U gostima kod...

predsjednika ive josipovića

Mirza se počeo drogirati

s 9 godina

Tema broja

IntelIgencIja

ČeliČni MoMak

Zvijeri meZimac

Traktori:

Zvijeri meZimac

List učenika Osnovne škole Sveti Petar Orehovec, Sveti Petar Orehovec, god. XII., broj 12, veljača, 2012.

KLInčeKList učenika oŠ sveti petar orehovec

Adresa uredništva:

OŠ Sveti Petar Orehovec 90

48267 Orehovec

Tel./fax: 048/856-257

Nakladnik:

Osnovna škola Sveti Petar Orehovec

Za nakladnika:

Stjepan Lučki, ravnatelj

Odgovorna urednica:

Stojanka Lesički

Glavna urednica:

Tihana Crnčić, 8.a

Lektura:

Đurđica Trakoštanec

Mirjana Škvorc

Dragi Klinčeki!

Ove smo godine još bucmastiji. To je zato što imamo još više fotografija, jer smo

okom naše kamere zabilježili brojna zanimljiva zbivanja. No, nismo zanemarili ni prenošenje informacija riječima. U nekim smo si tekstovima baš dali oduška, pa ima i onih preko pet tisuća slova. Jedan od takvih je i o našem bivšem učeniku, čeličnom momku, pripadniku elitne vojne postrojbe, jer nam se činilo da je njegova priča zanimljiva. U ovom broju rubrika Skitamo i pišemo još je opširnija jer smo puno skitali. Između ostalog bili smo i kod predsjednika Ive Josipovića. Posjetili smo i jednu drugačiju školu

i s njenim učenicima razgovarali o osnovnim školama u njihovim zemljama. Skitali smo i po našem mjestu, pa pišemo i o napuštenoj staroj školi u kojoj više nema dječjeg smijeha. Zato smo puno smijeha na licima učenika i učiteljica zabilježili u novoj školi u Gregurovcu gdje su na pravu školu čekali čak 51 godinu. U ovaj broj uveli smo rubriku Sport, gdje između ostalog možete naći tekst o prvoligaškom košarkaškom kapetanu i o našim sportskim uspjesima. Nova je i rubrika Kultura, gdje smo uvrstili razgovor s tatom filma ”Koko i duhovi”, dok u rubrici Stil pišemo kako se depilirati mogu i dečki. Osobito vam preporučamo našu temu broja u kojoj smo istražili što je to inteligencija.

A sada se ugodno smjestite u fotelje, nastavite okretati stranice i pokušajte ne samo gledati fotografije već i čitati, jer pisali smo baš za vas.

Vaša Klinčekica, Tihana Crnčić, glavna urednica SADRŽAJ

Novinari:

Doroteja Mamek, 5.b

Sara Orak, 5.b

Karla Senko, 5.b

Ana-Marija Ferenčak, 6.a

Lucija Hrg, 6.a

Mateo Mlinarić, 6.a

Lucija Šantić, 6.a

Mateja Zajec, 6.a

Magdalena Bedovec, 6.c

Helena Habijanec, 6.c

Katarina Pofuk, 6.c

Veronika Puškar, 6.c

Jelena Cvitković,7.a

Petra Furmeg, 7.a

Andreja Šantatić, 7.a

Dora Kos, 7.b

Petra Plantić, 7.b

Ljubica Tinodi, 7.b

Mirko Horvat, 8.a

Antonio Kolarić, 8.a

Roberta Pavliček, 8.a

Luka Šantić, 8.a

Ines Zidarić, 8.a

Ana Črnec, 8.b

Ana Marenčić, 8.b

Učitelji suradnici:

Emina Baričević

Ljiljana Benčak

Kristina Dubravec

Željka Fadiga

Marina Golec

Natalija Kos

Lidija Marinković

Andrea Martinčić

Mirjana Mekovec

Gordana Ščetar

Saša Šikić

Darko Višak

Sofija Vukalović

Grafička priprema:

Tamara Pap

Naklada:

300 primjeraka

Tisak:

Tiskara Zelina d.d.

ISSN 1332-9235

01. U

krat

ko

02. T

ema

broj

a:

inte

ligen

cija

03. o

nam

a

04. e

ko-e

tno

05. s

kita

mo

i piš

emo

06. k

ultu

ra

07. s

port

ska

rubr

ika

08. s

til

09. Z

abav

ne s

tran

ice

SADRŽAJ SADRŽAJSADRŽAJHoće li roboti misliti kao ljudi?

Nakon 51 godinu Gregurovčani

dobili školu

Ravnatelj: Zbog velikih šteta nastavljamo zaključavanje razreda pod odmorima

Nisu vampiri već vrsni oprašivači

”Medicinska sestra” Đurđica u borbi

protiv noro virusa

Režiser Kušan sebe izbacio iz filma ”Koko i duhovi”

Kutinčanin poduplao vrijeme svjetskog rekorda

4 10 20 44 52 66 74 80 82

7265

66

24

20

18

48

Radionica izrade božićnih ukrasa u COOR-u

Snjegovići su i zaplesali s učenicima

Foto

: M

irja

na

Mek

ovec

Foto

: Li

dija

Mar

inko

vić

01. UKRATKO

KliNčeK • 2012

4

Posebne božićne darove poklonili su si posljednji dan prvog polugodišta učenici i djelatnici PŠ Fodrovec.

učiteljice lidija Marinković i Marija Kajganić, spremačica Darinka Biljan i kuharica ivana Plantić.

Buckasti snjegovići bili su iznenađenje učenicima nakon završetka karaoka, koje je osmislila učiteljica Mirjana Mekovec.

Čak 19 učenika izvodilo je božićne pjesme, a stručni žiri, sastavljen od učenika i učitelja, pobjednicom je proglasio Lorenu Kušec iz 4. razreda. Pobjednici i sudionici nagrađeni su slatkim nagradama. U skladu s dugogodišnjom tradicijom u PŠ Fodrovec uslijedilo je i međusobno darivanje učenika poklonima koje su sami izradili. Šećer na kraju veselog dana u Fodrovcu bio je ples. /Veronika Puškar, 6.c/

Papirnate kugle za bor uoči Božića četvrtaši PŠ Fodrovec izrađivali su u društvu svojih prijatelja, učenika Centra za odgoj obrazovanje i rehabilitaciju u Križevcima.

Prijateljsko druženje odvijalo se u sklopu njihovog Dana otvorenih vrata kad su u školi organizirane brojne radionice. Jednu od izrađenih kugli koju

su Fodrovčani dobili na poklon, postavili su u razred da ih podsjeća na njihove prijatelje.

Prijateljevanje Fodrovčana i učenika COOR-a krenulo je od projekta ”Dijete ima pravo samo birati prijatelje”, a taj je projekt je potaknut željom da se nastave družiti s jednim svojim bivšim kolegom koji je školovanje nastavio u COOR-u. /Petra Plantić, 7.b/

Dar učenika bile su karaoke, a na poklon su dobili ”Malu snježnu priču”. Nju su im darivala četiri snjegovića –

Posebni darovi

BoŽićne karaoke i SnJegovići

zajedno na Danu otvorenih vrata

Ukrase za bor FoDRovčAni izRAđivAli S prIjateljIma Iz coor-a

Na Danu kruha u Križevcima

Foto

: Andre

a M

artinči

ć

Dan kruha

KolAči neStAJAli mUnjevItom brzInom

501. UKRATKO

KliNčeK • 2012

Makovnjače, breskvice, pite i još puno različitih vrsta kolača, kruha, peciva, ali i sira, nestajali su s našeg štanda munjevitom brzinom.

Činilo nam se da je naš štand, s kojim smo se predstavili u Križevcima na manifestaciji

”Dan kruha i plodova jeseni”, bio najposjećeniji.

Majke i bake naših učenika opet su se iskazale svojim umijećem pripreme kolača. Naše su slatke i slane specijalitete hvalili svi prolaznici, a ponajviše Sanja Petranović, ravnateljica

OŠ Vladimir Nazor, koja nam je rekla da imamo najbolji štand. Radi tih pohvala, i druženja s učenicima ostalih škola, lakše smo podnijele što nam je na početku bilo pomalo hladno u narodnim nošnjama u koje smo bile odjevene. /Ana-Marija Ferenčak, 6.a/

U povlačenju konopa sudio je ravnatelj Lučki

Foto

: Lj

iljan

a Ben

čak

Predškolci Završno druženje u Miholcu

Vožnja u tačkama, natjecanje u povlačenju konopca, trčanje u perajama, igre su u kojima su se okušali roditelji predškolaca u Miholcu (3. 7. 2011.) na zajedničkoj završnoj priredbi predškolaca iz orehovečkog i gornjoriječkog kraja.

Mališani su pak roditeljima, ali i budućim učiteljicama, pokazali što ih je tijekom godine naučila njihova učiteljica Vesna Nakani.

/Mihael Mladen, 6.a/

RoDitelJi tRčAli U perajama

Domari Biškup i Tremski trebali su visoke ljestve za montažu

Foto

: Kat

arin

a Po

fuk

01. UKRATKO

KliNčeK • 2012

6

Glorija - jedna od naših umjetnica, prva u prvom redu s lijeva

Foto

: D

arko

Viš

ak

Zahvaljujući donaciji tvrtke ”Širjan” iz Kusijevca, školska knjižnica u rujnu je opremljena novim računalom, projektorom, pločom i ormarima.

Obitelji naših bivših učenica Jelene i Josipe, ovo nije prvi puta da pomaže školi, a ova oprema vrijedna je oko 17.000 kuna i omogućava tehnološki suvremeniju nastavu. Inicijativu za nabavu opreme pokrenuo je vjeroučitelj Krunoslav Novosel, a montažu su izvršili naši spretni domari Ivica Biškup i Vilim Tremski. /Katarina Pofuk, 6.c/

Donacija

tvrtka ”ŠIrjan” ŠkolI poklonIla opremU vrIjednU 17.000 kUna

Bez nastupa zbora pod vodstvom naše učiteljice Ivane Šiković nema niti jedne naše priredbe.

Pjesme zbora uvijek podignu atmosferu. Tako je bilo i na ovoj Božićnoj priredbi održanoj u dvorani Vatrogasnog doma u Svetom Petru Orehovcu gdje su zboraši publiku razveselili božićnim pjesmama, a glumci i recitatori prigodnim igrokazima i recitacijama.

Božićnom ugođaju u dvorani posebno je doprinijela scenografija koja je prikazivala Betlehem u 3D obliku.

Po zamisli našeg bivšeg umirovljenog učitelja Zlatka Kršula i učiteljice likovnog Željke Fadige, oslikale su je osmašice Glorija Mrazović i Ana črnec.

/Andrea Šantatić, 7.a/

Scenografija

glorIja I ana IzradIle betlehem U 3d oblIkU

Biciklijada se održala na igralištu škole u Fodrovcu

Foto

: Li

dija

Mar

inko

vić

Uči

telj H

anže

kovi

ć i osm

ašic

e

701. UKRATKO

KliNčeK • 2012

Povijest bicikla, dijelove bicikla, sve o tome znaju učenici četvrtog razreda Područne škole Fodrovec. O biciklu su učili u sklopu projekta ”Bicikl” radeći u četiri grupe. Jedna grupa istraživala je povijest, druga dijelove bicikla, treća vrste bicikla, a četvrta korist od vožnje biciklom. Svoja su istraživanja na kraju prikazali na plakatima, a nova znanja o biciklu predstavili su (26. svibnja 2011.) i prijateljima iz COOR-a.

Druženje se nastavilo na školskom igralištu gdje su zajedno pokazali kako se znaju voziti biciklima. U tu svrhu postavili su i poligon s nekoliko zadataka koje je trebalo savladati. Određenog pobjednika nije bilo, pobjednici ovog druženja bili su svi skupa./Petra Plantić, 7.b/

Projekt ”Bicikl” u Fodrovcu

svI sU bIlI pobjednIcI bIcIklIjade

Žestoka podrška navijača

Foto

: Stj

epan

Lučk

i

Ekipa Vatrenih, učenici bivšeg 4. razreda učiteljice Dubravke Kos, pobijedila je s rezultatom 4-0 ekipu trećaša – Gromova, na natjecanju organiziranom u povodu Svjetskog dana sporta.

U igrama poligona, vođenje i bacanje lopte nogom, bacanje loptice u krug i kotrljanje lopte kroz tunel natjecale su se i ekipe Bijelih strijela - prvašići i Sunčeka - učenici drugog

Svjetski dan sportavatrenI-gromovI 4-0

Jedan, dva, tri vatreni smo mi, pobjednici dana, sretni sada, hrpu diploma smo osvojili i zato reci jedan, dva, tri VATRENI smo mi.

razreda. Oni su bili izjednačeni s rezultatom 2-2.

Na natjecanju se žestoko navijalo, a najglasniji su bili Vatreni koji su jedini imali transparente i natpise s imenom ekipe na majicama.

Vatreni su nakon natjecanja proslavili svoju pobjedu na satu hrvatskog jezika kad su i osmislili svoju pobjedničku pjesmu./Sara Orak, 5.b/

Kabinet fizike i kemije zasjao je nakon što su na njega metlama, spužvama i sredstvima za čišćenje ”navalili” učitelj fizike Tomislav Hanžeković i učenici 8.b. To je bila njihova oproštajna akcija. Naime, akciju čišćenja izveli su posljednji dan nastave, prekinuvši tako običaj da se taj dan u školi provodi isključivo u slavljeničkom raspoloženju./Tihana Crnčić, 8.a/

Foto

: Tih

ana

Crn

čić

Vrijedni osmaši

posljednjI dan nastave UredIlI kabInet fIzIke

01. UKRATKO

KliNčeK • 2012

8

- Veliko oslikano plastično jaje povezalo nas je s učenicima škole ob Dravinji iz mjesta Slovenske Konjice.

Naime, na prijedlog Miljenka Štimca, bivšeg predsjednika općinske Turističke zajednice, učenici 8.a i učiteljica likovnog Željka Fadiga oslikali su

polovicu ogromnog jajeta motivima našeg mjesta, a drugu polovicu oslikali su učenici slovenske škole. Oni su nacrtali zmaja zbog legende povezane s nastankom njihovog mjesta. Uoči Uskrsa oslikavanju druge polovice jajeta, koje se odvijalo

Naša stran

a jajetaFoto

: Stj

epan

Lučk

i

Petr

a i T

ihan

a uz

slov

ensk

u s

tran

u jaj

eta

Foto

: Stj

epan

Lučk

i

Marta i Jan iz Plesnog centra Ritam

Suradnja

sa slovencIma smo oslIkavalI

UskrŠnje jaje

pred školom naših slovenskih prijatelja, prisustvovale su učenice Tihana Tremski i Petra Poharc, učiteljica Željka Fadiga, ravnatelj Stjepan lučki, inicijator akcije Štimac i predstavnici općine. /Veronika Puškar, 6.c/

Foto

: Iv

ana

Ivša

k

međunarodni dan plesa

”vatrena” rUmba marte I jana

Marta Katavić i Jan čapek iz Plesnog centra Ritam iz Križevaca, zadivili su nas svojim plesnim umijećem gostujući u našoj školi u povodu Dana plesa.

Mladi plesni par, inače učenici 4. i 6. razreda OŠ ljudevita Modeca iz Križevaca, demonstrirao nam je kako se plešu ”vatreni” latinoamerički plesovi rumba i jive i to u koreografiji njihovog trenera Siniše Kraševca.

Da je rumba ples porijeklom iz Afrike koji su usavršili Kubanci, te još puno podataka o latinoameričkim i standardnim plesovima, doznali smo od voditeljica priredbe Valentine Bošnjak i Ivane Horvat, učenica 8.b.

Na priredbi je predstavljen i plakat o plesovima koji su izradile Ivana Ivšak i Mateja Bukal, također učenice 8.b. /Ivan Štriga, 6.c/

Učenici i nastavnici škole svoju su solidarnost s potrebitima iskazali i u posljednjoj akciji solidarnosti Crvenog križa.

Prema riječima učiteljice Đurđice Trakoštanec, aktivistice Crvenog križa, u našoj je školi prikupljeno ukupno 1875 kuna. U akciji su sudjelovali gotovo svi učenici i nastavnici škole.

No, to nije bila jedina humani-tarna akcija ove školske godine.

Provedeno je i nekoliko akcija kojima se pomoglo potrebitim učenicima naše škole, a učenici PŠ Gregurovec iskazali su se akcijom pomoći Japanu. Oni su nakon tsunamija na inicijativu učiteljice ljiljane Picig, odvajali dio svog džeparca i

Solidarnost

pomagalI japancIma, SvoJim učenicimA i cRvenom KRiŽu

poslali ga u japansku ambasadu zajedno sa crtežima i porukama ohrabrenja stradalima./Lucija Šantić, 6.a/

901. UKRATKO

KliNčeK • 2012

Trećaši PŠ Fodrovec

Zagonetke Grigora Viteza, trećaši učiteljice lidije Marinković, najprije su oslikavali, a onda ih pretvorili u igru memori. Tu su aktivnost priredili u povodu obilježavanja stote obljetnice rođenja poznatog pjesnika. Najbolje likovne radove poslali su i na natječaj ”Igra se nastavlja i nakon prvih 100 godina”.

Natječaj je organizirala škola iz Svetog ivana Žabna, koja nosi pjesnikovo ime.

Osmašice Tihana Crnčić, Sara Međan i ivana Bratić za Valentinovo su dobile najviše poklona od dječaka iz naše škole. Poklone - najčešće plišane medeke, srčeka, ruže, parfeme i čokolade - dječaci su im darivali u razredu, na hodniku, a oni najhrabriji i holu gdje smo se pod odmorima častili kolačima. Osim kolača na Valentinovo smo smazali i tortu u obliku srca koju je napravila mama učenice Anite Ivšak. Hol je taj dan bio ukrašen srcima i panoima u valentinovskom duhu za što su se pobrinule učiteljice Silvija Ognjan-Podolski, Željka Fadiga i Brankica Raguž, a puno učenika po dogovoru se odjenulo u crvenu odjeću.

Uz radio smo zapjevali i nekoliko romantičnih pjesama. Velika fora taj dan bilo je fotografiranje s naočalama u obliku srca, čemu nisu mogli odoljeti i neki od učitelja i učiteljica. /Ana-Marija Ferenčak 6.a/

Valentinovo

najvIŠe poklona dobIle tIhana, sara I Ivana

Od radova poslanih iz Fodrovca, stručni žiri izabrao je likovne radove ivane Blagaj i Matije Kušeca, dok su iz matične škole izabrani radovi šestaša Dominika Kosa i trećašice Karoline Šok.

Svi oni su školu predstavljali na priredbi u Žabnu (25. veljače, 2011.), gdje im je priznanja za sudjelovanje u natječaju uručila Vitezova kćerka Olga-Vitez Babić./Petra Plantić, 7.b/

Foto

: Li

dija

Mar

inko

vić

Baš svi prvašići bili su u crvenom

Foto

: Saš

a Šik

ić

Ana

i G

oga

Foto

: Saš

a Šik

ić

Grigor Vitez U čast čuvenog pjesnika

vItezove zagonetke ”pretvorIlI” U memorI

02. tema broja - InTeLIgencIJA

KliNčeK • 2012

10

Mogli bi pisati o tome tko je

najpametniji u školi. Bio je to

prijedlog jedne naše novinarke,

kad smo razgovarali o čemu

pisati u Klinčeku.

Ideja nam se učinila zanimljivom

dok nas voditeljica nije upitala

kako mislimo obraditi tu

temu i na temelju kojih bismo

činjenica mogli zaključiti koji je

to najpametniji učenik u školi.

Tad je nastao muk, nakon kojeg

smo zaključili da to nije tema o

kojoj bismo se mogli raspisati.

Razgovarajući dalje shvatili smo

da vrlo malo znamo o pameti

odnosno inteligenciji, što je

termin za pamet uobičajen u

psihologiji.

To nam je poslije potvrdila i naša

anketa koju smo proveli među

učenicima 8.a. U toj anketi,

nitko od anketiranih nije znao

što je IQ, zato smo se ”bacili” na

istraživanje o inteligenciji.

Naredne stranice su rezultat

onog što smo doznali

proučavajući knjige i internet.

/Mirko Horvat, 8.a/

1.

Inteligencija - sposobnost snalaženja u novim situacijama

Pojam inteligencija dolazi od latinske riječi intellegere što znači razumjeti, razabrati.

Znanstvenici se danas uglavnom slažu da je inteligencija sposobnost uspješnog snalaženja u novim situacijama, odnosno sposobnost rješavanja problema što ih nije moguće riješiti urođenim ili naučenim ponašanjem (op. a definicija iz knjige Nikole Pastuovića ”Osnove psihologije odgoja i obrazovanja”).

No, oko puno toga u vezi inteligencije postoje različita razmišljanja.

2.nasljeđe ili okolina - što više određuje inteligenciju?

Brojna neslaganja među znanstvenicima su posebice oko toga u kojoj je mjeri inteligencija stvar nasljeđa, a u kojoj okoline. Neke znanstvene škole i njihovi predstavnici tako tvrde da je

udio nasljeđa na inteligenciju čak do 80% dok okolina na razvoj inteligencije može utjecati samo do 20%. Ima i onih koji tvrde da je udio nasljeđa i okoline jednak, odnosno oko 50% svaki.

Svoje teorije potkrepljuju različitim istraživanjima. Istraživalo se tako jednojajčane blizance, usvojenu djecu, djecu koju su npr. odgojili majmuni, no jednodušnih zaključaka nema.

3. Inteligencija je mjerljiva

Ipak, znanstvenici su složni oko toga da se inteligencija može mjeriti. U tu svrhu razvijene su različite vrste testova inteligencije.

Njihov pokazatelj naziva se IQ ili kvocijent inteligencije. Prosječni kvocijent inteligencije je između 90 i 110, a prosječnu inteligenciju ima oko 50% stanovništva. Ispodprosječni su oni čiji se IQ kreće u rasponu od 89 do 70, takvih je među stanovništvom oko 22,8%. Otprilike toliko u stanovništvu ima i natprosječnih čija se inteligencija kreće od 110 do 130. Darovitih, čija je inteligencija iznad 130, imao oko 2,2%, otprilike isto kao i mentalno zaostalih čiji je IQ ispod 70.

inteligencijaŠto je i kako nas određuje

vIsok IQ nIje dovoljan zA uSpJeh u ŽivotuZnAnSTvenIcI JOŠ IMAJU PUnO DvOJbI OKO InTeLIgencIJe. JeDnA OD nJIh Je I KOLIKO Je OnA STvAR nASLJeđA, A KOLIKO UvJeTA U KOJIMA ŽIvIMO

02. tema broja - InTeLIgencIJA

KliNčeK • 2012

11Fo

to:

Preu

zeto

s inte

rnet

a

4.Djeca rođaka češće mentalno zaostala

Istraživanja inteligencije pokazala su da djeca rođaka (posebno onih najbližih majke i sina, kćeri i oca, ili sestre i brata) imaju nižu inteligenciju.

Takvo je istraživanje provela znanstvenica eva Seemanova proučivši 161 dijete rođeno u vezi s bratom, ocem ili sinom.

Pokazalo se da je četrdesetoro ili 25% djece iz tih veza bilo teško mentalno retardirano. To je deset puta više nego u normalnoj populaciji, tj. među djecom koja su rođena u vezama bez krvnog srodstva.

