osnovna Škola klinČa sela Školski list „klinČek“ br. 6 · osnovna Škola klinČa sela...

OSNOVNA ŠKOLA KLINČA SELA ŠKOLSKI LIST „KLINČEK“ br. 6

1 Novinari 2015./2016.


1 Novinari 2015./2016.

Dragi čitatelji, pripremljeno je i šesto izdanje Klinčeka. Kao i dosad, donosimo vam niz zanimljivih tema, pregled najvažnijih događanja, aktivnosti i proje-kata koji su obilježili ovu školsku godinu. Nadamo se da ćete uživati u čitanju.

Vaši novinari

SADRŽAJ: POSJETI......................................................................................... 2 PROJEKTI I SVEČANOSTI .........................................................4 LIDRANO.......................................................................................7 INTERVJU.....................................................................................10 MOJ ZAVIČAJ..............................................................................13 IZLETI...........................................................................................15 SLOBODNA TEMA.....................................................................18 NATJACANJA..............................................................................20 SPORT...........................................................................................22

Uredništvo: Karlo Filipović Petar Topolko Ana Maretić Elizabeta Juratović Nika Šimanović Marija Ferenac Stela Bobanac Petra Kozlina Ivanka Majdandžić Nika Vladić Nevenka Drlje

UVODNIK


2 Novinari 2015./2016.

Učenici Osnovne škole „Klinča Sela“ posjetili Ured predsjednice Republike Hrvatske Dani otvorenih vrata jedinstvena su prilika kada građani mogu posjetiti Ured predsjed-nice Republike Hrvatske. U sklopu Građanskog odgoja iz njemačkog jezika prof. Luka Huzjak organizirao je po-sjet Uredu predsjednice za učenike osmih razreda Osnovne škole Klinča Sela. Unutar Glavne zgrade učenici su obišli re-prezentativne prostore, salone i dvorane; od Svečanog predvorja koje je obilježeno bis-tama hrvatskih velikana preko Južnog salo-na, Svečane dvorane, Biblioteke, Pučke dvorane, Sjevernog salona pa do Kabineta predsjednice. Iako su to prostori u kojima se odvijaju

brojne službene i radne aktivnosti Predsjednice, reprezentativni interijer salona i dvorana upućuje na bogatu umjet-ničku vrijednost i povijesnu važnost samog prostora. Učenici se nisu susreli s Predsjednicom, ali su obišli veći dio kompleksa na Pantovča-ku. Uz stručno vodstvo čuli su brojne zani-mljivosti iz prošlosti i sadašnjosti mjesta na kojem su se događali susreti s brojnim dr-žavnicima i donosile važne odluke za Re-

POSJETI


3 Novinari 2015./2016.

Švicarski veleposlanik u Hrvatskoj, gos-podin Stefan Estermann donirao 10 rječnika za potrebe nastave njemačkog jezika

Ideju da se obrati veleposlanstvima zemalja nje-mačkog govornog područja iznio je učitelj nje-mačkog jezika u našoj školi, profesor Luka Huz-jak. Poslao je upite, a povratnu informaciju dobi-li smo od svih. Odgovor je uglavnom bio da ne-maju poseban fond za takve izdatke upućujći nas na druge institucije kao što su Goethe Institut i sl. Isti odgovor dobili smo iz veleposlanstva Švicar-ske, ali i uz napomenu da je veleposlanik, gosp. Stefan Estermann voljan sam kupiti rječnike i dostaviti ih u školu. I stvarno, u utorak 1.12.2015. godine u pratnji gospođe Danijele Bušić, asistentice za kulturnu

suradnju pri ambasadi, veleposlanik je stigao u našu školu s 10 vrijednih rječnika njemačkog jezika. Sudjelovao je na satu njemačkog u 8.b razredu, govorio im o poslu koji obavlja u Hrvatskoj i ra-zgovarao s učenicima i odgovarao na njihova pi-tanja. Potpisao je rječnike i izrazio želju da budu od pomoći pri učenju njemačkog jezika. Veleposlanik nam je rekao da mu je to bila prva osnovnoškolska ustanova u koju je došao. Gospodin Estermann je interesantan i otvoren čovjek koji govori nekoliko svjetskih jezika. Uz besprijekoran „Hochdeutsch“, na našu želju pro-govorio je i švicarskom verzijom njemačkog ko-ju nismo baš razumjeli, a prema njegovoj izjavi teško ga razumiju i ostali govornici njemačkog jezika. Otišli smo i do naše nove škole, ponosno smo istaknuli da očekujemo skoro preseljenje, izrazili želju da nas opet posjeti, ovoga puta bez knjiga i poklona.


