Obvezno pravo i obvezni odnos

PAGE

Obvezno pravo i obvezni odnos

Obvezno pravo (OP) je skup pravnih pravila kojima se ureuju obvezni odnosi

Obvezni odnosi su oni drutveni odnosi u koje pravni subjekti ulaze povodom inidbe.

a) objektivno obvezno pravo

Razlikujemo

b) subjektivno obvezno pravo

Objektivno obvezno pravo je skup pravnih normi koje reguliraju obveznopravne odnose (bavi se obligacijama)

Objektivno OP je dio graanskog prava koji se bavi prometom imovinskih prava i obveza. Predmet objektivnog obveznog OP su obvezni odnosi: odnosi imovinske prirode koji se sastoje od prava i obveza sankcionirani normama obveznog prava u svim sferama ivota.

Subjektivno obvezno pravo pravna vlast jednog subjekta nad drugim koja proizlazi iz normi objektivnog obveznog prava. Ta pravna vlast naziva se pravo potraivanja ili trabeno pravo.Predmet subjektivnog obveznog prava je potraivanje vjerovnika, te inidba, pozitivna ili negativna radnja dunika, a ne stvar povezana s inidbom.

Obvezno pravo koristi je uglavnom sastavljeno od dispozitivnih normi i bavi se iskljuivo prometom => prijelazom vrijednost s jednog subjekta na drugi. Takoer, OP koristi se u znaenju pravne prakse (zakonodavna, sudska) i kao pravna nauka.

Evolucija ili povijesni razvoj obveznog prava

Smatra se jednom od najstarijih grana prava, a znaajan je razvoj OP jo iz Rimskog prava. U srednjem vijeku dolo je do zastoja razvoja jer je OP dinamino, a srednji vijek je zatvoren, pa stoga razvoj OP doivljava stagnaciju jer nije bilo znaajne razmjene dobara i usluga i nije postojala potreba za razvojem.

Prekretnicu u razvoju ini Francuska revolucija iz 1789. g., jer se tada intenzivirao promet dobara i usluga, pa se OP razvija naroitu poslije u 19. st. sa Napoleonovim Code Civil ali i drugim kodifikacijama.

Nakon Francuskog slijedi Austrijski Opi graanski zakonik (OGZ), Njemaki BGB, a na samom prijelazu iz 19. u 20. st. i vicarski GZ, Talijanski Code Civile, Bogiiev graanski zakonik.Sve to dovodi do razvoja pravnih instituta koji zadovoljavaju nove potrebe, te potvruje da je obvezno pravo utemeljeno na rimskom pravu.

U Europskim krugovima razlikujemo dva sustava:

- europski kontinentalni sustav utemeljen na koncepciji rimskog prava

- anglosaksonski sustav utemeljuje se u Velikoj Britaniji.Karakteristike obveznog prava

a) najapstraktnija grana prava => znai da su pravila OP openita tako da se od ta pravila moe podvesti i veliki broj sluajeva i situacija;b) dananji razvoj ne doivljava neke spektakularne promjene . U zadnjih 50. g. u odtetnom pravu su nastale najvee promjene;

c) delikti nematerijalna dobra => novani ekvivalent ih ekonimizira, u novom ZOO-u je proirenje pojma nematerijalne tete (tj. neimovinske) te se nadoknauje svaka nematerijalna teta;

d) statika i dinamika OP karakterizira dinamika;

e) faktori razvoja robna privreda, drutveni razvoj, kultura, drutvenopolitike prilike i shvaanja, socioloke prilike;

f) promet uope (ne samo robni) cirkulacija dobara ili upotrebnih vrijednosti u najirem smislu (usluge, neinjenje)

Zakonske obveze obveznopravni odnosi koji proizlaze direktno iz posebnog propisa koji daje pravo jednom subjektu da trai od drugog izvrenje obveze, a ovom drugom pravo na tu inidbu.

Posebne karakteristike OP su:

a) inidba objekt OP jest inidba. Ona je po svojim unutarnjim osobinama takva da je i vjerovniku i duniku u golemoj veini sluajeva stalo da se inidba to prije ispuni;

b) relativnost prava ono djeluje samo izmeu osoba koje se nalaze u odreenom obveznopravnom odnosuRelativni karakter OP izlazi ve iz samog karaktera i sadraja inidbe. Tako intenzivno (bilo aktivno ili pasivno) ponaanje kakvo se zahtjeva od obvezanog, ne moe se zahtijevati od drugih osoba koje stoje izvan OP.

S druge strane, u obveznom su odnosu osobe tono odreene i u pravilu samo te osobe mogu povrijediti obvezni odnos;

c) dispozitivnost u OP je najpotpunije dolo do izraaja naelo dispozitivnosti to podrazumijeva da sudionici u prometu potpuno slobodno odreuju obvezne odnose.

Jedina granica koju je OP postavilo glede stvaranja obveznopravnih odnosa jest mogunost i dopustivost njihova sadraja.

Broj obveznopravnih odnosa nije ogranien ni po vrsti ni po obliku. Istina, naelo neogranienog broja i oblika vrijedi samo za segment ugovornih, ali ne i izvanugovornih odnosa.

Dioba obveznog prava

OP dijelimo na:

1. Ope ili klasino OP ine pravila zajednika za sve obveze. Dijeli se na:

a. opi dio su pravila koja se odnose na sve obligacije.

b. posebni dio regulira pojedine tipove ugovora.

2. Posebna ili specijalna OP plod su novijeg razdoblja i javljaju se u tono odreenim oblastima. Ona su se razvila iz Opeg OP i to kad se trebalo prilagoditi specijalnim drutvenim odnosima

Odnos OP sa srodnim granama prava

Odnos stvarnog i obveznog prava

Zajedniko im je:

oni su podgrana graanskog prava;

imovinska prava (dok je npr. u obiteljskom pravu veinom neimovinska);

4 naela;

promet u irem smislu (imovina i novac) reguliraju imovinskopravne odnose;

obveznopravni odnosi su temelj za stjecanje stvarnih prava (npr. kod derivativnog stjecanja titulus je pravni posao).

Razlikuje ih:

odnosi posjedovanja i razmjene stvarnopravni odnosi su odnosi posjedovanja, a obveznopravni odnosi su odnosni dinamike, tj. prenoenja s jednog subjekta na drugi; djelovanje prava stvarna prava su apsolutna jer djeluju erga omnes, tj. prema svima, dok su obvezna prava relativna djeluju inter partes, tj. meu tono odreenim subjektima s odreenim izuzetcima.

predmet im je imovina, ali u uem smislu predmet stvarnog prava je stvar, a obveznog prava inidba;

u stjecanju za stjecanje stvarnog prava postoje tono odreene pretpostavke dok se obvezna prava stjeu izvorom obveza, raznolikiji nain stjecanja, ukupno 6 naina; manje je disciplina te najvie do izraaja dolazi dispozitivnost; tube u OP postoji jedna tuba, dok kod stvarnog prava postoji itava lepeza tubi.

Obveznopravna prava vezana uz rok, zastarijevaju, dok stvarna prava u pravilu ne. razlika u broju u stvarnom pravu (numerus clausus) postoji zatvoreni broj stvarnih prava (nema slobodne volje stranaka to su kogentne norme), dok je broj obveznih prava neogranien. Postoji 6 tipinih vrsta izvora i to su samo apstraktna pravila i unutar njih postoji veliki broj varijacija koje ovise o volji stranaka.

stvarno pravo je pravo statike, a obvezno pravo je pravo dinamike, tj. obveznopravni odnosi su u pravilu kratkotrajni dok su stvarnopravni dugotrajni.

Odnos obveznog i nasljednog prava

Elementi povezivanja:

pripadnost istoj grani prava

naela

predmet i jednog i drugog su imovinska prava, a objekt im je imovina

novac kao ekvivalent vrijednosti

bave se prometom imovine Razlike:

nasljedno pravo je uvijek vezano uz osobu, dok su obvezni odnosi od osobnih svojstava subjekta

nasljednopravni odnosi su mortis causa nastupaju nakon smrti ostavitelja, dok su obveznopravni odnosi inter vivos proizvode uinke za ivota.

nasljednopravna ovlatenja su neprenosiva i neotuiva jer su vezana uz osobno svojstvo, a obveznopravna su prenosiva i otuiva

Odnos obveznog i obiteljskog prava

Slinosti: povijesno porijeklo

imovinski odnosi (u braku i obitelji brana steevina, posebna imovina, uzdravanje)

naela, ALI u obiteljskom pravu su malo modificiranija, pa su ista samo naela: dispozitivnosti i ravnopravnosti;

obiteljsko pravo je nekada bilo dio graanskog prava, ali je dolo do razdvajanja

Razlike:

norme koje odreuju imovinske odnose u obiteljskom pravu vezane su za osobna svojstva subjekata, dok kod OP to nije sluaj obiteljskopravna ovlatenja su neprenosiva i neotuiva dok su obveznopravna prenosiva i otuiva

obiteljsko pravo koje ureuje imovinske odnose dobilo je javnopravnu komponentu zbog zatite slabije strane kogentne norme dokle ima ovlatenja javnog prava; dok to nije prisutno kod OP

Odnos obveznog i trgovakog prava

Graansko i trgovako pravo u biti ureuju istu vrstu odnosa, te se graansko pravo prema trgovakom odnosi kao ope prema posebnom. Stoga nije ni sporno to je trgovako pravo nastalo iz graanskog odnosno privatnog prava.

Institut i kompleksnost gospodarskog ivota, masovna proizvodnja, siguran i brz protok robe i novca, zahtijevali su prilagodbu i uposebljenje pa i kreaciju novih instituta graanskog prava. Pravno tehniki se to izvodi 2 varijante:

a) jedna je dualistika varijanta - sastoji se u potpunom odvajanju trgovakog od graanskog prava, npr. Francuska, Njemaka, eka;

b) druga monistika varijanta prema kojoj se zadrava jedinstvenost GP za sve vrste subjekata i pravnih poslova s odreenim odstupanjem za trgovce i trgovake poslove, npr. Italija, vicarska.

Ovo drugo rjeenje je prihvaeno u ZOO-u. Izraeno je odredbom prema kojoj se na trgovake ugovore primjenjuju odredbe koje se odnose na sve vrste ugovora osim ako za trgovake ugovorne nije izrijekom drukije odreeno.

Trgovaki ugovor razliito se definira. Prema starom zakonu Ugovori u privredi, prema ovom zakonu, jesi ugovori to ih poduzea i druge pravne osobe koje obavljaju privrednu djelatnost te imaoci radnji i drugu pojedinci koji u obliku registriranog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost sklapaju meu sobom u obavljanju djelatnosti koje ine predmete njihova poslovanja ili su u vezi s tim djelatnostima, dok prema novom ZOO-u trgovaki ugovori jesu ugovori to ih sklapaju trgovci meu sobom u obavljanju djelatnosti koje ine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.Nova definicija je ira i loginija.

Tendencija izjednaavanja pravila komercijalizacija klasinog OP jer e se ZOO primjenjivati u svim odnosima. Trgovaki odnosi su puno profesionalniji jer trgovci poznaju materiju pa nastaju nova praktinija rjeenja za neprofesionalce.

Razlike izmeu trgovakih i netrgovakih ugovora su:

1. u rokovima zastarni rokovi kod trgovaca su dui od zastarnih rokova u OP

2. u injenici da su netrgovaki ugovori formalni radi zatite interesa stranaka, a trgovaki neformalni osim za vrijednosne papire;

3. u izvorima prava za trgovce su uzance, poslovna praksa, obiaji. Trgovaki obiaji e za ne trgovce vrijediti samo ako je tako ugovoreno.

Poslovna praksa za ne trgovce ne vrijedi, jer vrijede opi uvjeti poslovanja

4. u tretiranju krivnje za povredu obveze trgovaca i ne trgovaca. Kod trgovaca se trai vei stupanj panje pa je krivnja tea.

5. u sankcijama - kod netrgovakog ugovora sankcija je zapisana u zakonu, dok su kod trgovaca sankcije neformalne, te proizlaze iz trgovake prakse. Onaj trgovac koji postupa nemoralno trpi u poslovnom okruenju, npr. bojkot, crne liste i sl.6. kod trgovaca je adhezijsko zakljuenje ugovora po pristupu - samo jedna strana sastavlja ugovor i daje drugoj strani da ga prihvati ili ne. Ova tehnika je prihvatljiva jer je jeftina. To su tipski ugovori bez iznimke.