5.Muškarci i žene podjednako inteligentni

Istraživanja se bave i razlikama između inteligencije po spolovima. Unatoč tome što je mozak muškarca za 8-10% veći, utvrđeno je da su razlike u inteligenciji muškaraca i žena neznatne.

Ali pokazalo se da su muškarci više zastupljeni unutar kategorija nadprosječno inteligentnih i mentalno retardiranih.

Dokazano je i da žene imaju izraženije verbalne sposobnosti i sposobnosti pamćenja dok muškarci imaju izraženiju sposobnost snalaženja s brojkama i snalaženja u prostoru.

6.Za uspjeh treba i emocionalna inteligencija

Ono u čemu se znanstvenici danas slažu oko inteligencije je da visok IQ ne mora značiti da će neko biti super student, uspješan na poslu i u drugim vidovima života.

Krajem dvadesetog stoljeća, znanstvenici sve češće, osim o razumskoj inteligenciji, dakle onoj koja se mjeri IQ-om, govore i o drugoj vrsti inteligencije. Nju nazivaju emocionalnom inteligencijom i mjere je kvocijentom eQ. Tu se inteligenciju veže uz osjećaje, uz mogućnost vladanja sobom, kontroliranja vlastitih nagona i spoznavanja tuđih i vlastitih osjećaja. U posljednje vrijeme znanstvenici upozoravaju da je upravo emocionalna inteligencija presudna za uspjeh.

02. tema broja - InTeLIgencIJA

KliNčeK • 2012

12

Predsjednik hrvatske Mense Roman Slovenac

i psihologinja Petra Malešević

Foto

: M

irko

Horv

at

Mensa Udruga najinteligentnijih

JeDino u menSi SvAtKo moŽe saznatI svoj IQ

U mensi Taje Tko je najinTeligenTniji HrVaTS testiranjima IQ susrećemo se ponekad u školama, pri polaganju vozačke dozvole, na traženje liječnika, ponekad i prilikom zapošljavanja, ali ni nakon jednog od takvih testiranja, testirani neće biti upoznat s rezultatima.

Jedino u Mensi svatko tko to želi, može se testirati i saznati svoj IQ. Od predsjednika Hrvatske Mense, Romana Slovenca, doznali smo da je Mensa

međunarodna organizacija osnovana u Engleskoj 1946. kao udruženje visoko inteligentnih ljudi. Jedini uvjet za članstvo je da se na standardiziranom IQ testu postigne rezultat viši od devedeset i osam posto od ukupne populacije. (U tu skupinu spadaju oni s IQ-om višim od 130.) Mensa je prvih dvadesetak godina djelovala samo u Engleskoj, nakon toga se proširila na Ameriku, a sada djeluje u preko 100 zemalja u svijetu.

Okuplja oko 115.000 članova. Cilj joj je poticanje istraživanja

inteligencije te pružanje poticajne intelektualne i društvene okoline svojim članovima. Hrvatska Mensa, prema riječima predsjednika Slovenca, trenutno okuplja 750 članova. Osnovana je 1997. a do studenog 2011. testirali su 3150 ljudi. Testiranjima mogu pristupiti samo stariji od 14 godina.

Uz organiziranje različitih radionica i predavanja hrvatska podružnica Mense bavi se i promoviranjem NTC sustava učenja. /Tihana Crnčić, 8.a/

NTC (skraćenica od Nikola

Tesla centar) je sustav učenja

koji se kao pilot projekt provodi

u vrtićima 14 zemalja. U

Hrvatskoj NTC sustav iskušavaju

u nekoliko vrtića u Zagrebu,

Dubrovniku i Rijeci.

Program se zasniva na

shvaćanju da inteligencija ne

ovisi samo o broju živčanih

stanica (odnosno genetskom

potencijalu) već i broju

neuronskih veza mozgu (još ih

zovu i sinapse). Drži se da je

iQ djeteta - briga

roditeljaperiod do sedme godine života

najdragocjeniji za formiranje

novih sinapsi, i stoga, smatra

dr. Rajko Rajović, pokretač

programa.

Roditelji i pedagozi mogu

u znatnoj mjeri pomoći u

razvoju bioloških potencijala

djece. Kako? Rajović, ujedno i

predsjednik Odbora za darovite

međunarodne udruge Mensa,

kroz NTC prije svega predlaže

niz motoričkih i grafomotoričkih

vježbi.

Dio takvih vježbi opisao je i u svojoj knjizi ”IQ djeteta - briga roditelja”.

Drugi korak tog programa je asocijativno učenje. Rajović smatra da način učenja u našem obrazovnom sustavu nije dobar jer djecu sili na reproduktivno učenje. Umjesto memoriranja djecu treba poticati na razmišljanje.

- Na primjer, dijete nikad ne bismo trebali direktno pitati koja životinja crno-bijele boje sliči na konja. Mnogo je bolje pitati preko koje životinje prijeđe najveći broj pješaka.

Isto tako ne treba pitati koje povrće mama sjecka u kuhinji kad joj idu suze na oči. Ali dobro je pitati zašto mami idu suze na oči kad sprema gulaš - kaže Rajović u razgovoru za Novi list.

preko koje životinje prijeđe najveći broj pješaka

02. tema broja - InTeLIgencIJA

KliNčeK • 2012

13

Kim

Ung-Y

ong

Madona

Mar

ilyn v

os

Sav

ant

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

Foto

: Pr

euze

to

s in

tern

eta

Neke obične igre, poput igara s loptom, trčanja i preskakanja prepreka, utječu, na primjer na razvoj sinapsi važnih za funkcije oka, koje su, tvrde znanstvenici, poslije bitne za dobro učenje i koncentraciju.

Očne funkcije, prema provedenim istraživanjima, značajno se zapostavljaju gledanjem televizije, video igara i računala i u značajnoj su vezi s poremećajima pažnje, disleksije i problemima u pisanju i koncentraciji.

Utemeljitelj NTC sustava učenja, Rajović, kaže da ipak ne treba biti radikalan i ne treba posve zabraniti dodir s računalom i televizijom. Ipak 2 do 3 ili više sati gledanja televizije, posebno u dobi od 5 do 7 godina kad se sinapse najviše razvijaju, nanosi izravnu štetu intelektualnom razvoju djeteta, smatra Rajović.

Govoreći o utjecaju novih tehnologija, u intervju Novom listu iznio je i podatak da je IQ zadnjih 50 do 60 godina stalno rastao u cijeloj populaciji, a da zadnjih godina po prvi puta počinje padati.

Televizija smanjuje, a igranje povećava sposobnosti djeteta

Zbog poveza na očima dijete oslijepilo?

Mensa testovi sadrže samo crteže

Madona i Bill Gates među najinteligentnijima

Sinapse su još uvelike neistra-

ženo područje, no prema

riječima predsjednika Slovenca

neka istraživanja pokazuju da

postoji uzročno posljedična veza

ako se neke od njih ne razviju

u pravo vrijeme.

Mensini testovi inteligencije su neverbalni, odnosno ne sadrže nikakve zadatke riječima niti u njima ima računanja, a ni specifičnih kulturno ili geografskih simbola već sadrže isključivo crteže. - To su testovi oslobođeni bilo kakvog utjecaja

Predsjednika Hrvatske Mense pitali smo tko su njeni članovi i tko ima najviši IQ od testiranih u Hrvatskoj. No, na to pitanje nismo dobili odgovor. Naime, pravilo je Mense da testirani isključivo poštom dobiju rezultate testa. Članovi se susreću na druženjima, ali pravilima udruge nije dozvo-ljeno javnosti priopćavati rezultate testiranja. Nismo saznali tko je najinteligentniji Hrvat, ali smo, pretražujući

Spomenuo nam je slučaj

zabilježen u Italiji. Jednom

dječaku je majka zbog blage

upale oka, pokrivala oči tjedan

dana i dijete je ostalo slijepo.

Liječnici su utvrdili da su oči

posve zdrave i tu sljepoću

doveli su u vezu sa sinapsama

za vid koje su bile zaustavljene

u razvoju u trenutku kad su se

trebale do kraja razviti.

obrazovanja, nisu društveno ili rasno opterećeni. Sastavljeni su tako da mjere onu najopćenitiju inteligenciju - kazala nam je psihologinja u Mensi Petra Malešević. Zato su Mensini testovi priznati svugdje u svijetu, te osoba koja se testirala u Hrvatskoj može, na osnovu tog testa, biti član u bilo kojoj drugoj nacionalnoj Mensi.

internet, pronašli podatke da su među onih dva posto najinteligentnijih Gari Kasparov, Bill Gates, Hillary Clinton, glumice Sharon Stone, Geena Davis i pjevačica Madona.

No, nije poznato jesu li navedeni i članovi Mense. Naime, nakon testiranja IQ učlanjivanje u Mensu nije obvezatno. Na Wikipediji smo pronašli i podatak da su prema Guinnessovoj knjizi rekorda najinteligentnije osobe na svijetu američka kolumnistica Marilyn vos Savant s IQ 228 i Koreanac Kim Ung-Young s potvrđenim IQ od 210.

02. tema broja - InTeLIgencIJA

KliNčeK • 2012

14

emocionalna inteligencija Prepoznavanje i kontroliranje osjećaja može se učiti

osobe s vIsokIm eQ-om sretnIje sU I UspjeŠnIje

Prvi prizor primjer je onog što stručnjaci zovu emocionalno neinteligentnim ponašanjem, a drugi prizor govori o emocionalno inteligentnom ponašanju.

Sreća i uspjeh u životu, prema istraživanjima znanstvenika, u izravnoj su vezi s upravljanjem emocijama.

Niz istraživanja potvrđuje da je izuzetno važno naučiti emocionalne vještine u ranim godinama djeteta. Emocionalne vještine mjerljive su poput onih racionalnih, a izražavaju se eQ-om.

Dokazano je da osobe s visokim EQ-om postižu bolji uspjeh u školi, lakše pronalaze posao, zadržavaju ga i postižu bolje uspjehe, odnosno sretniji su i zadovoljniji ljudi.

EQ je manje genetski uvjetovan od IQ-a, a to omogućuje roditeljima i odgojiteljima/učiteljima da poprave propuste prirode i tako utječu na djetetove izglede za uspjeh. U ovom prilogu navest ćemo neke od mogućnosti roditelja da razvijaju emocionalnu inteligenciju svoje djece./Pedagoginja Gordana Ščetar/

1.Roditelj model upravljanja emocijama

Znanstvenici navode da ono što doista oblikuje ponašanje djece jest način na koji njihovi roditelji u svakodnevnom životu slijede pravila željenih ponašanja. Emocionalna inteligencija se uči i želimo li da dijete iskazuje više empatije, brižnosti i odgovornosti, moramo mu to i primjerom pokazati.

Kako? U obitelji moraju postojati jasna i dosljedna pravila od kojih se ne smije odstupati. Roditelj djetetu treba biti model emocionalno inteligentne osobe. Dobro poznata i istražena činjenica je da djeca uče promatrajući, odnosno opažajući ponašanje roditelja.

2.Dijete treba učiti prepoznavati osjećaje

Dijete treba učiti prepoznavati osjećaje, potrebe, želje. Često ih treba pitati ”Što osjećaš?” ili ”Što želiš?”.

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

Prizor 1.U jednom sedmom razredu tri djevojčice putem Facebook-a duže su vrijeme ogovarale jednu tihu, samozatajnu djevojčicu iz škole. Međutim to im se činilo ”preslabo”, pa su se dogovorile da je u četvrtak sačekaju u parku pred školom i istuku. Pozvale su i druge učenike da prisustvuju događaju nakon završetka nastave.

Bilo je mračno kad je djevojčica krenula kući. Najednom se pred njom stvorila jedna od tri djevojčice i povukla je u park, gdje su već spremne čekale druge dvije, a osim njih i nekoliko druge djece.

Sve tri djevojčice počele su je udarati rukama i nogama, čupati za kosu, nazivati pogrdnim imenima. Ostali su napravili krug oko njih, pljeskali i navijali. Djevojčica je skrivala glavu rukama i plakala. Nikog nije bilo da joj pomogne.

Prizor 2.Jednog ranog zimskog jutra Marko i grupa njegovih prijatelja žurili su u školu.

Nekoliko ulica dalje od njihovog kvarta ugledali su staricu kako leži na pločniku. Svi su krenuli dalje prema školi, no Marko je odlučio okrenuti se i vratiti da pogleda staricu. Kleknuo je pored nje. Govorila je jedva čujnim glasom, ali Marko je dobro čuo što mu govori - molila ga je da joj pomogne.

Otišao je do obližnje kuće i zamolio stanare da pozovu hitnu pomoć, a on se vratio do starice i pričekao da vozilo hitne stigne.

02. tema broja - InTeLIgencIJA

KliNčeK • 2012

15

Umjesto vikanja i omalovaža-vanja djeteta, treba reći ”Sad sam toliko ljuta!”.

Roditelj treba naglasiti koje ga je ponašanje naljutilo, kako bi dijete točno znalo što je loše učinilo.

3.Odgovor ”ne“ razvija strpljenje

Roditelj treba biti spreman djetetu reći ”ne”. Govoreći djetetu ”ne” daje mu se priliku da se nauči suočavati s frustracijama i razočaranjima, i razvija strpljenje.

Djeci koja uvijek dobiju ono što žele onemogućena je prilika za rast i razvoj, te se osjećaju nesretno i sklona su razvoju depresivnih simptoma.

4. I odgovornost se poučava

Kad dijete preraste rano djetinjstvo, možete ih početi podučavati vlastitoj odgovornosti. Npr. umjesto ”Uzmi bilježnicu i pernicu” može se pitati ”Što ti sve treba kad se spremaš u Malu školu?”.

Stalno govorenje djeci što trebaju napraviti odmaže razvoju dječjeg samopouzdanja, samostalnosti i odgovornosti. Poslove i odgovornosti treba povećavati s godinama.

Djecu je potrebno uključivati u kućanske aktivnosti. Istraživanja potvrđuju da su djeca koja su od ranog djetinjstva uključena u kućanske aktivnosti, zajedno s roditeljima, u životu sretnija i uspješnija, ponajviše zato jer osjećaju da pripadaju svojoj obitelji i da su njen važan dio, te joj doprinose na svoj način.

5.Dobrotvorni rad razvija suosjećanje

Kod djece je važno razviti osjećaj brige za druge i naučiti ih društvenim vještinama, važnostima suradnje i ustrajnosti.

Jedan od dobrih načina jest uključivanje roditelja/učitelja zajedno s djecom u neki dobrotvorni rad.

Znanstvenici su razvili nekoliko

načina mjerenja EQ-a, a

najpoznatiji je razvio izraelski

psiholog Reuven Bar-On. Da

bi se utvrdilo koliki je nečiji EQ

po toj metodi, testirat će se:

samopouzdanje, samosvijest i

neovisnost osobe, sposobnost

osobe da osjeti tuđe emocije,

svijest o doprinosu za opće

dobro, tolerancija, fleksibilnost,

kontroliranje osjećaja u stresnim

situacijama i skala raspoloženja.

na testiranju

eQ-a mjeri se...

Izraz ”emocionalna inteligencija” prvi put su upotrijebili psiholozi Peter Salovey i John Mayer 1990.godine.

Oni su tim izrazom nazvali skup emocionalnih osobina važnih za uspješnost pojedinca.

Te osobine su: empatija (suosjećanje s drugom osobom, razumijevanje položaja i gledišta druge osobe), izražavanje i shvaćanje vlastitih osjećaja, samosvladavanje, neovisnost, prilagodljivost, omiljenost, sposobnost rješavanja problema u suradnji s drugima, upornost, prijateljsko ponašanje, ljubaznost i poštovanje.

emocionalna inteligencija je….

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

02. tema broja - InTeLIgencIJA

KliNčeK • 2012

16

Vratolomije dupina

Gavrani pamte gdje skrivaju hranu

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

inteligencija životinja Mnoge vrste životinja imaju sposobnosti nalik ljudskim

majmUnI I delfInI najpametnIje ŽivotinJe?

majmUni se prepoZnajU U ogledalULjudi nisu jedina inteligentna bića. Ljudi su, dokazano najinteligentniji, ali i brojne vrste životinja imaju sposobnost raznovrsnih društvenih i spoznajnih vještina nalik ljudskim.

S obzirom da životinje ne govore, znanstvenici provode

različita istraživanja kako bi utvrdili stupanj inteligencije životinja. Neka od takvih istraživanja, kako nam je u MENSI rekla psihologinja Petra Malešević, inteligenciju životinja proučavaju preko načina na koji životinje uče.

Spomenula nam je primjer testiranja majmuna kojemu su izvan kaveza stavili bananu i dali štap i promatrali hoće li se on dosjetiti koristiti štapom.

Jedan od načina mjerenja inteligencije kod životinja je i prepoznavanje u ogledalu.

Takve su testove uspješno položili majmuni i delfini koji su, prema dosad načinjenim istraživanjima, izgleda najpametnije životinje.

Među najpametnije znanstvenici najčešće svrstavaju još i slonove i svrake.

/Tihana Crnčić, 8.a/

Gavrani su prema rezultatima znanstvenih istraživanja najinteligentnije ptice.

Istraživači su uočili da one imaju sposobnost planiranja složenih radnji.

Jedna od takvih primjerice je korištenje prometa za lomljenje ljuske oraha. Navodno su gavrani snimljeni kako bacaju orahe na cestu, a kad ih auti pregaze i bude zeleno svjetlo za pješake, slijeću i kljucaju jezgru pregaženog oraha.

Gavrani navodno pokazuju i veliku sposobnost pamćenja kod skrivanja hrane.

Gavrani autima podmeću orahe

Lori Marino, stručnjakinja

za neuroanatomiju kitova,

proučavala je mozak dupina i

prema njenim tvrdnjama oni

imaju vrlo složen neokorteks

(dio mozga odgovoran

za rješavanje problema,

samosvijest i druge osobine

koje se vežu za ljudsku

inteligenciju).

dupini zbijaju šaleDupini navodno imaju slične

karakteristike učenja kao u

ljudske djece, a imaju i razvijeni

smisao za humor. Običaj im je

plivati za pelikanima i iznenada

ih čupnuti za perje na repu.

Utvrđeno je da žive u društvenim

skupina kojima upravlja vođa.

Povezanost skupine je jako

snažna, zbog čega se u izolaciji

razbolijevaju, pa čak i ugibaju.

02. tema broja - InTeLIgencIJA

KliNčeK • 2012

17

Zoolog Matsuzawe i čimpanza Ai koju proučava od 1977 kad je imala 1 godinu

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

Osten i pametni Hans

Eksperiment sa slonom

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

aFo

to:

Preu

zeto

s inte

rnet

a

Među različitim vrstama majmuna, u inteligenciji navodno predvode čimpanze. Prema istraživanjima japanskog zoologa Tetsure Matsuzawe, koja je vršio na čimpanzama u Bosu (u državi Kongo u Africi), te su čimpanze znale pecati, jesti žlicom, tjerati neprijatelje gađajući ih kamenjem, savijati palmino lišće kako bi napravili jastučić za sjedenje…

Navodno su savladali 24 različite djelatnosti, pri čemu su ženke pokazale veću spretnost od mužjaka, osim kod vađenja algi, u čemu su bolji mužjaci.

Njemački zoolog Carel van Schaik tvrdi da je kod čovjekolikih majmuna, koji više vremena provode zajedno, više inovacija. Oni prema njegovom mišljenu uče jedni od drugih i tako razvijaju inteligenciju.

Pronašli smo i podatak da gorile mogu naučiti jezik znakova, a da orangutani žive u obiteljima u kojima vladaju složeni međuodnosi.

čimpanze znaju pecati

Slonovi, prema tvrdnjama dr. Joshue Plotnika sa sveučilišta Cambridge, znaju surađivati. Prema njegovom istraživanju u jednom eksperi-mentu suradnje bili su čak bolji nego majmuni i izvrsno su znali kad trebaju pomoć svojih partnera. Slonovi se navodno dugo sjećaju svojih prijatelja, ”pokapaju” i oplakuju svoje mrtve.

slonovi oplakuju svoje mrtve

Istražujući ovu temu naišli smo i na zanimljivu priču o pametnom konju Hansu, ruskom pastuhu, koji je navodno znao zbrajati, i raditi i složenije matematičke operacije. Hansa je 1900. kupio Wilhelm von Osten, koji je bio opsjednut idejom da životinje uz poduku mogu razviti inteligenciju. Hansov vlasnik poslije Ostenove smrti postao je Karl Krallu koji ga je nastavio podučavati. Prema pisanju novinara Krešimira Mišaka, o metodi poduke konja, Krallu je pisao u knjizi ”Životinje koje misle”, objavljenoj 1912.

konj Hans znao zbrajati

02. tema broja - InTeLIgencIJA

KliNčeK • 2012

18

Učiteljica Saya predavala tehnologiju

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

Hoće li roboTi jednog dana misliTi, rješavaTi probleme i ČiniTi sve ono šTo je svojsTveno ČovjekUIma znanstvenika koji predviđaju da bi unutar 50 godina roboti mogli biti svjesni, te doseći i čak nadmašiti ljudsku inteligenciju. Dok još nije u potpunosti ispitana ni ljudska inteligencija, veliki broj znanstvenika bavi se umjetnom inteligencijom.

Pojam, umjetna inteligencija, prvi je uveo znanstvenik John McCarthy 1956., shvaćajući je

kao granu računalne znanosti kojoj je cilj izraditi inteligentne strojeve. Govoreći o umjetnoj inteligenciji znanstvenici je dijele na slabu i jaku.

Slaba je takav inteligentni sustav kojem se dodaju samo određena svojstva ljudskog ponašanja. Jaka umjetna inteligencija je ona koja bi bila razvijena u tolikoj mjeri da može misliti na istom nivou kao čovjek. Znanstvenici koji promišljaju o razvoju jake umjetne inteligencije suočeni su i s brojnim nedoumicama. Pitaju je li uopće etički raditi robote, koji bi zaposlenima oduzimali posao, dok istovremeno postoji previše ljudi koji žive u siromaštvu. Kakve bi moralne vrijednosti trebalo instalirati u robote da zadovolje cijeli svijet?

Hoće li takvi inteligentni sustavi tj. roboti imati samosvijest i emocije poput ljudskih bića?

Treba li ih u tom slučaju tretirati kao oblik života, kao osobu jednaku ljudima i napisati zakone koji osiguravaju njihova prava? Može li se desiti da se roboti pobune protiv svog stvoritelja – čovjeka, kao što se čudovište koje je stvorio Victor Frankenstein pobunilo protiv svog stvoritelja?

Brojna su takva i slična pitanja koja se nameću uz razvoj umjetne inteligencije.

Mi na njih ne znamo odgovore, no surfajući internetom pronašli smo kakva su najnovija dostignuća u razvoju robota. /Mirko Horvat, 8.a/

Umjetna inteligencija Znanstvenici sve više razvijaju mogućnosti robota

hoće li robotI mIslItI KAo lJuDi?

Još 2009. mediji su objavili vijest da u jednoj školi u glavnom gradu Tokija, znanost i tehnologiju predaje učiteljica robot.

U japanu izumili učiteljicu-robota

Mask-bot govori i radi grimaseBilo je to samo pokusno

predavanje s robotom izgledom posve nalik na ljudsko biće. Učiteljica robot na predavanju je bila obučena u bijelu košulju i suknju, a usne su joj bile namazane rozim ružem.

