EKONOMSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTE U RIJECI

Maja Piljić

ODGOVOR EUROPSKE CENTRALNE BANKE NA

FINANCIJSKU KRIZU

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, svibanj 2013.

EKONOMSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTE U RIJECI

ODGOVOR EUROPSKE CENTRALNE BANKE NA FINANCIJSKU KRIZU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Monetarna politika EU

Mentor: Mario Pečarić, prof. dr. sc.

Studentice: Maja Piljić

Studijski smjer: GEU

Rijeka, svibanj 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD…………………………………………………………………………………….…1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja…………………………………………….1

1.2. Radna hipoteza…………………………………………………………………….2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja…………………………………………………………2

1.4. Znanstvene metode………………………………………………………………..2

1.5. Struktura rada……………………………………………………………………...3

2. EUROPSKA CENTRALNA BANKA……………………………………………………..4

2.1. Zadaci i struktura ECB-a……………………………………………………….…4

2.2. Organi odlučivanja ECB-a………………………………………………………..6

2.2.1. Upravni odbor…………………………………………………………...6

2.2.1. Izvršni odbor…………………………………………………………….7

2.2.2. Generalni odbor…………………………………………………………7

2.3. Nezavisnost ECB-a………………………………………………………………..7

2.4. Strategija ECB-a…………………………………………………………………...8

2.5. Transparentnost i odgovornost ECB-a…………………………………………….9

2.6. Monetarna politika Europske centralne banke………………………………….....9

3. GOSPODARSKE KRIZE……………………………………………………………..…..10

3.1. Definiranje pojmova „bankarska kriza“, „valutna kriza“ i „financijska kriza“….11

3.2. Sastavnice financijske krize……………………………………………………...12

3.2.1. Špekulacije……………………………………………………………..12

3.2.2. Mjehur……………………………….. ………………………………..13

3.2.3. Euforija…………………………………………………………………14

3.2.4. Manija………………………………………………………………….14

3.2.5. Slom i panika…………...………………………………………………15

4. AKTUALNA GLOBALNA FINANCIJSKA KRIZA……………………………………16

4.1. Uzroci, tijek i posljedice financijske krize…….…………………………………16

4.2. Utjecaj financijske krize na makroekonomske pokazatelje……………………...18

5. ODGOVOR EUROPSKE CENTRALNE BANKE NA KRIZU………………….……...25

5.1. Instrumenti monetarne politike ECB-a……………...…………………………..26

5.2. Operacije na otvorenom tržištu……………………………………………..…....27

5.3. Trajne olakšice kreditiranja banaka od strane Europske centralne banke……….29

5.4. Obvezne minimalne rezerve……………………………………………………...31

6. „PROGRAM POJAČANE PODRŠKE“ I „PROGRAM IZRAVNIH MONETARNIH

TRANSAKCIJA“…………………………………………………………………………....33

6.1. „Program pojačane podrške“…………………………………………………….33

6.1.1. Razdoblje financijskih tenzija…………………………………………33

6.1.2. Intenziviranje financijske krize………………………………………...35

6.1.3. Razdoblje privremenog poboljšanja na financijskom tržištu…………..38

6.1.4. Kriza državnog duga…………………………………………………...39

6.2. „Program izravnih monetarnih transakcija“……………………………………...41

6.3. Retrospektivni pregled djelovanja Europske centralne banke……………….…..42

7. ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………...51

POPIS LITERATURE……………………………………………………………………..…53

POPIS GRAFIKONA I SHEMA…………………………………………………………..…53

1

1. UVOD

Europska centralna banka, skraćeno ECB, osnovana je prema Ugovoru o Europskoj uniji i

središnja je institucija monetarnog sustava Europske unije sa sjedištem u Frankfurtu.

Europska centralna banka nužna je institucija europske monetarne unije sa zadatkom da

održava stabilnost europske valute – eura i nadzire količinu novca u optjecaju. Službeno je

osnovana 30. lipnja 1998. godine.

Europska centralna banka upravlja monetarnom unijom na način da surađuje sa nacionalnim

centralnim bankama u sklopu Europskog sustava centralnih banaka, u kojem uz nju sudjeluju

i centralne banke država članica eurozone.

Ovaj će se rad baviti ponajprije retrospektivnim promatranjem reakcije, odnosno, odgovora,

Europske centralne banke na tekuću gospodarsku krizu. Naime, osim standardnih mjera,

spomenut će se i one jedinstvene, koje su ujedno i specifične upravo za trenutnu globalnu

krizu, tzv. nestandardne mjere. U nastavku slijede problem istraživanja, radna hipoteza, svrha

i ciljevi istraživanja, ne bi li se lakše shvatio nastavak, kao i sama srž rada.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Odabrana tema bavi se problemom definiranja glavnih zadaća Europske centralne banke, a

kao i definiranjem pojmova financijske krize. Kroz definirane pojmove pokušava se istražiti

uzročno posljedična veza te analizirati utjecaj Europske centralne banke na trenutnu

financijsku krizu. Objekt istraživanja je sama financijska kriza.

Definiranjem karakteristika i značajki trenutne financijske krize pokušava se razjasniti utjecaj

Europske centralne banke. Kao razlog financijske krize navodi se visoka kreditna ekspanzija,

zatim preveliki rizici koji se formuliraju na financijskom tržištu, a kako rezultat navedenog

pojavljuje se situacija prelijevanja sa financijskog na realni sektor, odnosno primarni

potrošački sektor na koji je trenutna financijska kriza ostavila značajan utisak. Istraživanje

podrazumijeva analizu činjenica i karakteristika poslovanja i funkcioniranja Europske

centralne banke, te implementacija navedenih podataka na uklanjanje posljedica i smanjenje

utjecaja trenutne financijske krize u realnom sektoru.

2

1.2. Radna hipoteza

Središnja hipoteza istraživanja definirana je saznanjem kako je Europska centralna banka

sukreator monetarne politike Europske unije. Instrumentima svoga poslovanja sudjeluje u

kreiranju i definiranju monetarne politike spomenute integracije. Samim time, zajedno s

ostalim svjetskim predstavnicima monetarnih sustava, utječe na financijsku krizu upotrebom

svojim instrumenata koje primjenjuje na području Europske unije.

Smatra se kako je zadaća Europske centralne banke i njen utjecaj na financijsku krizu kao i na

sanaciju posljedica trenutne krize od iznimne važnosti.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je detaljna analiza i deskripcija temeljnih instrumenata koje koristi

Europska centralna banka. Cilj je definirati sve zadaće Europske centralne banke, upoznati se

sa njenim utjecajem na Europski sustav centralnih banki, te objasniti značajke neovisnosti

djelovanja Europske centralne banke u odnosu na preferencije zemalja članica.

Nadalje, upoznaje se sa organizacijom same Europske centralne banke te na kraju i sa

instrumentima poslovanja iste. Najvažnijim dijelom ističe se upoznavanje i deskripcija

instrumenata Europske centralne banke jer je time detaljno pokušava utvrditi uzročno-

posljedična veza utjecaja banke na trenutnu financijsku krizu.

1.4. Znanstvene metode

Pri istraživanju i formuliranju rezultata istraživanja u odgovarajućoj formulaciji korištene su

znanstvene metode analize i sinteze te znanstvena metoda deskripcije, te komparativna

metoda. Naravno, ovaj je rad sistematiziran na temelju dostupne literature o prethodno

navedenome problemu istraživanja.

3

1.5. Struktura rada

Sadržaj rada objašnjava povezanost i utjecaj Europske centralne banke na globalnu

financijsku krizu. Rad je strukturiran na način da u uvodnom dijelu objašnjava glavne

karakteristike Europske centralne banke. Kroz kratak osvrt na povijest i osnivanje Europske

centralne banke kroz definiranje glavnih zadaća banke do analiziranja i deskripcije glavnih

instrumenata. Nadalje se dolazi do definiranja pojma financijske krize, dok se u istraživačkom

dijelu rada osvrće na potvrđivanje uzročno-posljedične veze između utjecaja Europske

centralne banke kroz financijske instrumente na sanaciju posljedica tekuće financijske krize

te umanjenje preostalih impulsa financijske krize koji se još uvijek osjećaju na području

realnog sektora.

4

2. EUROPSKA CENTRALNA BANKA

Europska centralna banka je organizacija koja već od svog osnutka utječe na definiranja i

kreiranje monetarne politike Europske unije. Glavne zadaće kao i instrumenti Europske

centralne banke predstavljeni su u ovome dijelu istraživanja. Kada govorimo o glavnoj

centralnoj banci u okviru Europske unije mislimo o Europskoj centralnoj banci. Europska

centralna banka, kao i većina centralnih banaka predstavlja „banku banaka“ svih zemalja

članica Europske unije.

Europska centralna banka započela je sa svojim radom 1. siječnja 1999. godine, usporedno

sa uvođenjem treće faze monetarne unije. Osnovana je kao jezgra eurosustava i europskog

sustava centralnih banaka sa sjedištem u Frankfurtu. Zajedno sa ostalim centralnim bankama

zemalja članica, zadaća Europske centralne banke bila je upravljanje operacijama oko

uvođenja zajedničke valute, odnosno eura kao i nadgledanje čitavog procesa.

Europska centralna banka odgovorna je za vođenje monetarne politike za prostor eurozone.

ECB uređujem monetarnu politiku gospodarskog prostora na kojem egzistira trinaest država

sa 137 milijuna ljudi i više od 15% svjetskog BDP-a. Zadaće Europske centralne banke je da

pored rješavanja unaprijed postavljenih zadataka, građane Europske unije upoznaje sa

statističkim podacima kojima raspolaže. Zadaci Europske centralne banke kao i pravila za rad,

određeni su statutom Europskog sustava centralnih banaka i Europske centralne banke.

2.1. Zadaci i struktura Europske centralne banke

Europska središnja banka nadzire količinu novca u opticaju, upravlja tečajem eura, brine se za

funkcioniranje platnog sustava te zajedno sa središnjim bankama država članica drži i

upravlja službenim deviznim pričuvama. Jedan je od glavnih zadataka Europske centralne

banke održanje stabilnosti cijena u zoni eura, te očuvanje kupovne moći eura. To pretpostavlja

strogo kontroliranje inflacije što podrazumijeva da godišnje povećanje potrošačkih cijena

bude manje od 2%. Europska centralna banka to postiže na dva načina: kontrolom količine

novca te praćenjem kretanja cijena i procjenom rizika u odnosu na stabilnost cijena u euro

zoni. Kontroliranje količine novca utječe među ostalim i na određivanje visine kamata u zoni

eura (www.entereuropa.hr).

5

Europska centralna banka upravlja monetarnom unijom u suradnji s nacionalnim središnjim

bankama u sklopu Europskoga sustava središnjih banaka, u kojem uz nju sudjeluju i središnje

banke država članica eurozone. Ona podržava opću ekonomsku politiku koja se vodi u

Europskoj Uniji i djeluje u skladu sa načelom otvorenog gospodarstva zasnovanog na

slobodnoj konkurenciji. Također, u osnovne zadatke Europske centralne banke ubrajamo i

očuvanje stabilnosti cijena i obavljanje deviznih poslova i transakcija.

Skica 1: Europski sustav centralnih banaka

Izvor: Hrvatska narodna banka

Cilj Europske centralne banke je održavanje platne moći i inflacije manje od 2% u Eurozoni.

Banka također kontrolira ponudu novca na tržištu kao i statistike cijena trgovačkih proizvoda i

usluga prema kojima ocjenjuje rizik monetarne stabilnosti. Poznata je po tome što određuje

kamatu u eurozoni. Koncept eurosustava je da ni Europska centralna banka ni nacionalne

centralne banke u eurozoni ne dozvoljavaju nikakve političke intervencije u monetarnu

politiku. Eurosustav čine mreže nacionalnih centralnih banaka i ECB. Europska centralna

banka se mora konzultirati o prijedlozima Europske unije i prijedlozima zakona nacionalnih

ustanova u njenoj nadležnosti.

Europski sustav

središnjih banaka

Europska središnja

banka

Nacionalne središnje

banke Nacionalne središnje banke

članica koje nisu uvele euro

6

Skica 2: Eurosustav

Izvor: Hrvatska narodna banka

2.2. Organi odlučivanja ECB-a

Način na koji su definirane funkcije organa upravljanja Europske centralne banke, procedura

izbora i smjenjivanje njihovih članova i način donošenja odluka su drugi konstitutivni element

visokog stupnja institucionalne nezavisnosti Europske centralne banke. Postoje dva organa

odlučivanja: Upravni odbor i Izvršni odbor.

2.2.1. Upravni odbor

Upravni odbor - ključni organ kome je povjereno formuliranje jedinstvene monetarne politike.

Sastavljen je od devetnaest članova, odnosno, članova izvršnog odbora i guvernera centralnih

banaka eurozone. Članovi se biraju jednokratno na osam godina. Upravni odbor se sastaje

jedanput u petnaest dana u sjedištu Europske centralne banke, Frankfurtu, gdje se u toku

godine se moraju sastati bar deset puta. Odluke donose jednostavnom većinom, a u slučaju

istog broja glasova presudan glas donosi predsjednik Europske centralne banke. Glasanje je

moguće samo ukoliko postoji kvorum od dvije trećine članova. U slučaju da postoji isti broj

glasova, a da guverner nacionalne banke nije u mogućnosti da prisustvuje sastanku upravnog

odbora, on imenuje osobu koja ga mijenja i koja će se izjasniti sa glasom koji ima utvrđeni

ponder. Propisano je da Europska centralna banka i bilo koji član njihovog organa upravljanja

ne traže, niti primaju instrukcije od institucija ili tijela Zajednice, od bilo koje vlade zemlje

Eurosustav

Europska središnja banka Nacionalne središnje banke koje su

uvele euro

7

članice ili od bilo kog drugog tijela, te svi članovi imaju jedan glas, nevezano za zemlju iz

koje dolaze.