4 Novinari 2015./2016.

Hrvatski olimpijski dan Kao i ranijih godina 10. rujna obilježili smo Hrvatski olimpijski dan. Niži razredi već tradicionalno imaju razna natjecanja kao što su potezanje užeta, trčanje i na kraju proglašenje pobjednika uz isticanje olimpijskih načela i vrijednosti. Vjerojatno među najzanimljivija događanja spada potezanje užeta koje nam upriliče prvašići. To je njihovo prvo odmjeravanje snage i volje što se dobro uklapa u duh olimpizma. Viši razredi su ove godine krenuli u šetnju i razgledanje nove škole. Šarena kolona od preko 250 učenika i nastavnika izavala je pozornost stanovnika Klinča Sela. Iako je dogovor bio da se svi odjenemo u bijele majice, koje simboliziraju olimpijski pokret, bio je nemali broj onih koji su to zanemarili pokazavši svoju sklonost prema živim bojama, sukladno valjda bojama olimpijskih krugova. Slike pokazuju tu raznolikost.

Obišli smo novu školu, unutra smo samo zavirili jer su tamo u tijeku završni radovi polaganja pločica, uređenja zidova i instalacija. Odgovorni na gradilištu su nam potvrdili da radovi napreduju prema planu te smo napustili našu novu školu u nadi i vjeri da ćemo se tamo zastalno nastaniti početkom nove godine.

Stoti dan škole obilježava se tradicionalno u veljači u brojnim europskim zemljama, a cilj ovog projekta je okupiti učenike i učitelje osnovnih škola koji su spremni na nacionalnoj/lokalnoj razini kroz odabrane sadržaje obilježiti ovaj dan u školi. Organizator je Udruga hrvatskih učitelja razredne nastave Zvono i nalazi se prijavljen kao eTwinning projekt.

PROJEKTI


5 Novinari 2015./2016.

Projektni EKO-DAN Ovogodišnja tema Projektnog eko dana bila je ZDRAV ŽIVOT. U skladu s tim učenici prvog razreda pekli su zdrave kekse od integralnog brašna i s veseljem ih pojeli. Raspravljali su o svemu što čini zdrav život i na tu temu izradili plakate.

Treći a razred započeo je svoj rad na temi Zdrav život

sportskim aktivnostima s vjeroučiteljem pod geslom U zdravom tijelu, zdravi duh, s učiteljicom engleskog jezika o zdravoj i nezdravoj hrani, a zatim su piramidom zdrave prehrane i izradom plakata zaokružili temu. Treći b razred je, osim piramide zdrave prehrane, stavio naglasak na važnost redovitog konzumiranja voća. Slagali su voće na tanjuru i voće u čaši te konzumirali. Četvrti razredi su gledali prezentaciju o zdravoj prehrani. Nakon toga 4. a je imao rad u skupinama i izradu plakata „5 koraka do zdravog života“, zatim su radili voćne ražnjiće..

4. b su imali radionice po skupinama i radili salatu od piletine i povrća. Razredi od 5. do 8. su uređivali okoliš oko stare i nove škole. Sadili su cvijeće, kosili i čupali travu, pripremali zdravu hranu i napitke…

Božićna priredba razveselila je sve pri-sutne kao i svake godine. Posebno izne-nađenje ove godine bio je naš “zbor iz zbornice”.


6 Novinari 2015./2016.

Predstava Varijete Učenici sedmog i osmog razreda naše škole prisustvovali su jednom osobitom varijeteu. U sklopu projekta Prsten potpore – pomoćnici u nastavi, korisnici Centra za rehabilitaciju Zagreb – radionica Zaprešić, izveli su veselu predstavu Varijete. Štićenici Centra, osobe s

posebnim potrebama, svojom su gestom, humorom, recitalima i pantomimom pokazali koliko zanimljivi i duhoviti znaju biti i tako održali pravi sat građanskog odgoja razbijajući predrasude prema različitima. Oni zrače jednom posebnom toplinom i neposrednošću, a naši učenici, kao i svi u školi, uzvratili su im na isti način.

Bubnjanje Tjekom ove školske godine u školi je or-ganizirano prikupljanje pet ambalaže, a sredstva su uplaćena kao donacija Udru-zi „dobre vibracije“. Time smo pripomo-gli kupnju originalnih djembe bubnjeva koje Udruga koristi u terapeutskim radi-onicama za djecu oštećenog sluha. Za uzvrat smo dobili na dar 10 radionica za učenike naše škole. U akciji, no i na sa-mom tečaju bubnjeva, najviše su se ista-knuli učenici 7. a i b razreda.


7 Novinari 2015./2016.

Pustolovina u noći (ili ne)

Razmišljam sjedeći na promrzlom stolcu.

Trnci me prolaze, lagano mi se koža ježi. Tempe-

ratura je ugodnih 3 º C. Osjećam lagani povjeta-

rac sa sjevera koji raznosi pramenove moje kose

na sve strane. Kao što bogovi neba raznose zvije-

zde cijelim svemirom. Prekriženih nogu i glavom

pod kutom od 135 º gledam u prostrano nebo.

Gledam u noć. U daljini čujem prodoran glas psa

koji pozdravlja zvijezde na nebu.

U zjenicu oka mi upada mjesec koji pozdravlja

noć svojom svjetlošću. Kao kada sjedim na zu-

barskoj stolici i jako svjetlo me tjera da zatvorim

svoje teške kapke.

Mjesec ima neku čarobnu energiju. Kao da mi

želi nešto reći ili pokazati.