7. kod trgovakih ugovora vrijedi pretpostavka naplativosti. Ako su 2 trgovca sklopila ugovor i zaboravila unijeti cijenu, po zakonu se predmnijeva da su unijeli cijenu, a za ne trgovce to ne vrijedi. Kod trgovaca cijena je uvijek odrediva.8. ako u trgovakom poslu postoji vie dunika po zakonu (ex lege) predmnijeva se da oni svi duguju solidarno (svaki duguje cijeli iznos), to vrijedi i za jamce. Dok ne trgovci dijele dug, tj. nema pretpostavke solidarnosti i treba utvrditi dunike iznose.

9. potreba povjerenja za trgovake odnose se to insistira, a za netrgovake ne.

10. redovna kamata ako trgovac daje zajam i zaboravi ugovoriti kamatu, ex lege zajmoprimac duguje kamatu. S druge strane, ako to napravi ne trgovac, onda je ne moe ni traiti.

Odnos obveznog i radnog prava

Prije osamostaljenja u zasebnu granu prava, radno pravo je bilo sastavni dio graanskog prava. Osnovni instrument radnog odnosa bio je ugovor o slubi.

U suvremenom RP prevladavaju norme imperativnog i zatitnog karaktera, no ima i onih koji su imovinskopravne naravi. K tome, ne treba zaboraviti da zasnivanje radnog odnosa ima ugovorni karakter, te da se na ugovor o radu supsidijarno primjenjuju opi propisi ZOO-a.

Odnos obveznog i autorskog prava

Autorsko pravo je podgrana graanskog prava.

AP u objektivnom smislu je grana prava koja regulira pravne odnose povodom autorskog djela.

AP u subjektivnom smislu apsolutna pravna vlast koju pravni subjekt tj. autor ima nad svojim autorskim djelom.

AP postoji u Meunarodnom paktu iz 1966. g. Priznato je kao pravo i naim Ustavom.

AP ureuje obveznopravne odnose s podruja autorskog prava, npr. ugovor o izdavatvu, o snimanju, o ustupanju prava prevoenja.

Ukoliko doe do nekog problema prvo se pogleda ZAP, a ukoliko taj problem nije reguliran tim zakonom, onda gledamo ope odredbe ZOO-a.

Izvori obveznog prava I

Pravni izvori su razliiti oblici u kojima se pojavljuju pravna pravila. Dijelimo ih na:a) materijalne (unutarnje) kod kojih se teite postavlja na onu materijalu drutvenu snagu koja daje sadraj pravnom pravilu i prema tome je ne samo uzrok postanka, nego i, temelje opstanka same pravne norme. Izvori prava u ovom smislu nisam predmet prouavanja GP.

b) formalni (vanjski) pravni izvori imaju teite na obliku kojem se pojavljuju pravna pravila odnosno na nain na koji se odreeni sadraj pravno izraava

i. prema donositelju razlikujemo

1. dravni izvori su oni iji je tvorac propisima predvieno dravno tijelo (zakonodavno tijelo). Osnovni oblik u kojem se javlja pravilo iz toga izvora jest propis, najee zakon.

2. drutveni (autonomni) izvori su oni iji tvorac nije dravno tijelo nego odreene asocijacije koje samostalno normiraju odnose izmeu svojih lanova.

ii. prema nainu na koji se pojavljuju:

1. pisani izvori Ustav, zakon, meunarodni ugovori itd.

2. nepisani izvori obiaj, moral, naela itd.

Kad je rije o dravnim izvorima, potrebno je uoiti kako stvaratelj norme nije ujedno i njen primatelj, zbog ega su tako donesena pravila heteronomna a kada je rije o drutvenim izvorima, kako je stvaratelj pravilo ujedno i njezin primatelj, te tako donesena pravila su autonomna pa pravo koje izvire iz drutvenih izvora naziva autonomno pravo.

Glede odnosa izmeu dravno i drutveno stvaranih pravila, nuno je uoiti redovitu ovisnost drutveno stvorenih pravila o dravno stvorenim pravilima jer dravno stvarana pravila odreuju okvire unutar kojih se mogu kretati drutveno stvorena pravila.

Propisi su formalni izvori koji sadri napisano pravno pravilu. Meu propisima postoji rang koji odreuje meusobni odnos propisa. Rangiranje propisa osobito je vano u sluaju sadrajnog sukoba dvaju propisa. Temeljna je odredba ustava RH da zakonu moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali pravni propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Izvori obveznog prava II

Ustav kao izvor GP ustavi u pravilu sadre relativno mali broj odredaba ali one imaju za GP prvorazredno znaenje.Ustavom se kao temeljnim i najviim pravnim aktom jedne drave ureuju osnove pravnog, politikog i gospodarskog sustava odreene drutvene zajednice.

Odredbe Ustava RH koje su relativne za OP su:

naelo jednakosti i ravnopravnosti graana iz kojeg se izvodi naelo ravnopravnosti stranka;

temeljnim odredbama se proglaava nepovredivost vlasnitva, jedne od najviih vrednota ustavnog poretka RH;

jame se pravo vlasnitva i pravo nasljeivanja, ali se takoer odreuje da pravo vlasnitva obvezuje njegove nositelje i korisnike na doprinoenju opem dobru;

jami se poduzetnika i trina sloboda, a zabranjuje se zlouporaba monopola;

poduzetnika sloboda i pravo vlasnitva mogu se iznimno zakonom ograniiti radi zatite interesa i sigurnosti drave, prirode ljudskog okolia i zdravlja ljudi;

jame se temeljne slobode i prava ovjeka i graanina, pa ne zakonito lieni slobode i osueni imaju pravo na odtetu i ispriku.

Izvori obveznog prava III

Zakon pod zakonom se razumijeva akt donesen od strane zakonodavnog tijela na ustavom propisan nain, a koji sadri apstraktno ope pravno pravilo.

Za nae GP je karakteristino da ono jo nije kodificirano. Mi nemamo graanskog zakonika koji bi sadravao sva ili najvei dio pravila GP. Bez obzira na odreene mane kodifikacije kao to su okamenjivanje pravne norme i oteana bra prilagodba promjenama u drutveno-gospodarskom sustavu, kodifikacija je zbog svojih nedvojbenih prednosti (cjelovitost i racionalnost ureenja) ideal koji se nastoji dosegnuti.

Tenja za kodifikacijom GP u stanovitoj je mjeri ostvarena kodifikacijom pojedinih dijelova GP. Doneseni su posebni zakoni, odvojeno za svaki dio GP:

Zakon o obveznim odnosima - ureuje pravila obveznog prava; Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. g. sadri pravila stvarno prava

Zakon o nasljeivanja iz 2003. g. pravila nasljednog prava

Kada se govori o primjeni starih pravnih pravila, stara Jugoslavija nije bila jedinstveno pravno podruje, pa je tako postojalo 6 pravnih podruja:

1. Hrvatska i Slovenija tu je vrijedio stari Austrijski Opi graanski zakonik (OGZ) od 1811. U Hrvatsku je uveden 1852. g.;2. Slovenija i Dalmacija su nekad bile austrijske pokrajine i u njima je vaio izv. novelirani OGZ;3. Srbija i Makedonija na ijem je podruju vaio srpski graanski zakonik iz 1844. g. koji je bio skraeni prijevod OGZ;

4. Bosna i Hercegovina gdje je vailo tursko i obiajno pravo. Od 1878. g. se poeo primjenjivati OGZ;

5. Crna Gora Baltazar Bogoi, hrvatski pravnik izradio je Opti imovinski zakonik za Crnu Goru (OIZ), a koji je vrijedio od 1888. s dopunama od 1898. g.

6. Vojvodina i Meimurje je podruje u kojima nije bilo pisanog zakona. Vrijedio je sustav sudskih presuda, te su odluke Vrhovnog suda vrijedile kao izvor prava i imale karakter presedana.

Izmeu stare i nove Jugoslavije nije bilo unutarnjeg pravnog kontinuiteta, pa se nametnula potreba prekidanje pravnog kontinuiteta potvrditi zakonskim putem. To je uinjeno Zakonom o nevanosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije. Tim su zakonom u cjelini brisani svi okupatorski propisi. Proglaeni su nepostojeim, a propisi koji su vrijedili do 6. IV. 1941. izgubili su svu pravnu snagu odnosno nisu se mogli primijeniti kao pozitivni pravni propisi.Meutim, taj Zakon o nevanosti otvorio je mogunost da se primjene pravna pravila sadrana u tim propisima uz uvjet da se ispune odreene pretpostavke:1. ako odreena materija nije bila ureena propisima SFRJ postojala je pravna praznina;

2. ako takva pravila nisu bila u suprotnosti s Ustavom SFRJ i Ustavima socijalistikih republika, te s naelima socijalistikog pravnog poretka SFRJ. Sud se kad je donosio presudu nije pozivao na OGZ nego na Zakon o nevaenju, a sudac nije bio vezan naelom teritorijalnosti, pa se uglavnom primjenjivao novelirani OGZ.

Ovakvo stanje traje do donoenja ZOO i ZOV, ali sudei da sva pitanja ni ovim zakonima nisu bila rijeena i dalje su se primjenjivala pravila graanskih zakonika.

Zakon o nainu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. IV. 1941. utvruje kako se pravni propisi koji su bili na snazi prije 6. IV. 1941. mogu primjenjivati u RH pod sljedeim uvjetima: da postoji pravna praznina;

ako su u skladu s Ustavom i zakonima RH;

ako se pravno pravilo uobiajeno primjenjivalo od 1945. do 1991. g.

Zakon o obveznim odnosima iz 1978. g. stupio na snagu 1. 10. 1978., a u hrvatski pravni sustav preuzet je Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (53/91). Stupio je na snagu 8. 10. 1991. g.Nastao je pod utjecajem najsuvremenijih rjeenja, npr. vicarskog graanskog zakonika, Hake konvencije o meunarodnoj trgovini, ope uzance za promet roba.

Na tom se zakonu radilo od 1960. g. (dakle 18 godina).

Struktura tog zakona dijeli se na opi i posebni dio.

U opem dijelu su regulirana naela obveznog prava, izvori obveze, djelovanje obveze, nain prestanka obveze, vrste obveza.

Posebni dio sadri pravila o pojedinim vrstama ugovora kojima je zajedniko da su to ugovori o prometu roba ili usluga. Zakon ne regulira besplatne ugovore!

Stari zakon je dosta solidaran. Uveo je neke institute koji do tada nisu postojali. Dobra strana je nain na koji je napisan. Prihvatio je i naelo monizma. Veina normi je dispozitivna.

Ipak nedostatak je to svi odnosi nisu bili regulirani.

Zakon o obveznim odnosima iz 2005 (35/05) stupio na snagu 1. 1. 2006. g. popunjava pravne praznine, ali ne sve. Primjenjuje se na pravne odnose nastale od dana stupanja na snagu.

Razlozi donoenja:

nepreglednost starog ZOO-a, budui da se mijenjao i dopunjavao 11 puta

poto je ZOO iz 1978. bio rezultat kompromisa zagrebake i beogradske kole obveznog prava, u taj ZOO su uli neki instituti koje Hrvatska pravna znanost i praksa nije prihvaala;

terminoloki problemi jer su se u ZOO-u iz '78. nametnule rijei i pojmovi koji nisu pripadale hrvatskom jeziku, pa je tekst zakona trebalo uskladiti s hrvatskim pravnim nazivljem; odreene su se odredbe pokazale neodgovarajuim i zastarjelim pa ih je trebalo zamijeniti suvremenijim; usklaivanje propisa ZOO-a sa smjernicama EU.Struktura novog ZOO-a:

a) Opi dio sadri opa pravila to se primjenjuju na sve obveznopravne odnose i sastoji se od 7 glava (naela, sudionici obveznih odnosa, nastanak, vrste, uinci obveza, promjene u obveznog odnosu, te prestanak obveza).

b) posebni dio ugovorni i izvanugovorni odnosi (najvie se promijenio)

c) prijelazne i zavrne odredbe dio koji govori na koji nain se zakon primjenjuje.

Meunarodne konvencije se primjenjuju kada se u odnosu javlja strani element. Da bi se primijenile postoje 2 uvjeta: ratifikacija i objava.

1. Haka konvencija o meunarodnoj prodaji robe iz 1964. g. ULIS izvrila utjecaj na redaktore starog zakona;2. Konvencija UN-a o meunarodnoj prodaji robe iz 1980. g. CISC Beka konvencija to je usavrena Haka konvencija vrlo znaajan izvor!

