1

OSHO

Jedno zrno zazeleni zemlju

Bhagwan Shree Rajneesh Govori održani u međunarodnoj Osho komuni u Gautama Buddha Auditoriju u Pooni u Indiji od 13. –

16. siječnja 1989. godine

2

3 Sadržaj:

Predgovor ............................................................................................................................4 Spokoj duha? Kaj god!.........................................................................................................6 Tajna Coca- Cole...............................................................................................................16 1 758 640 175 đavola ........................................................................................................27 Pitam se… .........................................................................................................................41

4

PREDGOVOR

MA NAS MALO koji doživljavamo Gospodina kao bradatog starca na nebu, koji promatra i upravlja

svime kao nebeski lutkar. Takva predodžba je podobna za djecu ili vjernike fundamentaliste različitih religija. Ipak, iako sebe smatramo sofisticiranima, još uvijek nosimo u sebi ostatke ove savršene, vječne

autoritativne figure. Jednostavno smo ju premjestili, na vrlo profinjeni način na naše vlade, na naše novine, na naše vjerske vođe, učenjake, na ljude sa titulama ispred njihovih imena. Mi mislimo da oni nekako znaju nešto što mi ne znamo; da oni posjeduju znanje o nekoj istini koje mi nismo svjesni.

U ovim razgovorima Osho nas trese do samih korijena. On ne želi ništa drugo nego da nas vrati nama samima - da ne prihvaćamo ništa zbog tuđeg mišljenja i odluke već samo zbog vlastite. Čitati o žednome čovjeku koji pije vodu neće utažiti našu vlastitu žeđ. Znanje, školovanost, napraviti će nas samo dobro uvježbanim papigama; i ako nešto nije iz našeg vlastitog iskustva, to jednostavno nije istinito.

Koristeći sutre i anegdote Rinzaia i drugih Zen majstora kao odskočnu dasku, ovaj uvijek živi Učitelj dijeli svoje vizije i svoje biće sa nama. On nas poziva da se upitamo - ne da prihvatimo, ne da vjerujemo, ne da ga držimo za riječ, već da se jednostavno upitamo ..... “I tražim od vas da potpuno razumijete: nikad ništa ne vjerujte. Eksperimentirajte. Vjerovanje vas sprječava u potrazi za istinom. Nikad ne stajte pred uvjerenjem. Stanite samo pred vlastitim iskustvom.”

Za Osha Zen je jedina prava religija; jedini pristup religiji koji nije stavio uzde na čovječanstvo, koji nije napravio ovce iz rođenih lavova. To sjeme bremenito je neizmjernim mogućnostima, ono uistinu može zazeleniti cijelu zemlju.

... Zen će otvoriti put dolaska novom čovjeku i novoj humanosti. To je jedino pravo zlato koje je proizašlo iz cjelokupne povijesti čovječnosti.

Moja ljubav za njega nije uzaludna.” Njegove riječi samo navješćuju, ali i sadrže Njegov okus. Da se samo možemo opustiti i čitati

otvorenih srca, tada i za nas ima mogućnosti da unutar sebe otkrijemo izvor, mjesto na koje se svaki od nas može vratiti i utažiti žeđ.

Swami Geet

Govind

5 Napomena Čitatelju

Kraj svakog razgovora u ovom nizu slijedi određeni oblik koji može biti zbunjujući čitatelju koji sam nije

prisustvovao događaju. Prvo je vrijeme Sardar Gurudayal Singh-a. “Sardarji” je dugogodišnji učenik koji je imao srdačni i

zarazni smijeh, pa je vrijeme pričanja šala nazvano njemu u čast. Nakon šala slijedi meditacija koja se sastoji od četiri dijela. Početku svake faze meditacije prethodi

signal Osha bubnjaru, Nivedanu. Taj udarac bubnja u tekstu je predstavljen na slijedeći način:

Prva faza meditacije je gibberish, besmisleno brbljanje, koje Osho opisuje kao “čišćenje uma od

prašine...... govorenje bilo kojeg jezika koji ne poznamo ... izbacivanje sve ludosti.” Na nekoliko trenutaka cijela dvorana poludi, dok tisuće ljudi viču, vrište, brbljaju bez značenja i mašu

rukama. Gibberish je u tekstu predstavljen na slijedeći način:

Druga faza je period sjedenja u tišini, usredotočenja svijesti na središte, točku svjedočenja. Treća faza je “otpustite sve blokade”- svaki pojedinac pada bez otpora na zemlju, dozvoljavajući

svojim blokadama da se odvoje i nestanu. Konačni udarac bubnjem signalizira prisutnima da se vrate u sjedeći položaj, dok ih se upućuje da

iskustvo meditacije sve više i više postane dio svakidašnjeg života. Prisutne se vodi kroz svaku fazu meditacije riječima Učitelja, i potpuni tekst svake večernje meditacije ovdje je u cijelosti naveden.

6

SPOKOJ DUHA? KAJ GOD!

13. siječnja 1989.

VOLJENI UČITELJU,

Jednog dana, kada je učitelj Rinzai otišao Ho fuu, upravitelj mu je ponudio visoko mjesto.

Tada je istupio Ma-yu i upitno Rinzaia, “Veliki Suosjećajni ima tisuću ruku i tisuću očiju. Koje je pravo oko?” Rinzai je odgovorio, “Veliki Suosjećajni ima tisuću ruku i tisuću očiju.

Koje je pravo oko? Reci, reci! “ Ma-yu je povukao učitelja dalje sa visokog mjesta i sam sjeo na njega.

Prilazeći mu, Rinzai je rekao, “Kako si?” Ma-yu je oklijevao.

Rinzai je nato povukao Ma-yua sa visokog mjesta i sjeo sam na njega. Ma-yu je izašao, a Rinzai je sišao sa visokog mjesta.

PRIJATELJI , neki dan uzbuđenje oko pohoda protiv mene doseglo je svoj vrhunac. Čuo sam da je tri stotine magaraca okružujući jednog bodhisattvu došlo pred ured policijskog

načelnika tražeći da me se uhiti, jer razaram kulturu samoniklog grada, koji sanja da je kulturan. Jedan je bodhisattva nosio lutku s mojim likom. Jedan je bodhisattva izgledao kao magarac, a tri

stotine magaraca izgledali su kao ljudska bića. Čak se i magarac smijao, jer je bio jedino stvarno biće u toj gomili: “Što se desilo ovom kulturnom gradu i ovim takozvanim kulturnim ljudima?”

Magarci su po svojoj prirodi vrlo tihi narod, vrlo filozofski, vrlo kulturni. I ovaj se magarac čudio, “Osim mene.... sve tri stotine magaraca koje se kriju iza ljudskih maska, rade moj posao, '1-aa, i-aaa'.”

Ova takozvana ljudska bića, samooblikovana i kulturna, smatrala su da me vrijeđaju. Nitko me na svijetu ne može uvrijediti, jer to je u mojim rukama: ako ja prihvatim uvredu, to je u redu; ako ju ne prihvatim, onaj tko me vrijeđa mora to ponijeti svome domu. Nitko me ne može poniziti. Poniženje treba moje prihvaćanje.

Upravo suprotno, ovi ljudi su potvrdili sve što sam vam govorio. Smatrali su da uništavaju moje argumente takvim pohodom. Nikakav pohod ne može biti argument. Nikakav pohod ne potvrđuje inteligenciju, već zaostalost. A nošenje lutke s mojim likom na jadnom magarcu jednostavno otkriva njihovo stvarno lice: oni su obožavatelji magarca.

Sva ljudska bića nisu ljudska bića. Postoji tako mnogo kategorija: jedan mali broj su još uvijek čimpanze, jedan mali broj su još uvijek gorile, jedan mali broj su magarci, jedan mali broj su Jenkiji.

Ali u ovom takozvanom, samooblikovanom kulturnom gradu, nitko nije prigovorio ovim ljudima “Vi se otkrivate, otkrivate svoju vulgarnost, svoju nekulturu.”

I zašto ometate bodhisattvu? Ja kažem da je taj magarac bodhisattva. I ne samo ja, već od dana prije 25 stoljeća kada je Gautama Buddha dao Mahakashyapiu lopočev

cvijet, i rekao cijeloj zajednici od deset tisuća sannyasina, “Što sam imao za reći rekao sam. Što se ne može izreći riječima prenio sam Mahakashyapiu. Ovaj lopoč samo je simbol prenošenja nečega što se ne može izreći riječima.'“

A zašto Mahakashyapi? - jer je on jedini godinama bio tih. Tog dana, kada je Buddha došao na jutarnji razgovor, svatko je bio zbunjen. Buddha nikada nije nosio ništa u rukama a tog dana je prvi puta nosio prekrasan lopočev cvijet. Svi su uzbuđeno iščekivali što će reći, ali on nije rekao ništa. Upravo suprotno, samo je promatrao lopočev cvijet sat i pol.

Svi su bili zbunjeni, razočarani: “Što se događa?” I u tom trenutku, Mahakashyapi se nakon dvadeset godina tišine, glasno nasmijao.

Na taj smijeh, Buddha ga je prizvao k sebi i dao mu lopočev cvijet, i rekao zajednici, “Sve što sam mogao izreći riječima rekao sam. Ono što nadilazi riječi prenosim Mahakashyapiu”. To je početak Zena. Mahakashyapi je praotac Zena.

Od tog dana, svih ovih dvadesetpet stoljeća, stotine prosvijetljenih i probuđenih buddha u tankom toku Zena bilo je upitano uvijek iznova: Da li je pas buddha? To se može promijeniti u: Da li je magarac isto tako buddha?

A svi učitelji u ovih dvadesetpet stoljeća rekli su “Da” bez oklijevanja. Svako živo biće ima sjeme buddhe. Imati sjeme buddhe izraženo je riječju “bodhisattva”. U biti, buddha je mogao otići vrlo daleko, mogao je postati magarac, mogao je postati pas. To nije važna. U samom središtu njegove biti on nosi sjeme. Jednog dana, negdje doći će proljeće i sjeme će početi klijati i rasti u biljku sa lišćem, i sjeme će postati lopočev cvijet.

Stoga ja kažem, između tri stotine i jednog magarca koji su u pohodu protiv mene išli do policijskog načelnika, te tri stotine bili su samo lažna ljudska bića; samo jedan bio je bodhisattva - magarac.

Nije bila uvreda jahati na bodhisattvi. To uzimam s velikim poštovanjem. Ali ti ljudi hoće pokazati da griješim, i ne vide da nema veze: nositi lutku s mojim likom... može ju se

spaliti, ali zašto mučiti jadnog bodhisattvu, magarca? Čak ni to me ne vrijeđa.

7 Govoriti ću o siromaštvu. Svi vjernici odgovorni su za ljudsko siromaštvo. Isus kaže, “Blagoslovljeni siromašni, njihovo je kra-

ljevstvo nebesko.” Čitajući takve tvrdnje, Karl Marx je rekao da sve takve religije nisu ništa drugo nego opijum za narod.

Isus je tješio siromašne: Ne brinite zbog siromaštva, to je samo iskušenje. Bez jadikovanja, strpljivo, malo pričekajte, i biti ćete nasljednici Kraljevstva Gospodnjeg. Samo jedan ljudski život u siromaštvu, i nakon toga kralj u Kraljevstvu Božjem kroz vječnost. To je dobar posao.

I Isus je rekao - da bi utješio siromašne da se ne bune protiv bogatih, protiv viših interesa, protiv eksploatatora i tlačitelja - kao što je i rekao, “Deva će proći kroz iglene uši, ali bogataš ne može proći kroz vrata nebeska.”

Ne samo Isus, nego ista se priča ponavlja u raznim oblicima, na razne načine da se siromašne održi siromašnima.

U Indiji okvir je drugačiji, ali je zaključak isti. Sve tri religije rođene u Indiji ne slažu se ni u čemu osim u jednom. Razumjeti ćete zašto. One imaju svoje filozofije i mitologije koje su potpuno suprotne - hinduizam, budizam, džainizam - no sve tri se slažu u jednom: da siromašan čovjek mora patiti zbog zlih djela koja je počinio u prošlom životu. One premještaju cijeli smisao i zavode ljude na krivi put.

Iskorišteni ste upravo sada, a oni govore o prošlim životima. Nije slučajno da su tri osnivača ovih religija bila pod pokroviteljstvom kraljeva i bogataša. Gautam Buddha bio je okružen kraljevima i prinčevima i bogatim ljudima.

Tko je mogao dati hranu i odjeću i sklonište za deset tisuća njegovih učenika? On je išao sa deset tisuća učenika od sela do sela. Ljudi su bili tako siromašni da nisu imali hrane ni za sebe; kako su mogli nahraniti deset tisuća učenika?

Ali kraljevi i bogataši slijedili su putujuću karavanu Gautama Buddhe i opskrbili ju hranom, skloništem, odjećom i svim potrebnim. Zašto su bili tako zainteresirani za Gautama Buddhu? - zato što je on rekao da siromašni pate zbog zlih djela što su ih počinili u prošlim životima.

To je čudno. Isto razmišljanje imaju i Džainasi a i Hindusi: okrivi zla djela iz prošlosti za siromaštvo. Nitko ne zna o prošlosti; mi znamo samo za zla djela bogataša upravo sada! Oni iskorištavaju ljude na sve moguće načine.

Nećete vjerovati, ali čak i danas u Indiji ima pet milijuna ljudskih bića koja su skoro robovi. Oni se zovu obvezani radnici. Bogati im ljudi daju novac unaprijed, i tada im daju posao, opasni posao u rudnicima ugljena i mramora, a oni su dnevno plaćeni tako malo da ne mogu otplatiti unaprijed dobiveni novac - i dok to ne odrade oni su obvezani radnici. Ovo je osjetljiva pojava. Nitko to ne vidi kao ropstvo.

Dali su siromašnom čovjeku tisuću rupija da napravi kolibu, da može udati kćerku, i zbog toga mora raditi u rudniku ugljena. Šest rupija dnevno! - i sa šest rupija mora zbrinuti cijelu obitelj. On nikada neće uspjeti otplatiti tisuću rupija koje je dobio unaprijed, i do tada mora ostati u rudniku ugljena.

Ljudi su patili cijele živote u čudnim ropstvima. Nitko ih ne može otvoreno nazvati robovima, ali je činjenica da su obvezani radnici; oni će umrijeti i neće imati novac da otplate unaprijed dobiveni novac. Unaprijed dani novac je isto kao i kupovanje ljudi na dražbi u prošlosti.

Nećete vjerovati da ni Buddha ni Mahavira ni Krishna ni Rama... nitko nije progovorio protiv ropstva. Ljudi, posebno žene, prodavani su na dražbi na sajmu, a svi ovi veliki vjerski vođe nisu o tome ništa rekli. Možda i oni pate zbog zlih djela iz prošlih života.

A najčudnije je da ne samo da se nisu suprotstavili... To me podsjetilo na hinduskog vidovnjaka Upanishada - naravno on je bio samouk i takozvani - koji je

bio poznat kao Gadiwan Raikva, jer je putovao u kolima koja je vukao vol. Raikva mu je bilo ime, a gadiwan znači čovjek koji posjeduje vola i kola.

I on je bio na sajmu i nadmetao se da kupi prekrasnu ženu, no došao je kralj - i naravno da nije mogao pobijediti kralja. Podizao je cijenu koliko je mogao jer hinduski vidovnjaci nisu siromašni ljudi; imali su mnogo žena, i mnogo zemlje koju su obrađivali njihovi učenici da bi platili naukovanje. Skupili su mnogo novca i trošili ga na kupnju žena.

Gadiwan Raikva bio je najpoznatiji među samoukim, takozvanim svetim ljudima. Koji je to svetac spreman kupiti ljudsko biće kao imovinu?

Ali pošto je bio poražen i kralj je dao više novaca za ženu, bio je jako bijesan - svi su mu ljudi govorili “Nemoj biti bijesan, nemoj biti pohlepan”. No on je čekao priliku za osvetu - a ovi su mu ljudi govorili “Zaboravi osvetoljubivost, budi ljubazan, budi suosjećajan, ljubi svoje neprijatelje”.

Nakon mnogo godina, kralju koji je kupio ženu dosadilo je njegovo kraljevstvo i bogatstva i gomila žena, i zaželio je spokoj i mir duha.

Zaboravivši nezgodu koja se desila prije dvadeset godina, kralj je otišao Gadiwan Rakviu da bi našao mir duha, a sa sobom je ponio mnogo novaca, dijamanata, smaragda, rubina, kao poklon svetom čovjeku. Poveo je i svojeg prvog ministra.

Dotaknuo je noge Gadiwan Raikve i ponudio mu mnogo novaca. Ali Gadiwan Raikva je još uvijek kipio od bijesa. Dvadeset godina nije ništa promijenilo, vatra je još uvijek gorila. Odgurnuo je kralja i rekao “Gubi se, i uzmi svoj novac!”

Kralj nije mogao vjerovati. Pitao je prvog ministra “Što se desilo? Zašto se čovjek ponaša tako bijesno? Mislio sam da je on sveti čovjek.”

Ministar je rekao “On je sveti čovjek, ali vi se ne sjećate... Prije dvadeset godina oboje ste se

8 nadmetali za ženu, i vi ste ga pobijedili. Dovedite tu ženu i ponudite nju svetom čovjeku i on će vam dati mir i spokoj duha.” Spokoj duha, kaj god!

I kralj je doveo ženu, a Gadiwan Raikva ju je prihvatio i pristao uvesti kralja u mir i spokoj duha. Čovjek koji je dvadeset godina izgarao čekajući osvetu, da li je sposoban ikome dati mir i spokoj duha? On ništa ne zna o duhu ili spokoju!

To su osnivači religija. Njega još uvijek štuju Hindusi. Ove tri religije tješe siromašne; zbog toga se u Indiji siromašni nikad nisu dignuli protiv tlačitelja i

eksploatatora. Oni smatraju da je njihovo siromaštvo rezultat grijeha u prošlosti i nije ni u kakvoj vezi s nekim drugim; nema opasnosti od revolucije.

Muhamed je rekao svojim učenicima - a oni još uvijek slijede njegovu ideju i siromašni su - on je svojim učenicima rekao jednu od najapsurdnijih ideja: “Nemojte uzimati ni davati kamate na novac.”

Danas cijeli svijet ekonomije ovisi o kamatama. Što se više novac okreće, više ga ima. Zato je drugi naziv za novac currency ; novac mora biti tekući, stalno u pokretu. Ali zašto da se kreće ako ne donosi kamate? Zašto da ga dam nekome i dođem u opasnost da ga izgubim? Možda mi ga ne vrate.

I tako Muhamedovi sljedbenici ne daju kamate na novac, ne uzimaju kamate na novac. Njihova cijela ekonomija je lažna, prkosi cijeloj nauci ekonomije. Igra s novcem temelji se na kamatama. Muhamedovi sljedbenici ostali su siromašni, potpuno siromašni i još se uvijek drže te prošle ideje misleći da je ona nešto duhovno.

Sve su religije protiv novca. Sve religije hvale siromahe. Kad hvalite siromašne, uništavate sve njihove mogućnosti da postanu bogati. Kada govorite protiv

novca, stvarate neproduktivno društvo. To se vidi u Indiji: u ovom času pet stotina milijuna ljudi živi na rubu gladi. A oni koji razumiju da će rastuća populacija uzrokovati još veće siromaštvo, jednoglasno predviđaju da će krajem stoljeća pola stanovništva umrijeti od gladi: jedan čovjek od dvojice. U ovoj zemlji biti ćemo okruženi leševima, neće biti dovoljno drva za pogrebne lomače, neće biti dovoljno ljudi da ih odnesu na groblja. Raspadati će se i smrdjeti. Jedina bića koja će biti sretna biti će životinje, ptice, koje jedu ljudsko meso.

Smatrate li da ćete moći živjeti među pet stotina milijuna leševa? Ne mislim da će to itko inteligentan moći tolerirati. Radije će počiniti samoubojstvo, prizor će biti tako strašan, agonizirajući, stvoriti će tako strašan nemir.

A vjerski vođe su još uvijek protiv kontrole rađanja. Papa je došao u Indiju i rekao siromašnima “ Kontrola rađanja je protiv Boga.” I shankaracharyaji, poglavari hinduske religije, govore na isti način. Isto tako i džainistički acharyaji, koji su poglavari sekta Džaina, su protiv kontrole rađanja. Nema ni jednog vjerskog poglavara koji govori u prilog kontrole rađanja. Oni će biti odgovorni za smrt milijuna ljudi!

No zašto su oni protiv kontrole rađanja? Oni kažu “Dijete je Božji dar. Odbiti taj dar je protiv Boga.” A dozvoliti da gladuje...? Izgleda da je Bog

čudovište. On se veseli da djeca umiru na ulicama. On se veseli da siromasi ne mogu platiti ni jedan obrok hrane.

Susreo sam siromašne ljude koji jedu samo vodu. Ne mogu reći piju vodu, oni jedu vodu, a na želudac stave ciglu da osjete da im je trbuh pun.

Bog voli te ljude..... Izgleda da je Bog veći đavao nego bilo koji drugi davao - a svi ti propovjednici i vjerski vođe predstavljaju Boga. I svi su protiv toga da čovječanstvo živi u udobnosti, živeći obrazovani, kulturni život, uživajući u slikama velikih umjetnika, u književnosti, poeziji, glazbi i plesu.

Gladan čovjek ne može uživati u Beethovenu. Gladan čovjek ne može uživati u Michelangelu ili Leonardu da Vinciju.

To me podsjetilo na velikog pjesnika, Heinricha Heinea. On se izgubio u dubokoj šumi u Njemačkoj, kamo je išao u lov. Nije našao puta iz šume puna tri dana... i tada je pala noć. Tri dana gladan... i cijelo se vrijeme bojao divljih životinja, pa je noći provodio sjedeći na stablu.

Tada je osvanula noć punog mjeseca. On je napisao takve prelijepe pjesme o punom mjesecu. Niti jedan pjesnik si ne može dopustiti da ne piše o punom mjesecu; on ima tako hipnotizirajuću moć. To je čista poezija.

Heinrich Heine je napisao mnogo lijepih pjesama o mjesecu, ali te noći, nakon tri noći gladi i umora i straha od smrti svaki čas, sjedeći na stablu ugledao je na nebu ne mjesec nego štrucu kruha. Nije mogao vjerovati svojim očima. Protrljao ih je, pogledao ponovo: po nebu je lebdjela štruca kruha.

Kada su ga spasioci pronašli i doveli natrag, upisao je u svoj dnevnik: “Sada razumijem zašto siromasi uživaju u punom mjesecu, zašto gladujuće osobe uživaju u lopočevom cvijetu ili ruži.”

Siromašni gladni čovjek nema vremena ni uma da razmišlja o vječnim tajnama života; on razmišlja samo o maslacu i kruhu. A Bog voli dramu... a predstavnici bogova svi su za siromaštvo.

Svijet bi davno završio sa siromaštvom. On još uvijek može završiti s tim! - ali se to neće svidjeti vjerskim vođama jer oni imaju vlast nad siromašnima ne nad bogatima.

Tko će dati Majci Terezi Nobelovu nagradu ako na ulicama Kalkute nema siročadi? Jednodnevno novorođenče, a majka ili otac odbacili su ga kraj puta jer ga ne mogu othraniti. A Majka Tereza i njezinih sedam stotina redovnica trče po Kalkuti tražeći djecu odbačenu od majka i očeva i skupljaju ih s radošću. Svatko broji koliko ih je našao. Radost je preobratiti ih u katolike.

Naravno da je papa protiv kontrole rađanja. Da ima kontrole rađanja ne bi bilo Majke Tereze i ne bi bilo šest stotina milijuna katolika. To su najsiromašniji od siromašnih.

9 Tijekom trideset godina tražio sam u Indiji jednog jedinog bogatog čovjeka kojeg su preobratili katolički

misionari. Još nisam našao ni jednog - ali sam otkrio da su preobraćeni najsiromašniji od siromašnih. Oni ne razumiju ni riječi o religiji. Oni ne razumiju - oni nisu u situaciji da razumiju. Um treba određenu hranu; oni tu hranu nemaju. A ako im netko ponudi hranu i odjeću i sklonište, rado će se prozvati kako god netko hoće: katolici, protestanti, kršćani - kako hoćete.

Domorodci, primitivni ljudi koji žive u šumama skoro goli - oni nemaju odjeću, jedu korijenje drveća, nemaju hrane, a kršćanski misionari su sretni da dođu u te krajeve i preobrate ih na kršćanstvo.

Boravio sam u državi Bastar, koju naseljavaju domorodci, vrlo primitivni ali jednostavni i nevini. Kralj Bastara bio mi je prijatelj. Zato što je bio moj prijatelj ubili su ga političari - jer me podupirao da u

Bastaru pomognem siromašnim ljudima da shvate nešto o meditaciji. Zaljubio se u mene, jer je naučio meditaciju, i želio je da njegovi siromašni ljudi nauče meditaciju. I tako sam ja običavao ići u Bastar.... a da bi me spriječili da idem u Bastar, kralja Bastara političari su ubili.

Bio sam u malom selu gdje je misionar domorodcima pokušavao pokazati tko je jači Krishna ili Isus. Sjedio sam iza gomile, da misionar ne prepozna nikoga iz suvremenog svijeta - a bila je tamna noć. On je upalio vatru, pokraj nje stavio vjedro vode i rekao okupljenim ljudima, koji su uzbuđeni htjeli znati tko je jači.....

On je napravio dva kipa, jedan Krishne, napravljen od drveta... Ne, kip Istlsa je bio napravljen od drveta, a kip Krishne od čelika! - obojeni izgledali su potpuno jednako. Uzeo je oba kipa i stavio ih u vjedro puno vode. Naravno da je kip Isusa ostao plivati na površini, Krishna se utopio. Ljudi su rekli “Sigurno je Isus jači od Krishne.”

Misionar je rekao “Rekao sam vam i opet vam ponavljam, Isus će vas spasiti a Krishna će vas utopiti, zapamtite. Preobratite se u katolike. “

U tom trenu nisam mogao to trpiti. Ustao sam i rekao gomili “To je dobar pokus, ali vas pitam, jeste li ikad čuli za pokus vodom?”

Odgovorili su “Nikad to nismo čuli, ali smo čuli za pokus vatrom.” Tada sam ja rekao “Sada bi trebali iskušati oba kipa vatrom.” I rekao sam ljudima” Uhvatite misionara

da ne pobjegne”, stavio sam oba kipa u vatru gdje je Isus izgorio do pepela, a Krishna je ostao cijel. Ljudi su rekli “O Bože! Taj nas je čovjek varao.” To je način na koji su preobraćali potpuno neuke, siromašne ljude. I oni žele da ti ljudi budu siromašni,

jer ih u protivnom ne bi uspjeli obratiti. Hindusi imaju poteškoća: to je religija bez preobraćenja kao i kod Židova. To su dvije najdrevnije reli-

gije svijeta, i obje nemaju preobraćenje. Rodiš se kao Židov, ne preobratiš se u Židova; rodiš se kao Hindus, nikad se ne preobratiš u Hindusa. Zato što su to najdrevnije religije, nije bilo potrebe da se bilo koga preobrati. Svi su bili Hindusi.

I što je još značajnije, Hindusi imaju kaste: brahmani su na vrhu, zatim slijede ratnici kao drugi, zatim poslovni ljudi kao treći, i na kraju sudre - najsiromašniji od siromašnih, potlačeni od potlačenih.

Ako nekoga preobratite, kamo ćete ga staviti, u koju klasu? Brahmani ne dozvoljavaju nikoga... brahmani se rađaju; to su njihovi prošli životi zajedno sa krutošću i pročišćenjima i disciplinom i vrlinama što ih rođenjem čini brahmanima. Nikoga ne možete preobratiti na brahmanstvo. Ni ratnici, kshatriye, nisu spremni prihvatiti nekoga - oni su visoka kasta - to nisu spremni ni poslovni ljudi; oni su najbogatiji. Oni ne žele nikoga preobraćenog, s kim bi morali dijeliti novac.

Jedina kasta koja je preostala su sudre. No nitko se ne želi preobratiti da postane sudra koji ima određeni posao: čišćenje indijskih zahoda, koji su najgori zahodi na cijelom svijetu, primitivni i ružni. A ovi sudre nose na glavi sve vrste dreka! On im pada po licu!

Hindusko društvo je nepokretno; nitko ne može preći iz jedne kaste u drugu. Pitanje preobraćenja nekoga iz druge vjere ne pojavljuje se. Tako je bilo zgodno preobratiti sudre na kršćanstvo.

Imao sam prijatelja koji je bio ravnatelj najveće kršćanske teološke škole u cijeloj Aziji. Jednom ili dva-put sam ga posjetio. Pitao sam ga “Jesi li ti rođeni kršćanin?”

Odgovorio je: “Ne, ja sam rođeni sudra” i odveo me u dnevnu sobu, donio album sa slikama da mi pokaže sliku svog oca, prosjaka. On i njegova djeca preobratili su se na kršćanstvo. Ravnatelj je bio obrazovan, ne samo u Indiji već i u zapadnim zemljama. Pokazao mi je svoju sliku prije i poslije obraćenja, i tada je pozvao svoju kćerku.

Naišao sam na milijune žena, no ona je bila rijetko lijepa, nevjerojatna. Djed, ružni, izgladnjeli prosjak, i ona obrazovana u Americi, sa doktoratom i udata za američkog psihijatra. Običavali su doći u Indiju po šest mjeseci, u godini da bi preobraćali ljude na kršćanstvo, a drugih su šest mjeseci provodili u Americi predavajući na sveučilištima.

Starac, ravnatelj, me pitao “Što misliš?” Rekao sam “To je čisto iskorištavanje siromaštva. Ti nisi preobraćen zbog vjerovanja, ti si preobraćen

na financijskoj osnovi, a to ne čini čovjeka vjernikom. Ti si glava, ravnatelj najvećeg teološkog učilišta u Aziji, i što je tebi činiti? - pripremati misionare da idu po Aziji i preobraćaju još siromašnih ljudi. Nitko od njih...”

On je imao tri tisuće studenata na učilištu. Proveo me unaokolo. Rekao sam “Nitko od ovih ljudi nije uvjeren u istinu tvoje religije. Nisi ni ti sam.”

On je rekao “Ne znam ništa o religiji. Znam samo o zapisima o kojima su me učili.” Odveo me u razred, koji je bio veseo i bučan. To je bilo zadnje predavanje poslije diplome za misionare, gdje ih se učilo kako da govore, kako biti dobri govornici.

10Promatrao sam nekoliko minuta; nisam mogao odoljeti a da se ne nasmijem. Rekao sam “Ovo je takva

glupost.” Studenti su podučavani kada da govore glasno a kada da šapću, kada da podignu ruke, a kada da lupaju po stolu. Upitao sam “Je li ovo škola za glumce? Mislio sam da si mi rekao da se tu školuju misionari. Ovo su misionari?”

Kada čovjek hoće nešto reći, sama ta istina nalazi način, izraz, pokret. To se ne uči. Ali kada nemaš ništa za reći, očito moraš naučiti svaki pokret, svaku riječ. Ovi glumci su predstavljali

misionare; oni će preobraćati ljude na kršćanstvo - i misle da je to najkreposniji čin. Ali za njega trebaju siromašne ljude.

Na Zapadu, na Istoku, okvir je možda različit ali je rezultat isti. Ne dozvoliti siromašnima da se izdignu, držati ih obuzdanima, jer su oni ljudi za rad i izvršavanje raznih stvari.

Čuo sam... Rolls Royce je stao pred hotelom na Miami Beachu. Žena je izašla i viknula “Trebam četvoricu da odnesu mojeg sina u hotel”.

Sin nije bio stariji od osam godina ali bio je stvarno debeo. Četiri konobara su došla i rekli su “Dječak izgleda tako lijepo, zar ne može hodati?” Žena je rekla “Ja mogu platiti da ga ljudi nose. On ne treba hodati. On nije invalid, on je bogat.” Na jednoj strani, milijuni i milijuni ljudi umiru od gladi dok na drugoj strani nekolicina ljudi raspolaže

svim novcem. Čak se i njihovu djecu mora nositi, jer si to mogu priuštititi. Na jednoj strani ljudi umiru na ulica-ma....

U hladnoj zimi, tri milijuna Amerikanaca žive na ulicama; nitko ne brine o njima. Milijuni ljudi ništa ne rade: oni samo sjede pred televizorima. Prosječno vrijeme provedeno pred televizorom u Americi je sedam i pol sati. Oni se ne mogu ni pomaknuti; tako su hipnotiziraru televizijom da postoje službe za dostavu iz hotela: samo treba telefonirati da vam donesu ono što želite. Ti ljudi su sve deblji i deblji... sladoled i Coca cola.

Oni su stvorili društvo - društvo krumpira na kauču. Postali su krumpiri, više nisu ljudska bića. Nećete mi vjerovati, ali ima ljudi koji ne mogu ostaviti televizor ni zbog kojeg razloga - čak niti da vode

ljubav. Zato vode ljubav kao peseki, tako da mogu oboje gledati u ekran! Tu cijelu zbrku stvorile su vaše religije. Krivim sve. Mojsije je uništio Židove rekavši im laž - da su Božji izabrani narod. Zbog te laži Židovi su mučeni po

cijelom svijetu četiri tisuće godina. Nitko ih ne podnosi, jer svi misle da su Židovi izabrani narod. Brahmani misle da su oni izabrani narod; Bog je sam napisao njihovo sveto pismo. Muharnedovi

sljedbenici misle da su oni izabrani narod; Bog je svog zadnjeg glasnika poslao sa porukom u Ku'ranu. I na kraju kršćani smatraju da ni jednoj drugoj rasi na cijelom svijetu Bog nije poslao svoga jedinog sina Isusa Krista.

