to su prije svega javna dobra: ulice, mostovi, parkovi i dr. U drugom sluaju radi se o oruju, opojnim drogama, odreenim lijekovima i dr. za koje je potrebna odreena dozvola.

3.3. Odreenost ili odredivost predmeta ugovora

Predmet ugovora mora biti odreen ili barem odrediv, u suprotnom, ugovor sa ovakvim predmetom obaveze je nitav.. Naime, nije nuno da predmet sadri sve elemente jednog ugovora, nego je bitno da on sadri podatke pomou kojih se moe odrediti predmet ugovorne obaveze. Prema sudskoj praksi, predmet obaveze je odreen kada ugovor sadri dovoljno podataka na osnovu kojih se moe zakljuiti koja je stvar predmeta ugovora. Tako se u jednom primjeru navodi da je prodavac u pismenom ugovoru naveo da prodaje svoju jedinu kuu, iako nije naveo blie katasterske oznake nekretnine. Ovdje predmet ugovora nije tano odreen, ali postoje podaci na osnovu kojih se moe odrediti.4. Osnov ugovora

Osnov ili kauza ugovora je cilj, odnosno svrha ugovora. Za razliku od predmeta ugovora koji predstavlja ono na ta se dunik obavezuje, kauza ugovora je ono zbog ega se obavezuje. Kauza mora biti doputena inae je ugovor nitav. Nedoputenim osnovom smatra se ona osnova koja je suprotna javnom poretku. Osnovi ugovora koji su suprotni javnom pretku mogu biti zabranjeni ili nemoralni.

Zabranjen osnov postoji kada je cilj ugovora suprotan Ustavu i zakonima, dok je nemoralna osnova ona koja je suprotna moralnim naelima drutva. Pored toga to kauza mora biti doputena, ona mora biti i istinita, a to znai da ne smije biti prividna. Prividna kauza se moe javiti u dva sluaja. U prvom sluaju, ugovorne strane zakljuuju jedan ugovor, pogreno smatrajui da zakljuuju drugi. U drugom sluaju, da bi stekle odreene pogodnosti, ugovorne strane prema treim licima iznose jednu drugu kauzu. Tako npr. zakljuivanje stvarno zakljuivanje ugovora o kupovini, a prividno zakljuivanje ugovora o poklonu, radi neplaanja poreza. FORMA I TUMAENJE UGOVORA

1. Forma ugovora

Za zakljuivanje obligacionih ugovora dovoljno je da se strane saglasnim izjavama volje sporazume o bitnim elementima ugovora, osim ako zakonom nije propisana odreena forma ugovora. Prema tome, obligacioni ugovori su u pravilu neformalni ( konsenzualni dovoljan konsenzus ) ugovori, a volja za zakljuenje ugovora se moe izraziti usmeno, pismeno, konkludentnom radnjom, pa ak i utnjom. Meutim, ako je zakonom propisana forma ugovora, onda stranke nemaju izbora. Tako je posebna forma propisana kod prodaje nekretnina, pismena forma predviena je i za ugovor o prodaji sa obronim plaanjima i dr.

Razlikujemo zakonske i ugovorne formalne ugovore. Naime, radi se o tome da li je zakonom propisana forma ili su se trane sporazumjele o takvoj formi.

Zatim razlikujemo formu ad solemnitatem i formu ad probationem. Prva je predviena kao bitan uslov za zakljjuenje ugovora, i njeno nepotivanje vodi nitavosti ugovora. Druga forma nije bitan uslov zakljuenja ugovora, ali ona slui kao dokaz da je ugovor zakljuen. Prema tome, nepotivanje ove forme ne vodi do nitavosti ugovora, ali ugovorna strana kod takvog ugovora ne moe ispunjenje obaveze traiti prinudnim putem.

2. Tumaenje ugovora

Ukoliko doe do spora o znaaju pojedinih odredbi ugovora, potrebno je tumaiti ugovor i istraiti zajedniki namjeru ugovaraa. Tumaiti se mogu samo punovani ugovori i to najee samo pojedine njegove odredbe, s tim da to ne mogu biti jasne i nesporne odredbe.

Najpoznatiji naini tumaenja ugovora su: subjektivno, objektivno i mjeovito tumaenje. Subjektivno tumaenje poklanja iskljuivu panju volji ugovornih strana. Objektivno tumaenje veu panu poklanja znaenju upotrebljenih rijei i radnji, s obzirom na njihovo uobiajeno znaenje u pravnom prometu. Kod nas je usvojeno mjeovito tumaenje pri tumaenju spornih odredbi ne treba se drati doslovnog znaenja upotrebljenih izraza, ve treba istraiti zajedniku namjeru ugovaraa.

Kod tumaenja ugovora mora se voditi rauna i o meusobnom povjerenju ugovornih strana, briljivosti, kao i savjesnosti i potenju. Ako je ugovor zakljuen prema unaprijed odtampanom sadraju, ili kad je ugovor na drugi nain pripremljen ili predloen od jedne strane, nejasne odredbe tumaie se u korist druge strane. Kod dvosmislenih ili nejasnih odredbi tumaie se tako da ide u prilog njihovom punovanom dejstvu. VRSTE OBLIGACIONIH UGOVORA1. Jednostrano i dvostrano obvezni ugovori

Kod jednostrano obveznih ugovora, obaveza nastaje samo na jednoj strani, dok druga ugovorna strana ima samo pravo zahjtevati ispunjenje obaveze. Najei takav ugovor je ugovor o poklonu, a zatim i ugovor o posudbi ( posluzi) i ugovor o punomostvu bez naknade.

Dvostrano obvezni ugovori su takvi ugovori kod kojih se stvaraju obaveze na obadvije strane. To znai da se obje ugovorne strane kavljaju i kao dunik, i kao povjerilac. Pored ugovora o prodaji, dvostranu obvezni ugovori su: ugovor o djelu, ugovor o zakupu i dr.

Ove ugovore ne treba mijeati sa jednostranim ili dvostranim pravnim poslovima. Jednostrani pravni poslovi nastaju izjavom volje samo jedne strane, a dvostrani pravni poslovi nastaju saglasnou volja dviju strana. Najei jednostrani pravni poslovi su testament, javno obeanje nagrade, ponuda kada stigne prihvatiocu i drugi, a najei dvostrani pravni posao jeste ugovor.

2. Teretni i dobroini ugovori

Teretan ugovor je takav ugovor kod kojeg jedna ugovorna strana daje odreenu naknadu ili ini neto drugo kao naknadu sa protuinidbu koju dobija od druge ugovorne strane. Teretni ugovori su: ugovor o prodaji, ugovor o zakupu, ugovor o zajmu i dr.

Dobroin ugovor je onaj ugovor kod kojeg jedna ugovorna strana za primjenu inidbu ne daje protuinidbu. Dobroini ugovori su: ugovor o poklonu, ugovor o zajmu bez kamate, ugovor o posluzi i dr.

3. Formalni i neformalni ugovoriFormalni ugovori su takvi ugovori kod kojih je forma bitan element ugovora (forma ad solemnitatem) i bez te forme on je nitav, ili je forma propisana radi dokazivanja ( forma ad proibitionem) , bez koje ugovorna strana nema pravo traiti prinudno izvrenje obaveze.

Kod neformalnih ugovora je dovoljna saglasnot volja ugovaraa o bitnim elementima ugovora da bi taj ugovor i nastao. Volja moe biti izjavljena pismeno, usmeno, konkludentnom radnjom ili ak preutno.

4. Konsenzualni i realni ugovori

Konsenzualni ugovori su takvi ugovori kod kojih je dovoljno da ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora, bez neke odreene forme ili predaje stvari drugoj ugovornoj strani. To su npr. ugovori o prodaji.

Realni ugovori nastaju kada ugovorne strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora i kad jedna od ugovornih strana preda drugoj strani stvar koja je predmet ugovora.

5. Kauzalni i apstraktni ugovoriKauzalan je onaj ugovor kod kojeg je kauza (osnov) obavezivanja jasno istaknuta i vidljiva za trea lica. Kod kauzalnih ugovora osnov obavezivanja predstavlja bitan element ugovora. Kauzalni ugovori su najee ugovor o prodaji, o zakupu, o zajmu, o djelu i dr. Apstraktan ugovor je takav ugovor kod kojeg osnov obavezivanja nije vidljiv iz samog ugovora. To ne znai da apstraktan ugovor nema kauzu, nego znai samo da ona nije vidljiva. Najei apstraktni ugovori su mjenica i ek. 6. Ekvivalentni i aleatorni ugovoriEkvivalentni ugovori su takvi ugovori kod kojih ugovorne strane ve u trenutku zakljuenja ugovora znaju u cijelosti svoja prava i obaveze, odnosno znaju ta jedna drugoj trebaju dati kao ekvivalent za ono to primaju. Ekvivalenti ugovori su: ugovor o prodaji, o zakupu i dr.