Pravni obiaji su obiaji, pravila ponaanja koja su se kroz stanovito potrebno vrijeme oblikovala u drutvenoj zajednici na osnovi nekog ponavljanjem utvrenog shvaanja, a zakonski im je propis svojom normom izravno ili neizravno dao pravni karakter.U pravnom obiaju kao izvoru prava moraju biti utjelovljena 2 elementa:

1. materijalni koji pokazuje da drutvena praksa koja se izraava kao vrenje ili nevrenje odreenih radnji ili postupaka, dovoljno gusta, stalna i jednolina;

2. psiholoki koji se naziva opinio iuris sive neccessitas tj. uvjerenje da se radi o opeobvezatnom pravnom pravilu ponaanja.

Stari ZOO izraz koji je bio pristan je dobri poslovni obiaji, taj pojam je praksu vie zbunjivao nego pridonosio boljem razumijevanje jure se u sklopu tih rijei nalazi izraz poslovni i obiaj to na prvi pogled upuuje na poslovni (trgovaki) obiaj, pa su ak i sudovi tumaili da se pod time krije poslovni obiaj, a u stvari iz odredaba starog ZOO-a proistjee da se radilo o moralnim obvezama unutar kojih se trebaju kretati postupci sudionika. U stvari je bila u pitanju odredba o poslovnom moralu, a ne poslovnom obiaju.

Sekundarnost primjene obiaja prednost uvijek ima zakonska norma.

Subordinacija ako postoji zakonska i obiajna norma, onda je obiajna norma subordinirana (podreene) zakonskoj.

Pravni obiaji su glede hijerarhije subordinirani zakonu jer vrijede kao ih zakon prizna, a kao izvor prava su supsidijarni jer se primjenjuju kad odreeni odnos nije ureen propisima, a pravni obiaj se ne protivi pravnom poretku.

U obveznopravnim odnosima meu sudionicima koji nisu trgovci, pravni obiaj primjenjuje se:

a) ako je njihova primjena zakonom propisana;

b) kad je njihova primjena ugovorena, a nije suprotna zakonu. Pri tome netrgovci mogu ugovarati i primjenu trgovakih obiaja kao specifini oblik pravnih obiaja.

Novi ZOO (u l. 12) propisuje primjenu trgovakih obiaja i prakse.

Trgovaki obiaji vaan imbenik autonomnog trgovakog prava jer zakonodavac esto ne stigne pratiti bujan razvitak prometa robe i pruanja usluga, pa preputa subjektima tog prometa da svoje odnose sami ureuju.

Trgovaki obiaj je dakle opa poslovna praksa koja je tako proirena da subjekti trgovakog prava redovito oekuju da e se prema toj praksi postupiti i pri sklapanju njihova pravnog posla.

Trgovaka praksa od trgovakih obiaja zakonodavac razlikuje trgovaku praksu koja nije opa niti je ope prihvaena u odreenoj brani, ali se razvila izmeu odreenih subjekata, no ipak jo uvijek nema znaajke trgovakog ugovora.Nuno je naglasiti da drukiji ugovor suugovaratelja od postojee, meu njima razvijene prakse, prekida njihovu praksu.

Praksa razvijena meu ugovornim stranama postavljena je ispred dispozitivnih normi je sastavni dio ugovora i dopunjuje sadraj koji su sugovaratelji izriito ugovorili.

Iz novog ZOO-a proizlazi da za trgovake obiaje i poslovnu praksu to se primjenjuje meu trgovcima vrijedi isti pravni reim.

Trgovaki obiaji izvan odreene brane zakonom je izriito doputeno trgovcima da mogu ugovarati trgovaki obiaj koji se nije (ili nije jo) razvio u struci u kojoj se sklapa konkretni ugovor to znai da se trgovaki obiaj koji ne postoji u odreenoj brani mora ugovoriti eli li se njegova primjena.

Trgovaki obiaji i praksa u obveznim odnosima meu trgovcima se primjenjuje i kad je nisu ugovorili, tj. uvijek, osim ako je nisu preutno ili izrijekom iskljuili (automatska primjena trgovakog obiaja i prakse).Glede redoslijeda primjene, poslovni obiaj je zakonom hijerarhijski postavljen ispred dispozitivne norme, ak i u sluaju ako su suprotni dispozitivnom propisu. Trgovaki obiaj i poslovna praksa je uvijek lex specialis u odnosu na dispozitivni propis.Ope uzance za promet roba su trgovaki obiaji koji su kodificirani i koje se primjenjuje na promet svih vrsta robe. Predstavljaju oktroirani tekst jer ih je donijela Glavna dravna arbitraa 1956. g. da se popuni praznina u trgovakom pravu zbog stavljanja izvan snage starih propisa. primjenjivat e se meu trgovcima ako ih nisu izrijekom ili preutno iskljuili, ili za ne trgovce ako su ih izriito ili preutno ugovorili. Primjenjuju se vertikalno na sve ugovore.

Primjena do 1978. primjenjuju se kao glavni izvor prava do donoenja zakona 1978. i to meu trgovcima ukoliko ih nisu iskljuili, a meu ne trgovcima kad ih ugovore.

Od 1978. do danas obrnuta situacija. ZOO zamjenjuje uzance. Ona pitanja koja su regulirana ZOO-om na njih se primjenjuje tekst zakona, ako se radi o kogentnim normama. I kad se radi o dispozitivnim normama, ZOO ima prednost, ali stranke i dalje mogu ugovarati primjenu uzanci.

Posebne uzance nastaju u pojedinim granama poslovanja (bankarstvu, osiguranju, ugostiteljstvu), te se primjenjuju horizonatalno samo na pojedine ugovore u odreenoj grani poslovanja. U nekim su sluajevima pisane, npr. Uzance u ugostiteljstvu (pisani tekst).

Autonomno pravo statuti, drutveni ugovori, pravila. Odnose se na odreene trgovake subjekte. Trgovci su duni postupati u skladu sa statutom, drutvenim ugovorom, pravilima. Statut je ustav pravne osobe.

Drutveni ugovor je akt njihovog poslovanja

Pravila su poslovnici, pravilnici.

Ako ne postupe u skladu sa statutom onda je to protupravno.

Opi uvjeti poslovanja ine ih popis ugovornih klauzula, formuliranih unaprijed u pisanom obliku kojima se ugovorne strane mogu koristiti tako da sve te klauzule (ili neke od njih) ukljue u ugovor (da se u ugovoru pozovu na njih ili samo na neke) dakle ne mogu se izravno primijeniti jer ne ine obrazac ugovora.

Ope uvjete poslovanja formulira neki trgovac sam (opi uvjeti prodaje). Skupina trgovaca ili svi trgovci nekog podruja ili zemlje, ili ih formulira neka asocijacija gospodarstvenika ili pak netko trei (npr. HGK).

Pri njihovoj izradi, njihovi kreatori nisu vezani postojeim poslovnim obiajima, iako se i oni mogu unijeti u ope uvjete poslovanja.

Zbog toga je osnovna razlika izmeu opih uvjeta i uzanci (poslovni obiaji) u tome to se opi uvjeti donose slobodno, a uzance imaju podlogu u poslovnom obiaju.

Klauzule (termini) dio su formularnog prava, odredbe ugovora koje su tipizirane i mogu se navoditi skraeno. One su obino saetak nekog podrobno formuliranog tekst.

Izrauju ih pojedina udruenja trgovaca, meudravne agencije i sl.

Meu najpoznatijima su transportne klauzule izraene u sklopu Meunarodne trgovake komore u Parizu.

Pravila morala problem kod ovih pravila predstavlja utvrivanje njihova sadraja jer nisu zapisana te se brzo mijenjaju. Zakonodavac kroz naelo savjesnosti i potenja namee ponaanja u skladu s moralom.

Norme su openite, te moe postojati razliito tumaenje, pa to moral rjeava. Sudac se mora pozivati na opi moral, a ne osobni.

Pravni standardi blanketne norme kojima zakonodavac daje okvir, a na primjenjivau jer da upotpuni sadraj te norme.

Sudska praska sudska odluka kao izvor prava za same stranke za koje je u konkretnom sluaju donesena. Sudska praksa nije izravan nego neizravan izvor prava, s 2 naina djelovanja:a) djeluje snagom svoje uvjerljivosti. Viu snagu imaju presude viih sudova, te praksa viih sudaca utjee na nie;

b) djeluje kao kreativan izvor prava, jer se obveznim pravom ne moe sve regulirati stoga sudac mora stvarati pravo.

Naela obveznog prava

1. Naelo dispozitivnosti Sloboda ureivanja obveznog odnosa obvezni odnosi nastaju, mijenjaju se i prestaju voljom stranaka.

Sudionici u prometu (obveznopravnom odnosu) slobodno ureuju obvezne odnose, ali ne mogu ih ureivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu drutva.

relativno je

vrijedi za sve vrste obveza, ali ne s jednakim intenzitetom; najvie dolazi do izraaja kod ugovornih obveza (jer obveze nastaju, mijenjaju se i prestaju voljom stranka slobodno ureenje obveznih odnosa). teorija autonomne volje (drutvenog ugovora). Ugovor je osnovni fenomen prava. Obvezuje nas na ono to smo se svojom voljom obvezali. zakon titi interese drugih (koji nisu svojom voljom uli u ugovor) i drutva. Izvanpravna nejednakost moi, solidarizam i intervencionizam u ograniavanju slobode ugovaranja.

Ogranienja:

stranke su ograniene javnim poretkom koji ini: Ustav RH, prisilni propisi i moral drutva

ovo naelo ograniava se i kroz savjesnost i potenje pravni standard

pravinost bazira se na moralu drutva

zakonske obveze ogranienje koje iskljuuje primjenu itavog naela, jer postoji ex lege obveza.

izvanugovorne obveze ne nastaju slobodno, ali se mogu slobodno mijenjati ili prestaju voljom stanaka (npr. delikti oteeni moe otpustiti ili umanjiti dug);

ponekad stranke ne mogu slobodno birati ugovornog partnera (odvjetnik zastupa suprotnu stranu);

postoje zakonska ogranienja u pogledu sadraja ugovora;

kao i zakonska ogranienja u pogledu forme ugovora

Ovo vrijedi naelno za sve obligacije. kod ostalih izbora obveza ogranienja su puno vea.

2. Naelo ravnopravnosti stranka (l. 3)Za razliku od naela dispozitivnosti, ovo naelo (ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu) nema ogranienja stranke su uvijek u odnosu koordinacije. Naelom (pravne) ravnopravnosti stranaka zatiuje se i faktina ravnopravnost stranka Tako npr. kod zelenakog ugovora stranke nisu pravno nego ekonomski neravnopravne.Povreda zbog faktine neravnopravnosti > nitetnost ili pobojnost (lezija, zelenaki ugovor, mane volje, istovremeno ispunjenje, monopolsko ponaanje, nitetnost opih uvjeta, nitetnost klauzule koje iskljuuje ili ograniava pravo kod odgovornosti za pravne i materijalne nedostatke).Ovo naelo nije ogranieno nego apsolutno. Stoga, postoji nejednakost na ekonomskoj strani, poloaju na tritu; stranke nisu faktino jednaki nego su pravno jednaki po ovom naelu.

Laesio enormis prekomjerno oteenjePovreda naela jednakosti prestacija.3. Naelo konsenzualizmaOvo naelo ne vrijedi za sve obveze nego samo za ugovorne obveze.

Proizlazi iz odredaba ugovora nije izriito propisano u ZOO-u

Obvezni ugovori nastaju suglasnou volja stranaka (u pravilu, bez drugih uvjeta). Izuzetci od toga su:a) realni ugovori koji nastaju predajom stvari;

b) formalni ugovori nastaju kada je ispunjena forma.

4. Naelo savjestnosti i potenja (l. 4)

U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su duni pridravati se ovog naela ZOO-a.

Ovo naelo spada u blanketne norme. Generalna klauzula ne daje sadraj, nego samo okvir, tj. zakonodavac nije propisao to se smatra savjesnou i potenjem (pravni standard), jer bi na taj nain i ovako veliko zakonodavstvo bilo jo i vee, a uostalom pravnim normama se ne moe apsolutno sve regulirati.

Ponaanje koje je ispravno u odreenoj sredini i vremenu. Kroz ovo naelo se vri moralizacija obveznog prava. Trai se da stranke postupaju u skladu s moralom. Sud nije u primjeni naela savjesnosti i potenja ovlaten slobodno prema svojoj subjektivnoj ocjeni donositi odluku ve mora odluivati prema odreenom i postojeem objektivnom kriteriju koji savjesnost i potenje shvaa kao pravni standard, iji se sadraj prilagoava prema konkretnim okolnostima. Njemaki graanski zakonik postavlja ovo naelo najire. Mi smo zapravo iz njemakog prava preuzeli ovaj koncept.