Svatko misli... A Mojsije je prvi donio laž, a da nije znao dublji smisao. Ako se želiš nametnuti kao netko od Boga izabran, biti ćeš uništen, nećeš biti toleriran.

Mojsije je otišao na Sinaj i nakon mnogo dana donio Deset zapovijedi. Tih deset zapovijedi može se napisati na maloj razglednici. Što je radio tako dugo?

A ako je Bog pripremao deset zapovijedi na kamenim pločama, zar on, koji je stvorio svijet u šest dana, nije mogao stvoriti te ploče u šest dana? Mojsije laže; on je pripremio te ploče, one nemaju veze s Bogom. Mojsije je zavarao svoj narod, kao što svi osnivači religija varaju svoje ljude.

U prvom redu, Bog je laž, najtemeljnija laž. Iz temeljne laži proizlaze mnoge laži. Laži ne vjeruju u kontrolu rađanja; one su vrlo religiozne, one proizvode. Jedna laž proizvodi tisuće laži.

Kada je Bog prihvaćen, kako možemo nijekati njegovog jedinorođenog sina? Kako možemo nijekati njegovu reinkarnaciju u Rami i Krishni? Kako možemo nijekati njegovog glasnika Muhameda? Jednom kada ste prihvatili temeljnu laž, morate prihvatiti sve te ljude, koji izgledaju malo ludi. A ti ljudi

su napisali vaša sveta pisma u ime Boga - jer je sveti Ku'ran jezično tako pogrešan da se vidi tko ga je napisao.

I ako je samo jedan Bog, zašto je potrebno toliko religija, i toliko svetih pisama, i toliko proroka? To je zato što Bog voli krvoproliće, Muhamedovi sljedbenici ubijaju Hinduse, Hindusi ubijaju Muhamedove sljedbenike? Ubrzo nakon što je Indija postala neovisna, Hindusi i Muhamedovi sljedbenici zajedno ubili su milijun ljudi u ime Boga.

Stari Židov je umirao. Nikada nije otišao u sinagogu. Rabin ga je došao pomiriti s Bogom. Starac je rekao” Nikada se nisam ni posvađao s njim. Nikada nisam otišao u sinagogu i ti to dobro

znaš!” Rabin je rekao”Uvijek si bio čudan. U trenutku svoje smrti, pomoli se Bogu.!” Starac je rekao “Ja molim. Ja molim da je dosta. Dosta smo mučeni jer nas je izabrao. Sada neka

izabere nekoga drugog!” Religije nemaju opravdanje da postoje na svijetu. Da, religioznost je nešto potpuno drugačije. Čovjek

može biti religiozan a da ne pripada ni jednoj religiji. U stvari, oru koji pripadaju nekoj religiji ne mogu biti religiozni. Mogu biti kršćani, Židovi, Hindusi, budisti, ali ne religiozni.

Ako želite biti religiozni, morate stati na vlastite noge i pogledati unutra. Bog nije nigdje vani. Ne postoji osoba kao Bog. Unutra ćete naći vječnost svijesti. To je jedino božansko, to je jedino božanstveno -

11ali nema Boga.

Da bi se osjetilo božanstvo u vlastitom biću treba proći veliku transformaciju, metamorfozu. Postati ćete novi ljudi, sa suosjećanjem, sa ljubavlju, razumijevanjem, znanjem, bez straha od smrti, jer znate svoju vječnost, jer poznajete svoje središte.

Danas počinje novi niz: Jedno zrno zazeleni zemlju Maneesha je pitala: Voljeni Učitelju, Jednoga dana, kada je učitelj Rinzai otišao Ho-fuu, upravitelj mu je ponudio visoko mjesto. Bilo je učenih ljudi čak i na tako čudnim položajima kao što je upravitelj. Upravitelj je rekao Rinzaiu da

zauzme visoki položaj, viši čak i od upraviteljevog. On je znao. Rinzai je jedan od najljepših učitelja. Imao je više prosvijetljenih učenika nego bilo koji drugi učitelj.

Zrak oko njega bio je prosvijetljen. Njegove oči bile su oči probuđenog buddhe. Oni koji su imali oči vidjeti i uši da čuju, oni koji su bili dovoljno osjetljivi da osjete miomiris čovjeka isti tren su razumjeli. On je u gomili ali joj ne pripada. On izgleda kao ljudsko biće ali ga je nadišao. On sjaji svojim nadilaženjem.

Upravitelj mora da je bio čovjek velike inteligencije, razumio je. Mora da je probao malo meditacije, jer je u protivnom nemoguće da upravitelj ponudi nekome viši položaj.

Tada je istupio Ma-yu i upitao Rinzaia “Veliki Milosrdni ima tisuću ruku i tisuću očiju...” To je metafora za svakog probuđenog čovjeka. Ona jednostavno znači da može svoja dva oka

upotrijebiti kao da ih ima tisuću. Vi poznate moje oči: ja imam tisuću očiju, i gledam u svakog od vas ponaosob. Možda to ne znate,

možda to ne otkrijete, ali ja vas stalno promatram u najskrivenije središte vaših bića. To je metafora: probuđeni ima tisuću ruku. Možete li gledajući u moje dvije ruke, vidjeti deset tisuća

ruku? Metafora jednostavno znači da učitelj, sa samo dvije ruke, uspijeva raditi kao da ih ima tisuću. On radi na tisuću učenika. On je najveći stvaratelj na svijetu. On ne slika, on ne svira gitaru, on ne pjeva. Ali ono što on stvara.... on guli svakog učenika, otkriva skrivena blaga u središtu svakog živog bića. Njegove dvije ruke nisu samo dvije ruke, jer on radi na tisućama ljudi - stoga metafora.

No ima glupana koji ne razumiju metafore, koji ne će pokušati otkriti “Da li je to istinito?” Oni žele činjenice. Što se tiče činjenica, Buddha ima samo dva oka i dvije ruke, ali što se tiče istine, on ima deset tisuća očiju i deset tisuća ruku.

Da bi vidjeli što je na stablu treba pogledati plodove s tog stabla: plodovi su presudni. Ako jedan probuđeni učitelj stvara strahovito snažan ugođaj u kojem se neupaljene duše pale, sa svoje dvije ruke on čini čuda. Sa svoja dva oka on gleda u tisuće duša da ih probudi. Ali to je istina, to nisu činjenice. To se ne može fotografirati. Ma-yu je upitao Rinzaia,

“Veliki Milosrdni ima tisuću ruku u tisuću očiju. Koje je pravo oko?” “Među tisuću očiju” - pitao je - “ koje je pravo oko?” On se ponaša kao prosječno, slijepo, pospano,

nesvjesno ljudsko biće, jer su te tisuće očiju samo odraz onog jednog oka koje se nalazi između obrva. Mi ga zovemo treće oko. Dva oka gledaju na van, ono treće oko gleda unutra; to je pravo oko. Ali to pravo oko može djelovati na tisuću ljudi, na deset tisuća ljudi, na deset milijuna ljudi.

Učitelj nikad ne daje kopiju; sve je jednako originalno kao i izvornik. On uvijek s vama dijeli original, izvornik. Njegova jasnoća, njegovo viđenje je tako ogromno da ga mogu dijeliti milijuni. To je značenje metafore.

Ali glupe osobe će uvijek pitati o metaforama. Oni ne razumiju da ima stvari koje se ne mogu izreći bez metafora - i to su velike stvari i velika iskustva u životu, koja se ne mogu izreći bez metafora, bez poezije, bez simbola.

Rinzai je odgovorio “Veliki Milosrdni ima tisuću ruku i tisuću očiju. Koje je pravo oko? Recite, recite!” Vi možda znate, zato i pitate. To je jedno od najvećih pogrešnih zaključaka ljudi koji imaju neko znanje - sve posuđeno iz zapisa, od

učitelja, od misionara - sve je to smeće, osim ako je stečeno iskustvom. Mora da je Rinzai pogledao u tog čovjeka zvanog Ma-yu. Izgleda da je on bio učeni čovjek koji je čitao

sveta pisma pa otuda pitanje. On već zna i odgovor - odgovor iz svetih pisama, a ne odgovor iz vlastitog iskustva. Zato je rekao,

“Veliki Milosrdni ima tisuću ruku i tisuće očiju. Koje je pravo oko? Recite, recite!” Želio je razotkriti Ma-yua: “Tvoje znanje nije tvoje znanje. Tvoje znanje je posuđeno.” Ne ovisite o posuđenom znanju. To vas samo opterećuje, čini vas teškima, veže vas u lance,

zarobljuje riječima, pa potpuno zaboravljate svoja krila i cijelo nebo koje je vaše. Ali okovani u lance religija i crkava i svetih pisama ne možete letjeti preko sunca u daleko plavo nebo; ne možete postati jedno sa svemirom.

Ma-yu je povukao učitelja sa visokog položaja i sam zasjeo. To je prelijepa anegdota. Jer mu Rinzai nije odgovorio, nego ga je upravo suprotno upitao,

“Koje jepravo oko? Reci, reci?” On je pomislio “Ovaj čovjek ne poznaje čak ni sveta pisma. On nije učenjak.” Da to pokaže, povukao

je učitelja sa visokog položaja i sam na njega sjeo. To je ono što su učenjaci uvijek činili.

12Učenjaci su najveći neprijatelji onih koji su iskusili istinu. Upravo to iskustvo istine čini da se učenjaci

osjećaju toliko manje vrijednima da postaju skoro bijesni. Izgube svu racionalnost i osjećajnost. Postali su nerazumni.

Mu-yu je povukao učitelja sa visokog položaja i sam sjeo na njega. Pristupajući mu, Rinzai je rekao “Kako ste?” To je ljepota čovjeka koji zna kako postupati s glupanima: “Kako ste?” Ma-yu je oklijevao. Nije mogao razumjeti što da kaže. “Kako ste?” ...i zbog svojeg oklijevanja otkrio se. Pravi učitelj nikad ne oklijeva. Oklijevanje proizlazi iz sumnje. Oklijevanje dolazi jer stvarno ne znate,

već se samo pravite kao da znate. I samo malo pitanje - ne metafizičko ni filozofsko pitanje - samo jednostavno pitanje,

“Kako ste?” i Ma-yu je oklijevao. To je bilo dovoljno. Tada je Rinzai povukao Ma-yua s visokog položaja i sjeo na njegovo mjesto. Ma-yu je izašao, a Rinzai je sišao. Njega nije zanimalo da bude na visokom položaju. On je želio da Ma-yu razumije da ne zna, a ipak se

pravi kao da zna. Svi vaši učenjaci, svi vaši propovjednici, svi takozvani biskupi i kardinali i imami i shankaracharyji, svi

spadaju u istu kategoriju: znaju mnogo a ne znaju ništa. Oni su dobro dresirane papige. Jedan je biskup vrlo volio svoju papigu, no ona je uginula. Ljepota papige bila je u tome da je

običavala izgovoriti fonetski i točno cijeli katolički Oče naš, da je to zadivilo sve koji bi došli biskupu u posjete. Ali papiga je uginula.

Biskup je u očajanju pokušao naći drugu takvu papigu, pa je otišao u dućan s kućnim ljubimcima i rekao prodavaču cijelu tužnu priču o svojoj uginuloj papigi. Prodavač je rekao “Cijena će biti visoka, no ja imam baš pravu papigu za vas - mnogo bolju od one koja je uginula.”

Biskup je rekao: “Novac nije problem. Samo mi pokažite papigu.” Prodavač je odveo biskupa u dućan, gdje je stavio papigu u zlatni kavez - prekrasan primjerak. Biskup

je pitao: “Što je tako značajno na ovoj papigi?” Prodavač je rekao: “Pažljivo pogledajte. Dvije niti konca vise joj s nogu. Ako povučete desni konac,

odmah će izgovoriti Propovijed na Planini.” Biskup je rekao: “O Bože! A što je s lijevim?” “Ako povučete lijevi, izgovoriti će što je i vaša papiga znala. Izgovoriti će pravi katolički Oče naš.” Biskup je bio začuđen, i upitao je: “A ako povučem obadva konca istovremeno?” Papiga je rekla: “Ti glupane! Pasti ću na rit!” Čak su i papige inteligentnije od takozvanih učenih ljudi. Kikaku je napisao: Sjajni puni mjesec! Na prostirku na mom podu sjene borova padaju. Uvijek vizualizirajte ove haiku pjesme. Sjajni punim mjesec ! - i zbog sjajnog punog mjeseca, Na prostirku na mom podu sjene borova

padaju...i duboka tišina, i strahovito blaženstvo. Te se stvari ne govore. Njih treba razumjeti vizualiziranjem. Slijedeći puta kada je puni mjesec, promatrajte sjene drveća na svojem podu. One ne uznemiruju ni

najmanju trunčicu prašine. Nalaze se tamo, ali su skoro nepostojeće - upravo kao i probuđeno biće. Postoji, no može se reći da je svuda.

Za probuđenu osobu možete reći da je njegovo prisustvo i odsustvo u jednakim dijelovima - viša matematika za one koji traže najviše vrhunce, najviši izraz svojih mogućnosti.

Niti mjesec želi raditi sjene, niti borovi žele bacati sjene, a niti ih prostirka na vašem podu želi zadržati.

One dolaze i odlaze, kreću se s mjesecom. Nikoga ne zanima...a sve se događa tako tiho i tako lijepo. Za čovjeka koji dolazi središtu svoga bića, život postaje upravo takav: sve se događa tako tiho i tako

lijepo. Nema ni najmanjeg nemira u prašini. Maneesha je postavila pitanje: Naš voljeni Učitelju, Razumjela sam da je svjedok čista svijest, nepromijenjena od tijela i uma u kojem privremeno prebiva.

Zato, prvo: Kako osobne karakteristike i kondicioniranost traju dalje iz jednog života u drugi? I drugo: Nema li ono što nas čini jedinstvenim pojedincima trajnost?

13 Maneesha, prvo moraš razumjeti da nemaš samo ovo tijelo od krvi, mesa i kostiju, ne samo ovaj

mozak koji je dio tijela. Iza mozga imaš um - taj je um apstraktan - a iza tijela imaš astralno tijelo. Riječ 'astralno' dolazi od zvijezda; ono znači svjetlo....

Umjesto mesa ili kostiju, samo tijelo od svjetla. To tijelo od svjetla, astralno tijelo, ima u sebi um. Kada umreš, tvoje fizičko tijelo i tvoj fizički mozak ostaju za tobom. Ali astralno tijelo putuje s tobom, sa

umom, sa svim sjećanjima na prošli život i tijelo, sjećajući se svih ožiljaka i rana koje su zadesile fizičko tijelo. Taj apstraktni fenomen putuje s tobom; skrivajući se unutar toga je tvoje krajnje, egzistencijalno središte.

Dok ne upoznaš centar, moraš stalno putovati iz tijela u tijelo. Do sada već putuješ tisućama života, sakupljajući sve više uspomena u svom astralnom tijelu. Iako je centar nepromijenjen, okružen je astralnim tijelom, a astralno tijelo ide od maternice do maternice, od groba do groba. To je tvoja individualnost; ona ima kontinuitet. No kontinuitet završava kada postaneš buddha.

Kada se probiješ bliže centru, rasijecaš astralno tijelo, radeći put kroz um, dalje od uma, kroz astralno tijelo i dalje od astralnog tijela, do samog središta bića. Kada jednom stigneš do samog središta bića prestaje kontinuitet tvoje individualnosti. Tada počinje sveopće postojanje. Nećeš ponovo ući u novu maternicu, i neće te spaliti na još jednom sprovodu. Biti ćeš jedno sa cjelinom.

Naravno, sve ima svoju cijenu. Moraš odbaciti svoju dugo njegovanu ljubav za individualnost, no tvoja je individualnost na krajnjem cilju opterećenje.

Sada skočite iz kontinuiteta i postanite jedno sa cjelinom. Nestati ćete kao kap rose u oceanu. Ali to je konačna sreća, beskrajna je ekstaza postati oceanski, postati kozmički. Nikada nećeš požaliti gubitak individualnosti.

Što je bila tvoja individualnost? Jeste li ikad o tome razmišljali? Tvoja individualnost bila je tvoj mrak, koji te nosio iz jedne maternice preko groba do druge maternice,

ponavljajući stalno iste stvari. Zato se to na Istoku zove krug života i smrti. Iskočiti iz tog kruga je jedini cilj meditacije - izaći iz tog kontinuiteta, koji je bio duboka tjeskoba, nemir i strah, i nestati u plavom nebu.

To nestajanje nije tvoja smrt. To nestajanje te spaja sa cjelinom. A biti jedno sa cjelinom najveća je sreća, najveće blaženstvo. Ništa nije značajnije, punije sjaja, veličanstvenije. Tu su svi buddhe nestali u konačnoj vječnosti postojanja. To je sloboda od individualnosti, sloboda za tebe.

Poznavali ste slobodu od drugih, ali ne prepoznajete da ste još uvijek robovi vlastite individualnosti. To je kavez.... može biti zlatni.

Otvorite kavez i poletite preko sunca u plavo nebo i nestanite, bez otisaka stopala, bez tragova. To je Gautama Buddha zvao anatta, bez osobnosti, bez uma, bez ti, bez ja. To se zapravo može reći

na drugi način.... Pričao sam vam o Kabiru, jednom odi velikih mistika Indije. On je postao prosvijetljen kada jebio mlad i

napisao je malu pjesmu, u kojoj ima stih - Kap je nestala u oceanu. Kada je umirao, pozvao je svog sina Kamaala i rekao mu da promijeni taj stih. Kamaal je rekao: “ On

je tako lijep - kap rose nestala je u oceanu. Zašto to mijenjaš? I što je zamjena?” Kabir je rekao: “To su moji zadnji udisaji; nemoj se prepirati, samo napravi što ti kažem. Napiši

umjesto toga: Ocean je nestao u kapi rose. Ono je bio moj prvi utisak, ovo je moj zadnji utisak. “ I zatvorio je oči

Ali oba su utiska prelijepa. U početku ćete, naravno, vidjeti kap rose koja nestaje u oceanu. Ali na kraju shvatiti ćete da je ocean nestao u kapi rose.

A sada je vrijeme za Sardar Gurudayal Singha. Gospođica Goodbody rekla je svojem razredu jedno popodne: “ Dobro, djeco, onaj koji napravi

odgovor na moje slijedeće pitanje može odmah ići kući. “ Istog trena mali Albert bacio je svoju školsku torbu kroz prozor. “Tko je to napravio?” bijesno je odazvala gospođica Goodbody “Ja sam to napravio!” rekao je Albert 'Vidimo se sutra!” Paddy je odlučio da je vrijeme da nađe posao s punim radnim vremenom. Nova tvornica kobasica

otvara se u gradu, i on je poslao molbu za posao. Uzeo je prijavni list u susreo se sa Mussolinijem McVeyem, rukovodiocem.

“Gospodine Murphy” reče Mussolini, “dobili smo mnogo molba za ta radna mjesta, pa smo odlučili po-staviti po dva pitanja za testiranje inteligencije. Dođite ponovo sutra sa prijavnim listom i odgovorima na pi-tanja.”

Paddy kod kuće gleda prijavni list. U pitanju br. 1 piše: “How many seconds in a year? U pitanju broj 2 piše: Koliko dana u tjednu počinju

sa slovom “T”? Slijedeće jutro Paddy je došao na razgovor u dogovoreno vrijeme. “Dobro jutro, gospodine Murphy” reče Mussolini McVey. “Kakav je vaš odgovor na prvo pitanje - How

many seconds in a year?” “Nema problema, gospodine” reče Paddy. “ Odgovor je dvanaest.” “Dvanaest?” upita Mussolini. “Kako si došao do toga?” “Jednostavno” odgovori Paddy “The second of January...the second of February...!” “Dobro, dobro gospodine Murphy” reče McVey. A odgovor na drugo pitanje: How many days of the

14week begin with “T”?”

“Nema problema, gospodine” reče I'addy: “Odgovor je dva.” “Vrlo dobro” reče McVey “A koja su to dva?” “Lako” odgovori Paddy “Today and tomorrow·. “ Farmer Scrumpy bio je u gradu nekoliko dana i kada se vratio, Homer, njegov najamni radnik čekao

ga je na stanici u starom Fordu. “Što ima novo, Homer?” pita Scrumpy. “A, tako-tako” odgovara Homer. “Se nekaj desilo dok me nije bilo?” pita Scrumpy, penjući se u auto. “Nikaj vredno spomena” odgovara Homer, vozeći sa stanice. “Pas malo šepa. “ “Stvarno?” pita Scrumpy. “Je” veli Homer. “Kak se to desilo?” pita Scrtunpy “Pa” objašnjava Homer, “ Mislim da je stari konj malo poludil, trčeči van iz štale, polu spečen, u pol

noći, i lupil ga je.” “Konj?” viče Scrumpy. “Pol spečen?” “Je” odgovori Homer. “Kad je štagalj zgorel i svo seno otišlo v zrak, konj je skoro zgorel.” “Stvarno?” vrišti Scrumpy. “Štagalj je zgorel?” “Je” veli Homer. Mora de je z kuće zletelo par iskrih i zapalilo. Izašel sam iz kuće baš na vreme.”

“Stvarno?” vrišti Scrumpy: “Kuća je gorila? Kak si izašel van?” “Pa” objašnjava Homer” tvoja me žena izbacila iz kreveta i probudila!” “Stvarno?” viče Scrumpy. “Bil si u krevetu s mojom ženom?” “Je! Pili smo domaću rakiju.” “Stvarno? “ viče Scrumpy. “Pil si moju rakiju u mojem krevetu s mojom ženom? Gde je ona?” “Pa” objašnjava Homer “ona je postala hrskava od vatre, ali ne brini! Spasio sam rakiju!” “Fala bogu!” veli Scrumpy. “Je se još kaj desilo?” “Nikaj” objašnjava Homer “bil je to miran tjedan!” Nivedano

Nivedano

Budite tiho... Zatvorite oči... Osjetite svoje tijelo potpuno smrznuto. To je pravi trenutak da pogledate unutra, sa punom svijesti, sa potpunom životnom energijom, i sa

žurbom kao da vam je to posljednji trenutak na zemlji. Idite sve dublje, probijajući svaki sloj. Kako idete dublje, osjetiti ćete duboku tišinu kako se spušta na vas.

15Dublje... veliki mir koji nadilazi razumijevanje. Sve više, dublje... i cvijeće pada na vas sa mirisom koji do sada niste upoznali. U samom središtu svoga bića naći ćete sebe - ne onakve kakvima ste se poznali do sada, već na

potpuno novi način. Prepoznati ćete se kao jedan od buddha, spreman, probuđen. A buddha ima samo jednu osobinu: svjedočenje. Sada svjedočite: tijelo niste vi, um niste vi - čak ni

astralno tijelo niste vi. Ni tišina, ni mir, ni mirisi niste vi. Oni su oko vas, no vi samo svjedočite, vi ste samo svjedok.

Vaša jedina osobina koja je vječna je svjedočenje. Da bi to pojasnili, Nivedano

Opustite se... Otpustite sve blokade, ali ostanite svjedok, ostanite buddha. U ovom trenutku, vi ste najviše blagoslovljeni ljudi na zemlji. Deset tisuća buddha se topi, razlijeva, i

Buddha Auditorium je postao ocean svjesnosti. Popijte što više tog božanskog soka, i nagovorite buddhu da dođe s vama. Skrivao se u vama tisuće

života. Recite mu da izađe na rubove, na obodnicu vašeg života. Noseći vodu sa zdenca, cijepajući drva, buddha mora biti prisutan u svakom trenutku - kada ste budni ili za vrijeme spavanja.

Dan kada obod i centar postanu jedno biti će najveći dan u vašem životu. Nestati će kontinuitet vašeg rođenja i smrti. Biti ćete prosvijetljeni.

A kada odbacite ovo tijelo, ovaj um...sa tim tijelom i umom isto tako odbaciti ćete svoja astralna tijela, svoj unutarnji um. Postati ćete samo kap rose - bilo da kap rose nestane u oceanu ili da ocean nestane u kapi rose.

To je najviši vrhunac ljudskog razvoja. Cijela egzistencija čeka na to. Kad god jedan čovjek postane jedno sa cjelinom, cijela egzistencija pleše, pjeva, sipa cvijeće, slavi. Sakupite što više prije nego vas Nivedano pozove natrag. Nagovorite buddhu...To je vaša

najskrivenija jezgra, to nije ničiji drugi monopol. Primite ga za ruku, pokažite mu put, zlatnu stazu po kojoj ste došli do središta.

Sada nemojte doći sami. Neka vas buddha slijedi. On mora postati vaš svakodnevni život, vaše disanje, kucaji srca. On mora pjevati sa vama, on mora plesati sa vama.

Njegovo bivanje sa vama učiniti će vam život trajnom proslavom. Nivedano....

Dođite... ali nemojte doći sami. Dođite kao buddha: mirno, tiho, skladno. Posjedite par minuta da se prisjetite gdje ste bili, da se podsjetite na svoj unutarnji sjaj, veliku tišinu

koju ste susreli, i na buddhu koji je došao kao sjena iza vas. Svaki dan on dolazi bliže i bliže. Na dan kada se vi i buddha stopite biti ćete probuđeni, prosvijetljeni. To je prava religija. To je autentična duhovnost. Ona ne ovisi ni o jednoj organizaciji niti o crkvi. To je jedino vaš put prema vašem domu. To je

prisjećanje zaboravljenog jezika. A ako jedan čovjek može postati buddha, to je dokaz da svaki čovjek može postati buddha. Jedno zrno zazeleni zemlju. Dobro, Maneesha? Da, Voljeni Učitelju.

16

TAJNA COCA- COLE

14. siječnja 1989.

NAŠ VOLJENI UČITELJU

Sansho, Rinzaiev učenik, jednom je rekao Seppou,

“Zlatni šaran izašao je iz mreže! Reci mi, čime će se hraniti?”

Seppo je adgovorio: “Kada ti izađeš iz mreže, odgovoriti ću ti.” Sansho je rekao: “ Glasoviti učitelj petnaest stotina redovnika ne može naći jednu riječ koju bi rekao o toj

temi. “ Seppo je rekao: “]a sam glavni opat i imam mnogo briga.

“ Jednom drugom prilikom, nešto kasnije, Sansho je rekao redovniku: “Odakle si upravo došao?” Redovnik je rekao: “Kwatz!” Sansho je rekao; “Kwatz!”

Redovnik je panovo rekao: “Kwatz!” Sansho je rekao: “Kwatz!”

Redovnik je rekao: “Ako me slijepo udariš, ja ću reći: “Kzvatz!” Sansho je podigao svoj štap, a redovnik se pripremio da primi udarac.

Sansho je rekao “Kada ideš niz brijeg, nema užitka ako ne trčiš” i na to je udario redovnika. Redovnik je rekao: “Lopove!” i otišao.

Drugi redovnik koji je prisutvovao događaju pitao je: “Ovaj redovnik, kako može ući?” Sansho je komentirao: “On je došao vidjeti bivšeg učitelja.”

Prijatelji, čuo sam za urednika kojeg je ugrizao bijesni pas. Kada je došao u bolnicu, doktor mu je re-

kao: “Prekasno je, pobjesniti ćete.” Urednik je samo rekao: “Donesite mi odmah nalivpero i papir.” Doktor je rekao: “Nemojte žuriti sa oporukom.” Urednik je rekao: “Tko piše oporuku? Pišem popis ljudi koje ću ugristi kada pobjesnim!” Tražio sam tog urednika, i našao sam ga. On radi ovdje, u ovom samozvanom kulturnom gradu, u

dnevnim novinama, Prabhat. U svojim uvodnicima on piše čiste gluposti o meni. Prije nego mu odgovorim, želim mu zahvaliti jer svatko tko piše neke gluposti o meni daje mi priliku da

razotkrijem ovu samozvanu religiju, ovu samozvanu kulturu, potpuno trulu. Prije nego mu odgovorim, reći ću vam još nešto.

Urednik nije umro. Upravo suprotno, pas koji ga je ugrizao je umro. Ima nekoliko tako otrovnih ljudi da ako ih zmija ugrize ona pogiba.

On me pokušava ugristi na sve moguće načine, no ja mu nisam dostupan, pa jadnik i dalje piše uvodnike. Volio bih da i nastavi. Potpuno sam mu zahvalan, zbog jednostavnog razloga jer mi daje priliku da razotkrijem ovo trulo društvo, njegovu religiju i kulturu.

Napisao je o meni da sam “pohotan profesor koji zagađuje društvenu i kulturnu klimu.” Dobro... Ovaj bi se urednik trebao sjetiti da ja nisam napravio kipove u Khajurahu; oni su stari tisuću godina. Ja

nisam napravio senzualne, duboko bestidne kipove u Puri ili Konaraku. Ove tisuće kipova golih žena u nastranim položajima... kiparima su trebale stotine godina da naprave te hramove. A ovi kipovi nisu samo čista umjetnička djela, oni su dio religije; drugačije zašto bi bili postavljeni u hramove?

Indija je upoznala prvog pohotnog čovjeka u Vatsyayani. Tri tisuće godina prije Sigmunda Freuda i Havelocka Ellisa, on je napisao prvu knjigu u svijetu seksologije, Kamasutru, aforizme o seksu. Hindusi ga nazivaju Maharishi, veliki vidjelac. Njegove su sutre tako ružne i bludne. On ima i nekoliko crteža seksualnih položaja. Oni su tako prostački, tako ružni, tako neprirodni - a nećete vjerovati da on opisuje 84 položaja za vođenje ljubavi. Vi poznajete samo jedan položaj - misionarski.

Ovog čovjeka ne zovu pohotnim, njega zovu velikim vidiocem. I kroz tri tisuće godina nitko ga nije kritizirao; obožavali su ga. A ovaj me jadni urednik zove pohotnim...

Svi zapisi Hindusa puni su pohote, puni opscene senzualnosti. Opisati ću prekretnice. Drugi čovjek je kašmirski brahman koji je napisao Kok-shastru. Njegovo ime je Koka, Pandit Koka.

Njegovi su crteži još ružniji nego Vatsyayanina Kamasutra, a on je imao ljubavnu vezu sa ženom iz najniže kaste, kole; oni su domorodci.

Ponekad mislim... Spajajući 'koka' i 'kola', možda je tu tajna Coca-Cole! Zato proizvođači Coca-Cole ne dozvoljavaju da svi znaju za tu tajnu.

I taj me jadnik zove pohotnim, a Koku zove velikim učenjakom, velikim istraživačem seksologije! U jednom hinduskom zapisu vidjeti ćete cijelu scenu, što znači biti pohotan. Vidjeli ste shivalinge po cijeloj Indiji. Možda ima više shivalinga nego bilo čijih drugih kipova -

shivalinga jednostavno znači Shivina seksualna mašinerija, a zasniva se na yoni od Parvati, njegove žene - i

17javno, na uglovima ulica, na sajmu. Shivalinga ne treba čak ni hram, ne nužno. Čak i najsiromašniji to mogu imati. Samo nađite komad mramora nalik na falički simbol i napravite u mramoru vaginu žene. Stavite falički simbol u vaginu i imate hinduskog mahadeva, velikog boga.

Kako se dogodilo da ni jedan drugi bog nema takve simbole? Želio bih vam ispričati priču da objasnim riječ 'pohotan'.

Kao što kršćani imaju trojstvo, Hindusi imaju trimurti, tri lica Boga. Prvo lice je Brahma, koji je stvorio svijet. On ima samo jedan hram u cijeloj Indiji, jer tko mari za njega? - on je svoje napravio, i nitko ne zna kamo je otišao.

Drugo lice Boga je Vishnu, koji ima tisuće hramova, jer on održava ono što je Brahma stvorio. Naravno, ako ga možete nagovoriti svojim molitvama i ritualima, to će vam biti veliki blagoslov. On stalno održava svijet do trenutka kada ga Shiva uništava. Shiva je Bog razaratelj.

Kako se dogodilo da Shivu predstavlja falički simbol? Jednog jutra, Brahma i Vishnu su raspravljali o nečemu, i nisu mogli doći do zaključka, barem su tako mislili, “Bolje da idemo Shivi. Možda nam on može pomoći da dođemo do zaključka.” I tako su otišli Shivi rano u jutro.

Amerikanci ne bi trebali misliti da samo oni vođe ljubav ujutro. Milijune godina prije, Shiva je vodio ljubav sa Parvati ujutro - a vrata su bila otvorena.

Brahma i Vishnu nisu mogli zamisliti da je to vrijeme za vođenje ljubavi - ali Shiva je čudan bog, hipi bog, On uzima marihuanu, on uzima opijum, pije alkohol. Nema ni jedne droge o kojoj on nije ovisan. Naravno da nema osjećaj za vrijeme, da li je noć ili dan, ili da li su vrata otvorena ili zatvorena.

I tako su Brahma i Vishnu ušli i nisu mogli vjerovati svojim očima, ja njih zovem pohotnima. Da su bili imalo pristojniji otišli bi van iz kuće, no oni su tamo ostali šest sati, jer je taj ovisnik o drogi, Shiva; nastavljao i nastavljao, i nije znao prestati. Njega nije smetalo što ova dvojica obilaze, i gledaju što on radi. To su hinduski pohotni bogovi!