2.2.1. Izvršni odbor

Izvršni odbor - čine predsjednik i potpredsjednik Europske centralne banke i četiri druga

člana. Članovi se biraju na osam godina, i nakon isteka mandata ne mogu biti ponovo

izabrani, tj. biraju se jednokratno na osam godina. Ovaj odbor je odgovoran za tekuće

poslovanje i implementaciju monetarne politike o kojoj je odlučio Upravni odbor. Propisano

je da predsjednik, potpredsjednik i drugi članovi izvršnog odbora moraju biti u stalnom

radnom odnosu u Europskoj centralnoj banci dok su na toj funkciji i da se ne mogu baviti bilo

kojim poslom koji donosi ili ne donosi profit. Glasanje se obavlja kao i kod upravnog odbora

jednostavnom većinom.

2.2.2. Generalni odbor

Pored ova dva ključna organa odlučivanja postoji i generalni odbor kao savjetodavno tijelo

kojeg čine predsjednik i potpredsjednik Europske centralne banke, kao i guverneri svih

nacionalnih zemalja članica Europske unije. Na sastancima generalnog odbora diskutira se o

pitanjima koja se odnose na veze između zemalja koje su članice Europske unije i zemalja

koje su kandidati za članstvo u Europsku uniju. Generalni odbor koordinira poslove i

priprema buduća proširenja eurozone. Odluke o monetarnoj politici redovno se prezentiraju u

časopisima, na konferencijama koje se održavaju odmah nakon prvog sastanka guvernera u

mjesecu.

2.3. Nezavisnost Europske centralne banke

Nezavisnost Europske centralne banke temelji se na: (www.ecb.int): institucionalnoj,

operativnoj, osobnoj i financijskoj neovisnosti. Pri tome, institucionalna nezavisnost se odnosi

na visok stupanj nezavisnosti koji moraju imati same nacionalne centralne banke u Upravnom

vijeću Europske centralne banke. Operativna nezavisnost podrazumijeva potpunu slobodu

8

Europske centralne banke u odabiru i provedbi monetarnih instrumenata. Osobna nezavisnost

označava duge i neopozive mandate članova Upravnog vijeća, dok financijska nezavisnost

kapital upisan od strane nezavisnih nacionalnih centralnih banaka.

Europska centralna banka predstavlja nezavisnu instituciju, i ova institucija funkcionira po

pravilima koja su propisana Statutom Europske centralne banke i Maastrichtskim

sporazumom. Ova pravila govore o tome da nitko ne može utjecati na rad ECB. U odnosu na

zakonodavnu vlast Europska centralna banka ima najviši stupanj nezavisnosti. Maastrichtski

sporazum nameće Europskoj centralnoj banci minimalnu obavezu u smislu izvještavanja. Oni

imaju obavezu da podnose godišnji izvještaj Europskom parlamentu. Visok stupanj

institucionalne nezavisnosti Europske centralne banke je posebno potenciran propisanom

zabranom odobravanja direktnih pozajmica državnim i javnim institucijama i direktnih

kupovina instrumenata duga. Statut Europskog sustava centralnih banaka i Europske centralne

banke izričito zabranjuje Europskoj centralnoj banci da u nacionalnim centralnim bankama

odobravaju kredite ili bilo koji drugi tip pozajmice institucijama i tijelima Europske unije,

centralnim vladama, regionalnim, lokalnim i drugim javnim organima vlasti. Također im je

zabranjeno da direktno kupuju instrumente duga od navedenih subjekata. Regulativom

predviđeno korištenje operacija na otvorenom tržištu predstavlja dodatnu garanciju za

institucionalnu nezavisnost Europske centralne banke. Još jedna od karakteristika koje govore

o institucionalnoj nezavisnosti ECB je to što ECB sama određuje svoj budžet.

2.4. Strategija Europske centralne banke

U listopadu 1998. Savjet guvernera se odlučio za stabilizacijski orijentiranu strategiju, koja bi

omogućila ostvarivanje ovih zahtjeva. Strategija se zasnivala na fundamentalnim teorijskim

znanjima i empirijskim iskustvima, kao i na desecima godina stečenog političkog iskustva

koje su imale iza sebe nacionalne centralne banke.

2.5. Transparentnost i odgovornost

Ugovorom iz Maastrichta euro sustavu je dodijeljena odgovornost za održavanje stabilnosti

cijena. Europska centralna banka je dodijeljena puna politička nezavisnost u provođenju ovog

9

cilja. Nezavisnost ECB i potreba za transparentnošću i odgovornošću idu jedno sa drugim.

ECB je odgovorna europskoj javnosti i njenim izabranim predstavnicima. To zahtjeva

transparentnost u svim područjima koje su od značaja za ispunjenje njenog mandata.

Transparentnost je značajna za efikasnost i uspjeh monetarne politike ECB, a ona treba da

doprinese smirivanju inflacijskih očekivanja i da minimizira pogrešna očekivanja koja se

razvijaju na financijskom tržištu i kod šire publike u pogledu mogućih odgovora politike.

Potpuna transparentnost u pogledu fundamentalnih informacija u praksi je neizvediva. U

publikacijama Savjeta guvernera ocjenjuje se ekonomska situacija i rizici za stabilnost cijena,

što predstavlja najvažniji dio zahtjeva za transparentnost. Odluke o monetarnoj politici se

redovno predstavljaju u pisanom djelu, a potpunije informacije se predstavljaju u mjesečnom

biltenu ECB, u govorima guvernera i u obraćanjima predsjednika ECB europskom

parlamentu.

2.6. Monetarna politika Europske centralne banke

Ovdje je važno nabrojati neke od glavnih instrumenata monetarne politike kojima se koristi

Europska centralna banka. Tu spadaju: operacije na otvorenom tržištu koje se dijele na

glavne operacije refinanciranja, dugoročne operacije refinanciranja, operacije finog

prilagođavanja i strukturalne operacije, zatim, ustaljene pogodnosti kreditiranja banaka od

strane Europske centralne banke i politika rezervi likvidnosti. Kako bi se ovakva politika

uspješno provodila vrlo je bitno da su ispunjeni uvjeti kao što su visoki stupanj konvergencije

zemalja članica. Nadalje, više o monetarnoj politici Europske centralne banke biti će u

nastavku ovoga rada.

10

3. GOSPODARSKE KRIZE

Globalne ekonomske i financijske kriza uzrokuju u cijelom svijetu preispitivanje vladajuće

ekonomske teorije i vraćaju u žarište istraživanja političke ekonomije, kao znanost koja spaja

ekonomiju i politiku. Aktualna svjetska gospodarska kriza i njezine posljedice za gospodarsko

stanje i ekonomsku politiku pojedinih zemalja, izazvala je nevjericu i strah. Moderne države

svoj napredak, stabilnost i legitimitet vezale su primarno uz stalni gospodarski rast i

namirivanje rastućih potreba države i stanovništva, a sada se moraju suočavati s iznenadnim

prekidom očekivanog rasta i izgledom stagnacije koje nosi ta ista kriza. Također je i

ekonomska znanost reagirala zbunjeno i nespremno, kao da se radi o nepoznatoj pojavi.

Naravno, jasno je kako je svaka kriza karakteristična, te za sobom ostavlja i takve posljedice.

Dakle, iako su financijske krize stari ekonomski fenomen ili pojava, one uvijek iznova

iznenade ekonomiste, sudionike financijskih tržišta, te monetarne i fiskalne vlasti, kao i

političare, bez obzira na razinu njihove moći. Razlog tome je što nikakva moć nije mjerljiva

niti dovoljno jaka kako bi se suprotstavila gospodarskoj, odnosno financijskoj krizi.

Kriza se naziva gospodarskom, industrijskom, financijskom ili ranije trgovačkom jer se radi o

padu opće gospodarske aktivnosti. U sistemskoj analizi gospodarske dinamike, krizom se uže

označava samo faza gospodarskog ciklusa kada se lomi trend uspona i dolazi do naglog

stezanja i pada aktivnosti. Razmak od jedne do sljedeće krize naziva se gospodarskim

ciklusom koji je u pravilu trajao desetak godina. O pravilnosti ponavljanja kriza postoje

različita tumačenja. Pritom treba naglasiti i okolnost da svaki ciklus ima specifičnu

konfiguraciju, ovisno o realnim povijesnim okolnostima u kojima su nastali i odvijali se,

posebno o stupnju tehnološkog razvoja, opsega, strukture i organizacije tržišta.

Također, financijske krize označavaju veće smetnje u sustavu financija, koje prati pad

vrijednosti imovina te nesolventnost mnogih tvrtki iz financijskog sektora ili drugih

privrednih grana i obilježavaju negativan utjecaj na gospodarske aktivnosti u jednoj ili više

zemalja. U nastavku općeniti pojam financijske krize može se podijeliti u nekoliko kategorija.

Tako financijske krize dijelimo u bankarske krize, valutne krize i financijske krize.

11

3.1. Definiranje pojmova „bankarska kriza“, „valutna kriza“ i „financijska kriza“

Bankarska kriza pojam je koji se koristi pri opisivanju bankrota pojedinačne banke ili kolapsa

cijelog bankarskog sustava. U ekonomskoj literaturi on se češće koristi za opisivanje

sustavnih kriznih epizoda koje dovode do kolapsa velikih banaka ili većeg broja banaka sa

značajnim udjelom u ukupnoj aktivi. Iz izvora ekonomske teorije vidljiv je različiti pristup pri

definiranju pojma bankarske krize i financijske krize. Pojedini autori bankarsku krizu

izjednačuju sa financijskom krizom, drugi ističu njihove razlike naglašavajući kako bankarska

kriza ne mora nužno biti i financijska kriza. Prema Goldshmitu kriza je definirana kao oštro,

kratko i ultra-cikličko pogoršanje svih ili većine parametara, kamatnih stopa, cijena dionica,

nekretnina, a to rezultira komercijalnom insolventnošću i stečajevima financijskih institucija.

Drugi dio autora smatra kako pad cijena realne aktive, deprecijacija tečaja ili financijska

iscrpljenost ne dovode nužno do sloma bankovnog sektora, odnosno do bankarske krize.

Financijska i bankarska kriza sprječavaju normalno funkcioniranje financijskog tržišta a

rezultat navedenog je upravo smanjenje gospodarske aktivnosti. Suvremena ekonomska

teorija priklanja se stavu o postojanju snažne interakcije između financijske i bankarske krize.

Bankarska se kriza promatra kao potencijalni interni kanal za financijsku krizu. U bankarskoj

krizi pojačana je ranjivost bankarskog sektora, što potencijalno vodi ka bijegu iz banaka, tjera

vladu na intervenciju i banke na smanjenje obujma svoga poslovanja. Inozemni ekvivalent

bankarske krize je valutna kriza. Definira se kao poremećaj na valutnom tržištu u kojem

špekulativni napad na valutu vodi ka devalvaciji i situaciji u kojoj monetarne vlasti brane

tečaj prodajom svojih deviznih rezervi i/ili podižu kamatnu stopu. (Bilas, Grčić, 2008.) Dakle,

valutna kriza uzrokuje pritisak na postojeći devizni tečaj u smislu njegove deprecijacije. U

takvoj situaciji investitori kolektivno počinju prodavati svoje investicije denominirane u toj

valuti.

Valutna je kriza eksterni kanal za financijsku krizu. Valutna kriza može imati za posljedicu

bankarsku krizu, jer su banke izložene promjeni realnog tečaja i javnom sektoru preko

visokog stupnja javnog duga. Kao preventivne mjere navode se poboljšanje regulacije u

financijskom sektoru i supervizija banaka, te kontrola kretanja kapitala, posebice

kratkoročnog. Bankarska kriza može biti pojedinačna i sustavna bankarska kriza. Kao i svaki

drugi financijski subjekt banka je podložna financijskim problemima i različitim rizicima

(kreditni, tržišni, operativni). Tada se govori o pojedinačnoj bankarskoj krizi. Međutim,

12

poremećaji u poslovanju banaka mogu biti povezani i s problemima drugih banaka, u slučaju

da sve ili većine banaka u sustavu istovremeno pogodi neki nepredvidivi događaj, ili ako su

banke financijski izložene jedna drugoj. Tada može doći do efekta bankarske krize. Najčešći

uzrok pojave sustavnog bankarskog rizika i pojave sustavne krize je djelovanje efekta zaraze,

koji dovodi do proširenja financijskih poremećaja s jedne na drugu banku u sustavu.

Financijska se kriza sastoji od poremećaja na financijskim tržištima koji ometaju rad tih

tržišta do te mjere da više ne mogu obavljati svoju glavnu funkciju a to je upravo efikasno

kanaliziranje sredstava odnosno štednje u najproduktivnije investicije. Navedeno dovodi do

poremećaja u realnoj ekonomiji odnosno do smanjenja rasta BDP-a. Potrebno je istaknuti

kako svaki financijski poremećaj ne dovodi nužno do financijske krize, već samo onaj

poremećaj koji onemogućuje financijski sustav da izvršava svoju primarnu zadaću.

Financijska kriza definira se kao oštro, kratko pogoršanje svih ili većih ekonomskih

indikatora- kratkoročnih kamatnjaka, cijena imovine, nelikvidnosti, bankrot određenog broja

financijskih institucija. Uz pojam financijske krize veže se i pojam financijske zaraze. To je

značajno povećanje međunarodnih tržišnih veza nakon šoka u jednoj zemlji ili grupi zemalja.

U tom slučaju primjetno je nepostojanje koordinacije između investitora i nezadovoljavajući

mehanizam koji bi se nosio s problemima likvidnosti na međunarodnom nivou.

3.2. Sastavnice financijske krize

Kao glavne sastavnice financijske krize pojavljuju se sljedeći pojmovi: Špekulacija, mjehur,

euforija, manija i panika.

3.2.1. Špekulacija

Spekulacija ili špekulacija u ekonomici označava financijsku akciju, odnosno trgovanje

robom, valutama i vrijednosnim papirima ili posuđivanje novca i drugih sredstava koje

karakterizira neuobičajeno visoka razina rizika. Svrha spekulacija jest prije svega velika i brza

zarada, a koja se najčešće postiže naglim porastom cijene određene robe. Spekulacija se od

ulaganja razlikuje prije svega u visokoj razini rizika; ulaganje (investicija) koje se smatra

"sigurnim" i koje bi zaradu trebalo donijeti u manjim obrocima kroz duže vrijeme se ne

13

smatra spekulacijom. Ličnosti koje obavljaju spekulacije se nazivaju spekulantima, a

aktivnosti koje obavljaju spekulantskim poslovima. Špekulanti često mogu stvoriti uvjete za

neopravdani rast ili pad cijene pojedinog vrijednosnog papira ili cijele burze. U vrijeme kada

burza općenito „raste“, cijena dionica raste a da time vrijednost imovine za čije je financiranje

poslužila uopće ne raste ili pak raste puno sporije od cijene dionica. To rezultira

neravnotežom između „vrijednosti“ realne imovine i cijene vrijednosnog papira kojom je ta

imovina financirana (Kindelberg, C. P.,& Alibert, Najveće svjetske financijske krize).