Ustajem sa stolca i prepuštam se njemu. La-

ganim korakom odlazim u mrak. Pogledavši u

nebo, opazio sam na milijune zvijezda i u tom

trenutku se prisjetim stare legende. Govori kako

svaka zvijezda predstavlja jednog mog pretka.

Stojim na puteljku i pitam se ima li nekoga gore.

Možda mi je to mjesec htio reći. Izašao sam iz

stanja mirovanja i nastavio pratiti mjesečevu

svjetlost. Začuo sam glasan krik. Poput krika dje-

teta kada dolazi na svijet. Potrčao sam u tom

smjeru. Tom brzinom nije trčao ni Usain Bolt ka-

da je osvojio svjetski rekord. Ptice nebeske su me

nosile na svojim krilima. Začu se snažan udarac.

Bio je to udarac jačine atomske bombe koja je

uništila Hirošimu. Udarac u glavu. Krošnja drve-

ta me sravnila sa zemljom. Pao sam kao pokošen.

Nisam ustajao. Neka čudna sila vukla me da usta-

nem. Osjećao sam se kao da je Antiteroristička

jedinica Lučko prešla preko mene.

Ta čudna sila me i dalje pratila. I tlak zraka je

promijenila. Našao sam se na početku mračne šu-

me. Hrabro sam ušao u šumu kao vojnik u rat.

Lidrano u našoj školi

Ove godine naša škola bila je domaćin Međuop-ćinske smotre Lidrano. Sve je bilo u znaku veli-ke Ivane Brlić – Mažuranić; naša pozornica, ra-dovi, ukrasi i darovi za sudionike. Uživali smo u bogatom programu i dramsko – scenskim nastupima svih sudionika smotre. Po-vjerenstva i mentori su se složili da su na ovogo-dišnjoj smotri svi radovi i nastupi bili izuzetno dobri te im je bilo teško izdvojiti najbolje. Naši učenici su se i ove godine pokazali vrlo us-pješnima. Na Županijskoj smotri Lidrano održanoj u Jas-trebarskom 3. ožujka 2016. našu školu predstav-ljali su učenici Benjamin Godanj i Filip Šiktar (literarni rad), Nika Vladić (novinarski rad) i An-tonia Juraj (dramsko-scenski nastup). Novinarski rad Nike Vladić predložen je za državnu smotru.

LIDRANO


8 Novinari 2015./2016.

Bila je kao petica u imeniku, kao prijatelj u ne-

sreći, kao rame za plakanje...

Bio sam blizu, hodao laganim korakom. Ugle-

dah osvijetljeni panj. Sila je bila toliko jaka,

jedva sam gledao. Približavao sam se panju us-

prkos jakoj sili.

Sjedam na panj i začujem: „Filipeeee! Ustaj!

Pola devet je! Kasniš u školu!“ Trgnuo sam se

iz sna kao da su me zalili vodom. Srce mi je ku-

calo kao ludo. Nema sumnje. Ovako mio i nje-

žan glas rano ujutro ima samo moja majka. Jed-

va sam ustao iz kreveta. Bio sam nalik čudoviš-

tu iz Loch Nessa.

Nakon što sam se spremio, sjeo sam u auto

te smo krenuli prema školi. Putem sam razmiš-

ljao o snu i sam sebi postavljao pitanja. Što mi

je mjesec htio reći? Zašto me odveo u šumu?

Kakva je to bila sila? Je li mi htio pokazati panj

ili nešto drugo?

Moja pitanja su ostala misterij, ali uvijek ću se

pitati.

Filip Šiktar

Maskenbal Maskenbal u našoj školi svake godine okuplja sve više sudionika. Ovogodišnja tema bili su likovi iz bajke. Tako su našom dvoranom prošetale brojne vile i vještice, patuljci, zmajevi, princeze, kraljevići... A sve je budno pratio naš već poznati žiri.


9 Novinari 2015./2016.

Put do Zagreba Sve počinje u 6 sati i par minuta viška. Kre-

će priprema za putovanje puno dogodovština.

Temperatura zraka je zadovoljavajuća. Kombina-

cija odjeće: slojevito, ali ne previše. Čistoća teni-

sica: zadovoljavajuća. Boca: puna vode. Fizička

spremnost: na najvišoj razini.

Polazak je u 6 sati i 50 minuta od nule. Kora-

čajući prema željezničkoj stanici, primjećujem

da sve kuće spavaju, samo su ulična svjetla bud-

na. Spuštena rampa ukazuje na dolazak tih bu-

čnih stonoga. Srećom, odnedavno manje zagađu-

ju okoliš.

U vagonima vlada toplina koja bez pitanja ulazi

u tijelo. Mozak nema potrebu za gledanjem u

svijet oko sebe te prelazi na štedljivi oblik rada,

ali ne zadugo.

Dolazi osoba u stojećem položaju tražeći komad

papira na kojemu piše „ono bitno“. Papir dobiva

ožiljak, malu rupicu na sebi.