I kada je nakon šest sati došao k sebi i prepoznao ovu dvojicu, oni su ga proklinjali. Trebali su prokleti sebe, jer su ušli u nečiju privatnost. Videći da vodi ljubav, trebali su izaći van i pričekati tamo. No oni su obilazili, promatrali i uživali: to je pohota. Nećete pronaći drugi primjer takve božanske pohote.

Trebali su prokleti sebe, no radije su prokleli Shivu - “jer smo ovdje prostajali šest sati a ti nas nisi primijetio, nego si nastavio voditi ljubav. To je tako nekulturno da te proklinjemo, pa ćeš na svijetu biti poznat po svojim genitalijama.” To je razlog za shivalinge koje vidite svugdje u zemlji.

A sada bih volio da mi urednik Prabhata odgovori: Tko je pohotan? Vaši bogovi...? I sada dolazim do oca ove nacije, Mahatme Gandhija. Dok je bila živa njegova žena, Kasturba...

Njezin je grob samo preko rijeke u Palači Aga Khana; ona je tamo umrla po nadzorom Britanske Imperije. Mahatma Gandhi bio je isto tako u kućnom pritvoni u palači Aga Khana.

Kasturba je bila jako ljubomorna na Gandhija, jer se susretao sa tako mnogo ljudi, muškaraca i žena. Stalno je pazila.

Jednom je veliki pjesnik Indije, Rabindranath Tagore, boravio u Gandhijevom ashramu, i Gandhi je želio raspraviti mnogo stvari sa njim, pa je rekao: “Bilo bi dobro da spavamo u istoj sobi.” Kasturba je ćudljivo reagirala. Nije im dopustila da borave u istoj sobi.

I dok je Kasturba bila živa, Gandhi je govorio o brahmacharya, celibatu. U stvari, svatko želi celibat kad se radi o njegovoj ženi. On je napisao knjigu u kojoj kaže da je celibat istinski život, no bio je to samo strah od Kasturbe i ništa više.

Kada je Kasturba umrla, počeo je spavati sa golim ženama. Sve su to njegovi sljedbenici pokušavali sakriti, jer su se bojali da će predodžba njega kao oca nacije pasti u blato. I na nesreću tri osobe koje su ga stalno gnjavile da to ne radi bile su iz Maharashtra.

Jedan od njih bio je Kaka Kalekar, dugogodišnji prijatelj Mahatme Gandhija. Drugi je bio Vinoba Bhave, jedan od najprisnijih sljedbenika Mahatme Gandhija. A treći je bio Dada Dharmadhikari, čovjek koji je pokušavao isfilozofirati obične misli Mahatme Gandhija. Sva trojica pripadali su Maharashtri, samozvanom kulturnom i vjerskom gradu.

No Mahatma Gandhi nije slušao nikoga. Zbog svog stalnog obuzdavanja koje je zvao celibat... čak i nakon što je postao otac petorice sinova

on je potiskivao svoju seksualnost, senzualnost a samo ljudi koji se obuzdavaju postanu pohotni. Kada je njegova žena umrla, zaboravio je brahmacharya, celibat, i pod stare dane, u dobi od

sedamdeset godina, počeo imati seksualne snove. I njega zovu mahatma, velika duša - a u dobi od sedamdeset počeo je spavati sa golim mladim djevojkama, a svi njegovi sljedbenici nastojali su to sakriti.

Nisu to mogli sakriti zbog jednostavnog razloga. Tajnik Mahatme Gandhija, Pyarelal, bio je najsposobniji tajnik kojeg se moglo imati. Zato što se zaljubio u ženu, Gandhi ga je izbacio iz ashrama. U Gandhijevom ashramu nitko se ne smije zaljubiti; to je najveći grijeh.

Pyarelal je pisao Gandhijevu biografiju. Znao je sve tajne - njegovo spavanje sa golim djevojkama - i zato što je bio izbačen iz ashrama, smio je imati osvetu na umu. “Čovjek u javnosti govori o celibatu, a sam spava sa mladim djevojkama koje moraju biti gole.”

Pyarelal je napisao biografiju, i ona je tako opsežna, sa takvom točnošću podataka - skoro dvije tisuće stranica, u dva sveska, da je van dometa običnih čitatelja. Tko će čitati dvije tisuće stranica?

A spavanje sa djevojkama opisuje se na posljednjih sto stranica, sa svim detaljima. Tko su bile djevojke, sa svim pismima koja je primio od Kake Kalelkara, Vinoba Bhave i Dada Dharmadhikarija, u kojima ga nagovaraju da prestane s tim: “To će uništiti predodžbu o vama.”

18No bio je to zadnji period njegova života, i ono što je obuzdavao četrdeset godina svojeg života

postalo je vulkanom. Bilo je izvan svake kontrole. I taj čovjek, potpuno nezreo, neuk, mene naziva pohotnim! Nazovite Mahatmu Gandhija pohotnim! Nazovite Brahmu i Vishnu pohotnima. Nazovite Shivu pohotnim - prvog hipija svijeta! Ali to je stanje sa svim religijama. Hinduizam nije izuzetak. Pet stotina stranica Starog Zavjeta Biblije je apsolutno bludno. Jedan moj prijatelj izvadio je tih pet

stotina stranica i napravio je novu knjigu The X - Rated Holy Bible (Zadnja vrsta Biblije, ili Najlošija kategorija Biblije; op. prev.). Sada ga kršćani progone. Ali knjiga je

otišla naprijed - iako zabranjena u mnogim zemljama, stigla je na crno tržište. Pet stotina stranica? I ni jedan Židov, ni jedan kršćanin - jer oba vjeruju u Stari Zavjet - nije se

usprotivio? Nazovite te ljude pohotnima. I to su bili proroci koji su sve te stvari zapisali. Odlučan sam da to sve razotkrijem, bez da zadržim išta neotkriveno. Zato je savršeno dobro da ti ljudi

nastave pisati protiv mene. To će mi dati građu, temu. Uskoro će oni uvidjeti da sijeku vlastite glave. Ja nisam čovjek kojega se može ušutkati time da me se naziva raznim imenima. Kritizirajte ono što

govorim, pogledajte se u ogledalu, i nađite odlomke u svojim vlastitim svetim pismima. Naći ćete puno više, jer ja svojim ljudima dajem samo uzorke.

Jedan drugi urednik novina iz Marathija me upitao: “Kako mogu dvije duše živjeti u istom tijelu?” Kao

da on razumije što je duša! Duša je čisto svjetlo, i u prostoriji možete imati jednu svijeću, možete imati tisuću svijeća, jer svjetlo ne

zauzima prostor. Možete imati jednu tisuću... Možete oko sebe vidjeti tisuće žarulja i tisuće svjetala. Svjetla se ne bore za prostor, za teritorij. Svjetlo nije stvar prostora i duša se sastoji od najčišćeg svjetla, koje ne treba nikakvo gorivo. Zato nije pitanje...

Urednik me upitao mogu li to dokazati. To je već dokazana činjenica; ja ju ne moram dokazivati. Ljudi po cijelom svijetu to znaju, da čovjeka mogu opsjedati duhovi - ne samo jedan. Najviše ih je

izbrojeno šesnaest, šesnaest duša koje posjeduju tijelo jednog čovjeka. A ako želite više podataka i istraživanja na tu temu trebate poći u Rajahstan, u Jaipur, da pogledate

sveučilište u Rajahstanu - to je jedino sveučilište u Indiji koje ima odsjek za parapsihologiju. Oni sakupljaju podatke o svim slučajevima opsjednutosti duhovima - pa će vam biti jasno da to uopće nije pitanje prostora. Dvije duše mogu biti u jednom tijelu bez problema. Ne bore se oko teritorija.

Samo promatrajte tijelo i biti će vam jasno. Jedna svijeća ili tisuću svijeća u maloj sobi - mislite li da će doći do velikog kaosa? Jedna tisuća svijeća ? - gdje će naći prostor?

Svjetlo ne treba prostor. Ja odgovaram na to pitanje, ne zbog vas, Gospodine Uredniče, ja odgovaram na to pitanje da bi moji

ljudi razumjeli da je duša čisto svjetlo. Zbog toga nema težine, ne zauzima prostor. Nema ograničenja u smislu vremena.

Znanstvenici su izveli stotine pokusa po cijelom svijetu. U jednom pokusu u Njemačkoj, stavili su jednog čovjeka na rubu smrti u staklenu kutiju, da bi ga mogli izvana promatrati dok je još živ. Kutija je bila potpuno zapečaćena. Htjeli su znati, ako duša napušta tijelo, kako može napustiti kutiju? “Uhvatiti ćemo dušu.” A ako duša napušta tijelo, tijelu se mora smanjiti težina, pa su izmjerili težinu tijela što je moguće točnije.

No, čovjek je umro, a ništa nije izašlo iz kutije, jer za dušu materija nije prepreka. Znate da X-zrake mogu ući u vaše tijelo i ono ih ne može spriječiti; vi ni ne osjetite da X-zrake ulaze u

vaše tijelo. Duša je mnogo profinjenija, vrhunsko svjetlo, pa kada ona napusti tijelo vi ju ne možete vidjeti. Ako ju niste već vidjeli u sebi, nećete nikada biti sposobni vidjeti nečiju dušu kako napušta tijelo.

Tada su otvorili kutiju, i nisu ju našli. Ponovo su izmjerili težinu mrtvog čovjeka: težina je bila ista. Za materijalistu to je dovoljan dokaz da duše nema, jer ništa nije izašlo iz kutije i čovjekovo mrtvo tijelo ima istu težinu kao kada je bio živ. Za znanstvenika materijalistu to je dovoljan dokaz da duše nema.

Ali nije dovoljan za mene. Duša nema težinu. Mislite da svjetlo ima težinu? Probajte... stavite neupaljenu svijeći na vagu. Izvažite ju, upalite svijeću i

pogledajte da li je teža. Ne treba ići tako daleko da tražite umirućeg čovjeka; možete probati vagnuti svjetlo. Ono nema težinu, ali to ne dokazuje da nema svjetla. To samo dokazuje da svjetlo pripada jednoj drugoj kategoriji. Ono nije stvar, stoga nema težinu.

Kada puhnete u svijeću, da li vidite kamo ide plamen, nalazeći vrata van na ulicu? Ne vidite ništa. Plamen jednostavno nestaje u svemir, ne ostavljajući za sobom traga. Isto je točno i za dušu.

A prvi urednik nastavlja da ja “zagađujem društvenu i kulturnu klimu.” Kakvu to društvenu i kulturnu klimu imate? Čovjek iz te društvene i kulturne klime je ubio Mahatmu

Gandhija - prvo ubojstvo te vrste u ovoj zemlji. To je u redu u Americi, ali ne u Indiji. U Americi je dvadeset posto predsjednika države bilo ubijeno - to je uobičajeni način - ali ubojstvo

Mahatme Gandhija bilo je prvo te vrste u ovoj zemlji. I ubojica je pripadao ovom kulturnom, društvenom društvu. On je bio građanin ovog grada.

Napadaj na moj život izveden je u ovom gradu, bacanjem noža da bi me se ubilo! Iz policijske stanice

19upozorili su me, prije jutarnjih razgovora, da “su primili anonimno upozorenje da će netko na vas baciti nož i tako vas ubiti, pa dozvolite prisustvo dvadeset policajaca.”

Ali cijela je stvar bila potpuno drugačija; na kraju je zaključak bio potpuno suprotan. Tih je dvadeset policajaca sjedilo iza čovjeka koji je bacio nož na mene. Oni su ga odmah okružili s namjerom da ga uhite.

Na nesreću jadnik nije bio strijelac ili čovjek koji bi uspio pogoditi metu. Nož je pao skoro šest stopa daleko od mene. Kako su sposobnog čovjeka našli da me ubije! Da su mi rekli, sjeo bih šest stopa daleko od sebe!

Oni nisu dozvolili mojim ljudima da podnesu tužbu. Bilo je prisutno deset tisuća sannyasina, očevidaca; nemoguće je pronaći toliko očevidaca za jedno ubojstvo, ili pokušaj ubojstva bilo gdje drugdje. No policijski je časnik rekao: “Mi smo bili prisutni, mi ćemo podnijeti tužbu sudu sami. To je slučaj za policiju. Ne dajte se smetati.” To je bila strategija.

Oni su uzeli i nož, govoreći: “Moramo ga odnijeti na sud.” Nož nikad nije dostavljen sudu koji je slučaj jednostavno otkazao: “Nema slučaja. Gdje su dokazi?” A onih dvadeset policajaca je šutilo.

Bila je to dobra zavjera između suda i policajaca i kulturnih građana ovoga grada. Kako ja zagađujem društvenu i kulturnu klimu? Ja ni ne ulazim u vaš grad; on je prezagađen za mene.

To je najzagađeniji grad u cijeloj Aziji, a uskoro će biti najzagađeniji grad na cijelom svijetu. Ja govorim svojim ljudima; nikada ne vidim urednike Prabhata, i urednike drugih Marathi dnevnih

novina, tjednih novina, mjesečnika. Ovdje ne vidim ljude iz grada. Moji ljudi pripadaju cijelom svijetu, a onih nekolicina ljudi iz grada koji su tu proveli su sa mnom dvadeset godina. Oni se više ne mogu izliječiti. Ja sam ih pokvario tako da nema lijeka koji bi ih izliječio, nema programa koji se može primijeniti da ih se vrati na normalno ludilo ovog grada.

Onako usput, želio bih vam ispripovjedati o prelijepom slučaju velikog evangelista kojeg su slušali

milijuni ljudi preko radija i gledali preko televizije. U Americi se rada novi fenomen: T'V evangelizam. Zašto ići k ljudima ? Samo propovjedate u

televizijskom studiju i to stiže do milijuna domova. Taj čovjek, televizijski evangelik Jim Bakker, ponovo se vratio na američku televiziju. Kamo je otišao i

zašto? Priznao je da ima ljubavnu vezu sa svojom sekretaricom i homoseksualne odnose sa muškim propovjednikom.

To se desilo prije nekoliko mjeseci. Tada se povukao da izbjegne sukobe sa javnošću - jer je bio veliki propovjednik, i mislili su da Bog govori kroz njega. No kada se otkrilo za vezu sa sekretaricom, i da nije samo heteroseksualan, on je perverzan - ima vezu sa muškim propovjednikom... A na televiziji je govorio o uzvišenosti celibata.

To su ljudi koji uništavaju čovječanstvo i njegovo povjerenje. Sada se on vraća. Koju je ispriku pronašao? - veliku ispriku, ali kod mene neće upaliti. Sada govori da ga je đavao na to nagovorio. On je bio predstavnik Boga, a Bogu nije bilo stalo ni

toliko da se umiješa. I nije bilo samo jednom, nego mu je vrag godinama govorio da to učini, da vodi ljubav sa sekretaricom, da ima homoseksualnu vezu sa propovjednikom; bio je to đavao.

Što je Bog radio? Ako ne može spasiti svoje vlastite propovjednike, mislite li da će spasiti vas? Izgleda da je vrag moćniji.

Propovjednik je rekao: “Đavao je bio ljubomoran jer sam stvarao novu crkvu.” A što je s Bogom? Ti si radio novu crkvu za Boga... Bog izgleda da je potpuno nemoćan; vrag je s

tobom upravljao godinama. A ti si propovjedao o celibatu... Nisi mogao reći ljudima: “Đavao me natjerao da radim stvari koje ne želim raditi.” Zatekli su te na djelu sa sekretaricom, i nigdje nije bilo vraga koji te prisiljavao oružjem da vodiš ljubav. Barem bi ga mogao prijaviti policiji.

Nije slučajno da se obožavanje đavla proširilo svijetom, posebno u kršćanskim zemljama. U Engleskoj postoje tisuće i tisuće ljudi koji obožavaju đavla. U Australiji tisuće ljudi obožavaju đavla. A ti obožavatelji đavla su kršćani koji su uvidjeli da je Bog nemoćan, davao je mnogo moćnije stvorenje. Očito svatko želi biti na strani pobjednika.

Ti kršćani bacaju kamenje na crkve, bacaju kamenje na kršćanske propovjednike, govoreći: “Zavodite ljude. Govorite ljudima da će ih Bog spasiti. Bog ne može ništa! Vrag je puno moćniji.”

Adam i Eva su poslušali vraga, ne Boga. Bog se ponašao kao samozvani, kulturni stanovnik Poone. Radije nego da ih nagovara ili da ide s njima na način kako je to radio vrag, Bog je rekao Adamu i Evi da ne jedu voće sa dva stabla: jedno je bilo stablo mudrosti, a drugo je bilo stablo vječnoga života.

Ja ne mogu ni na koji način... Pokušao sam na tisuću načina nekako vidjeti razlog. Otac sprečava svoje vlastito djelo da ne postane mudro, da nema vječni život? Kakav je to otac...? Njega treba ubrojiti među najveće neprijatelje čovječanstva.

Vrag je raspravljao sa Evom. Rekao je: “Da li razumiješ zašto te Bog spriječio da jedeš plodove ova dva drveta? Zato što je vrlo ljubomoran. Boji se da budeš li jela plodove sa ta dva drveta biti ćeš Bog kao i on. On ne želi da ti budeš Bog, želi da živiš gola poput životinja u šumi.” I rekao je: “Ako mi ne vjeruješ, pojedi i vidi.”

Eva je jasno vidjela razlog. Da te otac voli, inzistirao bi: “Jedi više sa stabla mudrosti i sa stabla vječnoga života, tako da brzo odrasteš, tako da brzo shvatiš svoju božanstvenost.” To bi bilo suosjećanje, ljubav. Ovo je jednostavno okrutnost, nasilje, zlo.

Đavao je bio prvi revolucionarni prijatelj čovječanstva. I kada je Eva pojela voće, oči su joj se otvorile.

20Vidjela je potpuno drugačiji svijet. Otrčala je Adamu i rekla mu da i on pojede voće. Bog ih je uhvatio na djelu. Radije nego da kaže neke razloge protiv đavola, ponašao se kao idiot. Izveo ih je van iz raja.

U maloj školi učiteljica je pričala ovu priču i upitala: “Možete li reći nešto o priči?” Jedan mali dječak, Albert, ustao je i rekao: “Kako se meni čini, izveo ih je u starom Fordu.” Izveo ih je

iz raja... koji je auto upotrijebio? Mora da je to bio Fordov Model-T automobil, najstariji, pradavni. Učiteljica je bila zaprepaštena. Rekla je: “Ja nisam spomenula auto.” Albert je rekao: “Rekli ste da ih je izveo...” To je bilo ružno od Boga. Reći im: “Počinili ste najveći grijeh...” Mudrost je grijeh? - tada je neznanje vrlina. Traženje vječnog života je grijeh? Tada je samoubojstvo

vrlina. Adam i Eva nisu mogli dosegnuti do drugog drveta. Od tada čovjek traži vječni život. Jeste li vi shvatili

što vi tražite? Vi tražite još mudrosti - prosvijetljenja. Vi tražite vječni život - silu koja nema početak ni kraj. Ne mogu ništa reći protiv obožavatelja vraga. Oni rade pravu stvar. Savršeno je dobro ako se

obožavatelji boga i obožavatelji đavla međusobno unište. Biti će to veliki blagoslov za čovječanstvo. Tko god preostane imati će sva zadovoljstva ovoga planeta, i sve mogućnosti rasti u njegovoj snazi do vrhunske mudrosti i vječnoga života.

Ta dva stabla treba pronaći! Ako se Bog suprostavi, odbacite ga. Adam i Eva bili su vrlo siromašni, goli samo njih dvoje! Sada je čovječanstvo dovoljno veliko. Radije nego da bude izvedeno od Boga, ono može izvesti Boga iz raja. On je dovoljno živio u raju. Sada neka ide!

Čudno... vi me ne čitate. Samozvani grad kulture vi me ne slušate. Samo moja prisutnost...? Ja ne idem van, ja niti ne dolazim u ashram, osim ova dva sata na večer. Živim u maloj sobi skoro

dvadesetčetiri sata na dan, i ako moje prisustvo izopačuje grad, tada ga i treba izopačiti. Tada on nije vrijedan spašavanja.

Ovaj ružni grad uništiti će takav egoistički pristup, a ne ja; uništitit će ga ljudi koji napuhuju balon njegovog ega da je grad kulture i religije. Napuhujte i dalje: uskoro će se balon raspuknuti. To ćete biti vi, urednici i politički vođe, i vjerski fanatici, koji ćete uništiti kulturu takvu kakvu imate. Ja ne znam da li imate ikakvu kulturu ili ne.

Što se mene tiče, kultura se još nije dogodila na svijetu. A vi dajete sve dokaze da ste nekulturni. Radeći pohod sa mojom lutkom na magarcu pokazali ste svoja prava lica.

Niti jedne novine, niti jedan građanin nije osudio taj pohod, da on zagađuje kulturu i vjersko nasljeđe. Ne, ovo je vaša kultura.

Dovedite što je moguće više magaraca u grad, i oni će pročistiti vaš grad. Nije daleko dan kada će samo magarci i živjeti u ovom gradu. Naravno, magarci ne izopačuju ničiju kulturu; oni su takva tiha, filozofska stvorenja.

Volio sam ih od djetinjstva. Uvijek sam se čudio zašto su ta jadna stvorenja osuđena. Izgledaju tako tihi, stojeći u sjenama zidova

ili drveća. Samo im promatrajte lica: izgledaju kao Aristotel ili Kant ili Hegel ili Feuerbach - veliki filozofi, misleći, misleći o velikim problemima. Svako malo oni viknu to je uzvik koji budi ostale magarce koji su skoro zaspali.

Osim tog uzvika, ne čine zlo drugima. Oni ne idu u pohode protiv nekoga, ne viču ružne slogane. Uopće ne brinu da će im netko izopačiti njihovu kulturu.

Ako imate kulturu, nitko ju ne može izopačiti. Ako imate religiju, nitko ju ne može uništiti. Jer ih nemate - imate samo zablude, fantazije, maštu, vjerovanje, ali ne i stvarnost - zato se tako

bojite. Svatko može uništiti vaše lažne sisteme vjerovanja. To je strah, paranoja. Ali ja ću udariti jako na sve vaše lažne sjene, da se možete otkriti u svojem istinskom, autentičnom,

izvornom liku. Sutre: Naš Voljeni Učitelju, Sansho, Rinzaiev učenik, jednom je rekao Seppu: “Zlatni je šaran izašao iz mreže! Reci, čime će se hraniti?” Zen uvijek ima mnogo sličnih zagonetki koje se ne mogu riješiti. Najdrevnija zagonetka, iz koje je

proizašlo mnogo takvih zagonetaka, je ona o čovjeku koji je uzgajao gusku u boci. Kada je guska bila mala, tek izležena iz jajeta, stavio ju je u bocu. Nastavio je hraniti gusku u boci, dok cijela boca nije bila puna guske.

Sada je guska bila prevelika da bi prošla kroz grlić boce. A učitelji Zena pitali su: Kako izvaditi gusku bez razbijanja boce i ubijanja guske ? I ljudi su meditirali o tome: kako izvaditi gusku bez uništavanja bilo boce bilo guske. Izgleda da nema rješenja.

Te zagonetke nisu zbog rješenja; one donose revoluciju u trenutku uvida. Stotine ljudi postali su prosvijetljeni kroz takve male, apsurdne zagonetke. Mjesecima i godinama bi meditirali i ne bi našli put. Nema puta...nije pitanje naći bilo koji put. Ali pošto su godinama razmišljali samo o guski u boci, cijeli um je

21propao, svako mišljenje je stalo. Njihova jedina briga bila je kako dovesti gusku van iz boce.

Sva logika je zakazala, svo rasuđivanje je zakazalo, svo mišljenje je zakazalo; um nije bio od pomoći. Stavili su um postrance, i kako su došli u prostor ne-uma, smijali su se. Otrčali su učitelju, a videći njihova nasmijana lica, učitelj bi rekao: “Tako, guska je vani?” A učenik bi dotaknuo učiteljeva stopala. Rekao bi: “Da, ona je uvijek bila vani. Boca je bila samo privid.”

Vi ste uvijek buddha; vaše ne biti buddha je samo privid. Boca je samo privid, vi ste uvijek van boce. Svi zatvori koji vas okružuju - um, tijelo, novac, svijet - svi su nevažni. Dokle god se to tiče vašeg najskrivenijeg bića, njega nije ništa dotaknulo. Ono je uvijek vani. Ono samo treba da vi to uvidite, i sloboda vam dolazi iz svih pravaca.

Seppo je odgovorio: “Kada izađete iz mreže, reći ću vam. “ Seppo je bio veliki učitelj upravo kao što je i Rinzai bio veliki učitelj. Sansho je bio samo učenik. Seppo je rekao Sanshu: “Kada izađeš iz mreže, reći ću ti. U ovom trenu, ne vidim svrhu da traćim

svoje vrijeme. Ti nisi izašao, nećeš razumjeti. Idi i meditiraj. Prvo izađi iz mreže, a tada ću ti ja odgovoriti. Zapravo, tada to više nije potrebno.”

To je ljepota Zena. On dovodi vašu vlastitu svijest do točke na kojoj više nema pitanja, ni odgovori nisu potrebni. Otišli ste dalje od pitanja i odgovora. Možete pjevati pjesmu, možete naslikati prelijepu sliku, svirati, plesati, smijati se, ali više ne možete reći ništa o tome što vam se desilo.

Seppo je rekao: “Samo izađite iz mreže, tada dođite k meni i ja ću vam reći.” Sansho je rekao: “Poznati učitelj petnaest stotina redovnika ne može naći niti jednu riječ da kaže o toj

temi.” Seppo je imao veliki samostan sa petnaest stotina učenika. Sansho ga bocka, izaziva: “Poznati učitelj petnaest stotina redovnika ne može ni jednu riječ da kaže o toj temi?” U stvari, nitko ne može reći ni riječi o najskrovitijoj slobodi. Ili ju imate ili ju nemate, ali nitko o njoj ne

može nešto reći. Čak i kada ju imate, nećete moći izreći ni riječi. To ni Sansho još ne razumije. Seppo je rekao: “]a sam glavni opat i moram brinuti o mnogo čemu.” “Samo otiđite. Prvo izađite iz mreže i tada dođite. Upravo sada nemam ni malo vremena da ga traćim

na vas.” To izgleda vrlo neljubazno od Seppa, ali nije. On je nemoćan, kao što je svaki buddha nemoćan; ima stvari o kojima se ništa ne može reći. Morate ih sami pronaći. Ako netko nešto kaže, on vam je neprijatelj a ne prijatelj, jer što god on kaže to će postati prepreka u vašem traženju. Početi ćete misliti da znate odgovor, te koja je potreba traženja? A odgovor je posuđen, on nije vaš.

Ako ja pijem vodu, moja žeđ je ugašena. Ako ti piješ vodu, tvoja žeđ je ugašena. Isto tako i vječne vođe života. Pijte iz njih. Nitko vam ne može dati objašnjenje - niti jednu jedinu riječ -

da vas usmjeri, da vam pokaže put. Seppo nije bio neljubazan, on je jednostavno rekao: “Ti si previše djetinjast, ne razumiješ što pitaš. To

moraš sam otkriti. Prvo, izađi iz mreže. Ovaj tren imam mnogo poslova u mojoj komuni kojima se moram posvetiti. Ja sam glavni opat.”

Drugom prilikom, nešto kasnije, Sansha je rekao redovniku: “Odakle dolaziš?” Redovnik je rekao: “Kwatz!” Sansho je rekno: “Kwatz!” Redovnik je ponovio: “Kwatz!” Sansho nije mogao razumjeti. Rekao je: “Kwatz? Doaziš iz Kwatz-a?” Redovnik je rekao: “Ako me slijepo udariš, ja ću reći 'Kwatz!” To je lako za razumjeti ako samo na trenutak pogledate znanstvenu postavku o tome odakle potječe

svijet. Bila je eksplozija: Kwatz! - samo strahovita eksplozija, kaos, a iz kaosa polako su se skrutnjavale stvari.

Riječ 'kwatz' ne znači ništa; to je samo eksplozija zvuka. To je ono što znači naše 'Yaa-Hoo'. Kada viknete “Kwatz!” - promatrajte gdje vas to pogađa. Pogađa vas odmah ispod pupka. Odatle dola-

zite. Središte života je odmah ispod pupka, dva inča ispod pupka. Stoga u Japanu - gdje su otkrili točni centar odakle se život izdigao u vašem tijelu - kada žele napraviti

samoubojstvo, ne pucaju si u glavu, niti u srce, nego se ubodu niže od pupka, točno dva inča niže. Samo dobar nož, i bez glasa, bez muke, čovjek jednostavno pada mrtav. Kada jednom nož uđe u središte vašeg bića, život odmah napušta vaše tijelo, ono mu više nije od koristi.

O tome se u Japanu govori s poštovanjem, jer samo ako čovjek kroz meditaciju točno zna odrediti pravo mjesto, on može počiniti samoubojstvo pogađanjem tog mjesta. Pogađanje tog mjesta je kao bušenje automobilske gume. Zrak izlazi van. Pogađanje u središte vašeg bića, biće jednostavno izletava van, tražeći novu maternicu ako još niste prosvijetljeni. Ako ste prosvijetljeni, ono nestaje u plavom nebu vrhunskog.

Ali “Kwatz!” je prelijepi zvuk. Postoji samo nekoliko zvukova koji nemaju značenje, ali imaju strahovit smisao. Kada je Sansho ponovio: “Kwatz!”

Redovnik je rekao: “Ako me slijepo udariš, reći ću 'Kwatz!”' Ja uvijek dolazim iz Kwatz-a, ako ti dolaziš iz Kwatz-a. To izgleda apsurdno vanjskim promatračima,

ali ne i sljedbenicima Zena. Zen ima svoju vlastitu multidimenzionalnu okolinu. Teško je razumjeti Japan ako ne razumijete Zen.

Ovdje u terapijskim grupama imamo problem. Tako mnogo Japanaca dolazi - i još više će ih doći... Sigmund Freud, i Carl Gustav Jung, i Alfred Adler, i Assagioli i Fritz Perls - sve psihoanalitičari Zapada koji

22poznaju samo kršćanstvo i Židovstvo. Kršćanstvo je samo grana Židovstva, ništa više. Oni ne razumiju ništa o Istoku. Sve su te terapije razvijene na Zapadu.

Tako svaki terapeut kaže svojim učesnicima: “Duboko u sebi mora da mrzite svog oca” - jer zamisao Sigmunda Freuda je da se svaka djevojka natječe sa majkom, ona mrzi majku. Ona je ljubomorna jer majka monopolizira oca. Ona želi imati oca. Tako svaka djevojka mrzi majku i voli oca, i obratno: svaki dječak voli majku i mrzi oca. Sve su te terapije zasnovane na kompleksu oca ili majke.

Ali terapeuti su mi dolazili govoreći: “Imamo problema. Ako kažete Japancu da mrzi svoju majku, on će ili ubiti sebe ili vas.” U Japanu, reći nekome “Ti mrziš svoju majku”, znači uvrijediti njegovo dostojanstvo. A kada je dostojanstvo povrijeđeno, poniženo, postoje samo dva načina: ili će ubiti sebe ili vas. Ali oboje više ne mogu zajedno postojati.

Tako me terapeuti pitaju: “Što da napravimo? Naša cijela terapija je Židovska i kršćanska, i ne može se primijeniti na Japance.” Oni su odgajani u potpuno drugačijoj okolini, gdje se majku poštuje i voli, gdje se oca poštuje i voli. Od samog djetinjstva otac i majka potiču dijete da ide u samostan da nauči meditaciju, da ide k redovniku Zena i sjedi pored njega upijajući njegov miomiris, njegovo prisustvo, “jer naposljetku morate posegnuti za buddhastvom”. To je potpuno drugačija orijentacija.

Kako dječak može mrziti svoju majku koja ga je upućivala da bude svoj? “Idi u samostan. Nauči kako da budeš okrenut sebi” - i na kraju da rastopiš i sam središte, da bude samo ništa i čisto, potpuno prazno. Samo u praznini se ne nakuplja prašina; drugačije sve je puno prašine.

Otac potiče dijete da uči od učitelja, velikih učitelja. Čak i careve očevi šalju “da nauče o svom najskrivenijem biću. Ako sam ne znaš, nisi vrijedan da budeš car. Najprije budi car samom sebi. “

Kako možeš mrziti svog oca, koji te učinio carem samog sebe prije nego ti je dao u nasljeđe vanjsko carstvo? On ti je dao unutarnje carstvo.

Zen je sigurno stvorio strahovitu pobunu protiv svih kultura, svih civilizacija. Koliko ja vidim, Zen radi put za dolazak novog čovjeka, i izranjanja novog čovječanstva. Zbog toga

govorim toliko o Zenu. To nije bez razloga. Želim da razumijete što je dublje moguće. Sansho je podignuo štap, a redovnik se pripremio da primi udarac. Možete li negdje drugdje u svijetu naći da se netko pripremio, naginjući glavu, pružajući glavu da bude

udaren? Nigdje u svijetu. Ili, ako ste jaki, skočiti ćete na osobu koja vas se sprema udariti, ili ako ste slabi, pobjeći ćete prije nego što vas udari.

No ovo je potpuno Zen. Redovnik se pripremi, na koljenima, kao da moli, naklonjen, pružajući glavu -“Udari me.” On to nije rekao, ali njegova spremnost to kaže: Ako me udariš... čak je i udarac učitelja poklon, dar koji nema cijenu na tržištu, ali koji ima vrijednost u vječnosti vremena.”