Aleatorni ugovori su takvi ugovori kod kojih ugovarai u vrijeme zakljuenja ugovora ne znaju u potpunosti svoja prava i obaveze. Oni ponekad ne znaju ni koja od ugovornih strana e biti povjerilac, a koja dunik. U ove ugovore spadaju: ugovori o opkladi, o igri, o kupovini nade i dr.

7. Predugovor i glavni ugovor

Predugovor je saglasna izjava volja o preuzimanju obaveze da se zakljui glavni ugovor. Predugovor moe biti jednostrano ili dvostrano obavezan. Predugovor obavezuje samo ako su sa njim odreeni bitni elementi glavnog ugovora. Glavni ugovor je taj drugi ugovor na koji su se strane obavezale da e ga zakljuiti. Kada se zakljui glavni ugovor on nema retroaktivno dejstvo, nego proizvodi pravna dejstva od momenta njegovog zakljuivanja.

8. Imenovani i neimenovani ugovoriImenovani ugovori su oni koji su zbog svoje vanosti este upotrebe dobili svoj naziv i kao takvi, sa svojim specifinostima, regulisani zakonom. Npr. Ugovor o prodaji, o zakupu i dr.

Neimenovani ugovori su takvi ugovori koji u zakonu nisu oznaeni posebnim nazivom, niti su u zakonu posebno regulisani. Ipak, ovi ugovori svojom sadrinom moraju dogovarati opim propisima o obligacionim ugovorima.

9. Glavni i sporedni ugovori

Glavni ugovor je onaj koji se potpuno samostalno zasniva i regulie obligacioni odnos izmeu ugovornih strana. Npr. ugovor o prodaju, o zakupu, o poklonu i dr.

Sporedni (akcesorni) ugovori se dodaju glavnom ugovoru i dijele njegovu sudbinu. Kod takvih ugovora nastanak, prijenost ili prestanak prava i obaveza zavisi od glavnog ugovora. Ovim ugovorima se potpunije postie svrha glavnog ugovora i najee slui kao sredstvo pojaanja ili obezbjeenja glavmog ugovora. To su npr. ugovor o zalogu, o jemstvu i dr.

10. Trajni i trenutni ugovori

Trajni ugovori su takvi ugovori kod kojih izvrenje obaveze ili dugovane radnje traje due vrijeme. Trajni ugovori su: ugovor o zakupu, o doivotnom izdravanju i dr. Kod trenutnih ugovora obaveza se izvrava odjedanput. U trenutne ugovore spada npr. ugovor o prodaji, gdje je predaja novca i uzimanje kupljene stvari istovremena.

11. Lini i nelini ugovori

Lini ugovori su oni koji su zakljueni s obzirom na svojstva i sposobnosti tano odreenog lica. To su: ugovori o djelu, o punomostvu, o ortakluku i dr. Kod nelinih ugovora, ugovaraima nije stalo do linih svojstava suprotne strane, nego do izvrenja odreene obaveze. Ovakvu obavezu moe ispuniti i svako drugo lice, a ne samo dunik.12. Generalni i posebni ugovori

Generalni ugovori se obino zakljuuju na dui vremenski period, gdje se utvruju samo opi elementi ugovora i uslovi izvrenja. Takvi ugovori se najee sklapaju prilikom izgradnje velikih investicionih projekata ( npr. gradne puteva).

Poseban ugovor se zakljuuje u okviru generalnog ugovora, i to na krai vremenski period, kojim se konkretno ureuju pitanja znaajnaza izvrenje generalnog ugovora.

ZASTUPANJE1. Pojam

Gospodar posla moe ovlastiti jedno ili vie lica da u njegovo ime poduzimaju odreene poslove s treim licima, i to tako da uinak takvog pravnog posla proizvodi prava i obaveze za gospodara posla. Gospodar posla se naziva zastupani, lice koje u njegovo ime poduzima pravne poslove naziva se zastupnik. 2. Vrste zastupanja

2.1. Ugovorno i zakonsko zastupanje

Ugovorno zastupanje nastaje temeljem ugovora zakljuenog izmeu zastupnika i zastupanog (ugovor o punomostvu).

Zakonsko zastupanje nastaje neovisno o volji zastupanog. Zakonsko zastupanje se temelji na zakonu, statutu ili drugom opem aktu, aktu nadlenog organa ili na izjavi volje zastupanog, a tu se ibraja i sudsko zastupanje. Svrha zakonskog zastupanja je naee zatita interesa zastupanog npr. zatita interesa maloljetnika ili tienika. Kod zakonskog zastupanja nastaje obligacioni odnos izmeu zastupanog i zastupnika. Iz ovog odnosa nastaje obaveza zastupnika da pravilno izvrava preuzete obaveze, a s druge strane, ima pravo na nagradu ili naknadu trokova. 2.2. Neposredno i posredno zastupanje

Pravo ili neposredno zastupanje postoji kada zastupnik oituje svoju volju, ali u ime i za raun zastupanog. Uinak pravnog posla odnosi se neposredno na pravnu sferu zastupanog (gospodara posla), a bez ikakvog je utjecaja na prava i obaveze zastupnika.

Posredno ili indirektno zastupanje je takvo zastupanje kod kojeg zastupnik sklapa pravni posao u svoje ime, ali za raun zastupanog. U ovom sluaju zastupnik sa drugim licem zakljuuje posao u svoje ime i prava i obaveze iz tog posla padaju na njega i to drugo lice. Izmeu zastupanog i drugog lica ne nastaje nikakav pravni odnos. Drugo lice uopte ne mora znati za zastupanog, niti da je pravni posao sklopljen za njegov raun.

3. Uinak zastupanja

Prilikom zakljuenja ugovora zastupnik izjavljuje svoju volju ali on ugovor zakljuuje u tue ime. To znai da pravne posljedice ugovora padaju na zastupanog, odnosno, obligacioni odnos nastaje neposredno izmeu zastupanog i drugog lica. Zastupnika treba razlikovati od meetara (maklera) i glasnika. Meetar je obavezan dovesti u vezu dva lica radi sklapanja odreenog ugovora, a glasnik prenosi ve formuliranu volju jedne strane drugoj. Da bi zastupanje bilo valjano potrebno je da zastupnik ima ovlatenje za zastupanje. Zastupnik je obavezan da djeluje u granicama ovlatenja koja je dobio od gospodara posla, Pored toga, ukoliko to drugo lice ve ne zna, zastupnik mu je obavezan staviti do znanja da on ne nastupa za sebe nego za drugo lice.

Zastupnik mogu biti poslovno sposobne osobe, ali i osobe sa ogranienom poslovnom sposobnou. To se opravdava injenicom da pravne posljedice ugovora koji zakljui zastupnik padaju na gospodara posla, a ne na zastupnika. Meutim, ogranieno poslovno sposobno lice da bi bilo zastupnik mora biti sposobno za rasuivanje, odnosno, sposobno da shvati zbivanja oko sebe i znaaj svojih radnji.

4. Zloupotreba ovlatenja

4.1. Prekoraenje ranica ovlatenjaAko zastupnik posjeduje ovlatenje za zastupanje, ali prekorai to ovlatenje, tada takav pravni posao obavezuje zastupanog samo ukoliko on taj posao odobri. Odobrenje u tom sluaju ima retroaktivno dejstvo i pravni posao se smatra valjan od trenutka zakljuenja.

Druga ugovorna strana, ukoliko je bila savjesna, odnosno nije znala niti je morala znati za prekoraenje ovlatenja moe odmah nakon saznanja za prekoraenje, ne ekajui da se zastupani o ugovoru izjasni, izjaviti da se ne smatra vezanim za ugovor.

4.2. Zakljuenje ugovora od strane neovlatenog lica

Do ovoga dolazi kada jedno lice zakljui ugovor, lano predstavljajui da ima ovlatenje, a ustvari ga nema. Ugovor koji zakljui lice bez ovlatenja obavezuje neovlateno zastupanog samo ukoliko ga on naknadno odobri. Ukoliko gospodar posla takav pravni posao odobri, odobrenje ima retroaktivno dejstvo. to se tie lanog zastupnika, druga strana (ukoliko je savjesna) ima pravo traiti naknadu tete od njega (lanog zastupnika) u sluaju da lano zastupljeni ne da odobrenje na pravni posao, ali nema pravo traiti ispunjenje obaveze iz zakljuenog ugovora. 5. Ugovorno zastupanje punomo

5.1. Uvod

Punomo je ovlatenje za zastupanje, koje gospodar posla pravnim poslom daje zastupniku. Lice koje daje ovlatenje zove se vlastodavac, a lice koje zastupa vlastodavca zove se punomonik. Punomo se moe dati jednostranim pravnim poslom ili ugovorom.Kad se radi o jednostranom pravnom poslu, tada se javlja kao ovlatenje punomoniku da za vlastodavca preduzima odreene pravne poslove. Kad se punomo dodjeljuje ugovorom, tada imamo ugovor o punomostvu zakljuen izmeu vlastodavca i punomonika.