Učiteljica Saya, kako ju je nazvao njen izumitelj Hiroshi Kobayashi, može govoriti nekoliko jezika i pokazivati šest osnovnih emocija - iznenađenje, strah, gađenje, bijes, radost i tugu.

Kobayashi je svoju Sayu razvijao 15 godina, a nastavlja i dalje tako da robot uz pomoć daljinskog nadzora bude sposoban uspješno poučavati učenike.

Japanska vlada ima plan da do 2015. svako japansko domaćinstvo ima po jednog svog robota.

Umjesto da gledamo ljude

preko ekrana, pomoću robota

”Mask-bot” imat ćemo iluziju

da je određeni čovjek s nama

u prostoriji.

Tvrdnja je to kreatora ovog

robota. Njega su, kako u

studenom (2011.) piše Jutarnji

list, dizajnirali inženjeri

s Tehničkog sveučilišta u

Münchenu, u suradnji s

japanskim znanstvenicima.

Njihov robot sastoji se od

maske i projektora postavljenog

iza nje. Projektor na masku

projicira sliku ljudskog lica koje

može imati različite grimase.

No, zasad ”Mask-bot” nije u

stanju razumjeti puno izrečenih

riječi. Kreatori ”Mask-bota”

smatraju da bi se ovi roboti

uskoro mogli koristiti kao

prijatelji za starije osobe koji

puno vremena provode sami.

02. tema broja - InTeLIgencIJA

KliNčeK • 2012

19

Mask-bot robot Robot čuvar zatvora

Robot Asimo

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

Lani u studenom u medijima je

objavljeno da su južnokorejski

znanstvenici stvorili ”robota”

stražara koji bi trebao rasteretiti

preopterećene noćne stražare.

Robot visok metar i pol, kreće

se na četiri kotača ima senzore

kojima može očitati abnormalna

ponašanja (suicidalno ponaša-

nje, nasilje..) i prijaviti ih

odgovornima. Mask-bot govori i radi grimase

asimo, robot koji trči i skače na jednoj nozi

Jedan od znanstvenika koji pokušava napraviti robote jake umjetne inteligencije, tj. one koji će ”razmišljati” kao ljudi je i japanski znanstvenik Osamu Hasegava.

On razvija sistem koji omogućava robotima da promatraju svoje okruženje i istražuju internet, da bi ”razmislili” kako da na najbolji način riješe određeni problem.

Njegovi bi roboti na osnovu onog što već znaju zaključili kako da izvrše zadatke koji su im postavljeni. Ako bi se takvom robotu reklo da donese vodu, onda će, kako je to pokazao eksperiment izveden u laboratoriju, robot početi razlagati taj zadatak u seriju vještina koje je prethodno naučio - držanje čaše, držanje boce, ulijevanje vode iz boce, spuštanje čaše.

Robot koji može učiti, u domaćinstvu bi, po mišljenju Hasegave, mogao, na primjer, biti koristan u donošenju određene namirnice iz kuhinje u sobu. - Kuhinjski nož je korisna stvar, ali može postati i ubojito sredstvo – kaže Hasegava, upozoravajući da treba biti oprezan da se takvi roboti ne bi okrenuli protiv nas.

Najnovija verzija humanoidnog robota Asimo, najpametniji je robot dosad, tvrde to njegovi tvorci iz tvrtke Honda.

Asimo, čija je prva verzija predstavljena prije 12 godina, sada trči brže nego prije.

Kako mu je značajno poboljšana motorika može otvarati boce, ulijevati piće u čaše, pa čak i skakati na jednoj nozi, kako to prenosi net.hr.

Robot Asimo sam može detektirati kad su mu baterije pri kraju, te odlazi do najbliže stanice za punjenje baterija.

Hasegava: treba paziti da se roboti ne okrenu protiv nas

robot će čuvati zatvorenike

Projektom se nastoji ljudskim

stražarima omogućiti da se

više posvete rehabilitaciji

zatvorenika. Tri takva robota

trebala bi biti testirana u

zatvorima u gradu Pohangu, u

ožujku, do kada bi robot trebao

biti potpuno dovršen. Kreatori

robota žele mu ponešto izmijeniti

u izgledu kako bi zatvorenicima

izgledao prijateljski.

Prva fotografija u novoj školi

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

20

Kao da smo preskočili nekoliko stoljeća kad smo preselili u ovu novu školsku zgradu - rekla nam je učiteljica emina Baričević za našeg posjeta novoj školi u Gregurovcu.

Iako su radovi potrajali duže nego što je planirano, i 19 gregurovečkih učenika je umjesto u travnju u novu školu krenulo tek u listopadu 2011., i učiteljice i učenici slažu se da je vrijedilo čekati. - U novoj školi je toplo i sve miriše. Riješili smo se vlage i plijesni. Imamo puno svjetla i puno prostora – kaže učiteljica ljiljana Benčak. Obje učiteljice sretne su što napokon rade u jednoj smjeni. – Nakon 15 godina rada u Gregurovcu sad napokon imam s kim popiti kavu. Suradnja oko priredbi i svega drugog sad je jednostavnija jer se imamo kad dogovoriti - ističe učiteljica Emina.

Presretan je što rade u jednoj smjeni i učenik drugog razreda Matija Kurpez, jedini dječak u prvom i drugom razredu. – Napokon se pod odmorom mogu igrati s dečkima iz trećeg i četvrtog razreda - rekao nam je Matija. Njemu se u novoj školi najviše sviđa namještaj u njihovoj učionici. Ta učionica, kad se na njoj otvore pomična vrata zajedno s holom, postaje velika dvorana za priredbe.

nova škola

nakon 51 godInU gReguRovčAni dobIlI pravU ŠkolU

UČenike najviše veseli šTo imajU pUno mjesTa Za Tjelesni

U školi imaju i tuševe Zadovoljne su opremom i učiteljice, dok većina učenika ističe da su najsretniji što sad imaju puno mjesta za tjelesni. Taj se predmet sad održava u velikom školskom holu ili za lijepog vremena na asfaltiranom igralištu. – Sad mi je super na tjelesnom. Imamo i ljestve za penjanje i konja, odskočnu dasku i nove strunjače – rekao nam je četvrtaš Roberto Pavliček, dometnuvši da su mu super narančasti i zeleni zidovi u školi. Učenici su oduševljeni i garderobama i tuševima. Učenica drugog razreda Samanta Glasnović, jedva čeka toplo vrijeme da mogu isprobati tuševe. Škola ima i wc za invalide, a i moderno uređenu kuhinju. Ipak i dalje se hrane sendvičima jer škola nije dobila odobrenje za zapošljavanje kuharice.

Učenici su u novu školsku zgradu uselili 3. listopada, a svečano otvaranje bilo je 8. studenog. U produžetku nove škole je i ambulanta, a čitav objekt vrijedan 3,8 milijuna kuna ima bruto površinu oko 650 metara četvornih. Pored škole je i igralište za mališane i višenamjensko asfaltno igralište. /Ines Zidarić, 8.a/

Škola u Gregurovcu postoji od

1960. i kad je otpočela raditi

u zadružnom domu, rečeno je

da je to privremeno rješenje.

Doznali smo to od učiteljice

Emine, koja u Gregurovačkoj

školi radi punih 15 godina, dok je

prije 3 godine penzionirani učitelj

Milan Peti, gregurovačke đake

podučavao više od 40 godina.

od 1960. nastava u

zadružnom domu

Da su i mještani oduševljeni što je selo nakon 51 godinu dobilo školsku zgradu, to su i dokazali organizirajući slavlje uz svečano otvorenje. Učiteljice su nam rekle da su mještani sami financirali i pripremili ručak za 250 gostiju. Pomagali su i u uređenju igrališta. Nekoliko roditelja došlo je traktorima urediti zemljane površine - rekla nam je učiteljica Emina.

Dometnula je i da su se roditelji iskazali kao sudionici priredbe. Naime, nekoliko majki je glumilo u igrokazu, a tate su pjevali s tamburaškim sastavom.

Mještani organizirali ručak za 250 ljudiFo

to:

Ines

Zid

arić

Učionica prvog i drugog razreda Nova škola u Gregurovcu

Odmor uz sendviče u trećem i četvrtom razreduOdmor uz kavu

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

21

Školu u Gregurovcu projektirao je naš bivši učenik Božidar Poljak, sada tridesettrogodišnji zaposlenik Radionice arhitekture Franić u Zagrebu. Od Poljaka smo doznali da je na idejnom projektu radio oko mjesec dana, a izrada glavnog izvedbenog projekta uključujući i ishođenje dozvole trajala je oko godinu i pol. Arhitektu Poljaku, ovo je prvi autorski projekt škole. /Dora Kos, 7.b/

Na naše pitanje ima li nešto što

im se ne sviđa u školi, učiteljice

su upozorile tek na jednu stvar.

Mijenjale bi jedino slavine iz

kojih još neko vrijeme nakon

zatvaranja i dalje teče voda.

No, slavine nisu pokvarene,

već je to takav tip slavina, ali

po mišljenju učiteljica takvo

rasipanje vodom ne djeluje

odgojno na učenike.

Posebnost na svečanom otvaranju bila je i modna revija, najnagrađivanijeg mladog hrvatskog modnog dizajnera, Gregurovčana Igora Galaša.

Uz učenike, modeli su bile i mame, a u jednoj pletenoj haljini kao model prošetala je i učiteljica Ljiljana Benčak.

Bivši učenik projektirao školuMijenjali bi

jedino slavinena svečanom otvaranju i Galaševa revija

Foto

: In

es Z

idar

ić

Foto

: In

es Z

idar

ić

Foto

: Sto

janka

Les

ički

Foto

: In

es Z

idar

ić

Foto

: In

es Z

idar

ić

02. tema broja - InTeLIgencIJA03. O nAMA

KliNčeK • 2012

22

Sve nas na projektnom danu uspio je nasmijati gost Igor Frbežar

Foto

: Rober

ta P

avlič

eki

Skype, program za besplatno telefoniranje preko interneta pokrenuli su 2003. Šveđani Niklas Zennströmu i Janussu Friisu. Kasnije se razvio i u alat koji omogućava video-konferencije tj. komunikaciju putem koje se zvuk i slika u pokretu (video slika) izmjenjuju između dvije ili više lokacija.

Za izvođenje video konferencija uz Skype ili neki sličan program potrebno je još računalo, mikrofon i zvučnici te kamera. Kamere za takve namjene nisu skupe. Prema riječima našeg učitelja informatike Darka Višaka, koji je instalirao Skype za potrebe školskih video-konfe-rencija, mini kamere mogu se nabaviti već za 150 kuna.

Za video-konferenciju treba samo Skype i kamera

projekt europa i mi

preko skype-a U eUnA PRvIM vIDeO-KOnfeRencIJAMA U nAŠOJ ŠKOLI RAZMJenJIvALI SMO ZnAnJA S POLJAKInJOM, SLOvAKOM I TALIJAnIMAI kod kuće sam s prijateljicama iz škole komunicirala preko Skype-a, ali video-konferencija u školi bila je posve drugačije iskustvo.

Prijateljica Sara Međan i ja imale smo zadatak predstaviti našu županiju učenicima iz europskih zemalja koji se školuju u OŠ Matija Gubec u Zagrebu. Imale smo tremu jer smo prvi put trebale govoriti pred nekim tko nije iz naše škole. No, uočile smo da nije lako bilo ni Josefu Polaku sedmašu iz Slovačke, koji nam je govorio o svojoj zemlji.

Iz njegovog izlaganja, između ostalog, naučili smo da su Bratislava i Beč, dva najbliža glavna grada na svijetu. Mislim da bi ovakav način rada trebali koristiti češće jer nam je tako bilo zanimljivije nego o Slovačkoj učiti iz udžbenika i bilježnice.

Ovu video-konferenciju u našoj školi održali smo u sklopu projekta ”EU i mi”, a dva dana prije učenici 8.a održali su konferenciju s Poljakinjom Aleksandrom Gornjeckom, također učenicom OŠ Matija Gubec. Posljednja je bila s učenicima jedne škole iz talijanskog grada Torina. S njima su video-konferenciju i to razgovarajući na engleskom jeziku imali učenici 8.c razreda.

Ta je konferencija bila u formi kviza jer su učenici iz Torina odgovarali na pitanja o Hrvatskoj, a naša ekipa u sastavu ema i Renata Tremski, Matija Višak i Krunoslav Srbljinović, na pitanja o kulture i povijesti Torina.

pogađali zastave eU s lica četvrtaša- Sve tri video-konferencije bile su dio projekta ”Europa i mi” u koji su se na neki način uključili gotovo svi učenici viših razreda. Neki su sudjelovali u kvizu o EU, neki u kvizu o poznavanju zastava EU koje su bile nacrtane na licima četvrtaša.

Dio učenika izrađivao je plakate i ppt prezentacije.

Na projektni dan prikazali smo sve što smo radili, a sve nas je najviše oduševila gluma učitelja igora Frbežara iz OŠ Sidonije Rubido Erdody. On je pokretima i mimikom predstavio neke od europskih zemalja, a mi smo morali pogađati o kojoj se zemlji radi. Najviše zemalja pogodio je Dominik Kos, a u kvizu o EU najbolja je bila ema Tremski.

Naš projektni dan popratila je i ekipa HRT-a, pa smo se imali prilike vidjeti i na televiziji./Roberta Pavliček, 8.a/

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

23

Darko, Natalija i ravnatelj Lučki u četvrtom razredu

SvAKe gODIne U RAZReDU Je bILO neKOLIKO POnAvLJAčAZajedno su išli u osnovnu školu, pa u srednju, onda i na fakultet. Sada zajedno i rade i to u našoj školi. Dječak i djevojčica, koji su 1980. krenuli u našoj školi u prvi razred su Natalija Kos, učiteljica razredne nastave u PŠ Bočkovec i Darko Višak, učitelj informatike u matičnoj školi. ”Natjerali” smo ih da se prisjete kakva je to naša škola bila osamdesetih godina prošlog stoljeća.

natalijina sjećanja na školu• Svi smo nosili kute i nastavnici i učenici, a za nas učenike su obvezatne bile i papuče.

• U naše se doba u školi grijalo na drva. Domari su imali jako puno posla oko grijanja, a i mi učenici smo znali pomagati oko slaganja drva. Za vrijeme odmora često smo stajali kraj kamina i grijali se.

• Do sedmog razreda smo bili pioniri i na priredbama nosili plave kapice sa zvijezdom petokrakom i crvene marame oko vrata. U sedmom razredu smo se učlanjivali u omladinsku organizaciju.

• Za Božić u školi nismo kitili bor i na Božić smo išli u školu. Bor se u školi kitilo tek pred Novu godinu.

• Iako smo bili živahan razred, bili smo poslušniji i imali smo

veće strahopoštovanje prema učiteljima, a naročito ravnatelju. Nikom od učenika nije palo na pamet da pokuca ravnatelju na vrata. Ravnatelj je tad bio pokojni Josip Crnčić.

• Strah i trepet u školi bili su naš razrednik leo Kržek i pokojni gospodin Pavić iz tehničke kulture. Učitelj Pavić osobito je bio strog u vezi prometne kulture. Davao nam je testove kao za vozače.

• Većina učitelja koji su nama predavali, više nije u školi. Ostali su jedino Đurđica Trakoštanec, Branka Filipović, Mirjana Škvorc i Nataša Tumpak-Brčić. Učiteljica Mirjana i Nataša došle su negdje kad smo mi bili sedmi razred. Nataša nam je tada predavala glazbeni.

darkova sjećanja• U vrijeme kad smo mi išli tu u osnovnu školu, za kompjutere nismo ni čuli. Sjećam se da smo ga vidjeli samo jednom, kad je bilo neko natjecanje iz matematika, pa su iz Križevaca donijeli računalo marke Orao. Nama je to bila znanstvena fantastika, grafoskop je u školi tada bila najsuvremenija oprema.

• U zahodima su bili čučavci. No nažalost, kozlić, sanduci i strunjače su ostali isti.

• Ipak nekad smo za tjelesni imali malo više mjesta jer je hodnik prije pregrađivanja bio veći, pa smo imali i užad za penjanje i švedske ljestve, ali igralište je bilo blatno, a sad je asfaltirano. I onda se pričalo o izgradnji dvorane, čak i o tome da postoje nekakvi nacrti za njenu izgradnju.

• Cijelog ovog krila gdje je sad knjižnica i kabinet iz kemije nije bilo, to je nadograđeno kasnije.

• U to vrijeme se puno strože ocjenjivalo. Nije bilo toliko petica kao danas, a svake godine imali smo po nekoliko ponavljača u razredu. Nakon osnovne išli smo na prijemni za srednju školu. Za odličan uspjeh u nižim razredima dobivali smo pozlaćene značke s natpisom škole koja se tad zvala OŠ ”Dr. Ivan Ribar”.

• U školi je tad bilo i fizičkog kažnjavanja. U nižim razredima normalno je bilo dobiti packe bambusovim štapom, a u višim razredima su nas znali potezati za kosu. I ja sam jednom dobio za uho od razrednika Kržeka jer sam se s bratom nešto pohrvao na hodniku./Dora Kos,7.b/

škola osamdesetih Sjećanja učitelja natalije i Darka

U njIhovo đAčKo DoBA dobIvalo se packe bambUsovIm Štapom

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

Zajedno od prvog razreda

Foto

: Dora K

os

Neki o

d m

odela p

apuče u

kakvima p

rovodim

o vrijem

e u ško

li

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

24

Prošlo je već cijelo polugodište otkako u školi vrijede neka nova pravila za nas učenike, ali većem dijelu učenika ta pravila još nisu ”legla”, posebno ono oko nošenja kućnih papuča. Na roditeljskim sastancima to su pravilo često s negodovanjem komentirali i roditelji, zato smo na vrata pokucali ravnatelju Stjepanu lučkom i tražili ga da nam objasni zašto su nova pravila uvedena i jesu li dala neke rezultate.

Prema njegovim riječima pravilo o papučama uopće nije novo, već se samo striktnije primjenjuje. - Problem je postao izraženiji kad su postale popularne starke, pa su se djeca švercala u njima i vani i po školi.

Teško je to više bilo kontrolirati, trebalo bi stalno biti žandar. Radi lakše kontrole tražimo da se nose isključivo kućne papuče - kazao nam je ravnatelj.

Po njemu je zdravlje i higijena u školi osnovni razlog nošenja papuča. - Na cipelama se donese puno blata i prašine. Tu prašinu svi udišemo, a poseban je to problem alergičnoj djeci- ističe ravnatelj, dodavši da su stroža pravila oko papuča dala rezultate i da je u školi manje blata i prašine.

Pravilo zaključavanja razreda pod odmorima, prema ravnateljevim riječima, uvedeno je radi velikih šteta koje su uglavnom pod odmorima nastajale na školskoj opremi.

- Najčešće se uništavaju klupe i stolice, ali stradavali su i ormari i sva druga oprema u razredu. Desilo se tako da se učenik vozao na krilu nove pomične školske ploče. To je sad nemoguće popraviti. Otkako se razredi zaključavaju, uništavanja školske imovine su manja. Zato će i ovo pravilo i dalje ostati na snazi kao i pravilo da nema iznošenja hrane iz blagovaonice jer su se učenici prije često znali gađati voćem koje su ponijeli u razrede, pa su na zidovima ostajale fleke - rekao nam je ravnatelj.

Anketirali smo učenike i u nastavku prenosimo i najčešće prigovore učenika na nova pravila. Anketa je bila anonimna.

/Mirko Horvat, 8.a/

Foto

: Mirko

Horvat

kućni red nova pravila u školi, učenici bi na popravakkućni red nova pravila u školi, učenici bi na popravak

ravnatelj: zbog velIkIh Šteta na ImovInI, nastavljamo zAKlJučAvAnJe RAzReDA pod odmorImaUčenici: ne TRebAMO SvI SnOSITI POSLJeDIce. neKA ŠTeTU PLATI OnAJ TKO Je nAčInI

Nakon jedne od učeničkih akcija ”sređen” je i stol u knjižnici

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

25

• Čini mi se, kad smo svi na hodnicima, češće dolazi do sukoba među učenicima. Puno nas je, ne poznamo se baš toliko dobro kao unutar razreda, pa se češće nađe razlog da se netko s nekim sukobi.

• Problem je i to što na hodniku imamo tjelesni. Dešava se da neki razred ne uđe u svoju učionicu odmah poslije zvona i ometaju nas koji smo na tjelesnom.

• Zbog zaključavanja razreda, neki imamo slabije rezultate iz zemljopisa, jer prije satova zemljopisa smo znali vježbati na karti. Sad nam je to nemoguće.

Foto

: Stjep

an Lu

čki

Da imamo ormariće, ne bismo se bunili protiv papuča

• Ne bismo se bunili da u školi imamo ormariće koje možemo zaključati i u njih staviti između ostalog i papuče. Znaju li naši učitelji koliko su naše torbe teške i bez papuča? Na dan kad imamo tjelesni još moramo nositi i tenisice. Pozivamo učitelje da izvažu naše torbe kad u njih još stavimo papuče i tenisice. Pita li se netko kako takve teške torbe utječu na našu kralježnicu?

• Bolje je bilo kad smo mogli nositi starke. U kućnim papučama nam se po podovima u hodnicima, jako skliže. Kućne papuče se uglavnom ne vežu, te nam se često izuvaju ili nam netko nagazi na njih. Bilo je zato već dosta padova. Smatram da bi to pravilo trebalo ponovno razmotriti i saslušati naše argumente.

• Te kućne papuče moramo češće mijenjati nego starke. Papuče se lakše potrgaju, meni su ovo već treće ove školske godine. Roditelji naravno nisu sretni. Dosta naših roditelja bunilo se na roditeljskim sastancima jer su im te papuče još jedan dodatni izdatak.

• Ljuti me, jer mi se čini, da u smjeni b učitelji nisu tako strogi i često vidimo da dosta učenika ipak ima starke. Ako važi pravilo kućnih papuča, neka ne bude izuzetaka.

Zašto nas ljuti zaključavanje razreda pod odmorima?

• Zbog zaključavanja razreda pod odmorima na hodnicima je doista prava gungula. Nisu svi, nego neki uništavali inventar u razredu. Ne trebamo zato svi snositi posljedice. Mislim da bi bolje bilo da onaj tko učini štetu, plati za učinjeno. Meni je bilo bolje kad smo mogli pod odmorom biti u razredu, jer kad je trebalo, mogla sam nešto ponoviti ili pročitati, napisati nešto. Na hodniku je to nemoguće.

• Zbog gužvi na hodniku pod odmorom desilo se u nekoliko navrata i da se razbije staklo.

Na ovoj slici dinjica je Veronika Peklić

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

26

Sportski susreti fodrovčani i gregurovčani nadmetali se u starim igrama

napUhnUte dInjIce prŠtale od smIjeha

Marina Širjan prebrojava katove svog zdenca, u prisustvu učiteljice Varje Rešetar

nikola jelak - najbolji U TrckanjU- Bilo je baš zabavno igrati kozanu. Nikad prije nisam ni čula za takvu igru - rekla nam je to Nikolina Ranilović, učenica 5.b i pobjednica kozane, jedne od starih igara odigranih u Fodrovcu (8. 6. 2011.) u sklopu 2. sportskog susreta između PŠ Fodrovec i PŠ Gregurovec.