Sansho je rekao: “Idi niz padinu...” Kada te udarim ti ideš niz padinu. Nema užitka osim ako trčiš niz padinu. I zapamti da trčiš brzo:

“Nema užitka osim ako trčiš dolje - strašno žurno, kao da nekamo ideš. “Tada će prohladni povjetarac, i prelijepe sunčeve zrake, i tvoje trčanje nizbrdo...Možda shvatite što

niste razumjeli dok ste bili sa mnom.” To me podsjeća na dane moje potrage. Običavao sam rano ustati, u tri sata u jutro, dok je bila potpuna tama i barem još tri ili četiri sata do

izlaska sunca. Živio sam pokraj prekrasnog parka, i tamo nije bilo nikoga. Tada bih trčao - to je strahovita radost. Ti si ponovo jelen u parku, lav u šumi. Nešto od silnog duha diže se u tebi.

Jedan stari Sindhi imao je malu uličnu čajanu - to je bio jedini dućančić, na uglu vrta - za ljude koji su danju došli u vrt. Bio je to jedini vrt, sa vrlo lijepim i starim drvećem. Čovjek je imao dobar posao prodajući čaj. On je noću spavao u malom zaklonu.

Kada sam trčao, on je mnogo puta rekao: “Oprosti mi, gospodine. Ti me probudiš. Ja znam da si to ti, ali se budim znojeći se i tresući, jer u ovo doba nitko ne dolazi, i ti si mi koji put previše” - jer sam koji put trčao i natraške.

Tamo je bilo ogromno polje bambusa. Oni su bacali tako veliku sjenu u noći punog mjeseca da je cesta bila prekrivena njihovom sjenom. Kada bih ušao u sjenu nitko me nije mogao vidjeti, i kada bi iz nje iznenada izašao, stari bi Sindhi skočio sa svog ležaja.

Rekao bi: “Ponovo? Koliko puta sam uvjerio samog sebe da je to isti mladi čovjek, potpuno lud? Ali ti ćeš me tako ubiti jednog dana, moje srce kuca tako jako. Iznenada iz sjena izlazi netko, i to trčeći natraške...!” U Indiji prema mitologiji duhovi trče natraške, u tome je problem. “Kako prepoznati da si to stvarno ti, a ne duh?”

Dogodilo se jednog dana - bilo je tri sata - mljekar mora da se probudio rano. On je obično dolazio oko pet ili šest, ali možda nije dobro spavao, možda je bilo previše komaraca, nešto je bilo...on je došao rano, i imao je dvije kante pune mlijeka.

Kada sam izašao iz sjene, plešući natraške, on je odbacio obje kante i pobjegao. A ja, misleći da me krivo razumio, potrčao sam za njim! Što sam više trčao, on je brže jurio. Rekao sam: “To je čudno...”

Stari Sindhi je sve to promatrao. Rekao je: “Ubiti ćeš ga! Zašto ga slijediš?° Ja sam rekao: “Samo mu želim reći da nisam duh.” Stari Sindhi je rekao: “Nitko to neće vjerovati.

Duhovi to uvijek kažu! Samo mi daj te dvije kante. Ujutro će taj čovjek doći, pa ću mu dati kante i sve objasniti.”

Godinama sam pitao starog Sindhija da li je čovjek došao. On je rekao: “Ne, te dvije kante još su kod mene.” Ja sam rekao: “Imaš li pojma kamo je otišao?”

23On je rekao: “Pojma nemam. Često mislim da si ga ubio. On nije mogao preživjeti ono čudno iskustvo

da ga duh slijedi.” Ja sam sve pokušao da pronađem tog čovjeka. Na kraju sam ga našao; živio je u pokrajnjem selu.

Otišao sam tamo sa one dvije kante. Onog trena kada me je ugledao, počeo je skakati. Rekao je: “Ne! Ne dolazi ovamo!” Ja sam rekao: “Samo sam došao da ti vratim tvoje kante.” On je rekao: “Neću ništa!” - zatvorenih očiju, tako da me ne vidi. Ja sam rekao: “Barem me pogledaj, pogledaj moja stopala. Ona ne izgledaju kao kod duhova,

naopačke!” čovjek je pogledao moja stopala. Rekao je: “I ti nisi duh?” Ja sam rekao: “Jednog ću dana postati duh, ali sada nisam.” On je rekao: “O Bože! A ja idem nepotrebno dvije milje dalje samo da izbjegnem mjesto gdje si ti trčao

natraške! Nemoj to raditi. Netko...” Ja sam rekao: “Ti ne znaš ljepotu toga.” On je rekao: “Ljepotu?” Ja sam rekao: “Ti ne znaš koji je to blagoslov.” On je rekao: “Nemoj me nagovarati.” Ja sam rekao: “Samo jednom, dođi sa mnom.” Razmišljao je tren, i rekao: “Bolje da pođem da me

prođe strah od tog mjesta.” I slijedećeg dana pokupio sam ga u njegovom selu u svoj auto, doveo sam ga svojoj kući i zajedno

smo išli trčati natraške. Stari je Sindhi skočio sa svog ležaja. Rekao je: “O Bože! Gdje si našao tog drugog duha?” Ja sam rekao: “On nije duh.” On je rekao: “Rekao sam ti, svi duhovi to kažu!” Ja sam rekao: “To je onaj isti čovjek kojem su ispale kante za mlijeko.” On je rekao: “Gdje si ga našao? Iskopao si ga iz groba?” Ja sam rekao: “Donesi baklju i pogledaj mu

stopala. On je živ, nije umro. I pogledaj mu kante: njih poznaš, ležale su kod tebe godinama.” On je rekao: “Najbolje da promijenim mjesto; to postaje preteško. Sutra možeš dovesti i trećega - a u

mraku je vrlo teško prepoznati. Ne možeš prestati trčati natraške?” Ja sam rekao: “To je prelijepo... to je takva ekstaza On je rekao: “Što?” Ja sam rekao: “Ako to ne probaš...” Rekao sam: “Pitaj mljekara.” Mljekar je rekao: “To je istina, osjećaš se tako slobodno.” Starac je rekao: “Onda ću i ja probati sutra.” Njegova je žena rekla: “Ne! Ti se nećeš pridružiti tim

ljudima. Oni su ludi, i tebe nagovaraju.” Ja sam rekao: “Pusti ga da proba. Ne brini, ništa ~ neće dogoditi. Ja preuzimam odgovornost. A

jednog dana i ti ćeš nam se pridružiti.” Ona je rekla: “Misliš da ću vam se pridružiti? Onda je najbolje da se pridružimo zajedno. Ako se nešto

desi, desiti će nam se oboma. Ja ne želim živjeti bez svoje muža.” I tako su se oboje pridružili. Običavao sam živjeti sa prijateljem, veoma bogatim čovjekom. On mi je dao pola svoje kuće. Kada bi

vidi četvero ljudi - tri muškarca i ženu - bio bi smušen! On je rekao: “Bilo je dobro dok si to radio sam. Poznam te. Ali ne poznam te ljude - jesu li muškarci,

žene ili samo duhovi. I gdje si našao tu ženu? Ili ćeš odustati ili uzmi cijelu kuću. Ja imam drugu. Otići ću.” Ja sam rekao: “Odlično, jer onda mogu zabavlja nove duhove, čak im dati da tu spavaju samo da bi i

mogao probuditi na vrijeme - u tri sata.” On je stvarno otišao. Sansho govori ispravno: “Kada ideš nizbrdo, nema užitka osim ako trčiš” i nato je udario redovnika. Redovnik je rekao: “Ti lopove!” i otišao, trčeći niz padinu. Zen stvara prekrasne anegdote. Što on pokušava reći, ja vam govorim svaki dan. Uđite - ne polako, već sa potpunom svijesti, već u

žurbi kao da je to zadnji trenutak, kao koplje, više probijajući nego trčeći, jer je padina vrlo mala. Od vaše glave do vašeg bića, vrlo ja mala udaljenost. Samo ako idete vrlo brzo, rušeći sve mostove, rušeći sve prepreke, dosegnuti ćete svoje vrhovno biće.

To je Sansho mislio, i redovnik razumio kada je rekao: “Ti lopove!” To je izraz sa ljubavlju. On govori: “Ti si me potpuno orobio. Ti si me potpuno uvjerio. Moje srce je tvoje srce, moje je biće u tvojim rukama. “

Drugi redovnik koji je tome prisustvovao upitao je: “Ovaj redovnik - kako može ući?” On je razumio - kao Sanshov sljedbenik - on je razumio što je Sansho mislio kada je rekao trčati a ne

ići polako. Redovnik je pitao: “Kako može ući trčeći niz padinu?” Sansho je komentirao: “Taj je čovjek došao vidjeti bivšeg učitelja. “ “On je otrčao da vidi svog starog učitelja. Stari ga učitelj nije mogao uvjeriti; ja sam ga uspio uvjeriti.

Stari mu je učitelj govorio istu stvar, ali on nije pogodio. Sada je otišao natrag starom učitelju govoreći' Bio si u pravu.

Bila je to samo tupost inteligencije, moja debela koža, koju ništa nije probijalo. No Sansho je to postigao u minuti. Tako me jako udario po glavi, da sam ja otrčao niz padinu planine.”

Bio je u pravu. Te su riječi simbolične. Sansho kaže: “Ja te udaram, i od te točke počinje padina od glave do srca pa do bića.

24Idi trčeći, ne zastajkuj, i ne budi spor. Nitko ne zna ništa o idućem trenutku; ovaj je možda posljednji.”

Tada je otišao odati poštovanje svom starom učitelju. Buson je napisao: More u proljeće. Cijeli dan se diže i spušta, da, diže se i spušta. Morate si to ponovo predočiti: More u proljeće. Cijeli dan se diže i spušta, da, diže se i spušta. On govori, a bez da govori, konačnu istinu vašeg bića: “Dižete se ali se ne uzdižete do krajnjeg

vrhunca sa kojeg više nema padanja. Dižete se malo i ponovo padate. Ponovno čujete nekog drugog učitelja, uzdižete se malo više i ponovo padate.

“Samo ako se popnete na krajnji vrhunac, na vrh brijega sa kojeg nema povratka, sve drugo što činite samo je uzaludan napor, kao valovi na oceanu: dižu se i spuštaju, dižu se i spuštaju, od vječnosti. Kada ćete to prestati raditi? Kada ćete se dizati i dizati i dizati do točke s koje nema padanja?”

To zovem budhstvom. To zovem probuđenim bićem. Maneesha je postavila pitanje: Naš Voljeni Učitelju, Da li se stvarno maramo vratiti nakon puštanja? Posebno se prošle noći osjećalo kao da nam možeš

govoriti dok nas ne prosvijetliš! Maneesha, imam Nivedano spreman. Onaj trenutak kada vidim da idete preko granice preko koje se

nećete moći vratiti, ja pozivam Nivedano. Morate biti ovdje sa mnom. Toliko mnogo treba napraviti za čovječanstvo. Tako vas ja vodim do točke,

ali ne do krajnje točke. Dozvolim vam samo letimičan pogled, i kada vidim da idete naprijed, pozovem vas nazad.

Morate biti ovdje dok sam ja tu. Toliko ostaje nedovršeno. Cijelo čovječanstvo, a da to ne zna, čeka da ga netko napravi svjesnim, pripremnim, da im pomogne da postanu buddhe. Oni možda ne znaju, oni vam se mogu i suprostaviti.

Događalo se... Najveći njemački filozof, Immanuel Kant, nikad se nije oženio - on nije bio za celibat, već zato što je bio veliki mislilac.

Jedna žena ga je zaprosila; on je rekao: “Moram o tome razmisliti, to je važna stvar.” Trebalo mu je tri godine iscrpnog istraživanja svih razloga za i protiv braka. Bili su jednaki. Njegov je sluga rekao: “Ne trošite vrijeme. Iako ste ustanovili da su za i protiv u jednakoj mjeri, jedna

je stvar na strani braka.” On je pitao: “Što je to?” Sluga je odgovorio: “Iskustvo. Bez braka nećete imati nikakvo iskustvo. U braku ćete imati neko

iskustvo - ne kažem dobro ili loše - ali sigurno neko iskustvo. To je još jedan razlog za.” To je bilo tako uvjerljivo da je Kant odmah otišao do kuće te žene i pokucao na vrata. Njezin otac je

otvorio i Kant je rekao: “ Hoću oženiti vašu kćerku.” Otac je odgovorio: “Sinko, zakasnio si. Ona se udala, ima dvoje djece. Što si čekao svo to vrijeme?” On je rekao: “Ispitivao sam sve za i protiv. “ Starac je rekao: “Našao si više za?” On je odgovorio: “Ne, moj sluga mi je rekao da je bolje imati iskustvo nego ga nemati. Nikad se ne

zna, nešto dobro može proizaći iz njega. A ako je loše, čini vas iskusnijim.” I tako je ostao neženja. Nijedna druga žena nije ga zaprosila, a on nije bio čovjek koji bi neku ženu

zaprosio. Ovisio je o svom slugi. Sluga je nastavio tražiti veću plaću, i on mu ju je morao dati, jer ni jedan drugi sluga nije mogao opstati s njim. Bio je čudak, a najčudnije je bilo da je radio kao sat.

Kada je išao na sveučilište, ljudi bi po njemu ravnali svoje satove. Bilo je dovoljno da on ide; to je značilo da njihovi satovi ne idu dobro. Kada bi došao natrag, svaki dan u isto vrijeme... čak i nedjeljom kada nije morao ići na sveučilište, zbog same navike išao bi na sveučilište, sjedio u knjižnici i vratio se kući u isto vrijeme.

U tri ujutro moralo ga se probuditi, a u devet navečer moralo ga se prisiliti da ode u krevet. To je morao napraviti sluga. Plaćao ga je iznimno puno, uz uvjet da to bude u devet: “Bez obzira na sve - mogu se i boriti s vama, da imam nekog neodgodivog posla - ne slušajte me. Natjerajte me u krevet. Čak i ako me morate tuči, dozvoljavam. Ali zapamtite, dobro ću se boriti!”

Bio je to čudan prizor. Svake večeri u devet sati, svako jutro u tri - bio je to takav urnebes da se cijelo susjedstvo budilo. Sluga bi ga vukao van, a on bi se zavlačio natrag pod pokrivač. On bi vikao, vrijeđajući slugu, a sluga bi ga tukao, pljuskao.

To je stanje cijelog čovječanstva.

25Maneesha, vi svi morate živjeti da bi probudili ljude protiv njihove volje, usprkos njima. Ne obazirite se

ako vas tuku, ako plaču, ako viču; vi ih i dalje vucite. Njih treba načiniti buddhama! Zato vam ne dozvoljavam da idete preko granice. Ja svakog pažljivo promatram. Vrijeme je za Sardar Gurudayal Singh. Hiramu T. Horaceu, američkom diplomatu u Parizu, dolazi njegov sin, Hiram Junior. '“Tata” pita Hiram Junior “što znači inflacija?” “Dakle, sine” odgovara Hiram Senior “to je opće

povećanje cijena.” “Stvarno?” pita Hiram Junior. “I u čemu je razlika?” “Dakle, sine” objašnjava Hiram T. Horace III, “rekao bih to ovako: ovdje u Parizu, prije inflacije, za

mene život je bio vino, restorani i žene. Nakon inflacije, za mene je život pivo, ručak kod kuće i tvoja majka!” Ziggy Zoldoz, čehoslovački građanin, osuđen je na petnaest godina zatvora jer je nazvao predsjednika

komunističke partije idiotom. Bernie Beanball, strani dopisnik za New Age Time, pita vladinog službenika zašto je Ziggyeva osuda

tako oštra. “Sigurno” kaže Bernie “zatvorska kazna za osobne uvrede nikad nije više od dvanaest mjeseci?” “To je točno” odreže partijski čovjek; “ali on nije osuđen za uvrede. On je osuđen jer je otkrio državnu

tajnu!” Farmer Scrumpy odlučio je posjetiti svog starog prijatelja farmera Zekea. Našao je Zekea kako sjedi

na ogradi svinjca, pušeći lulu i mumljajući pjesmicu. “Bok, Zeke” kaže Scrumpy, gledajući unaokolo. “Kak je kod tebe u zadnje doba?” “O, čisto podnošljivo” odgovara Zeke. “Netko je drveće trebalo posjeći, ali je naišao tornado i uštedio

mi trud.” “Stvarno?” vefi Scrumpy. “Je” veli Zeke. “Onda su grane ležale tu i trebalo ih je spaliti, ali je grom vudril i spasil me muka.” “Stvarno?” veli Scrumpy. “I onda kaj delaš?” “Niš puno” odgovara Zeke, cuclajući lulu. “Mislim da bi tu pričekal dok potres strese krumpire iz

zemlje!” Nivedano

Nivedano

Budite tiho... Zatvorite oči, i osjetite kao da vam je cijelo tijelo potpuno smrznuto. To je pravi trenutak da pogledate unutra. Ali idite trčeći, sa potpunom sviješću, sa svom životnom

energijom, i u žurbi kao - to nikad ne znamo - da je ovo posljednji trenutak vašeg života.

26Morate postati buddha. Nastavite probijati svoje astralno tijelo do samog središta svojeg bića. Dok mu prilazite bliže, dok idete dublje, na vas se spušta velika tišina. Još malo...i mir za koji niste

znali da postoji okružuje vas. Još malo... i nalazite se u samom središtu vašeg bića. Ovaj tren vi ste najsretnija bića na zemlji.

Velika ekstaza počinje cvjetati u samom središtu vašeg bića, kao lopočev cvijet. Miomiris kao da pripada nekom drugom svijetu.

Jedino čega se trebate sjetiti je: svjedočite sve, ali se nemojte poistovjetiti s ničim. Vi niste tijelo, vi niste um, vi niste astralno tijelo puno svjetla. Vi ste samo svjedok, usredotočen, koji

samo promatra, odrezujući kao ogledalo. Na tom ogledalu nikakva prašina se ne sakuplja. Da bi pojasnili, Nivedano

Opustite se, ali ne zaboravite svjedočiti. Budite svjedokom svega što se događa. Onaj trenutak kada postanete samo svjedok, osjetiti ćete da se stapate u ocean, kao što se led topi. Gautama Buddha Auditorij u ovom trenutku postao je ocean svijesti bez ikakvih valova. Vi ste se

sjedinili jedni s drugima. Ovo je prvo iskustvo, prvi letimičan pogled. Ovo sjeme s vremenom će narasti, i iznenada jednog dana otkriti ćete da je proljeće došlo! Vi ste

buddha, onaj probuđeni - konačna potraga svih tražitelja istine. Sakupite što više ekstaze, što više blaženstva, što više blagoslova...i nagovorite buddhu da pođe s

vama na obod vašeg života. U vašem svakodnevnom životu, u vašim riječima, pokretima, u vašoj šutnji, on mora biti prisutan.

Polako, polako vi nestajete, a samo buddha ostaje. Sa te točke kada samo buddha ostaje, možete skočiti u svemir, kvantni skok, i nestati bez da za vama ostane trag.

To je konačni cilj postojanja za sva živa bića - posebno za ljudska bića, jer su najrazvijenija. Prije nego vas Nivedano pozove natrag, nagovorite buddhu. To nije nitko drugi, to je vaše vlastito biće. Nivedano

Vratite se... Ali sada se vratite kao buddha, ispunjeni radošću, blaženstvom, milošću, dubokom tišinom. Sjedite nekoliko trenutaka da se samo prisjetite staze, zlatne staze kojom ste putovali. I samo uživajte

u činjenici da ste se rastopili i sjedinili, da ste bili sposobni susresti svoje izvorno “ja”, buddhu. I sjetite se da podijelite svoju vatru, da podijelite svoje zlato sa svima i svakime, prijateljem i

neprijateljem, poznatim i strancem. Cijelo je čovječanstvo naše - oni možda ne znaju, ali mi znamo. Oni se mogu boriti protiv nas, no mi za njih osjećamo suosjećanje.

Zapamtite, jedno zrno može zazeleniti cijelu zemlju. Dobro, Maneesha? Da, Voljeni Učitelju.

27

1 758 640 175 ĐAVOLA

15. siječnja 1989.

NAŠ VOLJENI UČITELJU Jednom, redovnik je upitno Fuketsua,

“Što je buddha?” Fuketsu je odgovorio: “Bambusove šibe na Mount Jorinu.”

Drugi redovnik je upitao: “Što je buddha?” Fuketsu je odgovorio: “Što nije buddha?”

Treći je redovnik je rekao Fuketsu: “Zapadni nam je Patrijarh došao i donio svoju poruku;

Tražim od tebe da mi ju bez uvijanja kažeš!” Na to, Fuketsu je odgovorio: “Kada pas laje

u prazno, tisuću majmuna stvarno pokaže svoje zube.” Drugom prilikom redovnik je pitao: “Što je značenje Daruminog dolaska sa Zapada?”

Fuketsu je rekao: “Mi poznajemo sve zavijutke planinskog potoka, ali ne i samu planinu.” PRIJATELJI, DANAS ĆU prvo govoriti o religiji i zločinu koji je ona počinila protiv čovječanstva,

prirode, okoline, ekologije. Zločini religije su brojni, bezbrojni, no najgori je zločin da je postavila čovjeka u centar egzistencije. Ci-

jelom je čovječanstvu dala ideju da je cijela egzistencija za vašu vlastitu upotrebu: vi ste Božje najveće djelo. Predodžba egzistencije okrenute čovjeku mora u prirodi uzrokovati katastrofe, mora uništiti ekološku

ravnotežu, mora dati čovjeku čudan pojam ega. Biblija kaže da je Bog stvorio čovjeka na vlastitu sliku i priliku, i čovjek je to vjerovao. Pogledajte se u

ogledalu: da li je to Božje lice u ogledalu? Istina je da je kršćanstvo obmanulo čovječanstvo. Nije Bog napravio čovjeka prema svojoj slici, čovjek

je napravio Boga prema svojoj slici. I sva sveta pisma u svim religijama dala su čovjeku slobodu nad prirodom, nad životinjama i pticama. To je kulminiralo uništavanjem mnogih vrsta životinja i ptica. To je uništilo milijune stabala bez razloga. Svake se sekunde, na prostoru veličine jednog nogometnog igrališta posiječe svo zelenilo, svo drveće.

Kada je Indija postala nezavisna, imala je trideset-tri milijuna hektara drveća. Danas ima samo jedanaest milijuna hektara.

To gledište usredotočeno na čovjeka počinje sa knjigom Geneze u Bibliji. U Genezi se kaže: “Budite plodni i množite se, i napunite svu zemlju i ukrotite ju; i imajte vlast nad ribama u moru i

pticama u zraku i nad svakim živim stvorom koji ide po zemlji.” To je krajnji zločin koji je učinio čovjeka nasilnim nad prirodom, koji mu je dao slobodu da pobijedi

nevine životinje, uništi ih. To je čovjeka učinilo barbarom. Sada mi trpimo jer je svo to drveće uništeno i još više ih se stalno uništava. Postoji ravnoteža u

egzistenciji. Ova stabla su vaša braća i vaše sestre, i nema dominacije. Vi izdišete ugljični dioksid, ona ga udišu. Ona izdišu kisik, vi ga udišete. Takva duboka veza... Vi ne možete postojati bez stabala, niti stabla mogu postojati bez vas; vaše je postojanje duboko ukorijenjeno jedno u drugo.

Kako je stabala sve manje, smanjila se količina kisika u zraku. Sada živite samo nepotpuni život. Možda niste o tome razmišljali...

Zašto duboko ne udahnete? Vaša pluća imaju šest tisuća vrećica koje se mogu napuniti zrakom, ali vi dišete plitko, i punite samo dvije tisuće vrpčica, a četiri tisuće miruju, ispunjene ugljičnim dioksidom koji je uzrok milijuna bolesti. On smanjuje životni vijek, on slabi duh, uništava inteligenciju. Živite na minimumu samo zbog tvrdnje u knjizi Geneze da vi “vladate ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima koji idu po zemlji.”

Čovjek je ubio toliko lijepih vrsta životinja samo za hranu, ubio je toliko ptica - cijele su vrste nestale. U Indiji, lav je bio nacionalna životinja, ali glupi lovci - posebno britanski lovci, koji su bili na vlasti u

ovoj zemlji preko tri stotine godina - uništili su sve lavove, najljepšu postojeću životinju. Takvo dostojanstvo, takva snaga, takva veličanstvenost! A što su radili ? - samo su ukrašavali svoje dnevne sobe punjenim lavljim glavama.

Danas je cijela vrsta na rubu nestanka. Nema više od dva tuceta lavova u cijeloj Indiji. Indijska vlada zamijenila je lava kao nacionalnu životinju za tigra, jer će lavovi nestati. Kada lav umre, nikada neće biti zamijenjen.

I nisu ih uništavali samo britanski kršćani, čak i hinduski redovnici sjede na lavljim kožama. Nećete vjerovati kako ljudi mogu biti glupi.

Religija izgleda da daje određenu glupost ljudima koji su rođeni inteligentni. Hinduski redovnici sjede na lavljim kožama - i naravno, jednog lava je trebalo ubiti za jednog

redovnika, a ideologija koju propovijedaju je da sjedeći na lavljoj koži možete ostati u celibatu. Kaj god! Glupost nema granica.

Kakva je veza između lavlje kože i celibata? Lavovi ne žive u celibatu; nikad nismo čuli za lava neženju. Kakav znanstveni dokaz postoji? Ne znam ni jednog redovnika koji nije oženjen, a znam ih na

28tisuće - Hindusa, Džainista ..._

O jednoj od najbogatijih sekta Džainista, Terapanth, upravo su publicirane dvije knjige. Poglavar sekte je Acharya Tulsi. Pod njim je sedamnaest stotina redovnika, i tri puta toliko redovnica - i svi su seksualno perverzni.

Acharya Tulsi je uporno nastojao da vlada zabrani te dvije knjige koje su upravo izašle. Ali izdavač tih knjiga je ujedno i sljedbenik te sekte. On zna da je ono što su napisala dva bivša redovnika Acharya Tulsija potpuno točno. On je rekao: “Boriti ću se protiv vlade i ići i na Vrhovni sud. Oni ne mogu spriječiti istinu!”

Jednom sam bio u kampu Acharya Tulsija tjedan dana. Nisam mogao vjerovati... tako mnogo redovnika, tako mnogo redovnica došlo je u dodir sa mnom, i oni su mi rekli kakve se sve perverzije događaju van dometa očiju - i da čak ni Acharya Tulsi nije izuzetak. Homoseksualnost široko prevladava, heteroseksualnost široko prevladava. Te redovnice se upotrebljavaju skoro kao prostitutke. Oni nastavljaju propovijedati o celibatu, a njihova je stvarnost sve vrste perverzija.

Jedan od bivših članova kulta je nakon napuštanja kulta došao k meni. Želio je napisati knjigu, ali ja sam rekao: “Pričekaj malo. Nitko te neće poslušati. Stvori za sebe neki položaj i tada napiši knjigu. Knjiga ja uistinu prijeko potrebna” - jer je on sam bio žrtva seksualnosti Acharya Tulse, da ne govorimo o drugim redovnicima.

Prekrasne djevojke Džaina pozivane su da postanu redovnice. Misli se, to se propovijeda, to se raznosi stotinama godina da postati redovnica znači postati svet: to donosi također ugled i blagoslov obitelji. Pa kada ugledaju lijepu djevojku, oni pozivaju obitelj: “Djevojka ima takvu duhovnu moć da ju treba inicirati kao redovnicu.” Obitelj je sretna, zajednica je sretna, djevojka je sretna da je odabrana kao duhovno biće ogromnih mogućnosti. No stvarnost je potpuno drugačija. Ona je odabrana jer je lijepa, mlada, a redovnici tamo sjede gladni.

Dao sam tu izjavu i niti jedne indijske novine nisu imale hrabrosti to objaviti! I kada je moj predstavnik za štampu pitao što se dogodilo sa mojom izjavom - Ja preuzimam potpunu odgovornost za nju, ne brinite! -odgovorili su: “Čini nas nervoznima da ju tiskamo.” I nije bila tiskana.

Možda su bili potkupljeni od sljedbenika Acharya Tulsija. Možda je vlada bila iza toga, jer Acharya Tulsi drži mnoge glasove i mnogo novca koji preko svojih sljedbenika poklanja političkim strankama na vlasti.

Sve religije su seksualno perverzne. One to moraju biti. Njihovo jedino kreativno i pozitivno djelo kroz stoljeća je AIDS pozitivno.

I jer Geneza kaže “Budite plodni” - to znači nastanite sve više zemlju - “i množite se” - ne udvostručite, već množite se - zato su kršćanski papa i biskupi i kardinali i svećenici protiv kontrole rađanja: jer ona znači suprotstavljanje Genezi, temelju njihove religije.

Tako je to populacijska eksplozija koja će ubiti pola čovječanstva glađu, a tko je odgovoran za to? Geneza i ti glupi biskupi i pape i kardinali i svećenici.

Iznenaditi ćete se kada saznate da kada je došao na vlast Ronald Reagan, odmah je smanjio budžet za populacijsku kontrolu u siromašnim zemljama, jer je on bio fundamentalist, kršćanin fašist. Od kada je bio na vlasti, ispunio je tvrdnju Geneze: “Budite plodni i množite se.”

Kada je Indija postala nezavisna, imala je samo četiri stotine milijuna stanovnika. Sada ih ima devet stotina milijuna, a do kraja stoljeća imati će jedan bilijun ljudskih bića. Odakle ćete nabaviti hranu?

. Upravo sada, pola zemlje gladuje, i više od polovine pothranjeno. Čak je i političar, glavni ministar Haryana izjavio - jer njegova država gladuje - da ako se ova situacija nastavi, Indija će postati niža ljudska vrsta. Izgubiti će svu inteligenciju, svu snagu i moć, izgubiti će dostojanstvo ljudskih bića.

Rijetko se čuje istina od političara, još rjeđe se čuje istina od religioznog čovjeka. U svojoj knjizi U ime Boga David Yallop otkriva korupciju Vatikana. On govori kako je Ivan Pavao -

papa prije ovog pape Poljaka - naredio istragu Vatikanske banke, nakon izvještaja da je uključena u pranje novca.

Papa je isto pojasnio da će pod njegovom upravom crkva odobriti kontrolu rađanja. Iznenada, nakon ta dva radikalna poteza, trideset tri dana nakon što je postao papa, taj zdravi čovjek

umro je od srčanog udara. Njegove osobne bilješke, oporuka, bočice lijekova zagonetno su nestale. Prije nego je utvrđen uzrok smrti, njegovo je tijelo balzamirano, proces koji potpuno onemogućava otkrivanje prisustva otrova. Mnogi osjećaju da je on ubijen.

Novi papa, Poljak, unaprijedio je predsjednika te iste banke u nadbiskupa. Za tog čovjeka koji je bio na čelu banke, talijanska vlada izdala je nalog za uhićenje - no oni ne mogu ući u Vatikan. Vatikan je zemlja od osam četvornih milja u središtu Rima, glavnog grada Italije.

Vladajući poglavar religije i zemlje je papa. Naravno, nitko tamo ne može ući i uhititi ga. I oni savršeno znaju da ga talijanska vlada mora uhititi ako izađe iz Vatikana zbog onoga što se radilo kroz banku...

To je najveća mafija. Sav novac od heroina - ne mali iznos, šest stotina milijuna dolara godišnje! - oni pretvaraju u čisti novac. To je cijelo djelovanje Vatikanske banke. Ivan Pavao bio je čovjek velike inteligencije. On je želio otkriti činjenice o banci, jer ona čini najveći zločin, za koji milijuni mladih ljudi trpe u zatvorima.

Nakon samo trideset tri dana... To je najkraće vrijeme da je jedan papa bio papa. Bio je savršeno zdrav; nije bilo zabilješke o bilo kakvoj bolesti srca, a našli su ga sjediti u krevetu, mrtvog, kako stišće u ruci papir, na koji je napisao svoju oporuku i pojasnio dvije stvari: da banku treba temeljiti istražiti, i ako je počinjen neki zločin, počinitelje treba kazniti. I drugo, stanje se potpuno promijenilo od dana Geneze. Kontrolu rađanja treba odobriti, i sve metode kontrole rađanja, tablete, treba dozvoliti čovječanstvu -

29posebno katolicima. Nije vrijeme za množenje.

Taj papir koji je stiskao u ruci - a bio je mrtav - taj je papir isto nestao. A oni nisu dobili potvrdu medicinskog stručnjaka da je umro prirodno; odmah su balzamirali tijelo bez da su ikome rekli. Nakon balzamiranja tijela nema načina da se otkrije da li je osoba bila otrovana ili ne.

Koliko ja vidim, bio je sigurno ubijen jer se suprotstavio kriminalnoj banki, i kriminalnom stavu kršćana. Oni su i dalje protiv abortusa, protiv tableta za kontrolu začeća, protiv bilo kakve metode koja može spriječiti populacijsku eksploziju.

To nije jedinstveni slučaj. Tko je raspeo Isusa? Vjerski rabini, visoki svećenici, glavni rabin velikog židovskog hrama u

Jeruzalemu. Oni svi, bez izuzetaka, željeli su da taj nevini mladi čovjek, koji je imao samo trideset tri godine, bude razapet, bez razloga. On nije počinio nikakav zločin. On nije nikoga ubio, on nije nikoga silovao.