Špekulacije su u pravilu karakteristične za zemlje sa razvijenom tržišnom privredom, odnosno

društveno-ekonomskim sistemom čija je glavna značajka slobodno tržište. Najčešće se

obavljaju zahvaljujući burzama na kojima se trguje stranom valutom, vrijednosnim papirima i

raznim robama. Špekulantski poslovi, s obzirom da im je glavni motiv brza zarada, a

karakteristika nedostatak uobičajenog opreza, vrlo često ulaze u područje na rubu poslovne

etike, morala, pa i pozitivnih zakonskih propisa. Pod njima se često podrazumijevaju i

aktivnosti koje imaju značajke prevare, pronevjere i drugih oblika kriminala bijelog ovratnika,

kao i namjerno izazivanje nestašica određene robe; kao krajnju posljedicu često mogu izazvati

ozbiljne poremećaje na tržištu, odnosno ekonomsku krizu i naglo i trajno osiromašenje širokih

slojeva građana. Zbog svega toga izraz spekulacija i spekulant u pravilu imaju pežorativno

značenje.

3.2.2. Mjehur

Financijski mjehur je neodrživi uzorak cjenovnih promjena. Financijski mjehuri povezani su s

ekonomskom euforijom izazvanom financiranjem gospodarskog rasta “jeftinim” novcem.

Takva situacija najčešće je posljedica pogrešne monetarne politike središnje banke ili

značajnog priliva inozemnog kapitala. Drugim riječima, mjehur nastaje kada cijena dionica

brže raste od vrijednosti kompanije, pri čemu se financijsko tržište „napuhava“. Taj proces

najčešće traje od 15 do 40 mjeseci. Nadalje, kad se vrijednosni papir pokuša pretvoriti u

realnu imovinu iste vrijednosti i ta transakcija ne uspije, nego se dobije puno manja

vrijednost, dolazi do „pucanja“ mjehura. Ta pojava vodi ka padu ekonomske aktivnosti i često

se veže uz propadanje financijskih institucija.

14

3.2.3. Euforija

U atmosferi niskih kamatnih stopa i lako dostupnih kredita, poduzeća i građani postanu

previše optimistični glede svoje budućnosti te investicije porastu, dok se navedena situacija

naziva stanjem euforije, još jedne sastavnice financijske krize. Novac dobiven uzimanjem

kredita se dijelom potroši, a dijelom završi u nekretninama, dionicama i ostaloj financijskoj

imovini. Investicijske odluke poduzeća i građana u takvim uvjetima su često neracionalne, te

se ulaže na temelju popularnih trendova dok se dugoročna neodrživost trenutnog stanja

zanemaruje. Ulje na vatru u takvim situacijama često dolijeva sama država koja porast u

poreznim prihodima potroši na nerentabilne, ali popularne projekte, umjesto da povoljnu

situaciju iskoristi za smanjenje vlastitih dugova. Tijekom euforije, veći broj investitora teži

kratkoročnim kapitalnim dobicima od povećanja cijena, a ne investicijskom dohotku

temeljenom na produktivnoj upotrebi. Euforija može voditi ka monetiziranju kredita, te

tijekom nje dolazi do zastoja u povećanju imovinskih cijena.

3.2.4. Manija

Manija je pojava koja je povezana s fazom ekspanzije u poslovnom ciklusu, dijelom jer

euforija povezana s manijom vodi ka povećanju trošenja. Tijekom ove sastavnice gospodarske

krize, povećanja cijena nekretnina, dionica, pojedine ili više roba, pridonose povećanjima

potrošačkih i investicijskih izdataka, što vodi ubrzanjima stopa gospodarskog rasta. Taj rast

potiče investitore i zajmodavatelje da postanu optimističniji vezano uz budućnost i imovinske

cijene se povećavaju brže, bar na određeno vrijeme. Manije su nerijetko povezano s

ekonomskom euforijom, pri čemu poslovne tvrtke postaju sve optimističnije, pa se

investicijsko trošenje naglo povećava. U ovoj fazi gospodarske krize, cijene padaju odmah

nakon što se prestanu povećavati. Pad cijena nekih oblika imovine dovodi do zabrinutosti da

će imovinske cijene padati i dalje. Navala da se prodaju ti oblici imovine zbog očekivanja

daljnjeg pada njihovih cijena pridonosi tome da ta faza ubrzo počinje sličiti panici. Cijena

nekretnina, dionica, obveznica i ostalog ruše se na cijenu koja je od oko 30 do 40% manja od

one koja je bila na vrhuncu. Time naglo raste broj stečajeva, gospodarska se aktivnost

usporava, a povećava se stopa nezaposlenosti.

15

3.2.5. Slom i panika

Slom je sastavnica gospodarske krize koja u nju može biti uključena pojedinačno ili zajedno

sa panikom. Karakteristike ove faze su: kolaps cijena, pad privrednih subjekata, visoke stope

nezaposlenosti i deflacija. Dakle, kada se gospodarski rast uspori, krediti iznenada postanu

teško dostupni te vrlo brzo uslijedi panika, odnosno zadnja sastavnica financijske krize.

Panika je često definirana kao pojava koja uzrokuje kaotično ponašanje određene skupine

ljudi, te gubitak svakog oblika samokontrole. S aspekta gospodarske krize ono predstavlja

jurnjavu od manje likvidnih vrijednosnih papira ka novcu ili državnim vrijednosnim papirima

u uvjerenju da vlade ne bankrotiraju jer uvijek mogu tiskati više novca. Ni najrazvijenije

zemlje na svijetu nisu pošteđene ovakvog razvoja događaja. Tijekom 1980-ih u Japanu cijene

nekretnina su se povećale za deset, a cijene dionica za sedam puta. Zavedena idejom o brzoj

zaradi poduzeća su počela ulagati u nekretnine i dionice umjesto u svoju osnovnu djelatnost.

Nažalost, slično su se počela ponašati i neka hrvatska poduzeća i banke tijekom rasta

dioničkog tržišta zadnjih nekoliko godina. Po ortodoksnoj ekonomskoj teoriji, ključ brzog

oporavka nakon financijske krize drži država, koja u tržišnom gospodarstvu mora igrati

korektivnu ulogu. Posljedica rasprskavanja japanskog financijskog mjehura i loše reakcije

japanske vlade na nastalu krizu bilo je “izgubljeno desetljeće”, iznimno dug period sporog

gospodarskog rasta i nesaniranih strukturnih problema. Financijski mjehur koji je uzrokovao

trenutnu financijsku krizu definitivno je mjehur prenapuhanih cijena nekretnina na američkom

tržištu koji je prešao iz pojma definiranog kao euforija, svojim rasprsnućem uzrokovao je

prelijevanje na ostatak svijeta što je vodilo krajnjem pojmu financijske krize odnosno slomu i

panici, međutim ovoga puta, usporedi li se današnja kriza sa japanskom krizom, na štetu

cijeloga svijeta kroz višegodišnje razdoblje.

16

4. AKTUALNA GLOBALNA FINANCIJSKA KRIZA

Uzroci financijske krize, koja je prerastavši u globalnu postala i ekonomska kriza, vuku

korijene još iz perioda ekspanzivnog rasta u periodu 2003-2007. godina. Tada su zemlje u

razvoju bilježile suficite tekućeg računa platne bilance, ostvarivale više stope štednje od

investicija,što je stvaralo mogućnost plasiranja viškova domaće štednje u razvijene zemlje. U

nastavku ovoga poglavlja biti će objašnjen tijek tekuće financijske krize, kao i njeni uzroci i

posljedice.

4.1. Uzroci, tijek i posljedice financijske krize

Hipotekarno tržište u SAD-u je slovilo za jedno od najrazvijenijih i najsigurnijih tržišta koje

je karakterizirala skoro sigurna zarada uz mali rizik. Niskim kamatnim stopama, tržište

nekretnina SAD-a je doživljavalo veliku ekspanziju. Osim visokog priliva jeftinog novca iz

inozemstva, banke su plasirale slobodna novčana sredstva u želji za što većim profitima. Ako

se nastala kriza usporedi sa velikim i dubokim krizama koje su potresale razvijene zemlje u

posljednja tri desetljeća, jedan aspekt njihove suštine bio je i ostao isti. U pitanju je

neograničena želja da se zarade milijunske provizije, pohlepa za što većim profitima ,sklonost

da se preuzimaju sve rizičnija i unosnija ulaganja do tih mjera da prelaze granice pravnog i

regulatornog okvira.

U uvjetima stabilnog makroekonomskog okruženja sa vrlo niskim kamatnim stopama,

visokim stupnjem likvidnosti i vrlo niskim stupnjem kolebanja, američke nebankarske

financijske institucije su počele podcjenjivati rizik. To je uzrokovalo degradaciju sistema

upravljanja kreditnim i portfolio rizicima, kao i do pojave niza nedostataka u definiranju i

provođenju mjera reguliranja financijskog sektora i supervizije financijskih institucija.

Postojale su dvije vrste hipotekarnih kredita na tržištu. Prvorazredni hipotekarni krediti koji su

se odobravali dužnicima koji su bili kreditno sposobni otplatiti uzete kredite i drugorazredni

hipotekarni krediti koji su se pak davali onima koji nisu bili u mogućnosti otplate uzetog

kredita.

Rast potražnje za nekretninama uz ograničenu ponudu doveo je do rasta cijena nekretnina u

SAD-u. Tako je u uvjetima loše regulacije, rasla svjetska potražnja za sigurnim plasmanima.

Ali do problema je došlo onda kada veliki broj povjerenika nije bio u mogućnosti otplatit

uzeti kredit i uz sve veći broj hipoteka na strani ponude i zasićenja potražnje, došlo je do pada

17

cijena nekretnina. Veliki je broj analitičara upozoravao da je tržište nekretninama pregrijano i

da niske kamatne stope u kombinaciji sa novim financijskim instrumentima vještački podižu

potražnju i vode neodrživom porastu cijena tj. formiranju balona koji će prije ili kasnije pući.

Postojala je realna opasnost od toga s obzirom na to da cijene nekretnina nisu mogle

beskonačno dugo rasti. Financijske institucije kako bi plasirale što više sredstava i povećale

prihode,su oslabile kriterije za davanje hipotekarnih kredita. Na taj način su prihvatile više

rizika. Financijski krah je tako pogodio realni sektor i ključne grane američke privrede.

Tijekom posljednjeg kvartala 2007. godine u SAD-u je bilo evidentno usporavanje

ekonomskog rasta. U periodu od 12.2007. godine do 2.2010. godine, stopa nezaposlenosti u

SAD-u se udvostručila i dostigla 9,7% kao što ćemo i vidjeti u nastavku rada. U SAD-u se

kriza pooštravala i prenosila na druga područja. Tako je utjecala i na veliki broj nacionalnih

privreda u Europi. Europske privrede ušle su u period recesije kakav nije zabilježen od

Drugog svjetskog rata. Europska dužnička kriza pratila je financijsku krizu u SAD-u sa

zaostatkom od godinu i pola dana. Kolaps “Lehman Brothers-a” u 10.2008. godine označio je

prenošenje globalne financijske krize na europsko tržište.

Financijska kriza na području zemalja Europe isprva se nije smatrala toliko opasnom. Razlog

tome je vjerovanje da su sve globalno važne financijske institucije dovoljno dobro

kapitalizirane da bez značajnijih problema mogu podnijeti i razmjerno velike gubitke.

Međutim, kriza koja je prije pet godina pogodila američka financijska tržišta i izazvala

globalnu financijsku, odnosno, gospodarsku recesiju uvelike je umanjila vrijednost svih bitnih

institucija. Vrijednost nekih europskih banaka pala je i do 95 posto, te se pritom ističu Royal

Bank of Scotland, Unicredit, te Societe Generale. Nakon toga uslijedile su ostale posljedice

globalne financijske krize koje su postale široko rasprostranjene. Posljedice krize su: pad

ekonomske aktivnosti, produktivnosti, zaposlenosti, stranih direktnih investicija, izvoza,

likvidnosti, slabljenje bankarskog sektora, pogoršanje fiskalne pozicije uslijed mjera za

stimuliranje potrošnje, što je dovelo do brzog rasta duga mnogih zemalja, koji je dostigao

neodrživ nivo. Posljedice možemo sagledati u zavisnosti od stupnja razvijenosti zemlje. U

slučaju razvijenih zemalja kriza je dovela do pada likvidnosti zbog slabljenja bankarskog

sektora, što se odražava na smanjenje potrošnje i investicija, a samim tim na smanjenje rasta

BDP-a i zaposlenosti. Što se tiče zemalja u razvoju, kriza je utjecala na smanjenje stranih

direktnih investicija od strane razvijenih zemalja, pad izvoza zbog manje potražnje od strane

razvijenih zemalja, kao i slabljenje bankarskog sektora. A kod siromašnih je zemalja utjecaj

18

krize vidljiv kroz nedostatak kredita i donacija od strane razvijenih zemalja, smanjen izvoz i

strane direktne investicije.