Osim kozane, igralo se još i drugih igara: dinjice, zdenci od kocenja, neka puca makova štruca, trckanje i žabe na pašu. U trckanju je najbolji bio Nikola Jelak, koji kaže da mu je u igri bilo najteže procijeniti hoće li se gumbić odbiti od zida ili ne. Do tada on se nikad nije igrao trckanja. - Najviše je smijeha, prema riječima Veronike Peklić, bilo kad se igrala igra dinjica. Većina igrača nije mogla izdržati da ne prasne u smijeh kad su morali napuhnuti obraze

da igrač ispitivač provjeri jesu li dinjice zrele. Svima su bili smiješni i komentari u igri da se gnjile dinje bacaju pajcekima.

- Meni je super bila igra žabe na pašu, jer u toj se igri puno trčalo, a bila sam jako dobra u igri zdenci od kocenja - ispričala nam je Monika Horvat.

Naše sugovornice rekle su nam da se kod kuće uglavnom igraju lovice, skrivača, skakavac skače i graničara, a dečkima je uglavnom bitan nogomet.

Zato je Nikolina presretna kad ljeti s bakom, mamom i mlađom braćom ima prilike igrati igru osinja gnijezda. - To je jedina stara igra koju sam znala prije susreta i rado je igram sa svojima kod kuće - rekla nam je Nikolina, dodavši da žali što je sad petašica, pa na kraju školske godine neće moći sudjelovati na sportskim susretima PŠ Fodrovec i Gregurovec.

/Petra Plantić, 7.b/

nikolina preporuča osinja gnijezda

Žabe na pašu

Nikolina nam je objasnila kako se igra osinjih gnijezda, pa kad poželite pokušajte i vi, ali vodite brigu da je ta igra namijenjena samo za toplo vrijeme.

Igra se tako da igrači stanu u krug, i izabere se jedan koji će stati na sredinu kruga. Njemu se povežu oči da ne vidi i na glavu stavi marama koja se složi poput nekog gnijezda. Ostali igrači zuje poput pčela, a onda jedan zujeći prilazi onom u sredini i zalije ga vodom u ”duplje” marame.

Sve pčele prestanu zujati, a igrač u sredini mora pogoditi tko ga je polio vodom. Ukoliko pogodi, taj igrač ide u sredinu i vežu mu se oči.

U ovoj igri sudjeluje neparan

broj igrača.

Igrači se podijele u parove i

držeći se za ruke stanu jedan

iza drugoga. Igrač bez para

stane nekoliko metara ispred

prvog para i povikne: ”Žabe

na pašu!”. Tada se prvi par

razdvoji i svaki igrač sa svoje

strane potrči prema kraju reda,

a onaj igrač koji viče pokušava

jedno od njih uhvatiti. Ako mu

to uspije s tim igračem, staje

na kraj reda, a onaj igrač koji je

ostao bez para, mora ići hvatati.

Foto

: Li

dija

Mar

inko

vić

Na ovoj slici dinjica je Veronika Peklić

Fodrovčan Nikola Huzjak gađa kozanu

Foto

: Li

dija

Mar

inko

vić

Foto

: Li

dija

Mar

inko

vić

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

27

neka puca makova štrucaEvo i uputa za igranje makove štruce.

Na sredinu igrališta stavi se lopta. Svaki igrač dobije naziv po pripadniku nekog naroda, npr. jedan Talijan, drugi Mađar, a mogu biti i npr. Zagorec, Podravec, Prigorec i sl. Jedan igrač je zapovjednik i stoji sa strane, a ostali su udaljeni metar-dva od lopte. Ruke su im ispružene prema lopti. Kada zapovjednik vikne: Neka puca, neka puca Mađar!, svi pobjegnu. Mađar uhvati loptu i gađa nekog od igrača. Ako nekoga pogodi, taj postaje zapovjednik, a

dotadašnji zapovjednik ulazi u igru. Ako prozvani igrač promaši, ispada iz igre, a zapovjednik nastavlja sa svojom ulogom. Ponekad zapovjednik vikne: Neka puca, neka puca makova štruca! Ako se netko zaleti i dodirne loptu ispada iz igre. Sve to traje dok u igri ne ostanu samo tri igrača, a pobjednik je onaj tko je zadnji vikao.

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

28

kad bI hodnIk znAo pRičAtiKako pod odmorima ne smijemo biti u razredima, na hodniku je kao u košnici. Osobito je popularan kutić gdje stoji oprema za tjelesni, a u njemu ponajviše strunjače koje su kao i sanduk, konj i greda poprište raznih događanja. /Doroteja Mamek, 5.b/

4.

Strunjače su u ovom slučaju poslužile za medicinsku intervenciju našoj emi Tremski.

Ona je uspješno imobilizirala zglob Darku Ciganoviću koji se povrijedio na tjelesnom.

1.

Kako uvijek ima puno zainteresiranih za sjedenje na strunjačama, ponekad se za mjesto na njima treba izboriti, pa kao i u ovom slučaju postaju pravo borilište. Borci su Ivan Višak, Nikola Jelak i Zdravko Pažur.

3.G

reda

pre

d k

abin

etom

bio

logije,

kem

ije

i fizi

ke

ovaj

put

je p

osl

uži

la z

a ponav

ljan

je p

rije

tes

ta

iz p

riro

de.

2.

Sanduk je nekad samo mjesto za sjedenje, ali u posljednje vrijeme često se na njemu odvijaju borbe u obaranju ruku. Najčešće pobjeđuje ivan Poljak. Ovaj puta odmjerava snage s Matijom Benčakom.

Foto: Tihana Crnčić

kamere

okom1

Naše novinarke u Šibeniku s prijateljicama iz Modeca

-Foto

: Sto

janka

Les

ički

knjižn

ici

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

29

PReKObROJnI LUKA MORAO U SObU S DJevOJčIcAMAOd 10. do 14. travnja 2011. Luka, Dora, Tihana i ja bili smo na 20 jubilarnom LiDraNu u Šibeniku. Na ovoj smotri ”elite hrvatske učeničke umjetnosti” kako je to na otvaranju Smotre LiDraNo istaknula književnica Željka Horvat-Vukelja i predsjednica Izvršnog odbora Smotre, našu smo školu predstavljali u kategoriji školskog lista i samostalnog novinarskog rada. U hotelu Ivan hotelskog naselja Solaris u Šibeniku, bio je ukupno 371 učenik, što je izgleda bilo previše za kapacitet hotela, a jedan od prekobrojnih bio je i naš Luka. Zavrzlamu koja je na recepciji potrajala čitava dva sata po našem dolasku, recepcionari su ”riješili” tako da su Luku prvu noć smjestili u sobu s nama djevojčicama.

Učili smo pisati vijestNi njemu ni nama nije to teško palo i zajedničko druženje potrajalo je dugo u noć. Nećemo vam otkriti do koliko smo bili budni, ali za sobno tulumarenje koje je uslijedilo nakon boravka u hotelskom disku imali smo dopuštenje naše voditeljice. No, nismo mi na LiDraNu samo tulumarili, jer raspored je bio krcat od jutarnjih do večernjih sati. Prvo jutro otpočelo je predstavljanjem školskih listova u holu hotela, a zatim smo prisustvovali okruglom stolu gdje su se predstavnici žirija osvrnuli na svaki od 20 listova plasiranih na državnu smotru. Istovremeno su bili i okrugli stolovi za druge

kategorije, a na okruglom stolu za samostalni novinarski izraz svoje su radove predstavljali sami autori. Jedan dio svoje reportaže čitao je i naš Luka, kojem su se uoči nastupa znojile ruke od treme. No, kad su mu rad pohvalile članice žirija Željka Horvat-Vukelja, Branka Primorac i Anita Šojat, sa smiješkom se nakon nastupa odšetao natrag do svoje stolice.

U večernjim okupljanjima imali smo prilike vidjeti brojne dojmljive samostalne i grupne scenske nastupe, izbor najboljih igranih i dokumentarnih filmova učenika, te radijske reportaže. Uz sve to neke kategorije, organiziraju i različite radionice. Mi novinari sudjelovali smo na onoj ”Kako napisati vijest”.

Malo se vremena našlo i za kupanje u hotelskom bazenu. Takva se prilika ipak nije smjela propustiti, kao i druženje s ekipama iz ostalih škola. Mi smo se nekako najviše zbližili s emom i Martom, predstavnicama OŠ Ljudevita Modeca iz Križevaca, a prijateljstva smo odmah ”zapečatili” na fejsu. /Petra Poharc, bivši 8.a/

Profesor banas bio

na svih 20 LiDrana

Na LiDraNu smo imali priliku

upoznati i jednu od legendi ove

smotre profesora Stjepana

Banasa iz OŠ Hercegovac. On

i učenici njegove male škole

bili su na svim smotrama od

njenih početaka. Jedne godine

učenici profesora Banasa, na

državni LiDraNo plasirali su se u

čak 5 kategorija. Unatoč tome

što svake godine dolazi, rekao

Općina nagradila uspjeh novinaraUspjeh na LiDraNu vrednovala je i naša općina, pa su nas nagradili na svečanoj sjednici povodom Dana općine. Redakcija Klinčeka za plasman na državnu smotru nagrađena je s 1.500 kuna. Nagradu je ravnopravno podijelilo 5 najvrjednijih novinara. Luka Šantić, za samostalni novinarski rad, nagrađen je s 600 kuna./Dora Kos, 7.b/

nam je da mu na LiDraNu nikad

nije dosadno. - Svaki je lijep

na svoj način, a meni je bitno

što ja na svakom jako puno

naučim od učenika - otkrio je

profesor Banas, dometnuvši

da je izražavanje učenikove

kreativnosti po njemu glavna

svrha LiDraNa i izvannastavnih

aktivnosti.

/Luka Šantić, 8.a/

Uspjeh na državnoj smotri u dvije kategorije

KlinčeK i DABAR nA jUbIlarnom 20 liDranu

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

30

Tihana Tremski

Na inicijativu učiteljice Sofije Vukalović prošle školske godine učitelji su prvi puta birali naj osmaša/icu.

Od osam predloženih učenika najviše glasova dobila je Tihana Tremski. Tihanu njena razrednica Andrea Martinčić opisuje kao vrlo vrijednu, svestranu, samostalnu, ozbiljnu, aktivnu i vrlo pristojnu učenicu, a što je Tihana Klinčeku ispričala o sebi pročitajte pod brojevima od 1. do 25.

naj učenica

25 stvarI koje (ne) morate

tIhanI tremskIzn

at

I o

Na polugodištu prvog razreda gimnazije prošla sam s vrlo dobrim, a u Srednjoj glazbenoj s odličnim uspjehom.

1.

I u gimnaziji razrednica mi je profesorica zemljopisa. Zove se Jasminka čavlović i od svih profesora u gimnaziji ona mi je najdraža.

2.

Svoju bivšu razrednicu Andreu Martinčić cijenila sam zato jer je bila duhovita i zato što nam je bila brižna razrednica. 3.Otkako idem u srednju školu klavir u prosjeku vježbam sat i pol dnevno i isto toliko učim neke od predmeta za gimnaziju. Kad sam išla u osnovnu školu, učila sam oko pola sata dnevno.

4.

U osnovnoj školi voljela sam sve predmete izuzev stranih jezika. 5.Sada u gimnaziji najviše učim jezike, tj. latinski i njemački. 6.Otkako sam srednjoškolka najčešće dolazim kući oko 20 sati uvečer, pa mi za učenje preostaju samo kasni večernji sati. 7.U Srednju glazbenu sam se upisala jer jako volim glazbu, a gimnaziju jer bih da idem samo u glazbenu imala samo 3 predmeta manje.

8.

Kao malena željela sam biti balerina, a kad sada razmišljam što bih željela studirati na prvom je mjestu Muzička akademija i to klavirski odjel.

9.

U slobodno vrijeme sviram i tražim note pjesama koje mi se sviđaju. 10.

U kućanstvu baš ne pomažem, osim ponekad tati ispunjavati neke evidencije u vezi mlijeka. Tata radi te evidencije jer je zaposlenik Hrvatske poljoprivredne agencije.

11.

Od naših pjevača volim slušati Marka Tolju, a od stranih najdraže su mi Taylor Swift, i Christina Aguilera.

12. /Tihana Crnčić,8.a/

13. Nikad ne slušam cajke.

14.Volim izlaziti. Kad idem van, uglavnom idem u Latino, a najduže sam ostala do 2 sata u noći.

15. Kod dečka mi je najvažnije da bude pametan i duhovit. Trenutno nisam zaljubljena.

16.Najdraži film mi je ”Ponos i predrasude“, a od knjiga koje sam pročitala u osnovnoj školi najdraža mi je bila posljednji nastavak Sumrak sage.

17. Traperice su odjevni predmet koji najradije nosim.

18. Najdraže jelo mi je pizza, hamburger je na drugom mjestu.

19. Osoba kojoj se najviše divim je moja mama jer je sve nas tri kćeri uspjela naučiti da znamo što je važno u životu.

20.Imam dvije sestre, najstarija Mihaela je studentica treće godine molekularne biologije, a druga sestra Kristina ide u četvrti razred gimnazije.

21.U osnovnoj školi moja najbolja prijateljica bila je Kristina Puškar. Od bivših kolega sada sam u kontaktu uglavnom s onima koji idu u moju školu.

22. Najradije se povjerim svojim roditeljima.

23.Na Fejs idem uglavnom preko mobitela i to najčešće kad čekam bus. Kod kuće baš nemam vremena za fejs.

24.Za nagradu kao naj učenica dobila sam koristan poklon, Reebok torbu koju sad svaki dan nosim u školu.

25.Da ne živim u Miholcu, opet bih izbrala živjeti negdje na selu jer mi ne odgovara užurbani ritam grada.

16.

17.

12.

9.

Foto

: Tih

ana

Crn

čić

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

31

Jedna od vrsta kameleona

Foto

: pre

uze

to s

inte

rnet

a

Ana i hrčkići na dan kad ih je dobila

Foto

: Ana

Mar

enči

ć

najdraži ljUbimac sad joj je Zeko ZrinkaCrvenkapica, bakica i vuk – tako je Ana črnec, učenica 8.b, zvala svoje prve kućne ljubimce, akvarijske ribice koje je dobila na poklon s 3 godine. Silno ih je željela jer njena sestra u stanu ima ogroman akvarij s oko 100 ribica. Njenu sklonost ka kućnim ljubimcima znaju i njeni prijatelji

pa je za prošli rođendan od svoje prijateljice Maje Kukelj dobila dva mala hrčka.

Maja ih je donijela u školu i Ana ih je cijeli dan brižno pazila. No, hrčkići su živahne životinjice i nedavno su joj pobjegli iz kaveza.

U Aninoj kući, iako više nema ribica i hrčkića, ipak ne nedostaje ljubimaca. Sad ima psa Đinu, mačke Tibora i Mici i četverogodišnjeg zeca Zrinku.

– Zeko mi je sad najdraži. Voli se igrati loptom. Kad mu je bacim on je radosno gurka, a zabavlja me i lov za njim kad ga pustim da se istrči – rekla nam je Ana, dodavši da je i njega dobila na poklon. Smeđeg zeku poklonio joj je susjed, a na poklon je na jednom Spravišću dobila i dugodlake kineske zamorce. Sad bi se Ana najviše radovala kad bi joj netko poklonio kameleona. Njega je vidjela kod jedne sestrine prijateljice. Oduševilo ju je kako mijenja boju i silno bi željela imati jednog. No, mama joj zasad ne dopušta držanje gmazova. /Ana Marenčić, 8.b/

kućni ljubimci

AnA čRnec Želi kameleona

Ima čak 160 vrsta kameleonaKameleona ima čak 160 različitih vrsta. Ipak svima su im zajedničke karakteristike izrasline na njušci i na glavi, te različite krijeste koje oblikom podsjećaju na češalj. Imaju ih, ovisno o vrsti, na leđima, trbuhu ili grlu.

Najveća vrsta kameleona može narasti do 68 cm, a najmanja vrsta kemeleona ima samo 3,5 cm Najviše vrsta kameleona živi u Africi i na Madagaskaru.

Iako ima kameleona koji žive na tlu, uglavnom su im staništa grmlja i stabla.

Neke vrste kameleona, u jajetu se razvijaju od 4 do 12 mjeseci, ovisno o vrsti, ali ima i vrsti koje na svijet donose potpuno razvijene mladunce. Uglavnom su to vrste koje žive u hladnijim područjima gdje tlo nema dovoljnu toplinu koju trebaju jaja za razvoj mladunaca.

Osobina koja ponajviše privlači

ljubitelje životinja je njihova

mogućnost promjene boje.

Kod nekih vrsta izmjereno je da

boju mogu promijeniti u svega

6 sekundi.

Najbrže boje mijenjaju u slučaju

opasnosti. Boju mijenjaju i

kako bi se prikrili, ali i da bi

pripadnicima iste vrste pokazali

svoje raspoloženje.

Kameleon boju

može promijeniti

u 6 sekundi

Ribolovci s novinarkom

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

32

ne vole jestI rIbU, Ali oBoŽAvAJu noćni rIbolov

MATIJA O RIbOLOvU nAJvIŠe nAUčIO gLeDAJU Pv TvNajviše o ribolovu naučio sam gledajući PV TV. To je specijalizirani dokumentarni program koji emitira dokumentarce i filmove o ribolovu i lovu - rekao nam je Matija Benčak, učenik 8.b koji se ribolovom bavi još od svoje 6 godine. No, ove godine učlanio se u ŠRK Križevci i na nagovor svog prijatelja Silvija odlučio se okušati i kao natjecatelj. Matija je ribolovom zarazio svog razrednog kolegu Antonela Ivšaka i sad zajedno idu u ribolov.

Do sad su bili na dva natjecanja u rujnu u Kapeli i u listopadu na Čabrajima.

Svidjelo im se, a nadaju se da će s većim iskustvom doći i rezultati. Matiji je dosad najbolji ulov bio šaran od 2,35 kg. Antonelo se ribolovom bavi tek godinu dana, a najveća ulovljena riba mu je šaran od 1 kg. Obojica su svoje najveće ribe upecali na jezeru Selnica.

zimi ribama prave boile s alkoholomMatija nam je ispričao da se olovo koristi kad se u dubini love velike ribe, dok se na plovak hvataju manje. Antonelo se najčešće služi kukuruzom kao mamcem, a Matija više koristi boile.

Najčešće ih pravi sam od mješavine brašna, kukuruza, sojinog brašna, jaja i arome.

- Zimi je dobro boile pomiješati s alkoholm jer to bolje privuče ribu - tvrdi Matija, koji je tijekom dugogodišnjeg ribičkog staža nabavio dosta opreme.

Uz udice, role, olova i strune ima i osam različitih štapova. Antonelo koji je tijekom ove godine nabavljao opremu, kaže da je za osnovnu opremu potrošio oko 1500 kuna, no moglo bi se potrošiti i znatno više, jer zna da ima štapova koji sami koštaju oko 10.000 kuna.

Dečki posebno uživaju u noćnom ribolovu. - Ribolovu me i privuklo društvo, a noćni ribolov je super doživljaj. Uživali smo družeći se i pekući roštilj - rekao nam je Antonelo, otkrivši nam da na njihovom roštilju nije bila riba jer je ne vole jesti. /Ana Črnec, 8.b/

Sportski ribolovAntonelo i Matija love po pravilima

Natjecateljski ribolov uglavnom se odvija po pravilima ulovi i pusti. Ovisno o vrsti natjecanja i lokaciji točno je određeno, koliko i koje vrste se može ponijeti, a koja se mora neozlijeđena pustiti natrag u vodu. Na natjecanjima na kojima su Antonelo i Matija do sad sudjelovali, smjelo se uzeti 2 plemenite ribe (šaran, amur, som ili štuka) težine do 4 kg. U vodu su se morali vraćati kapitalci i ribe ispod 1 kg.

Ulovi i pusti

Foto

: Ana

Mar

enči

ć

Mat

ijin

a naj

dra

ža fotk

a iz

rib

olo

vaFoto: Privatna arhiva

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

33

HobiUčitelj sretne ruke

U IgRI ”ULOvI Me AKO MOŽeŠ” MARKIRAnOg ŠARAnA ULOvIO SAMO ŠIKIćZasad jedini srećković koji je u igri ”Ulovi me ako možeš”, županijske Turističke zajednice i ŠRK Križevci, uhvatio markiranog šarana je naš učitelj tjelesnog Saša Šikić. Taj će mu ulov donijeti nagradu između 2.000 - 5.000 kuna, ovisno koju će od 3 nagrade izvući iz bubnja na kraju igre. Natjecanje je započelo za Spravišče 2011. a završit će početkom Spravišča 2012. Po tri markirana šarana puštena su u jezera Čabraji i Ravenska Kapela.

Učitelj Šikić, kako nam je ispričao, imao je sreću i jednog

je markiranih šarana ulovio još 1. srpnja na jezeru Čabraji. To mu je jezero i inače često odredište za pecanje kojim se bavi još od djetinjstva. - Negdje od 4. razreda osnovne počeo sam u ribolov ići s prijateljem igorom Antolićem i njegovim ocem. Nas dvojica smo se natjecali po općinskim i regionalnim natjecanjima. Nije nam išlo loše, znali smo osvajati i medalje.

Peca i s košarkašem Markom TomasomKrajem srednje škole, proširili smo horizonte i krenuli na Šodericu i na Dravu - rekao nam je učitelj Šikić.

Zbog obaveza na fakultetu jedno se vrijeme nije bavio ribolovom.

”Ribičko ludilo”, kako on to naziva, ulovilo ga je ponovno zadnjih godina i kad god nema obaveza u školi i u Košarkaškom klubu ”Radnik”, gdje je jedan od trenera, s nekim od prijatelja odlazi u ribolov.

U zadnje vrijeme najčešće na pecanje odlazi s kolegom po struci Dariom Sokačem, a kad je na odmoru u Križevcima, i s košarkaškim reprezentativcem Markom Tomasom.

Natjecateljski ribolov više ga ne zanima, već mu je ribolov sada dobar provod u prirodi i hobi koji ga opušta. Šikićev najbolji ulov je šaran od 6 i pol kilograma, upecan 2010. na jezeru Borovje u Raščanima. Šaran je ulovljen na boilu, mješavine ptičje hrane i voćnog okusa jagode./Ana Črnec, 8.b/

Najveći dosad ulovljeni šaran na svijetu bio je težak 44,91 kg. U srpnju 2010. ulovio ga je Englez Ambrose Smith u jezeru Les Graviers blizu Dijona u Francuskoj.

Tim je ulovom oborio prethodni svjetski rekord od 42,64 kg. Taj je šaran također ulovljen u Francuskoj, ali na jezeru Rainbow u blizini Bordeauxa.

Podvodni ribolov jedna je od brojnih vrsta ribolova, ali svakako najteža, jer ribolovac mora biti izvrstan ronilac na dah. Takva vrsta ribolova zahtijeva izuzetno velike napore. Po težini ga uspoređuju s desetobojem. Lovi se i na dubinama preko 30 metara, pa ribolovac treba biti u izuzetno dobro psihofizičkoj kondiciji.

Lovi se podvodnom puškom. Na posljednjem svjetskom prvenstvu u podvodnom ribolovu, održanom na Lošinju u rujnu 2010., naša reprezentacija osvojila je prvo mjesto, a Lošinjanin Daniel Golemović postao je svjetski prvak.