Čak je i rimski upravitelj Judeje bio iznenađen da oni žele raspeti Isusa. I rimski upravitelj prisutan u Jeruzalemu, Poncije Pilat, želio ga je osloboditi, jer nije vidio nikakav grijeh. “Možda on govori stvari koje Židovi ne žele čuti, pa zatvorite uši i idite svojim putem. Ne slušajte! Ali to nije kulturan i human način. Jer se ne slažete s njim i ne možete dati neke razloge tom neobrazovanom Isusu, raspinjanje je odgovor...? No Poncije Pilat se nadao da će u posljednjem trenutku...

Svake godine kada počnu židovski blagdani, zločinci koji su osuđeni, razapeti su. Tri osobe, tri zločinca trebala su biti raspeta, a jedan je bio Isus, koji uopće nije bio zločinac. Poncije Pilat se nadao da će visoki svećenik iz hrama - najviši položaj za rabine, učene znanstvenike Židovstva, koji su imali pravo da oslobode jednu osobu razapinjanja - da će tražiti da se Isus oslobodi, jer on nije počinio nikakav zločin. Ali čak je i visoki svećenik, sa svim tisućama rabina koji su okružili hram, vikao da se Baraba, zločinac bez premca...

Baraba je ubio sedmero ljudi, silovao mnoge žene; bio je savršeni pijanac. Proveo je u zatvoru skoro cijeli život. Svaki put kada bi ga pustili, za dva dana bi se vratio. Ili je nekoga ubio ili silovao neku ženu. Sada su na kraju odlučili da ga treba raspeti - bio je nepopravljiv. Bio je to šok za Poncija Pilata, ali svi su rabini, uključujući i glavnog rabina, vikali: “Pusti nam Barabu.”

Čak ni Baraba nije mogao vjerovati. On je znao Isusa. Ponekad ga je i čuo, i svidio mu se mladi čovjek. Govorio je prelijepe stvari. Nadao se da kad bi mogao ostati van zatvora, da bi mogao češće slušati tog mladog čovjeka.

Isus je govorio ljudima tek tri godine, i ne mnogim ljudima, jer su se svi bojali vjerske hijerarhije: ako te otkriju u Isusovom društvu možeš i ti biti kažnjen. Tako je samo nekoliko mladih ljudi, koji su imali hrabrosti slijedilo Isusa i slušalo ga.

Baraba, kadgod je imao priliku i bio izvan zatvora, išao ga je slušati. I kada je vidio da će njega pustiti, a tog jadnika sa velikim mislima, prekrasnim vizijama, će razapeti, čak je i Baraba rekao ljudima: “Ovo je apsolutno zločinački. Pravo je da mene raspnu. Učinio sam dovoljno zločina! Ali taj mladi čovjek... on nije ni počeo živjeti. On ima samo trideset tri godine. “

I u sedam dana Baraba je ubio još jednog čovjeka. Ali po zakonu Rimskog carstva kada je čovjek jednom bio pomilovan od raspinjanja više nije mogao biti osuđen na smrt. To je strašno dramatična priča - dramatičnija nego priča o Isusu.

Kršćani kažu da je Isus učinio mnoga čuda, ali ne postoji suvremeni židovski dokaz. Ako su se ta čuda stvarno desila - mrtvi je čovjek uskrsnuo, voda se pretvorila u vino, jednim kruhom je nahranio tisuće ljudi, hodao je po vodi - mislite da takvog čovjeka ne bi zamijetili suvremenici? U suvremenoj literaturi se ni jednom ne spominje ime Isusa.

Ali Baraba je stvarno bio čovjek od čuda. Ovo je čudo. Nakon što je počinio sedam umorstava, mnoga silovanja, on je pušten...i najsvetiji i vjerski rabini jednoglasno traže da on bude pušten! Nije li to čudo?

A nakon sedam dana - to mu je bila samo navika ubio je čovjeka, silovao neke žene, bio je ponovo uhićen. Ali sada više nije mogao biti razapet, pa su ga poslali u Grčku. Tako se to radilo. Ako nekoga ne možete razapeti, nakon što je pušten milošću vladara, bio je poslan u ugljenokope u Grčkoj. Ti su rudnici ugljena postali tako duboki, a tehnologija je bila nikakva, da su skoro svaki mjesec tisuće ljudi umirale, jer bi se rudnici urušili.

Upravo kada je Baraba ušao u rudnik, trećeg se dana urušio. Svi u rudniku - a bilo je oko dvije tisuće ljudi - svi su umrli osim Barabe. Da li biste rekli da je to čudo?

Čak je i car, rimski car, bio dojmljen. Njegova je carica bila pod još dubljim dojmom - “To je pravi Božji čovjek!” - pa je bio pozvan u Rim, glavni grad. Igre su trebale početi, i u njima kao poseban događaj borba s lavom kojeg su mnogo dana izgladnjivali.

Car je želio znati da li je Baraba stvarno Božji čovjek, pa su Barabu stavili u arenu. Gladnog su lava pustili, i Baraba se borio svime; nije imao što štedjeti; lav će ga i tako ubiti.

No iznenaditi ćete se: on je ubio lava. Sa svime i sa takvom prijekom nuždom, kada je život u pitanju, tko brine za išta? Čak se i lav prestrašio - a on ga je ubio golim rukama!

Ni car nije mogao vjerovati svojim očima. To se nikad prije nije dogodilo! A carica je bar željela dotaknuti Barabinu odjeću, pa je stala kod izlaza, i kada su Barabu izvodili, samo je dotaknula odjeću i rekla: “Ti si Božji čovjek.“

A sve te godine on nije mogao zaboraviti Isusovo lice. To nevino, to mlado lice, to spokojno i tiho lice proganjalo ga je dan i noć. I tako je pušten - car ga je pomilovao - i odmah je našao u podzemlju grupu ljudi koji su pristupili kršćanstvu. On se pridružio, i na taj dan kada se pridružio grupi i prihvatio križ da mu visi oko

30vrata, odmah je uhvaćen i raspet. Nikakvo se čudo nije desilo. Umro je kao kršćanin.

Zašto je Isus raspet? Religija ne može tolerirati bilo kojeg čovjeka sa novim vizijama, sa novim snovima, sa novim nadama

za čovjeka, sa novim obećanjima koja treba ispuniti. Nijedna religija ne može tolerirati pojavu nekoga tko ima novu sliku o čovjeku. Osjećaju se pogođeni. To znači da su njihova sveta pisma kriva, da je ono što su do sada štovali glupo. Zbog tog jednog čovjeka oni ne mogu ostaviti cijelo svoje nasljeđe.

Oni nemaju dokaza protiv Isusa, ili protiv Sokrata ili protiv al-Hillaj Mansoora; njihov jedini dokaz je raspinjanje. Religija je kroz stoljeća počinila tolike zločine. Svaka vjera smatra da su druge krive, i da ih ispravi, najnajjednostavnije im je odsjeći glave. Kršćani su ubijali Židove, Muhamedove sljedbenike; Muhamedovi sljedbenici su ubijali kršćane, Hinduse; Hindusi su ubijali Muhamedove sljedbenike, budiste - u ime Boga! Kakvog to Boga imate?

Prema knjizi Corrada Balduccija, vatikanskog diplomata, đavolova se vojska sastoji od točno jednog bilijuna, sedamsto i pedeset-osam milijuna, šest stotina i četrdeset tisuća, jednu stotinu i sedamdeset i pet đavola. Sigurno je ovaj vatikanski diplomat posjetio pakao!

A koliko je ljudi u Božjoj vojsci, smijem li pitati? Samo ta trojica - Bog, Duh Sveti i njegov jedini začeti sin, Isus? Postoji li mogućnost da Bog pobijedi protiv đavola?

Ponoviti ću broj da ga možete zapamtiti. Đavolja se vojska sastoji točno od jednog bilijuna, sedamsto pedesetosam milijuna, šest stotina i četrdeset tisuća, stotinu sedamdeset i pet đavola. Za čovječanstvo nema nade.

Možda je zato Bog pobjegao na neku udaljenu zvijezdu, sa svojim jedinim sinom i Duhom Svetim - zbog stanja.

Čovjek se čudi kako su ljudi došli do tih zaključaka. Ovaj diplomat, ako je bio u paklu...U kršćanstvu nema povratka iz pakla. Jednom kada ste u paklu ostajete stalno u paklu, za vječnost. Kako se on uspio, usprkos vlastitoj religiji, vratiti iz pakla? A bez da je otišao u pakao, mislite da je moguće prebrojiti toliki broj, samo sjedeći u Vatikanu?

I ni jedan kršćanin se nije upitao o gluposti tog čovjeka. To me čudi. Jednostavno ne mogu vjerovati. Na jednoj strani, kršćanstvo kaže ako padneš u pakao, gotovo je; vrata su zauvijek zatvorena, i vječno ćeš goriti u vatri paklenoj.

Na toj je točki jedan od najvećih mislilaca ovog stoljeća, Bertrand Russel, ispao iz kršćanstva - na toj točki posebno. Napisao je knjigu Zatšto nisam kršćanin, i prvi je razlog da “Ne mogu shvatiti da u jednom životu...” jer kršćanstvo vjeruje u samo jedan život. U hinduizmu, u džainizmu, u budizmu, možete počiniti milijune grijehova jer imate na raspolaganju milijune života, naprijed i natrag. Možete griješiti toliko, da nije potrebno brojiti. Ali u kršćanstvu, židovstvu, muhamedanstvu, ima samo jedan život.

“U jednom životu' Bertrand Russel postavlja pitanje “koliko grijeha mogu počiniti? Sve grijehe koje sam počinio, i sve grijehe koje sam želio počiniti ali nisam počinio, i sve koje sam sanjao da sam počinio... Čak i ako se svi ti smatraju grijesima, ni najoštriji sudac me ne može staviti u zatvor na dulje od četiri i pol godine. Vječna paklena vatra? - Ja još nisam dovoljno griješio!”

To je tako apsurdno, da čovjek poput Bertranda Russela... On navodi i druge razloge, no taj je osnovni: da je to apsolutno apsurdno. Ako činite grijehe od trenutka rođenja, danju i noću, dok ne odete u grob, ni tada vječnost vatre paklene nije opravdana. Sedamdeset godina stalnog griješenja - bez spavanja, bez jedenja - i tada je sedamdeset godina samo sedamdeset godina. Čak i toliko grijeha...iako ih ne možete toliko počiniti. Trebate neko vrijeme za jelo, neko vrijeme za san, neko vrijeme za ljubav, i da odete u kino. A što će se desiti sa televizijom?

Ali kršćanstvo ide dalje, bez da daje neki razlog, insistirajući da ako griješite... Koliko grijeha? Barem treba reći broj, da ako počinite tucet grijeha to nije vrijedno spomena. Možete

počiniti jedan grijeh, možete počiniti tisuću grijeha... kazna je ista. Kakva je to pravda? A ti ljudi koji su brojili đavole... U Srednjem vijeku ubijali su žene, nazivajući ih vješticama. Riječ 'vještica' nije loša riječ. U osnovi znači mudra žena. Ali kršćanstvo je zagadilo riječ, uništilo joj

ljepotu. I što je bilo način - kako naći vješticu, kako dokazati da je ona vještica? Kada je to jednom dokazano, jedina kazna bila je spaliti ju živu na križanju puteva u središtu grada. Papa je ustanovio poseban sud da nađe sve vještice i uništi ih, jer su bile “opsjednute đavlom'.

Nitko ne zna ništa o Bogu, nitko ne zna ništa o đavlu, a tisuće i tisuće žena spaljene su žive! Kako im je to uspjelo? - jednostavno.

Svatko je mogao reći, čak i anonimno: “Sumnjam da je određena žena u mojem susjedstvu vještica.” Tu ženu odmah bi priveli sudu, zatvorili, mučili, tukli i seksualno zlostavljali.

Sjetio sam se tih žena kada su me bolila leđa, prije nekih osam godina. Donijeli su stroj za istezanje da me rastegnu - noge u jednom pravcu, glavu u drugom - da bi mi ispravili kralježnicu. Tada sam se sjetio da su stroj za istezanje izumili kršćani da bi mučili žene. I ja sam upoznao mali djelić torture na tom stroju, ali te su žene rastrgali. Ponekad bi noge otkinuli... ponekad ih se nije moralo žive spaliti. Glava bi se otkinula...

Na prsa bi im stavljali velike komade leda. Osim ako bi priznale, nije bilo drugog načina da izađu iz zatvora: “Priznajte da imate seksualne odnose sa đavlom!” Prirodno, svatko bi pomislio da je bolje priznati nego proći svo to mučenje. A mučenje bi se nastavljalo dok ne bi priznale; nije bilo izlaza.

A biskupi koji su ih mučili, poučili bi ih kako da priznaju na sudu. Kada bi priznale “Da, spolno općim

31sa đavlom' tada bi im svećenik rekao “Moraš reći sudu kako prepoznaješ đavla. Moraš im reći da “ima račvasti penis” - tako da može uči u ženu kroz dvije rupe - “tako prepoznajem đavla.”

Te su jadne žene morale priznati na sudu. I đavao bi pitao: “Kako prepoznajete da je to đavao a ne čovjek?”. Tada bi one opisale genitalni mehanizam đavla. Sigumo mora biti raskoljen; to je dovoljan dokaz. Stvorili su priznanje, stvorili su dokaz, a ženu su živu spalili. Uništili su tisuće žena u ime Boga - jer se đavla mora uništiti.

Ali sada, kada vidimo broj đavola...ja ne mislim da bi se spaljivanjem par tisuća žena moglo uništiti đavla. Vi uništavate žene, đavao će naći druge žene - a tako mnogo đavola!

Čudno...trebalo je spaliti đavola, a ne ženu. No to je čudna logika: žrtvu se spaljuje jer ne možete pronaći đavla.

Đavao ne postoji, niti Bog ne postoji. To su utvare koje je stvorila religija da muči čovječanstvo, da iskorištava čovječanstvo, da stvori strah i zavist kod čovjeka. A kršćanska se teologija nije promijenila. Još uvijek je ista.

Mojsije, osnivač Židovstva, sigurno je lagao Židovima kada je rekao: “Bog mi je rekao da ste vi odabrani narod svijeta, i rekao mi je da vas povedem u svetu zemlju, Izrael.”

Ako su mu rekli pravu adresu gdje je Izrael, kako to da mu je trebalo četrdeset godina da pronađe Izrael?

Četrdeset dugih godina lutanja pustinjama Saudijske Arabije... A ja osjećam, bez sumnje, da ono što je on zvao Izrael bilo je samo da sakrije činjenicu da je lagao. Izrael je samo siromašno mjesto, planinsko, ne bogato; ni na koji se način ne može prozvati Božjim svetim mjestom.

Mojsije ga je prepoznao kada je napustio ljude koje je doveo iz Egipta. Njih je skoro tri četvrtine umrlo od gladi, 'od žeđi... četrdeset godina lutanja pustinjom. Treća generacija ljudi već je postojala, i oni nisu marili za Mojsija; oni nisu znali tko je taj čovjek. Videći stanje, on im je samo rekao: “To je mjesto.”

No život je bio vrlo težak; teži nego u Egiptu. I kroz četiri tisuće godina Židovi su trpili više nego što su trpili u Egiptu. U Egiptu su bili robovi, no čak je i ropstvo bilo bolje nego to lažno obećanje i nada. I, videći stanje, on mora da je pomislio: “Ovi me mladi ljudi ne poznaju, njihovi očevi su pošli sa mnom. Videći tu škrtu zemlju, neplodnu, neće mi oprostiti što sam ih doveo na to mjesto. “Kao ispriku da pobjegne iz Izraela rekao im je: “Jedno od naših plemena izgubilo se u pustinji. Idem ih pronaći dok vi upravljate svetom Božjom zemljom.”

Mojsije je otišao u potragu za izgubljenim plemenom, koje je otišlo na Kašmir. Oni su se smjestili na Kašmiru. Kašmir izgleda kao sveto mjesto. Prvi Moghulski vladar, Babar - kada je došao pokoriti Indiju, morao je ući kroz Kašmir - gledajući ljepote Kašmira, rekao je: “Ako postoji raj to je ovdje. To je ovdje!”

Mojsije je došao na Kašmir, njegov je grob na Kašmiru. I zato što je on predstavljao lažnu nadmoćnost, Židovi su mnogo trpili. Njihovo trpljenje nije došlo do kraja. Cijela odgovornost pada na Mojsija.

Osnivači vjera lagali su na sve moguće načine. Mojsije je lagao svojim ljudima da je na gori Sinaju vidio Boga koji mu je dao deset zapovijedi. Nitko nije vidio Boga.

Promislite o sebi: ako slučajno naiđete na Boga što ćete učiniti. Jako ga udarite i ubijte ga, jer je za svu patnju kroz koju je čovječanstvo prolazilo kroz stoljeća i stoljeća odgovoran Bog koji je stvorio čovjeka, koji je stvorio svijet.

Zašto je to trebalo? Postojanje je bilo savršeno tiho i prelijepo. Zbog čega je trebalo stvoriti Džingis-kana i Tamerlana i Nadirshaha? Samo ta trojica ubila su sto milijuna ljudi.

Zašto je trebalo stvoriti Adolfa Hitlera? I najčudnije, on je ubio Božji izabrani narod: šest milijuna Židova u Njemačkoj! A on sam je objavio da je on reinkarnacija židovskog proroka Elijaha.

Čudno... židovski prorok koji ubija šest milijuna Židova? On je trebao ubiti Nijemce. No problem je bio, da je on imao istu glupu ideju: da je nordijska njemačka rasa najsuperiornija rasa; rođena je samo da pokori svijet. Druge su rase niže. To je bio sukob. Dvije 'izabrane' rase ne mogu živjeti zajedno. Njihova ega stalno su u sukobu.

Sve te religije kažu da postoji samo jedan Bog - i jedan Bog stvara tri stotine religija samo da bi se međusobno borile? Ovaj Bog mora biti lud, ako uopće postoji.

Osjećam da bi bilo bolje vjerujemo tvrdnji Friedricha Nietzschea da je Bog mrtav, jer je bolje biti mrtav nego lud. Ako ništa drugo barem ste umrli pri punoj pameti.

Ja osjećam da je počinio samoubojstvo, videći situaciju i zbrku koju je stvorio. U Indiji, bog je stvorio svijet - to je posebno za samozvani, kulturni grad Poonu. Bog je stvorio svijet, i

prvo je stvorio ženu. Žena koju je stvorio bila je njegova kćer, no on se zanio; želio je silovati svoju vlastitu kćer.

Lena se toliko bojala da je pobjegla i postala krava. Mnoge žene to rade, to nije ništa posebno. Bog, videći da je žena postala krava, odmah je postao bik! I tako se desilo da žena i dalje bježi iz jednog tijela u drugo, a Bog i dalje trči za njom, postajući jedno muško za drugim. Tako su stvorene sve vrste. To je velika religija Hindusa - kulturne rase, najstarijeg religioznog naroda svijeta.

Čak je i njihov Bog gunda, huligan, silovatelj - i oni sebe nazivaju kulturnima. Ti samozvani, takozvani kulturni ljudi trebali bi pogledati svoja sveta pisma, i biti će iznenađeni.

Jedan od njihovih reinkarnacija Boga je Parashuram, možda najnasilniji čovjek u povijesti čovječanstva. Njegov je otac bio hinduski vidjelac - ja se ponekad tučem po glavi: hinduski vidjelac, i u staroj dobi bio je još uvijek ljubomoran na svoju prekrasnu ženu.

32Nema dokaza, ali Hindusi vjeruju da je mjesec bog, da je sunce bog. Stari vidjelac, otac Parashurama...ne znam koje mu je bilo izvorno ime, jer je parshu posebna vrsta

mača, vrlo teškog, ne tako dugačkog kao mač, skoro pola njegove dužine, ali vrlo širok. Jedan udarac... on je tako težak da je jedan udarac dovoljan da nekome skine glavu. Ne znam kako mu je bilo pravo ime, no pošto je stalno nosio parshu, prozvali su ga Parshuram.

Jednog dana otac ga je pozvao, govoreći: “Sumnjam u tvoju majku. Ona je u ljubavi sa bogom mjeseca. Kada se rano u jutro u tri sata idem okupati, mjesec dolazi i vodi ljubav sa tvojom majkom. Ne mogu to podnijeti. Otkrio sam da uvijek kada idem na rijeku, mjesec se krije u oblacima. Ja savršeno dobro znam kamo je otišao.”

Da li samo idiote zovemo vidiocima? - oni čak ni ne znaju da ako se mjesec zaljubi u ženu, žena će stradati. Nećete naći ni djelića žene. Mjesec je tako velik - on je osmina zemlje - i ni jedna žena ne može voditi ljubav sa nekim te veličine. Kako da otkrije gdje su mu usta? Gdje su mu ruke? I kako može mjesec uči u malu kolibu hinduskog vidioca?

No nitko nije osudio Parashuramovog oca, da je slijep, potpuno slijep - a vi ga zovete vidiocem? Bio je tako slijep od ljubomore, tako bijesan da je bio skoro lud. Stvarna istina je bila da se oženio mladom ženom, veoma lijepom, a on je bio star i gotov.

Naredio je Parashuramu: “Idi, to je naredba tvog oca” - a posluh je najveća religija - “odsijeci glavu svojoj majci i donesi ju pred mene.”

Smatra se da je Parashuram jedna od reinkamacija Boga, a čak ni on nije vidio da je to besmislica. “Kako mjesec može doći kada sam ja uvijek tu? Ti pođi na rijeku i ako mjesec dođe odsjeći ću mu glavu.” Ali on nije rekao ništa. On je samo ušao u kolibu i sirotoj ženi odsjekao glavu i donio ju.

Otac je bio apsolutno zadovoljan. I pošto je on poslušno otišao - čak da odsječe glavu majke bez i jednog pitanja - Hindusi su ga prihvatili kao jednu od reinkarnacija Boga, čistu poslušnost.

Čistu poslušnost ili čisto ropstvo? Čistu poslušnost ili čistu glupost? A kako Hindusi smatraju da mjesec i sunce pripadaju rasi kshatrija, ratnika - Hindusi ne mogu

razmišljati a da to nije kroz kaste - tako surya, sunce i mjesec su oba ratnici, kshatriye, niže od brahmana. Parashuram je bio brahman, i bio je tako bijesan na mjesec da je odlučio ubiti sve ratnike u zemlji. I taj čovjek se smatra reinkarnacijom Boga. Što su ratnici u zemlji imali s njegovom majkom, ili s ocem?

A najčudnije u priči je...On je bio čovjek ogromne snage. Šesnaest puta je uništio cijelu rasu ratnika u ovoj zemlji. Njegov je cijeli život bačen na ubijanja i ubijanje, stalno ubijanje bez tuđe pomoći šesnaest puta.

Odakle su onda kshatriye došli? On ih je svih uništio šesnaest puta? Jednom bi bilo dosta: sve su kshatriye poubijani. Kako postići da ih pobijete šesnaest puta? To je još jedna obična priča hinduizma.

Hinduizam dozvoljava vidioce...Na jednoj strani govore o neženstvu, potičući celibat kao najvišu religiju, a na drugoj dozvoljavaju vidioce, velike svece: “Ako ti dođe bilo koja žena i zatraži od tebe dijete, ne možeš ju odbiti.”

Tako je moglo... jer Parashuram nije pobio žene. Vidioci su imali odličan život! Tisuće žena, supruga kraljeva, kćeri kraljeva dolazile su im od svoje volje, moleći ih da im daju dijete. Kakav bi vidjelac...? Ti su vidioci izgleda muške prostitutke, i daju svoje usluge svima i svakome. Zemlja je tako velika.

Parashuram može ubijati na jugu, na sjeveru se rađaju nova djeca. Dok on završi na jugu, ponovno je stasala nova rasa ratnika. Dok on završi na sjeveru, na istoku, na zapadu, njegov cijeli život...A bilo je tako mnogo vidioca, a možda su se neki i pravili da su vidioci. Takva dobra prilika!

Te vulgarnosti, bludnosti nitko ne spominje, jer će one uništiti ego zemlje, da je ovo zemlja pobožnih, duhovnih, religioznih ljudi. Možete li zamisliti da se sve ove vidioce može zvati vidiocima, da su oni vidjeli istinu, da su postali probuđeni? I sam Parashuram je najnesvjesnije ljudsko biće. Bez razloga, samo zato što Hindusi vjeruju da je mjesec ratnik treba pobiti sve ratnike. I on mora da je cijelu zemlju pretvorio u javnu kuću, a još uvijek ga smatraju jednom od reinkamacija Boga.

U Indiji, skoro deset tisuća godina...To je proračun suvremenih znanstvenika. Kršćani nikad nisu vjerovali u deset tisuća godina zbog svoje Biblije; njihova Biblija kaže da je Bog stvorio svijet samo četiri tisuće godina prije nego se rodio Isus. To znači samo šest tisuća godina od danas. Sve treba staviti u okvir šest tisuća godina. Oni su odlučili da je Rigveda napisana prije pet tisuća godina; oni ne mogu ići dalje od toga.

No učenjaci su otkrili da je Rigveda napisana prije devedeset tisuća godina - sa čvrstim dokazima koje se ne može poricati. Rigveda opisuje određeni raspored zvijezda koji se zbio samo prije devedeset tisuća godina. Samo ako su ljudi koji su napisali Rigvedu vidjeli taj raspored - on se nije ponovo dogodio...Potpuno je sigurno da su ti ljudi promatrali konstelaciju, i u detalje su ju opisali u Rigvedi. Ali devedeset tisuća godina je duga priča i o njoj ništa nije napisano.

Najvjerovatnije satipratha - kada muž umre i žena treba skočiti u pogrebnu lomaču - je stara kao i Rigveda. Ako je Rigveda stara pet tisuća godina, onda je i satipratha, pet tisuća godina stara; ako je devedeset tisuća godina stara, satipratha je devedeset tisuća godina stara. U devedeset tisuća godina, koliko milijuna žena - ponekad vrlo mladih, koje su se udale prije tjedan dana prije, ili možda samo dan prije, čak i ako brak nije bio konzumiran...? U Indiji čak su i djeca bila oženjena - čak i danas se žene, usprkos ustava i zakona - čak i djeca u majčinoj utrobi su oženjena. Tek dva prijatelja bi odlučila da “Ako moja žena rodi dječaka i tvoja žena dobije kćer, ili obrnuto, oni će se oženiti.” To je odlučeno. Brak je konačan. Ne

33može se poslati jednodnevnu ili jednogodišnju djevojčicu u kuću njezinog muža, ali ona je udata. Brak možda nikada neće biti konzumiran. Djevojčica može imati pet godina i muž može umrijeti. U stvari bila je veća vjerojatnost umiranja nego ostajanja na životu.

U drevnoj Indiji, do početka ovog stoljeća, od deset dječaka, devet bi ih umrlo. A ako ženite djecu - supruga čak nije ni vidjela svog muža, ali ako on umre i ona mora skočiti na pogrebnu lomaču.

Pitao sam shankaracharyje, hinduske vjerske vođe: “Ako mislite da je veliki duhovni fenomen da žena treba umrijeti, treba živa skočiti na pogrebnu lomaču, zašto ni jedan muškarac nije napravio takav duhovni čin?” Samo žene su predodređene biti duhovne, a muškarci moraju biti bikovi?

Svojim sam očima vidio žene koje su žive gorjele. To je tako strašno iskustvo za gledanje, jer živa žena pokušava pobjeći sa pogrebne lomače - ona je živa - a brahmaru stoje uokolo sa velikim bakljama i tjeraju ju natrag. Da se to ne bi vidjelo, mnogo pročišćenog maslaca, ghee, izlijeva se na pogrebnu lomaču. On daje oblak dima i ne može se vidjeti što se događa unutar oblaka. Unutar oblaka dima stoje svećenici sa gorućim bakljama da gurnu ženu natrag na lomaču, a izvan oblaka je toliko glazbe, svirača, buke, da nitko ne može čuti ženu koja moli, vrišteći, vičući: “Pomozite mi! Spasite me!” Nitko to ne može čuti. Sve okolo vrši se obred, jer jedna žena treba postati duhovna.

Pitao sam; nitko mi nije odgovorio. Ja sam vjerojatno jedini čovjek kojem nije odgovoreno ni na jedno pitanje. Bio sam kod toliko shankacharyja - ima ih osam, jedan za svaki pravac. “Ako je duhovnost tako laka, samo treba skočiti na pogrebnu lomaču, zašto ni jedan čovjek nije pokušao doseći takvu duhovnost?” A oni su nijemi - oni nemaju odgovora. Znaju samo jedan odgovor: da me osude.

No jasno je da je to muška šovinistička zemlja. Sve religije su muški šovinističke, protiv žena. Bio sam u takvim strašnim situacijama, kao u noćnim morama. Vidio sam žene koje gore i vidio sam

kako su to izveli. Jedan sloj velike glazbe, glasne glazbe; drugi sloj, drugi unutarnji krug sa krasnim recitiranjem Vedskih svetih pisama; tada treći sloj, koji je skoro skriven u oblaku koji je stvorio pročišćeni maslac - svećenici. Trebam li ih zvati svećenicima ? - oni su mesari. Oni stoje oko pogrebne lomače sa gorućim bakljama tjerajući ženu koja trči amo tamo, tražeći izlaz. Ali njega nema.

To vi zovete duhovnošću, silom ubijati ženu? A razlog je, muškarčeva posesivnost. Sve su religije muški šovnističke, one su na strani muškarca. Muškarac želi posjedovati svoju ženu

dok je živ i želi ju posjedovati čak i kada je mrtav. Neće ju ostaviti na miru da ima ljubavnu vezu s bilo kim drugim.

No što se tiče muškarca, vidio sam ženu koja je gorjela na pogrebnoj lomači, a njen muž razgovarao je s ljudima: “Da li znate gdje da nađem lijepu mladu djevojku? Želim se ponovo oženiti” - na tom istom mjestu. Oni ne mogu pričekati niti dva, tri dana. Barem pričekajte da vatra ugasne, neka ženino tijelo do kraja izgori. Ne upravo kod pogrebne lomače, okolo nje, ljudi sjede i raspravljaju koja je djevojka pogodna za tog muškarca. A muškarac može biti star, nije važno, pedesetogodišnji čovjek oženiti će djevojku od šesnaest godina.

Zločini protiv čovječanstva su ogromni. Zločini protiv prirode...Svi ljudi koji jedu meso ni na tren ne pomišljaju da ono pripada živom biću. Zbog

svog okusa spremni ste ubiti bilo koga. Što nije u redu sa kanibalima? Jedan čovjek kojeg su uhvatili kanibali, ali je nekako uspio pobjeći, rekao mi je: “Morao sam jesti

doručak jer sam bio premršav. Tako sam uspio pobjeći - oni su me hranili i pripremali.” Nema smisla raditi juhu od njega ako nije dovoljno debeo. To mu je dalo dovoljno vremena, ali je u međuvremenu morao jesti ljudsko meso, i rekao mi je: “Teško mi je to priznati, no ne mogu a da vam ne kažem istinu: to je najukusnija stvar na svijetu.”

Samo zato što je slasno, da li ćete početi jesti ljudska bića? Samo zato što je slasno, jeli ste sve vrste životinja to vam Biblija dozvoljava - ptice na nebu, ribe u

vodi, životinje u šumi. Vi ste jedini kralj u cijeloj ovoj prirodi: pokori, pojedi, uživaj. Samo uništavanje životinja...! Konačno, čovjek je morao početi jesti i voće jer nije bilo dovoljno životinja.

U jednom razdoblju čovjek je bio lovac. Nije bilo naseobina, ljudi su stalno selili za životinjama. Životinje su bježale pred ljudima. No kada su životinje postale rijetke počeli su jesti voće, počeli su obrađivati. Za obrađivanje morali su posjeći drveće - drveće koje je raslo dvije stotine godina ili tri stotine godina. Ima drveća kojemu treba i četiri tisuće godina da naraste. Oni su te prekrasne vrste zauvijek uništili. I nastavljaju stvarati sve veću populaciju, a potreba za sve više zemlje natjerala ih je da posjeku još drveća. Bez drveća sloj kisika oko zemlje se mnogo smanjio. Mi živimo na minimumu.

Ima čudnih katastrofa koje se nazivaju “prirodnima” ali nisu prirodne. Na primjer, u Nepalu - to je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu - prodali su svoje drveće Sovjetskom Savezu. Milijuni stabala su posječeni, a ugovor vrijedi još trideset godina. Sovjetski Savez ne upotrebljava sjekire za sječu, koristi vrlo složenu tehnologiju. U jednom danu mogu posjeći tisuće stabala. Kroz nekoliko sekunda, stabla koja su rasla tri stotine godina padaju na zemlju. Cijela Himalaja koja okružuje Nepal ogoljena je od lišća, i zbog toga... Ganges je nekada sporo tekao jer je bilo mnogo stabala; ona su bila neka prepreka. Ganges je sporo, sporo, sporo išao u susret oceanu u Bangladeshu. Sada nema stabala, poplave dolaze takvom strahovitom brzinom da je ove godine tri četvrtine Bangladesha bilo poplavljeno. To je isto siromašna zemlja. Milijuni ljudi su umrli. Milijuni kuća otplavljeni su u ocean.

Sada, Bangladesh ne može ništa učiniti, i ako upitate Nepal, kralj kaže: “Moj narod je tako siromašan. Nemamo ništa za prodaju. Imamo samo stabla, i moj narod treba hraniti. Nije moja briga što se dešava u Bangladeshu.”