Ovo naelo slui i danas za ispravljanje i dopunjavanje pravnih normi.

U naem pravu je ovo naelo postavljeno na dvije razine:

a) kao opi institutb) konkretizacija u posebnim sluajevima:

nema proirenja odredbe o odgovornosti za sluaj, ako je to suprotno savjesnosti i potenju;

rebus sic stantibus (pozivanja na promjene okolnosti) stranke se mogu odrei da se pozivaju na promjene okolnosti, takva odredba je valjana ako nije u suprotnosti s naelom savjesnosti i potenja; opoziv naloga je mogu ako nije u suprotnosti s ovim naelom;

fikcija ostvarenja i izjalovljenja uvjeta fingira se da je uvjet ispunjen ako je ispunjenje sprijeila strana protivno savjesnosti i potenju;

kod ugovora o posredovanju, nalogodavac moe opozvati taj nalog osim ako je suprotan ovom naelu;

zakon postavlja pravilo kako se tumae nejasne klauzule. Prevladat e tumaenje koje odgovara interesima i jedne i druge strane, te da je u skladu s ovim naelom ovo naelo je kriterij prilikom procjene krivnje za tetu.

5. Naelo dunosti suradnje (l. 5)

Sudionici obveznih odnosa duni su suraivati radi potpunog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.

Ovo naelo je konkretizacija naila savjesnosti i potenja (proizlazi iz njega).

Stari ZOO nije imao ovo naelo posebno navedeno, iako je u pravilu vrijedilo tumaenjem naela savjesnosti i potenja

6. Naelo pravinostiNaelo pravinosti nije u uvodnom dijelu ZOO-a odreeno kao naelo. Da bismo shvatili ovo naelo potrebno je razlikovati pravo od pravinosti jer ono to je pravno vaee ne mora biti pravino, pa tako primjena pravne norme ne dovodi uvijek do primjene koncepta pravde (iako pravo pokuava ostvariti pravdu).Pretorsko pravo kao rezultat sukoba prava i pravde, uvodi ovo naelo u pravo. U anglo-saksonskom pravnom sustavu ovo naelo se oituje kroz Equity unutar sustava Common law.Ovo naelo omoguuje sudu da u odreenom sluaju odstupa od onoga to propisuje pravna norma. Zakon dozvoljava suenje po ovom naelo pod tono odreenim uvjetima (da to nije sluaj pozivanje na pravinost bi dovelo do arbitrarnosti sudova i pravne nesigurnosti).

Sluajevi:

a) odgovornost za drugoga za tetu prouzroenu deliktom odgovara (temeljem pravinosti) netko drugi, a ne onaj koji je prouzroio tetu;

b) sudar motornih vozila za tete se odgovara po naelu krivnje. Ako nitko nije kriv, odgovara se po pola, osim ako sud smatra da to nije pravino jer je primjerice teta na jednom od vozila puno vea od tete na drugom vozilu;c) tumaenje naplatnih ugovora nejasne odredbe treba tumaiti po pravinosti;

d) clausula rebus sic stantibus sud e, pri odluivanju o raskidu ili izmjeni ugovora, slijediti naela potenog prometa, imajui na umu svaki uobiajeni rizik za takvu vrstu ugovora te ope i stranake interese.e) pravina novana naknada (satisfakcija) kod nekih povreda zbog povrede prava osobnosti kod neimovinske tete, moe se traiti i popravljanje tete i naknadu u novcu. No, ast, ugled (i sl.) su dobra koja nemaju cijenu i zato ih zovemo pravina naknada. To sud odluuje.

f) snienje ugovorne naknade na pravinu razinu stranke su ugovorom odredile da e platiti naknadu u sluaju zakasnine. Ali ako je ona ugovorena nepravino visoka, sud je (po zahtjevu jedne od ugovornih stranaka) moe sniziti na pravinu razinu.g) snienje ugovorne kazne ista stvar kao i kod naknade!

7. Naelo zabrane zlouporabe prava(l. 6)

Zabranjeno je ostvarivanje (vrenje) prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi (cilju) zbog koje je ono propisom (zakonom) ustanovljeno ili priznato.

Radi se o opem naelu koje vrijedi za itavo graansko pravo. Njime se zabranjuje vrenje subjektivnog prava na nain zlouporabe prava.

Pojam je nastao u njemakoj sudskoj praksi u 19. st. iz naela savjesnosti i potenja. Rimsko pravo ne poznaje dananji pojam zlouporabe prava, ali pozna ui pojam, tzv. ikaniranje.

Pojam zlouporaba prava je kontradiktoran. Postoje stajalita koja negiraju potrebu raspravljanja o zlouporabi prava. Ako se subjekti kreu u granicama prava, to im nitko ne moe zabraniti (jer ne ini delikt). Meutim, postoje negativne granice zlouporabe prava i to je delikt. Oni koji dre da je ovaj pojam potreban, smatraju da se tona zna kakvo je ponaanje doputeno, a kakvo nije (granice prava). U nekim granama prava (npr. u obveznom), te granice nisu precizno definirane. Zbog te nepreciznosti se subjektivno pravo moe zlouporabiti i to treba sankcionirati, iako nije poinjen delikt. Svrha je da se zatite prava treih na temelju nekih moralnih normi.

2 koncepta zlouporabe prava su:

a) subjektivni kada netko koristi svoje pravo s namjerom (subjektivni element) da drugome nanese tetu;

b) objektivno ne trai se namjera, ve samo nanoenje tete (objektivni element). Ovo je prihvaeno jer je namjeru teko dokazati, a onaj koji trpi tetu trpi je bez obzira postoji li namjera ili ne.

Code civile sadrava pojam ikane kao zlouporabe prava tek u 19. st.. Iz toga se razvio objektivni element koji je puno iri, jer taj pojam ukljuuje ikanu kao zlouporabu prava, ali to nije jedini kriterij, ve se uzimaju druge i pozitivne granice. Na ZOO prihvaa objektivnu koncepciju.

Sluajevi:a) Protuciljno vrenje prava ZOO propisuje da zloupotrebljava svoje pravo onaj koje ga ostvaruje protivno svrsi zbog koje je ono ustanovljeno. Mora se nanijeti tetu drugome da bi bila bi se radilo o zlouporabi, ali uz to je potrebno ustanoviti i prvi kriterij (protivno svrsi), npr. zabrana koritenja stambenih prostorija zbog tulumarenja, i sl.;b) ikana vrenje prava s namjerom da se drugome nanese teta;c) Nepoteujue vrenje prava ako jedno subjektivno pravo moemo vriti na vie naina, trebamo izabrati onaj nain koji najmanje nanosi tetu drugome, npr. kod slunosti nanoenje tete drugome, civiliter = na potujui nain;d) Nesrazmjerno vrenje prava sud mora procijeniti da li ovlatenik prava moe svoje pravo ostvariti na nain da nanosi manje tete drugoj osobi. Mora se procijeniti interes obaju strana, npr. pravo 1 strane da raskine ugovor, a druga se protivi. Ako bi koritenje tog prava, drugoj strani nanijelo veu tetu, nego to bi prva strana imala korist, onda se to smatra zlouporabom prava;e) Venire contra factum proprium postupanje protivno vlastitom ranijem postupanju (proturjeno ponaanje). Nijedan pravni subjektni nije obvezan da uvijek postupa na isti nain, ali ako je on postupajui u pravno odnosu izvjesno vrijeme postupao jednako, te tako kod druge strane stvorio opravdan zakljuak da e i dalje tako postupati, a onda je postupio drukije na tetu druge strane, radi se o zlouporabi. Npr. 1 strana u obveznopravnom odnosu uvjerava 2 stranu da e ispuniti svoju obvezu. Strane su bile u prijateljskim odnosima, te je druga strana imala povjerenje u prvu stranu i nije ga tuila, pa je nastupila zastara. Sud moe utvrditi da se radi se o zlouporabi prava (uz dokazivanje okolnosti, ali teko je dokazati element povjerenja u dosadanje ponaanje!).f) Vrenje prava bez interesa subjekt u ostvarivanju prava nema interesa, a vrei to pravo nanosi tetu drugome (npr. iz francuske sudske prakse sluaj 1 obitelji koja je imala posjed (kapelicu s grobom). Majka je umrla, a otac i sin su se posvaali. Otac je zabranio sinu dolazak na grob majke, ali je sud stao na stranu sina i utvrdio to kao zlouporabu prava.

g) Nemoralno i nepravino vrenje prava svako ponaanje koje se smatra nemoralnim moe se podvesti pod zlouporabu prava. Ovaj sluaj dolazi kad se ne moe dokazati nijedan prethodni kriterij, tj. sluaj.

Ako se dokae, dva su prava uinka takvog ponaanja (2 sankcije):

1. zabrana takvog ponaanja;

2. naknada tete.8. Naelo jednake vrijednosti inidaba (l. 7)Pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od naela jednake vrijednosti uzajamnih inidaba.

Zakonom se odreuje u kojim sluajevima naruavanje toga naela povlai pravne posljedice.

Ovo je iskljuivo obveznopravno naelo. Manifestira se u 2 oblika:

a) ekvivalent vrijednosti ne trai se apsolutni matematiki ekvivalent, cilj je da ne bude oiti nesrazmjer vrijednosti. Odnosi se na ugovore, ali i delikte (dunost vratiti matematiki ekvivalent tete oteenom), neosnovano bogaenje, poslovodstvo bez naloga);b) restitutio ad integrum povratak u prijanje stanje; tj. ista vrsta, koliina i kvaliteta stvari. Naelno se teta popravlja tako ostvari stanje koje je oteeni uivao prije trpljenja tete.

Ovo naelo ima karakteristiku pravne pretpostavke, a strana koja smatra da je povrijeena mora to dokazati!

Povrede:a) prekomjerno oteenje (laesio enormis) takav ugovor je pobojan! Npr. naplatni pravni posao kod kojeg u trenutku sklapanja postoj nesrazmjer. Strana koja je oteena bila je u zabludi glede vrijednosti;

b) zelenaki ugovor nitetnost! U trenutku sklapanja ugovora postoji nesrazmjer + namjera obogaenja da se iskoristi subjektivno stanje oteenog;

c) clausula rebus sic stantibus povreda jednake vrijednosti nije postojala u trenutku sklapanja ugovora, ve taj nesrazmjer nastaje kasnije zbog promijenjene okolnosti. Takav ugovor se moe u odreenim sluajevima ponititi.Iznimke sluajevi u kojima se ne primjenjuje ovo naelo su:

a) ugovori protivni ovom naelu svi aleatorni ugovori, ugovori na sreu; ugovor o osiguranju;b) afekcijska cijena (iz osobite naklonosti) cijena koju netko plaa jer za njega odreena protuinidba ima tu cijenu. Ne moe pobijati ugovor zato to je platio viu cijenu od trine. Nikada se ne predmnijeva;c) javna prodaja (draba) obavlja se kada se eli nabrzinu namaknuti sredstva. Stvari se prodaju po niim cijenama, i ne moe se zbog toga pobijati;

d) umanjenje naknade tete po naelu pravinosti pozivanjem na ovo naelo, zakon sudu daje mogunost da sud umanji naknadu (tako da dobije manje nego to bi inae dobio). To moe izai iz povrede ugovora i izvanugovorne odgovornosti za tetu;e) volja stranaka ako su se stranke svojom voljom suglasile da e inidbe biti nejednake vrijednosti, to se ne moe pobijati. Najvaniji izuzetak.9. Naelo zabrana prouzroenja tete (l. 8)Svatko je duan uzdrati se od postupka kojim se moe drugome prouzroiti teta (negativna radnja).Moe biti aktivna i pasivna inidba. Negativna dunost je suzdrati se od aktivnog i pasivnog postupanja.

Ovo naelo predstavlja pravnu osnovu za tete koje nastaju iz delikata i iz krenja ugovorne odgovornosti.

Nanoenje tete drugome je protupravna radnja osim kad zakon iskljuuje protupravnost radnje kojom se nanosi teta drugome (npr. pristanak oteenika). Ovo naelo ima jo jedan iri aspekt. Ne postoji samo dunost uzdravanja od tetnog postupka, ve i dunost uklanjanja opasnosti (kao i moguih izvora opasnosti = uzdravanje od tetne djelatnosti).10. Naelo dunosti ispunjenja obveza (l. 9)Sudionik u obveznom odnosu duan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje.Odgovornost za neispunjenje civilna obveza zatiene su sankcijama => odgovornost za tetu (imovinska sankcija).