Kako to bučno i veoma dugo prijevozno sre-

dstvo odmiče, i mi skupa s njim, tako se i pribli-

žava posljednja stanica za nas (ne i za vlak). Pro-

blemi su svugdje gdje su ljudi.

Ovo kratko predviđeno putovanje će se odvijati

duže, vrijeme se ne zaustavlja. Ono ne pita koli-

ko je sati, stoga se mi njemu moramo prilagoditi.

Još uvijek idemo dvjema paralelnim željeznim

linijama. Skrećemo s kolosijeka, idemo negdje

sasvim u nepoznato.

Prolazimo kroz Ranžirni kolodvor. Oko nas je

gomila uvenulih vlakova okićenih hrđom i praši-

nom. Na jednom mjestu pruža se prekrasan pog-

led na Zagreb, zabačene vlakove i željeznicu.

Prolazimo pokraj Jakuševca. Gomila otpada pre-

krivena zemljom i travom.

Slijedi najopasniji pothvat u povijesti željeznice,

prijelaz preko starog mosta. Čuje se jauk greda

koji strah povisuje na još veću razinu.

Stigli smo u još zabačeniji dio pruge. Oko nas su

kuće različitih veličina i oblika. Umor je počeo

vladati tijelom. Fizička spremnost je pala na naj-

nižu razinu. Pitate se zašto? Predug boravak u

sad već vrućem i zagušljivom prostoru. Oči ne

znaju u kojem smjeru, u koju točku skrenuti pog-

led.

U međuvremenu smo došli na glavnu prugu.

Polako ubrzavamo i klizimo po tračnicama.

Sada zgrade nepomično stoje, očajan pogled upi-

ru u visinu.

Vlak je počeo usporavati, Zemlja se zaustavlja.

Prodoran zvuk kočnica me probudi iz razmišlja-

nja. Na Glavnom kolodvoru vrata se otvaraju,

nesigurnim korakom silazim u centar grada...

Benjamin Godanj


10 Novinari 2015./2016.

Novac i materijalno više nisu

smisao mog života

Usprkos tome što se može pohvaliti mnogim priz-

nanjima i diplomama, sudjelovanjem kao liječnik

u Domovinskom ratu, sudjelovanjem u prvim

transplantacijama jetre i gušterače u ovom dijelu

Europe, te mjestom u najboljem kirurškom timu

Hrvatske, dr.med. Ivan Vladić na vrhuncu svoje

kirurške karijere odlučio je poći sasvim drugim

putem, shvativši da kirurgija nije ono što ga čini

sretnim.

Koja su sjećanja obilježila vaše djetinjstvo?

Mi smo bili jedna radišna obitelj. Već u svojoj os-

novnoškolskoj dobi pomagao sam majci i ocu ra-

deći u obiteljskoj voćarnici. U slobodno vrijeme

volio sam pisati, to me opuštalo i odvodilo u neki

drugi svijet daleko od svakidašnjih briga.

Kako je bilo živjeti u novoj sredini nakon dola-

ska iz Imotskog?

Ja sam se na Božjakovinu, u kojoj smo živjeli pr-

vih nekoliko godina, brzo priviknuo jer sam još

bio dijete. Mojim je roditeljima bilo teško ostaviti

voljeni Imotski, a i nismo bili u najboljem finan-

cijskom stanju, tako da je tata morao puno raditi

kako bi nas prehranio.

Zamjerate li svojim roditeljima to što ste ve-

ćinu djetinjstva proveli učeći i radeći?

Naravno da ne. Roditeljima je trebala pomoć i u-

vijek su naporno radili kako bi nam pružili dobar

život. Kad smo se tek doselili, tata je radio čak

nekoliko poslova. Bio je radoholičar i svakog je

dana ustajao u 4 sata. Iz tvornice u kojoj je radio,

donosio je prljava jaja koja nisu bila za prodaju.

Mi smo ih čistili i prodavali na tržnici. Svojim na-

pornim radom i upornošću uspjeli smo uštedjeti

nešto novca te smo kupili zemljište i ondje posa-

dili voćnjak. Preselili smo se u Dugo Selo i ondje

otvorili obiteljsku voćarnicu. I sve to zahvaljujući

našem radu.

Sjetite li se nekada svog rodnog Imotskog?

Imotski je uvijek ovdje sa mnom. Mnoga lijepa

sjećanja povezuju me s mjestom u kojem sam od-

rastao, Runović. Kada bismo ljeti došli ondje na

Gospu, uvijek sam više volio kupanje u rijeci Vr-

ljici nego dosadne odlaske na mise. Ja i prijatelji

iz okolnih sela bili smo pravi profesionalci u lovu

na riječne rakove. Volio sam druženja s bakom

Janjom koja me čuvala dok sam bio dijete. U kući

mog djeda Mate u Zmijavcima nisam se volio du-

go zadržavati. Ondje je uvijek bilo mračno i tmur-

no, a i djed je bio takav. Uvijek je pričao o politi-

ci, ratu, ustašama i partizanima, a mene to nije za-

nimalo. Više sam volio trčati po poljima i gnjaviti

životinje.