34Slijedeće će godine možda cijeli Bangladesh biti otplavljen u ocean. I koliko dugo Nepal može živjeti

od prodaje svojih stabala? Kroz trideset godina Sovjetski će Savez uzeti svako stablo u Nepalu. Tada se javlja velika opasnost: Ako se počne topiti vječni led na Himalaji. Stabla su sjenila snjegove od sunčanih zraka - gusta stabla, velika stabla - i snijeg Himalaja nikada se nije otopio, tako je bilo od pamtivijeka. No sada se javlja mogućnost da ćete vidjeti strahovitu poplavu - a Noina arka više nije dostupna.

Ako se Himalaja otopi, svi oceani širom svijeta porasti će za trinaest metara, Bombay će se utopiti. New York će se utopiti; oni će postati ocean. Automobili neće biti korisni - trebati će čamci. Ne možete preživjeti ako svi oceani porastu trinaest metara - a to ćete nazvati prirodnom katastrofom...?

Ja to ne zovem prirodnom katastrofom. Ja to zovem katastrofom koju je uzrokovao čovjek. Vjerski vođe nisu činili ništa da spriječe sve te katastrofe. Populacija i dalje raste; zemlje postaju sve

siromašnije jer se obraduju tisućama godina, a nisu gnojene. Rekao sam vam da je na samom početku ovog stoljeća, devetoro od desetero djece umiralo. Sada je

stanje upravo obrnuto: jedno od desetoro djece umire, devetoro djece ostaje živo, zbog medicinskih uređaja. Mi smo poremetili cijelu ekologiju zemlje.

Tko je odgovoran? Sigurno vjerski ljudi, koji su trebali upozoriti čovječanstvo da ne povećava populaciju... no oni su svi za

više populacije. Čak i indijski vjerski poglavari su protiv kontrole populacije, jer trebaju sve više članova svojih organizacija, svojih crkava. Oni nisu zabrinuti što se cijeli planet Zemlja razara njihovim vlastitim rukama. I ti takozvani vjerski ljudi su takva lažljiva grupa kriminalaca.

Upravo danas primio sam svoj natalni horoskop od jednih novina Veer Arjun-a. Astrolog je K. A. Dube Padmesh. Odakle je to taj čovjek nabavio? Ja ne znam svoj vlastiti natalni horoskop. Nitko ne zna moj natalni horoskop. Nikada nije napravljen. Rođen sam u tako malom selu gdje nije bilo aerodroma, niti željezničke stanice, ni autobusi nisu dolazili u selo, niti ceste - samo dvije stotine jednostavnih seljaka koji su tamo živjeli. Nije bilo niti astrologa da napravi moj natalni horoskop. Odakle su ti takozvani vjerski ljudi... ?

Astrologija je dio hinduske vjere. Iz svoje vlastite mašte napravili su moj natalni horoskop. Naišao sam na mnogo horoskopa - tokom ovih trideset godina naišao sam na najmanje dva tuceta natalnih horoskopa. Njih izmišljaju astrolozi - ne znam odakle - i onda ih tumače.

Oni izmisle horoskop i tumače ga. Oni me niti ne pitaju. Ja nemam natalni horoskop. Ali laganje je tako duboko i temeljito prodrlo u vjerske ljude.... Što velike zvijezde imaju sa običnim

čovjekom poput mene? Sve te zvijezde određuju moju sudbinu? Ja nisam lutka. Jednom se dogodilo u Jaipuru, glavnom gradu Rajasthana... Imali su vrlo poznatog astrologa - bio je to astrolog kralja Rajasthana. Ja sam boravio kod kralja. On je

pozvao astrologa, jer ja nisam imao natalni horoskop. Astrolog je rekao: “Nema problema. Čitati ću iz dlana.” Kralj mi je rekao: “To je vrlo skup čovjek, no ja ću ga platiti, ne brini.” Ja sam rekao: “Ne. Putsti mene. Ne miješaj se, samo budi tiho.” On je dobivao po tisuću rupija za jedno čitanje. On je obavio čitanje i tada je čekao na tisuću rupija. Ja sam rekao: “Ti si veliki čovjek za proricanje. Ti sve znaš, ali ne znaš da ti ja neću platiti!” On je rekao: “Što?” Ja sam rekao: “Da, gubio si vrijeme. Ti moraš platiti meni.” On je rekao: “To je previše. Ako mi ne želiš platiti, u redu, idem. Ali ti tražiš da ja platim...?” Ja sam rekao: “Ti si držao moju ruku. Ja ne dozvoljavam da svatko drži moju ruku. Govorio si gluposti

i tratio moje vrijeme.” Rekao sam kralju Rajasthana: “Reci tom čovjeku da ovdje treba staviti tisući rupija.” Kralj je rekao: “On je siromašni brahman. Ja ću ti dati tisućtt rupija.” Ja sam rekao: “Nije važno. Jer novac je novac...ti ovdje stavi tisuću rupija.” Kralj je morao dati tisuću rupija. Ja sam mu ih vratio, rekao sam: “Trenutno ih ne trebam. Ako mi

jednom zatrebaju - dati ćeš mi ih uz kamate. Ti si pozvao tog glupana i rekao mi 'On je veliki astrolog mojeg kraljevstva... Ali religija laže na sve moguće načine, iskorištavajući ljude na sve moguće načine. Dok religija ne umre, istinska izvorna religioznost ne može biti rođena.

Mala biografska napomena prije nego počnem govoriti o sutrama koje je Maneesha donijela. Ove sutre pripadaju svijetu Zena. Za mene Zen je jedina izvorna religioznost. On nema nikakve veze sa budizmom, nikakve veze sa taoizmom. U stvari on je pobuna protiv tradicija budizma i taoizma. Ali nosi bitnu poruku Buddhe. Odbacio je sve što je obično objašnjenje. Maknuo je sa puta svo smeće. To je srž Buddhinog iskustva - a to je isto tako i iskustvo Lao Tzua, Taoa.

Zen radi stazu za buduće čovječanstvo sa jednom religioznošću. Zen je jedino pravo zlato koje je proizašlo iz cijele prošlosti čovječanstva. Moja ljubav za njega nije uzaludna. Pokušavam vam pomoći da razumijete Zen zbog određenog razloga - jer ćete vi biti novi čovjek, vi

ćete stvoriti novo čovječanstvo, novi svijet, koji u biti ide prema budhstvu. Buddha nema ništa zajedničko sa Gautama Buddhom; buddha je vaša prava priroda. To znači

buđenje. Vi ste nesvjesni. Duboko ispod vaše nesvjesnosti skriven je plamen svjesnosti, spremnosti. Taj plamen je buddhadharma, to je vaša prava priroda. Ne morate ići nikuda da bi ju našli, morate ići unutra. Nikakva crkva, nikakva organizacija, nikakva religija... samo svojstvo religioznosti.

A što je svojstvo religioznosti? Svojstvo religioznosti je biti usredotočen na svoje biće koje svjedoči. Iz tog svjedočenja proizlazi u vama velika svjesnost; proljeće dolazi u vaš život i tisuće cvjetova suosjećanja,

35ljubavi, blaženstva. Sve uokolo okružuje vas miomiris vrhunskog.

Tu je mala biografska crtica o Fuketsuu, učitelju Zena. Fuketsu (rođen 896 i umro 973) prvo je proučavao Konfučijevu klasiku.

Konfucije nije bio religiozan čovjek, Konfucije je bio moralist. Konfucije je bio samo paralela Karlu Marxu. Nije koincidencija da je Kina postala komunistička, jer je Konfucijeva ideologija poravnala put. Sve što je važno je dobro ponašanje, ispravna ćudorednost, pravila pristojnosti; ni spomena duhovnosti, samo društveno ponašanje; ni spomena individualne dubine. Konfucije je bio jedan od najzbunjenijih ljudi rođenih na svijetu.

Fuketsu je prvo proučavao Konfucijeve klasike, nakon toga postao je svećenik. Kasnije je učio od Kyosei-ja, učenika Seppn, i na kraju otišao je k Nan Inu - jedan od najvećih učitelja Zena - kroz kojeg je došao do svojeg prosvjetljenja. Proučavajući Konfucijeve klasike, mora da je razumio da se Konfucije bavi samo vanjskim svijetom,

društvom, društvenim ponašanjem. “To nije moja potraga; ja želim upoznati sebe. Ja želim znati što je moje biće, na koji su način moji korijeni povezani sa svemirom; odakle dolazi moj život, i kamo ide; da li ima nešto više nego samo tijelo i tvari koje čine sistem tijelo-um, ili nema ništa osim tijela, koje će staviti na pogrebnu lomaču, ili u grob, i koje će se raspasti u zemlju, u svoje osnovne elemente.”

To me podsjeća na Konfucijevog učenika. On je upitao Konfucija: “Čuo sam toliko mnogo o Lao Tzuu...” Oni su bili suvremenici. Ponekad se to događa kao lančana reakcija...

U Kini je bio Konfucije, veliki mislilac no materijalist; Lao Tzu, veliki buddha; Chuang Tzu, Lieh Tzu. U Indiji je bio Gautama Buddha, Mahavira, i još šestorica čija su sveta pisma spalili Hindusi, čije su kipove uništili; samo su njihova imena ostala u riječima Buddhe, ili u riječima Mahavire. Istovremeno, u Grčkoj je bio Sokrat, Heraklit, Dionizije, Diogenes. Iznenada je cijeli svijet bio zapaljen novim uvidom.

Konfucijev učenik ga je upitao: “Mora da si čuo za Lao Tzua. On govori o mjestu unutra gdje je samo mir i ništa drugo, potpuna tišina i nema nemira. Hoćeš li me poučiti kako da uđem unutra?”

Konfucije je bio vrlo ljut. Rekao je: “Prekini s tim glupostima. Nauči ćudorednost, vrlinu, izbjegavaj grijehe, ponašaj se kao gospodin. Nauči se ponašati u društvu. Što se tiče tvog unutrašnjeg svijeta, kada umreš imati ćeš cijelu vječnost za to u grobu. Možeš tražiti i meditirati i pronaći što se nalazi unutra. A sada nemoj traćiti moje vrijeme.” To je bio njegov stav.

Ali, malo po malo, mnogo je ljudi govorilo o Lao Tzuu. Konačno je Konfucije skupio hrabrost. Jako se bojao, jer su priče koje je čuo o Lao Tzuu bile tako čudne: “On može učiniti sve. Jaši na bivolu, okrenut natrag, opasan momak.”

Ali što ga je više želio izbjeći, bio je sve više zainteresiran. Tako radi ljudski um. Sve što želite izbjeći ponovo ćete susretati. Postati ćete općinjeni. Konačno je odlučio da ga susretne.

Lao Tzu nije bio daleko, odmah izvan glavnog grada u spilji u brdima. Konfucije je tamo otišao. Zaustavio je svoje učenike koji su ga slijedili pred spiljom, jer se bojao: “Taj čovjek može učiniti sve. Može me udariti, i ne želim da moji učenici vide što će mi se dogoditi.” On je rekao: “Reći ću vam. Prvo dajte da ja uđem i susretnem toga čovjeka.”

Lao Tzu je sjedio duboko u spilji u tami, vrlo tiho. Nije mario što je Konfucije došao. Nije ga ni pozdraviti, nije rekao: “Sjednite, molim.” Nije ničim pokazao da ga je primijetio.

Konfucije je rekao: “Ovo je čudno. Barem bi se mogao ponašati kao gospodin.” Lao Tzu je rekao: “Mislio sam da nećeš imati hrabrosti uči u moju pećinu. Ovdje ne poučavamo

ćudorednost ili gospodstvo. Ovdje poučavamo kako umrijeti i biti uskrsnut. Jesi li spreman?” - gledajući ga u oči - i Lao Tzu je izvukao mač.

Konfucije je rekao: “Molim oprosti mi. Nikada više neću uči u tvoju pećinu!” - znojeći se, a u pećini je bilo svježe.

Izašao je i rekao svojim učenicima: “Ovaj čovjek je opasan. On je zmaj. Bio bi me ubio.” On uopće nije razumio Lao Tzua. On nije govorio o uobičajenoj smrti, on je govorio o smrti ega. I osim ako ego umre, vi niste svoje izvorno svoje ja, vi niste svoje stvarno lice. Konfucije je promašio.

Fuketsu je sigurno razumio da “Ovi klasici mi neće pomoći.” Ostavio je Konfucija i postao svećenik. Ali postati svećenik, obožavati kipove i vršiti obrede isto tako neće pomoći. Kip je isto tako van vas

kao i netko drugi; on vas ne vodi unutra. Sve vaše molitve, svi vaši obredi zasnivaju se na temeljnoj laži: postojanje Boga.

Konačno se razočarao i s time da bude svećenik. Došao je učitelju Zena Kyoseiu, učeniku Seppa, jednog drugog velikog učitelja Zena.

Kyosei mu je rekao: “Nan In je još uvijek živ. Kada je veliki buddha još uvijek živ, zašto gubiti vrijeme s malim ljudima poput mene? Ja te mogu učiti, ja ti mogu pomoći, no moja je pomoć mala, tek prva pomoć: idi k Nan Inu. Ja sam samo malo jezerce, on je pravi ocean. Ne možeš mu sagledati drugu obalu.”

To je ljepota Zena. Niti jedna druga religija neće nekoga poslati drugom učitelju. Postoji sukob, natjecanje. Svatko želi biti najveći. Ako je netko došao, treba ga zgrabiti, i ne dozvoliti mu da ode bilo kamo drugamo. On će izmamiti obećanje: “Prepuštam se tebi.”

Zen nikada ne želi da se netko nekome preda. To nije posao! Iz vaše slobode dolazite. Iz vaše slobode učite. Iz vaše slobode rastete. Iz vaše slobode dogoditi će se vaše prosvijetljenje. To nije izuzetak, to je skoro pravilo. Ako učitelj

36pogleda u oči svojeg učenika, vidjeti će tko će biti pravi učitelj za tog čovjeka, i uputiti će ga tamo.

I kada je čovjek poput Nan Ina živ, zašto ne iskoristiti mogućnost i priliku? To se rijetko dešava kroz stoljeća. Stoljeća prolaze, i samo ti nailaziš na čovjeka kao što je Nan In.

1 tako je otišao k Nan Inu, kroz kojega je ostvario svoje prosvijetljenje. To je samo biografska crtica o Fuketsuu. Ostao je kod Nan Ina šest godina, i onda je postao poglavar hrama na Mount Fuketsu, gdje je ostao

sedam godina. U prošlosti je to bila tradicija u Japanu: ako učitelj napravi hram na planini, a on je prosvijetljen, car bi imenovao planinu imenom učitelja. Fuketsu je napravio novi samostan, otvorio nove mogućnosti, novi prostor za one koji traže, i zato je japanski je car imenovao planinu Fuketsu.

On je bio Rinzaijev praunuk po dharma nasljedstvu. Sutra: Naš Voljeni Učitelju, Jednom, redovnik je upitno Fuketsua: “Što je buddha?” Fuketsu je odgovorio: “Bambusove šibe na

Mount Jorinu.” Odgovor će vas iznenaditi, no ono što on kaže nije ono što misli. Kada kaže: “Bambusove šibe na

Mount Jorinu” - Mount Jorin je ispred Mount Fuketsua - u tom trenu mora da je povjetarac prošao kroz bambuse i oni su šuštali, lupkajući jedan u drugi, plešući na vjetru, na suncu.

U tom trenu redovnik je pitao Fuketsua, “Što je buddha?” Fuketsu je odgovorio: “Baš u ovom trenutku...biti pripreman i svjestan ovog trenutka znači biti buddha.

Samo vidjeti bambuse kako se njišu na Mount Jorinu...” Zen vjeruje u samo ovaj trenutak. Zen ne može govoriti o nekom Gautam Buddhi od prije stotine godina. Dok bambusovi buddhe plešu u zraku, puštajući krasne slavljeničke zvukove, dovoljno je ukazati na stvarnost, na taj trenutak. To je Buddhina bitna poruka: živjeti u trenutku, nikada u prošlosti, nikada u budućnosti. Živjeti u trenutku...i postali ste buddha. Biti ovdje i sada, i vi ste buddha.

Drugi je redovnik upitao: “Što je buddha?” jer nije razumio što se događa. Čovjek je pitao: “Što je buddha?” a vi govorite o bambusima.

Drugi je redovnik ponovo pitao: “Što je buddha?” To je veličanstveni odgovor: “Što nije buddha?” Buddha je prava priroda postojanja. Od najmanje vlati trave do najveće zvijezde, sve je istinski,

potencijalno buddha. Neki buddhe spavaju, u tome nema štete. Neki buddhe su probuđeni, u tome nema slave. Samo pazite, kada ste spavajući buddha - nemojte

hrkati, jer to smeta drugim spavajućim buddhama. Nikome ne smetati, nikome ne oduzimati prostor - to je jedina vrlina koju znam.

Nema puno razlike... ja sam spavao jučer, danas sam budan. Danas vi spavate, sutra se možete probuditi - ili možda danas.

Buddha je vaša istinska priroda, stoga je Fuketsu dao jednu od najznačajnijih tvrdnja: “Što nije buddha? Vi mi recite. “Vi me pitate, Što je buddha? Jeste li poludjeli? Sam život je buddha. Samo postojanje je buddha.” Da, buddha ima u dvije kategorije: neki spavaju, možda su umorni, umorni od mnogo mnogo krugova

života, mnogo mnogo rođenja, mnogo mnogo smrti, odmaraju se. Ali neki su se dovoljno odmarali. Umorni su od odmaranja, pa ustaju. No nema bitne razlike: budni buddha, spavajući buddha - oboje su buddha.

Niti san može poremetiti vašu prirodu, niti ju buđenje potaknuti. Da, spavajući ne znate tko ste; budni, ne samo da znate tko ste, znate cijelo postojanje, njegovo istinsko svojstvo - ono budstvo. Jednom kada postanete buddha, iznenada cijelo postojanje postaje vatra svjesnosti.

Velik je odgovor koji je dao Fuketsu: “Što nije buddha?” Treći je redovnik rekao Fuketsua: “ Zapadni Patrijarh je došao noseći poruku; tražim da mi je odmah

kažeš!” On pita za Bodhidharmu. To je stalno pitanje u svijetu Zena: Zašto je Bodhidharma došao iz Indije u

Kinu? Koja je bila njegova poruka? Na to, Fuketsu je odgovorio: “Kada pas laje na ništa, tisuću majmuna pokazuje zube.” Čudan odgovor, ali značajan. On kaže: “ Zašto te smetaju takve stvari? Bodhidharma je došao u Kinu

lajati!” Svi buddhe rade to isto: laju na spavajuće ljude. Spavajući ljudi znači majmuni. “Kada jedan pas laje u prazno... “ Sigurno ste vidjeli psa koji laje na ništa - veliki buddhe! Buddhina jedina poruka je ništavilo, ili još

neposrednije, ne-materijalno. Vi niste stvar, vi niste roba. Vi ste iznad stvari. Vi ste svjetlo sami sebi. “Kada pas laje na ništa...” Jasno zapamtite da Zen prihvaća da psi imaju isto toliko buddha-prirode kao i vi. Svako živo

biće...sam život u sebi skriva samog buddhu. “Kada jedan pas laje na ništa, tisuću majmuna stvarno pokazuje zube.”

37Kada jedan Bodhidharma dođe u Kinu i laje, tisuće majmuna postaju Budisti - ali nisu razumjeli

poruku. Smijali su se Bodhidharminom lajanju na ništa ; uživali su. Za njih, zabava je prosvijetljenje. Na kraju majmuni su majmuni.

Ali ono što on kaže, govori o čovječanstvu. Ako niste buddha, zaboravite sve o čovječanstvu. Naravno da imate tijelo ljudskog bića, ali unutra, pogledajte svoj um on je majmun.

Samo buddha može potpuno zaustaviti majmuna. Samo buddha živi u ne-umu. A ne-um vas čini izvorno čovječnim, izvorno postojećim, izvorno dijelom svemira, vječnosti. Vi nestajete u oceanu postojanja, i to je najveći blagoslov, najveća ekstaza.

Drugom prilikom redovnik je upitao: “Što je značenje Bodhidharminog dolaska sa Zapada?” Isto pitanje. Fuketsu je rekao: “Mi poznajemo svo krivudanje planinskog potoka, ali ne i samu planinu.” Morate opaziti činjenicu. Isto pitanje uvijek iznova možete postaviti istom učitelju, no nikada nećete

dobiti isti odgovor. Učitelj odgovara spontano trenutku, ne ponavlja iz sjećanja. Njegov je odgovor tako čist... Sve se mijenja, ali vaša reakcija ostaje ista. Odgovor se mijenja sa promjenjivim tokom postojanja. Učitelj nikada ne reagira, on samo odgovara. Tako, pitanje je isto, no Fuketsuov je odgovor potpuno različit. On kaže: “Mi znamo sva krivudanja planinskog potoka...” On sjedi na Mount Fuketsuu, i planinski potok krivuda niz planinu. To je sadašnji trenutak. On

pokazuje pitatelju: “Mi znamo sva krivudanja planinskog potoka, ali ne i samu planinu.” Da bi poznali planinu morate postati planina. Da bi poznali Bodhidharmu morate postati Bodhidharma.

Nema drugog puta. Da bi poznali Buddhu morate postati buddha. Kada ste budist, vi se majmunirate, imitirate. Majmuni su

silni što se tiče imitiranja. Sve takozvane religije pune su majmuna. Kršćani ponavljaju Isusa; njihova poznata klasika je Imitacija Krista. Nitko ne misli da je 'imitacija'

ružna riječ. To je cijenjena klasika kršćanstva. Budisti pokušavaju - imitirajući - biti Buddha. Ali imitiranjem možete se ponašati kao Buddha, ali ne

možete biti buddha. Ako želite biti buddha, zaboravite sve o Buddhama i Kristovima i Krishnama. Samo budite svoje

vlastito ja, uđite u sebe, i naći ćete buddhu. Ne tako da budete budist, već da pronađete svoju izvornost, svoj najskriveniji centar. Ne budite majmun, nikada.

To me podsjeća na prelijepu priču. Čovjek je prodavao Gandhi kape. Posebno u vrijeme , izbora u Indiji, Gandhi kape su se mnogo

tražile. Svatko želi pokazati da je Gandhijac. Gandhi kapa je kao zastava, pokazuje svima da “Ja sam Gandhijac. Glasajte za mene. “

Čovjek je radio Gandhi kape za vrijeme izbora, i išao je od trga do trga prodavajući kape. Bio je to dobar posao. Za kapama je bila velika potražnja.

Jedan dan, bio je jako umoran pri povratku kući. On sam je nosio Gandhi kapu, a u torbi imao je još mnogo kapa. Razmišljao je da ode na još jedan trg, no bio je tako umoran da je zaspao pod ogromnim bodhi drvetom, istim drvetom pod kojim je Buddha postao prosvijetljen... Zato to drvo zovu bodhi drvo. Nazvano je po Buddhi. Bodhi znači prosvijetljenje.

To je čudno drvo medu drvećem; može narasti tako ogromno kako želite. Nakon nekog vremena njegove grane postanu tako teške da padnu dolje. Jer je njihova težina tako velika, da bi se zaštitile grane pošalju u zemlju novo korijenje. Kada novo korijenje dosegne zemlju, one imaju novu potporu. I svaka grana i dalje šalje novo korijenje, tako da ima ogromnih bodhi stabala.

Jedno postoji u Adyaru u glavnom sjedištu svjetskog teozofskog pokreta. Ono je tako veliko da pod njim može sjediti deset tisuća ljudi. Teozofisti su običavali imati sastanke pod bodhi drvetom.

Čovjek nije pogledao na drvo, no bilo je puno majmuna. Bio je tako umoran, stavio je torbu pored sebe i zaspao. Majmuni su promatrali. Nisu mogli odoliti iskušenju imati Gandhi kapu. Prišli su bliže i ustanovili da čovjek duboko spava, pa su otvorili torbu. Svaki je majmun dobio jednu kapu, samo je jedan majmun preostao.

Kada se čovjek odmorio, pogledao je uokolo. Torba mu je bila prazna, i nije vidio nikoga. Tada su se majmuni stali cerekati. Pogledao je gore. Rekao je: “O Bože! Toliko Gandhijaca! A što sada?” Tada se iznenada sjetio da su majmuni imitatori. Pa je skinuo svoju kapu i bacio ju. Svi su majmuni skinuli kape i bacili ih. Pokupio je kape i otišao kući.

Slijedeće godine u vrijeme izbora bio je bolestan. Pripremio je kape pa je rekao svom sinu da ide na trgove: “No ne zaboravi jednu stvar. Na putu se nalazi ogromno bodhi drvo koje je puno majmuna. A sjena mu je tako svježa...nakon kilometara hoda, željan si odmora. Pa ću ti reći moje iskustvo, jer ćeš inače imati problema. Ako ti se to dogodi, zapamti, ne brini: majmuni su imitatori.

Ako želiš zaspati, spavaj. Ako ti majmuni uzmu kape, neka malo uživaju. Kada se probudiš, ne brini, samo baci svoju kapu i oni će baciti svoje. Pokupi kape i pođi kući.

Dječak je rekao: “To je dobro.” U stvari veselio se uživanju u tom velikom trenutku.

38Prije nego je otišao na trg - otac se odmarao kada je išao natrag - dječak je pomislio: “Zašto da se ne

odmorim sada i onda idem na trg?” I tako je sa punom torbom, zaspao. Majmuni su sišli i kada se probudio svi su nosili kape.

Dječak je pogledao gore. Oni su se cerekali. Dječak je znao trik: bacio je svoju kapu. Ni jedan majmun nije bacio svoju kapu; naprotiv, jedan majmun koji nije imao kapu sišao je, uzeo dječakovu kapu i vratio se gore.

Nije samo dječaku njegov otac rekao, i majmunima su njihovi očevi rekli: “Ako se takva stvar dogodi, ne dajte se zavarati.”

Basho je napisao: Zvona na hramu tihnu... Jeste li ikad slušali zvona na hramu kako polako polako tihnu? Zvuk postaje tiši i tiši i tiši, ili jeka iz

doline polako gasne, i tada nastupa velika tišina, veća nego prije zvonjave zvona. Zvona na hramu tihnu... Mirisni cvjetovi ostaju- savršena večer! Basho piše sa takvim zlatnim dodirom. Možete si to predočiti! Čujete zvono kako zvoni i tihne u duboku tišinu. Možete vidjeti cvjetove koji još

uvijek ostaju, i miris. Tišina se produbljava, miris se produbljava... savršena večer. Haiku je, kako sam vam rekao, slika riječima. Bez slikanja, samo kroz riječi, haiku slika sliku, vrlo živu

sliku. Sa bojama slika je mrtva. Velika pjesnikova umjetnost je u slikanju slike koja zauvijek ostaje živa. Zvona na hramu tihnu. Ostaje mirisni cvijet - savršena večer! Maneesha je postavila pitanje: Naš Voljeni Učitelju, Jesmo li rođeni sa urođenim, unutrašnjim pokretanjem prema samo-ostvarenju? Ili kao druga mogućnost, je li priroda istine takva da privlači ono od čega se sastoji? Ili je tu u igri potpuno različita dinamika u odnosu na prosvijetljenost? Maneesha, obje stvari djeluju zajedno. Magnet tvojeg budstva vuče te unutra, a žeđ nastala iz razočarenja u životu čini te spremnom za

potragu. Pogledala si sve uokolo i nisi našla ništa. Bila si žedna, žedna i žedna, i sve je zakazalo, sva obećanja su prekinuta.

Tada dolazi trenutak i počinjete gledati unutra. “Dovoljno ste gledali van, dajte priliku unutrašnjem” - misao se nesvjesno rada i vaš urođeni buddha unutar vas počinje vas vuči. I kada jednom pogledate unutra, oboje počnu zajedno djelovati, približavajući se. Susreću se na pola puta.

A Sufi izreka je: “Ako priđeš korak bliže istini, istina prilazi tisuću koraka k tebi.” Nije potrebna druga brzina. Sve što je potrebno je jasnoća razočaranja u vanjskom svijetu i

inteligencija da vas podsjeti da niste potražili unutra. Potrebne su samo te dvije stvari. Žedno pitanje, i buddha koji sjedi kao veliki magnet povući će vas prema sebi a također će vam se i približiti. Susret je uvijek u sredini.

Ja vam pomažem da uđete unutra u potragu za svojim unutrašnjim središtem. To je središte u kojem ćete sresti buddhu. On će izaći iz skrivenog blaga vašeg bića da vas pozdravi na vratima. Središte vašeg bića su vrata svemira.

Vrijeme je za Sardar Gurudayal Singh. U stvari, kasno je! Otac Gljiva skupio je veliki kockarski dug i brzo treba novaca. Ima blistavu ideju kako da riješi svoj

problem. Kroz sva crkvena sjedala proveo je električnu žicu. Sljedeće nedjelje, otac Gljiva grmi svoju propovijed, zastaje i viče: “Svi vi koji ćete dati doprinos od sto

dolara za crkveni fond, ustanite!” Gljiva pritisne prekidač i dvadeset ljudi skače na noge. “Dobro!” - veli otac Gljiva. “Sada, svi oni koji žele dati prilog od petsto dolara, ustanite!” On pritišće drugi prekidač i još dvadeset ljudi skače na noge. “Izvrsno!” - veli Gljiva. “Sada, svi oni koji žele priložiti tisuću dolara, ustanite!” On stisne glavni prekidač, a petnaest Škota, koji su bili u posjeti, ubije udarac električne struje! Otac Šeprtlja posjećuje svoje glavno Oregonsko stado i dolazi na Kudravoovcovu farmu blizu Fosila.

Vidi malu Becky, Kudravoovcovu kćer, kako se igra u prednjem dvorištu i ide popričati. “Zdravo, dijete moje” kaže otac Šeprtlja. “Mogu li razgovarati sa tvojim ocem?” “Ne” odgovara Becky tresući glavom. “On je u zatvoru zbog napastovanja ovaca.”

39“Stvarno?” uzvikne otac Šeprtlja. “Onda mogu razgovarati s tvojom majkom?” “Ne” odgovara Becky, tresući glavom. “Nju su odveli u žutu kuću. Razgovarala je sa ovcam.” “Stvarno?” uzvikne Šeprtlja. “Onda mogu razgovarati s tvojim bratom?” “Ne” veli Becky. “On je na sveučilištu.” “Kako lijepo!” uzvikne Šeprtlja. “Što proučava?” “On niš ne proučava.” odgovara Becky. “Oni pro-

učavaju njega!” Kekso Šnjofač, čistač u Bijeloj Kući, jednog dana glanca pod ispred Ovalnog ureda, kada digne pogled

na portret Georga Washingtona i vidi da se usne miču. Zgrožen i pomalo ustrašen, Kekso se privuče k portretu i sluša što govori heroj Amerike. “Dovedite mi konja!” zapovijeda Washington. “Uvesti ću red u ovu zemlju!” Kekso juri van iz ureda i sudari se s predsjednikom Georgom Bushom. “Gospodine Predsjedniče” vrišti

on, “Portret Georga Washingtona mi je upravo govorio!” “Ne budi glup!” odreže Bush. “Slike ne govore!” I on uđe u Ovalni ured i priđe portretu. Prije nego je došao do njega, George Washington ponovo

progovara: “Hej, Kekso!” viče Washington: “Rekao sam ti da mi dovedeš konja - ne magarca!” Nivedano

Nivedano

Budite tiho... Zatvorite oči... Osjetite da vam je tijelo potpuno smrznuto. To je pravi trenutak da pogledate unutra, sa svojom cijelom životnom energijom, sa svojom cijelom

svijesnošću, i sa žurbom kao da je to posljednji trenutak vašeg života. Idite nasilno prema središtu kao strijela, probijajući sve slojeve tijela, uma i astralnog tijela. Samo idite u središte. Kako prilazite bliže, bliže ste buddhi. Kako idete dublje u sebe, približavate se svom samom biću. Onaj tren kada dosegnete središte, događa se veliki susret. Vi i buddha stapate se u jedno, kao što se dva svjetla stapaju u jedno, i velika se tišina spušta, a u

vama raste strahovita sreća. Sjetite se samo jedne odlike koju buddha ima. Ta odlika je svjedočenje. Što god da se događa, samo budite svjedok, ne poistovjećujte se. Vi niste tijelo, vi niste um, vi niste astralno tijelo. Vi niste tišina, vi niste svo ovo cvijeće koje pada po

vama. Vi ste samo svjedok. Svjedok je biće buddhe. U ovom trenutku suočen sam sa deset tisuća buddha. Nivedano

40

Pomozite im da se opuste. Ali sjetite se da svjedočite sve što se događa u vama. Polako, polako, osjetiti ćete u sebi strahovito

otapanje u ocean svjesnosti koja vas okružuje. Deset tisuća buddha stapa se sa oceanom svjesnosti bez mreškanja.

Veselite se, cijenite, to je najveći trenutak vašeg života. Vi ste najsretniji ljudi u ovom trenutku na zemlji. Sakupite što više miomirisa od unutrašnjeg, što više cvijeća od nevidljivog, što više soka od beskrajnog, od vječnog, što više plesa postojanja koliko je to moguće.

Nivedano....

Vratite se, ali dođite kao buddhe, sa velikim mirom, tišinom, milošću. Sjednite malo da se samo sjetite zlatne staze kojom ste putovali. I samo promatrajte: svaki dan

udaljenost između vas i buddhe sve je manja i manja. Dan kada će vaše središte i vaš obod postati jedno, izreka od dana-do-dana isto je tako izraz vašeg

budstva -noseći vodu sa bunara, sijekući drva za zimu - biti ćete buddha u svojoj meditaciji, biti ćete buddha u svojim aktivnostima. To će biti najveći dan u vašim milijunima života. Taj dan ćete se prvi put probuditi iz kome, iz dubokog dubokog sna.