5.2. Vrste punomoi

1. Opa ili generalna punomo punomonik koji ima ovakvu punomo moe poduzimati samo one poslove koji ulaze u redovno poslovanje. Zakon ne odreuje blie koji su to poslovi.2. Generina punomo s ovom punomoi ovlaten je punomonik poduzimati poslove odreene vrste koji izlaze iz redovnog okvira poslovanja.

3. Posebna ili specijalna punomo daje se za tano odreeni posao, a od iznimnog je znaaja za vlastodavca. Bez posebnog ovlatenja punomonik ne moe preuzeti mjeninu obavezu, sklopiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izabranom sudu, niti se moe odrei nekog prava bez naknade.

5.3. Prestanak punomoiPunomo prestaje, prije svega, zavravanjem svih poslova zbog kojih je punomo i dodjeljena, zatim istekom vremena ili nastupanjem raskidnog uslova, jednostranim opozivom od strane vlastodavca ili otkazom od strane punomonika, smru vlastodavca i punomonika, gubitkom potpune poslovne sposobnosti vlastodavca ili punomonika.

POSEBNA DEJSTVA DVOSTRANIH UGOVORA

1. Promjenjene okolnosti

Da bi se govorilo o promijenjenim okolnostima, potrebno je da su te okolnosti nastupile nakon zakljuenja ugovora i da su te okolnosti takve da oteavaju ispunjenje obaveze jedne ugovorne strane ili se zbog tih okolnosti ne moe ostvariti svrha ugovora. Dodatni uslov jeste da je nakon nastupanja novih okolnosti oigledno da ugovor vie ne odgovara oekivanjima ugovornih strana i da bi ga po opem miljenju bilo nepravino odrati na snazi. Ovaj dodatni uslov se primjenjuje bez obzira da li se radi o oteavanju ispunjenja obaveze ili onemoguavanju postizanja svrhe ugovora. Okolnosti koje bi eventualno vodile raskidu ili izmjeni ugovora moraju biti nepredvidive i neotklonjive i na njih se ne moe pozivati ona strana koja je te okolnosti morala uzeti u obzir prilikom zakljuenja ugovora.

Strana koja se poziva na promjenjene okolnosti, putem suda, moe traiti samo raskid, a ne i izmjenu ugovora. Pravo na zahtjev za izmjenu ugovora ostavljen je drugoj, u ovom sluaju tuenoj strani. Tako ako druga strana pristane na izmjenu, ugovor se nee raskinuti.

Ako sud donese odluku o raskidu ugovora, tada e na zahjtev strane koja nije traila raskid ugovora obavezati drugu stranu (tuioca) da naknadi pravian dio tete.

2. Prekomjerno oteenje

Prekomjerno oteenje postoji onda ako je izmeu obaveza ugovornih strana koje proizilaze iz dvostranih ugovora u vrijeme zakljuenja tih ugovora postojala oigledna nesrazmjera.

Da bi se radilo o prekomjernom oteenju, moraju postojati odreene pretpostavke:1. Mora se raditi o dvostranom, odnosno teretnom ugovoru.

2. Izmeu obaveza mora postojati oigledna nesrazmjera.

3. Oigledna nesrazmjera mora postojati u momentu zakljuenja ugovora.

4. Oteena strana nije znala, niti je mogla znati za pravu vrijednost stvari (davanja), tj. nije znala za postojanje nesrazmjernosti.

Oteena osoba ima pravo traiti da se ugovor poniti, ali ne i izmjeni zbog prekomjernog. oteenja. To pravo moe ostvariti podizanjem tube ili isticanjem prigovora na zahtjev za ispunjenje obaveze. Zahtjev za ponitenje ugovora se mora podnijeti u roku od godinu dana od zakljuenja ugovora i ovaj rok je prekluzivan. Druga strana moe ponuditi da dopuni svoju inidbu do prave vrijednosti i tako oteena strana ima pravo izbora izmeu ponitenja ugovora ili odravanja ugovora na snazi.

3. Zelenaki ugovor

Zelenaki ugovor je takav ugovor kojim jedno lice koristei se stanjem nude ili tekim materijalnim stanjem drugog lica, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou ili zavisnou, ugovori za sebe ili nekog treeg korist koja je u oiglednoj nesrazmjeri sa onim to je on drugom dao ili uinio ili se obavezao da e dati ili uiniti. Prema tome, da bi postojao zelenaki ugovor, moraju se ostvariti odreene pretpostavke:

1. Izmeu inidbe i protuinidbe mora postojati oigledna nesrazmjera i to u vrijeme zakljuenja ugovora.

2. Jedna strana je iskoristila odreeno stanje nude druge ugovorne strane.

Oteena strana mora dokazati navedene pretpostavke i ako ih dokae ima pravo traiti ponitenje ugovora. Meutim, oteena strana moe i zahtjevati da se njena obaveza smanji na pravian iznos. Oteena strana ovaj zahtjev moe podnijeti u roku od godina od dana zakljuenja ugovora. SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA

1. Stvarna sredstva obezbjeenja ugovora

Kod stvarnih sredstava obezbjeenja povjerilac stie stvarno pravo na stvari dunika ili nekog treeg. Ukoliko dunik ne izvri svoju obavezu, povjerilac se moe namiriti iz tih stvari.

1.1. Kapara

Kapara je odreeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari koje jedna ugovorna strana daje drugoj ugovornoj strani kao znak da je ugovor zakljuen i u cilju obezbjeenja izvrenja ugovora. Ugovor o kapari je akcesoran ugovor jer zavisi od glavnog ugovora. Ugovor o kapari je realan ugovor. Pravno dejstvo kapare se razlikuje prema tome da li je ugovorna obaveza u cijelosti ili djelimino ispunjena ili nije uopte ispunjena:

1. Ako je ugovor u cijelosti valjano ispunjen, kapara e se vratiti onoj strani koja ju je dala ili e se uraunati u ispunjenje obaveze

2. Ako je ugovor djelimino ispunjen, tada savjesna strana ima dvije mogunosti. Prvo, moe traiti potpuno ispunjenje ugovora i naknadu tete zbog neurednog ispunjenja, ili drugo, moe traiti naknadu tete zbog nepotpunog ispunjenja obaveze.

3. Ukoliko ugovor nije ispunjen, mogue su sljedee situacije:

a) Ako se ugovor ne moe izvriti, a za izvrenje nije odgovorna nijedna strana, kapara se mora vratiti.

b) Ako su za neizvrenje ugovora odgovorne obje ugovorne strane, kapara se takoer vraa.

c) Ukoliko je za neizvrenje odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana ima dvije mogunosti: - moe traiti ispunjenje ugovora ako je to jo mogue i naknadu tete zbog zakanjelog ispunjenja ili - se moe zadovoljiti kaparom.

d) Ako je, pak, odgovorna stana koja je primila kaparu, onda druga strana ima tri mogunosti: - traiti izvrenje ugovora ako je jo mogue i naknadu tete zbog zakanjenja, - odustati od ugovora i traiti naknadu tete zbog neispunjenja ugovora, - odustati od ugovora i traiti od druge strane kaparu u dvostrukom iznosu.1.2. Kaucija

Kaucija je odreeni iznos novca koji dunik daje prilikom zakljuenja ugovora. Kaucija se daje u svrhu zakljuenja i obezbjeenja izvrenja obaveza iz ugovora. Ugovor o kauciji je akcesoran i realan ugovor.

Ako dunik ispuni svoju obavezu iz glavnog ugovora kaucija se uraunava u izvrenje tih obaveza, ali se moe i vratiti. Ukoliko dunik ne ispuni svoju obavezu, kaucija ostaje kod povjerioca. Ukoliko do neizvrenja doe bez krivice dunika, on opet gubi kauciju. Kaucija se najee daje kod ugovora koji se zakljuuju putem javnog nadmetanja (aukcije) ili kod ugovora o prodaju za primjelju ambalau. Razlike izmeu kapare i kaucije su sljedee:

1. Neizvrenjem ugovornih obaveza, kaucija propada bez obzira na razlog neizvrenja, dok kapara propada samo ako je dunik odgovoran za neispunjenje.