Svjetski rekord - šaran od 44,91 kg

hrvatska svjetski prvak u podvodnom ribolovu

RiBolovcu ŠiKiću nAgRADA oD 5000 KunA?

Šik

ić i T

om

as s

ulo

vom

na

jeze

ru Foto: Privatna arhiva

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

34

Sretna obitelj

MIA vOLI PUZATI UnATRAg I ZAOKUPLJATI PAŽnJU RODITeLJAVratila se naša ”stara” učiteljica iz kemije. Otišla je zbog sretnog razloga, a ranije se vratila zbog niza sretnih okolnosti. Evo pojašnjenja.

Sretan razlog zbog kojeg je otišla bio je porodiljski dopust. Naime, 1. ožujka na svijet je došla mala Mia, sad već, prema riječima učiteljice Nataše Šmid, vrlo živahna curica koja voli puzati unatrag i stalno zaokupljati pažnju svojih roditelja.

Počevši raditi već u rujnu, dakle s bebinih 6 mjeseci, učiteljica Nataša sve nas je iznenadila svojim ranijim dolaskom.

Iako joj nije bilo drago odvajati se od bebe, razlog povratka je novi stalni posao na pola radnog vremena u njenom rodnom Žabnu. Naime, dotad je osim kod nas radila u Vrbovcu, a kako živi u Bjelovaru, putovanje do Žabna joj je manje zahtjevno. Malenu Miju je ostavila na brizi tati Marku, po struci informatičaru. - Mislim da je moj suprug jedan od petorice muškaraca koji su trenutno u Bjelovaru na porodiljskom.

Baka servis nakon porodiljnogOdlično se snalazi. Kuha, sprema, previja Miju, priprema joj kašice. Radi sve ono što bih radila ja da sam kod kuće. Kad ja dođem, preuzimam brigu oko Mije. Njegovo zaduženje još je noćno dežurstvo oko naše kćeri kad ja ujutro idem u školu.

Zasad sve odlično funkcionira i sve uspijevamo sami bez pomoći baka servisa. Suprug će na porodiljskom biti, kako to zakon dopušta, do Mijnih 14 mjeseci, a tad će uskočiti bake - rekla nam je učiteljica Nataša, dodavši da joj se život uvelike promijenio otkako se rodila Mia. Sad je bebica u prvom planu.

Sve je podređeno curici za koju je mlada mama mislila da joj se jako žurilo doći na svijet. - Posljednjih dana prije poroda toliko se ritala da je to čak bilo bolno. Ipak na kraju Mia me iznenadila i na svijet došla s tjedan dana zakašnjenja koje sam morala provesti u bolnici pod nadzorom - ispričala nam je učiteljica Nataša, povjerivši nam i da kao kemičarka smatra da je majčino mlijeko najzdravija hrana, pa svoju bebu još doji.

/Petra Furemg, 7.a/

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

novosti iz zbornice Prvi dio

nAŠA KemičARKA Se vRAtilA, sUprUg nastavIo porodIljskI

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

35

novosti iz zbornice Drugi dio

ljiljana picig: ja sam učitelJicA nomadUčiteljica ljiljana Picig za sebe voli kazati da je učiteljica nomad. - Baš kao što nomadi idu od pašnjaka do pašnjaka, i ja svakih nekoliko mjeseci dižem šator i odlazim na novo radno mjesto. Razlog tome jest što nemam stalno zaposlenje, već mijenjam odsutne učitelje - pojašnjava učiteljica Ljiljana koja je diplomirala još 2007., ali nikako da nađe stalni posao. Kako nam je rekla zna se desiti da u jednoj godini promijeni po nekoliko škola i upozna stotine djece. Na primjer pretprošle školske godine bila je učiteljica 3. i 4. razredu u PŠ Bočkovec, potom je kod nas predavala likovnu kulturu, a pred kraj školske godine hrvatski jezik u OŠ ”Vladimir Nazor” u Križevcima. Te je školske godine imala oko 550 učenika i dva puta bila razrednica.

Ove školske godine u našoj školi ima 5 sati hrvatskog jezika. Predaje 6.c razredu, a uz to vodi i malu školu i igraonicu na Kalniku. Pitajući je o njenom životu izvan škole doznali smo da je članica KUD-a ”Kalnik” gdje pleše, pjeva, veze, a ponekad i glumi u dramskoj sekciji. Voli i druženja s prijateljima koje, kako kaže, smatra najvećim darom u životu. Najdraža literatura su joj dječji klasici, posebno Balog, Bilopavlović, Prosenjak, Krilić, Exupery… Često poseže i za duhovnim štivom, između ostalog i za knjigama pape Wojtyle. Ponekad i sama napiše koju pjesmu ili kraći prozni tekst. Voli slušati rock i etno glazbu, a od pjevača izdvojila je Đorđa Balaševića. Najdraži filmovi su joj povijesne drame poput Gladijatora, Grofa Monte Cristo…/Katarina Pofuk, 6.c/

Učiteljica Tanja Maltar-Okun

Učiteljica Ljiljana Picig

Foto

: Pe

tra

Furm

egFo

to:

Priv

atna

arhiv

a

učitelJicA tanja radI U 4 Škole I tjedno prevalI 1000 kIlometaraaOd svih naših učitelja, Tanja Maltar Okun, naša nova učiteljica prirode, najviše putuje do posla, odnosno poslova jer radi čak u 4 škole i tjedno od Zagreba, gdje stanuje, prevali po 1000 kilometara. Najviše kilometara u jednom smjeru, čak 150, odvozi kad ide na posao u Končanicu. Zato joj treba siguran i pouzdan automobil, pa je stari nedavno zamijenila novom Alfom. U našoj školi učiteljica Tanja ima najveću satnicu, ukupno 18 sati. Ostatak do punog radnog vremena odradi u školama u Kapeli (kod Bjelovara), u Končanici (kod Daruvara) i u maloj školi u Petrinji u kojoj ima svega 90 đaka u cijeloj školi.

Uz toliko poslova ona još vikendom pohađa i predavanja na doktorskom studiju odgojnih znanosti na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. - Slobodnog vremena za hobije baš i nemam, ali kad imam par dana najradije ih potrošim na putovanja. Jako volim putovati, a najdraže putovanje do sad mi je bilo osmodnevno krstarenje Mediteranom u kojem sam obišla Italiju, Španjolsku, Francusku, Maltu i Tunis - rekla nam je učiteljica Tanja.

Razgovarajući s njom doznali smo i da joj je omiljena glazba moderni jazz, te da jako voli kuhati. Najviše voli spremati jela azijske kuhinje čemu ju je podučio njen prijatelj profesionalni kuhar. Svoje kuharsko umijeće dijeli sa svojim i suprugovim društvom koje voli druženja uz tematske večere, kad pripremaju jela pojedinih nacionalnih kuhinja. /Petra Furemg, 7.a/

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

36

čeLIčIO Se I U AfgAnISTAnU, gDJe Je 6 MJeSecI bORAvIO KAO PRIPADnIK MeđUnARODnIh MIROvnIh SnAgABiti pripadnik jedne od najelitnijih hrvatskih vojnih postrojbi Satnije specijalne vojne policije mogu postati samo oni najizdržljiviji i najsposobniji.

Jedan od takvih čvrstih momaka, kojemu je uspjelo proći sve prepreke u zahtjevnoj obuci i postati specijalni vojni policajac, naš je bivši učenik, 28-godišnji Josip Pofuk, brat naše šestašice Katarine.

U brojnim obukama, koje je prošao u vojsci, naučio je baratati eksplozivima, pucati iz različitih vrsta oružja, roniti na dubini do 40 metara i još mnogo toga što

Čelični momak

naš bivši učenik Josip Pofuk pripadnik je elitne postrojbe hrvatske vojske

izDRŽAo obUkU Sličnu onoJ demI moor Iz fIlma g. I. jane

može biti ključno za spašavanje života u ratnim i drugim opasnim situacijama. O tome kakva je sve iskušenja morao proći da postane dio elitne postrojbe i kako je doživio Afganistan, gdje je u šestomjesečnoj misiji sudjelovao u osiguranju službenih osoba i obuci afganistanske vojske, razgovarali smo s našim bivšim učenikom koji još od djetinjstva želio biti profesionalni vojnik.

• čuli smo da ste se nakon osnovne škole školovali za zidara, kako ste onda završili u jednoj od najelitnijih vojnih postrojbi?

Još kao klinac maštao sam o tome da budem profesionalni vojnik. Jednom sam čak i u školskoj zadaćnici to napisao, ali kako nakon osnovne škole nije bilo mogućnosti usmjeravanja za vojni poziv, upisao sam zidarsko usmjerenje. Skoro dvije godine s ocem sam radio zidariju, a moji snovi počeli su se ostvarivati kad mi je majka rekla da je na radiju čula da vojska raspisuje natječaj za prijem kandidata.

Čak godinu dana prošlo je od prijave do poziva na jednomjesečni selekcijski ciklus, no nisam promijenio mišljenje. Otišao sam, uspio zadovoljiti na selekciji i postao posve siguran da želim ostati u vojsci.

Nakon tog prvog ciklusa došli su skauti specijalne vojne policije, testirali nas i izabrali nas nekoliko da se okušamo na njihovoj selekcijskoj obuci. Ta je zahtjevna obuka bila ono što mi je omogućilo ulazak u postrojbu specijalne vojne policije.

• Pojasnite nam kakva je to bila obuka?

U filmu ”Čelični narednik” (hrvatski prijevod filma G. I. Jane) s Demi Moore bilo je scena kakve smo mi prolazili u stvarnosti. Znali smo hodati po 30-tak kilometara dnevno kroz šumu noseći ranac od 30 kg i osobno naoružanje pri tom izvršavajući svakakve zadaće. Kopali smo rovove i zaklone, učili smo osnove preživljavanja u prirodi, orijentacije, alpinizma.

Savladavali smo borilačke vještine i rukovanje ubojitim sredstvima, a sve se odvijalo zimi na temperaturama i do -15°C po snijegu i kiši.

Za svaku pogrešku kažnjavani smo trbušnjacima, sklekovima, ili trčanjem s oružjem iznad glave sve dok ne bi popadali od iznemoglosti. Ponekad smo bili toliko mokri i promrzli da po dolasku na strelište više nismo bili u stanju napuniti spremnike mecima kako bi izvršili zadaću bojevog gađanja. Danima nismo spavali u zatvorenom. Znali smo tek nakon nekoliko dana dobiti mogućnost da odspavamo 6-7 sati u komadu.

Meni osobno je bilo najteže kad smo morali prolaziti kroz vodene prepreke na rijeci Mrežnici i tako mokri dalje nastaviti izvršavati zadaće.

Bilo je doista trenutaka kad ti je toliko teško da razmišljaš o odustajanju. Neki moji kolege sami su odustali, a dio njih nije zadovoljio ocjenjivanja fizičke spremnosti i psihološka testiranja.

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

Potpuno opremljen za akciju

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

37

Josip s kolegama na jednoj od vježbi

• U vojsci ste savladali i skakanje padobranom i ronjenje?

U ovakvoj vojnoj postrojbi imate priliku stalno se usavršavati. Ja sam se uz ove temeljne obuke odlučio i za tečajeve ronjenja i padobranstva. Nakon drugog stupnja tečaja ronjena osposobljen sam za ronjene na dubini do 40 metara. Kako želim napredovati, odlučio sam se i za tečaj desantnog padobranstva. Na tom smo tečaju uvježbavali skokove na visini do 1000 metara. Moram reći da mi je žao što u školi nisam više učio i bio bolji učenik jer bi mi sad bilo lakše savladavati neke od stvari koje učimo. Sad se jako trudim i puno učim jer smo postrojba poznata po najboljim rezultatima na svim tečajevima, pa ne želim da postrojba zbog mene gubi ugled.

• Odlazak u Afganistan bio je još jedan veliki test, ali i za njega su trebale dodatne pripreme. Koje?

U Afganistan sam želio ići radi stjecanja novih iskustava koja puno znače za daljnju vojnu karijeru, ali i novca jer se može zaraditi znatno više nego u Hrvatskoj. Za odlazak u Afganistan u sklopu ISAFA (Međunarodne snage za podršku sigurnosti kojima od 2003. koordinira NATO pakt) u našoj postrojbi može se javiti tko želi, ali onda opet postoji selekcija i odabiru se oni najspremniji.

Prije odlaska imali smo šestomjesečne pripreme, u sklopu kojih smo puno naučili o toj zemlji i tome kako se ponašati u kriznim situacijama. Tamo na terenu u različitim rizičnim situacijama shvatiš koliko su te pripreme bile dragocjene.

• Kad ste bili u Afganistanu kako ste doživjeli tu zemlju?

Kad dođete u tu zemlju, doslovno ste šokirani bijedom i uvjetima u kojima većina tih ljudi živi. Izuzev užeg centara Kabula, koji liči na

europske velike gradove, njegova predgrađa i okolna naselja, koji sam imao prilike vidjeti, izrazito su siromašna i uništena dugogodišnjim građanskim ratom.

Tamo nema kanalizacije, zbog čega ima puno zaraznih bolesti, pa smo i mi prvih dana, unatoč cijepljenjima, imali velikih probavnih smetnji. Stoku kolju pored ceste i prodaju je na otvorenim štandovima dok oko mesa zuje rojevi muha.

Novorođenčad masovno umire, a prosječni životni vijek znatno je kraći nego kod nas u Europi, ljudi iznad 40-te godine tamo su starci. Više od polovice stanovnika te države, od oko 28 milijuna stanovnika, ima manje od 15 godina.

Na cestama vlada potpuni kaos. Oni nemaju vozačke dozvole i promet se odvija u stilu Divljeg zapada.

Značajan dio stanovništva još živi nomadskim životom.

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

38

U Afganistanu na jednoj od akcija osiguranja

U kampu ISAFA u Afganistanu

Iako imaju nešto poljoprivrede, najviše prihoda stanovništvo stječe ilegalnom sadnjom maka za drogu. Većini ljudi pušenje hašiša tamo je normalna stvar. Neki ga čak i žvaču sirovog.

Ipak stanovništvo je, barem prema nama Hrvatima, bilo prijateljski raspoloženo. Nas su Hrvate cijenili jer smo se prema njima ljudski ponašali i često ih darivali hranom ili vodom iz naših zaliha.

Zauzvrat su nas znali pozvati k sebi u kuću na čaj.

Veliki problem u Afganistanu je i klima. Ljeti se dnevne temperature penju i do 50-tak˚C, a noću padaju do 18˚C, dok su zimi dnevne od 5 do 10, ali po noći zna biti i do minus petnaest stupnjeva.

No, unatoč svim problemima u Afganistanu sam puno toga naučio, o ratovanju, ljudima i ljudskim mogućnostima.

• Jeste li imali prilike vidjeti koju njihovu školu?

U Kabulu je to možda drugačije i bolje organizirano, no one škole koje smo vidjeli po njihovim selima gotovo nemaju sličnosti s našim shvaćanjem školstva. U školama nema gotovo nikakve opreme, osim ponegdje stola za učitelja. Uglavnom nemaju ni knjige i svi sjede na podu. Nema razreda po dobnim skupinama, već su svi učenici, nekad i po njih stotinjak od 5 do 15 godina u jednom razredu.

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

U vrijeme talibanskog režima od 1996. do 2001. djevojčicama je posve bilo zabranjeno školovanje. Sad ima i djevojčica u školama, ali još uvijek velik broj djece uopće ne ide u školu. To je posljedica rata i talibanskog režima za kojeg je bilo jako puno napada baš na škole.

Međutim, odkad u Afganistanu djeluju snage ISAF-a, škole su se počele obnavljati i opremati upravo uz pomoć donacija različitih zemalja koje djeluju u sklopu snaga ISAF-a. Tako je i Republika Hrvatska, kad sam ja bio tamo, obnovila bunar u dvorištu jedne škole.

• Jeste li u Afganistanu bili u nekoj izrazito opasnoj situaciji?

U Afganistanu je stalno opasno. Za našeg prvog izlaska iz kampa poginula su 4 Nijemca. Nema toliko puškaranja, koliko su opasni bombaši samoubojice i napadi improviziranim eksplozivnim napravama.

Naši vojnici u sklopu mirovne

misije ISAF-a u Afganistanu uz

redovnu plaću, koja je ista kao

kad su na službi u Hrvatskoj,

dobivaju i dnevnice u iznosu

od 90 do 110 eura, ovisno

o činovima i zadaćama koje

obavljaju.

Dnevnice naših

vojnika u Afganistanu

90 do 110 eura

dnevno

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

39

Josip i Mateo za vrijeme intervjua

U Afganistanu na jednoj od akcija osiguranja

U kampu ISAFA u Afganistanu Josip i supruga Gordana

Dosta je pripadnika ISAF-a izgubilo život u Afganistanu. No mi Hrvati imamo sreće. Koliko znam, od 2003. otkad mi iz Hrvatske odlazimo u mirovne misije, još nismo imali poginulih i po tome smo jedna od rijetkih zemalja.

Meni osobno najgore je bilo u jednoj situaciji, kad smo nakon napada na pripadnike članove talijanske misije, mi iz vojne policije bili pozvani na očevid. Kriminalistima smo osiguravali očevid, a jedan Afganistanac zaletio se automobilom među nas. Na sva naša upozorenja zakočio je tek kad smo uperili oružje u njega.

• čuli smo da Vam je Afganistan osim opasnosti donio i nešto vrlo važno u Vašem životu?

Da. Suprugu Gordanu, jednu odvažnu i hrabru ženu koja je također bila u Afganistanu i radila sve zadatke kao i mi muškarci. Tamo smo učvrstili prijateljstvo s priprema za odlazak u Afganistan, a nakon povratka počeli smo hodati i za godinu dana smo se i oženili. Sada smo sretni roditelji dvogodišnje kćerkice Mateje.

Na intervju s Josipom Pofukom, čekali smo duže nego za onaj s Predsjednikom Republike Hrvatske. Ne, zato što naš bivši učenik nije htio s nama razgovarati, već zato što djelatnici u vojsci nemaju pravo javnog istupa bez odobrenja.

Odobrenje treba zatražiti od svog neposrednog zapovjednika, pa taj zahtjev onda putuje kroz sve nivoe do Sektora za odnose s javnošću zapovjedništva Glavnog stožera i vraća se natrag do neposrednog Pofukovog zapovjednika. Za cijelu proceduru treba do 3 tjedna.

Intervju koji smo najduže čekali

• Nakon povratka iz Afganistana više niste u tako opasnim situacijama?

Ne, kao tamo, ali raditi u ovakvoj postrojbi nikad nije bezopasno. Na terenu znam biti i po 200 dana godišnje, a na vježbama smo u brojnim riskantnim situacijama.

Rukuje se oružjem s bojevim mecima, eksplozivima, minama koje postižu temperaturu visoku i po 3,5 tisuće˚C, pa ako nešto zezneš svašta može biti.

Zato moraš biti stalno koncentriran i paziti na svoje postupke.

• Smeta li Vam što u vojsci stalno morate slušati nečije zapovjedi?

U početku to jako frustrira. No, ubrzo shvatiš da vojska nije takav sustav gdje svatko može raditi po svom.

Kad shvatiš da je bitno djelovati timski i da djelovanjem na svoju ruku možeš dovesti u opasnost nečiji život, prestaneš imati problema sa zapovijedima i shvatiš da ih treba slušati i odrađivati./Mateo Mlinarić, 6.c/

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

Foto

: Kat

arin

a Po

fuk

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

40

TIhAnA I RenATA IDU U DvIJe ŠKOLePoljoprivredni smo kraj, no u poljoprivredne škole već drugu godinu zaredom upisuje se sve manje naših učenika. U prošloj godini samo 10 naših osmaša upisalo se u Gospodarsku školu u Križevcima. Najpopularnija škola, kao i lani, bila je križevačka Srednja škola Ivan Seljanec. U nju su se upisala čak 23 naša učenika od ukupno 56 osmaša. Kad uspoređujemo upis po smjerovima, najpopularniji smjer bio je opća gimnazija u koji se upisalo 9 učenika. Drugo mjesto dijele komercijalisti i fitofarmaceuti s po 6 upisanih, a slijede ih računalni tehničari s 5, strojobravari s 4, te matematička gimnazija s 3 upisana učenika. U sve ostale od ukupno 24 izabrana smjera upisalo se svega po 2 ili 1 učenik, a naše dvije učenice upisale su svaka po dva smjera. Naime, učenice Tihana i Renata Tremski uz opću gimnaziju upisale su i Srednju glazbenu školu u Križevcima. Uspoređujući upis po gradovima, Križevci su sa 43 upisana opet vodeći, no ove je školske godine, u odnosu na prošlu, porastao broj učenika upisanih u Koprivnicu, a smanjio se u Varaždinu. U Koprivnici školovanje nastavlja 7 učenika, a u Varaždinu 4. To su Tamara Mrazović i Dominik Horvat koji su upisali medicinsku školu, dok su Antonio Ruganec i Antonio Benčak upisali smjerove za medijskog tehničara i autolimara. U Bjelovaru i Zagrebu školovat će se po 1 naš bivši učenik. Krsitina Puškar u Bjelovaru pohađa smjer za hotelijersko turističke komercijaliste, dok Tihana Dubravec školovanje nastavlja u zagrebačkoj X. gimnaziji. /Tihana Crnčić, 8.a/

Upisi u srednje škole

petIna osmaŠa UpIsala gImnazIje

Kakvo je to zanimanje medijski tehničar u koje se prvi od naših bivših osmaša upisao Antonio Ruganec, učenik prošlogodišnjeg 8.c?

Na to pitanje odgovor smo potražili u Elektro-strojarskoj školi u Varaždinu, čiji je Antonio sada učenik.

Prema riječima tajnika škole Radeka Peršija taj smjer varaždinska škola prvi put je upisivala 2006. Program je razrađen tako da učenici uz opće predmete uče i informatiku, web dizajn, likovnu umjetnost, računalne mreže, programiranje za web, baze podataka, film, audio i videotehniku.

Ovo usmjerenje omogućava zapošljavanje na poslovima poput izrade web stranica, obrade fotografije, obrade zvuka i filmova na računalima,

nogometaš Srbljinović u sportskoj gimnaziji

Ruganec - prvi naš medijski tehničar

Prvi naš učenik u koprivničkoj Sportskoj gimnaziji je Krunoslav Srbljinović, iz bivšeg 8.c, kojeg se osim kao odličnog učenika sjećamo i kao dobrog nogometaša i igrača kadetskog sastava NK Slaven Belupo.

Od Krune smo saznali da je program sportske gimnazije tek ponešto različit od programa opće gimnazije. U prve dvije godine program je u potpunosti isti kao i u općoj gimnaziji, a promjene su dva dodatna sata tjelesnog u trećem i četvrtom razredu u sklopu kojih se uči plivanje, te ponešto iz teorije sportova te anatomije.

Za upis u sportsku gimnaziju potrebno je uz svjedodžbu

priložiti i potvrdu nadležnog sportskog saveza (na državnom nivou) da se učenik bavi sportom u određenom klubu.

ali pruža i mogućnost kvalitetne pripreme za nastavak školovanja, prije svega na tehničkim fakultetima i veleučilištima u području informatike, računalstva, grafike i multimedije.