Prvi put upoznati ćete ljepotu postojanja, njegovu istinu, njegov sjaj. Tada sve što morate uraditi je dijeliti - dijeliti svoju radost, svoju ekstazu, sa prijateljima, sa strancima.

Samo ako cijela zemlja bude ispunjena sa tom proslavom da se bude buddha, inače nema nade za čovjeka. No ja vjerujem u inteligenciju postojanja. Vi jednostavno širite miomiris. On će postati divlja vatra oko zemlje.

Jedno jedino zrno može zazeleniti cijelu zemlju. Dobro Maneesha? Da, Voljeni Učitelju.

41

PITAM SE…

16. siječnja 1989.

NAŠ VOLJENI UČITELJU Shojin Daishi došao je iz Indije i rekao Fuketsuu:

“Mi koji učimo imamo po tri od tijela, četiri od usta; tražim da mi priznaš!”

Na to Fuketsu je pucnuo prstima i rekao: “Neka tvoji grijesi nestanu! Neka tvoji grijesi nestanu!”

Drugom prilikom, redovnik je rekao Fuketsuu: “Ljudi su se sakupili kao oblaci;

molim te rastumači dharmu!” Fuketsu je odgovorio; “Ljudi bosi progone zeca;

sa obućom na nogama jedu meso.” Drugi redovnik je rekao Fuketsuu:

“Čak i bez vježbanja Zena možemo Ii sigurno postići budstvo?”

Fuketsu je odgovorio: “Zlatni pijevac naviješta zoru; bačva smole odašilje tamni sjaj.”

Drugom prilikom, redovnik je zapitao Fuketsua: “1 govor i tišina nadilaze. Kako to mi ne možemo?” Fuketsu je odgovorio: “Uvijek se sjećam proljeća u

Konanu, gdje jarebice pjevaju: kako je mirisno bezbrojno cvijeće!”

PRIJATELJI, NIKADA U životu nisam se toliko nasmijao koliko sam se smijao ovaj tjedan. Svaki dan

događa se nešto veselo. Danas sam primio poruku od Republičke izborne partije Dalit, da moram dokazati svoj zdrav razum

potvrdom od psihologa. Tek tada biti će spremni sa mnom razgovarati. Pod mojim vodstvom, skoro stotinu psihologa radi, i još stotine dođu i ovdje uče meditaciju. Koga da

pitam za potvrdu? To me podsjetilo... Kada sam diplomirao na sveučilištu odmah sam otišao ministru prosvjete Madhya

Pradeshau. On je ujedno bio rektor Sveučilišta Sagar, na kojem sam postigao postdiplomske titule iz psihologije, religije, filozofije. Sada je ta ista osoba potpredsjednik Indije.

Otišao sam direktno k njemu. Rekao sam njegovom tajniku: “ Imam sastanak sa rektorom sveučilišta, ne sa ministrom prosvjete, pa se ne miješajte između mene i rektora. On me pozna, dolazio je na sveučilište svake godine da održi govor na skupštini: On je u vrijeme mog predsjednikovanja filozofskim odjelom održao govor. On me pozna.”

On je informirao ministra prosvjete, koji me pozvao da uđem. Rekao je: “Što se dogodilo?” Ja sam rekao: “Prošao sam na vašem sveučilištu, i bio sam najbolji. Ovo je zlatna medalja. Trebam

posao učitelja na sveučilištu.” On je rekao: “Vi ste potpuno sposobni. Cijelo ste vrijeme bili prvi od najboljih i na kraju najbolji na sve-

učilištu, pa ćete dobiti mjesto. I ja vas osobno znam, i uvijek sam vas volio i poštovao. Predsjedali ste sastancima na kojima sam bio gostujući govornik, čuo sam vas.”

I tako je pogledao moje dokumente, prijavu, i onda je rekao: “Jedna stvar nedostaje, vaša potvrda karaktera.”

Ja sam rekao: “Znam. No da li vi želite da vam donesem potvrdu karaktera od osobe kojoj ja ne mogu dati potvrdu karaktera?”

Počeškao se po glavi. Rekao je: “Možda ste u pravu. Što je s zamjenikom rektora? Što je s vašim pročelnikom odjela za filozofiju?”

Ja sam rekao: “Vi savršeno znate da je moj zamjenik rektora pijanac. Da li želite da mi potvrdu karaktera da pijanac? Ja ne mogu potvrditi mojem zamjeniku rektora njegov karakter.

Moj pročelnik odjela za filozofiju nikada nije živio sa svojom ženom, živio je sa drugom ženom. On svoju ženu i djecu drži u Delhiju zato da ih izbjegne, da može imati sve žene koje želi. Da li želite da od njega dobijem potvrdu karaktera? Ja ga poznam bolje; možda ga vi ne poznate tako dobro.”

On je rekao: “To je teški problem.” Pitao sam ga bez oklijevanja: “Da li mi vi želite dati potvrdu karaktera? Da li mislite da ste sposobni?

Niti jedan mi političar u ovoj zemlji nije sposoban dati potvrdu karaktera. Ili prihvatite moju prijavu bez potvrde karaktera, ili ju odbijte.”

“I ja sam tu i vi me tražite potvrdu karaktera. Pogledajte me u oči! Pogledajte me u lice! Imate li razumijevanja? Onda nemojte pitati budalasta pitanja.”

On mi je odmah dao rješenje o poslu na školi. Uzeo sam rješenje iz njegove ruke. On je rekao: “Tako

42to ne ide, mora biti poslano poštom.”

Ja sam rekao: “Kako, ja idem sam na školu, zašto trošiti poštanske marke?” On je rekao: “Vi ste čudan čovjek. “ Ja sam rekao: “To je točno. Ali biti čudan čovjek ne znači biti čovjek bez karaktera.” Tako sam uzeo rješenje, i slijedeći dan pojavio sam se na školi na koju me poslao. Ravnatelj nije

mogao vjerovati: “Samo u jednom danu... gdje ste dobili rješenje?” Ja sam rekao: “Izravno od ministra prosvjete.” On je rekao: “To nije uobičajeno. Treba biti dostavljeno poštom.” Ja sam rekao: “Samo zbog uobičajenog vaša cijela birokracija stagnira. Sjećam se mnogih slučajeva...

Jedna dopisnica putovala je iz Katnija u Jabalpur, samo osam milja cestom, četrdeset godina. Da li želite da budem postavljen živ ili mrtav?”

On me pogledao i rekao: “To je istina, i ja sam čitao o mnogim slučajevima kada je dopisnica putovala sedamnaest, osamnaest godina.”

Tako sam ja rekao: “Zato sam ju ja donio sa sobom.”Ali on je bio malo neodlučan. Rekao sam: “Možete nazvati ministra prosvjete preda mnom. Ako mi ne možete vjerovati, možete nazvati ministra prosvjete.”

On je nazvao ministra prosvjete, koji je rekao: “To rješenje sam ja potpisao. Ne oklijevajte, zaposlite ga!”

Postoje stotine psihoanalitičara, psihologa, terapeuta, onih koji vjeruju u razne škole psihologije, koji su došli ovamo da kod mene nauče meditaciju - jer je sama psihologija shvatila da je nepotpuna. Bez dosezanja tihog uma, jedino što možete napraviti je analizirati snove. A analiziranje snova neće vam dati srž bića jedne osobe.

Upravo sada mnogo psihoanalitičara, terapeuta prisutni su ovom sastanku - došli su izdaleka, visoko obrazovani, izvježbani, sa potvrdama da rade psihoanalizu. Ali sama psihoanaliza izumire, jer nije izliječila ni jednu osobu na cijelom svijetu. Dvadeset godina psihoanalize....

Milijuni dolara su plaćeni - jer je psihoanaliza najskuplja profesija. Ali ni oni ne mogu tvrditi da su psihoanalizirali makar jednu osobu potpuno. Cijeli napor psihoanalize je uzaludan. Oni jednostavno stružu po površini uma, gledajući snove.

Psihologija ne vjeruje u dušu čovjeka. Psihologija vjeruje da je um usputni proizvod tijela, i ljudi koji se nisu nikada ni upitali o nečemu što je dalje od uma, o duši čovjeka, daju izjave koje su apsolutne laži. Nisu istraživali. Cijeli Istok zanimao se ne umom, već nečim dalje od uma.

Sada postaju svjesni da pretresajući godinama um ne dobivaju ništa. Mora postojati nešto više, inače će psihoanalitičari i sve druge škole psihologije izumrijeti. One već umiru.

Jedan od najvećih psihijatara u Americi, dr. Weiss, mnogo je godina razmišljao da li da to kaže ili ne - jer će to stvoriti uzbunu u psihološkom pokretu po cijelom svijetu. On je godinama promatrao i uočio da psihoanaliza ne daje rezultate. Ako se ne doda nešto duhovno, ona je na samrtnoj postelji.

Upravo sada skupio je hrabrost i napisao knjigu Mnogi životi, mnogi učitelji, i objavio da je psihoanaliza sa svojim različitim školama na izdisaju. On je zaprepastio psihološki pokret po cijelom svijetu.

Diplomirao je na Sveučilištu Yale i sada je jedan od najpoštovanijih američkih psihoanalitičara - psihijatar, psiho-farmakolog, pisac mnogih knjiga. Potraga duga cijeli život završila je objavom da psihologija nije dovoljna.

Istok je to govorio skoro deset tisuća godina. Zbog kojeg razloga psihologija nije nastala na Istoku? To je čudno, jer je Istok radio na unutrašnjem životu čovjeka, a nije razvio psihologiju. Nisu gubili

vrijeme na analiziranje snova, jer su znali da je to samo bavljenje simptomima, a bavljenje simptomima neće izliječiti bolest.

Bolest je dublja od uma, i samo ako date čovjeku jasno viđenje njegovog bića, njegove vječne duše, jedino to i samo to može pomoći čovječanstvu. Samo iskustvo vječnosti, besmrtnost svjesnosti daje čovjeku cjelovitost - i ja to zovem također i jedinom svetosti.

Ako ti ljudi kojima sam pokušavao pomoći cijeli svoj život ... bio sam na pomoć potlačenima, potisnutima, no oni to ne razumiju. Niti su pročitali koju moju knjigu, niti su me došli slušati.

Ja imam šesto pedeset knjiga - možda nitko na svijetu nije napisao šesto pedeset knjiga - prevedenih na trideset četiri svjetska jezika. I ta neobrazovana, nekulturna organizacija Dalit ima hrabrosti zatražiti da donesem potvrdu psihologa o zdravom razumu.

Najveći psihoanalitičar Engleske, Ronnie Laing, prije par dana mi je pisao. Slao mi je svoje vlastite pacijente, koje nije mogao izliječiti kroz četrnaest ili šesnaest godina, da nauče meditaciju. On želi doći tu na nekoliko dana. On želi naučiti meditaciju - jer um nije dovoljan; treba nešto više od vječnosti postojanja.

Osamdeset četiri istaknuta psihoanalitičara, slikara, pjesnika i filozofa negodovala su talijanskoj vladi kada su mi zabranili dolazak u Italiju. Isto se desilo u Nizozemskoj, Grčkoj i drugim zemljama.

Dvadeset jedna zemlja zabranila mi je ulazak na svoj teritorij. Nikada nije bio nenaoružan čovjek ... Samo riječ istine stvara strah u svim tim ljudima koji žive na lažima.

Čak i Njemački parlament - ja nisam tražio dozvolu ulaska u Njemačku - je bez mog pitanja, misleći da ću to jedan dan zatražiti, izglasao je zakon, ne samo da ne mogu ući u Njemačku, nego ni moj avion ne može napuniti gorivo u bilo kojoj njemačkoj zrakoplovnoj luci, jer bi mogao pokvariti njihovu ćudorednost, njihovu religiju, njihovu kulturu - u samo tri tjedna. Kultura koja se širila dvije tisuće godina, religija koja je živjela dvije tisuće godina, boje se jednog jedinog čovjeka. Ako vašu dvije tisuće godina staru kulturu,

43moralnost i religiju može uništiti turist u tri sedmice, tada ju nije vrijedno imati.

I ako ti ljudi žele znati, mogu doći u ured u ashramu. Postoji najmanje tisuću pisama koja su napisana američkoj vladi kada sam tamo uhićen, a napisali su ih istaknuti ljudi širom svijeta osuđujući zločinački potez Ronalda Reagana: uhititi čovjeka bez razloga, bez naloga za uhićenje. Nisu imali nikakvih dokaza protiv mene.

Ja ne izlazim iz svoje sobe. Nije me briga ni za čiju ćudorednost i religiju i civilizaciju. Prema meni, sve te stvari nisu se dogodile. Čovjek još mora čekati. Čovjek još uvijek živi u tami

barbarske prošlosti. U tri tisuće godina čovjek se borio u pet tisuća ratova - i vi takvog čovjeka zovete kulturnim? Samo

Džingis Khan, Tamerlan, Nadirshah - oni su između sebe pobili sto milijuna ljudi. Najkulturnija zemlja, najobrazovanija - koja je stvorila velike filozofe poput Kanta, Hegela, Feuerbacha,

Karla Marxa - boji se mene. A to je zemlja Adolfa Hitlera, koji je ubio šest milijuna Židova u Njemačkoj u svojim plinskim komorama, i koji je u drugom svjetskom ratu pobio trideset milijuna ljudi. I oni misle da su ci-vilizirani, oni misle da su kulturi, oni imaju vjeru.

Ali ako ova organizacija Dalit želi, može doći u ured i pogledati sve prosvjede koji su upućeni predsjedniku Amerike zato što je uhitio mistika koji nije počinio nikakav zločin.

Oni su izmislili, stvorili trideset četiri optužbe protiv mene, a ni u jednoj nije bilo ni malo istine. A državni pravobranilac Amerike, Ed Meese...

Kada su me prisilili da napustim Ameriku, nakon mojeg odlaska, predstavnik Eda Meesea priznao je na konferenciji za tisak: “Bio je nevin, nije počinio nikakav zločin.” Ali kršćani fundamentalisti - a Ronald Reagan bio je kršćanin fundamentalist - nisu željeli”tog čovjeka” u svojoj zemlji.

Pitam se, je li se čovjek uopće promijenio od kada su Sokrata, najvećeg čovjeka Grčke otrovali? Ali mali čovjek, mnoštvo Grčke, nije moglo podnijeti njegovu visinu; otrovali su svog vlastitog najvećeg genija, Od tada Grčka nije ista. Počinila je samoubojstvo trujući Sokrata. Nije više istaknuta zemlja u svijetu. Sa Sokratom bila je na vrhuncu civilizacije.

Kada su Židovi ubili Isusa, raspeli ga bez razloga ili bez ikakvog smisla, bez dokaza o bilo kakvom zločinu. I od tada Židovi su neizmjerno trpili po cijelom svijetu.

Koji je zločin Isus počinio? Koji zločin je al-Hillaj Mansoor počinio? Muhamedovi sljedbenici ubili su ga, na mnogo životinjskiji način nego je Isus raspet. Razrezali su ga komad po komad: stopala, noge, bedra - rezali su ga komad po komad. A ipak čovjekov je zločin bio da je ponavljao svoju tvrdnju “Ana'l Haq” uvijek iznova. To znači “Ja sam istina.” To je bio zločin.

Izgleda da je mišljenje zločin u očima svijeta. Jedan od najznačajnijih novinara, međunarodno dobro poznat, je M. V. Kamath. On se kritički osvrnuo

na moje knjige, i rekao da sam ja najveći genije u ovoj polovini stoljeća. Ludi ljudi nikada nisu geniji. Jedan drugi veliki indijski novinar, odskora urednik časopisa Illustrated Weekly of India, kritički se

osvrnuo na jednu drugu moju knjigu o djelu Friedricha Nietzschea Zarathustra. Ja sam samo osoba koja je komentirala tu knjigu - jer je Adolf Hitler izvrnuo tvrdnje Friedricha

Nietzschea prema svojoj želji. Što god je želio iskoristiti izvadio je iz djela Friedricha Nistzschea. I zbog Adolfa Hitlera Friedricha Nietzschea su osudili. Morao sam izvući Nietzschea iz Hitlerovih ruku.

Govorio sam o djelu Tako je govorio Zarathrustra. Revidirajući to, urednik časopisa lllustrafed Weekly usporedio me sa Adi Shankarom. U svom pregledu on kaže da “Nakon Adi Shankare, nije bilo nikoga te veličine i te inteligencije” - iako se ja ne bih složio s njim.

Ne bih želio da me uspoređuju ni na koji način sa Adi Shankarom. Prihvaćam Adi Shankaru kao jednog od najvećih filozofa, o tome nema sumnje. Ali njegova filozofija i njegov stil života su kontradiktorni; stoga ne želim da me uspoređuju sa Adi Shankarom.

S jedne strane on je govorio: “Mi smo svi božanski, u svom najskrivenijem biću mi smo bogovi, vrhunske kozmičke duše,” a s druge strane je prihvaćao hinduski sistem kasta. Govorio je da je svatko bog na skriveni način. No što je sa sudrama? Čak vas i njihova sjena prlja.

On je širio filozofiju da je cijeli svijet izvan vas prividan - no što je sa sudrama? Izgleda da su oni jedini stvarni ljudi, svi drugi su prividni.

Jedan sudra dotaknuo je Shankaru kada se okupao u Gangesu u Varanasi. Bilo je rano jutro, još mračno, i čovjek ga je namjerno dotaknuo. Shankara ništa ne bi otkrio jer je bio mrak, no čovjek je sam rekao: “Čekajte! Morate se ponovo okupati. Ja sam sudra.”

Shankara je poludio. Ne očekujete da čovjek Shankarine inteligencije poludi. Bio je tako bijesan, tako pun srdžbe, da je rekao: “Zašto si me dotaknuo?”

Čovjek je odgovorio: “To je pitanje filozofije. Ti kažeš da je sve na svijetu prividno. Što je sa mnom? Je li moje tijelo različito od tvojeg tijela? Je li moja duša različita od tvoje duše? U svojoj filozofiji govoriš potpuno drugačije stvari. Molim te da ih i radiš.”

Tako ja razumijem veliki kompliment meni kao najvećem geniju nakon Adi Shankare, no još uvijek ne pristajem da me s njim uspoređujete. Njegova filozofija i njegov način života su u kontradiktorni.

Svjetski poznati novinar i pisac, Aubrey Menon, napisao je knjigu, Nova mistika. U knjizi je opisao kako me je susreo u Bombayu na Cross Maidan susretu gdje je bilo skoro pedeset

tisuća ljudi i nije mogao vjerovati svojim očima. On piše da je sjedio u prvom redu kada je predsjednik Kennedy govorio, no nije ništa osjetio. Govor je napisao njegov tajnik, nije bio spontan. “Bio je običan, nije

44taknuo ničije srce. Otišao sam frustriran.”

On je bio na skupovima Adolfa Hitlera, kojeg se smatralo jednim od najvećih govornika. Ali, kaže on, kada je čuo mene, čuo je potpuno različito biće.

Adolf Hitler je jednostavno vikao izreke bez značenja, čak besmislene. On je govorio Nijemcima: “Sve naše nevolje su zbog Židova.” Činjenica je bila da su Židovi bili najbogatiji ljudi u Njemačkoj, i njegovo oko bilo je na njihovom bogatstvu. “Ubijte Židove i uzmite sav njihov novac i sve njihove tvornice i sve njihove poslove!”

I uvjerio je takozvane intelektualce Njemačke - čak i Martina Heideggera, jednog od najpoznatijih filozofa ovog stoljeća - da su Židovi problem. “Zbog Židova, Njemačka ne može pokoriti cijeli svijet, prvo uništimo Židove.”

Apsolutno apsurdno. Aubrey Menon piše: “Nisam mogao osjetiti nikakvo uvjerenje u onome što je govorio.” A kada je čuo mene...Ja sam potpuno spontan, jednostavan. Ja ne znam koja će riječ doći slijedeća.

Ja ne znam što ću vam reći. Sjedim vama nasuprot i dozvoljavam svojem biću da se pretače u vaša srca. On je to osjetio, i nije mogao vjerovati da pedeset tisuća ljudi sjedi tiho kao da nema nikoga, mrtva tišina. On kaže: “Po prvi puta razumio sam značenje fraze.”

To možete iskusiti ovdje. Ovih deset tisuća ljudi može potvrditi moj zdrav razum. Dignite obje ruke ako mislite da sam razuman. (Uz puno smijeha svi dižu obje ruke.) Hvala vam. (Još smijeha i pljesak.) A sada sutre. Maneesha je pitala: Naš voljeni Učitelju, Shojin Daishi došao je iz Indije i rekao Fuketsuu: “ Mi koji učimo imamo po tri od tijela, četvero od usta; ja tražim da m priznaš!” Postoje, prema Gautama Buddhi, i prema svim misticima Istoka - posebno Indije - tri tijela. Tijelo koje

poznajete je fizičko. Drugo tijelo iza njega je astralno; ono je načinjeno od čistog svjetla, stoga nema težine. Kada umrete samo vaše fizičko tijelo umire. Astralno tijelo vodi vaše najskrivenije biće u drugo

maternicu, osim ako niste postali prosvijetljeni. Ako ste postali prosvijetljeni, tada osim vašeg najunutrašnjeg središta sve ostalo umire, a središte je po prvi puta oslobođeno zatvora tih triju tijela. Ono se jednostavno otapa poput leda u oceansku svijest svijeta. To je vrhunska sloboda. Mi ju zovemo moksha, mi ju zovemo nirvana. Sve te riječi znače konačnu slobodu od zarobljeništva tijela i djela, uma i mišljenja, osjećaja i emocija.

Treće djelo zovemo prozračno tijelo. Ono je potpuno napravljeno od nečega kao zrak. Možete vidjeti drugo tijelo ako imate oči meditacije. Možete vidjeti tijelo od svjetla; svjetlo je vidljivo. No zrak nije vidljiv čak ni tu meditatorima. Treće tijelo je prozračno.

To su slojevi zaštite. Iza ta tri tijela skriveno je vaše stvarno biće, vaš vječiti sjaj, vaša vrhunska ekstaza. A što su četvora usta? Gautama Buddha je u šali rekao: “Svatko ima najmanje četvero od usta.

Možete ih imati i više, no svatko ima najmanje četvero od usta.” On misli maske preko maska. Kada sretnete šefa imate različito lice. Kada sretnete slugu nemate isto lice. Samo promatrajte. Kada

sretnete svoju ženu imate opet drugo. Kada sretnete prijateljicu imate drugo lice. Izdaleka možete promatrati par koji ide prema vama, i vidjeti da li su vjenčani ili ne. Lica će pokazati.

Mužu je neugodno, žena stalno ispituje. Lijepa žena prolazi; muž ju ne može pogledati jer žena pazi. Kaže se da neki ljudi ujutro ustaju iz kreveta, doručkuju i odu na posao; neki ljudi ustaju iz kreveta i

odu svome domu. Kada vidite čovjeka sa prijateljicom, to je sama radost. Ista će prijateljica postati raspinjanje. To me podsjetilo na velikog psihologa koji je razgledavao ludnicu. Ravnatelj ga je uveo unutra. U

maloj sobi čovjek je samo plakao i plakao, suze i suze, i držao sliku na grudima. Bilo je to tako jadno stanje. Psihoanalitičar je upitao ravnatelja: “Što se dogodilo tom čovjeku?” Ravnatelj je rekao: “Želio se oženiti ženom - on ima sliku - ali nije ju mogao oženiti i poludio je.” Došli su do druge ćelije, i jedan drugi čovjek udarao je glavom u zid. Psihoanalitičar je pitao: “Što se

desilo ovom čovjeku? Zašto udara glavom?” Ravnatelj je rekao: “Nećete vjerovati: on se oženio onom ženom i poludio!” Buddha je rekao da svi imaju maske, i osim ako ste se oslobodili maska, nikada nećete upoznati svoje

stvarno lice. Stvarno lice i njegovo pronalaženje je cijela potraga autentične religioznosti. Tako, Buddha je rekao, odbacite maske što je više moguće. Svatko, najsiromašniji od siromašnih, ima najmanje četiri maske, i nastavlja mijenjati svoje lice.

To počinje još u djetinjstvu. Idite u školu. Ako učitelj nije u razredu, promatrajte djecu. Tu vlada kaos; knjige se bacaju, djeca se tuku, po ploči pišu ono što hoće. A u trenutku kada učitelj uđe, spušta se potpuna tišina, svatko gleda u svoju knjigu. Oni ne čitaju, ali gledaju u svoje knjige.

45Što se dogodilo? Čak i mala djeca... no mi ih učimo. Majke kažu maloj djeci: “Ja sam tvoja majka: nasmij se.” Ako dijete

nije raspoloženo da se nasmije, zašto bi se smijalo? Vi učite diplomaciju. Polako, polako dijete uči, jer u svemu ovisi o roditeljima. I tako kada majka dođe, dijete se smiješi. To je lažno; ono nema želje da se smiješi. Kada otac dođe, on se smiješi. To je lažno.

Mi stvaramo prijevare od samog djetinjstva: “Poštuj svoje starije” - bez obzira da li ih poštuješ ili ne. U djetinjstvu sam stalno imao problema. Svatko tko je bio stariji, daleki rođak - moj bi mi otac rekao: “

Dotakni mu stopala, on je daleki rođak.” Ja bih rekao: “Neću dotaknuti njegova stopala ako ne pronađem nešto vrijedno poštovanja na njemu.” I tako kada bi dolazio neki rođak, nagovorili bi me da odem van: “Jer vrlo je nezgodno. Mi ti govorimo

'Poštuj starca?”' a ti kažeš “Pričekajmo. Neka vidim nešto vrijedno poštovanja. Dotaknuti ću mu stopala - ali bez da znam kako očekujete da budem iskren i istinit?”

No to nisu osobine koje društvo poštuje. Smiješite se, poštujte, poslušajte - bilo pravo ili krivo nije važno. Imati ćete poštovanje.

U drugom svjetskom ratu, profesor u Njemačkoj, profesor filozofije, silom je poslan u vojsku. On se opirao, i rekao: “Vi ne razumijete. Ja sam filozof. Ja ne mogu ubijati ljude bez razloga.” No nitko ga nije slušao.

Rekli su: “Mi ćemo ga naučiti. Samo neka dođe u vojne barake. Pod punom puškom doći će k pameti.” Ali nisu imali pojma o čovjeku.

Doveli su ga na prvu paradu u rano jutro. Glavni komandant je naredio: “Okret lijevo!” Svi su se okrenuli lijevo, a filozof je ostao stajati kako je bio.

Komandant je došao do njega i pitao: “Zašto.... ? Jesi li gluh?” On je odgovorio: “Ne, ali ja sam vas upozorio: Ne vidim razloga...zašto da se okrenem lijevo?” I onda, konačno, ljudi su se okrenuli lijevo i desno i išli naprijed i natrag i konačno su došli na isto

mjesto. Profesor je rekao: “Aha! Ako su se svi vratili na istu poziciju, u čemu je stvar? Ja sam tu stajao cijelo vrijeme!”

Glavni komandant je mislio: “ Taj je čovjek nemoguć.” Pitao je generala: “Vi ste regrutirali tog čovjeka; Ja ne mogu s njim izaći na kraj. Dajte mu neki drugi posao.”

General ga je odveo u kuhinju, i dao mu jednostavan posao: hrpu graška... Rekao je profesoru: “Sjedni, i veća zrna graška stavljaj na jednu stranu a manja na drugu. Doći ću za jedan sat - pazi da je posao gotov.”

Nakon sat vremena opet je došao. Profesor je tiho sjedio; grašak je bio kao i prije. On je rekao: “Što se dogodilo?”

Profesor je rekao: “Ima strašnih problema.” General je rekao: “Kakvih problema?” Profesor je rekao: “Ima velikih grašaka; dobro, mogu ih staviti sa strane. Ima malih grašaka, i njih

mogu odvojiti. Ali ima i onih između, gdje da njih stavim? Ako ne znam gdje da njih stavim, ne mogu ih razvrstati.

“U stvari' rekao je “svaki grašak je poseban. Mogu napraviti red koji će ići miljama, najveći grašak, pa manji i sve manji i manji. No ova mi mala kuhinja nije dovoljna, trebam veći prostor!”

General je rekao “Molim vas otiđite natrag na sveučilište.” Čovjek je bio jednostavan i nevin i nije imao maske. Buddha je rekao da je svatko licemjer. Svatko pokušava pokazati svoje lice prema očekivanjima

mase. Svatko sluša masu, jer masa ne voli nikoga tko je stranac, masa ne voli nikoga tko je inteligentniji. U Americi sam imao svoju komunu u Oregonu, i rekao sam javnim glasilima: “Ljudi u Oregonu su

zaostali.” Političari Oregona bili su vrlo bijesni, guverner je bio bijesan, državni tužilac je bio bijesan. Vrhovni sud Oregona, visoki sud Oregona - svi su bili bijesni.

Ja sam rekao: “Bijes neće pomoći. Potreban je pregled” - i Sveučilište Oregon preuzelo je tu dužnost. Došli su do zaključka: “On je u pravu. Prosječnom Oregonjaninu radi samo sedam posto inteligencije, a pro-sječni član komune imao je četrnaest posto - duplo nego bilo koji Oregonac. Ne možete podići tužbu protiv čovjeka. To je stvarno čudna jasnoća pogleda da je on vidio da je cijeli Oregon zaostao. Sedam posto je stupanj inteligencije retardiranih ljudi.”

Ja sam nazvao cijeli indijski parlament zaostalim i govornik Lob Sabhe mi je napisao pismo govoreći “Morate se ispričati, uvrijedili ste parlament zemlje.”

Ja sam rekao: “Nisam uvrijedio nikoga. Prvo provjerite sve članove parlamenta. Ako sam u krivu, možete me razapeti. Ako sam u pravu, tada ćete svi morati napustiti parlament i novi izbori će biti potrebni.”

On se nije usudio, jer je znao... U parlamentu ljudi bacaju cipele jedni na druge, koristeći riječi koje nisu za ponavljanje, vičući i hrvajući se. On zna svoj parlament. Nije mi odgovorio, jer bi to bila čudna pojava ako slučajno - a postoje sve šanse - da cijeli parlament bude ispod sedam posto. To bi bila stvar za smijanje cijelom svijetu. Bolje je šutiti.

Buddha je rekao da društvo živi na jako lažan način. Ono živi u lažima, ono živi u izmišljenim

utjehama. Ono ima tako mnogo lica. I on je to govorio da svatko tko želi biti stvarno vjernik može odbaciti sve te maske.

Možda niste svjesni da riječ 'osobnost' dolazi od Grka, To znači maska. U grčkoj drami, u staro doba, svaki je glumac imao masku. Persona - osoba znači maska, i od persona - osoba nastala je riječ

46personalnost - osobnost-. Osim ako odbacite svoju osobnost nećete biti u mogućnosti naći svoju individualnost.

Individualnost daje egzistencija: personalnost nameće društvo. Personalnost je društvena pogodnost. Društvo ne može podnositi individualnost, jer individualnost ne slijedi kao ovce. Individualnost ima osobine lava, lav ide sam.

Ovce su uvijek u masi, nadajući se da je u masi udobno. Bivajući u masi osjećate se zaštićeno, sigurno. Ako netko napadne, u masi uvijek postoji mogućnost da se spasite - a sami? Samo lavovi idu sami.

A svaki pojedinac rođen je kao lav, ali društvo vas uvjetuje, programira vaš um kao ovcu. Daje vam personalnost, ugodnu personalnost, lijepu, prikladnu, vrlo pokornu.

Društvo želi robove, ne ljude koji su posvemašnje posvećeni slobodi. Društvo želi robove jer svi ovlašteni interesi trebaju pokornost.

Ljudi koji su na vlasti, ljudi koji imaju bogatstva, ljudi koji su poglavari religija, oni žele jedno; ne smijete dizati glavu. Trebate živjeti kao rob, vučeni i gurani na jednu stranu pa na drugu. Ne trebate se opirati. Ne trebate dokazivati vlastito biće, vašu inteligenciju, vašu individualnost.

To je strah, razlog zašto dvadeset jedna zemlja zabranjuje moj ulazak na njihove teritorije: jer ja sam apsolutno za umiranje personalnosti i ponovno osvajanje individualnosti. To je stvarno uskrsnuće.

Jedan veliki kralj, Prasenjita, suvremenik Gautama Buddhe, došao je po prvi puta posjetiti Gautama

Buddhu. Njegova žena bila je laik-učenik Gautama Buddhe dugo vremena prije nego se udala za Prasenjitu. Bila je kćer većeg kralja.

I tako kada je Gautama Buddha došao u glavni grad kraljevstva Prasenjite, žena je rekla svome mužu: “Ne izgleda dobro da kada čovjek kao Gautama Buddha dođe u tvoj glavni grad da mu ti ne zaželiš dobro-došlicu. Ja idem. Sigurno će pitati za tebe. Što da mu kažem?”

Muž je kratko razmišljao i rekao: “Dobro, idem i ja. Ali kako dolazim prvi puta želio bih mu dati neki po-klon. Imam jedan jako veliki dijamant; čak su i carevi ljubomorni zbog tog dijamanta. Buddha ga mora cijeniti, pa ću ga zato ponijeti.”

Žena se počela smijati. Rekla je: “Bolje ponesi lopočev cvijet iz našeg velikog jezerca umjesto dijamanta. Buddhi je lopočev cvijet ljepši. Što da učini sa dijamantom? On će mu biti nepotreban teret.”