2. Kod kapare nevina strana ima mogunost izbora, akod kaucije nema.

3. Kaucija obezbjeuje samo primaoca kaucije, a kapara obje ugovorne strane.

4. Visina kapare se pod odreenim uslovima moe smanjiti, visina kaucije ne moe.

1.3. Zaloga

Zaloga je zalono pravo na pokretnoj stvari koja se najee zasniva ugovorom i ona slui osiguranju povjerioevog potraivanja. Subjekti zalonog prava su zalogoprimac i zalogodavac. Kao i kod ostalih stvarnih obezbjeenja ugovora, povjerilac dobija dunikovu stvar iz koje se moe namiriti, ako dunik ne ispuni na vrijeme svoju obavezu. Ugovor o zalogi je konsenzualan i akcesoran ugovor. Objekt zalonog prava moe biti svaka pokretna stvar koja je u prometu i kojoj se moe utvrditi vrijednost. Objekt zalonog prava mogu biti i suvlasniki dijelovi, tua stvar, pa ak i neka druga prava. Ukoliko povjerioevo potraivanje bude dospjelo, a dunik se nalazi u zakanjenju sa ispunjenjem obaveze, povjerilac ima pravo podii tubu kod nadlenog suda, ishoditi presudu i poslije toga u izvrnom postupku traiti prodaju stvari. Ugovaraima je zabranjena tzv. lex commisoria, odnosno, oni ne mogu u ugovor o zalozi unijeti klauzulu prema kojoj e zaloena stvar automatski prei u vlasnitvo povjerioca u sluaju da njegovo potraivanje ne bude namireno o dospjelosti. Meutim, ugovarai ovakvu odredbu mogu ugovoriti nakon zakljuenja ugovora o zalogi.

2. Lina sredstva obezbjeenja ugovora

Za razliku od stvarnih, kod linih sredstava obezbjeenja dunik ne predaje povjeriocu nikakvu stvar u posjed, nego se obavezuje da e dati povjeriocu odreenu stvar (najee novac), ukoliko ne ispuni svoju obavezu.2.1. Ugovorna kazna

Ugovornom kaznom se obavezuje jedan ugovara (dunik) da e drugom ugovarau isplatiti odreeni novani iznos ili mu pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni ili zakasni sa ispunjenjem svoje ugovorne obaveze. Ugovorna kazna je akcesorne prirode. U principu se ugovornom kaznom moe obezbjediti svako potraivanje. Meutim, to nije sluaj kod novanih obaveza, jer se obezbjeenje tih obaveza postie plaanjem zateznih kamata. Ugovorna kazna se moe ugovoriti za sluaj neispunjenja ili za sluaj zakanjenja sa ispunjenjem obaveze.

Ukoliko je ugovorna kazna ugovorena za sluaj neispunjenja obaveze(alternativna ugovorna kazna) , tada povjerilac moe alternativno zahtjevati ili ispunjenje ugovorne obaveze ili isplatu ugovorne kazne. S druge strane, dunik ne moe platiti ugovornu kaznu i odustati od ugovora, jer pravo izbora pripada povjeriocu. Kod ugovorne kazne zbog zakanjenja sa ispunjenjem (kumulativna ugovorna kazna) povjerilac ima kumulativno pravo prema duniku. Naime, on moe zahtjevati i isplatu ugovorne kazne i ispunjenje obaveze. 2.2. Jemstvo

2.2.1. Pojam Jemstvo je ugovor zakljuen izmeu povjerioca i jemca, kojim se jemac obavezuje da e povjeriocu ispuniti punovanu i dospjelu obavezu dunika ukoliko to dunik ne uini. Prema tome, jemac preuzima odgovornost za obavezu glavnog dunika i on povjeriocu odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Meutim, jemac i glavni dunik nisu dunici istog ranga jer jemac odgovara supsidijarno, tek ako glavni dunik ne moe ispuniti svoju obavezu. Ugovor o jemstvu je jednostrano obvezan, dobroin, akcesoran i formalan ugovor. Forma ugovora predstavlja bitan elemenat ugovora o jemstvu. Da bi povjerilac ostvario svoje pravo za ispunjenje obaveze on se mora prvo pismeno obratiti glavnom duniku ostavljajui mu istovremeno odreeni rok za ispunjenje obaveze. Po proteku tog roka povjerilac moe od jemca traiti ispunjenje obaveze. Znai, povjerilac ne mora preko suda zahtjevati ispunjenje obaveze. Ukoliko jemac, umjesto glavnog dunika, ispuni obavezu prema povjeriocu, tada to potraivanje sa svim sporednim pravima i jemstvima prelazi na jemca. Ovdje se radi o zakonskoj personalnoj subrogaciji, jer ispunjenjem obaveze na jemca po sili zakona (ipso iure) prelazi potraivanje. Jemac ima pravo od povjerioca traiti sva potrebna sredstva za realicaciju svog regresnog prava prema duniku. Tu se prije svega misli na potvrdu da je dug plaen, kao i druge isprave o dugu. 2.2.2 Vrste jemstva

1. Obino ili supsidijarno jemstvo;

2. solidarno jemstvo;

3. podjemstvo;

4. sajemstvo i

5. jemstvo za naknadu tete jemcu.

Solidarno jemstvo postoji u onda kada se jemac ne javlja supsidijarno, nego odgovara solidarno, zajedno sa glavnim dunikom.

Podjemstvo je takva vrsta jemstva gdje se tree lice obavezuje povjeriocu da e mu ono izmiriti obavezu ukoliko to ne uini jemac. U ovom sluaju, odnos izmeu jemca i njegovog jemca je isti kao i odnos izmeu glavnog dunika i jemca.

Sajemstvo postoji kada se vie jemaca obaveu da e odgovarati za ispunjenje glavne obaveze i oni odgovaraju solidarno.

Jemstvo za naknadu tete jemcu postoji onda kada se jedno lice obavee jemcu da e mu naknaditi eventualnu tetu koju bi on (jemac) pretrpio zbog toga to je kao jemac platio dug.

3. Odustanica

Odustanica je sporazum ugovornih strana prema kojem jedna ili obje ugovorne strane mogu odustati od ve zakljuenog ugovora davanjem odustanice, odnosno odreenog iznosa novca ili neke druge stvari. Strana u iju korist je odustanica ugovorena ima pravo izbora izmeu dvije mogunosti: ili da odustane od ugovora i drugoj strani isplati odustanicu ili da ostane kod ugovora i da trai ispunjenje svog potraivanja, uz eventualno, svoje ispunjenje obaveze. Odustanica moe biti ugovorena zajedno sa kaparom i u tom sluaju kapara se smatra odustanicom. Ako odustane strana koja je dala kaparu, tada ona gubi kaparu, ali ako odustane strana koja je primila kaparu, tada ona mora dati kaparu u dvostrukom iznosu.

Odustanica se od kapare razlikuje u sljedeem:

1. Odustanica se samo obeava i obino se ne daje, a kapara se predaje drugoj ugovornoj strani.

2. Odustanicom se zasniva pravo odustanka od ugovora, a kapara je znak da je ugovor zakljuen.

3. Pravo na odustanicu ima ona ugovorna strana u iju korist je ona ustanovljena, dok pravo na kaparu ima samo nevina strana. 4. Pravo zadravanja

Pravo zadravanja (ius retentionis) je pravo povjerioca da nakon dospjelosti potraivanja zadri dunikovu stvar, koja je u njegovom posjedu, sve dok mu ne bude isplaeno to potraivanje. Ako dunik ne ispuni svoju obavezu, povjerilac se moe namiriti iz zadrane stvari istom postupkom kao zaloni povjerilac. Osnovne funkcije prava zadravanja su: - ono slui kao sredstvo prinude koje osigurava uredno ispunjenje obaveze od strane dunika i slui kao sredstvo namirenja potraivanja iz zadrane stvari. Da bi se povjerilac mogao koristiti pravom zadravanja moraju se ispuniti odreene pretpostavke: 1. Povjerioevo potraivanje mora biti dospjelo.

2. Pravo zadravanja odnosi se na pokretnu ili nepokretnu stvar, koja mora imati odreenu prometnu vrijednost.

3. Stvar mora biti u posjedu povjerioca.

Stvar koja je predmet prava zadravanja ne mora biti iz istog obligacionog odnosa iz kojeg povjerilac ima potraivanje prema duniku, odnosno koneksitet nije uslov prava zadravanja.