4.2. Utjecaj financijske krize na makroekonomske pokazatelje

Osnovni cilj ovog dijela rada je razmotriti učinke financijske krize na makroekonomske

pokazatelje koji su značajni za uočavanje širine i utjecaja financijske krize. Makroekonomski

pokazatelji koje će se razmatrati su: BDP po stanovniku po tekućim cijenama, inflacija i

nezaposlenost. Općenito u kriznim vremenima prihodi države padaju, a izdaci iz državne

blagajne se i dalje povećavaju. Do toga dolazi zbog nekoliko razloga : rast nezaposlenosti ,

sve većih zahtjeva za fiskalnim poticajima, rasta kamatnih stopa itd. sve to dovodi do porasta

deficita, a time i rastu javnog duga i upravo je zato glavni cilj ovog rada analiza utjecaja

aktualne financijske krize na kretanje i održivost ovih makroekonomskih činitelja. Inflacija

predstavlja svojevrsni porez nametnut stanovništvu, tzv. “inflacioni porez”, zbog čega se

smanjuje količina dobara koja se može nabaviti za istu svotu novca. Zemlje koje se suočavaju

sa visokom stopom inflacije pokušavaju suzbiti inflaciju primjenom odgovarajućih mjera.

Međutim, stopu inflacije nije tako lako oboriti, a da se ne izazove recesije i porast

nezaposlenosti, tako da se nosioci makroekonomske politike nalaze pred dilemom izbora

odgovarajućeg cilja, jer obično ostvarenje jednog cilja bitno ometa ostvarenje nekog drugog,

također poželjnog cilja. Učinak financijske krize na inflaciju prikazan je analizom podataka o

inflaciji kroz harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HICP) prikazan u tablici 1.

Iz prikazane tablice može se vidjeti i zaključiti da je inflacija u EU oscilirala. Svoju najvišu

razinu inflacija je dosegla u 2008.godini kada je bila 3,7% . Nakon toga vidljivo je njeno

opadanje te približavanje ciljanoj razini inflacije. ECB svojom politikom treba ciljati inflaciju

na razinu od 2%. Manje promijene u inflaciji od navedenih zemalja imale su Njemačka i

Francuska. Kada je udar krize bio najveći, u 2008.godini najnižu stopu inflacije imale su od

ovdje navedenih zemalja Portugal, Njemačka i Nizozemska. Istovremeno, najveće stope

inflacije bile su zabilježene u Latviji, Islandu i Bugarskoj. U 2011. godini Rumunjska je

zemlja Unije koja je bilježila najvišu stopu inflacije (5,8%).

19

Tablica 1. HICP stopa inflacije za razdoblje 2006. – 2011.god ( % )

2006 2007 2008 2009 2010 2011

EU-27 2,2 2,3 3,7 1 2,1 3,1

Belgija 2,3 1,8 4,5 0 2,3 3,5

Bugarska 7,4 7,6 12 2,5 3 3,4

Češka 2,1 3 6,3 0,6 1,2 2,1

Danska 1,9 1,7 3,6 1,1 2,2 2,7

Njemačka 1,8 2,3 2,8 0,2 1,2 2,5

Estonija 4,4 6,7 10,6 0,2 2,7 5,1

Irska 2,7 2,9 3,1 -1,7 -1,6 1,2

Grčka 3,3 3 4,2 1,3 4,7 3,1

Španjolska 3,6 2,8 4,1 -0,2 2 3,1

Francuska 1,9 1,6 3,2 0,1 1,7 2,3

Italija 2,2 2 3,5 0,8 1,6 2,9

Cipar 2,2 2,2 4,4 0,2 2,6 3,5

Latvija 6,6 10,1 15,3 3,3 -1,2 4,2

Litva 3,8 5,8 11,1 4,2 1,2 4,1

Luksemburg 3 2,7 4,1 0 2,8 3,7

Mađarska 4 7,9 6 4 4,7 3,9

Malta 2,6 0,7 4,7 1,8 2 2,4

Nizozemska 1,7 1,6 2,2 1 0,9 2,5

Austrija 1,7 2,2 3,2 0,4 1,7 3,6

Poljska 1,3 2,6 4,2 4 2,7 3,9

Portugal 3 2,4 2,7 -0,9 1,4 3,6

Rumunjska 6,6 4,9 7,9 5,6 6,1 5,8

Slovenija 2,5 3,8 5,5 0,9 2,1 2,1

Slovačka 4,3 1,9 3,9 0,9 0,7 4,1

Finska 1,3 1,6 3,9 1,6 1,7 3,3

Švedska 1,5 1,7 3,3 1,9 1,9 1,4

UK 2,3 2,3 3,6 2,2 3,3 4,5

Island 4,6 3,6 12,8 16,3 7,5 4,2

Norveška 2,5 0,7 3,4 2,3 2,3 1,2

20

Švicarska 1 0,8 2,3 -0,7 0,6 0,1

Hrvatska 3,3 2,7 5,8 2,2 1,1 2,2

Turska 9,3 8,8 10,4 6,3 8,6 6,5

SAD 3,2 2,8 3,8 -0,4 1,6 -

Japan 0,3 0 1,4 -1,4 -0,7 -

Izvor : Izrada studenta prema podacima sa stranica Eurostata

Kao slijedeći od možda najbitnijih, a i najvećih problema koji se javlja je nezaposlenost.

Slobodno se može reći kako je važan cilj makroekonomske politike visoka zaposlenost

odnosno niska nezaposlenost. Sa stanovišta egzistencije, sasvim je prirodno što ljudi žele da

im budu dostupna dobra radna mjesta, visoko plaćena, bez predugog traženja i čekanja.

Nezaposlenost ima tendenciju pratiti privredne cikluse.

U nastavku će biti prikazano kretanje stope nezaposlenosti kroz razdoblje od 2008. do

2011.god. podaci koji se vide prikazani su u polugodišnjim vrijednostima.

Tablica 2: Stopa nezaposlenosti za polugodišnja razdoblja od 2007. do 2011.godine ( % )

2007 2007 2008 2008 2009 2009 2010 2010

2011 2011

EU-27 7,2 6,9 7,0 7,7 9,1 9,5 9,6 9,6 9,6 10,0

Belgija 7,6 7,1 6,9 7,2 7,8 8,2 8,5 7,6 7,1 7,1

Bugarska 6,9 6,1 5,7 5,4 6,5 8,4 10,1 11,3 11,2 11,8

Češka 5,4 4,9 4,4 4,7 6,8 7,5 7,2 7,2 6,8 6,7

Danska 3,7 3,4 3,2 4,1 6,2 7,1 7,6 7,6 7,6 7,8

Njemačka 8,7 8,2 7,5 7,3 8,0 7,6 7,0 6,6 5,9 5,6

Estonija 5,0 4,2 4,0 7,8 13,4 15,8 18,4 13,9 13,1 11,7

Irska 4,5 4,9 5,9 8,4 12,2 12,9 13,6 14,6 14,4 14,7

Grčka 8,2 7,9 7,4 8,5 9,3 10,4 12,4 14,4 17,3 21,0

Španjolska 8,1 8,8 11,0 14,9 18,0 19,2 20,2 20,5 21,2 23,2

Francuska 8,4 7,7 7,8 8,4 9,5 10,0 9,7 9,7 9,6 9,9

21

Italija 6,0 6,5 6,9 7,0 7,7 8,5 8,3 8,3 8,2 9,3

Cipar 3,6 3,8 3,4 3,8 5,4 6,4 6,4 5,9 7,5 9,5

Latvija 5,9 5,5 6,2 10,3 16,5 20,1 19,4 17,1 16,2 14,6

Litva 4,2 4,4 4,6 8,2 13,6 15,9 18,3 17,5 15,6 14,3

Luksemburg 4,1 4,2 4,9 5,2 5,3 4,8 4,5 4,8 4,8 5,1

Mađarska 7,1 7,9 7,8 8,5 9,8 10,8 11,2 11,1 10,9 11,0

Malta 6,2 5,8 5,9 6,2 7,3 7,6 6,7 6,6 6,7 6,7

Nizozemska 3,5 3,3 3,1 3,1 3,6 4,4 4,5 4,3 4,1 4,9

Austrija 4,5 4,1 3,5 4,4 5,0 4,6 4,5 4,2 4,0 4,1

Poljska 9,6 8,3 7,2 7,1 8,1 9,0 9,5 9,6 9,6 10,0

Portugal 9,0 8,5 8,6 8,9 10,7 11,2 12,1 12,3 12,6 14,6

Rumunjska 6,7 6,1 6,0 5,7 6,7 7,5 7,2 7,1 7,4 7,5

Slovenija 4,8 4,7 4,4 4,2 6,2 6,4 7,4 8,0 8,0 8,7

Slovačka 11,3 10,4 9,8 9,1 11,7 14,3 14,5 13,7 13,3 14,1

Finska 6,9 6,5 6,3 6,8 8,3 8,7 8,4 8,0 7,8 7,6

Švedska 6,2 6,0 6,6 6,8 8,4 8,9 8,1 7,8 7,5 7,5

UK 5,3 5,1 5,5 6,5 7,9 7,7 7,8 7,8 8,0 8,3

Norveška 2,5 2,5 2,5 2,9 3,0 3,4 3,6 3,4 3,3 3,3

Hrvatska 8,0 10,0 8,1 8,6 9,0 9,7 12,3 12,4 13,7 14,5

Turska 8,9 9,0 9,3 11,6 12,8 11,6 10,4 9,7 9,1 8,3

SAD 4,6 5,0 5,6 7,3 9,5 9.9 9,4 9,4 9,1 8,5

Japan 3,7 3,8 4,0 4,4 5,2 5,2 5,1 4,9 4,6 4,5

Izvor : Izrada studenta prema podacima sa stranica Eurostata

Može se vidjeti kako je na razini EU 2007.godine bila najniža prosječna stopa nezaposlenosti.

Nakon toga ona konstantno raste i na kraju 2011.godine iznosi 10%. Vidi se, također kako su

Španjolska, Grčka i Irska imale najviše razine nezaposlenosti na kraju 2011.godine. U

Španjolskoj je bila 23,2%, Grčkoj 21%, a Irskoj 14,7%. Najnižu razinu nezaposlenosti imala

je od ovdje navedenih zemalja Luksemburg sa 5,1%, te Nizozemska sa 4,9%, te Austrija sa

22

4,1%. Hrvatska iz godine u godinu također bilježi porast broja nezaposlenih, a u 2011.godini

se nalazi odmah iza Španjolske i Portugala koje bilježe najviše stope nezaposlenih. Posljednji

promatrani makroekonomski pokazatelj je BDP po stanovniku po tekućim cijenama.

Tablica 3 : BDP po stanovniku po tekućim cijenama u razdoblju od 2007. do 2011. godine

ZEMLJA

/GODINE

2007 2008 2009 2010 2011

EU-27 1,0549 1,0000 0,9400 1,0383 1,0287

Belgija 1,0464 1,0221 0,9784 1,0316 1,0276

Bugarska 1,1765 1,1500 1,000 1,0435 -

Češka 1,1130 1,1563 0,9122 1,0519 1,0352

Danska 1,0373 1,0264 0,9486 1,0468 1,0141

Njemačka 1,0498 1,0203 0,9635 1,0448 1,0363

Estonija 1,200 1,0167 0,8443 1,0388 1,1121

Irska 1,0407 0,9310 0,8864 0,9721 -

Grčka 1,0642 1,0402 0,9903 0,9805 0,9453

Španjolska 1,0491 1,0170 0,9540 1,0000 1,0219

Francuska 1,0423 1,0169 0,9701 1,0240 1,0234

Italija 1,0356 1,0038 0,9582 1,0198 1,0117

Cipar 1,0684 1,0640 0,9769 1,0237 1,01185

Latvija 1,3143 1,0978 0,8119 0,9756 1,2125

Litva 1,1972 1,1412 0,8247 1,0500 1,1310

23

Luksemburg 1,0877 1,0346 0,9307 1,0572 1,0403

Mađarska 1,1124 1,0606 0,8667 1,0659 1,0412

Malta 1,0726 1,0602 0,9929 1,0500 1,0408

Nizozemska 1,0544 1,0372 0,9558 1,0231 1,0198

Austrija 1,0543 1,0273 0,9705 1,0365 1,0499

Poljska 1,1549 1,1585 0,8526 1,1481 -

Portugal 1,0526 1,0125 0,9753 1,0253 0,9938

Rumunjska 1,2889 1,1207 0,8462 1,0545 -

Slovenija 1,1032 1,0760 0,9402 1,0000 1,0058

Slovačka 1,2289 1,1667 0,9748 1,0431 1,0496

Finska 1,0794 1,0265 0,9255 1,0372 1,0627

Švedska 1,0543 0,9783 0,8726 1,1810 1,1022

UK 1,0466 0,8694 0,8635 1,0830 1,0109

Island 1,0959 0,6729 0,8390 1,0996 1,0638

Norveška 1,0516 1,0687 0,8560 1,1538 1,0930

Švicarska 1,0073 1,0697 1,0225 1,1253 1,1406

Hrvatska 1,1011 1,0918 0,9434 1,0297 -

Turska 1,1167 1,0448 0,8714 1,2295 -

SAD 0,9496 0,9410 1,0188 1,0892 0,9831

Izvor: izrada studenta prema podacima sa stranica Eurostata

24

BDP na razini prosjeka 27 zemalja Europske unije u 2008. godini stagnira na razini onog iz

2007. godine. U 2009. godini uočava se pad u odnosu na 2008.godinu.za što je ponajprije

odgovoran pad potražnje. U 2010. godini vidi se blagi porast u odnosu na 2009. godinu, ali je

on i dalje ispod razine BDP-a prije početka krize. Vidi se da tek u 2011.godini BDP doseže

nešto višu razinu nego što je to bilo 2007. godine.

Iz tablice je također vidljivo da u 2009. godini u većini europskih zemalja dolazi do naglog

pada BDP-a u odnosu na prošlu godinu. Razlog toga je što su europske zemlje još neko

vrijeme izdržale prelijevanje financijske krize iz Sjedinjenih Američkih Država. Od 2010.

godine vidljivo je da je u svim navedenim europskim zemljama zabilježen rast BDP-a.