Foto

: Ti

han

a Crn

čić

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

41

Policajka Andrea pobjednica u popodnevnoj smjeni

Maškare

lUdI provod Uz karaoke I krempItePucali smo od smijeha dok su na licima Ivana Mekovca, Daria Hruškovca i Davora Mikeca nastajali sve veći žuto bijeli brkovi i brade. Dobivali su ih od krempita koje su morali pojesti bez pomoći ruku. Natjecanje u jedenju krempita odvijalo se u sklopu školskog izbora za naj masku, a osmislila ga je učiteljica zemljopisa Andrea Martinčić. Ona se taj dan pretvorila u Obeliska i da se glasalo za naj masku među učiteljima, sigurni smo da bi nadmoćno pobijedila iako je i među ostalim učiteljima koji su se maskirali bilo zanimljivih maski.

U prijepodnevnoj smjeni konkurencija Obelisku bili su trbušna plesačica-ravnatelj Stjepan lučki, Zvončica-učiteljica engleskog Silvija Ognjan Podolski, dvorska dama-učiteljica Željka Fadiga, Crvenkapica-defektologinja Marija Tremski, Pipi Duga Čarapa-učiteljica njemačkog Željka Munđar i Ramzes-učitelj tehničkog Goran Bejuk. Šteta što ih nismo mogli vidjeti i kako pjevaju karaoke, ali to je natjecanje bilo upriličeno samo za učenike. Toga dana pjevali su nam dimnjačari, liječnici, vještice, kauboji i još razni drugi likovi u koje su se zamaskirali naši učenici pjevači. Ovoga puta nismo imali uobičajenu šetnju povorke maškara kroz selo, ali uz karaoke i natjecanje u jedenju krempita baš smo se dobro proveli.

/Mateja Zajec, 6.a, Doroteja Mamek 5.b/Foto: Mateja Zajec

Pobjednik u jedenju krempita - Dario, prvi s lijeva

Neki od maskiranih učitelja

Pipi je osvajala osmijehom

Pobje

dnic

i ju

tarn

je s

mje

ne

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

42

3.

Uz pjesmu ”Sretan rođendan” na satu vjeronauka svoj su 11. rođendan proslavile blizanke Ana i Ivana Jelak

2.Kraljica ovo

g ro

đen

dan

a bila je H

ele

na K

ralj

koja je svo

je prijatelje

počastila to

rtom

1.Ves

elo d

rušt

vo u

PŠ

Bočk

ovec

uz

grick

alic

e i so

kove

sl

avilo

je

rođen

dan

M

art

e Š

atr

ak

RođenDAni U ŠkolINa dan kad se u predškoli slavi rođendan mališani postaju kraljice i kraljevi. Za to se pobrine učiteljica Vesna Nakani koja slavljenicima napravi krunu.

Ukoliko netko ima rođendan na dan kad ima vjeronauk, od učitelja Krunoslava Novaka, kojem je harmonika uvijek pri ruci, dobije muzičku čestitku. U PŠ Bočkovec običaj je drugačiji. Skuplja se po 5 kuna i slavljeniku se nešto kupi. Najčešći pokloni su, spomenari, slikovnice i čokolade.

/Ivana Vrbančić, 5.a, Jasmina Plantić, 6.b/

kamere

okom2

Foto

: M

artina

Mar

enči

ć

Foto

: Kristin

a Dubravec

Foto

: Sto

janka

Les

ički

03. O nAMA

KliNčeK • 2012

43

kamere

okom2

4.

Sprem

ačice M

arin

a

i Katica

Tre

msk

i pom

agale su

u p

riprem

i sen

dviča

2.Osmaši Martin Kokot i Darko Ciganović bili su dio ekipe koja je pod dirigentskom palicom učitelja Saše Šikića iscrtavala teren za odbojkašku utakmicu

3.

Renato Kokot ”uvukao” se u društvo učiteljica Sofije Vukalović i Ane Valjak, koje su se brinule o uređenju stolova za domjenak

1.

Da

bi pozo

rnic

a bila

što

lje

pša

, naš

a uči

teljic

a Ž

elj

ka F

ad

iga

imal

a je

na

oku

sv

aki pote

z ki

sta

naš

ih u

mje

tnik

a osm

aša

i se

dm

aša

dan Škole Iza kUlIsaPljesak na priredbama uvijek dobiju glumci, pjevači, plesači i govornici.

No, što je s onima koji također daju svoj doprinos organizaciji zbivanja, ali se njihova uloga ne vidi na samoj pozornici. Takvih je uvijek puno.

U našoj školi najviše organizacijskih priprema zahtjeva priredba uz Dan škole.

Klinčekova je kamera zabilježila samo neke od aktivnosti, vrijednih učenika i djelatnika, koje su se odvijale iza kulisa zbivanja na pozornici Dana škole.

/Lucija Hrg, 6.a/

kamere

okom3

Foto: Lucija Hrg

04. eKO-eTnO

KliNčeK • 2012

44

Rode d

ograđ

uju

gnijezd

o

rode Učenica naše škole u akciji prebrojavanja zaštićene vrste

gnIjezdo roda dobIlo Ime po naŠoj lUcIjI hrg

LUcIJI ZAhvALnIcA OD hRvATSKOg DRUŠTvA ZA ZAŠTITU PTIcA I PRIRODeGnijezdo roda između crkve i kuće obitelji Srbljinović nosi ime po našoj luciji Hrg, učenici 6.a. Gnijezdu je Lucijino ime dalo Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode iz Osijeka, na čiji se poziv odazvala i sudjelovala

u tradicionalnom prebrojavanju roda. – Zadatak je bio da obiđemo gnijezda roda u svojoj sredini i pošaljemo podatke o broju ptica u gnijezdu.

Na sudjelovanje u toj akciji odlučila sam se nakon što sam o njoj pročitala na portalu ”krizevci.info”. Kako mi je kuća preko puta gnijezda, i svaki dan ga imam na oku te cijelo proljeće i ljeto viđam rode kako dolaze i odlaze iz gnijezda, odlučila sam sudjelovati – rekla nam je Lucija, dometnuvši kako se još njena baka sjeća da je gnijezdo roda bilo na tom mjestu dok je ona išla u školu.

Osim podataka o broju roda, Lucija je društvu iz Osijeka odlučila poslati i fotografiju roda i zato je pokucala na vrata susjede Srbljinović i snimila ih s njenog tavana.

– Iako sam gledajući odozdo mislila da uz stari par ima troje mladih, tek sam sa susjedinog tavana uočila i četvrtog, znatno manjeg ptića – ispričala nam je Lucija, kojoj je za njen trud stigla zahvalnica Društva iz Osijeka.

Uz zahvalnicu predsjednik Društva Darko Podravec, piše Luciji ”da je jedan ptić često manji jer rode jaja polažu u gnijezdo kroz duži ili kraći period, pa su mladi ptići različitog uzrasta”.

Čitajući izvješće o akciji doznali smo kako se broj jedinki ove ugrožene i zaštićene vrste nadzire i u cijeloj Europi dok se veliko međunarodno prebrojavanje odvija svakih 10 godina. U Hrvatskoj se brojno stanje roda prati od 1984./Dora Kos, 7.b/

Jeste li znali?• Da najviše rodinih gnijezda

u Hrvatskoj, oko 500, ima na području Parka prirode Lonjsko polje

• Da bijele rode žive u prosjeku oko 25 godina i da se svake godine vraćaju u isto gnijezdo

• Da roda najčešće snese 5 jaja, a mlade su rode samostalne nakon 70 dana starosti

• Da bijela roda u Europi, osim u Hrvatskoj, ima obitavališta u Njemačkoj, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj i Rusiji

• Da odrasla roda teži oko 3-3,5 kilograma, a visine je oko 100 cm

• Da više od 2 milijarde ptica svake godine iz Europe i Azije seli u tople krajeve Sredozemlja i Afrike

Foto

: Lucija H

rg

04. eKO-eTnO

KliNčeK • 2012

45Eko

lozi

u š

kols

kom

par

ku 1

6.

11.

2011.

Roda je prema Zakonu o zaštiti

prirode u Hrvatskoj trajno

zaštićena ptica, te je za slučaj

da netko pokuša rušiti gnijezda,

ubiti rodu ili uništiti njena jaja,

propisana kazna od 14.400 kuna.

Je li netko kažnjen takvom kaznom

nismo uspjeli doznati, no saznali

smo da se u slučaju problema

u vezi s pticama može obratiti

inspektorima Upravu za zaštitu

prirode.

Na osnovu prebrojavanja roda u 2011. stručnjaci su zaključili da je u Hrvatsku doletjelo 2300, a odletjelo 5800 roda. Ova je godina klimatski povoljna za rode. Primijećeno je da je zauzeto bilo 95% promatranih gnijezda, što znači da veliki pomor mladih roda u 2010. nije utjecao na opstanak vrste. U 2010. zbog velikih pljuskova i niskih temperatura, uništen je veliki broj legla. Najviše njih u Osječkoj-baranjskoj županiji.

gnijezdo rode može težiti i preko 1 tone

Za gnijezda roda na krovovima 700 kuna potpore

Za skidanje gnijezda kazna 14.400 kuna

Jesenas iz hrvatske odletjelo oko 5800 roda

Gnijezda roda mogu težiti i preko jedne tone, piše portal ”ptice.hr” koji uređuje Hrvatsko društvo za zaštitu ptica iz Osijeka.Na njihovim smo stranicama pronašli i podatak da oko 70% roda u Hrvatskoj svoja gnijezda gradi na krovovima, dimnjacima kuća i stupovima električne mreže. Samo oko 2,30% roda odluči se gnijezdo saviti na drveću.

Kako bi ljudima nadoknadili štete koji im ponekad čine rode gnijezdeći se na njihovim kućama u Hrvatskoj je od 2009. pokrenut projekt ”Bijela roda”.

Tim je projektom ustanovljena godišnja potpora od 700,00 kuna vlasnicima kuća na čijim se krovovima nalaze gnijezda roda. U projekt se od 2010. uključila i naša Županija.

eko-grupa

DJečAci vole vozItI tAčKeNas članove eko skupine, koju vodi učiteljica prirode Tanja Maltar-Okun, ove školske godine često se može vidjeti u okolici škole.

Dječaci se najviše vesele kad skupljamo lišće jer tad imaju prilike voziti tačke, a mi djevojčice najviše smo uživale u izradi božićnih ukrasa.

Naša eko-grupa ima 15-tak članova.

/Doroteja Mamek. 5.b/

Zah

valn

ica

Luci

ji s

tigla

u r

ujn

u

Foto

: Lu

cijina

priva

tna

arhiv

a

Foto: Sara Orak

04. eKO-eTnO

KliNčeK • 2012

46

Iren

a M

ikle

čić

poka

zuje

uče

nic

ima

sira

nu

Terenska nastava

o pRoizvoDnJi SiRA FoDRovčAni učili u SiRAni miKlečićevih

Da na terensku nastavu ne treba uvijek ići daleko da bi se naučilo puno novog i dobro zabavilo, te da roditelji mogu biti dobri suradnici oko poučavanja nekih nastavnih tema, mišljenje je učiteljica Mirjane Mekovec i Varje Rešetar iz PŠ Fodrovec.

One su svoje učenike, prvašiće i učenike drugog razreda, u prosincu vodile u siranu koju vode roditelji prvašice Marinele Miklečić, Irena i Tihomir. U siranu ni kilometar udaljenu od

škole, išlo se pješice, držeći se za ruke i putem učilo kako se oprezno kretati po prometnici.

Na imanju Miklečićevih mama Irena preuzela je posao učiteljicama i učenicima pokazala siranu, poučivši ih ukratko o procesu proizvodnje svježeg kravljeg sira i vrhnja. Dok su oni degustirali sendviče s kuhanim sirom, makovnjaču i slatkiše mi smo doznali da se Miklečićevi proizvodnjom mlijeka bave više od 40 godina, a modernu mini siranu

pokrenuli su 2010. - Dnevno u sireve preradimo oko 200 litara mlijeka - rekla nam je mama Irena, članica obitelji zadužena za proizvodnju sira, koji uglavnom prodaju na zagrebačkoj tržnici Utrine. To je također Irenin posao, dok su njen suprug Tihomir, svekrva Marica i svekar Stjepan zaduženi za proizvodnju stočne hrane i mužnju 20 krava.

Mama Irena kaže da je posao naporan, ali da se uz dobru organizaciju, od proizvodnje mlijeka i sira, može zaraditi. Oni zasad ponajviše proizvode svježi lisnati sir i vrhnje, te kuhane sireve za koje su već i nagrađivani.

Tri zlatne medalje osvojili su na križevačkim izložbama sira za svoj svježi sir, kuhani dimljeni i kuhani od kiselog mlijeka.

No, kako je Irena u mljekarskom smjeru Gospodarske škole u Križevcima, učila o proizvodnji različitih vrsta sireva, Miklečići planiraju nabaviti još opreme i proširiti proizvodnju s novim vrstama sireva./Katarina Pofuk, 6.c /

Francuzi su također veliki potrošači sira, ali i izvoznici sireva cijenjenih u cijelom svijetu.

Navodno oni proizvode oko 750 vrsta sireva, a najpoznatiji njihovi sirevi su Camembert, Roquefort, Brie, Munster i Chèvre.

Francuzi kolače i druge deserte često zamjenjuju sirevima i na kraju obroka jedu ih uz pijuckanje vina, najčešće crnog.

francuzi proizvode oko 750 vrsta sireva

Nakon razgledavanja sirane, učenici su sir i isprobali

Foto

: Katarin

a Pofu

k

Foto

: Kat

arin

a Po

fuk

04. eKO-eTnO

KliNčeK • 2012

47

Čuveni paški sir koji je uvršten

na Listu zaštićene kulturne

baštine Hrvatske, najpoznatiji

je naš sir u svijetu.

Taj je sir dobitnik mnogih

nagrada, a posljednjih godina

najviše je nagrada sakupio paški

sir ”Sirane Gligora” iz Kolana.

Na Svjetskom prvenstvu sireva

u engleskom gradu Birminghamu

u tri su kategorije osvojili

zlatne medalje, a Stručni sud

prvenstva napravio je i listu od

10 najboljih sireva na svijetu u

koju je uvrstio i paški sir Ivana

Gligore.

U svijetu siroljubaca jako su na cijeni i pljesnivi sirevi. Jedan od najslavnijih je francuski Roquefort.

Legenda o tom siru kaže da je nastao kad je mladi pastir iz pećine, u koju se sakrio od kiše, ugledao krasnu djevojku. On je tada istrčao za djevojkom, ostavivši u pećini sir. Kad se poslije nekoliko tjedana vratio u pećinu, ugledao je pljesnivi sir, ipak ga je odlučio probati i oduševio se njegovim okusom.

Najstarija pravila o proizvodnji Roqueforta potječu iz 1411. godine. Za kilogram takvog sira treba 4,5 litara ovčjeg mlijeka.

U našoj i susjednim općinama križevačkog kraja trenutno ima desetak mini sirana. Većina ih je registrirana posljednjih 5 godina. Značajan poticaj razvoju sirana i sirarstva dala je Udruga malih sirara Koprivničko-križevačke županije ”Prgica”. Njen prvi predsjednik bio je Josip Šantić, djeda naših učenika Luke i lucije.

Šantićevi su još 2000. registrirali mini siranu u Miholcu. Bila je to prva mini sirana na području sjeverozapadne Hrvatske.

Stručnjaci za pravilnu prehranu (nutricionisti) tvrde da je sir nakon mesa najveći izvor dragocjenih proteina tzv. kazeina.

Zato bi ih, preporučaju, trebalo više jesti.

No, u Hrvatskoj je potrošnja sira daleko manja nego u drugim europskim zemljama.

Prema istraživanju iz 2005. kako to prenosi Coolinarka, u Hrvatskoj se po stanovniku godišnje potroši 10 kg sira.

Najveći potrošači sira su Islanđani koji godišnje pojedu po 24 kilograma sira, slijede ih Švicarci s 20 kg i Grčka s 19 kg.

Svježi sir najzdraviji

Paški sir - najnagrađivaniji hrvatski sir u svijetu

cijenjeni su i pljesnivi sirevi

Šantićevi prvi u sjeverozapadnoj hrvatskoj imali siranu

Stručnjaci tvrde da su svježi lisnati sirevi kakve proizvode i Miklečićevi, nutritivno najvrjedniji jer su u njima najbolje sačuvani najvrjedniji sastojci mlijeka.

To su sirevi koji se ne proizvode od toplinski obrađenog tj. pasteriziranog mlijeka.

Irena Miklečić, opisala nam je postupak proizvodnje sira. Mlijeko nakon mužnje stoji 24 sata. Kad se ukiseli, odvoji se vrhnje. Kiselo mlijeko se tad zagrije do 60˚C, sirutka ispliva na površinu, a sir se vadi u krpe ili zdjelice da bi se iz njega ocijedila sva sirutka. Nakon toga spreman je za posluživanje.

Priznanje za svježi sir

najviše sira jedu Islanđani

Foto

: Katarin

a Pofu

k

Foto

: Preuzeto

s intern

eta

04. eKO-eTnO

KliNčeK • 2012

48

Šiš

miš

u r

uci

– O

vaj nam

izg

leda

vam

pirsk

i

Najmanji sisavac na svijetu je leptirasti šišmiš. On teži samo 1,5 grama i dugačak je 3 centimetra. Najveći šišmiš na svijetu je kalong ili letipas. Ovaj šišmiš može imati raspon krila i do 1,7 metara i doseći težinu od 1,5 kg.

najmanji šišmiš ima samo 1,5 gram

međunarodna godina šišmiša

nIsU vampIrI već vRSni opRAŠivAči

UgROŽenO čAK 177 vRSTA ŠIŠMIŠAJedini leteći sisavci, do ove su godine imali samo svoju europsku noć, a 2011. - 2012. proglašena je Međunarodnom godinom šišmiša.

Pitate se zašto su ti najprecizniji letači, kako to tvrde stručnjaci, tako bitni da im se posvećuje tolika pozornost. Zato što su vrlo važni u ekosustavu. Oni, naime, oprašuju biljke i raznose sjemenke. Posebno su važni za banane, datulje, smokve, avokado, rogač, klinčiće, datulje… Kako se hrane isključivo kukcima, važni su i zbog kontrole brojnosti noću aktivnih kukaca.

šišmiši ”vide” ušimaNo, ova, po tvrdnjama stručnjaka, jedna od najviše proganjanih, a najmanje proučena skupina životinja, u posljednje je vrijeme izuzetno ugrožena. Smatra se da je ugroženo čak 177 vrsta šišmiša od ukupno njih 1150. Najviše njih ugroženo je zbog smanjivanja šumskih površina.

Zato su Ujedinjeni narodi proglasili Međunarodnu godinu šišmiša kako bi potakli na zaštitu ove, za prirodnu ravnotežu, važne životinjske vrste.

Naša zemlja stanište je za čak 35 vrsta šišmiša, od ukupno njih 52 koliko ih ima u Europi.

Jedna od poznatijih činjenica o šišmišima je da oni spavaju viseći na nogama, a poznati su i po jedinstvenom sustavu orijentacije - eholokaciji. Zbog nje oni ”vide” ušima. Ustvari, radi se o principu povratnog odjeka emitiranog zvuka visoke frekvencije. Taj zvuk, ljudima najčešće nečujan, šišmiši sami proizvode. Princip eholokacije (primjenjuje se i kod radara) šišmišima pomaže da u letu izbjegavaju prepreke i točno lociraju položaj plijena.

Šišmiši imaju svega jedno mlado godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih iznosi više od 50%.

Ljudi su ih, kroz povijest, spominjali u opisima vještičjih obreda i čarobnjaštva i zvali ih vampirima. Pronašli smo podatak da šišmiš vampir u nekoliko minuta može popiti količinu krvi koja odgovara polovici njegove težine No, samo jedna, od svih poznatih vrsta šišmiša, pije krv životinjama, a ljudima samo kad ”pobjesne” jer su im ugrozili staništa.

Stručnjaci poručuju da se šišmiša ne treba bojati i ubijati ih, jer to su izuzetno korisne životinje.

/Andrea Šantatić, 7.a/

Foto

: Pr

euze

to s

inte

rnet

a

04. eKO-eTnO

KliNčeK • 2012

49

Četvrtaši Fodrovca postavljaju eko poruke

Foto

: Mirjan

a Mekovec

Najmanji sisavac na svijetu je leptirasti šišmiš. On teži samo 1,5 grama i dugačak je 3 centimetra. Najveći šišmiš na svijetu je kalong ili letipas. Ovaj šišmiš može imati raspon krila i do 1,7 metara i doseći težinu od 1,5 kg.

najmanji šišmiš ima samo 1,5 gram

Da prirodu treba voljeti i zaštiti, učenici 4. razreda učiteljice Mirjane Mekovec iz PŠ Fodrovec, učili su kroz sva četiri razreda, a u aktivnostima posvećenim brizi za okoliš prošao im je i posljednji dan školovanja u Fodrovcu.

Strašilo s imanja Santo u Gušćerovcu

oku ipak su privlačniji prizori s ”lijepim” strašilima.

U svijetu se, kako bi podsjetili na tradiciju izrade strašila, organiziraju čak i festivali

strašila za ptice gdje je glavni zadatak izrada što kreativnijeg strašila. Takvi su festivali osobito popularni u Velikoj Britaniji.

/Antonio Kolarić, 8.a/

Taj su dan napravili i postavili table s eko-porukama u želji da mještane Fodrovca i svoje školske kolege upozore kako se treba ponašati prema okolišu u kojem žive.

/Doroteja Mamek, 5.b/

Foto

: Anto

nio

Kol

arić

izumire običaj izrade strašila

cd-om protIv ptIcaU našim poljima sve se rjeđe mogu vidjeti živopisna strašila, izrađena od drveta, slame i iznošene odjeće. Rijetka domaćinstva to još čine iako ptice i dalje imaju pik na vino-grade, voćnjake i povrtnjake.

No, vremena su se promijenila i umjesto da se djeca kao nekad zabavljaju radeći strašila, sad se sve češće na drvo objesi CD čiji odbljesak navodno jako smeta pticama, a sve se više koriste i moderna plinska ”strašila”.

To su ustvari plinski topovi koji se podese da pucaju u određenim vremenskim razdobljima. Vinogradari kažu da su takva strašila učinkovitija, ali ljudskom

eko-poruke

zadnjI dan nastave posvetIlI ekologIjI

04. eKO-eTnO

KliNčeK • 2012

50

Novinar Mateo i Zvonko Širjan

hOLLAnDU KOD ŠIRJAnOvIh DRUŠTvO čInI JOŠ 24 ”PRIJATeLJA”Najmoćniji i najskuplji traktor u našoj općini u vlasništvu je Obiteljskog gospodarstva ”Širjan” iz Kusijevca. Njihov New Holland, kako nam je rekao Zvonko Širjan, otac naših bivših učenica Jelene i Josipe, ima čak 285 konjskih snaga i koštao je 120.000 eura. Proizveden je 2009. i kupljen u predstavništvu New Hollanda u Varaždinu. – Kupili smo ga jer je omjer cijene i snage vrlo povoljan – kazao nam je Širjan, dometnuvši da je on traktorom naučio upravljati još negdje u drugom osnovne.