Meutim, povjerilac nema pravo zadravati stvari dunika oduzete protiv njegove volje, zatim, ne moe zadrati stvari koje su mu predate na uvanje ili poslugu, niti moe zadrati dunikovu punomo, isprave, legitimacije i sline stvari. UGOVOR U KORIST TREEG LICA

Ugovorom u korist treeg lica jedna ugovorna strana (dunik) obavezuje se drugoj ugovornoj strani (povjerilac) da e izvriti odreenu radnu u korist treeg lica. Ugovorna strana koja se obavezuje na izvrenje odreene obaveze naziva se promitent ili obeavalac, a druga ugovorna strana promisar ili stipulant, dok se tree lice u iju korist se zakljuuje ugovor naziva korisnik ili beneficijar. Beneficijar ne mora imati poslovnu sposobnost i ne zahtjeva se njegova saglasnost kod ovakvog ugovora. Meutim, on moe odbiti prijem ispunjenja takvog ugovora. U tom sluaju korist ugovorena treem licu pripada stipulantu ukoliko neto drugo nije ugovoreno. Ukoliko korisnik eli prijem ispunjenja ugovora, on ima pravo zahtjevati od promitenta ispunjenje obaveze. Ispunjenje obaveze prema beneficijaru moe zahtjevati i stipulant. Kod ugovora u korist treih lica postoje tri meusobna odnosa:1. Odnos promitenta i promisara je odnos nastao iz osnovnog ugovora. (npr. ugovor o prodaji).

2. Iz odnosa promitenta i korisnika proizilazi pravo korisnika da od primitenta zahtjeva ispunjenje ugovorene obaveze.

3. Meusobni odnos promisara i korisnika moe biti razliit, a temelji se na motivima zbog kojih promisar ugovara neko pravo u korist korisnika. To moe biti poklon, isplata duga, davanje zajma i sl.

POBIJANJE DUNIKOVIH PRAVNIH RADNJI1. Uvod

Pobijanje dunikovih pravnih radnji je institut obligacionog prava putem kojeg svaki povjerilac dospjelog potraivanja moe pobijati pravnu radnju svog dunika koja je poduzeta na tetu povjerioca. Naime, radi se o pobijanju pravnih radnji dunika od strane povjerioca zbog toga to se dunikova aktiva smanjila ili pasiva poveala, pa se povjerilac ne moe u potpunosti namiriti iz dunikove imovine. Povjerilac koji vri pobijanje naziva se pobija, a njegov zahtjev usmjeren je protiv treeg lica ( i protiv dunika) s kojim je dunik poduzeo osporavanu pravnu radnju. To tree lice naziva se protivnik pobijanja. Ukoliko se desi da je tree lice dalje otuilo primljenu korist od dunika, razlikuju se dvije situacije. Ukoliko je korist otuena teretnim ugovorom, tuba protiv njega se moe podnijeti samo pod uslovom da je on znao da se pribavljanje njegovih prethodnika moglo pobijati. Ukoliko je otuenje izvreno besplatnim poslom tuba se protiv njega moe podii u svakom sluaju. Pored pobijanja tubom, povjerilac moe istai u prigovor pod odreenim uslovima.

2. Uslovi pobijanja

Opi uslovi:

1. Dospjelost potraivanja da bi povjerilac mogao pobijati dunikove pravne radnje potrebno je da je njegovo potraivanje dospjelo. Meutim, povjerilac moe pobijati dunikove pravne radnje bez obzira kad je nastalo njegovo potraivanje, prije ili poslije dunikove pravne radnje. 2. Pravna radnja dunika na tetu povjerioca to su sve radnje kojima se umanjuje dunikova imovina, odnosno umanjuje dunikova aktiva ili poveava pasiva, tako da on postane insolventan i povjerilac se ne moe u cjelosti ili djelimino namiriti iz preostale imovine.

Pored opih uslova, potrebno je i da se ispuni jedan od posebnih uslova koji su sadrani u 4 paulijanske tube:

1. Dolozna paulijanska tuba mogua je u onim sluajevima kad je dunik svjesno poduzeo pravnu radnju da takvom radnjom nanosi tetu povjeriocu. Uslovi: -mora se raditi o teretnom raspolaganju i da je treem licu bila poznata namjera dunika da oteti povjerioca. Doloznu tubu povjerilac moe podnijeti u roku od godinu dana od poduzete pravne radnje. 2. Kulpozna uslovi za ovu tubu: - da se radi o teretnom raspolaganju, - da za vrijeme raspolaganja dunik nije znao da nanosi tetu povjeriocu, ali da je mogao znati i protivniku pobijanja je moralo isto tako biti poznato da nanosi tetu povjeriocima. Rok je isti kao kod dolozne tube, odnosno godina dana od kada je poduzeta pobijana radnja.

3. Porodina - uslovi za ovu tubu: - teretno raspolaganje, - da je raspolaganje uinjeno u korist dunikovog branog druga ili srodnika po krvi u pravoj liniji ili u pobonoj liniji do etvrtog stepena ili po tazbini do istog stepena, - predpostavlja se da su dunik i lanovi njegove porodice znali da e svojim raspolaganjem nanijeti tetu povjeriocima (teret dokazivanja je na protivniku pobijanja). Ova tuba se moe podnijeti u roku od 3 godine od poduzimanja pobijane radnje. 4. Kvazipaulijanska ovom tubom se pobijaju besplatna raspolaganja dunika na tetu povjerioca. I u ovom sluaju postoji predpostavka da su i dunik i tree lice znali da e ovakvom radnjom nanijeti tetu povjeriocima. Ova predpostavka je neoboriva i protivnik pobijanja ne moe dokazivati suprotno. Rok za podnoenje je isti kao kod porodine, odnosno 3 godine od poduzimanja pobijane radnje.

3. Dejstvo pobijanja Ako povjerilac uspije sa zahtjevom za pobijanje, tada dunikova pravna radnja gubi dejstvo samo prema konkretnom povjeriocu i samo do onog iznosa koji je potreban za namirenje povjerioevog potraivanja. Jednogodinji i trogodinji rokovi kod paulijanskih tubi su prekluzivni i po proteku tih rokova povjerilac gubi pravo podnoenja tube, a sud na njih pazi po slubenoj dunosti. NEVANOST UGOVORA

U teoriji nevaei ugovori su se dijelili na apsolutno i relativno nitave. Meutim, ZOO tu podjelu vri na nitave ( koje odgovaraju apsolutnoj nitavosti) i pobojne (koje odgovaraju relativnoj nitavosti) ugovore.

1. Nitavi ugovori

Nitavi ugovori su oni ugovori koji su protivni Ustavu, prinudnim propisima ili moralu drutva. Drugi razlozi nitavosti, prema ZOO, mogu biti: 1. poslovna nesposobnost stranaka, 2. nesporazum (disens) prilikom izjave volje, 3. nemogunost, nedoputenost i neodreenost (odnosno neodredivost) predmeta obaveze, nedoputenost i nepostojanje osnove, a pod izvjesnim uslovima i nepostojanje odreene forme. Kod nitavosti se smatra da ugovor nije ni nastao, i da nitavost postoji od poetka (ex tunc), pa u skladu sa tim, podizanje posebne tube nije potrebno. Nitavost ne zastarjeva i na nju se mogu pozivati sva zainteresirana lica, a i sud na nju pazi po slubenoj dunosti. Pravne posljedice nitavosti oituju se, prije svega, u tome to svaka ugovorna strana mora vratiti drugoj strani sve ono to je primila na osnovu nitavog ugovora. Restitucija primljenog se u pravilu vri u naturi. Ako nije mogua naturalna restitucija, ugovorna strana koja vraa duna je dati novanu protuvrijednost za primljenu stvar. Pored restitucije, savjesna strana ( koja nije znala niti je mogla znati za postojanje uzroka nitavosti) ima pravo i na naknadu tete. Pored nitavosti postoji i djelimina nitavost. Djelimina nitavost ne povlai nitavost cijelog ugovora, nego samo nitavost neke manje bitne odredbe. Da bi ugovor opstao i pored nitavosti neke odredbe, moraju se ispuniti sljedei uslovi: - da se ne radi o bitnoj odredbi ugovora, - da ta odredba nije bila uslov zakljuenja ugovora, - da nitava odredba nije bila odluujua pobuda za zakljuenje ugovora.