Nain ispunjenja = kako je predvieno u trenutku nastanka.Iskljuenja ispunjenja obveza su mogua:

a) sporazumom stranaka otpust duga u obveznom pravu, sporazum stranaka moe iskljuiti obvezu i odgovornost;

b) zakona. retroaktivno djelovanje zakon je donesen naknadno pa djeluje na obvezu koja ve postoji. Doputeno je ako je in favorem u korist strane koja ima obvezu;

b. propast stvari ako je individualno odreena stvar (species) propala iz razloga za koje dunik ne odgovara, nema dunosti ispunjenja obveze;

c. kompezacija iako nije prava iznimka naina prestanka obveza, meusobna potraivanja se mogu prebiti pod odreenim uvjetima. Tko kompenzira nije duan neto ispuniti;d. konfuzija (ili sjedinjenje) nastaje kada se u istoj osobi spoji dunik i vjerovnik, npr. nasljeivanje (dunik naslijedi vjerovnika i obrnuto, ne moemo sabi sebi dugovati).

11. Naelo paljivog ponaanja dunika u ispunjenju obveza (l. 10)Sudionik u obveznom odnosu duan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s panjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajuoj vrsti obveznih odnosa (panja dobrog gospodarstvenika odnosno panja dobrog domaina).Sudionik u obveznom odnosu duan je u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s poveanom panjom, prema pravilima struke i obiajima. To je vrlo uski krug djelatnosti koje obavljaju u zanimanje. Potrebna je VSS, visoka intelektualna samostalnost, kreativnosti. To su pravnici, medicinska sestra, arhitekti, graevinari.

Trgovac nije profesionalac, nego dobar gospodarstvenik. On mora postupati s poveanom panjom prema pravilima struke i obiaja (panja dobrog strunjaka vii stupanj panje).

Sudionik u obveznom odnosu duan je u ostvarivanju svog prava suzdrati se od postupka kojime bi se otealo ispunjenje obveze drugog sudionika (odnosi se na vjerovnika). Ima negativnu obvezu.

Trai se da se suzdri, tj. da ne oteavati ispunjenje dunikove obveze. Vjerovnik tako ima dunost suradnje s dunikom. No, primjerice, vjerovnik se ne pojavi na mjestu gdje dunik treba ispuniti obvezu. Njega (vjerovnika) ne moemo prisiliti na suradnju, ali odgovara primjerice za tetu (jer e se dunik morati drugi put doi na isto mjesto za ispunjenje obveze).12. Naelo rjeavanja sporova na miran nain tj. naelo zatite praval. 19. starog ZOO-a bilo je regulirano kako e sudionici u obveznom odnosu nastojat sporove rjeavati usklaivanjem, posredovanjem ili na drugi miran nain. Novi ZOO ne sadri ovo pravilo. U l. 15. novog ZOO-a zakonodavac donosi novo pravilo putem naela zatite prava. Osoba koja smatra da je neko njezino pravo povrijeeno, ovlatena ga je titi i ostvarivati putem suda, odnosno zakonom propisanog drugog nadlenog tijela.Stavkom 2. istog lanka, zakonodavac zabranjuje samovlasno ostvarivanje prava. Meutim u GP postoje iznimke od tog pravila, i to putem: nune obrane, krajnje nude, zatite posjeda putem samopomoi.

Obligacija osobine I

Obveza pravni odnos izmeu dviju osoba po kojem je jedna osoba (vjerovnik - creditor) ovlatena zahtijevati od druge osobe (dunika debitor) neku inidbu koju je ta druga osoba duna ispuniti.

Obligacija lat. obligare vezati

Osobine obligacije moraju biti kumulativno ispunjene:

1) pravni odnos obvezni odnos je uvijek pravni odnos, a ima 2 aspekta:

i. to je odnos koji je reguliran pravom spada pod norme OP

ii. to je odnos koji je zatien (pravom) dravnom prinudom (sankcijom) ne mora postojati kod svih obveza. Oni odnos koji je snabdijevan ovim su civilne obveze. Suprotnost su naturalne obveze koje nisu zatiene.

Zastarjele obveze bile su zatiene pravom, ali protekom vremena to je prestalo. To spada u naturalne obveze vjerovnik nema mogunost podizanja tube.

2) odnos izmeu tono odreenih osoba subjekti moraju biti tono odreeni, a njihove uloge takoer moraju biti odreene ili barem odredive.

3) obligacija je odnos tono odreenog sadraja sadraj obligacije mogao bi se izraziti kao pravo vjerovnika da trai od dunika izvrenje odreene radnje, i obvezu dunika da tu radnju izvri. Iz te obligacije tono vidimo koje i kakvo pravo pripada vjerovniku. S druge strane, vidimo to je dunik obvezan uraditi.

Odnos mora po sadraju biti tono odreen ili odrediv. Sadraj odnosa zapravo ine pozitivne i negativne inidbe.

4) relativan odnos koji iskljuivo djeluje izmeu dunika i vjerovnika.

Iznimno moe djelovati i prema treima i to:

i. ugovor u korist treih da e dunik ispuniti obvezu treoj osobi, a ne vjerovniku

ii. obvezna prava koja se mogu upisati u teretnici (zakup, najam)

iii. pravne radnje dunika na tetu vjerovnika radnja koju dunik poduzima u vezi svoje imovine ime imovinski postaje insolventan i vjerovnik ne moe naplatiti svoje dospjelo potraivanje;

iv. kolektivni ugovor ugovor koji sklapaju s obje strane grupe osoba koje predstavljaju njihovi predstavnici. Taj ugovor obvezuje njihove lanove iako nisu sudjelovali u zakljuivanju.

5) imovinski karakter uvijek mora postojati kao objekt imovinsko pravo. Objekt mora imati imovinsku vrijednost.

Imovinski karakter obligacije ne mora uvijek biti vidljiv, npr. teko ga je utvrditi kod negativnih inidaba.Elementi obveznog odnosa

1) Subjekti dunik (pasivna strana) i vjerovnik (aktivna strana creditor)

Dunik ima obvezu, a vjerovnik pravo. Vjerovnik takoer moe imati i obvezu, ali obvezu u vlastitom interesu.

U obveznopravnim odnosima ne javlja se samo ovjek pojedinac ve i razne drutvene tvorevine za koje pravni poreci imaju interesa da im se daje svojstvo pravnog subjekta kako bi takve tvorevine mogle nastupiti u prometu. Tu mom smislu pravni subjekti postoje kao:

a) fizike osobe (kad se u pravnim odnosima pojavljuje iv ovjek) svaki iv ovjek, bez obzira na znaajke po kojima se ljudi mogu meusobno razlikovati (spol, vjeru, dravljanstvo)

b) pravne osobe drutvene tvorevine kojima je dravni poredak priznao svojstvo pravnog subjekta.

Pravna sposobnost da bi neka osoba (fizika ili pravna) mogla biti subjekt obveznopravnog odnosa treba biti pravno sposobna, ali ne treba imati poslovnu sposobnost. Tako npr. dijete staro 3 dana moe biti dunik plaanja poreza ako ima nekretninu. Iz toga se moe zakljuiti da je zapravo pravna sposobnost svojstvo biti nositeljem prava i obveza.

Fizika osoba stjee pravnu sposobnost roenjem, te se ta sposobnost ovjeku ne moe oduzeti (ni kad duevno oboli, niti kad bi bio osuen na doivotni zatvor, jer kad bi to bilo mogue, ovjek bi prestao biti pravni subjekt, tj. postao bi stvar).

Iznimka fikcija nasciturusa zaeto, a neroeno dijete smatra se roenim kad god su u pitanju njegovi interesi. Ova fikcija mora udovoljiti 2 pretpostavke:

da se radi o probicima nasciturusa;

da se dijete rodi ivo; ne rodi li se dijete ivo ova pretpostavka otpada

Fizika osoba prestaje smru. Utvrivanje smrti utvruje, u naelu, lijenik No ima okolnosti u kojima se ne zna je li neka osoba iva ili mrtva (npr. ratna zbivanja), a nuno je rijeiti pravne odnose takve osobe pa se pravo slui pretpostavkom smrti.

U naem poretku ta se pretpostavke utvruje u postupku proglaenja nestale osobe umrlom, ime se i presumira i prestanak pravne sposobnosti fizike osobe o kojoj se vodio postupak.

Jednako tako ima trenutaka kada se zna da je neka osoba umrla samo se ne zna trenutak kada je umrla (npr. uruavanje rudnika, potonue podmornice itd.), a utvrenje dana smrti bitno je zbog pravnih posljedica prestanka pravne sposobnosti, ponajprije u nasljednom pravu, to se utvruje u postupku dokazivanja smrti. Pretpostavke i postupci proglaenja nestale osobe umrlom i dokazivanje smrti neke osobe ureeni su posebnim propisima.

ZOO nije regulirao utrivanje smrti, ali je postavljena zakonska pretpostavka kada postoji dvojba koja je od vie osoba umrla prije. Ne utvrdi li se, ili se ne moe utvrditi (npr. prometna nesrea u kojoj je vie osoba umrlo prije dolaska hitne pomoi ili policije), pretpostavlja se da su umrle istodobno (institut komorijenata oboriva predmnijeva).

Pravna osoba pravnu sposobnost stjee danom njezina nastanka koji se utvruje posebnim propisom.Kako su s gospodarskog motrita temeljni pravni subjekti trgovaka drutva i trgovac pojedinac, za nastanak pravne osobnosti drutva postoji poseban propis, Zakon o trgovakim drutvima, prema kojem trgovako drutvo svojstvo pravne osobe. tj. pravnu sposobnost, stjee upisom u sudski registar.

Tom je odredbom nae pravo prihvatilo naelo konstitutivnosti upisa prema kojem injenice upisane u sudski imaju uinak prema treima od trenutka upisa. Naelo konstitutivnosti upisa u sudski ili neki drugi registar vrijedi i za stjecanje pravne sposobnosti ostalih pravnih osoba.

Pravna osoba svoju pravnu sposobnost manifestira u poslovnom prometu. Ona je samostalan nositelj prava i obveza, odnosno zajednica ljudi organiziranih radi ostvarivanja odreenih ciljeva kojima pravni poredak priznaje subjektivitet.

No tu pravnu sposobnost, pravni poredak moe ograniiti i ak oduzeti, time da oduzimanje pravne sposobnosti znai ujedno i prestanak pravne osobe.

U tome je bitna razlika izmeu pravnog subjektiviteta i pravne sposobnosti fizike i pravne osobe.

Naravna osoba u naelu moe biti nositelj svih prava i obveza koje uope predvia objektivno pravo i ona djeluje unutar onoga to joj nije zabranjeno, dok je pravna pak osoba tvorevina kojoj pravni poredak daje konkretnu pravnu sposobnost i djeluje u okvirima koji su joj odreeni i doputeni.

Pojmovna pravna sposobnost fizike osobe je ira (ona je opa, univerzalna), dok je pravna sposobnost pravne osobe ua (posebna, specijalna).

Poslovna sposobnost svojstvo osobe vlastitim oitovanjem volje stjecati prava i obveze, tj. sposobnost sklapanja pravnih poslova.

Fizika osoba poslovnu sposobnost stjee punoljetnou, odnosno s navrenih 18 g. ivota. Iznimno i ranije kad fizika osoba zakljui brak i postane roditelj

Razlikujemo:

potpunu poslovnu sposobnost;

ogranienu poslovnu sposobnost;

potpunu poslovnu nesposobnost;

Umjesto osobe koja nema poslovnu sposobnost oitovati e svoju volju njezin zakonski zastupnik ili skrbnik.

Pojam skrbnika je iri od zastupnitva koje ini samo jednu od funkcija skrbnitva. Naime, zakonski zastupnik (zakonsko zastupanje) postoji kad ovlast za zastupanje interesa drugih osoba zastupnik dobiva po sili zakona (ex lege) ako su se stekle pretpostavke za koje zakon izriito propisuje nastup zastupnika.

Skrbnik je osoba koja je izravno obvezna brinuti se o osobi, imovini, pravima i interesima jednog ili vie tienika koji ne mogu samostalno skrbiti za svoje interese.

Pravne osobe poslovnu sposobnost stjeu u istom trenutku kada i pravnu sposobnost, a to je upisom u sudski ili drugi odgovarajui registar. Postavlja se pitanje, tko oituje volju pravne osobe?

Unutarnju volju izraavaju tijela utvrena temeljnim aktom pravne osobe (statut, drutveni ugovor) kojim se odreuje unutarnja organizacija prava i obveza lanova, ciljevi sredstava itd.