Ovaj je traktor prava ”zvijer”. Za samo 15 sati može istanjurati oko 60 do 70 hektara zemlje, a poorati oko 20 hektara. Težak je 15 tona, a može vući tanjuraču tešku 5 tona. Tanjurača ima zahvat 5 metara, sjetvospremač čak 8 metara, a podrivač zahvaća 3,5 metra.

Holland ima mogućnost postavljanja duplih kotača, može vući plug 5 brazdi, a njegov kompjuter pazi da sve funkcionira kako treba. Na upravljačkoj tabli kompjuter signalizira potrošnju goriva, proklizavanje kotača, protok ulja, temperaturu ulja, temperaturu motora i razne druge funkcije.

najmoćniji traktornew holland vlasništvo OPg-a ”Širjan”

”zvIjer” od 285 konjskIh snaga Izore 20 hektara za 15 satI

No, unatoč brojnim funkcijama koje traktor posjeduje s upravljanjem traktora nema problema. Neke sitnice koje su bile različite u odnosu na druge traktore, prilikom kupovine pojasnili su im serviseri iz varaždinskog predstavništva gdje se za traktor vrši i redoviti servis.

Holland labudicom putuje u likuHolland postiže brzinu od 40 kilometara na sat. No, brzina mu kao traktoru namijenjenom za obradu tla i nije važna, jer po potrebi ga se na udaljena polja prevozi kamonima tzv. labudicama.

Doznali smo da se ta ”zvijer” dosta naputuje jer OPG ”Širjan” osim kod kuće u Kusijevcu, obrađuje zemljišta i na području Nove Gradiške, Ivanić Grada i Brinja. Ukupno oko 1200 hektara, što vlastite što unajmljene zemlje.

Glavna djelatnost OPG-a je tov junadi. Na svoje tri farme godišnje utove na tisuće komada junadi, koje posljednjih godina izvoze uglavnom u arapske zemlje. Ponajviše u Egipat, Libiju i Libanon.

Zato gospodarstvu Širjanovih, moćni Holland nije dovoljan i uz njega posjeduju još 24 traktora. Najstariji je proizveden 1970. godine, a dva najnovija John Deera od 210 konjskih snaga, nabavljena su u jesen 2011. i svaki vrijedi po 80.000 eura./Mateo Mlinarić, 6.c/

Foto

: Ver

onik

a Pu

škar

Najskuplji traktor na jesenskom

sajmu u Gudovcu 2011. bio je

Fendt 393 Vario. Koštao je 1,84

milijuna kuna (245.000 eura)

i prodan je poljoprivredniku

Stjepanu Pavleku iz Hrastovca.

Njegov traktor ima i klimu

i zračne jastuke. Pavlek je i

vlasnik najskupljeg kombajna

plaćenog 4,8 milijuna kuna.

U gudovcu

prodan traktor

za 245.000 eura

Prema Širjanovim riječima ima još skupljih traktora od njegovih. – Za traktore preko 300 konjskih snaga cijene se kreću od 180.000 pa do čak pola milijuna eura. Takvi traktori imaju čak i gusjenice i svakakvu dodatnu opremu - rekao nam je Širjan.

Ima traktora i po pola milijuna eura

04. eKO-eTnO

KliNčeK • 2012

51

izrađenim po mjeri, jer se originalni dijelovi jako teško mogu nabaviti, a i strašno su skupi. Kad je 1996. u Njemačkoj želio nabaviti originalne gume, cijena je bila 8.000 DM. Zato Maks sad ima šire gume i felge, no Truščecu je želja restaurirati traktor da opet bude zelen i izgleda posve kao nekad. No, i ovakav privlači pažnju na skupovima oldtimer traktora koje Truščec, kao član Udruge ”Klip”, rado posjećuje kad ima vremena. / Veronika Puškar, 6.c/.

Novinar Mateo i Zvonko Širjan Marijan Truščec, njegov Maks i unučica

najstariji traktorPedeset jedna mu je godina tek

maks je tRuŠčecov ”Železni” mezImac

Foto

: Ver

onik

a Pu

škar

Najstariji traktor na Balkanu,

je traktor američke marke

”Hart-Par” iz 1920. Tako barem

tvrde vlasnici jedinog muzeja

starih traktora na području bivše

Jugoslavije. Muzej se nalazi u

mjestu Novom Miloševu u Srbiji.

Osnovan je 1983. godine, a čuva

zbirku od 60 starih traktora.

U Muzeju starih

traktora u Srbiji

”starac” iz 1920.

Udruga oldtimer traktora ”Klip” iz Križevaca, osnovna je 2008. Prema riječima predsjednika Ivice Migleca, članovi Udruge posjeduju 18 starih traktora. Najstariji traktor u voznom stanju je Deutz iz 1955., vlasnika Muharema Hamidovića. Miglec ima Porschea iz 1962., a nedavno je nabavio i Porschea Allgaiera iz 1950. No, njega još sređuje.

Udruga oldtimera ima i Porsche traktor

Traktor iz 1921.vlasnika

Vladimira Pokopeca iz

Pribislavca, vjerojatno je

najstariji traktor u Hrvatskoj.

Na susretu oldtimer traktora

održanom u Selnici (Međimurje)

u kolovozu 2010., vlasnik

Pokopec, kako smo to pronašli

na internetu, rekao je da je

traktor kupio u Subotici, dok

je još tamo živio.

najstariji u hrvatskoj traktor iz 1921.

STARAc Je JOŠ UvIJeK U vOZnOM STAnJU, nO S nJIM TUŠčecOvI SAD SAMO KOSe - Železni je, pa nemrem reći da je mezimac, ali tak ga nekak mi imamo i pazimo - pokazujući nam svog Maksa, kako mu voli tepati, rekao nam je Marijan Truščec, vlasnik najstarijeg traktora na području naše općine.

Maks je proizveden 1960. godine, marke je Man, a iz Njemačke je u obitelj Truščec dospio 1973., nakon što je u Njemačkoj promijenio dva vlasnika.

Maks nije snažan, ima samo 14 konja i ide svega 15 kilometara na sat. S njim Truščecovi sad samo kose i voze travu. No, vlasnik tvrdi da ga ne bi prodao jer mu je prirastao srcu još od djetinjstva.

- U usporedbi s današnjim modernim traktorima s njima je teško upravljati, sve je to klasična mehanika, ali meni nije, jer ga ja vozim još negdje od četvrtog osnovne.

Na njemu su naučile voziti i moja supruga i kćeri. Još ima dobar

ženjač, a nekad smo čitavom selu, dok još nije bilo kombajna, a konjske su kosilice izišle iz upotrebe, želi pšenicu i ječam.

kad Maks ode u penziju, dobit će krovićTraktor su kupili otac i djed. Obiteljsko je naslijeđe i ja ga ne namjeravam prodati. Kad se više ne bude mogel popraviti, napravit ćemo mu jednu betonsku podlogu i krović i nek bude za izložbu - priča nam Truščec, dodajući kako je na Maksu prije tri godine napravljena druga generalka.Napravio ju je njegov prijatelj ivan Kožar i to dijelovima

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

52

IZLAZIO U LAPIDARIJ I JAbUKU, KUćI Se vRAćAO PRIJe POnOćIO našem predsjedniku Ivi Josipoviću, puno se toga zna iz medija. No, mi smo ga pitale ono što ga pravi novinari uglavnom ne pitaju. Simpatični predsjednik na sva nam je pitanja odgovorio, a na kraju razgovora, u predsjedničkoj rezidenciji na Pantovčaku, poučio nas je da su Križevci bili važno sudsko središte u doba carice Marije Terezije.

• Jeste li kao dječak uopće pomišljali da bi mogli postati predsjednik države?

Uopće nisam razmišljao da bih mogao biti političar. Razmišljao sam da budem fizičar da se bavim eksperimentima, u jednom trenutku sam želio biti muzičar, što mi se dijelom i ostvarilo. To su uglavnom bila zanimanja o kojima sam razmišljao.

• Gdje ste išli u osnovnu školu, a gdje u srednju ?

U Zagrebu, u Varšavskoj ulici. Tada se to zvala škola Vladimir Nemet, danas se zove Josip Juraj Strossmayer. Nakon osnove sam išao u Prvu gimnaziju koja je bila na mjestu gdje je danas Muzej Mimara.

• Koji Vam je bio najdraži predmet u osnovnoj školi, a koji u srednjoj školi ?

Moram priznati da sam jako volio kad je bio tjelesni i kad smo mogli igrati nogomet.

intervju S Predsjednikom Rh, ali ne o politici

pReDSJeDniK JoSipović u DJetinJStvu Želio Biti FizičAR

No, iako sam išao u prirodni smjer i volio prirodne predmete, volio sam i društvene predmete, posebno povijest i zemljopis.

• Biste li nam mogli opisati svog najdražeg profesora u srednjoj školi?

Mnogi su mi ostali u lijepom sjećanju. Profesora iz povijesti zvali smo ga Kvrga, slovio je kao vrlo strog, a zapravo je bio jako dobar i puno toga nas je naučio. Profesora geografije zvali smo Globus. Profesorica Grđan predavala mi je fiziku, a matematiku profesorica Glavaš. I danas, na koncertima u Zagrebu, srećem svog profesora Dakića koji mi je dijelom predavao matematiku i nacrtnu geometriju. Na koncertima srećem i svoju profesoricu engleskog.

• U doba kad ste pohađali osnovnu školu je li Vaša đačka torba bila teška kao naše danas?

Bila je teška, ali ne kao vaša danas.

Uspoređivao sam s torbom svoje kćerke, ona je sad već na studiju, ali kad je bila mala, isto je nosila jednu veliku torbetinu punu knjiga.

Djeca danas puno toga uče i imaju puno knjiga, ali ne bi trebali biti preopterećeni, treba naći neku srednju mjeru.

• Kakve ste hobije imali tijekom osnovne i srednje škole?

Osim što sam išao u osnovnu i srednju muzičku školu i bavio se muzikom, volio sam igrati nogomet i šah. To su bile moje glavne zanimacije.

• Kako ste provodili ljeta dok ste pohađali osnovnu školu?

Svake godine sam išao u rodno mjesto svojih roditelja u Bašku Vodu. To je jedno prelijepo malo mjesto, gdje sam uživao 2 i pol mjeseca u moru i suncu.

• Koja Vam je bila najdraža knjiga u djetinjstvu?

Teško mi je reći koja mi je bila najdraža, tad se jako puno čitalo u školi. Volio sam, sasvim na početku školovanja ”Družbu Pere Kvržice”. To je bila zanimljiva knjiga. Sviđao mi se i ”Vlak u snijegu”, a kasnije, pod kraj osnovne škole, volio sam čitati Remarka. Volio sam i strip ”Alan Ford”.

• Kakvu ste glazbu voljeli slušati kao dječak i poslije kao srednjoškolac i student?

Oduvijek sam slušao ponajviše klasičnu glazbu. No, slušao sam i ono što se zove popularna glazba. Recimo, kad sam bio vaših godina bili su jako popularni Beatlesi, no nekako sam uvijek više bio uz klasičnu glazbu.

• Jeste li kao srednjoškolac imali idole i tko su oni bili?

Nekako nikad nisam bio sklon idolima. Volio sam i cijenio ljude koji su nešto dobro napravili, ali nisam nikad bio baš fokusiran na jednu osobu.

• Gdje ste najradije izlazili kao srednjoškolac i poslije kao student?

Kao srednjoškolac sam najradije izlazio u Big Ben. To je tad bio disko klub i tamo sam obično odlazio subotom navečer.

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

53

Predsjednik i naše novinarke

Samo se tad izlazilo u druga vremena nego danas, obično oko 8 pola 9, pa do jedanaest, dvanaest i išlo se kući. Bilo je onih koji su ostajali dulje, ali meni je to nekako bilo neprimjereno. Išao sam i u Lapidarij, u Jabuku, ali sam izlazio i na koncerte u Lisinski i u kazališta.

• Studirali ste pravo i muzičku akademiju. Kad ste postali sigurni da želite baš te fakultete i jeste li oba upisali odmah poslije završetka srednje škole?

Najprije sam razmišljao da studiram fiziku i muziku, a onda sam malo razmišljao pa sam shvatio da moja matematička znanja nisu tako dobra da bih studirao fiziku. U to vrijeme se mislilo da muzika nije studij s kojim se može osigurati pristojan život i tada sam, razmišljajući o tome što studirati jednom u kućnoj biblioteci našao knjigu o rimskom pravu.

Počeo sam je čitati i to mi se dopalo i onda sam odlučio da idem studirati pravo. Upisao sam ga i htio ga studirati na najbolji mogući način, da imam dobre ocjene. Kako sam nakon prve godine imao super ocjene onda sam upisao još i muzičku akademiju.

• Što biste Vi mogli preporučiti djeci, što je najbolje studirati?

To je jako teško reći, u vrijeme kad sam ja studirao, pravnik je mogao naći posao.

Bilo je mnogo studenata prava i tamo ste išli, između ostalog, zato što ste znali da nema problema s poslom. Danas više nije tako. Velike su promjene, vrlo je teško reći kakvo će biti tržište rada za 5 ili 10 godina. No, ono što je vrlo izvjesno, bar iz današnje perspektive, da će tehničke struke biti jako tražene, dakle elektrotehnika, građevina, strojarstvo, a i medicina. Uvijek će trebati i učitelja.

• Da ste ministar obrazovanja kakve, biste Vi promjene predložili u sustavu osnovnog školstva?

To je tema za stručnjake. Ne mislim da sam stručan da bih diktirao ne znam kakve promjene. No, recimo, ovako vrlo laički, ja bih možda rasteretio djecu u školi nekih jako velikih detalja u pojedinim predmetima, a možda bih proširio znanja iz nekih, pod navodnicima, to zovem životnih stvari. Na primjer, ja sam učio puno stvari, iz fizike, kemije, biologije, matematike, pa i drugih predmeta koje cijeli život uopće ne trebaju, npr. koliko članaka na nozi ima kukac. To je možda zanimljivo znati, ali nisam siguran da je to nešto na čemu bi trebalo inzistirati. S druge strane sam malo, skoro ništa učio o filmu, o televiziji, dakle stvari koje su dio suvremene kulture življenja. Takvim životnim stvarima bih možda posvetio malo više prostora. /Lucija Šantić, 6.a/

Foto

: Slu

žben

i fo

togra

f

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

54

Lucija je prva postavljala pitanja predsjedniku

Bile smo uzbuđene još od trenutka kad smo nas tri Klinčekice u predsjedničke dvore poslale zahtjev sa željom za posjetom predsjedniku RH ivi Josipoviću.

Nismo baš vjerovale da bi se to moglo ostvariti, no već nakon par dana, na naše iznenađenje, stigao je odgovor da možemo doći.

Vrhunac uzbuđenja bio je tijekom putovanja u Zagreb s našim ravnateljem. Na samom ulazu uzbuđenje je zamijenila nelagoda. Zašto? Na ulazu u predsjedničke dvore našem automobilu prišao je vojnik s nekim uređajem poput velikog štapa koji je na kraju imao neki detektor i s njim je detaljno pregledao ravnateljev automobil.

No, strah nas je prošao kad nam je prišao simpatičan vojnik kojem je na uniformi pisalo Habijanec i upitao: ”Tko se od vas zove Habijanec?”. On nam je ispričao da su ovakvi pregledi prije ulaska u predsjedničke dvore uobičajeni.

Nakon podužeg čekanja na ulaznoj rampi, s ravnateljevim autom mogli samo do parkirališta gdje su po nas došla dva službena vozača i odvezli nas kroz park do predsjednikove rezidencije. Na ulazu u zgradu, uslijedilo je još jedno iznenađenje.

Torbice morale na rendgenSad su pregledavali svakog od nas i to kao putnike na aerodromu. Svoje smo torbice morale staviti u neku posudu koja je prošla kroz rendgen, a mi smo morale proći kroz detektor za metal.

Lucija je išla dva puta jer joj je prvi puta zapištalo.

No, razlog nije bilo skriveno oružje, već metalni gumbi na kaputu. Kad smo napokon obavili sve formalnosti i prošli kroz hol gdje je predsjednika čekalo mnoštvo novinara da im da izjavu, ušli smo u veliku salu gdje su nam predsjednikovi suradnici objasnili da će nas odvesti u sobu gdje ćemo razgovarati s predsjednikom.

U toj sobi, ispunjenoj skupocjenim namještajem,

čekale smo petnaestak minuta. Tremu smo ”razbijale” fotografirajući se.

Kad je ušao predsjednik Josipović, treme je nestalo i hrabro smo odradile svoj prvi intervju, za koji smo po utvrđenom rasporedu Ureda predsjednika imale odobrenih 15 minuta.

U ponedjeljak smo u razredu bile ”glavne face” jer svi su htjeli doznati kako nam je bilo.

/Helena Habijanec, 6.a, Magdalena Bedovec 6.c/

Foto

: H

elen

a H

abijan

ec

Na kraju fotografija za uspomenu

Foto

: Slu

žben

i fo

togra

f

na prvom novInarskom zadatkU pregledavalI nas detektorIma

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

55

Za posjeta Tehničkom muzeju

U Grgasovoj spilji

izlet PŠ bočkovec u Samoboru

bojalI se da se spIlja ne srUŠI na njIh

Prvi puta u životu, u spilji, mi učenici PŠ Bočkovec, bili smo na našem izletu u Samobor. Spilja koju smo posjetili zvala se Grgasova.

Od vodiča smo doznali da je ime dobila po Josipu Grgasu, koji ju je otkrio 1973. kopajući kamenje za gašenje vapna. U spilji nam je bilo jako hladno i bojali smo se da se spilja ne sruši na nas, ali zadivile su nas prekrasne sige. Naučili smo da se one koje vise sa stropa zovu stalaktiti, a stalagmiti su one koje rastu s poda prema stropu. Posebno nam se svidjela jedna u obliku šišmiša, a kad smo je htjeli dodirnuti, vodič nam je rekao da je ne diramo da se ne pretvori u pravog šimiša. Znali smo da je to šala, ali ipak je nakon tog upozorenja nitko nije dirnuo.

Puno zanimljivih doživljaja bilo je i u Bio parku Divlje vode gdje smo uživali u vožnji vlakićem iako mu je za voženje nestalo benzina, pa smo morali čekati da vozač dospe gorivo.

U parku su nas oduševile i brojne životinje, posebno poniji, male divlje svinje i jeleni. Prošetali smo i kroz restoran u kojem su nam se jako svidjeli nasloni klupa u obliku ribe. U Samoboru smo probali i kremšnite, čuveni samoborski kolač, koji smo jeli toplog kako je to u Samoboru običaj.

Šećer na kraju izleta bilo je kupanje u Tuheljskim toplicama. Šteta što nas nije poslužilo vrijeme, pa smo se morali kupati u unutarnjim bazenima zbog čega smo propustili sunčanje i spuštanje na toboganu./Martina Kešer, 5.a/

Foto

: Krist

ina

Dubra

vec

foto

: Krist

ina

Dubra

vec

TerenskaPosjet Zagrebu nižih razreda

vIdjelI I hrvatskI sabor - Mali žuti avion, bicikl s jednim ogromnim i jednim posve malim kotačem, te motor na kojem se mogu voziti četiri osobe, najviše su nam se svidjeli prilikom posjete Tehničkom muzeju. Taj dan u sklopu naše

terenske nastave u Zagrebu, svi mi učenici od 1. do 4. razreda, posjetili smo i kazalište ”Žar ptica”. Tamo smo gledali predstavu ”Družba Pere Kvržice”.Bila nam je zanimljiva, a od glumaca najsimpatičniji nam je bio lijepi Pero.

U obilasku Gornjega grada učiteljice su nas odvele i pred zgradu Sabora Republike Hrvatske gdje se, kako su nam objasnile, okupljaju saborski zastupnici. Oni predstavljaju sve stanovnike naše zemlje i u njihovo ime donose važne odluke kojima se uređuju uvjeti življenja i poslovanja u našoj zemlji. /Karolina Šok, 4. razred/

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

56

Stara škola

zgrada zarasla U korov neće poStAti zAvičAJni muzeJ

Stara škola s ulazne strane

Već 47 godinama u njoj nema dječjeg smijeha, školskih klupa, ploča i učitelja. Stara je škola zarasla u korov, krov joj prokišnjava, nema vrata, a svi su prozori na njoj razbijeni.

Poslije preseljenja učenika u novu školsku zgradu, u staroj su školskoj zgradi još neko vrijeme stanovale učiteljske obitelji. Posljednja je prije 20-tak godina bila obitelj Škvorc. Nakon toga, stara je škola nekoliko godina nogometašima NK ”Prigorje” služila kao svlačionica.

Otad su svi zaboravili na staru školi. Ili ne baš svi. Sudeći po razvaljenim vratima i komadima stakla po unutrašnjosti zgrade, izgleda da je nisu zaboravili oni koji su skloni razbijanju i uništavanju. Neki od njih to su svoje ponašanje i sami osudili napisavši na zidu: ”Loše je ovo što radimo”.

Kako smo doznali od ravnatelja Stjepana lučkog, stara škola je nedavno uknjižena kao vlasništvo sadašnje škole, no što će biti s njom ne zna se jer općina nema 1,3 milijuna kuna

koliko je, prema prije nekoliko godina izrađenom troškovniku, potrebno za njeno preuređenje za potrebe zavičajnog muzeja. /Karla Senko, 5.b/

Foto

: Kar

la S

enko

Grad heroj osmaŠI UpoznalI rane vUkovaraPredavanjem o Vukovaru i ratnim zbivanjima u Hrvatskoj 1991. našeg bivšeg učitelja Đure Škvorca, započeli smo obilježavanje 20. godišnjice pada Vukovara. Grad heroj, mi osmaši potom smo i posjetili. Vukovar, koji je krvario od kolovoza do 18. studenog 1991., upoznali smo obišavši i njegove najveće rane bolnicu, logor i Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Od naših smo vodiča čuli priče o ratnim događanjima u Vukovaru i tužnim sudbinama napaćenih Vukovaraca.

Puno toga što smo u Vukovaru čuli tog 11. studenog, šokiralo je nas djecu naviklu na život u miru, a ponajviše priča o sudbini trudnice kojoj su neprijatelji pucali u trbuh. Tu nam je jezivu priču ispričao vodič na Memorijalnom groblju, nakon što se čuo smijeh nekolicine dječaka koji su po dolasku na groblje još bili zaokupljeni nekim razgovorom iz autobusa. Nakon te priče, nitko od nas na Memorijalnom groblju više nije pustio glasa. Svi smo shvatili da ovo nije mjesto za brbljanje i smijanje. /Ana Marenčić, Tihana Crnčić 8.a/

Memorijalno groblje

Foto

: Ana

Mar

enči

ć

Unutrašn

jost ško

leFo

to:

Kar

la S

enko

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

57

Da su kljove mamute pohranjene u Gradskom muzeju Križevci vjerojatno s područja naše općine Sveti Petar Orehovec, doznali smo kad smo kao četvrtaši posjetili muzej.

U međuvremenu smo postale novinarke i na sastanku novinarske grupe predložile da detaljnije istražimo u kojem su to našem selu pronađene kljove, ali nismo imale sreće. Naime, ravnatelj Muzeja Zoran Homen i kustos Ozren Blagec ispričali su nam da su podaci o točnom mjestu pronalaska i osobi koja je kljove dala na pohranu u Muzej izgubljeni.