25

5. ODGOVOR EUROPSKE CENTRALNE BANKE NA KRIZU

Zbog mogućnosti lakog prenošenja krize iz jedne zemlje u ostale tj. zbog jake financijske

integracije eurozone, bilo je neophodno izgraditi sistem za osiguravanje financijske stabilnosti

u eurozoni i odgovoriti adekvatnom politikom. Ta je politika obuhvatila mjere kriznog

menadžmenta i sistemske mjere koje će osiguravati fiskalnu održivost, dugotrajni rast,

monetarnu ravnotežu, revitalizaciju i jačanje financijskog sistema, kao i osiguravanje pomoći

najranjivijim članicama. Navedene mjere vidljive su u sljedećoj tablici:

Tablica 4: Krizne mjere ekonomske politike EU-a i ECB-a

MJERE KRIZNOG MENADŽMENTA SISTEMSKE MJERE

Financijska pomoć Jačanje nadzora

Makroekonomska stabilnost Trajni krizni mehanizam

Fiskalna konsolidacija Financijski oporavak

Pomoć za ugrožene zemlje Jačanje financijske regulacije

Izvor: obrada autora prema podacima preuzetih sa stranica Europske komisije

Financijska je kriza postavila velike izazove za monetarnu politiku širom svijeta. Centralne

banke širom svijeta odlučno su dale odgovor nametnutim izazovima pravovremenim i

jedinstvenim akcijama kako bi se osigurala likvidnost tržišta, smanjili sistemski rizici i

povratila stabilnost na financijskim tržištima. ECB kao odgovor na krizu ne samo da je

znatno smanjila kamatne stope, već je uvela i paket nestandardnih mjera u okviru „Programa

pojačane kreditne podrške“ i „Programa tržišta vrijednosnih papira“, koji će još naknadno biti

detaljnije spomenuti u radu.

26

5.1. Instrumenti monetarne politike ECB-a

Instrumenti monetarne politike razlikuju se od zemlje do zemlje ovisno o razvijenosti

novčanog sustava i ciljevima monetarne politike. Glavni instrumenti monetarne politike

kojima se služi Europska centralna banka. (Grgić, Bilas;Šimović, 2009.):

- operacije na otvorenom tržištu,

- trajne olakšice kreditiranja banaka od strane ECB-a i

-obvezne minimalne rezerve.

Za provođenje jedinstvene monetarne politike u Europskoj monetarnoj uniji od strane ECB-a

potreban je značajan stupanj konvergencije zemalja članica kako bi se monetarna politika

mogla uspješno provoditi. Prethodna je podjela također je i tablično prikazana u nastavku.

Tablica 5: Prikaz instrumenata monetarne politike Europske centralne banke

Operacije

monetarne

politike

Vrste transakcija Dospijeće Učestalost Procedura

ponude Pribavljanje

likvidnosti

Apsorpcija

Operacije na otvorenom tržištu

Glavne

operacije

refinanciranja

Reverzne

transakcije

Dva tjedna Tjedno Standardna

ponuda

Operacije

dugoročnog

refinanciranja

Reverzne

transakcije

Valutni

swap

Tri mjeseca Mjesečno Standardna

ponuda

Reverzne

transakcije

Prikupljanje

oročenih

depozita

Nestandardizirano Neredovito Brza

ponuda

Operacije

fine

prilagodbe

Valutni

swap

Prikupljanje

oročenih

depozita

Nestandardizirano Neredovito Bilateralni

dogovori

Reverzne

transakcije

Nestandardizirano Neredovito Bilateralni

dogovori

Izravne

kupnje

Izravne

prodaje

Nestandardizirano Ner0edovito Bilateralni

dogovori

27

Strukturne

operacije

Reverzne

transakcije

Emisija

zadužnica

Standardizirano i

nestandardizirano

Redovito i

neredovito

Standardna

ponuda

Izravne

kupnje

Izravne

prodaje

Neredovito Bilateralni

ugovori

Trajne olakšice kreditiranja od strane Europske centralne banke

Granični

kredit

Reverzne

transakcije

Prekonoćno Uz odobrenje druge strane

Depozitni

instrumenti

Depoziti Prekonoćno Uz odobrenje druge strane

Obvezne minimalne rezerve

Provodi se putem minimalne i obvezne rezerve od strane Europske centralne banke i

obračunava se krajem mjeseca.

Izvor: Skipta Monetarne politike Europske Unije

5.2. Operacije na otvorenom tržištu

Operacije na otvorenom tržištu bile su novi instrument za upravljanje likvidnošću, koji je

uveden s namjerom da se smanje oscilacije kamatnih stopa na tržištu novca i da se

stabiliziraju. Uz novi provedbeni okvir monetarne politike Hrvatska narodna banka nastavila

je voditi politiku stabilnog tečaja domaće valute.

U tehničkom smislu provedbeni okvir operacija na otvorenom tržištu uključuje četiri vrste

operacija. Operacije otvorenog tržišta se provode na zahtjev centralne banke, a dijele se kako

je već navedeno u četiri osnovne kategorije: (Kandžija, 2003.)

- glavne operacije refinanciranja,

- operacije dugoročnog refinanciranja,

- operacije fine prilagodbe i

- strukturne operacije.

Glavne operacije refinanciranja su ujedno i najvažnije operacije na otvorenom tržištu. Služe

redovitom opskrbljivanju sustava likvidnošću putem obratnih transakcija jednom tjedno od

strana nacionalnih centralnih banaka. Može se provoditi po fiksnim i varijabilnim stopama, no

zbog financijske krize koristi se ipak fiksna stopa.

28

Tablica 6: Glavne operacije refinanciranja

Izvor: ECB

Iz prethodne se tablice može vidjeti kako je posljednja određena kamatna stopa određena 8.

svibnja, te je na razini od 0,50%.

Dugoročne operacije refinanciranja su operacije koje imaju rok dospijeća od tri mjeseca, a

provode se mjesečno. Cilj im je dodatno poboljšanje likvidnosti financijskog tržišta u dugom

roku.

Tablica 7.: Dugoročne operacije refinanciranja

Izvor: ECB

29

Iz tablice 7. može se iščitati kako se stopa smanjila također 8. svibnja 2013. godine sa 0,75%

na 0,50%, odnosno za 0,25 postotnih poena. Iako nije obuhvaćena ovim izvještajem,

zanimljivo je reći kako je ta ista stopa sredinom 2011. godine iznosila 1,50%.

Operacije fine prilagodbe poduzimaju se s ciljem ublažavanja i sprečavanja određenih

oscilacija kamatnih stopa, ali i napetosti na financijskom tržištu. To su brze akcije koje

usmjeravaju trend tržišta u željenom smjeru sa što manjim odstupanjem, pri čemu učestalost i

rok nisu standardizirani.

Strukturne operacije se koriste u slučaju ako Europska centralna banka želi prilagoditi

količinu likvidnosti na tržištu kroz duži rok. Njihovo dospijeće i učestalost korištenja mogu,

ali i ne moraju biti standardizirani.

5.3. Trajne olakšice kreditiranja banaka od strane Europske centralne banke

Obuhvaćaju instrumente koje banke koriste na svoju inicijativu, neograničen broj dana u

mjesecu, a služe za stabiliziranje neočekivanih promjena u kretanju likvidnosti banaka. Stalno

raspoložive mogućnosti imaju prekonoćno dospijeće i mogu se koristiti u obliku lombardnoga

kredita, u slučaju manjka sredstava, i u obliku novčanog depozita, u slučaju viška sredstava.

Cilj je trajnih olakšica osigurati i apsorbirati prekonoćnu likvidnost, signalizirati stav opće

monetarne politike te postaviti granice za prekonoćne kamatne stope. Banke na raspolaganju

imaju dvije vrste trajnih olakšica kreditiranja od strane ECB-a: novčani depozit i granični

krediti, odnosno, lombardni krediti. (www.ecb.europa.eu)

Granični krediti omogućuju bankama da pribave prekonoćnu likvidnost u zamjenu za

prihvatljivu imovinu. Kamatne stope na granične kredite predstavljaju gornju granicu kamata

na prekonoćnom tržištu.

U sljedećoj se tablici može vidjeti kretanje kamatnih stopa u razdoblju od 2007. do svibnja

2013. godine. Od 8. svibnja kamatna stopa graničnih kredita nalazi se na razini od 1,00%.

30

Tablica 8: Kamatne stope graničnih kredita

Izvor: ECB

Depozitni instrumenti omogućuju bankama da stave prekonoćne depozite kod nacionalnih

centralnih banaka. Kamatna stopa na ovaj instrument obično predstavlja minimum za kamatne

stope na tržištu prekonoćnih kredita. Obično nema granica u visini iznosa depozita ili

ograničenja nekih drugih mjera da bi stranke koristile ovaj instrument.

Kretanje kamatnih stopa kod depozitnih instrumenata vidljivo je u sljedećoj tablici.

Tablica 9: Kamatne stope kod depozitnog instrumenta

Izvor: ECB

Kao što se iz tablice 8. može iščitati najnovija stopa kod depozitnog instrumenta od 8. svibnja

ove godine iznosi 0,00%

31

5.4. Obvezne minimalne rezerve

Obvezna pričuva jedan je od glavnih instrumenta sterilizacije viška likvidnosti u sustavu. One

su integrirani dio operacijskog okvira monetarne politike. Njihova je svrha stabilizirati

kamatne stope na novčanom tržištu, stvoriti ili povećati strukturni likvidni deficit bankovnog

sustava i kontrolirati monetarnu ekspanziju. Minimalne rezerve likvidnosti zapravo su

obvezne rezerve koje se obračunavaju na prosječan iznos depozita na računima depozitnih

institucija u vremenu od 30 dana, a koje se također moraju držati 30 dana. Na te izdvojene

obvezne rezerve nacionalna banka plaća kamate. Baza za izračun obvezne rezerve uključuje

prekonoćne depozite, depozite i vrijednosnice s rokom dospijeća do dvije godine i

instrumente novčanog tržišta s rokom dospijeća do jedne godine. (www.ecb.int)

Tablica 10: Minimalne rezerve u milijardama eura, kamatne stope u % po godini

Izvor: ECB

U tablici 10. može se vidjeti kako se stopa minimalne rezerve u 2011. godini povećala 1,25%

u odnosu na 2009., nakon čega je u 2013. godini pala na razinu od 0,75%.

32

Također, sva kretanja prethodno navedenih instrumenata, odnosno operacija, mogu se iščitati

iz sljedećeg grafikona.

Grafikon 1: Operacije monetarne politike izražene u milijardama eura

Izvor: ECB

Iz grafikona 1. se vrlo jasno ističe plava boja koja, uz to što je prisutna kroz cijelo promatrano

razdoblje, vrlo dominantna postaje tek od početka 2012. godine pa dalje. Također se ističe i

siva boja koja prevladava od sredine 2009., pa do kraja 2010. godine, a označava dugoročne

operacije refinanciranja na 12 mjeseci.

33

6. „PROGRAM POJAČANE PODRŠKE“ I „PROGRAM IZRAVNIH MONETARNIH

TRANSAKCIJA“

Financijska je kriza postavila velike izazove za monetranu politiku širom svijeta. Centralne su

banke širom svijeta odlučno odgovorile nametnutim izazovima pravovremenim i jedinstvenim

akcijama kako bi se osigurala likvidnost tržišta, smanjili sistemski rizici i povratila stabilnost

na financijskim tržištima. Kao odgovor na krizu, ECB ne samo da je smanjila kamatne stope,

već je uvela i paket mjera u okviru „Programa pojačane kreditne podrške“ i „Programa tržišta

vrijednosnica“, odnosno, „Program izravnih monetarnih transakcija“.

6.1. „Program pojačane podrške“

„Program pojačane kreditne podrške“ kao odgovor ECB-a na globalnu krizu može se

promatrati kroz četiri različite faze krize: (Kilibarda, Mićunović, Milić, Nikčević, 2011.)

- Razdoblje financijskih tenzija,

- Intenziviranje financijske krize,

- Razdoblje privremenog poboljšanja na financijskom tržištu i

- Kriza državnog duga.

6.1.1. Razdoblje financijskih tenzija

Kolovozom 2007. godine na međubankarskim su se tržištima širom svijeta pojavile ozbiljne

tenzije One su su ogledale u naglom porastu premija za rizik na međubankarske kredite i

ubrzanom padu tržišne aktivnosti. To se očitovalo smanjenjem povjerenja među učesnicima

na tržištu, dok se s druge strane povećavala njihova neizvjesnost na području njihove

financijske likvidnosti. Upravo je to bilo prijetnja narušavanju uobičajenog funkcioniranja

tržišta novca, a ujedno je vodilo i do zastoja platnog sustava. Kako bi ECB ublažila tenzije,

omogućila je bankama u Eurozoni da na prekonoćnoj osnovi povlače pun iznos neophodnih

likvidnih sredstava, uz kolaterale po glavnoj stopi refinanciranja. U narednim mjesecima,

ECB je sprovodila i dopunske operacije refinanciranja ročnosti od tri i šest mjeseci. Na taj je

način smanjena neizvjesnost, ali i produžen horizont za planiranje likvidnosti. Ta je reakcija

34

ECB-a ohrabrujuće djelovala na banke da nastave s kreditiranjem privrede. Kako bi se

osiguralo da kratkoročne kamatne stope tržišta novca ostanu na razini bliskoj glavnoj stopi

refinanciranja, provedene su operacije finog prilagođavanja, dok je ECB počela osiguravati

likvidnost u američkim dolarima uze euro denominirane kolaterale. Dodatne operacije

osiguravanja likvidnosti koje je ECB poduzela u ovom razdoblju su olakšane fleksibilnim

operativnim okvirom, koji uključuje dugačku listu kolaterala i strana raspoloživih za operacije

refinanciranja. To je značilo da su dodatne mjere tokom rane faze mogle biti sprovedene bez

promjena postojećih procedura ili ključnih kamatnih stopa. Time je važna uloga signaliziranja

ključne kamatne stope u formiranju inflacijskih očekivanja mogla biti očuvana. (www.ecb.int)

Regionalna distribucija sredstava Europske centralne banke prikazana je u sljedećoj tablici.

Grafikon 2 :Regionalna distribucija sredstava Europske centrale banke

Izvor: ECB

Iz tablice je jasno vidljivo kako su operacije refinanciranja bile vrlo prisutne u zemljama

GIIPS, odnosno Grčkoj, Irskoj, Italiji, Portugalu i Španjolskoj osobito u razdoblju od 2009. pa

nadalje. Također, važno je naglasiti kako najveći udio pripada ipak Grčkoj.