2. Pobojni ugovori

Pobojni ugovori su takvi ugovori koji sadre odreeni nedostatat, zbog ega se odreenim licima daje pravo da ove ugovore ponitavaju. Razlozi pobojnosti su sljedei: 1. ograniena poslovna sposobnost ugovaraa, 2. mane volje i to: zabluda, prijetnja ili prevara, 3. prekomjerno oteenje, 4. pravne radnje dunika preduzete na tetu povjerioca. Ponitenje pobojnog ugovora mogu zahtjevati samo odreena lica:

1. zakonski zastupnik ogranieno poslovno sposobnog lica ili samo ogranieno poslovno sposobno lice kada postane potpuno poslovno sposobno;

2. lice koje je u zabludi, prinueno ili prevareno, u sluaju da se ponitenje ugovora zahtjeva zbog mane volje; 3. ugovara koji je prekomjerno oteen;

4. pod izvjesnim uslovima povjerilac koji je oteen dunikovom pravnom radnjom;

5. univerzalni sukcesori gore navedenih lica.

Bitno je napomenuti da je za ponitenje ugovora ovlatena samo ona strana u iju je korist pobojnost ustanovljena.

Pobojni ugovor proizvodi pravna dejstva sve dotle dok on ne bude poniten. Ako ovlateno lice podnese tubu i sud donese odluku o ponitavanju ugovora, ta odluka nee imati deklaratoran, ve konstitutivan karakter i ta odluka e djelovati retroaktivno.Ukoliko u odreenom roku ovlateno lice ne podigne tubu, pobojan ugovor e se konvalidirati i poslije se nee moi pozivati na pobojnost. Taj rok iznosi godinu dana od dana saznanja za pobojnost (subjektivni rok), a u svakom sluaju prestaje protekom 3 godine od dana sklapanja ugovora (objektivni rok). Pravne posljedice su takve da ssu ugovarai duni da vrate ono to su primili, a ako naturalna restitucija nije mogua, onda druga strana restituie u novcu. Pored naturalne i restitucije u novcu, posljedica moe biti i pravo na naknadu tete.RASKID UGOVORA

Raskid ugovora je jedan od naina prestanka ugovora i moe nastati sporazumnim raskidom, a pod odreenim uslovom i jednostranom izjavom volje. 1. Sporazumni raskid

Shodno principu slobode ugovaranja, ugovorne strane su slobodne da zakljue ugovor i isto tako mogu saglasnim izjavama volje raskinuti ugovor. Sporazumni raskid smatra se novim ugovorom, zakljuenim izmeu istim ugovaraima. Ukoliko se radi o formalnom ugovoru, on se moe i neformalnim putem raskinuti, osim: -ako zakonom nije drugaije propisano i kad cilj zbog kojeg je forma propisana zahtjeva i za raskid ugovora istu formu.

Kad ugovarai svoje obaveze iz ugovora koji ele raskinuti nisu uopte ispunili, raskid ugovora djeluje ex tunc. Ako su ugovarai samo djelimino ispunili svoje obaveze, tada e oni najee sporazumom odrediti sudbinu ispunjenog dijela ugovora. Ugovarai, prema tome, mogu ugovoriti da raskid djeluje ex nunc, ali isto tako mogu ugovoriti da djeluje ex tunc i u tom sluaju bi svaka strana vratila ono to je primila. Ugovarai ne mogu raskinuti ugovor ukoliko su sve obaveze iz ugovora ve izvrene, meutim, ukoliko to ipak urade onda bi se radilo o novom ugovoru u kojem bi se, u pravilu, ugovarai nali na suprotnim stranama. Raskid ugovora ima pravno dejstvo samo prema ugovornim stranama, dok trea lica ne trpe posljedice raskida ugovora.

2. Jednostrani raskid ugovora

Tipini primjer raskida jednostranom izjavom volje (ija je mogunost dodue sporazumno ugovorena) jeste odustanica ili kapara kao odustanica. Meutim najei razlog raskida jeste neispunjenje obaveze.2.1. Raskid ugovora zbog neispunjenja

Kad jedna ugovorna strana, u dvostranom ugovoru, ne ispuni svoju obavezu, druga strana moe zahtjevati ispunjenje obaveze ili pod odreenim uslovima raskinuti ugovor. Da bi jedna ugovorna strana imala pravo na jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja, potrebno je: - da druga ugovorna strana svojom krivicom nije ispunila svoju obavezu, - da to nije uinila ni u naknadno ostavljenom roku i da je povjerilac obavjestio dunika o raskidu ugovora. Prvo, to se tie neispunjenja obaveze, razlikuje se potpuno i djelimino neispunjenje. Kad se radi o potpunom neispunjenju obaveze, druga ugovorna strana ima pravo raskinuti jednostrano ugovor, pod zakonom odreenim uslovima. Meutim, ukoliko se radi o djeliminom ispunjenju, treba se prosuditi u svakom konkretnom sluaju odgovara li to djelimino ispunjenje jo uvijek onim oekivanjima ugovornih strana zbog kojih su zakljuili ugovor.

Drugo, krivica dunika za neispunjenje se pretpostavlja im on zakasni sa ispunjenjem obaveze. Meutim, on moe dokazati da je kanjenje uzrokovano viom silom ili sluajem i u tom sluaju ugovor prestaje zbog naknadne nemogunosti ispunjenja obaveze. Tree, povjerilac ima obavezu ostaviti naknadi rok duniku za ispunjenje. Zakonom nije odreno trajanje tog roka ali se ne moe raditi o dugim rokovima. U odreenim uslovima nije potrebno postavljanje naknadnog roka: - kod tzv. fiksnih ugovora ( ugovori sa tano odreenim rokom za ispunjenje), - kod ugovora kod kojih se iz cilja ili pravne prirode ugovora moe zakljuiti da ispunjenje obaveze nakon ugovorenog roka nije u interesu povjerioca i ako se iz ponaanja dunika moe zakljuiti da on svoju obavezu nee ispuniti ni u naknadnom roku.

3. Pravna dejstva raskida

Raskid ugovora u pravilu ima retroaktivno dejstvo i on djeluje ex tunc. U tom sluaju ugovorne strane uspostavljaju prijanje stanje, odnosno vraaju ono to su primili. Restitucija se vri u naturi, a ako to nije mogue onda u novcu. Pored prava na raskid ugovora, povjerilac ima pravo traiti i naknadu tete ukoliko ju je pretrpio. Raskid ugovora djeluje samo izmeu ugovornih strana i trea lica ne trpe posljedice raskida. STICANJE BEZ OSNOVA

( CONDICTIO SINE CAUSA )

1. Pojam

Sticanje bez osnova postoji kad dio imovine jednog lica na bilo koji nain pree u imovinu drugog lica, a taj prelaz nema osnov u pravnom poslu, sudskoj odluci ili zakonu. Time nastaje obligacioni odnos u kojem je stjecatelj dunik, a lice iji je dio imovine preao u imovinu stjecatelja povjerilac. Strana ija je imovina ili njen dio prela u imovinu drugog lica naziva se osiromaeni, a druga strana obogaeni. Institut sticanja bez osnova opravdava se pravinou, koja nalae da se imovinski gubici koji nastanu na strani osiromaenog bez njegovog pristanka ponovo moraju vratiti u njegovu imovinu . Na ZOO predvia jedinstveno instituciju za sticanje bez osnova s tim da se spominju i neki posebni sluajevi sticanja bez osnova: - upotreba tue stvari u svoju ili tuu korist i izdatak za drugog. 2. Pretpostavke sticanja bez osnova

Postojanje sljedeih pretpostavki mora dokazati tuilac, koji podie apstraktnu tubu ne navodei pravni osnov potraivanja nego navodei da se zahtjev temelji na faktu prelaza njegove imovine u imovinu tuenog.

1. Poveanje imovine poveanje imovine u ovom sluaju naziva se obogaenje, a javlja se tako to je obogaeni stekao odreenu stvar ili drugu imovinsku korist bez pravnog osnova. Poveanje imovine se moe sastojati u poveanju aktive ili smanjenju pasive.

2. Umanjenje imovine ovakvo smanjenje imovine naziva se osiromaenje, koje je nastalo kao posljedica nekog izdatka ili nesticanja imovine na strani osiromaenog, a u korist obogaenog. 3. Uzrona veza izmeu poveanja imovine na strani obogaenog i smanjenja imovine na strani osiromaenog mora postojati uzrono-posljedina veza. To znai da se poveaje imovine jednog lica ostvaruje na teret drugog lica i tako nastaje obligacioni odnos u kojem se osiromaeni javlja kao povjerilac, a obogaeni kao dunik.4. Nepostojanje punovanog pravnog osnova znai da imovina nije steena na osnovu pravnog posla, sudske odluke ili zakona.

3. Vrste sticanja bez osnova

1. Plaanje nedugovanog najei sluaj sticanja bez osnova je plaanje nedugovanog, odnosno isplata nepostojeeg duga ili izvrenje neke druge nedugovane radnje.