Ipak, to unutarnje ureenje nije dostatno da pravna osoba izrazi volju prema van u poslovnom prometu i ostalim odnosima s upravnim, sudskim i drugim tijelima, te se stoga temeljnim aktom pravne osobe, ili samim zakonom, odreuje koje tijelo odnosno koji e lanovi pravne osobe izraavati njenu poslovnu sposobnost.Tijelo pravne osobe putem kojeg ona izraava svoju volju moe se sastojati od jedne ili vie fizikih osoba. To tijelo, ili lanovi, moraju djelovati u sklopu statuta, ali kad prekorae svoje ovlasti, izjavljena volja je volja p.o.

U dvojbi je li neka f.o. koja je lan tijela koje manifestira poslovnu sposobnost p.o. postupila u konkretnom sluaju u svojstvu tijela p.o., postoji oboriva zakonska pretpostavka da je ona postupala u svojstvu ovlatenja tijela p.o. prema svakom treem kojem je izjava dana, ili koja ima kakav pravni interes, ali samo ako trei nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati u to da tu f.o. ne postupa u svojstvu tijela p.o..

Deliktna sposobnost svojstvo pravnog subjekta drugom biti odgovoran za svoja protupravna postupanja.

Kod f.o. u pogledu odgovornosti za protupravnu radnju, dostatna je sposobnost za rasuivanje pravnog subjekta u trenutku poinjenja tetne radnje (ne zahtijeva se poslovna sposobnost!).Osim toga, pri utvrivanju odgovornosti za tetu malodobnih osoba uzima se u obzir dob malodobnika, te se odgovornost stupnjuje jer sposobnost za rasuivanje 5-godinjaka nije jednaka sposobnosti za rasuivanje 17-godinjaka.

P.o. moe svoji djelovanjem povrijediti odgovornu i zakonsku obvezu, jednako kao to to moe i f.o. Stoga pravni poredak priznaju deliktnu sposobnost p.o. ne samo u naelu nego posebnim propisima specijalno brinu i tete oteenike od tetnih radnji koje u stvari mogu poiniti samo p.o. (npr. odgovornost eljeznica, zrakoplovnih kompanija itd.).

Prava osobnosti

Velika novina u ZOO-u, ali i do donoenje novog ZOO-a bila su zatiena (dodue, na drugaiji nain, jer su samo bila nabrojana, te je postojala lista onih koji se tite (taksativno navedena)).

Novim l. 19 ZOO-a prava osobnosti se sada tite kao generalna, objektivna kategorija. Nema vie zatvorene liste. U st. 1 se izriito priznaju i pravnim i fizikim osobama, dok se u st. 2. nabrajaju neka prava osobnosti da bi se sudovima pomoglo da vide na to je zakonodavac mislio. Prava osobnosti su neogranien pojam, problem je sada u sudskoj praksi koje e priznati.St. 3 istog lanka zakonodavac navodi kako pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti osim onih vezanih uz bioloku bit fizike osobe. P.o. osobito ima pravo na ugled i dobar glas, ime, poslovnu tajnu, slobodu privreivanja i sl.

Novina je da se prava osobnosti mogu povrijediti i povredom postojeeg obveznopravnog odnosa, a ne sam deliktom.

Predvia se naknada tete zbog povrede prava osobnosti.

2) Obveza dunika (dugovanje)

Elementi obveze su:

a) inidba, dug, prestacija predmet obveze

inidba je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dunik na temelju obveznog odnosa duan ispuniti vjerovniku.

Predmet obveze je ljudska radnja, pozitivna ili negativna. Pozitivna ili negativna ljudska radnja ujedno ini i sadraj inidbe koji moe biti vrlo razliit:

a. davanje (dare) to je inidba davanja stvari. Pod tim se podrazumijeva da je dunik duan vjerovniku pribaviti vlasnitvo ili neko drugo stvarno pravo na stvari.

Kod inidbe davanja uvijek je objekt inidbe stvar, npr. obveza prodavatelja predati stvar kupcu. Meutim, svaka se predaja stvari ne moe podvesti pod inidbu davanja, jer dati i predati nisu juridiki isti pojmovi inidba iji sadraj nije prenoenje nekog stvarnog prava nego detencije ili posjeda, nije inidba na dare, nego facere, odnosno injenje.b. injenje (facere) pod inidbom kojoj je sadraj oznaen kao injenje, danas se razumijeva inidba rada, a to je inidba koja se ispunjava troenjem radnje snage uz pomo mehanikih sredstava ili bez njihove pomoi.Objekt inidbe rada moe biti:

funkcija rada npr. knjienje dokumenata na funkciji rada temelje se ugovori o slubi odnosno ugovor o radu;

rezultat rada, npr. nainiti portret, na rezultatu rada temelje se ugovori o djelu.

c. proputanje (non facere) podrazumijeva neizvravanje odreenih radnji od strane obveznika koje bi on inae mogao raditi da nije u obveznom odnosu. Pod tim se uvijek podrazumijeva proputanje vlastite radnje.

d. trpljenje (pati) podrazumijeva se nespreavanje tue radnje koju bismo bili ovlateni sprijeiti da se ne nalazimo u obveznom odnosu. Trpjeti se moe samo tua radnja, npr. susjedu smo dopustili prolaz preko naeg zemljita; tada je objekt nae obveze inidba trpljenja.

Karakteristike radnje da bi bila inidba:

mora biti ljudska radnja mora biti manifestacija ovjekove djelatnosti ili proputanja, stoga djelovanje koje potjee od elementarne sile, od ivotinje ili automata, nije inidba;

mora imati imovinski karakter obvezno pravo ureuje gospodarske prometne odnose, a to znai da unutar tih odnosa redovito djeluje gospodarski interes pravnih subjekata. Prema tome ispunjenje inidbe se odraava izravno ili neizravno u imovinskoj masi vjerovnika.Izravni imovinski karakter inidbe pokazuje se u onim sluajevima kada dunikova radnja neposredno izaziva promjenu u imovinskoj masi vjerovnika.

mora biti mogua znai da mora biti pravno i faktiki (materijalno) mogua. Mogunost ispunjenja obveze moe biti apsolutna (objektivna), odnosno relativna (subjektivna).

mora biti pravno doputena ne smije se protiviti Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu drutva.

Pravna dopustivost nije jednaka objektivnoj mogunosti jer inidba moe biti objektivno mogua, ali pravno nedoputena. Nedoputena inidba ima za pravnu posljedicu nitetnost.

mora biti odreena ili odrediva inidba je odreena u onom sluaju kada je u svim pojedinostima tono oznaena, individualizirana odnosno kada se u vrijeme sklapanja ugovora tono zna to je dunik obvezan u vjerovnikovu korist ispuniti u vrijeme ispunjenja.inidba je odrediva ako u trenutku nastanka ugovora nije uope bila odreena ili je odreena djelomice, ali se pomou postojeih podataka i/ili odreenih kriterija moe odrediti u trenutku ispunjenja obveze. Odredivost inidbe mora se utvrditi iz sadraja ugovora.

Meu odredive inidbe idu: alternativne inidbe - su one kod kojih dunik duguje 2 ili vie inidaba ali im jednu od njih ispuni, oslobaa se obveze;

fakultativne inidbe - su takve kod kojih dunik duguje samo jednu inidbu, ali mu je doputeno ispuniti neku drugu inidbu da bi se oslobodio obveze

generine - su one inidbe kod kojih je sadraj odnosno objekt inidbe odreen samo po vrsti (genus rod). Dunik se oslobaa obveze davanjem odreene stvari unutar vrste

Uloga inidbe u obveznom odnosu inidba je predmet obveze.Drugo stanovite je da je ona sadraj obveze.

Predmet obveze je inidba, ali ta inidba ima svoj predmet, a to je stvar, materijalno ili nematerijalno dobro (radna snaga ili intelektualna usluga) i pravo (vlasnitvo, autorsko pravo, patentno pravo, pravo koritenja). To je predmet predmeta, ili predmet drugog reda. Kao to predmet obveznog odnosa mora biti doputen, objektivno mogu, odreen ili odrediv, tako i predmet predmeta mora biti doputen, objektivno mogu, odreen ili odrediv.

Ono povodom ega se dunik obvezuje izvriti inidbu je predmet predmeta. Osnova obveze: pravni razlog obvezivanja (ugovor, zakon ) predmet prvog reda. inidba je predmet prvog reda, ono na to je inidba upravljena (predmet inidbe) inidba drugog reda.

b) Odgovornost ukoliko dunik ne ispuni inidbu dobrovoljno, vjerovnik moe aktivirati drugi dio obveze odgovornost za neispunjenje inidbe. Meutim, postoje obveze kod kojih nema odgovornosti, a takve obveze nazivamo naturalne obveze. Kod njih vjerovnik ne moe pokrenuti dravni aparat prisile.3) Pravo vjerovnika (potraivanje, obvezno subjektivno pravo)

Elementi ovog prava odgvaraju obvezi dunika, a to su:a) ovlatenje (vlast) pravo vjerovnika na inidbu dunika;

b) zahtjev: samopomo ili dravna prinuda (tuba). Pravo na angairanje dravne prinude za ispunjenje inidbe.

Korelativnost > ovlatenje vjerovnika / inidba dunika

zahtjev vjerovnika / odgovornost dunika

Predmet prava vjerovnika je inidba dunika vjerovnik je ovlaten traiti ispunjenje inidbe od dunika.Zahtjev znai pravo na tubu odnosno samopomo. Prava vjerovnika su snabdijevana ovim zahtjevom. Zahtjev znai ne samo traenje ispunjenja inidbe od dunika, ve i pravo koritenja dravne prinude, ili iznimno (ako to doputa zakon), koritenje samopomoi.

Zahtjev postoji kod ________ obveza koje su propisane u zakonu.Korelativnost ovlatenju vjerovnika odgovara inidba dunika, a zahtjevu vjerovnika odgovara odgovornost dunika.

Predmet obveznog odnosa

inidba dunika ono povodom ega nastaje obvezni odnos > radnja > neposredni predmet.

Ako radnja za svoj predmet ima neka dobra ili prava posredni predmet!

Sadraj obveznog odnosa je ono to postoji izmeu stranaka > trabeno pravo vjerovnika i obveza dunika (dugovanje i potraivanje) > korelativnost.

Kod dvostrano obveznog odnosa imamo dva potraivanja i dva dugovanja.

VRSTE OBVEZA1) Vrste obveza po IZVORUIzvori obveza su skupovi pravnih cinjenica koje se moraju dogoditi u stvarnosti da bi nastao obveznopravni odnos.

Tako, sukladno cl.20 ZOO; razlikujemo

1) Obveze iz pravnih poslova

2) obveze iz delikata- nastaju protiv volje stranaka

3) obveze iz poslovodstva bez naloga- negotiorum gestio, izvanugovorni obvezni odnos koji nastaje tako da se netko nepozvan i bez naloga mijesa u poslove druge osobe, obavljajuci ih za tudi racun

4) obveze iz obogacenja bez pravne osnove-neosnovano obogacenje-kad iz imovine jedne osobe nesto prijede u imovinu druge osobe bez pravne osnove

5) obveze iz javnog obecanja nagrade- kad netko javnim sredstvom komunikacije obeca nekome nagradu

6) obveze iz vrijednosnih papira- nastaju izdavanjem vrijednosnog papira, tko ga potpise obvezuje se da ce nesto izvrsit (mjenice, cekovi)

7) obveze na temelju odluke nadleznog tijela vlasti- sve one obveze koje se ne mogu svrstai u navedene grupe. Nadlezna vlast nije tocno odredena, to moze biti zakonodavna, upravna, sudska.

Obveze pod 5 i 6 su se po starom ZOO nazivale obveze iz jednostrane izjave volje, bile su jedno

2) Vrste obveza po KARAKTERU SANKCIJE1) civilne (potpune)

2) naturalne obveze(neutuive, prirodne)- najvanije nepotpune obveze

1) CIVILNE OBVEZE- zasticene su pravom To su one koje su snabdjevene drzavnim aparatom prinude ( vjerovnik moze ustati tuzbom ako duznik dobrovoljno ne ispuni obvezu ili ima pravo na samopomoc

2) NATURALNE OBVEZE- kod ovih obveza na vjerovnickoj strani postoji ovlastenje da trazi ispunjenje obveze, ali bez zahtjeva vjerovnika na ostvarenje prava.

U takvom slucaju, na duznickoj strani postoji samo dug, ali bez odgovornosti.