On je rekao: “Ponijeti ću oboje pa da vidimo tko će pobijediti.” Tako je on došao u svojoj zlatnoj kočiji u Buddhinu komunu, gdje je deset tisuća redovnika sjedilo oko

njega. Upravo prije nego je Buddha otpočeo svoje jutarnje razgovore, kraljeva zlatna kočija je stala, pa je čekao da kralj uđe.

Kralj je došao pred njega, i prvo ponudio Buddhi dijamant. Buddha je rekao: “Odbaci!” Prasenjita je bilo teško odbaciti njegov dijamant - to je bio njegov život! - ali ne odbaciti ga bilo je također teško. Pred deset tisuća ljudi Buddha je to rekao -” ti si ponudio dijamant pa ti on više ne pripada.”

On je oklijevao. Buddha je rekao: “Odbaci!” Tako je odbacio dijamant, nevoljko, i drugom rukom ponudio lopočev cvijet.

Buddha je rekao: “Odbaci!” Prasenjita je pomislio: “Je li taj čovjek lud?” Odbacio je lopočev cvijet, i Buddha je rekao: “Zar ne slušaš? Odbaci!”

On je rekao: “ Obje su mi ruke prazna. Što sada hoćeš da odbacim?” U tom trenutku, jedan od najstarijih Buddhinih učenika, Sariputra, je rekao: “Ti ne razumiješ. Buddha

ne kaže da odbaciš dijamant, ili cvijet. On kaže ' Odbaci svoju personalnost. Odbaci to da si kralj. Odbaci tu masku, budi samo čovjek, jer kroz masku meni je nemoguće da ti se približim.”'

On nikada o tome nije razmišljao. Ali velika tišina i deset tisuća ljudi... i on je spontano pao Buddhi pred noge.

Buddha je rekao: “To sam ti govorio: odbaci. Sada sjedni. Budi samo čovjek. Ovdje nitko nije car i nitko nije prosjak. Ovdje je svatko svoje ja. Budi svoj. To da si car može ti se oduzeti.

Jednom će netko pokoriti tvoje kraljevstvo i ti ćeš biti prosjak. Tvoje carevanje nije tvoj bitni dio. To može biti ukradeno, to može biti pokoreno, može biti uništeno. Bolje da ti to sam odbaciš - to je muževnije - i samo ostani izvorno biće.”

Daishi je došao u Indiju da nauči učenje i disciplinu od Gautama Buddhe. Dugo nakon Gautama

Buddhe, možda nakon dvije tisuće godina, tražeći neku probuđenu, prosvijetljenu osobu koja bi mu pomogla razumjeti što je meditacija.

Rečeno mu je da imamo tri tijela i četvero usta. On to nije razumio. Kakva tri tijela, četvero usta? Otišao je natrag u Japan i došao velikom učitelju Zena Fuketsuu u pitao ga: “ Molim objasni mi što je značenje ove zbunjujuće tvrdnje. Ja imam samo jedno tijelo, samo jedna usta. “

Na to, Fuketsu je pucnuo prstima - samo je pucnuo prstima - i rekao: “Neka tvoji grijesi nestanu! Neka tvoji grijesi nestanu!”

To je svijet Zena, gdje uobičajena racionalnost nema koristi. Čovjek je pitao nešto potpuno drugačije, i Fuketsu je odgovorio na takav način da ako to pokušate shvatiti biti ćete potpuno razočarani.

On nije odgovorio na površini - samo na površini nije odgovorio - no ispod površine odgovorio je. Moram vam objasniti što je bilo ispod - ono što se ne može izgovoriti, ali se može prenijeti. Njegova

tvrdnja: “Neka tvoji grijesi nestanu!” - samo (Učitelj pucne prstima) u trenu... Riječ grijeh u svojoj biti, u svojim korijenima znači zaboravnost. Ona ne znači ono što su Kršćani

47govorili svijetu. Ona ne znači grijeh, ona znači zaboravnost.

A po Gautama Buddhi i Fuketsuu to je jedini problem. Svi drugi problemi proizlaze iz njega, stoga ga možemo zvati izvorni grijeh - zaboravljanje sebe. A što je vrlina? - sjećanje sebe. Biti svjestan svoje svjesnosti je vrlina, a zaboraviti svoju svjesnost i živjeti nesvjesno, životom robota je jedini grijeh.

On nije odgovorio na pitanje što se tiče jezika, ali odgovara na mnogo dublji način. On je rekao: “Zaboravite tri tijela, četvero usta, samo se sjetite sebe. Odbacite zaboravnost, odbacite svoje spavanje. Odbacite svoje duhovno drijemanje. Probudite se!”

To je točno značenje riječi buddha, biti budan. “Neka vaši grijesi nestanu!” rekao je Fuketsu, i ponovio, “Neka vaši grijesi nestanu!”

To će vam dati okus kako Zen radi. On je vrlo neposredan, ali van dosega razuma, uma, vaših misli. Pogađa u samo središte. Probudite se, i svi ti problemi i teorizacije i ideologije će nestati. Zašto ne posjeći sam korijen iz kojeg i dalje rastu grane?

Sve religije svijeta, osim Zena, pokušale su obrezati lišće. Odbacite taj grijeh, odbacite onaj grijeh - a koliko grijehova imate? Odbacite pohlepu, odbacite ljubomoru, odbacite zavist, odbacite ljutnju, odbacite nasilje ... I do trenutka kada budete u stanju da odbacite jedan grijeh, jedan cijeli život vam možda neće biti dosta.

Gautama Buddha donio je svijetu pobunu koja još uvijek živi, zapaljena u malim protocima učitelja Zena. Samo posijecite korijenje, ne gubite vrijeme oko lišća, jer zapamtite: ako posiječete jedan list, u odgovor na vašu grubost, nasilje nad stablom, stablo će poslati tri lista. Tako vrtlari čine stabla gušćima i gušćima: odsijecajući im lišće, grane. Odrežete jednu granu, a dvije ili tri nove se pojave.

Isto je istinito i za čovjeka. Odrežete jedan grijeh, i tri nova će se pojaviti, jer kako možete izdvojeno odrezati pohlepu? Oni su svi zajedno - vaša ljutnja, vaše nasilje, vaša ljubomora - one su sve jedno, grane istog stabla. Ne režite jednu: cijele živote ćete zajedno rezati, i nikada nećete doći do ostvarenja božanskog u postojanju. Ali ako odrežete korijenje, u jednom udarcu, ovaj trenutak možete postati Buddha. Ne morate postati budist.

To je ono zbog čega budisti siđu s uma. Buddha je vaša bitna jezgra. Nije pitanje obraćenja, to je pitanje transformacije. Morate ići unutar sebe

i posjeći korijenje sve svoje tame. Tada iznenada plamen će skočiti iz samog središta i ispuniti cijelo vaše biće i polako će sjati oko vas, u vašoj prisutnosti, u vašim očima, u vašim pokretima, u vašoj milosti, u vašem blaženstvu.

Buddha je vaše pravo rođenjem. Nije to pitanje imitiranja bilo kojeg buddhe - bilo ih je na tisuće - ne trebate nikoga imitirati. Morate pronaći svojeg vlastitog. Nosite ga od samog rođenja, možda kroz mnogo života, ali niste nikada pogledali unutra.

Ideja o buđenju jednostavno znači buđenje iz samog vašeg središta, da možete vidjeti svoju izvornu pravu prirodu. Buddha je vaša priroda. Trenutak kada shvatite tko ste, iznenada ćete početi plesati, pjevati, u opijenosti koja je božanska, jer ste pronašli izvor sveg života, pronašli ste vezu sa kozmičkom cjelinom. Vi više niste zatvoreni u tijelu, našli ste vrata koja vode iz zatvora i nestaju u postojanju.

To se zove nirvana. To se zove postati bogom sa svojim vlastitim pravom. Drugom prilikom redovnik je rekao Fuketsu: “Ljudi su se skupili kao oblaci; molim objasni dharmu!” Fuketsu je odgovorio: “Ljudi bosonogi progone

zeca; oni jedu meso sa obućom na nogama.” Bio je upitan da kaže nešto o konačnoj prirodi, što se na Pali jeziku kaže dhamma, na Sanskrtu

dharma. To točno znači, vaša vrhunska priroda, vaša vječna priroda. Čovjek je pitao: “Tako mnogo ljudi je došlo, velika masa kao oblaci skupili su se oko tvojeg hrama,

Fuketsu. Ti moraš poučavati dharmu.” Fuketsu je odgovorio na način koji znači: “Ovi ljudi ne mogu razumjeti dharmu, oni nisu svjesni. Ovi

ljudi progone zeca bosonogi.” On pokušava objasniti bez da to izravno kaže da su oni nesvjesni. Progoniti zeca bosonog je vrlo

nesvjesno. Možete pasti, možete se upiknuti na trnje. Zec će u šumi trčati cik cak; bolje je imati cipele na nogama. No oni nesvjesni ljudi će progoniti zeca bosi, i “oni jedu meso sa cipelama na nogama.”

Ukratko, on kaže: “Djela ovih ljudi su nesvjesna, oni ne znaju što rade. Oni ne znaju tko su. Oni ne znaju kamo idu.”

Sve što se tiče masa je nesvjesno, ali reći im to znači povrijediti ih. Radije nego da vam budu zahvalni što “Vi ste učinili da uočim moju nesvjesnost” biti će ljuti na vas. Misliti će da ih vrijeđate.

Slijepac je doveden Gautama Buddhi. Bio je veliki logičar i pobijedio je cijelo selo u raspravi o svjetlu.

On je tvrdio da svjetla nema, nema sunca, nema zvijezda, nema mjeseca - “jer ja nemam iskustvo o njima.” Ljudi su ga pokušalo uvjeriti da svjetlo postoji: “Cijelo selo to kaže.” On je rekao: “Morate to dokazati. Donesite svjetlo, želim ga dotaknuti.” Svjetlo ne možete dotaknuti,

ne možete ga držati u ruci. On je rekao: “ Dobro. Udarite svjetlo, želim čuti zvuk.” Svjetlo ne možete ni udariti. On je rekao: “Dobro. Vi donesite svjetlo, želim ga pomirisati” - ali svjetlo ne miriše.

48On je rekao: “Tada ga želim okusiti. Ovo su jedina osjetila koja imam.” No svjetlo se ne može okusiti,

ono nema okus. Cijelo je selo bilo jako uznemireno. Oni znaju da je svjetlo tu, ali čovjek je slijep. “Mi mu ne želimo

izravno reći 'Ti si slijep' - ali on je veliki logičar, ne možemo ga pobijediti.” Upravo tada čuli su da će Gautama Buddha proći kraj njihovog sela. Rekli su: “To je velika prilika.

Trebamo odvesti slijepog čovjeka k Gautama Buddhi. Možda ga on može uvjeriti za svjetlo.” Slijepog su čovjeka doveli s velikom nadom. No Buddha je rekao seljacima: “U krivu ste. Videći

savršeno dobro da čovjek nema očiju, vi ga pokušavate uvjeriti u svjetlo. On ne treba filozofa ili logičara da ga pouči. Ja ću mu dati mojeg fizičkog liječnika, i nadam se da će mu vid biti vraćen” - jer nije bio rođen slijep.

Nakon šest mjeseci vid mu se vratio. Buddha je otišao na drugo mjesto, ostavljajući svog osobnog liječnika sa slijepim čovjekom. Slijepi je čovjek gledao oko sebe prelijepu egzistenciju, duge, sunce, mjesec, zvijezde, cvijeće i njihove boje. Nije mogao vjerovati da je propuštao svu tu ljepotu cijeli život, i nepotrebno se svađao sa sirotim seljacima, koji nisu razumjeli logiku ali su bili u pravu.

Otišao je na mjesto na kojem je Buddha otišao, i pao pred njegove noge govoreći: “Da ti nisi došao u moj život, zauvijek bih ostao slijep. Sada vidim da su najveći dar u životu oči' - jer osamdeset posto iskustva počiva na očima, samo dvadeset posto otpada na druga osjetila.

Čovjek bez očiju odmah u vama stvara veliko suosjećanje. To isto nije točno kada naiđete na gluhog čovjeka, ili čovjeka bez nogu. Vi osjećate sažaljenje, osjećate sućut, ali ne i isto suosjećanje kao kada vidite slijepog čovjeka, jer on propušta sve boje, sve duge, svo cvijeće, sve zalaske i izlaske sunca, cijelo zvjezdano nebo; on propušta sve lijepo. Lijepa lica muškaraca i žena, lijepe ptice, to je najveća nesreća.

Mi smo na neki način isto slijepi, jer ne gledamo unutra. Na Istoku, posebno u ovoj zemlji, mi to zovemo trećim okom, koje se otvara na unutra između obrva. Kada idete dublje u meditaciji oba vam oka moraju biti zatvorena, da ni malo energije ne izlazi i sva se energija koncentrira upravo u sredini. I odatle je ulaz u unutrašnje nebo, koje je mnogo ljepše, sa mnogo više boja, od strahovite ekstaze. Što dublje idete to bliže dolazite božanskom. Kada ste dosegli sami izvor vašeg bića, našli ste vrhunski sadržaj i značenje života.

Mase su nesvjesne. Čak i prema psiholozima, ako podijelimo um na deset dijelova, samo je jedan dio svjestan; devet dijelova ispod njega su u potpunoj tami.

To je skoro slično santi leda. Samo jedna desetina sante vidi se nad površinom mora; devet desetina je ispod. Mi živimo na samom minimumu, mi ne znamo kako živjeti optimalno, i religija nije ništa drugo nego dati vam život u njegovoj sveukupnosti, pomoći vam da živite na optimumu. Kada možete živjeti kao božansko biće, zašto živjeti kao nesvjesne životinje?

Mi smo postali ljudska bića, ali naš najunutrašnjiji svijet je potpuna tama. Nikada se nismo potrudili da i na jedan trenutak pogledamo unutra.

Stoga, Fuketsu kaže: “Mase se ne može poučiti, osim ako netko ožedni, osim ako se netko razočara u vanjskom svijetu i želi uči u unutrašnju jezgru, da istraži zadnji izvor. Vani nije našao ništa; možda je preostala još jedna stvar - ta je unutra.”

Kada netko dolazi ne zbog učenja, ne zbog znanja, već zbog iskustva, tada postoji mogućnost da mu učitelj pokaže stazu. Nitko vas ne može: povesti do vašeg unutrašnjeg bića, nitko ne može ići s vama. Morate poći sami. Ali učitelj vam može pokazati zlatnu stazu. Buddha kaže: Ja vam mogu pokazati mjesec, ali ne uzimajte da je moj prst mjesec. Odbacite prst i gledajte mjesec.

Ali to je nezgoda koja se dogodila po cijelom svijetu. Svaka religija pokazuje prstom! - netko od Muhameda, netko od Krishne, netko od Buddhe, netko od Mahavira - i nitko ne mari kamo prst pokazuje. Prst nije religija. Učenja, sveta pisma, to su sve prsti, i ljudi obožavaju sveta pisma.

Boravio sam u Punjabu u kući državnog Glavnog policijskog inspektora Punjaba. On je bio moj domaćin. Kada sam išao u svoju sobu prošao sam pokraj njegovog hrama. On je imao mali hram napravljen u svojoj velikoj kući. Pogledao sam u hram, i tamo je bio Guru Grantha Sahib, vjersko sveto pismo Sikha. Bilo je rano jutro, i on je stavio četkicu za zube i tubu zubne paste pokraj Guru Grantha Sahiba.

Ja sam rekao: “Moj Bože, što radiš?” On je rekao: Samo za Guru Grantha Sahiba” - 'Sahib' čini da sveto pismo izgleda kao ljudsko biće -

“za njegovo jutarnje pranje zuba.” Ja sam rekao: “Ti si glavni inspektor cijele države, i ako ti možeš činiti takvu stvar, što je sa seljacima?

Oni mu možda pripreme kupku ili tuširanje, možda ga nahrane hranom. Oni su mogli uništiti Guru Grantha Sahib odavno. Ti si razuman čovjek, dobro obrazovan, na visokom položaju, a ponašaš se kao seljak!”

Ali ovo je situacija. Ako vaše stopalo dotakne Srimad Bhagavadhita, ako ste Hindus odmah ćete dotaknuti stopala Bhagavadgite. Nema stopala! Sveta pisma su postala stvarnost, prsti su postali mjesec za nesvjesne mase.

Osim ako netko sam od sebe ne dođe učitelju ... Mase se ne može naučiti dublje tajne života. Oni će i dalje živjeti u praznovjerju, u svim vrstama utjeha, ali nikada neće znati pravu prirodu velike stvarnosti koja ste vi.

Jednom prilikom redovnik je pitao Fuketsua: “Čak i bez vršen ja Zena... “ Zen znači dhyan, on znači meditaciju. Riječ 'dhyan' je na sanskrtu. Kada je prešla u budistički jezik,

Pali, postala je zhan. Kada je prešla u Kinu postala je chan. Kada je došla u Japan postala je Zen. Zen znači dhyan; dhyan znači stanje ne-uma.

49U engleskom nema sinonima. Mi upotrebljavamo 'meditacija' jer nema druge riječi koja dolazi makar

toliko blizu. Meditacija nije prava riječ, Trenutak kada kažete meditacija, odmah se rada ideja: meditiranje o čemu? To je uvijek stvarno. Koncentracija je stvarna, kontemplacija je stvarna, meditacija je stvarna dhyan je osoban. On ne meditira o nečem, on se jednostavno kreće unutra, tiho, bez objekta na vidiku.

Unutra nema objekta, samo čista osobnost - tiho jezero svjesnosti. I što dublje idete, mirniji i svježiji i blaženiji postajete. Kada dosegnete do najdublje točke vašeg bića stigli ste kući.

Fuketsua su pitali: “Čak i bez vršenja Zena, možemo li sigurno postići budstvo?” Apsurdno pitanje. Bez dhyana, bez Zena, nitko ne može postići budstvo. To govori, drugim riječima:

“Možemo li posegnuti unutra bez da idemo unutra?” To je apsolutno glupo pitanje. Fuketsu je odgovorio: “Zlatni pijevac najavljuje zoru; bačva smole širi tamni sjaj. “ Kao što zlatni pijevac najavljuje zoru, meditacija najavljuje početak vašeg budstva. Bez meditacije, ne

možete okusiti ništa od religije. Možete vjerovati, no vjerovanje je uvijek od neukih. Želim da potpuno razumijete: Nikada ne vjerujte u nešto. Iskušavajte. Uzmite vjerovanje kao

mogućnost ali nikada kao sigurnost. Ako ne iskusite, nikakvo vam vjerovanje ne može pomoći. Možete li vjerovati da će voda utažiti vašu žeđ? Može li vjerovanje u Boga najaviti zoru? Niti jedan

sistem vjerovanja ne pomaže. Morate ići unutra, što je dublje moguće. Meditacija je prava jezgra svih religija. Sve ostalo je samo komentar. Drugom prilikom redovnik je upitao Fuketsua: “1 govor i tišina nadilaze. Zašto mi ne možemo?” To je posebno Zen pitanje, posebno pitanje za velike meditatore. Kada stignete u svoje samo biće

iskusiti ćete nešto što nadilazi riječi. Sada postoje dvije mogućnosti. Ili upotrijebiti riječi, koje ne opravdavaju iskustvo... One izobličuju vaše iskustvo, jer se iskustvo dogodilo nadilazeći riječi, tamo daleko, da se ne može dovući u obični ljudski jezik.

Tako je jedna mogućnost govoriti. To prekoračuje iskustvo. Druga mogućnost je ostati tiho, ali ni to nije ispravno. Ako ste tiho, kako ćete podijeliti svoje iskustvo sa onima koji još uvijek pipaju u mraku? Čovjek pita vrlo važnu stvar.

Kada je Gautama Buddha postao prosvijetljen, ostao je sedam dana tiho, samo misleći što da učini. “Ako govorim, to nije točna istina, nešto nedostaje. I kada to čujete, nešto više nedostaje, jer vi ćete to interpretirati po svome umu, a vi nemate iskustvo iz kojeg te riječi proizlaze. To je prekoračenje protiv istine.”

“Trebam li ostati tiho?” Buddha je mislio. “Ali to izgleda vrlo neljubazno, nesuosjećajno. Tako mnogo ljudi traži, a ja sam našao. Najmanje što mogu je da im nekako pomognem - ako ne riječima, onda na drugi način. Ako ne riječima, onda treba naći drugi način da se prenese miomiris, vatra mojeg iskustva.”

Na kraju, srećom, odlučio je govoriti. Bio bi to ogroman gubitak za čovječanstvo da Gautama Buddha nije govorio. Iako uvijek kaže: “Sjetite se, dok čitate moje spise, da riječ nije istina. Može se pokazati kao prst, ali nije mjesec” - ali tko da se sjeti?

Ljudi jednostavno postanu upućeni čitajući sveta pisma - rabini, svećenici, pape - ali oni su svi upućeni; oni nemaju iskustvo. Oni nisu upoznali sebe, oni su samo vjerovali. Vjerovanje vas sprečava u traženju istine. Nikada ne stajte na vjerovanju. Stanite samo na vlastitom iskustvu.

Fuketsu je odgovorio: “Uvijek se sjećam proljeća u Konanu...” gdje je živio prije nego je došao na Mount Fuketsu. Planinu je japanski car preimenovao po Fuketsuu. Postala je Mount Fuketsu jer je on tamo živio, prosvijetljeno svjetlo za milijune koji dolaze i utažuju svoju žeđ.

Ali prije dolaska na ovu planinu, živio je na drugoj planini. On kaže: “Uvijek se sjećam proljeća u Konanu, gdje jarebice pjevaju; kako je mirisno bezbrojno cvijeće!” Vidite li smisao? On ne odgovara izravno. Zen ne odgovara izravno. On odgovara na vrlo poetski i

neizravan način. On kaže: “Mogu se sjetiti proljeća u Konanu, gdje jarebice pjevaju; kako je mirisno bezbrojno cvijeće!” Ali vi niste nikada bili u Konanu, i ne znate kakvo je proljeće u Konanu, ne znate cvijeće i miris i boju i

ljepotu. Osim ako odete tamo, nema drugog puta. “Ja ne mogu prenijeti Konan i njegovo proljeće i cvijeće i pjesme ptica u moj jezik. Mogu vam pokazati put u Konan - idite u Konan.”

On jednostavno kaže da se unutrašnji svijet mora iskusiti. Dolazi veliko proljeće...veće nego što ste vidjeli vani. Ima cvijeća i mirisa drugog svijeta - mir, tišina, pjesma, ples koji niste znali u vanjskom svijetu. Ali jedini je način: uđite.

Issa je napisao: Čista jednostavnost označava dolazak proljeća svijetlo žuto nebo. Ali vi to niste vidjeli. Koliko ljudi pogleda u nebo? Ja sam promatrao, stojeći pored ceste: ljudi broje novac u rukama i ne

vide da sunce zalazi i baca psihodelične boje po cijelom horizontu – oni broje novac. Vidim njihove usne kako se miču. Oni govore nekom tko nije prisutan, a sunce zalazi sa takvom veličajnosti. Koliko ljudi rano

50ustaje da vidi izlazak sunca? Koliko ljudi promatra neizmjernu hipnotičku snagu noći punog mjeseca?

Da li znate, svi oni koji su postali prosvijetljeni, postali su to u noći punog mjeseca, osim Mahavire – samo jedan izuzetak u cijeloj povijesti·? Čudno... zašto za punog mjcseca ? Ocean se diže da pozdravi mjesec u noći punog mjeseca. Više ljudi poludi za punog mjeseca, otuda riječ “lunatik”.

Lunatik znači luna, luna znači mjesec - udaren mjesecom. Više ljudi počini samoubojstvo za punog mjeseca - četiri puta više nego inače - više ljudi počini ubojstvo za punog mjeseca. To je čudno. Zašto se to događa za punog mjeseca?

Puni vas mjesec nekako čini da budete ono što inače potiskujete u sebi. Ako potiskujete želju da postanete prosvijetljeni, možda postanete prosvijetljeni za punog mjeseca. On vas izlaže. Ako potiskujete želju da počinite samoubojstvo...

Psiholozi kažu da ne postoji na zemlji ni jedan čovjek koji nije nekada pomišljao na samoubojstvo. Ne da ga svatko počini, ali postoje trenuci jada, zebnje, tjeskobe, kada pomišljamo da je bolje to završiti. Ali psiholozi nisu svjesni da se to javlja u noći punog mjeseca.

Noć punog mjeseca vas otkriva. Ako ste spremni za prosvijetljenje, ako su vaše meditacije sazrele, postajete prosvijetljeni. Ako ste spremni počiniti samoubojstvo a do sada ste to izbjegavali – nitko ne želi počiniti samoubojstvo, nitko ne želi nikoga ubiti, ali ideja se javlja, i u noći punog mjeseca je neodoljiva. Što god da ste potiskivali, sve što ste tražili otkriva se.

Ali sve mora biti vaše iskustvo. Čista jednostavnost označava dolazak proljeća – svjetlo žuto nebo. Vi ne možete ići unutra ako niste završili sa vanjskim svijetom – njegovom ljepotom, njegovim blagom,

njegovom neizmjernom beskrajnošću. Ako se niste s njim upoznali, nikada nećete. pomisliti da krenete unutra, jer je unutrašnje ogromnije, veće, unutrašnje je inteligentnije. To je istina, to je ljepota, to je božanstvenost.

Ali prvo morate naučiti od vanjskog svijeta. To je posebno poruka Zena. On nije protiv vanjskog svijeta, on želi da naučite sve o vanjskom svijetu tako se postupno uspinjete: od vanjskog prema unutrašnjem.

Maneecha je postavila pitanje: Naš Voljeni Učitelju, Je li prosvijetljenje nešto kao prodiranje do vrunske šale? Točno, Maneesha. To je prodor do vrhunske šale. Ovime počinje vrijeme za Sardar Gurudayal Singh. Percy i Drsko Torbac imaju zajedno dućan sa muškom odjećom u centru L. A. Jednog dana Bucko Bombač ušeta i kaže: “Trebam lijepo odijelo.” “Dobro” smješka se Drsko, skačući. “Mi imamo pariška odijela, talijanska odijela, meksička odijela, sve

vrste i sve stilove, sa svih strana svijeta. Modema. klasična, novi val, formalna, poslovna - svaku vrstu odijela.”

“Možete ih dobiti u vašoj najdražoj boji” nastavlja Drsko u najboljem prodavačkom tonu. “ Mi imamo crna, plava, siva, čak i narandžasta - koju god boju želite! Koja je vaša veličina?”

Bucko je stvamo impresioniran dok se ogledava po dućanu. “Mislim da sam ja broj četrdeset dva” kaže on.

Drsko ide donijeti sva odijela broj četrdeset dva u dućanu i proba Bucko svako. Svaki puta kada Bucko izađe u drugom odijelu, Drsko ga okreće da se pogleda u ogledalu - sprijeda pa otraga, otraga pa naprijed, okrećući ga ovamo i onamo, da se vidi iz svih kutova.

Pola sata kasnije Drsko mu još uvijek nije prodao ni jedno odijelo. Tada ulazi Percy sa posljednjim preostalim odijelom, kaže par riječi Bucku i Bucko ga kupuje. Kada je Bucko izašao iz dućana, Percy se okrenuo Drsku i rekao: “Vidiš kako je to jednostavno? Ja

sam mu prodao u prvom pokušaju.” “Točno” kaže Drsko “ali od koga mu se zavrtilo u glavi?” Boris Bagel pozvan je na kostimirani ples i odlučuje poći maskiran kao Lucifer, đavao. Na nesreću, putem na zabavu, Boris se izgubio i završio na TV prijenosu molitvenog sastanka

Jimmyja Bakkera. Dobri ljudi, slušajući dok Jimmy Bakker propovijeda sumpor i vatru paklenu, ugledaju Borisa u

njegovom vražjem kostimu i počnu vrištati i bježati prema vratima. U panici, propovjednik Jimmy Bakker je pregažen na podu i Boris, ne shvaćajući da je on uzrok panici,

ide da mu pomogne. “Ah, Sotono!” viče Bakker “Vodim ovu posebnu Kršćansku crkvu već dvadeset godina, ali hoću da

znaš da sam uvijek bio na tvojoj strani!” Giovanni, Talijan, George, Englez i Ivan, strašni Rus rade za Vojsku Ujedinjenih naroda u Africi, gdje

su ih ulovili kanibali.

51Poglavica Boonga, kanibalski vođa, veli ljudima da će im ispuniti posljednju želju prije nego ih ubace u

lonac za kuhanje. “Jaa-a hoću tanjur špageta!” veli Giovanni. “Ja bih želio bocu piva, molim” kaže George. “Dajte mi nogom u guzicu” kaže Ivan. Giovanni je dobio svoje špagete, George svoje pivo i Poglavica Boonga ide do Ivana i strašno ga opali

u stražnji kraj. Tog trena, Ivan izvuče pištolj iz džepa i poubija sve kanibale. “Dakle!” uzvikne George. “Krasna predstava!” “Majko moja!” viče Giovanni. “Kaj ti je trebalo tak dugo?” “Dobro” objašnjava Ivan “budući da sam ja dobar Rus, nisam ga mogao napasti dok me nije izazvao!” Nivedano

Nivedano

Budite tiho...zatvorit oči... Osjetite da vam je cijelo tijelo potpuno smrznuto. Ovo je pravi trenutak da pogledate unutra. Sakupite svoju cijelu životnu energiju, svoju punu

svjesnost, i u velikoj žurbi da dosegnete središte.., Nikad se ne zna, to može biti zadnji trenutak vašeg života.

Dublje i dublje... upravo kao strijela koja prolazi kroz sve slojeve vašeg tijela, uma. Kako se približavate središtu, dolazite bliže bogu... Kako idete dublje, bliže, približavate se buddhi koji je skriven u vama. U ovom trenutku vi ste najsretniji ljudi na zemlji, samo zato što ste tako blizu svoje božanske prirode. Zapamtite samo jednu stvar, koji je vječna u vama, a to je svjesnost koja svjedoči. Samo svjedočite o

svemu. Tijelo niste vi - svjedočite. Um niste vi - svjedočite. Sva iskustva koja vam se dogode - velika. tišina, mir, radost, ekstaza, vi ih, svjedočite. Vi ostajete

uvijek, iznad i izvan. To nadilaženje, to svjedočenje, je vaš stvarni buddha dharma, vaša izvorna priroda, vaša božanska

individualnost. Da pojasnimo, Nivedano...

52

Opustite se... Ali se nastavite sjećati da ste samo svjedok. Kako relaksacija napreduje počinjete se otapati kao led u veliki ocean svjesnosti. Auditorij Gautama

Buddha, u ovom trenutku, postao je ocean svjesnosti. Osjetite...i sakupite iskustvo. To nije vjerovanje, ovo je vaše iskustvo. To nije prst koji pokazuje mjesec. I nagovorite buddhu da pođe sa vama. On mora postati sam vaš život, vaše disanje, udaranje srca,

vaše dnevne, uobičajene aktivnosti. Dok cijepate drva za zimu, nosite vodu sa bunara, on mora biti sa vama. U stvari, polako, polako vi

ćete nestati, samo će buddha ostati. To je najveći dan vašeg života, kada samo buddha preostaje. Riječ 'buddha' znači svjedok, promatrač, onaj koji pazi - u srži, čistoj svjesnosti. I čista svjesnost

sjedinjava vas sa cijelim svemirom. Sakupite što više iskustva možete, i nagovorite buddhu da pođe s vama. Nivedano...

Vratite se... ali vratite se sa milošću, vratite se sa srećom, vratite se kao buddha. I sjednite na tren

samo da se prisjetite gdje ste bili, da zapamtite zlatnu stazu kojom ste se kretali. Centimetar po centimetar, udaljenost između vašeg oboda i središta postaje svakim danom sve

manja. Dan kada obod i središte postanu jedno, vaša djela i vaša svjesnost postaju jedno, stigli ste kući. Jedno jedino zrno može zazeleniti cijelu zemlju. Jedan buddha može zapaliti cijeli svijet novom

svjesnošću i novom čovječnošću. Vi ste prava nada svijeta koji je u velikom očaju, u velikoj tjeskobi. To nije pitanje samo vaše individualnosti, postati buddha, to je pitanje spašavanja cijelog ovog

planeta. Ovaj planet mogu spasiti samo ljudi koji razumiju da je svako ljudsko biće božansko. Uništiti bilo što je ružno i barbarski. Posebno je odvratno uništiti život, jer ako ne možete stvoriti život,

nemate ga ni pravo uništiti. Jedno zrno zazeleni cijelu zemlju. Dobro, Maneesha? Da, Voljeni Učitelju. Sedmog siječnja 1989 godine Bhagwan Shree Rajneesh je objavio da odbacuje prefiks Bhagwan

Shree jer to prevelikom broju ljudi ima značenje “Bog”. Dvadeset sedmog veljače 1989 sannyasini su zajednički odučili da Ga nazovu OSHO RAJNEESH “OSHO” je izraz izveden iz drevne japanske riječi koju je prvu upotrijebio Eka da bi se obratio svom

učitelju, Bodhidharmi. “O” znači “sa veliki poštovanjem, ljubavlju i zahvatlnošću” kao i sa “usklađenošću” i “harmonijom”. “SHO” znači “multidimenzionalno širenje svjesnosti” i “obasipanje egzistencijom sa sviju strana.” Ma Prem Hasya Predsjednik Rajneesh Foundation International