Intervju s Ivanom Vladićem, odličnim liječnikom i najboljim ocem


11 Novinari 2015./2016.

S prijateljima iz djetinjstva

Kako ste se odlučili za studij medicine?

Imao sam odlične ocjene u školi i nisam znao što

da upišem. Želio sam da roditelji budu ponosni na

mene i zato sam se odlučio za medicinu. Isprva

mi je bilo zanimljivo biti mladi liječnik, no kasni-

je sam shvatio da to usprkos plaći nije savršeno

zanimanje. Bio sam okružen taštim, egoističnim i

pohlepnim ljudima koji su mislili samo na novac.

U međuvremenu sam i ja postao takav, život mi

se sveo na operacije, transplantacije, dežurstva i

trku za novcem.

Nagrada grada Zagreba

Kada i kako ste zapravo shvatili da medicina

nije vaš životni poziv?

Trebalo mi je čak 20 godina da to shvatim. Zapra-

vo nikad nisam bio posebno sretan radeći taj po-

sao, ali mislio sam da je to normalno i da trebam

raditi kako bi moja obitelj imala sve što treba. No

jednoga dana, kad sam pokupio kćer iz vrtića, sve

se promijenilo.

Otišli smo u parkić i provodili vrijeme zajedno

kad mi je odjednom zazvonio telefon. Bio je to

moj kolega i kum, dr. Patrlj. Rekao mi je da ima

jedna transplantacija koju bismo mogli obaviti u

Dubravi za sat vremena. Rekao sam Niki: „Nikač,

tata mora sada ići u bolnicu. Znaš, tamo ima je-

dan bolestan striček kojem treba pomoć. Odvest

ću te baki, a usput možemo i kupiti neku igračku.“

Oči su joj zasuzile i kao da je sva sreća nestala s

njenog lica.Rekla je:„Tata, ima i drugih stričeka

doktora, a ja nemam drugog tatu…“

Te ću riječi pamtiti cijeloga života. Srce mi se ta-

da slomilo. Tek sam tada shvatio da sam sve ove

godine činio veliku grešku i da nikakve igračke,

odjeća i novac ne mogu nadoknaditi ljubav i vri-

jeme provedeno s roditeljima. Nisam otišao na

transplantaciju, baš suprotno,odlučio sam provesti

to vrijeme s obitelji koju sam sve te godine zapos-

tavljao.


12 Novinari 2015./2016.

Kada ste odlučili promijeniti način života?

Uvijek sam volio jesti usprkos svom znanju da to

nije zdravo. Naravno, nakon toliko godina stresa i

prežderavanja ozbiljno sam se razbolio. Pokuša-

vao sam se liječiti na mnoge načine, no nikakvi

lijekovi ni operacije nisu pomagali. Ni svim svo-

jim novcem nisam mogao ništa promijeniti. I on-

da sam shvatio da mi tom bolešću moje tijelo želi

nešto poručiti. Odlučio sam istražiti neke druge,

alternativne metode liječenja.

Počeo sam se baviti sportom, manje sam radio i

počeo sa zdravom prehranom. I zamislite, uspjelo

je! Bolest se povukla i opet sam bio zdrav, no više

se nisam htio vratiti starom načinu života. Tada

sam odlučio da za mene počinje jedno sasvim no-

vo i pozitivno razdoblje života.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme najradije odem trčati na Slje-

me ili po Maksimiru. Također se volim i provoza-

ti biciklom po Dugom Selu. Uživam i u jednom

neobičnom hobiju. Volim, kako bi to rekle moje

kćeri, „ prčkati oko auta“. Da, auti su moja velika

strast, volim nedjeljom ujutro otići na Jakuševec i

ondje prošetati, ponekad i kupiti neki auto. Svoje

slobodno vrijeme najviše volim provoditi sa svo-

jim kćerima. Uživamo u odlascima u kino i na

Sljeme. Također uzivamo u klizanju, skijanju, ro-

lanju, sanjkanju i ostalim obiteljskim aktivnosti-

ma.

Kakav je vaš život sada i jeste li sretni?

Jako sam sretan. Imam još ciljeva, ali oni najvaž-

niji već su ostvareni. Uživam u životu, aktivno se

bavim sportom i često pročitam neku knjigu. Od

očeve smrti imam puno više obveza jersmo nakon

njegovog gubitka brat i ja preuzeli brigu o mami i

kućanstvu. To mi ne smeta. Radim puno manje, ni

plaća više nije ista, no ja sam puno sretniji. Imam

više vremena za sebe i za obitelj koju volim najvi-

še na svijetu.