35

6.1.2. Intenziviranje financijske krize

Kao što je prethodno navedeno, razdoblje financijskih nemira pretvorio se u financijsku krizu

s kolapsom „Lehman Brothers“ – a u rujnu 2008. godine. Rastuća nesigurnost u pogledu

financijske stabilnosti vodećih banaka širom svijeta dovela je do kolapsa aktivnosti u velikom

broju financijskih tržišta. Upravo je to prouzročilo porast spreada kratkoročnih kamatnih

stopa na abnormalno visoke razine. Spread između tromjesečnog EURIBOR-a i prekonoćnog

indeksa swap stope može se koristiti kao jedan od indikatora intenziteta krize. Spread je prije

kolovoza 2007. godine jedva prelazio nekoliko postotnih poena, dok je u različitim fazama

krize dosegao vrlo visoke razine. Tokom prve faze financijske krize banke su formirale velike

zalihe likvidnosti dok su istovremeno odbacivale rizike iz svojih bilanci i pooštrile uvjete

kreditiranja. Kriza se počela prenositi na realni sektor, uz brzo pogoršanje ekonomskih uvjeta

u većini glavnih ekonomija i pad globalne tregovine. ECB je na ovakve tokove reagirala

snižavanjem ključnih kamatnih stopa i uvođenjem seta nestandardnih mjera. Ključna kamatna

stopa je u listopadu 2008. godine smanjena za 50 baznih poena usporedno sa kamatnim

stopama drugih vodećih centralnih banaka (Banke Kanade, Engleske, FED-a i Švicarske).

Kamatne stope smanjivane su dodatne i u nardenim mjesecima, tako da je za sedam mjeseci

kamatna stopa na glavne operacije refinanciranja smanjena sa 4,25% na 1%, koliko je iznosila

u svibnju 2009. godine. Pogoršanje na financijskom tržištu, a osobito novčanom, prijetilo je

da narušinormalan proces transmisije monetarne politike. Tržište vrijednosnih papira

praktično je „presušilo“. Premija za rizik je porasla na izuzetno visoku razinu i javio se rizik

smanjenja kreditiranja i povećanja kamatnih stopa na kredite stanovništvu i kompanijama od

strane banaka. Kako bi osigurala efektivnost promjena ključnih kamatnih stopa u ovakvim

uvjetima, ECB je morala riješiti problem financiranja financijskih institucija. U listopadu

2008. godine usvojen je set nestandardnih mjera koje nose naziv „Pojačana kreditna podrška“.

Taj se set sastojao od nekoliko elemenata: produžavanje ročnosti snabdijevanja likvidnošću,

potpuna raspodjela po fiksnoj stopi, valutni swap ugovori, zahtjevi kolaterala, te program

kupovine pokrivenih obveznica.

Produživanje ročnosti snabdijevanja likvidnošću očitovalo se u razdoblju financijskih tenzija,

kada je Eurosustav povećao iznos likvidnih sredstava osiguran za dugoročne operacije

refinanciranja, nakon odluke ECB-a da uvede dopunske operacije refinanciranja ročnosti od

tri i šest mjeseci. Nakon kolapsa „Lehman Brothers“-a, maksimalna ročnost dugoročnih

36

operacija refinanciranja je privremeno povećana na 12 mjeseci. Time je ublažena zabrinutost

za refinanciranje bankarskog sustava Eurozone. Smanjena neizvjesnost i duži horizont za

planiranje likvidnosti trebalo je da ohrabri banke da nastave da nastave osiguravati kredite

privredi. Štoviše, očekivalo se da se mjere doprinesu da kamatne stope na novčanom tržištu

ostanu na niskoj razini.

Nakon prethodnog elementa slijedi potpuna raspodjela po fiksnoj stopi. Ovaj je element

obilježen primjenom tender procedure od strane Eurosustava za potpunu raspodjelu po fiksnoj

stopi za sve operacije refinanciranja. Time je Eurosustav osigurao kvalificiranim financijskim

institucijama u Eurozoni neograničen pristup likvidnim sredstvima centralnih banaka po

glavnoj stopi refinanciranja uz odgovarajuće kolaterale. Ova mjera je uvedena kao podrška

kratkoročnoj likvidnosti banaka, sa ciljem osiguranja kreditiranja stanovništva i privrede po

prihvatljivim stopama.

Treći element, odnosno, mjera su valutni swap ugovori. Eurosustav je tokom financijske krize

privremeno osigurao likvidnost u stranim valutama, ponajviše u američkim dolarima. Koristio

je uzajamne valutne aranžmane sa FED-om kako bi osigurao sredstva u američkim dolarima

uz kvalificirane kolaterale Eurosustava, po različitim ročnostima i fiksnim kamatnim stopama

sa potpunom raspodjelom. Ova mjera je pomogla bankama koje su se, kao posljedica

događaja iz rujna 2008. godine, suočile s velikim nedostatkom američkih dolara.

Sljedeći element nosi naziv zahtjevi kolaterala. Naime, lista kvalificiranih kolaterala

prihvatljivih od strane Eurosustava tokom financijske krize znatno je proširena. To je

omogućilo da banke koriste veći dio svojih sredstava za dobivanje likvidnih sredstava od

centralnih banaka. Mogućnost refinanciranja nelikvidnog posredstvom centralne banke

predstavlja efektivno pomoćno sredstvo za nedostatak likvidnosti prouzrokovano iznenadnim

zastojem u međubankarskim pozajmicama. To također uključuje i vrijednosne papire

pokrivene imovinom koje su postale nelikvidne kada je propalo i tržište propašću „Lehman

Brothers“-a.

Posljednji element, tj. mjera je program kupovine pokrivenih obveznica. U okviru ovog

programa, Eurosustav je kupovao u euro denominirane pokrivene obveznice, emitirane u

Eurozoni po vrijednosti od 60 milijardi eura u periodu od svibnja 2009. do lipnja 2010.

godine. Tržište pokrivenih obveznica je praktično presušilo u smislu likvidnosti, emitiranja i

37

spreada. Cilj ovoga programa bio je da oživi ovo tržište, koje je ujedno i veoma značajno

financijsko tržište u Europi, kao i primaran izvor financiranja banaka.

Grafikon 3: Ključne kamatne stope ECB-a i EONIA na godišnjem nivou u % u razdoblju od

1999. do 2010. godine

Izvor: ECB

Kao rezultat nestandardnih mjera poduzetih tokom financijske krize, odnos između glavne

stope refinanciranja i stopa na novčanom tržištu, privremeno se promijenio. Dok u

normalnim uvjetima EONIA - kamatna stopa na novčanom tržištu stopa blisko prati kretanja

glavne stope refinanciranja, visoka potražnja za likvidnim sredstvima od banaka u

operacijama refinanciranja s punom raspodjelom je rezultirala time da stopa depozita ima

značajniju ulogu u usmjeravanju EONIE. ( www.ecb.int) To također prikazuje i prethodna

tablica za razdoblje od 1999. do 2010. i sljedeća tablica za novije razdoblje, odnosno od

2003., pa do 2011. godine.

38

Grafikon 4: Ključne kamatne stope ECB-a i EONIA na godišnjem nivou u % u razdoblju od

1999. do 2010. godine

Izvor: ECB

6.1.3. Razdoblje privremenog poboljšanja na financijskom tržištu

Tijekom 2009. godine počeli su se javljati znakovi stabilizacije na financijskom tržištu.

Spread na novčanom tržištu je postepeno smanjen, tržište dionica i obveznica revitalizirano,

stope na kredite banaka smanjene u skladu s tržišnim stopama , te je povećano kreditiranje

realnog sektora. Uslijed poboljšanja uvjeta na financijskom tržištu i uspostavljanja normalnog

funkcioniranja transmisijskog mehanizma monetarne politike, krajem 2009. godine

Eurosustav je odlučio da se neke od nestandardnih mjera počnu postepeno isključivati iz

uporabe, pa i povući. Odlučeno je da se polako ukinu dugoročne operacije financiranja, kao i

povratak na tender proceduru za tromjesečne dugoročne operacije i financiranja po

varijabilnim stopama. U koordinaciji s ostalim centralnim bankama, ECB je okončala mjeru

za snabdijevanje stranim valutama, dok su ostali elementi pojačane kreditne podrške

zadržani.( www.nacional.hr)

39

6.1.4. Kriza državnog duga

U proljeće 2010. godine ponovo su se javile tenzije u određenim segmentima financijskog

sektora, tj. tržišta. Kriza državnog duga prouzročila je ozbiljne pritiske na tržište vladinih

obveznica u nekim zemljama Euro zone. Spread između desetogodišnjih državnih obveznica

nekih zemalja eurozone i obveznica Njemačke ubrzano je rastao, uslijed porasta zabrinutosti

oko održivosti javnih financija u nekim zemljama eurozone, a u svijetlu rastućih budžetskih

deficita i javnih dugova u njima, što je također vidljivo i na sljedećem grafikonu. Ova

zabrinutost je bila tolika da su sekundarna tržišta presušila. Rast spreada je ubrzanu travnju i

svibnju 2010. godine, tako da su vodeće vlade u eurozoni najavile sveobuhvatan paket mjera

uključujući formiranje EFSF-a, odnosno Europskog fonda za financijsku stabilnost.

Kako bi se poboljšalo funkcioniranje tržišta vrijednosnih papira i uspostavio adekvatan

transmisijski mehanizam monetarne politike, eurosustav je uveo Program tržišta vrijednosnih

papira, kao treći element odgovora ECB-a na financijsku krizu. Taj je odgovor bio usporedan

serijskom smanjenju kamatnih stopa i pojačanom kreditnom podrškom.

Početak intervencija na tržištu obveznica je pokrenuto da bi se pomoglo održavanju

adekvatnog transmisijskog mehanizma monetarne politike na realnu ekonomiju putem

utjecaja na loše funkcioniranje nekih segmenata tržišta vrijednosnih papira. U okviru

Programa tržišta vrijednosnih papira omogućeno je da intervencije Eurosustava mogu biti

izvršene na tržištu javnih i privatnih dužničkih vrijednosnih papira Eurozone. Time se

osigurala likvidnost u disfunkcionalnim segmentima tržišta i uspostavilo adekvatno

funkcioniranje transmisijskog mehanizma monetarne politike. Spread između desetogodišnjih

vladinih obveznica izabranih zemalja eurozone i njemačkih obveznica izražen u postocima

također je vidljiv i na sljedećem grafikonu u razdoblju od početka 2007. do početka 2011.

godine.

40

Grafikon 5: Spread između desetogodišnjih vladinih obveznica izabranih zemalja Eurozone

i njemačkih obveznica u %

Izvor: Kilibarda, Nikčević, Milić i Mićunović, Globalna finansijska kriza i odgovor Evropske

Unije

Kako bi se osiguralo da se ovim programom ne utječe na uvjete likvidnosti, sve su kupovine u

potpunosti neutralizirane kroz operacije za apsorpciju likvidnosti, s obzirom da cilj programa

nije bio ubrizgavanje dodatne likvidnosti u bankarski sustav. S obzirom na to, prevladavajuća

razina likvidnosti i stope na novčanom tržištu nisu bile pod utjecajem ovog programa. Osim

ovoga programa, reaktivirane su i neke od nestandardnih mjera koje su u prethodnoj fazi bile

isključene iz upotrebe. Na taj se način pokušalo izbjeći prenošenje negativnih efekata sa

domaćih tržišta državnih obveznica na druga financijska tržišta. Također su ponovno uvedene

tender procedure potpune raspodjele po fiksnoj stopi za regularne tromjesečne, ali i

šestomjesečne dugoročne operacije refinanciranja. Obnovljene su također i privremene swap

linije s FED-om. Kao dopuna ovom setu nestandardnih mjera, u svibnju 2010. godine ECB je

ukinula primjenu granice minimalnog kreditnog rejtinga za kvalificiranost kolaterala u slučaju

obveznica emitiranih ili zagarantiranih od strane grčke vlade, nakon što je zajednički program

MMF-a i EU za Grčku zgotovljen. Sveukupno, reakcija ECB-a omogućio je da se

potpomogne financijsko posredovanje u eurozoni putem osiguranja refinanciranja solventnih

banaka i ponovnog uspostavljanja povjerenja između učesnika na financijskom tržištu. Uspjeh

u očuvanju bankarskog sustava i važnih segmenata financijskog sustava bio je sredstvo za

41

održavanje dostupnosti kredita stanovništvu i privredi po prihvatljivim kamatnim stopama,

kao i održavanje cjenovne stabilnosti, što je ujedno bio i glavni cilj Europske centralne banke.

S vremenom je uočljivo kako je Europska centralna banka izvršila svoj prethodno navedeni

cilj, a to je očuvanje cijena. Naime, iako posljedice tekuće financijske krize nisu u potpunosti

uklonjene, može se sa sigurnošću reći kako je Europska centralna banka uvelike te posljedice

uspješno ublažila. (www.marks21.info)

6.2. „Program izravnih monetarnih transakcija“

Za „Program izravnih monetarnih transakcija“ smatralo se kako neće predstavljati

„štampanje“ novog novca. Prema ovome programu Europska centralna banka na

sekundarnom tržištu kupuje kratkoročne obveznice zemalja članica eurozone, kada u tim

zemljama nastupe ozbiljni poremećaji. Dakle, ECB prema ovome programu kupuje obveznice

s dospijećem između jedne i tri godine, od interventnih fondova eurozone ESFS-a i ESM.-a,

odnosno, Evropskog mehanizma za financijsku stabilnost i Evropskog fonda za financijsku

stabilnost. Ovaj je paket nestandardnih mjera od strane Europske unije i MMF-a, odnosno,

ECB-a, nazvan „kišobranom spasa“ koji će pružiti pomoć ugroženim zemljama u iznosu od

750 milijardi eura. Kupovina obveznica od spomenutih fondova zamislila se tako iz razloga

što ECB ne smije kupovati obveznice izravno od država, odnosno na primarnom tržištu, jer je

to u Europi zabranjeno Lisabonskim ugovorom i zakonima.

Europski mehanizam za financijsku stabilnost originalno je bio namijenjen državama

članicama eurozone. Međutim, sredstva mehanizma mogu koristiti sve članice Europske

unije. Pritom je bitno napomenuti kako sredtsva za ovaj mehanizam omogućuje Europska

komisija iz svojih fondova.