Da bi osiromaeni imao pravo zahtjevati vraanje onog djela koji je neosnovano plaen, moraju se ispuniti sljedee pretpostavke: - da je osiromaeni odreenu inidbu izvrio u namjeri da ispuni neku svoju postojeu obavezu, a da je druga strana ovo ispunjenje primila kao isplatu dugovanog, - da osiromaeni ima dokaz da je platio dug i da je osiromaeni bio u zabludi, odnosno da je pogreno smatrao da mora platiti dug, a u stvari ne mora.

2. Sticanje s obzirom na osnov koji je kasnije otpao u ovom sluaju je postojao pravni osnov, ali je on kasnije otpao. To se najee deava kada se raskine ili poniti ugovor. Podrazumjeva se da je u ovom sluaju jedna ugovorna strana izvrila svoju obavezu.

3. Sticanje s obzirom na osnov koji se kasnije nije ostvario ovo je sluaj kada jedno lice izvri odreenu obavezu prema drugom licu, u nadi da e dobiti protunaknadu, ali ta naknada izostane.4. Upotreba stvari u tuu korist ukoliko neko upotrijebi svoju ili tuu stvar, nenamjerno u korist treeg lica, tada se radi o neosnovanom sticanju na strani tog treeg lica.

5. Upotreba tue stvari u svoju korist postoji kada neko upotrijebi tuu stvar i time sebi pribavi korist.

6. Izdatak za drugog postoji u onim sluajevima kada jedno lice ispuni tuu obavezu i to tako to uini odreeni izdatak ili uradi neto drugo to je taj drugi po zakonu bio duan uiniti.

4. Obim vraanja

Razlikuje se vraanje: -predmeta obogaenja, - prirodnih i civilnih plodova i naknade troova. Kad je u pitanju vraanje predmeta obogaenja vai pravilo da se vraa ono to je steeno bez osnova, a ako to nije mogue sticalac je duan naknaditi vrijednost postignute koristi novanom restitucijom. Sticalac je duan vratiti predmet obogaenja bez obzira na svoju savjesnot.Meutim, kada je u pitanju vraanje plodova i plaanje zateznih kamata, tada je bitna savjesnot sticaoca. Savjesni sticalac je duan vratiti plodove i platiti zatezne kamate od dana podnoenja zahtjeva za vraanje, a nesavjestan od dana sticanja. Savjesnost sticaoca je bitna i kod naknade trokova. Savjestan sticalac ima pravo na naknadu nunih i korisnih trokova. Nesavjestan sticalac nema pravo na naknadu nunih trokova, a za korisne trokove mu pripada naknada samo do iznosa koji predstavlja uveanje vrijednosti u trenutku vraanja. 5. Tuba zbog sticanja bez osnova

Tuba zbog sticanja bez osnova je lina tuba i naziva se jo i kondikcija. Ova tuba se moe podii samo protiv obogaenog i njegovih nasljednika. Kondikcija se ne moe podoi protiv treih lica koja su predmet obogaenja stekla pravnim poslom, pa ak i ako se radi o besplatnom poslu. Na ovu tubu primjenjuje se opti zastarni rok od 5 godina, s obzirom da ZOO ne sadri posebna pravila o zastarjelosti potraivanja iz sticanja bez osnova. Ovaj rok poinje tei od dana sticanja bez osnova.

POSLOVODSTVO BEZ NALOGA

( NEGOTIORUM GESTIO )

1. Pojam

Poslovodstvo bez naloga je obligacionopravni odnos koji nastaje tako to jedno lice svjesno i bez naloga (ovlatenja) mijea u poslove drugog lica poduzimajui pravne i faktike poslove za to drugo lice. Lice koje obavlja posao za drugoga naziva se poslovoa bez naloga ili gestor, a drugo lice u iju korist gestor poduzima odreeni posao naziva se gospodar posla. Prema tome, ovaj institut predstavlja izuzetak od naela zabrane zadiranja u tue poslove, odnosno, takvo zadiranje je doputeno u sluajevima kada posao ne trpi odlaganje ili predstoji teta, odnosno proputanje oigledne koristi za gospodara.

2. Pretpostavke poslovodstva bez naloga

1. Posao koji je poslovoa bez naloga poduzeo mora biti tui, a nikako vlastiti posao. Ovaj posao moe biti objektivno tui, odnosno tui po samoj svojoj prirodi i subjektivno tui, kao posao koji po svojim spoljnim karakteristikama predstavlja neutralan posao.2. Poslovoa treba da je ve izvrio ili preduzeo izvrenje jednog ili vie tuih poslova, dok sama namjera za izvrenje nije relevantna.

3. Poslovoa mora imati volju preduzmianjem tueg posla zatiti interes gospodara, a ne svoj.

4. Posao mora biti preduzet bez ovlatenja, odnosno bez naloga gospodara posla.

5. Posao koji se preduzima mora biti od koristi za gospodara posla, odnosno da bi se otklonila neposredna i iznenadna nastupajua teta.

6. Poslovoa bez naloga ne mora imati poslovnu sposobnost u obavljanju faktikih poslova, ali je mora imati u obavljanju pravnih poslova.

7. U vrijeme preduzimanja posla na strani poslovoe je postojala namjera da od gospodara trai naknadu za izvreni rad.

8. Na kraju, preduzeti posao ne smije biti protivan zakonu niti moralu.

3. Obaveze poslovoe bez naloga

To su sljedee obaveze, koje zavise od prirode posla: 1. obavjetenje gospodara posla, 2. nastavljanje zapoetog posla, 3. polaganje rauna i 4. ustupanje gospodaru svega to je stekao vrei posao.

1. Gestor je duan obavijestiti gospodara o preduzetim poslovima to je mogue prije, odnosno bez odlaganja. Ukoliko gospodar zabrani rad gestoru poslovodstvo bez naloga prestaje. Ukoliko gospodar posla naknadno odobri posao radi se o tzv. ratihabiciji i u tom sluaju se smatra da je poslovoa od poetka radio po nalogu gospodara. To znai da naknadno odobrenje ima retroaktivno dejstvo i da poslovodstvo bez naloga prestaje, a nastaje neki ugovorni odnos (npr. ugovor o nalogu). Meutim, ukoliko gospodar posla ne reaguje, gestor je ovlaten zavriti posao.2. Gestor se prema zapoetom poslu mora ponaati kao dobar domain, odnosno dobar privrednik. To znai da on zapoeti posao mora zavriti, osim ako ga gospodar posla oslobodi daljnjeg poslovanja.

3. Poslije izvrenog posla, gestor je duan gospodaru posla poloiti raun o svom poslu i to na isti nain kao to bi to uradio nalogoprimac na osnovu ugovora o nalogu. Raun mora sadravati trokove i eventualna primanja koje je gestor ostvario.

4. Gestor je duan po zavrenom poslu vratiti gospodaru posla sve ono to je stekao vrei posao. S tim u vezi gospodar moe istai razliite zahtjeve: - zahtjev za naknadu tete, -zahtjev iz sticanja bez osnova ili zahtjev iz poslovodstva bez naloga (direktna tuba)4. Prava poslovoe bez naloga

Dok obaveze gesotra nastaju zapoinjanjem posla, njegova prava nastaju tek po zavretku posla. Ako ispuni sve uslove, gestor ima sljedea prava: 1. da ga gospodar oslobodi svih obaveza, 2. naknada trokova, 3. naknada za trud, 4. naknada tete i 5. odnoenje dodataka.

1. Gestor ima prvenstveno pravo da ga gospodar posla oslobodi svih obaveza koje je ovaj preuzeo na sebe vrei posao. Ukoliko je gestor za obavljanje posla zakljuio ugovore sa treim licima, ti ugovori se smatraju gospodarevi, a ne gestorovi.

2. Gestor ima pravo na naknadu nunih i korisnih trokova, koje je uinio obavljajui svoj posao za gospodara, ako je u svemu postupao kako treba i radio ono to su okolnosti zahtjevale, pa i kad oekivani rezultat nije nastupio.

3. Gestor ima pravo na naknadu za trud ukoliko je uspjeno otklonio tetu od gospodara ili ako mu je pribavio korist koja u svemu odgovara njegovim namjerama i potrebama.

4. Poslovoa ima pravno i na naknadu pretrpljene tete.

5. Ukoliko je gestor uinio izdatke kojima je uveao imovinu gospodara, ali takvi izdaci ne budu svrstani ni u nune, ni u korisne trokove, on im pravo odnoenja stvari, koje se mogu odvojiti bez oteenja druge stvari kojoj su dodati. Alternativno, gospodar posla moe zadrati te stvari i isplatiti odgovarajuu naknadu.