Ivan Vladić s kćeri na skijanju

Nika Vladić


13 Novinari 2015./2016.

Jutro u zagorskom vinogradu

Jutro je. Sunčeve zrake kucaju na moj prozor. Umivaju mi lice. Prilazim prozoru, pogled mi se zaustavi na lijepom rosnom vinogradu koji se spušta niz brijeg. Njiše ga lagan po-vjetarac. Žuto sunce mu grije već osušene listove trsja. Ptičice mu pjevaju posljednje stihove jeseni dok se spremaju na dalek put. Kljuckaju mu pošušene bobice dok se skri-vaju među maglom. Nedavno zeleni listovi loza sada su šareni. Žuta, smeđa i crvena samo su neke boje u ko-jima vinograd osjeća, miriše i sluša jesen. Šuštanje osušenog lišća i njihanje golih grana drveća. Jutarnja rosa miriše na vinograd i jesen. Vjetar i magla igraju lovice po vinogra-du. Na nebu odsijavaju pozlaćeni listovi loza. Tihim i nježnim glasom zima se javlja vino-gradu. Mirise istrunulih listova vjetar podiže u oblake. Tihim hodom vinograd odlazi u svoje snove da u proljeće opet može sjati i mirisati u novom ruhu.

ZAVIČAJ


14 Novinari 2015./2016.

Sličica iz zavičaja U lijepoj prigorskoj ravnici, na pola puta od Zagreba prema Karlovcu nalazi se moja Zde-nčina. Tu živim sa svojom obitelji poznatoj po turističko seoskom gospodarstvu. Ono pruža gostima boravak na selu i seoskom imanju gdje mogu probati razne domaće speci-jalitete (štrukle, kobase, šunku i sl.), vidjeti ra-zne domaće životinje (krave, svinje, konje, ko-ze, ovce, perad i sl.), poljoprivredne strojeve, listopadnu šumu... Ili jednostavno uživati u prirodi i sportskim aktivnostima. Svi u obitelji zajedno radimo na gospodarstvu kako bismo unaprijedili i poboljšali ponudu i omogućili ugodan boravk našim gostima. Veseli me kada na naše imanje dolaze djeca. Ovdje mogu učiti o prirodi i tradiciji, povijesti i sadašnjosti našeg zavičaja i, uz to, dobro se zabaviti i odmoriti.

Nika Šimanović

Narodna nošnja

Mlin

Tkalački stan


15 Novinari 2015./2016.

Senj Učenici šestog razreda posjetili su Senj. Popeli su se i na kulu Nehaj. Tamo smo razgledali veliki muzej koji svjedoči o životu i djelima senjskih uskoka. Poslije razgledavanja tvrđave Nehaj otišli su u raz-gledavanje Muzeja grada Senja gdje su mogli puno naučiti o povijesti Senja i okolice. Također su posjetili Velika vrata i katedralu Uznese-nja Blažene Djevice Marije. Slijedio je put u Novi Vinodolski, razgledavanje grada i muzeja u kojem se čuvaju jedni od najstarijih glagoljičkih spomenika. Osim za učenje, bilo je vremena i za šetnju uz more i sladoled.

Posjet Vukovaru Dvodnevni posjet osmih razreda Vukovaru projekt je Memorijalnog centra Domovin-skog rata u Vukovaru i Ministarstva brani-telja. Naši osmaši su također krajem svib-nja posjetili Vukovar. Obišli su memorijal-ne lokalitete, Gradski muzej, Muzej Vuče-dolske kulture i slušali predavanja na temu Domovinskog rata i Vukovara. Ovim posjetom upoznali su istočni dio naše domovine, ljepotu ravnice, toplinu i susret-ljivost ljudi. Prvi put su posjetili Vukovar, upoznali njegovu prošlost, vidjeli ožiljke njegove žrtve, ali i njegovu sadašnjost. Do-šli su iz Vukovara s pozitivnim iskustvima i vjerom u bolje sutra.

IZLETI


16 Novinari 2015./2016.

Pula i Brijuni Osmaši su na svoj jednodnevni izlet na kraju školske godine otišli u Pulu i na Brijune. U Puli su obišli Arenu slušajući priče o gladijatorima, Augustov hram, Zlatna vrata i još mnoge druge pulske znamenitosti. Nacionalni park Brijuni sve je oduševio. Složili su se da je to pravi “raj na zemlji”. Uživali su u vožnji vlakićem po Brijunima, u netaknutoj pri-rodi, safariju,...

Petaši su također uživali u netaknutoj prirodi Plitvičkih jezera.


17 Novinari 2015./2016.

MATURALAC

SJEVERNA DALMACIJA


18 Novinari 2015./2016.

K ada bismo se vratili 50 godina u prošlost, shvatili bismo da

se mnogo toga promijenilo. Posebno ako pogledamo mlađe generacije.

Često možemo čuti starije ljude kako go-vore “ni djeca nisu što su nekada bila” i takve izjave trebamo smatrati istinitima. Kada su naši roditelji, bake i djedovi bili djeca, sve je bilo drukčije. Djeca i mladi su imali puno zdravije i veselije djetinj-stvo. Često su boravili vani, igrali razne igre, družili se i pomagali roditeljima u kući i na polju. Danas se djeca, posebno mladi od 12 do 18 godina bave drugim stvarima. Jako su opterećeni modom i iz-gledom te statusom u društvu. Rijetko iz-laze, a komunikacija se odvija preko dru-štvenih mreža. A kad izađu, najčešća su im odredišta noćni klubovi, kafići, a o-nim mlađima, igrališta i parkovi u koje zalaze u večernjim satima. No najveći je problem ono što se na tim mjestima do-gađa. Mladi se ondje često susreću s dro-gom, alkoholom i cigaretama te počinju s konzumacijom navedenih proizvoda ka-ko bi se uklopili u društvo. Unatoč tome što su pušenje i alkohol zabranjeni mlađima od 18 godina, a droge zabranje-ne zakonom, gotovo sve im je dostupno.