Formiranjem Europskog fonda za financijsku stabilnost omogućeno je kreditiranje članica

unutar eurozone u ukupnom iznosu od 440 milijardi eura po povoljnim kamatnim stopama.

Cilj njegova formiranja je da pokriva financijske poteškoće ili kupuje državne obveznice.

Ukupan fond sredstava za oba mehanizma iznosio je 500 milijardi eura. Mehanizmi su

formirani na period od tri godine sa ciljem da ugroženim zemljama omoguće pristup jeftinijim

42

izvorima financiranja. Istovremeno sa formiranjem mehanizama, ECB je reagirala

kupovinom državnih obveznica ugroženih članica i MMF-a, koji je omogućio kredit od 250

milijardi eura. Navedeni fondovi, kao i njihovo trajanje vidljivi su u sljedećoj tablici.

Tablica 11: Glavne karakteristike EFSM-a, EFSF-a i ESM-a

EFSM EFSF ESM

IZNOS SREDSTAVA

60 milijardi eura 440 milijardi eura 500 milijardi eura

INSTRUMENTI

Krediti Krediti + kupovina obveznica

na primarnom tržištu

Krediti + kupovina obveznica

na primarnom tržištu

KORISNICI

Članice EU Članice eurozone Članice eurozone

TRAJANJE

30.6.2013. 30.6.2013. Od 1.7.2013.

Izvor: obrada autora prema podacima Europske komisije

Nadalje, trajanje Europskog fonda za financijsku stabilnost je inicijalno bilo određeno do

lipnja ove godine, međutim krediti su dati zemljama na period duži od trajanja, stoga je

trajanje produženo na neograničeno vrijeme pod novim nazivom Europski stabilizacijski

mehanizam, odnosno ESM.

6.3. Retrospektivni pregled djelovanja Europske centralne banke

Svaka monetarna odluka, a osobito one o promjenama kamatnih stopa bile su redovito

objavljivane od strane Europske centralne banke na konferencijama za novinare. Sigurno je

kako su u svaki korak, postupak i djelovanje Europske centralne banke bile uperene oči šire

publike, pa su upravo kao rezultat toga, bili napisani, a i još uvijek se pišu mnogi članci,

komentari i publikacije, iz kojih će se u nastavku moći vidjeti retrospektiva prvih djelovanja

43

Europske centralne banke u borbi sa posljedicama krize, kao i iz samih službenih objava

Europske centralne banke.

Veljača 2008.

7. veljače 2008. upravno vijeće Europske centralne banke odlučilo je obnoviti dugoročne

operacije refinanciranja koji su dodijeljeni 23. studenoga 2007. i 12. prosinca 2007.

Europska komisija umanjila je procjene ekonomskog rasta u eurozoni na 1,8% u 2008. godini,

s obrazloženjem da su ovogodišnji izgledi svjetske privrede neobično nesigurni.

Ožujak 2008.

Dana 11. ožujka 2008. upravno vijeće Europske centralne banke odlučilo je poduzeti

zajedničke aktivnosti s FED-om nudeći američki dolar za financiranje eurosustava za

rješavanje obnovljenog pritiska na kratkoročnim tržištima financiranja, slično kao što je

učinjeno u prosincu 2007. godine. Nedugo nakon toga, Europska centralna banka zajedno sa

Bankom Engleske odlučuje, kako je bilo i očekivano, da ne mijenja temeljnu kamatu. Nadalje,

u istom mjesecu Europska je centralna banka radila na slabljenju vrijednosti eura, s obzirom

da se suočila s optužbama da slab dolar nepotrebno osnažuje euro, što je dovelo do problema

na valutnom tržištu. Nedugo nakon toga, Europska centralna banka je zajedno sa Bankom

Rusije lansirala trogodišnji program kooperacije u sferi supervizije i revizije.

Travanj 2008.

U travnju iste godine Europska centralna banka je dala naslutiti da u tekućoj godini neće moći

smanjiti kamatnu stopu usprkos padu investicija u Njemačkoj. Razlog tome leži u povećanju

inflacije u zoni eura.

Lipanj 2008.

Sredinom godine, slijedi priopćenje od banke da će u izvanrednoj operaciji refinanciranja

bankarski sektor snabdjeti sa iznosom od 50 milijardi eura. Upravno vijeće Europske

centralne banke odobrilo je objavljivanje sedmog "Pregleda međunarodne uloge eura" na web

stranici ESB-a Pregled, koji obuhvaća zbivanja u 2007, istražuje ulogu eura na globalnim

tržištima i zemalja izvan eurozone, a ima za cilj unaprijediti razumijevanje trenutnog stanja

internacionalizacije eura, identificirati glavne događaje i temeljne trendove.

Srpanj 2008.

44

U srpnju 2008. godine Europska centralna banka očekivano povećava temeljnu kamatnu stopu

za 0,25%, nakon čega je ona iznosila 4,25%. Svrha toga je bilo sprječavanje daljnjeg rasta

inflatornih pritisaka u zoni eura.

Rujan 2008.

U trećem tromjesečju 2008. godine banka je plasirala 226 milijardi eura na novčano tržište u

okviru redovnih operacija. Bojazni od recesije sve su više obuzele Europu, što je ujedno bila i

glavna tema razgovora ministara financija i guvernera centralnih banaka članica Europske

unije, koji su se sastali u Nici. Dana 4. rujna 2008 Upravno vijeće odlučilo je obnoviti

dugoročne operacije refinanciranja. Ova mjera usmjerena je na podupiranje daljnje

normalizacije eura na novčanom tržištu. To je najavljeno u priopćenju objavljenom na web

stranici ESB-a na isti dan. Od 18. rujna 2008. ECB je poduzela niz odluka koje se odnose na

operacije refinanciranja, te natječajne procedure.

Listopad 2008.

Petnaest zemalja eurozone dogovorilo je akcijski plan za suočavanje s financijskom krizom

koji obuhvaća garanciju međubankarskih pozajmica i moguću rekapitalizaciju banaka.

Centralne banke obećavaju neograničeni priljev gotovine.

Studeni 2008.

U studenom 2008. godine Europska centralna banka smanjila je svoju osnovnu kamatnu stopu

najprije za pola, naknadno još jednom za pola postotnih poena. Iznos kamatne stope nakon

takvog djelovanja banke bio je 3,25%. Banka je to učinila u nastojanju oživljavanja

gospodarstva na području eurozone. Također, dana 21. studenoga upravno vijeće usvojilo je

smjernice o privremenim promjenama pravila koja se odnose na prihvatljivost kolaterala.

Prosinac 2008.

ECB je dodatno snizila temeljnu kamatnu stopu za rekordnih 75 postotnih poena, odnosno, na

2,5%, odnosno najavljeno je da će kamatna stopa na glavnim operacijama refinanciranja

biti smanjena za 75 poena na 2,50%, počevši od 10. prosinca 2008., dok će kamatna stopa na

depozit biti smanjena za 75 postotnih poena, tj. na 2,00%.

45

Siječanj 2009.

Na ovom iznosu kamatne stope Europska centralna banka nije stala, pa je tako već početkom

iduće godine dodatno smanjila stopu na 2%. Točnije, kamatna stopa glavnih operacija

refinanciranja je bila smanjena za 50 postotnih poena na 2,00%, počevši od 21. siječnja 2009.,

dok je kamatna stopa na depozit pogonu bila postavljena na 1,00%.

Ožujak 2009.

U ožujku 2009. godine ECB je najavila nove kamatne stope. Kamatna stopa na glavnim

operacijama refinanciranja bila je smanjena za 50 postotnih poena na 1,50%, dok je kamatna

stopa na depozit smanjena za 50 postotnih poena na 0,50%. Također, najavljuje se kupovina

obveznica ECB-a od privatnog sektora na sekundarnom tržištu kako bi se povećala

likvidnost. Takav bi potez pomogao malom i srednjem poduzetništvu, te većim europskim

kompanijama koje su u tom razdoblju teško nalazile izvore za financiranje ulaganja.

Travanj 2009.

Kamatna stopa na glavnim operacijama refinanciranja je smanjena za 25 postotnih poena na

1,25%, dok kamatna stopa na depozit za 25 postotnih poena na 0,25%.

Rujan 2009.

Upravno vijeće ESB odlučilo da će kamatna stopa na glavnim operacijama refinanciranja i

depozita će ostati nepromijenjena, te je nastavila preplavljivati financijski sustav gotovinom

u nadi da će banke napokon povećati kreditne aktivnosti prema kompanijama i potrošačima,

pa je tako održala drugu ponudu 12-mjesečnih zajmova bankama po najnižoj kamatnoj stopi

od 1%.

Studeni 2009.

ECB je još uvijek zadržala kamatne stope u eurozoni na važećoj niskoj razini, ali je

signalizirala da će uskoro početi postupno ukidati izvanredne poticaje za gospodarstvo ,

uvedene nakon izbijanja kreditne krize. Povrh toga, banka je pokrenula 60 milijardi eura

vrijedan program kupnje obveznica i uvela sustav jednogodišnjih zajmova koji bankama

jamči jedinstvenu mogućnost refinanciranja. Upravo ti jednogodišnji zajmovi predstavljaju

temelj strategije „pojačane potpore kreditiranju“ koju provodi Europska centralna banka.

Također, banka povlači neke od nestandardnih mjera, koje su bile uvedene kako ne bi

potaknule opasnost inflacije.

46

Siječanj 2010.

U koordinaciji s drugim središnjim bankama, Europska središnja banka potvrđuje ukidanje

valutnih swap ugovora. Ti ugovori, koji su osnovani za borbu protiv pritisaka na globalnim

financijskim tržištima, više nisu potrebni s obzirom na poboljšanja u funkcioniranju

financijskih tržišta u proteklih godinu dana. Središnje banke će nastaviti suradnju po potrebi.

Svibanj 2010.

Europska centralna banka kupila je vrijednosnice u iznosu od 54, 5 milijardi eura. Tim je

postupkom banka smirila tenzije, te spustila kamate na španjolske i talijanske državne

obveznice na razinu od oko 5%, za koju se vjeruje da predstavlja granicu između

nelikvidnosti i insolventnosti zemlje dužnika.

Kolovoz 2010.

Europska centralna banka ponovno je odgovorila na izazove gospodarske krize kupnjom

zadužnica na otvorenom tržištu u iznosu od nešto manje od 80 milijardi eura. ECB najavljuje

povlačenje mjera hitnih zajmova, kao i povlačenje mjera odobravanja hitnih zajmova

uvedenih radi lakšeg izlaska iz financijske krize.

Rujan 2011.

ECB je opet uvela šestomjesečne zajmove nudeći bankama gotovinu putem tjednih,

mjesečnih i tromjesečnih operacija.

Listopad 2011.

ECB je bankama ponudila neograničene iznose zajmova s rokom dospijeća od 12 i 13

mjeseci, čime bi se bankama omogućilo financiranje u duljem razdoblju, čak i do 2013., te

time zaštititi od previranja na tržištima pozajmica.

Prosinac 2011.

ECB je odlučila smanjiti kamatnu stopu eurozone na 1,25%, odnosno za 0,25 postotnih poena.

Također, omogućuje zaduživanje uz posebno niske kamatne stope na razdoblje od čak 36

mjeseci, uz opciju otplate duga nakon godinu dana, a do iznosa koji su im potrebni. Najavljeni

su i manje strogi propisi vezani uz kolateral. Vezano uz to, ECB će tako za kolateral primati i

imovinu slabije kvalitete, uključujući hipotekarne i bankovne kredite. Osim toga, pokušat će

pomoći gospodarstvu tako što će bankama omogućiti da drže manji iznos obveznih rezervi.

47

Na taj će im način ostati više sredstava na raspolaganju za kreditne plasmane i ulaganja.

Također, banka naknadno smanjuje kamatnu stopu na 1,00%. Krajem mjeseca čak je više od

520 banaka dobilo rekordni zajam od Europske centralne banke u iznosu od 489 milijardi

dolara. Kao kolateral za posudbu novca ECB je od europskih banaka u velikoj mjeri uzimala i

obveznice raznih zemalja europske unije koje se nalaze u velikim problemima.

Rujan 2012.

Europska središnja banka predstavila je novi program otkupa obveznica te time dala tržištima

do znanja da nema predodređenih ograničenja otkupa. Europska središnja banka odlučno je

izjavila da je jedini cilj programa "izravnih monetarnih transakcija", kojim će se otkupljivati

državne obveznice članica eurozone koje se nađu u fiskalnim nevoljama, ovisno o

usuglašenim reformama, ublažiti i ograničiti rizik smanjenja vrijednosti valute koji utječe na

povišene kamatne stope u južnoeuropskim gospodarstvima. Naime, cilj je bio ponovno

uspostaviti stupanj heterogenosti unutar eurozone kad je riječ o prijenosima monetarne

politike i mjera.

Svibanj 2013.

Upravno vijeće ESB je sljedeće odluke monetarne politike: kamatna stopa na glavnim

operacijama refinanciranja će biti smanjena za 25 postotnih poena na 0,50%, te će kamatna

stopa na depozit ostati nepromijenjena na 0,00% Nadalje,. predsjednik ECB-a najavio je i

druge mjere za poticanje gospodarstva eurozone iz recesije, zbog čega je tečaj eura oštro pao.

S obzirom na sve gore navedeno, jasno je kako stabilnost cijena može biti zahvalno upravo

pravovremenom djelovanju i postupcima Europske centralne banke. Sigurno je da bi bez

ovakvih reakcija Europske centralne banke, posljedice tekuće gospodarske, odnosno,

financijske krize bile puno drastičnije.

48

7. ZAKLJUČAK

Prije svega, cilj ovoga rada bio je istražiti vrste i uzorke financijskih kriza,s posebnim

naglaskom na ovu posljednju. Skladno tome, analiziralo se ponašanje ECB-a, tj. njen odgovor

na tekuću krizu.