Kod svih naturanlnih obveza radi se o tome da pravni poredak nije od pocetka zainteresiran da tu obvezu stiti ili s vremenom je izgubio interes, ali ipak nije u potpunosti nezainteresiran iz razloga sto ich ipak priznaje. Na pola puta su izmedu pravnih i moralnih obveza

Neke teorije ih smatraju nesavrsenima, smatraju da naturalne obveze jesu obveze u pravnom smislu, ali su izgubile stupanj efikasnosti i iz tog razloga su nesavrsene.

Teorije o pravnoj prirodi naturalnih obveza (danas prevladavaju) pojam naturalne obveze se izjednacava s morlanim obvezama.

Izvor je u moralnoj duznosti savjesnog duznika.

Vrste naturalnih obveza:

2.1)zastarjele obveze bile su civilne, ali su tijekom vremena izgubile sankciju,

zastara = gubitak prava na tuzbu zbog nekoristenja tuzbe kroz zakonom odredeno vrijeme.

2.2)moralne (drustvene obveze) pod moralnom obvezom razumijeva se obveza koja proistjece iz okonosti koje cine ljudska solidarnost, iz pravila o zivotu, radu i ponasanju u ljuskoj zajednici, a koje jos nisu presle u pravne obveze. I u takvim okolnostima primatelj ne ocekuje da ce morrati vratiti primljeno, cime bi dosao u gori polozaj ako bi primljeno potrosio

2.3)neispunjenje potrazivanja iz stecaja kad osoba ima vise dugovanja, otvara se stecaj koji sluzi da bi se vjerovnici srazmjerno namirili.

Obveze se smanjuju u postotku, neke obveze imaju prednost u namirenju. Onaj dio potrazivanja od kojeg su u postupku stecaja oslobodeni postaju naturalne obveze.

2.4)pravosnazna presuda potrazivanja koja su presudom utvrdena kao nepostojeca ili su manja od onoga sto je utvrdeno. Ako potrazivanje postoji to je naturalna obveza duznik je pravomocnom presudom osloboden placanja duga.

Ako duzniku dobrovoljno ispuni dug koji je utvrden pravosnaznom presudom, a zapravo ga nema tada nema pravo na povrat naturalna obveza, 2 cinjenice, pravosnazna presuda + pogreska suda.

2.5)obveze iz nistetnih ugovora (nedostatak forme, poslovna nesposobnost), ako duznik dobrovoljno ispuni obvezu (poslovno nesposoban) nakon sto stekne poslovnu sposobnost, smatra se da je dano ono sto je dugovano radi se o balim oblicima nistetnosti pa je to naturalno potrazivanje

2.6)naknada stete zakonom su propisani uvjeti da bi stetnik odgovarao za stetu osteceniku. Medutim ponekad nedostaje neki uvjet za stetu, a steta je nastala. Ako tada stetnik nadoknadi stetu osteceniku, smatra se da je ispunjena naturalna obveza i ne moze se traziti natrag. Tu se stiti ostecenik.

2.7)Ugovor o igri i opkladi obveze iz svih igara na srecu nisu naturalne.

Ako s e odvija u skladu sa zakonom, te su obveze utuzive, civilne obveze.

Ako negdje igramo poker s prijateljima u kuci, dakle ne u skladu sa zakonom pa izgubimo naturalna obveza, ne moze ga se tuziti, mozemo mu dobrovoljno platiti.

Ugovor koji je dakle na granici nemoralnosti i zato pravni poredak obveze iz tog ugovora smatra naturalnim

ZASTARA POTRAIVANJA 214-246

Zastara je gubitak prava na tubu (prigovor) zbog nepodizanja tube u zakonom predvienom roku. Protekom zastarnog roka civilna obveza postaje naturalna. Ne gubi se subjektivno pravo,nego se gubi zatita, ostaje golo pravo. Subjektivno se pravo se ne gubi jer vjerovnik je i dalje vjerovnikk, a dunik ostaje dunik, ali ostaje dug koji je neutuiv te je na volji dunika da li e svoju obvezu izvriti ili ne.

Na zastaru sud ne pazi po slubenoj dunosti nego se dunik mora na nju pozvati, dunik mora staviti prigovor zastare. Sud tada ne raspravlja postoji li dug ili ne , nego utvruje je li obveza zastarjela.

Prekluzivni rokovi su strogi zakonski rokovi unutar kojih strana mora poduzeti odreene radnje ako nee da joj se ugasi, ne samo zahtjev, nego i samo subjektivno pravo. Na prekluzivni rok sud pazi po slubenoj dunosti i kod prekluzivnih rokova nema zastoja ni prekida roka.

i

Ukoliko dunik ispuni obvezu nakon proteklog roka za zastaru, ne moe traiti plaeno natrag (jer pravo nije zastarjelo, ve samo zahtjev), platio je dakle dug, a ne nedug.

Kod zastarjelih obveza iznimno je predviena mogunost namirenja iz zaloga ili retencije (ius retentionis) pravo vjerovnika da se namiri iz stvari dunika , koje su u njegovim rukama do kojih je doao na zakonit nain Meutim, zastarjela trabina kamata i drugih povremenih davanja ne moe se namiriti ni iz optereene stvari.Zastara nastupa kad protekne zakonom odreeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Poetak zastare ovisi o vrsti inidbe:

ako je inidba pozitivna poinje tei sutradan od dana dospjelosti obveze (kad je vjerovnik prvi put mogao traiti ispunjenje)

ako je inidba negativna sutradan od dana kada je dunik prvi put postupio protivno svojoj negativnoj obvezi kad ju je povrijedio.

Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom odreenog vremena. . U vrijeme zastare rauna se i vrijeme koje je proteklo u korist dunikovih prednika.

Dunik se ne moe odrei zastare prije nego to protekne vrijeme odreeno za zastaru.

Pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare.

Stvarna prava ne zastarijevaju, a obveza da.

Ratio legis zastare pravna sigurnost jer se obvezni odnosi moraju to prije okonati.

Sporedne trabine: Kad zastari glavna trabina, zastarjele su i sporedne trabine, kao to su trabine kamata, plodova, trokova i ugovorne kazne.

Zastarni rokovi odreeni su zakonom i ne mogu se mijenjati. Nisu odreeni samo ZOO-m; npr. zakoni o prijevozu cestom, eljeznicom imaju krae rokove. Zastarni rokovi su razliiti. Kod nas je opi zastarni rok 5 godina zastarijevaju ona potraivanja za koja nije predvien neki posebni rok. Rokovi su razliiti, npr. od 1 do 10 godina (za potraivanja odreena pravomonom presudom).

Posebni rok najvaniji je od 3 godine, tada zastarijevaju:

povremene trabine koje se ispunjavaju u dijelovima. Takva potraivanja u kojima se iscrpljuje samo pravo, uzdravanje, svaki dio zastarjeva za 3 godine od dana dospijea.

Kamate akcesorno (dodano glavnom) potraivanje, ne iscrpljuje se samo pravo, itavo pravo e zastarijeti u roku od 3 godine od dana kada je dospjelo zadnje ispunjeno pravo

Meusobne trabine iztrgovakih ugovora o premetu robe i usluga

Trabine zakupnine i najamnine

Jednogodinji rok zastare:1) Trabina naknade za isporuenu elektrinu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjaarske usluge i za odravanje istoe, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kuanstva,

2) Trabina radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika,

3) Trabina pote, telegrafa i telefona za uporabu telefona i potanskih pretinaca te druge njihove trabine koje se naplauju u tromjesenim ili kraim rokovima,

4) Trabina pretplate na povremene tiskovine, raunajui od isteka vremena za koje je tiskovina naruena.

Zastara tee iako su isporuke ili usluge produljene.

Sve trabine koje su utvrene pravomonom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadlenog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadlenim tijelom, odnosno javnobiljenikim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inae predvia krai rok zastare. Meutim, sve povremene trabine koje proistjeu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobiljenikog akta i dospijevaju ubudue, zastarijevaju u roku od tri godine, ali cijelo pravo zastarijeva za 10 godina.

Subjektivni i objektivni rok naknada tete iz civilnih delikata, tu je kombinacija objektivnog i subjektivnog roka, svi ostali su objektivni.

subjektivni rok od 3 godine, poinje tei od dana saznanja za tetu ili tetnika

objektivni rok od 5 godina poinje tei od poinjene tete

iznimka ako je teta nastala iz radnje koja je ujedno i kazneno djelo, a rokovi za kazneno gonjenje su dui i potraivanje e zastarijeti u tim rokovima, a ako su krai primjenit e se rokovi od 3 i 5 godina.

Zastoj zastare (235)

Zastoj je nastup takvih okolnosti uslijed kojih zastara ne moe poeti tei ili uslijed kojih zapoeta zastara prestaje tei tako dugo dok te okolnosti ne otpadnu. No, kad te okolnosti ili zapreke otpadnu, zastara se nastavlja, a proteklo vrijeme se uraunava.

Zastara ne tee:

Izmeu branih drugova te izmeu osoba koje ive u izvanbranoj zajednici, dok ta zajednica postoji

Izmeu roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo,

Izmeu tienika i njegova skrbnika te upravnog tijela socijalne skrbi za trajanja skrbnitva i dok ne budu poloeni rauni,

Za vrijeme mobilizacije, u sluaju neposredne ratne opasnosti ili rata za trabine osoba na vojnoj dunosti,

Za trabine koje imaju osobe zaposlene u tuem kuanstvu prema poslodavcu ili lanovima njegove obitelji koji zajedno s njim ive, sve dok taj odnos traje

Zastara ne tee za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo mogue zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.

Trabine prema poslovno nesposobnim osobama i njihove trabine

Zastara tee i prema maloljetniku i drugoj poslovno nesposobnoj osobi, bez obzira na to imaju li zakonskog zastupnika ili nemaju. Meutim, zastara trabine maloljetnika koji nema zastupnika i druge poslovno nesposobne osobe bez zastupnika ne moe nastupiti dok ne proteknu dvije godine otkad su postali potpuno poslovno sposobni ili otkad su dobili zastupnika.

Ako je za zastaru neke trabine odreeno vrijeme krae od dvije godine, a vjerovnik je maloljetnik koji nema zastupnika ili neka druga poslovno nesposobna osoba bez zastupnika, zastara te trabine poinje tei otkad je vjerovnik postao poslovno sposoban ili otkad je dobio zastupn

Prekid zastare

Nastup takvih okolnosti uslijed kojih zastara ne moe poeti tei ili ako je poela tei prekida se i kad otpadnu te okolnosti zastara poinje tei iznova.

Zastara se prekida:

Kad dunik prizna dug - dug se moe priznati ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan nain, kao to su davanje otplate, plaanje kamata, davanje osiguranja.

Podnoenjem tube i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dunika pred sudom ili drugim nadlenim tijelom radi utvrivanja, osiguranja ili ostvarenja trabine.

Nakon prekida zastara poinje tei iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne rauna se u zakonom odreeni rok za zastaru. Ne prekida se zastara opomenom duniku da plati dug, nego samo radnjom pred nadlenim sudom.

3) Vrste obveza PREMA PREDMETU:

3.1)prema prirodi radnje

3.2)obveze rezultata i obveze sredstava

3.3)novcane i nenovcane obveze

3.4)individualne i genericne obveze

3.5)trenutne i trajne obveze

3.6)slozene obveze s vise predmeta

3.1)vrste obveza prema prirodi radnje:

pozitivne cinidba na dare, facere (davanje, cinjenje)

negativne non facere, pati (necinjenje, trpljenje radnje drugog, koju bi na nema tog odnosa mogao zabraniti, suzdrzavanje od dopustenog ponasanja

kombinacija pozitivnih i negativnih cininidaba jer je vise cinidaba u istom obveznom odnosu

znacaj ove podjele:

na razlicit nacin se vrijedaju obveze, pozitvna se vrijeda ako duznik ne izvrsi ono sto je duzan (necinjenjem), a negativna ako duznik postupi onako kako ne bi smio (cinjenjem)

zastarni rok:

kod pozitivnih tece sutradan od dana dospjelosti

kod negativnih, sutradan od dana kada je postupio suprotno obvezi

3.2)obveze rezultata i obveze sredstava:

ova podjela je nastala u francuskom pravu i svagdje je prihvacena

obveza rezultata kriterij ispunjenja je postizanje cilja. Duznik se obvezuje vjerovniku da ce postici odredeni cilj bez obzira na poduzete radnje. To je objektivni cilj, za sve iste obveze je isti npr. Obveza predaje stvari kod kupoprodaje cilj je stjecanje vlasnistva vjerovnika. Obveza je ispunjena ako je taj cilj ispunjen, a obveza nije ispunjena, ako cilj nije ispunjen ili je ispunjen djelomicno. Vecina obveza je takva.