Najčešće mete preprodavača su tinejdžeri koji su nesigurni i povodljivi te misle da

će tako lakše steći prijatelje.No češće pa-dnu u ovisnosti i krenu pogrešnim putem.

Kako spriječiti takve situacije? Naravno, najviše se moraju aktivirati roditelji te od ranog djetinjstva učiti djecu štetnosti ovi-snosti. Također trebalo bi još više educi-rati djecu i mlade o tim temama u škola-ma i vrtićima. Treba pokazati mladima da im ovisnosti neće pomoći ni u kojem smislu, već im samo donijeti hrpu raznih problema, od zdravstvenih i obiteljskih do novčanih. Veliki je problem i to što je društvo postalo sve blaže i popustljivije prema mladima koji konzumiraju alkohol ili su pušači. Sve su češće situacije kad upravo roditelji daju svojoj djeci alkohol i time ih nesvjesno uvuku u ovisnost. A pušenje i drogiranje je u osnovnim i sred-njim školama postalo nešto ˝normalno˝ ,a kazne su preblage. Odrasli moraju biti manje tolerantni i spriječiti takvo ponaša-nje, a ne ga podupirati.


19 Novinari 2015./2016.

Loše je i to što se kod tinejdžera može primijetiti da većina njih puši kako bi bili popularniji u društvu i dojmili se odrasli-ma. Drugim riječima ovisnosti su postale popularne i njihova popularnost nepresta-no raste. Teško se boriti protiv tako veli-kih problema. Pogotovo zato što s potraž-njom rastu i industrije koje proizvode ci-garete i alkohol te je njihov utjecaj sve veći. Reklame za alkoholna pića možeme vidjeti posvuda, a niti jedna od njih ne u-pozorava na štetnost alkohola. Pitanje je kako mladi uopće dođu do cigareta i al-kohola, a pogotovo droga. U svim trgovi-nama na blagajnama možemo pročitati natpise ˝zabranjena prodaja alkoholnih pića i cigareta osobama mlađih od 18 go-dina!˝. No nažalost, većina prodavača se toga ne pridržava i pogleda kroz prste maloljetnicima iako znaju da čine lošu stvar . Droge su također dostupne malo-ljetnicima, možda čak i više od alkohola i cigareta. Najvjerojatnije zato što su dileri često osobe bez morala koje ne razmišlja-ju o posljedicama već samo o zaradi. Ne postoje određene skupine djece koje naj-češće postaju ovisnici kao što mnogi tvr-de. Točnije, nije istina da će ako je rodi-telj alkoholičar i dijete biti ovisnik o al-koholu. Iako će sigurno utjecati na stav prema alkoholu. Najgore je ako roditelji od malena uče dijete kako je opijanje na raznim događajima (vjenčanjima, zabava-ma i krizmama)normalno, štoviše kako je to dio tradicije. Problem je to što većina roditelja ne može naučiti svoju djecu o štetnosti ovisnosti kada je i njima potreb-na edukacija.

Možda bi najunčinkovitije bilo povećati cijene i porez na cigarete i alkoholna pića. To bi zasigurno potaklo ljude na od-vikavanje, a i djeci bi bilo teže doći do njih. Također bi trebali povećati sve kaz-ne vezane uz ovisnost i postrožiti mjere opreza na granicama i u klubovima. Mo-ramo pokazati ljudima, a pogotovo mla-dima, da je ovisnost loša i da im može u potpunosti uništiti život. Mladima treba ponuditi druge mogućnosti i maknuti ih s ulica, a pogotovo iz noćnih klubova gdje im nije mjesto. Moramo kritizirati ovis-nost gdje god je to moguće, pomoću rek-lama, televizije, interneta... Moramo mla-dima poslati poruku da je svijet bez ovis-nosti bolji svijet.

Nika Vladić


20 Novinari 2015./2016.

SIGURNO U PROMETU 2016. Na školskom natjecanju održanom 7. ožujka 2016. u školsku ekipu plasirali su se: David Ši-munović, Karlo Fulir, Denis Gužvinec (pričuva) , Josipa Šunjić, Maria Domin i Bruna Vancaš (pričuva). Međuopćinska smotra održana 31.ožujka 2016. u Krašiću pokazala je kako je Denis spremniji od Davida te je tako on ušao u školsku ekipu. Županijsko natjecanje ove je godine održano 9. travnja u Velikoj Gorici. U konkurenciji 11 osnovnih škola Zagrebačke županije, naša ekipa ostvarila je sljedeće rezul-tate:

Dječaci 4. mjesto Karlo Fulir 5. mjesto Denis Gužvinec

Djevojčice

5. mjesto Maria Domin 12. mjesto Josipa Šunjić

Ekipno – 3. mjesto (dakle još jedan pehar za našu školu)

Ove godine nitko iz ekipe nije prošao dalje na državno natecanje, nedostajalo je malo konce-tracije i sreće, no ipak ponosni smo i na činjeni-cu što smo ekipa koja je najbolje odvozila poli-gon.