Europska centralna banka (ECB) zauzima središnju poziciju unutar Europskog sustava

centralnih banaka i ona je centralna institucija monetarne politike Europske unije. ECB tu

politiku vodi dijelom samostalno, a dijelom putem centralnih banaka Eurozone. Početni

kapital ECB-a iznosio je 5 milijardi eura, a uplatu tog kapitala upisale su centralne banke

eurozone i to razmjerno populaciji i bruto nacionalnom dohotku njihovih zemalja. Sjedište

ECB-a je u Frankfurtu i njime upravlja Vijeće guvernera. Izvršni odbor čine predsjednik

ECB-e, potpredsjednik, te po jedan član iz svake od četiri najveće centralne banke Francuske,

Njemačke, Italije i Španjolske. Njihov mandat traje osam godina. Izvršni odbor ujedno je

odgovoran i za provođenje monetarne politike i za davanje uputa nacionalnim centralnim

bankama.

Nadalje, današnja je kriza vrlo kompleksna. Razlog tome je složenost međunarodnih

ekonomskih odnosa. Poznato je i kako je posljednja svjetska financijska kriza zahvatila cijeli

svijet i još uvijek traje. Pri tome još nema jasnih procjena o daljnjem trajanju krize, kao ni o

posljedicama koje je kriza za sobom ostavila. Očigledno je kako su dubina i dinamika krize

mnogo ozbiljnije nego li se procjenjivalo.

Ključne ekonomske i financijske paradigme koje su prevladavale prije krize su smanjena

nestabilnost makroekonomskog sustava, održivi ekonomski rast, dinamičnost cijena

nekretnina, te rast profitabilnosti financijskog sektora. Također, može se zaključiti kako su

reakcije vlade na krizu bile poprilično slabe u njenim ranim fazama, no sa uviđanjem

ozbiljnosti i posljedica krize, odluke su postajale sve odlučnije. One su se očitovale u

osiguravanju likvidnosti bankarskog sektora, preuzimanju banaka, zaoštravanju regulativa, na

što su burze odlično reagirale, no jasno je, kako će biti potrebne puno oštrije mjere kako bi se

smanjili negativni učinci na realni sektor. Nadalje, kao što je i rečeno, njih neće biti moguće u

potpunosti ukloniti, već samo smanjiti.

49

Uzrok krize uglavnom je bio brzi pad cijena nekretnina u SAD-u koje su se nakon dugog

vremena razdoblja rasta cijena razvile u nerealnim razmjerima. Istodobno je rastao broj

dužnika koji nisu više bili u stanju podmiriti obaveze kredita: djelomično zbog rasta kamatne

stope i dijelom zbog manjka prihoda. S obzirom na preprodaje kredita bankama u cijelom

svijetu, kriza se vrlo brzo proširila u globalnu, odnosno, svjetsku financijsku krizu. Preciznije,

kao glavni uzroci krize ističu se nekvalitetna regulativa i nadzor financijskih institucija, što je

utjecalo na porast špekulativnih učesnika i rast nepovjerenja na financijskom tržištu.

Nekvalitetna regulativa je rezultirala nekontroliranim rizicima i slomom financijskog sustava,

koji je, nadalje, uzrokovao recesiju ekonomije. Osim toga, rejting agencije su nerealno

vrednovale emitirane vrijednosnice, što je doprinijelo stvaranju temelja za nastanak

financijske krize. Veliku ulogu je ključnom trenutku odigrala je upravo ECB.

Monetarnoj je politici ECB-a na raspolaganju bio niz instrumenata kojima se može djelovati

na ostvarivanje operativnih ciljeva, posrednih i konačnih ciljeva monetarne politike. Europska

centralna banka se u reguliranju količine novca u opticaju služila operacijama na otvorenom

tržištu, trajnim olakšicama kreditiranja, te obveznim minimalnim rezervama.

Europska je Unija poduzela mjere kriznog menadžmenta, a ECB je na krizu odgovorila

smanjenjem ključne kamatne stope, kao i uvođenjem jedinstvenih nestandardnih mjera u

okviru „Programa pojačane kreditne podrške“ i „Programa tržišta vrijednosnica“ u listopadu

2008. godine Te su se mjere sastojale od produžavanja ročnosti snabdijevanja likvidnošću,

potpune raspodjele po fiksnoj stopi, valutnih swap ugovora, promjena zahtjeva kolaterala, te

programa kupovine pokrivenih obveznica. Naime, Europska centralna banka omogućila je

bankama u Euro-zoni da na prekonoćnoj osnovi povlače pun iznos neophodnih likvidnih

sredstava, uz kolaterale po glavnoj stopi refinanciranja. Osim toga, provodila je i dopunske

operacije refinanciranja ročnosti od tri i šest mjeseci. Dodatne operacije osiguravanja

likvidnosti koje je Europska centralna banka poduzela u ovom periodu su olakšane

fleksibilnim operativnim okvirom. Taj okvir uključuje dugačku listu kolaterala i strana

raspoloživih za operacije refinanciranja.

Nadalje, u jeku dužničke krize, koja još uvijek traje, ECB je europskim bankama nudila vrlo

jeftine kredite na tri godine, pa i otkupljivala obveznice prezaduženih članica eurozone kako

bi smanjila cijenu njihovog zaduživanja. To je ublažilo dužničku krizu, no nije potaknulo rast

gospodarstva.

50

Dužnička kriza u eurozoni, koja je kasnije eskalirala u sveobuhvatnu političku i društvenu

krizu, potvrdila je da stupanj fiskalne i političke integracije u eurozoni nije na razini koja bi

jamčila dugoročnu stabilnost europske monetarne unije. U nemogućnosti donošenja brzih i

efikasnih odluka političara, teret olakšanja situacije je uglavnom prebačen na Europsku

centralnu banku. Posljednja odluka koju je ECB donijela je dodatno smanjenje ključne

kamatne stope za 0,25 postotnih bodova, na rekordno niskih 0,50 posto, nastojeći potaknuti

izlazak gospodarstva eurozone iz recesije.(www.ecb.int)

Trenutno, gospodarstvo Euro-zone prikazuje skroman i spor rast, no jednako tako

međunarodno je okruženje nesigurno i nepredvidljivo, odnosno, neizvjesno, te još uvijek

može predstavljati nove izazove u razdoblju koje slijedi. Kao što smo vidjeli u tekućoj krizi,

reakcija ECB-a bila je poprilično brza i odlučna. Usprkos ponekim pogreškama, može se reći

kako je ECB postigla dobre rezultate, dok je istovremeno odoljela pritiscima nacionalnih

centralnih banaka i politike te zadržala neovisnost u provođenju monetarne politike Europske

Unije. Također, iako nije u potpunosti uklonila posljedice koje je za sobom ostavila tekuća

gospodarska kriza, može se zaključiti kako se Europska centralna banka hrabro i

pravovremeno borila i uvelike ublažila njene posljedice.

51

POPIS LITERATURE

Knjige:

- Bilas, V., Grgić, M.: Međunarodna ekonomija, Lares plus, Zagreb, 2008., str. 431.

- Felton, A.& Reinhart, C., Prva financijska kriza 21. stoljeća, Novum, Zagreb

- Radošević, D., Politika i ekonomija razvoja Hrvatske, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb

2010., str. 165.

- Kandžija, V., Gospodarski sustavi EU, Efri, 2003., str. 302.

- Kindelberger, C.P. & Alibert, R., Najveće svjetske financijske krize, Masmedia,

Zagreb, 2006.

Članci:

- Ahec-Šonje, A., Analiza osjetljivosti bankarskog sustava- primjena „signalne“ metode,

Ekonomski pregled 53, (9-10) 807-848, 2002. (https://bib.irb.hr/prikazi-

rad?&rad=134591, pregledano 15.12.2012.)

- Carsten, M., Estimating the ECB policy reaction function, German Economic Review,

7, 1, pp. 1-34, 2006.

(http://web.ebscohost.com/ehost/pdfviewer/pdfviewer?sid=ae3cd97b-b3f4-44b9-

98d6cc108be6d181%40sessionmgr115&vid=2&hid=105, pregledano 13.1.2013.)

- Dalić, M., Kako nazvati ekonomske poremećaje, Lider, 2008.

(www.liderpress.hr/arhiva/51668, pregledano 13.1.2013.)

- Jackson, J.K., The financial crisis, impact on and response by European Union,

Current Politics & Economics of Europe, 21,1,

2008.(http://web.ebscohost.com/ehost/pdfviewer/pdfviewer?sid=95805f7e-42ef-4c96-

86cb-bdc164eb62cc%40sessionmgr112&vid=2&hid=105, pregledano 1.12.2012.)

- Jurčić, J., Financijska kriza i fiskalna politika, Ekonomski pregled, Vol.61 No.5-6

Lipanj 2010., (http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=85872,

pregledano 3.12.2012.)

52

- Kilibarda, M., Nikčević, A., Milić, D., Mićunović, A. Globalna finansijska kriza i

odgovor Evropske Unije, Centralna banka Crne Gore, 2011.(http://www.cb-

mn.org/slike_i_fajlovi/fajlovi/fajlovi_publikacije/radne_studije/globalna_finansijska_

kriza.pdf, pregledano 2.12.2012.)

- Primorac, Ž., Svjetska financijska kriza: korijeni, uzroci i posljedice, Lider, 2008.

(http://liderpress.hr/arhiva/57731/)

- Primorac, Ž., Budućnost bankarstva, Rifin, p.6., 2009., (http://www.rifin.com/gosti-

stranica/158-drsc-arko-primorac-qbuducnost-bankarstvo, pregledano 13.1.2013.)

- Scheller, H.K. The European Central Bank: History, role and functions, ECB,2004.

(http:/ecb.int/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf , pregledano

15.12.2012.)

Ostali izvori:

- http://www.banka.hr/hrvatska/velimir-sonje-kako-tiskati-novac-a-ne-izazvati-inflaciju-

ili-financijsku-krizu (pregledano 30.5.2013.)

- http://www.business.hr/burza/potezi-ecb-a-glavni-su-razlog-stabilnih-cijena-i-oni-

zasad-zasjenjuju-zabrinutost-vezanu-za-makroekonomiju (pregledano 3.1.2013.)

- http://www.capital.ba/ecb-neophodno-ukinuti-nestandardne-mjere-pomoci-evrozoni/

(pregledano 3.1.2013.)

- http://www.ecb.int/ecb/orga/escb/html/index.en.html (pregledano 30.5.2013.)

- http://www.ecb.europa.eu/home/html/search.en.html (pregledano 29.3.2013)

- http://www.ecb.int/press/govcdec/otherdec/2008/html/index.en.html (pregledano

30.5.2013.)

- http://www.ecb.int/pub/pdf/scpwps/ecbwp1508.pdf (pregledano 30.5.2013)

- http://www.ecb.int/pub/pdf/scpwps/ecbwp1528.pdf (pregledano 30.5.2013)

- http://www.ecb.int/stats/monetary/res/html/index.en.html (pregledano 30.5.2013)

- http://www.ecb.int/mopo/html/index.en.html (pregledano 29.3.2013)

- http://www.ecb.int/pub/pdf/other/art1_mb201107en_pp55-69en.pdf (pregledano

29.3.2013)

- http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=41 (pregledano 29.3.2013)

53

- http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-institucionalni-ustroj.htm (pregledano

3.1.2013)

- http://www.index.hr/tag/124455/europska-centralna-banka.aspx (pregledano

29.3.2013)

- http://www.jutarnji.hr/europska-centralna-banka-ne-moze-garantirati-da-nove-krize-

nece-biti/1053427/(pregledano 3.1.2013)

- http://www.klix.ba/biznis/news/merkel-ekonomska-kriza-nas-ceka-i-naredne-

godine/121231066 (pregledano 13.1.2013)

- http://limun.hr/main.aspx?id=381415&NadID=379793 (pregledano 13.1.2013)

- http://www.poslovni.hr/tag/europska-sredisnja-banka-ecb-417 (pregledano 13.1.2013)

- http://www.poslovni.hr/trzista/ecb-ce-ostati-neovisan-i-nakon-nestandardnih-mjera-

214218 (pregledano 3.1.2013)

- http://trumanfactor.com/2012/why-the-buba-wants-to-exit-8669.html (pregledano

30.5.2013)

- http://www.vecernji.hr/tema/ekonomska+kriza/ (pregledano 13.1.2013)

- http://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetska_financijska_kriza_od_2007._godine (pregledano

3.1.2013)

- http://hr.wikipedia.org/wiki/Europska_sredi%C5%A1nja_banka (pregledano 3.1.2013)

Popis tablica:

- Tablica 1. HICP stopa inflacije za razdoblje 2006 – 2011.god ( % )

- Tablica 2: Stopa nezaposlenosti za razdoblje od 2008 do 2011.godine ( % )

- Tablica 3 : BDP po stanovniku po tekućim cijenama od 2007.do 2011.

- Tablica 4: Krizne mjere ekonomske politike EU-a i ECB-a

- Tablica 5: Prikaz instrumenata monetarne politike Europske centralne banke

- Tablica 6: Glavne operacije refinanciranja

- Tablica 7.: Dugoročne operacije refinanciranja

- Tablica 8: Kamatne stope graničnih kredita

- Tablica 9: Kretanje kamatnih stopa kod depozitnog instrumenta

- Tablica 10: Minimalne rezerve u milijardama eura, kamatne stope u % po godini

- Tablica 11: Glavne karakteristike EFSM-a, EFSF-a i ESM-a

54

Popis grafikona i skica:

- Skica 1: Europski sustav centralnih banaka

- Skica 2: Eurosustav

- Grafikon 1: Operacije monetarne politike izražene u milijardama eura

- Grafikon 2 :Regionalna distribucija sredstava Europske centrale banke

- Grafikon 3: Ključne kamatne stope ECB-a i EONIA na godišnjem nivou u % u

razdoblju od 1999. do 2010. godine

- Grafikon 4: Ključne kamatne stope ECB-a i EONIA na godišnjem nivou u % u

razdoblju od 1999. do 2010. godine

- Grafikon 5: Spread između desetogodišnjih vladinih obveznica izabranih zemalja

Eurozone

- i njemačkih obveznica u %

55

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ODGOVOR EUROPSKE CENTRALNE

BANKE NA FINANCIJSKU KRIZU izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc.

Maria Pečarića. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila

literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke,

teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na

uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim

jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Maja Piljić