Obveza sredstava ktierij je da li se duznik zauzeo s duznom paznjom, duznik se ne obvezuje da ce postici cilj za vjerovnika, on se zauzima da ce se zauzeti s duznom paznjom i u skladu s pravilima struke uciniti sve sto je u njegovoj moci da se postavljeni cilj postigne. Nije dio njegove pravne obveze stvarno postizanje cilja npr. Ugovor o lijecenju lijecnik ne moze garantirati izljecenje jer to ne ovisi samo o njemu vec i o stupnju bolesti, opremljenosti bolnice

Znacaj ove podjele:

odgovornost za stetu krivnja se predmnjeva samo kod obveza cilja i duznik nije duzan postici rezultat kod obveze sredstava

kod obveze sredstava vjerovnik mora dokazati krivnju duznika, a to je nepostupanje s duznom paznjom, a to se kod obveza sredstava ne predmnjeva.

3.3)novcane i nenovcane obveze

ova podjela je s obzirom na karakter predmeta cinidbe, a ne predmeta obligacije.

Za cinidbu koja za svoj predmet ima odredeni iznos novca kazemo da je novcana obveza, one su dakle izrazene u novcu kao sredstvu placanja bez obzira u kojoj valuti, a sve ostale obveze su nenovcane.

U najvecem broju obligacionih odnosa postoji novcana cinidba, obvezni odnosi su imovinski odnosi te se svaka cinidba mora moci izraziti u novcu.

Isti obvezni odnos moze sadrzavati i novcane i nenovcane obveze miksne obveze npr. Uzdrzavanje razvijeno je pravilo da se na takve oblikgacije primjenjuju pravila o novcanim obvezama, ako je vrijednija obveza u novcu. Kriterij je dakle vrijednost. Svaka nenovcana obveza se moze pretvoriti u novcanu

Mjesto ispunjenja

Nenovcane se ispunjavanju u mjestu prebivalista duznika, a novcane u mjestu prebivalista vjerovnika jer se one ne ispunjavaju predajom iz ruke u ruku nego preko racuna.

Vrijeme ispunjenja

Nenovcane duznik ne moze bez pristanka vjerovnika ispuniti obvezu prije dospijeca jer bi to vjerovnika moglo dovesti u tezi polozaj.

Novcane se uvijek mogu ispuniti prije dospjelosti i ne moze se tog prava ugovorm unaprijed odreci jer bi ugovorna odredba, upravljena prema odricanju od tog prava bila nistetna.

Noavcane su one obveze kojima je cinidba (predmet) izrazena u novcu kao sredstvu placanja bez obzira na valutu. Ako smo numizmaticari (skupljamo stari novac) to nije sredstvo placanja nego stvar. Novac mozemo definirati kao sredstvo placanja, mjerilo vrijednosti na trzistu, netjelesni oblik imovine.

Karakteristike novcane obveze

1) novcana obveza nikad ne moze postati nemoguca jer novac ne moze propasti

2) novac je mjerilo vrijednosti i mijenja svoju vrijednost na trzistu. Te promjene dovode do toga da u obveznom odnosu dode do povrede nacela jednake vrijednosti uzajamnih cinidaba

valuta obveze novcane obveze mogu biti u domacoj i stranoj valuti. U ugovorima se cijena mora dogovoriti u domacoj valuti, a ako je jedan od subjekata stranac onda se placa u stranoj vlauti.

Ako domaci rezidenti dogovore da placjau u stranoj valuti taj iznos ce se pretvoriti u domacu valutu i ugovor ostaje na snazi.

Pretvaranje se vrsi po prodajnom tecaju kojeg objavi HNB na dan dospijaca obveze ili ako zeli vjerovnik na dan placanja

Novcana obveza

podlijezu nekim specificnim pravilima jer je novac ekvivalent vrijednosti

danas je najveci broj obveza

neke su primarno novcane npr. Cijena kod kupoprodaje

neke su sekundarno novcane npr. Delikt obveza restituirati stetu, a ako je to nemoguce ili su troskovi veliki daje se novcana naknada

obeza koja je na prvi pogled novcana, moze biti nenovcana npr. Stari novac

novac mijenja svoju vrijednost sto ugroazava nacelo jednake vrijednosti cinidaba, postoje dva nacina rjesavanja tog problema:

monetarni nominalizam

ZOO je prihvatio naelo monetarnog nominalizma: Kad obveza ima za inidbu iznos novca, dunik je duan isplatiti onaj broj novanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon odreuje to drugo

Duguje se nominalno isti iznos koji je duznik dugovao u trenutku nastanka obveze. Time se otklanjaju negativne posljedice valorizma.

Loa strana monetarnog nominalizma jest ta da se ne titi naelo jednake vrijednosti inidaba, ali dobra strana jest pravna sigurnost i izbjegavanje sporova

Odstupanje od naela nominalizma se ini propisivanjem iznimki ili davanjem odredaba o nominalizmu dispozitivnog karaktera to omoguuje stranama ugovaranje tzv. zatitnih klauzula. Njima strane preveniraju gubitak zbog promjene vrijednosti novca.

Prema ZOO odstupanja od naela nominalizma mogua su samo ako su predviena zakonom, npr:

odredbama o izmjeni ugovora zbog promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus), to je kaluzula ex lege. Dopupta stranci koja je povrijeena da u sluaju promjene okolnosti trai izmjenu ili raskid ugovora. Tipina okolnost koja se mijenja je promjena vrijednosti novca (pa utjee na promjenu vrijednosti obveze stranaka). Ona je prirodni sastojak svih teretnih ugovora.

Naknada tete dunost naknade kad je teta nastala, ali moe proi puno vremena do isplate pa se moe promijeniti vrijednost novca. Nadnada tete se utvvruje u trenutku donoenja sudske odluke.

Renta teta se isplauje u tentama (obrocima). Sud utvruje rentu koju e dunik isplaivati mjeseno unaprijed. Ako ona dugo traje moe doi do promjene vrijednosti novca pa im je doputeno izmjeniti visinu rente.

Kamate sporedna obveza koja ide uz novanu ili drugu generinu obvezu, a predstavlja cijenu za koritenje tueg novca ili drugih generinih stvari. Pomou kamata se takoer ublaavaju loe strane nominalizma

Iznimke kad se ovo naelo ne primjenjuje: stranke mogu ugovorite zatitne klauzule

1)valutna ( devizna ) klauzula njome stranke vrijednost novane inidbe izraene u kunama vezuju za stranu vlautu za koju idkustvo kae da je stabilna jer je kuna nestabilna. Obveza je izraena u kunama, a dunik e plaati po teaju npr. Eura

2)zlatna klauzula vrijednost novane inidbe se vezuje za vrojednost zlata na burzi. Prama cijeni zlata koliko zlata moemo dobiti za taj iznost, toliko emo platiti.

3)indeksna klauzula visina novane obveze vezana je za odreeni indeks (kojeg utvruje odreena ovlatena organizacija Hrvatski zavod za statistiku). Tim brojem se izraava promjena cijena odreene usluge u odreenom razdoblju. Ona se ne moe uvijek koristiti, nego za odreenu vrstu roba. To je kad dunik duguje izradu neke stvari ili obavljanje nekog djela pa na izradu utjeu razliite cijene matrijala.

4)klizna skala ograniena upotreba. Predviena za ugovore u kojih se jedna strana obvezuje izraditi odreeni premet. Doputeno je da se ugovri da e cijena ovisiti o promjenama razliitih imbenika koji ulaze u taj predmet (ugovor o djelu). Konana cijena se ugovara dad se sklapa ugovor, ali se ne moe utvrditi precizna cijena jer ona varira, ata klizna skala nam omoguuje da cijena klizi gore dolje ovisno o drugim imbenicima. To stranke unaprijed ugovore i ona titi obje strane. Tu se moe ugovoriti da se te promjene toleriraju do odreenog postotka, moe se ugovoriti gornja i donja granica.

Monetarni vlaorizam kod nas nije prihvaen. Dunik u trenutku ispunjnja obveze ne duguje isti broj novanih jedinica kao u trenutku nastanka obveze, ovisno o vrijednost novca. Ako je vrijednst novca porasla, broj novanih jedinica e se smanjiti i obrnuto. titi se naelo jednake vrijednosti inidaba, ali je nepraktino jer ima previe preraunavanja.

KAMATESporedne obveze koje idu uz novanu ili drugu generinu obvezu, a prredstavlja cijenu za koritenje tueg novca ili drugih generinih stvari

vrste kamata:

a) ugovorne i zakonske ( po izvoru)

b) reovne izatezne (po pravnoj prirodi)

c) meutomne kamate

a) ugovorne i zakonske kamate odgovaraju na pitanje TKO je propiso da dunik uz glavnicu duguje i kamate

zakonske imaju svoj temelj u zakkonskoj normi kojom se duniku namee uz podmrienje glavnice i obveza na kamate. Zatezna kamata je uvije zakonska dok redovne mogu potjecati iz ugovra i iz zakona

ugovorne naknada za koritenje tueg novca ili drugih zamjenjivih stvati utvrena ugovorm. Osnova ugovornih kamata najee je ugovor o zajmu.

Stopu ugovornih kamata utvuju ugovorne strane s tim da ne smoju priji granicu utvrenu u l. 26 ZOO stopu ugovrnih kamata vee za stopu zateznih kamata odreuje da ne moe biti via od stope zateznih (zakonskih) kamata na dan sklapanja ugovora, ako se radi o obveznom odnosu u kojem barem jedna osoba nije trgovac

ako ne odrede kamatnu stopu izmeu trgovaca biti e zakonske zatezne kamate, a ako barem jedna osoba nije trgovac zakonske zatezne kamate

ako stranke dogovore viu stopu od doputene, primjenjuje se najvia doputena

zabranjen je anatocizam naplaivanje kamata na kamate

doputeno je unaprijed ugovoriti poveanu godinju kamatnu stopu, ako dunik ne isplati dospjele kamate na vrijeme

b) redovne i zatezne

redovne kamate naknada za koritenje tueg novca. Cijena koja se plaa za novac . novac je stvar kao svaka druga, nastaju u pravilu na temelju ugovora. Mogu biti ugovorne i zakonske. Ugovroti e se nain isplate redovne kamate. Zakonska je predviena dispozitivnim odredbama zakona, a stranke mogu uvijek ugovriti redovnu kamatu.

ZOO u nekim sluajevima kae da e dunik dugovati radovne kamae:

trgovaki zajam zajam je djelatnost jedne od stranaka u ugovoru, duguje se kamata i kad nije ugovorena

prodaja na kredit kupac dobije stvar, a cijenu plaa u obrocima. Ako ta stvar daje plodove onda kupac plaa kamau od dana kad je tu stvar dobio bez obzira je li obveza dospjela

ulog na tednju banka duguje kamatu na polog tedie

zatezne kamate kazna za dunika novane obveze koji kasni u ispunjenju. Uvijek su zakonske one su bri i laki oblik naknade tete za vjerovnika jer mu dunik nije na vrijeme platio. Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate bez obzira da li je zbog zakanjenja pretrpio kakvu tetu. Ako zatezne kamate ne pokrivaju pretrpljenu tetu u cijelosti, vjerovnik ima pravo na razliku do potpune naknade tete.

Procesna kamata to je kamata na kamatu. U RH je zabranjen anatocizam, tj. naplaivanje kamate na kamatu, ali zakonom je mogue ustanoviti iznimke, kao to je procesna kamata. To je uglavnieni iznos zakonske zatezne kamate u sluaju kad je glavnica plaena. Ta neplaena kamata postaje nova glavnica, posebno se utuuje i na nju pripadaju procesne kamate od utuenja pa do isplate. Utuenje moe biti tek kada je glavnica plaena. Zakon ju je predvidio i za nenovana potraivanja. Anatocizam je dozvoljen bankama i financijskim institucijama.

Na dospjele, a neisplaene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom odreeno. Na iznos neisplaenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

c) meutomne kamate kamate koje duguje vjerovnik duniku i to kada dunik ispuni obvezu prije dospjelosti ako je to ugovoreno.

U sluaju ispunjenja novane obveze prije roka dunik ima prav do iznosa duga odbit iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze samo ako je na to ovlaten ugovorom

Direktiva 2000/35 EZ o spreavanju zakanjenja u plaanju u trgovakim ugovorima direktiva EU ije je inkorponiranje dovelo da se kamta