4. Vrste poslovodstva bez naloga1. Nuno poslovodstvo bez naloga ovakvo poslovodstvo postoji kada je posao izvren u nudi i to da bi se od gospodara posla otklonila neposredna prijetea teta.

2. Korisno poslovodstvo bez naloga postoji kada je poslovoa bez naloga preduzeo neki posao za gospodara posla da bi mu pribavio neku linu ili materijalnu korist.

3. Poslovodstvo protiv zabrane gospodara posla postoji kad se jedno lice prihvati tueg posla protivno zabrani gospodara posla. U tom sluaju radi se o nedozvoljenom poslovodstvu bez naloga i gestor nema prava koja pripadaju poslovoi bez naloga. Pored toga to nema prava, on odgovara za nastalu tetu gospodaru posla zbog mijeanja u njegove poslove, pa ak i ako je teta nastala bez njegove krivice.

4. Nepravo poslovodstvo kod ovog poslovodstva gestor obavlja tui posao u namjeri da za sebe zadri postignutu korist iako zna da se radi o tuem poslu. U ovom sluaju gestor je duan na zahtjev gospodara poloit mu raun i predati mu postignute koristi. Gospodar posla moe zahtjevati i vraanje stvari u prijanje stanje i naknadu tete.

JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE

1. Javno obeanje nagrade

1.1. Pojam i pretpostavke

Javno obeanje nagrade postoji kada se jedno lice javnim oglasom obavee (neodreenim licima) dati nagradu onom licu koje izvri odreenu radnju ili postigne neki uspjeh pod uslovima predvienim tim oglasom. Da bi javno obeanje nagrade imalo pravno dejstvo, potrebno je da se kumulativno ispuno sljedee pretpostavke:

1. Da jedno lice obea nagradu. Lice koje obeava nagradu mora imati poslovnu sposobnost.

2. Obeanje nagrade mora biti uinjenjo javnim oglasom. To se najee postie sredstvima javnog informisanja.

3. Obeanje mora biti upueno neodreenom broju lica. Izvrilac radnje, za razliku od obeavaoca, ne mora imati poslovnu sposobnost.

4. Obeavalac mora odrediti radnju koja je predmet javnog obeanjan nagrade. Ta radnja mora biti mogua i doputena. Nagrada se moe obeati i za odreeni uspjeh ili nekome ko se nae u odreenoj situaciji.

5. Obeavalac je duan odrediti rok do kojeg se mora izvriti traena radnja.

1.2. Opoziv obeanja nagrade i prestanak obaveze

U principu, javno obeanje nagrade moe se opozvati sve dok se ne izvri traena radnja. Opoziv obeanja mora se uiniti na isti nain kako je obeanje objavljeno. Meutim, javno obeanje nagrade se ne moe opozvati ako je oglasom odreen rok za izvrenje radnje ili ako se obeavalac prilikom obeanja nagrade odrekao prava na opoziv. Obaveza, ako nije opozvana ili prestala istekom roka, prestaje isplatom nagrade licu koje je izvrilo traenu radnju iz javnog obeanja. Ukoliko obeavalac nije odredio rok, onda vai zakonski rok od godinu dana od obeanja nagrade nakon kojeg obaveza prestaje. Obaveza moe prestati i ako neko izvri radnju, ali to propusti saoptiti obeavaocu u roku odreenom u oglasu.

2. Vrijednosni papiri

2.1. Openito

Vrijednosni papiri ili hartija od vrijednosti je pismena isprava (u kojoj je upisano neko imovinsko pravo) kojom se izdavalac obavezuje, zakonitom imaocu date isprave, ispuniti obavezu upisanu na tom papiru.

Vrijednosni papiri spadaju u formalne pravne poslove jer se radi o pismenim ispravama. Vrijednosne papire prema sadraju moemo podjeliti na: 1. linopravne koje predstavljaju pravo uea u upravljanju i odluivanju u odreenom pravnom licu (npr. dionice kod dioniarskih drutava), 2. stvarnopravne su takvi papiri na kojima je upisano neko stvarno pravo (pravo vlasnitva, zalono pravi ili pravo uivanja) i 3. obligacionopravne koje mogu sadravati odreeno potraivanje (npr. mjenica ili ek). 2.2. Bitni sastojci vrijednosnih papira

1. Vrijednosni papir mora sadravati oznaku vrste toga papir.

2. Na vrijednosnom papiru mora biti jasno navedeno ime izdavaoca papira. Ako je izdavalac pravno lice, mora se navesti naziv firme i sjedite, a fiziko lice mora navesti ime i prebivalite. Izdavalac se naziva i trasant.

3. Vrijednosni papir mora sadravati oznaku korisnika. Korisnik isto tako moe biti pravno ili fiziko lice. Korisnik se naziva i remitent.4. Na vrijednosnom papiru mora biti naznaena tana obaveza izdavaoca, koja proizilazi iz vrijednosnih papira.

5. Vrijednosni papir mora sadravati mjesto i datum izdavanja, a oni koji se izdaju u seriji i serijski broj.

6. Vrijednosni papir mora sadravati potpis izdavaoca, odnosno faksimil potpisa izdavaoca vrijednosnih papira koji se izdaju u seriji.

2.3. Vrste vrijednosnih papira

1. Papiri na donosioca su takvi vrijednosni papiri kod kojih se dunik (izdavalac) obavezuje ispuniti obavezu naznaenu na papiru svakom donosiocu papira. Za realizaciju prava dovoljno je posjedovanje papira i njegova prezentacija. Savjesnost se pretpostavlja i to znai da on nije duan dokazivati da je on zakonit imalac papira.

2. Papiri na ime su takvi vrijednosni papiri kod kojih je povjerioevo ime upisano na papiru. Papiri na ime su polica osiguranja, tedna knjiica i dr. Pod odreenim uslovima to mogu biti mjenica i ek, ako se doda tzv. rekta klauzula (ne prenositi), to znai da se papir ne moe prenijeti na drugo ime.

3. Papiri po naredbi su takvi kod kojih je povjerilac odreen imenom (kao i kod vrijednosnih papira na ime), ali povjerilac moe biti i svako drugo lice kojeg odredi prethodni povjerilac svojom naredbom. Ovakvi vrijednosni papiri su najei,a to su u najveem broju mjenice i ekovi. Prijenos prava iz ovih papira vri se indosamentom. Indosament je izjava todatanjeg povjerioca (korisnika), upisana na vrijednosni papir, kojom on prenosi svoje pravo iz papira na drugo lice. Lice koje prenosi svoje pravo naziva se indosant, a onaj na koga se prenosi indosatar. Pravo iz vrijednosnih papira po naredbi se dokazuje neprekinutim nizom indosamenata. DOCNJA

(ZAKANJENJE)

1. Dunika docnja1.1. Pojam i pretpostavke dunike docnje

Kad dunik neopravdano odugovlai sa ispunjenjem svoje obaveze ili je ne ispuni na pravome mjestu, tada za drugu stranu (povjerioca) moe nastati teta. Naknadu oko nastale tete povjerilac moe, pod odreenim uslovima. zahtjevati od dunika.

Pretpostavke dunike docnje:

1. Neispunjenje obaveze - postoji kada dunik ne ispuni svoju obavezu kojom se postie svrha ugovora. Docnja se razlikuje od nemogunosti ispunjenja po tome to je kod docnje jo uvijek mogue izvriti obavezu, ali sa zakanjenjem. Meutim, ukoliko se radi o obavezi sa fisknim rokom, dunik ne moe pasti u docnju, jer po isteku roka koji je dat za ivrenje obaveze nastupa odmah nemogunost.

2. Dospjelost obaveze dunik moe biti u docnji tek kada obaveza dospije. Obaveza dospijeva u ono vrijeme kad je odreeno sporazumom stranaka, a ukoliko tog sporazuma nema, tada obaveza dospjeva s obzirom na svrhu posla. Ako si ni po tom kriteriju ne moe odrediti onda se uzima u obzir priroda obaveze i ostale okolnosti. Ukoliko se po prethodnim kriterijima ne moe odrediti, onda povjerilac moe odmah zahtjevati ispunjenje obavze, a dunik moe zahtjevati da povjerilac odmah primi ispunjenje. 3. Opomena je jednostrana izjava volje kojom povjerilac obavjetava dunika da je duan ispuniti obavezu. Naime, dunik ne pada u docnju odmah po dospjelosti obaveze, nego prethodno mora biti opomenut da izmiri svoju obavezu. Dunik e i bez opomene pasti u docnju ukoliko se radi o poslu sa fisk