PROMETNA

U petak 27. studenog 2015. godine u informatičkoj učionici naše škole gospođa Sabina Angelina Latin je održala radioni-cu Prometne Učilice. U radionici je sudjelovalo 30 učenika od 5. do 8. razreda. Prometna Učilica promiče sigurnost u prometu na učenicima zanimljiv način. Kroz pregled poučnih sadržaja, rješavanje vježbi i ispita učenici imaju mogućnost sudjelovanja na dr-žavnom natjecanju i osvajanja vrijednih nagrada. Dva školska sata prohujala su u zabavi baš kao što možete vidjeti na fotografijama.


21 Novinari 2015./2016.

Za vrijeme zimskih školskih praznika učenici su izrađivali maketu školske sportske dvorane. Pustili su mašti na volju, ali i pazili na namjenu i funkcionalnost objekta. Komisija u sastavu: ravnatelj, učitelji TZK i učiteljica TK odabrali su tri najbolje ma-kete i nagradili maketare. 1.mjesto: Ivan Jurković, 8. b 2.mjesto: Marta Kožarec, 5. a 3.mjesto: Antonio Majetić, 7. b

Komisija nije imala lak zadatak odabrati najbolje između 14 maketa. Prvo mjesto je jednoglasno osvojila maketa koju je izradio Ivan Jurković. Drugo mjesto osvojila je maketa koju je izradila Marta Kožarec. Za treće mjesto u igri su bile 3 makete, no na kraju je prevagnulo to što je Antonio ra-dio sam, a i njegova maketa ima stvarno originalan i posebno atraktivan izgled.

Hvala svim maketarima na sudjelovanju jer svaka je maketa posebna na svoj način! Čestitke nagrađenima!

REZULTATINATJECAJAZAIZRADUMAKETESKOL-SKESPORTSKEDVORANE

Na županijskim natjecanjima i smotrama ove godine našu školu predstavljalo je 11 učenika. Na smotri LiDraNo bili su: Antonija Juraj, Nika Vladić, Benjamin Godanj i Filip Šiktar. Na županijsko natjecanje iz matematike išli su Lara Marković, Gabriel Horvatić i Marko Fabijanić. Iz geografije Dunja Crnčić i Marko Fabijanić, iz hrvatskog jezika Mirjam Valičević, a iz engleskog jezika Matilda Razum. * Rezultati sportskih natjecanja i Sigurno u prometu nalaze se u posebnim člancima u listu.


22 Novinari 2015./2016.

Otrčan županijski kros u Svetom Martinu pod O-kićem Veliki uspjeh učenika Osnovne škole „Klinča Sela“ na Županijskom natjecanju u krosu Na Županijskom natjecanju u krosu učenika Zagrebačke županije održanom 23. listo-pada 2015. godine u Svetom Martinu pod Okićem naši učenici su ostvarili veliki us-pjeh. Na natjecanju je sudjelovalo oko 200 učenika iz 30-ak škola Zagrebačke županije. Naša ženska ekipa (Jana Pučar, Ana Kolinger, Ma-rija Gagula, Mirjam Valičević i Maja Grubeša) za-uzela je visoko 2. mjesto, a muška ekipa (Filip Šiktar, Marko Vodopić, Mislav Slugečić i Luka Pustaj) 8. mjesto. Čestitke učenicima i profesoru Vladimiru Vujčecu.

Međuopćinsko natjecanje iz stolnog tenisa i šaha 14. siječnja 2016. godine naša škola je bila domaćin Međuopćinskog natjecanja iz stolnog tenisa i šaha. Svoje vještine i umijeće u šahu su odmjerili učenici osnovnih škola iz Krašića, Pisarovine i naše škole, a u stolnom tenisu, uz spomenute, još i Jaskanci. Na svečanom proglašenju i dodjeli medalja, koju je odradio naš ravnatelj, profesor Ivo Karača uz nadzor profesora Vujčeca, konačni poredak izgledao je ovako. Šah: 1. Pisarovina, 2. Klinča Sela, 3. Krašić. Stolni tenis: 1. Jastrebarsko, 2. Pisarovina, 3. Klinča Sela, 4. Krašić. Hvala svim sudionicima te čestitke učenicima i njihovim voditeljima i trenerima pobjedničkih ekipa. Šah,

Osnovna škola Vladimir Nazor Pisarovina. Stolni tenis, Osnovna škola Ljubo Babić Jastrebarsko.

SPORT


23 Novinari 2015./2016.

OSMAŠI GENERACIJA 2015./2016.

osnovna Škola klinČa sela Školski list „klinČek“ br. 6 · osnovna Škola klinČa sela...

Documents