- Sa sigurnošću se zna samo da su u Muzej kljove dospjele prije 60 godina, kad se muzejska zbirka tek formirala i još se nisu vodili precizni podaci o izlošcima kao danas - rekao nam je ravnatelj Homen. No, zato smo saznale da se u Muzeju čuvaju dokumenti o našem danas zaboravljenom, a nekad slavnom sumještaninu podbanu Gašparu Orehovačkom.

Podban je živio u 17. stoljeću i važnu je dužnost obavljao od 1642. sve do svoje smrti 1672. Kustos Blagec, koji je istraživao život podbana, rekao nam je da je Orehovački bio najdugovječniji podban. Naš je sumještanin bio zamjenik čak trojice banova, ivanu ii. Draškoviću, Nikoli Zrinskom Mlađem i banu urotniku Petru Zrinskom. Pred kraj života podban je dobio baru-nsku titulu, a Stjepan, jedan od njegovih 6 sinova i jedini koji je nastavio obiteljsku lozu, 1690. dobio je grofovsku titulu, čime se prema riječima kustosa Blageca, obitelj Orehovački svrstala među najviše hrvatsko plemstvo.

Od kustosa Blageca doznale smo i da su Orehovački bili jedni od vlasnika dvorca u Guščerovcu. Vlasnik dvorca 1598. postao je Gašparov otac Franjo Orehovački stariji i to nakon što se oženio Margaretom Alapi, čija je obitelj od početka 16. stoljeća vladala Velikim Kalnikom. /Sara Orak, 5. b/

U našem kraju ima puno

obitelji s prezimenom Tremski,

a istraživanja pokazuju da su

oni jedna od grana obitelji

Orehovački. Opširnu rodoslovnu

raspravu o porodici Orehovački

napisao je zagrepčanin Pavao

Maček. Može se naći i u našoj

Gradskoj knjižnici Križevci pod

naslovom ”Rod Orehovačkih od

Svetog Petra Orehovca”. U knjizi

su obrađeni svi članovi obitelji

Orehovački, od prvog poznatog

člana obitelji Pavla 1300 godine,

pa sve do sredine 19. stoljeća.

/Karla Senko, 5.b/

Tremski grana obitelji Orehovački

od kljova mamuta do plemenitaške obitelji

nAŠ gAŠpAR oRehovAčKi Bio nAJDugovJečniJi hrvatskI podban

Karla, Sara i kustos Blagec

Karla gleda kljove mamuta

Foto

: Sto

janka

Les

ički

Foto

: Sar

a O

rak

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

58

Posjetili smo Međunarodnu školu Matija gubec

nemajU zvona, alI ImajU fotelje

Kad smo u hodnicima OŠ Matija Gupca ugledali udobne dvosjede i trosjede, a u knjižnici čak i kožne ležaljke na podu, pomislili smo kako bi bilo dobro da i mi idemo u tu školu.

No, uskoro smo od ravnateljice ljiljane Klinger doznali da u tu školu posljednjih godina primaju samo djecu diplomata i drugih stranih državljana s privremenim boravkom u RH. Naime, ta škola od 2002. godine radi po međunarodnom IBO programu koji je, najprihvaćeniji međunarodni program u više od 100 zemalja u svijetu. Nastava je na engleskom jeziku, a hrvatski, francuski, talijanski, njemački i latinski su izborni predmeti. Mjesečna školarina za učenike strance iznosi 600 eura.

U školi smo upoznali učenike iz Poljske, Mađarske i Rumunjske, a ima ih iz Kanade, Amerike, Irana….

Jedna od slobodnih aktivnosti, koje u našoj školi nema, je domaćinstvo. U prostoriji gdje imaju domaćinstvo jedna nam je učenica ispričala da na pećima, koje smo vidjeli, uče kuhati. Do našeg susreta učili su pripremati palačinke i kuglof, a uskoro će učiti i šivati. To je izborna nastava za učenike viših razreda, a imaju je po 2 školska sata svaki treći tjedan.

Zidove njihove škole krase brojni predmeti koje su sami izradili na predmetu tehnologija. To je, kako su nam pojasnili, predmet sličan našem tehničkom, ali nema toliko teorije, već više praktičnog rada. Svaki učenik mora izraditi neki svoj projekt, te u izvještaju detaljno opisati postupak izrade i citirati sve izvore kojima su se služili u izradi projekta. Tehnologiju imaju od 5. razreda.

Oduševili su nas također i ormarići za cipele, knjige i ostale sitnice. Ormarići se nalaze u jednom velikom holu u prizemlju škole, gdje sa stropova vise cipele koje su učenici oslikali prema svojim idejama. Razgledavajući taj hol, čuli smo glasnu muziku i tad smo doznali da je to ustvari znak za početak odmora, jer u Školi Gubec nema zvona.

2.

4.

3.

1.

Foto 1. Naši novinari na trosjedima u OŠ Gubec

Foto 2. Praktikum za domaćinstvo s pećima

Foto 3. Jedan od uradaka s predmeta tehnologija

Foto 4. Prostor s ormarićima za stvari

Foto

: M

irko

Horv

at

Foto

: M

irko

Horv

atFo

to:

Sto

janka

Les

ički

Foto

: Sto

janka

Les

ički

/Dora Kos, 7.b/

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

59

Aleksandra, Josef i Dora

RUMUnJI JeDInI IMAJU gRAđAnSKO ObRAZOvAnJe I UnIfORMe U JAvnIM ŠKOLAMADa se školuje kod kuće u Slovačkoj, Josef, izvrstan učenik škole Matije Gupca, u rubrikama bi imao same jedinice. Naime, u Slovačkoj je sustav ocjenjivanja suprotan našem i jedinica je najbolja, a petica najlošija ocjena. Ispričao nam je to Josef za našeg posjeta školi Gubec gdje se kao i brojna druga djeca stranih diplomata u Hrvatskoj školuje na engleskom jeziku.

- Kad bi u svojoj rodnoj Trnavi išao u osnovnu školu, za osnovno školovanje trebalo bi mi godinu dana više, jer u Slovačkoj škola traje 9, a ne 8 godina kao u Hrvatskoj - rekao nam je Josef, otkrivši nam, da će po povratku iduće godine u Slovačku, upisati sportsku gimnaziju.

Doznali smo i da je dobar nogometaš, trenira u Hrvatskom dragovoljcu, a velika mu je želja da jednog dana bude član slovačke nogometne reprezentacije.

Pričajući s njim o školovanju u Slovačkoj, gdje je školu pohađao do četvrtog razreda u gradu Trnavi, doznali smo i da sve osnovne škole kod njih rade u jednoj smjeni.

kemiju, fiziku i biologiju Slovaci uče od 6 razredaPomalo zavidni postali smo kad je spomenuo da u svim njihovim školama učenici imaju svoje ormariće, a još više kad nam je ispričao da svaka njihova škola ima dvoranu za tjelesni.

No, kad je rekao da biologiju, kemiju i fiziku dobivaju u 6. razredu, za to se ne bismo mijenjali. Našu školu zbog tog razloga ne bi mijenjali ni s Mađarima jer i oni kao i Slovaci već u 6. razredu počinju s fizikom i biologijom. Kemiju ipak dobivaju u 7. razredu, kako nam je to rekla Dora iz Budimpešte, koja bi kao i njen tata, jednog dana željela raditi u diplomaciji.

Dora kaže i da kod njih ima jako puno privatnih osnovnih škola, koje traju 8 godina kao i naše, a cijena ima je u prosjeku oko 5.000 eura. Sve mađarske škole također rade u jednoj smjeni.

U rumunjskoj u 8. razredu uče i latinskiU njenoj zemlji, kako nam je ispričala Aleksandra iz Rumunjske, od 1. do 4. razreda nema brojčanog ocjenjivanja, već samo opisno, no zato se učenici od 5. do 8. razreda ocjenjuju ocjenama od 1 pa čak do 10, s tim da je tek 5 najmanja ocjena za prolaz.

Njihov se obrazovni sustav razlikuje od našeg i po tome što kao obavezni predmet od četvrtog razreda imaju građansko obrazovanje u kojem uče različite stvari od osobne higijene pa do građanskih prava. Posebnost njihovog obrazovnog sustava je i to što u 8. razredu obavezno uče i latinski, dok od nižih razreda obavezno imaju i dva strana jezika. Uglavnom su to engleski i francuski.

Sve njihove škole rade u dvije smjene, a velike su razlike u standardu između urbanih i malih seoskih škola. Prijevoz do škole uglavnom nije osiguran, pa ima slučajeva da su u nekim sredinama djeca prisiljena pješačiti i po 10 kilometara do škole.

Od sve tri zemlje jedino u Rumunjskoj su uniforme obavezne u javnim školama i to za učenike od 1. do 4. razreda. U Slovačkoj i Mađarskoj, kako su nam ispričali naši sugovornici, uniforme uglavnom nose učenici privatnih škola./Dora Kos, 7.b /

Foto

: M

irko

Horv

at

školstvo u eU Razlike u školama Slovačke, Rumunjske i Mađarske

jedInIca najbolja ocjena u SlovAčKoJ, a desetka U rUmUnjskoj

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

60

- KAD ne UZMeŠ, IMAŠ TeMPeRATURU, bOLe Te KOSTI, LeđA, RASPADAŠ Se ŽIv. I ŠTO vIŠe UZIMAŠ, Sve TI vIŠe TRebA, PA MALO POMALO DOđeŠ I DO 10 DO 15 PUTA DnevnO - KAŽe MIRZA- Drogu sam počeo uzimati s 9 godina. Do 16 sam isprobao sve. Zadnji je bio heroin. - otkrio nam je to Mirza (27) iz BiH kojeg smo upoznali za našeg posjeta Zajednici Cenacolo u Kučarima kod Vrbovca.

Njegov plavokosi prijatelj Pavel (21) iz Poljske drogirati se započeo s 13 godina.

- Teško mi je sad reći zašto, možda zato što sam bio ljubomoran na sedam godina mlađu braću i želio pažnju kakvu i oni. Nisam siguran. Kad su u školi započeli problemi u ponašanju, učiteljica je upozorila majku. Mama je počela kupovati testove na drogu i kontrolirati me, ali nije bilo rezultata, i sa 16 godina sam pobjegao od kuće. Napustio sam školu i živio na ulici - tihim, isprekidanim glasom pričao je Pavel, koji u Cenacolu boravi već dvije godine.

Ni Mirzi krađa nije bila strana u razdoblju dok se drogirao. U početku je njegova žrtva bio otac. No, da bi imao dovoljno za drogu, počeo je i dilati.

cenacolo Susret sedmaša s bivšim ovisnicima

mIrza se počeo drogIratI s 9 godIna

nije to kao u hollywoodskim filmovima- Ne dilaju narkomani zato što žele zaraditi. Nije to kao u hollywoodskim filmovima gdje dileri imaju dobre aute, cure.

Znaš da se za dilanje ide u zatvor do 10 godina, da puno riskiraš, no droga čini od tebe jednu ogromnu zvijer i nije te briga za to. Nitko mene nije mogao natjerati i reći ”Hajde ti Mirza, dilaj”, ja sam tražio da to radim, jer je fizička ovisnost bila jača od straha od zatvora.

Tijelo se tako navikne, tu se više nije radilo o tome da li ti želiš ili ne. Kad ne uzmeš, imaš temperaturu, bole te kosti, leđa, raspadaš se živ. I što više uzimaš, sve ti više treba, pa malo-pomalo dođeš i do 10, pa i 15 puta dnevno - šokirajući nas svojim riječima, svjedočio je Mirza o svom bivšem životu.

Sve je za drogu dao i Pavel. Prvo je krao od bake, zatim od roditelja, a potom je pokrao i sve prijatelje i ostao posve sam.

Umirali sa 17-18 godina- Drogirao sam se svaki put kad sam smogao novac - kazivao nam je Pavel, koji je često imao probleme s policijom. Kad su se počinjali drogirati, obojica su mislili da su face. - Faca si za trenutak. No, kad dođeš kući, strah te, kad legneš u krevet, žao ti je i ne znaš kako to ispraviti i onda sutra radiš opet istu stvar. Postaješ sve luđi i luđi. Sve te to potapa, najviše kad legneš. Ne možeš prihvatiti da svojim prijateljima i prijateljicama prodaješ drogu, a ja sam te stvari radio. A kad su počeli umirati, ne doživjevši 17-18 godina, zastraviš se nad tim stvarima - uzbuđeno nam je pričao Mirza, kojem je 10 poznanika i prijatelja preminulo zbog droge.

Dvorac - sjedište Cenacola u Kučarima

Foto

: D

ora

Kos

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

61

Mislio sam da sam nesposobanOn je već dvanaestu godinu u Cenacolu i razdoblje drogiranja je već odavno iza njega.

Kaže da uz način života u zajednici, najviše za novi život može zahvaliti roditeljima. Da nije bilo njih, vjerojatno nikad ne bi ušao u zajednicu. Mama i tata su odlučili umjesto njega jer on tad nije bio sposoban odlučiti nešto takvo.

Mirza tvrdi da je tek u Cenacolu shvatio da život može biti lijep i bez droge. - Posadiš paradajz, vidiš kako raste, ne daš da tu netko igra loptom, jer ti si se znojio za taj paradajz, na plus 35.

Kad jedan ovisnik koji ništa dobro nije načinio u životu, počne sam nešto raditi, zaboravi na drogu i druge budalaštine.

Igor, najmlađi član s kolegom u keramičkoj radionici

Zajednicu Cenacolo osnovala je 1973. godine časna sestra elvira Petrozzi. Od jedne kuće u općini Saluzzo u Italiji narasla je do 60 kuća u Europi, SAD-u i Južnoj Americi.

U Hrvatskoj trenutno postoji 7 kuća za momke i jedna za djevojke.

Zajednica prima ovisnike bez obzira na nacionalnost, rasu, vjeroispovijesti i obrazovanje. Za našeg posjeta u Kučarima sreli smo momke iz Hrvatske, BiH, Slovačke i Poljske. Boravak u zajednici se ne plaća. Za ulazak u zajednicu potrebno je proći 5 pripremnih kolokvija i provesti 3 radna dana u zajednici. U prosjeku se u zajednici ostaje 3 do 5 godina.

Anđeli čuvari su momci koji

su duže u zajednici. Njihov je

zadatak 24 sata brinuti se za

novog člana, uvoditi ga u

način života u zajednici. Biti mu

savjetnik i prijatelj, pomažući

mu pa ako treba i raditi za

njega.

Mirza nam je ispričao da ga je

njegov anđeo čuvar uspio naučiti

i da ne izbjegava hranu koja mu

se dotad nije svidjela. Naime,

kako se kod njih hrana ne smije

bacati, anđeo čuvar jeo je

umjesto Mirze.

Kad je zbog prejedanja počeo

imati zdravstvene probleme,

Mirza je uvidio kolika je bila

žrtva njegova anđela čuvara

i počeo je jesti svu hranu.

cenacolo osnovala sestra elvira

Anđeli čuvari brinu o novim štićenicima

To je bio moj veliki problem, a mislim i mladih općenito, što se vrlo malo radi. Mladi danas ne znaju za što su sposobni. Ja sam mislio da sam nesposoban za bilo što.

Danas znam da život vrijedi. Darovi su unutra u nama, samo ih treba iskopati, pustiti ih da izađu na površinu - zaključio je Mirza završavajući priču o svom životu.

Životne priče Mirze i Pavela, mi sedmaši, slušali smo u kapelici Zajednice Cenacolo (4. studenog 2011.).

Tamo smo išli na prijedlog našeg učitelja vjeronauka Krunoslava Novosela.

Šokirani dvama životnim pričama, slušali smo, mirni kao bubice što inače nije naše uobičajeno ponašanje na nastavi u školi.

/Dora Kos 7,b/

Foto

: D

ora

Kos

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

62

Pavel vodi učenike u obilazak Ispovijest Mirze i Pavela

Mirza i Goran sa svojim prvim kruhom

U Cenacolu se ovisnost ne liječi

metadonima. Princip koji je uvela

sestra Elvira su vjera i rad. Svaki

dan započinje (dizanje je u 6.00)

i završava molitvom, a tijekom

dana se naporno radi.

Momcima u Kučarima, trenutno

ih je 45, jedna od glavnih

djelatnosti je poljoprivreda.

Na 15 ha zemljišta oko dvorca

uzgajaju gotovo sve potrebno

povrće i žito za vlastitu prehranu,

a višak proizvoda daruju ostalim

kućama.

Imaju i svoju farmu krava, dva

magarca i različite poljoprivredne

strojeve, ali dio vremena rade i

u vlastitoj stolarskoj, tiskarskoj i

keramičkoj radionici. U keramičkoj

smo za našeg posjeta sreli

najmlađeg člana 15-godišnjeg

Igora. Trenutno najstariji

član koji boravi u Kučarima je

šezdesetogodišnjak.

Momcima omogućavaju i da se

bave slikanjem, glumom, a

imaju i svoju muzičku skupinu.

Svi obavezno uče talijanski, a

organiziraju im i razne tečajeve,

no u Cenacolu nema televizije,

novina i posve je zabranjen

alkohol.

bivši ovisnici obrađuju 15 ha zemljišta

Svoju odjeću članovi Zajednice peru sami na ruke u hladnoj vodi. - Znaš kako paziš gdje ćeš sjesti i hoćeš li se zamazati - komentirao je Mirza pokazujući nam kako peru rublje.

Dečki su nas poveli i u svoju pekaru gdje dnevno peku kruh. Prvi svoj kruh, i to težak oko 15 kg, taj je dan samostalno ispekao Goran, jer je njegov ”učitelj” Pavel bio zadužen za razgovor s nama sedmašima.

Sami peru i kuhaju

Foto

: D

ora

Kos

Foto

: D

ora

Kos

Foto

: D

ora

Kos

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

63

Lokoti na mostu rijeke Isar

ROMAnTIčnA ULIcA ReIchSSTRAße ZgRADAMA ŽIvOPISnIh ŠILJATIh KROvOvA I LUTKe KäThe KRUSe POnOS SU DOnAUwöRThAKad sam ugledala na stotine lokota obješenih na most koji premošćuje rijeku Isar u Münchenu, uopće mi nije palo na pamet da bi lokoti mogli imati veze s ljubavi. No, baš to mi je ispričala moja sestrična Jana iz Donauwörtha s kojom sam išla u razgledavanje Münchena.

Sestrična mi je poslije pokazala i razglednice sa svatovima koji nakon vjenčanja idu na most ostaviti lokot kako bi zaključali svoju ljubav.

njemačka Lucija hrg posjetila gradove München i Donauwörth

uviJeK ću Se SJećAti ljUbavnIh lokota I plavog dUnava

Ključić nakon toga bacaju u rijeku. Taj običaj sa zaključavanjem ljubavi, koji je navodno započet negdje oko 1920., nešto je po čemu ću se uvijek sjećati glavnog grada pokrajine Bavarske.

Kad pomislim na grad Donauwörth, u kojem sam provela gotovo 2 mjeseca, uz sestričnu Janu i tetu Danicu prvo vidim sliku prelijepog plavog Dunava koji teče središtem grada. Po Dunavu je grad i dobio ime, a ta velika rijeka posebno je u središtu pažnje stanovnika u vrijeme natjecanja dunavskih ribara. Festival ribara zove se ”Fischerstechen” i prikazuje stare običaje ribara, a održava se svake druge godine. Donauwörth ima još puno različitih manifestacija, a ja sam imala sreću prisustvovati velikom

Foto

: Lu

cija

Hrg

gradskom uličnom festivalu koji se održava 24. i 25. srpnja, svake druge godine. Ulice su tad bile prepune malih pozornica na kojima su glazbenici svirali različite vrste glazbe. Bilo je tu rocka, country glazbe, jazza..., a vidjela sam i svirače limene glazbe u njihovim poznatim narodnim nošnjama koje se sastoje od kratkih hlača na tregere, košulje kratkih rukava, obaveznog zelenog šešira i cipela sa šiljastim vrhom, sličnim opancima.

U grčkom restoranu probala sam sulvakiNa ulicama je bilo mnoštvo šetača i štandova s različitim suvenirima i slanim i slatkim zalogajima. Meni su se svidjela peciva od dizanog tijesta u obliku lepinje, posuta šećerom u prahu. Peku se u puno ulja, a zovu se "Schwäbische küchle".

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

64

Pri izradi lutaka Käthe Kruse pazi se na svaki detalj, pa se lica lutaka oslikavaju ručno, a njihova odjeća može se kupiti i posebno.

Cijene stojećih lutaka, koje trenutno nude, kreću se između 100 do 130 eura. Izrađuju i male kolekcije klasičnih lutaka, koje imaju frizure od prave kose.

Romantična ulica ReishsstraßeTeta mi je ispričala lokalnu legendu, prema kojoj je to pecivo prvi put napravila mlada djevojka koja ga je razvaljala na koljenu.

Kad smo već kod hrane, iako je Donauwörth s oko 18.000 stanovnika za njemačke pojmove malen grad, ima puno restorana različitih nacionalnih kuhinja. Ja sam imala prilike posjetiti grčki, talijanski i hrvatski restoran. Najviše mi se svidjela hrana u hrvatskom restoranu, ali fino mi je bilo i u grčkom restoranu gdje sam kušala njihov specijalitet sulvaki - meso na štapiću posluženo s bijelim umakom u kojem sam prepoznala okus krastavaca, češnjaka i jogurta. Najviše restorana i luksuznih trgovina nalazi se u prekrasnoj glavnoj ulici Reichsstraße u kojoj sve zgrade imaju živopisne šiljate krovove, a svaka je obojena drugačijom bojom. Ta romantična ulica, kako je njeni stanovnici još zovu, najčešće se može vidjeti na razglednicama Donauwörtha poznatog i po nekim tvornicama. Primjerice, svi ste čuli za Zott jogurte. Ti se jogurti proizvode upravo u Donauwörthu.

Čuvene lutke käthe kruse proizvode se ručno Grad je poznat i po proizvodnji helikoptera. Oni se proizvode u tvornici ”Eurokopter”. To sam doznala od tete kad sam na jednom kružnom toku, umjesto uobičajenih cvjetnih gredica, ugledala veliku maketu žutog helikoptera i pitala je zašto je tu taj helikopter. Šećući gradom, često sam ulazila u trgovine igračkama. Toliko puno igračaka nisam kod nas u Hrvatskoj nikad imala prilike vidjeti. U trgovinama igračka posebno mjesto zauzimaju čuvene ručno izrađene lutke Käthe Kruse.

One se proizvode u Donauwörthu u istoimenoj tvornici, gdje ih po

Foto

: pre

uze

to s

inte

rnet

a

Lucija na štandovima sa suvenirima uličnog festivala u Donauwörthu.

Foto

: Lu

cijina

arhiv

a

Jedna od lu

taka Käth

e Kru

se

Foto

: Lu

cija

Hrg

Klasične Käthe Kruse lutke imaju pravu kosu

potrebi i popravljaju. Prvu lutku gospođa Kruse napravila je svojoj djeci 1905., a 1911. osniva malu radionicu za izradu lutaka koje su postale popularne širom svijeta. Grad ponosan na svoju lutkaricu osnovao je i muzej lutaka Käthe Kruse.

Posebnost Donauwörtha, su i dvije škole s internatom. Moja jedanestogodišnja sestrična Jana ide u jednu od njih i ispričala mi je da u njenu školu idu samo djevojčice, a drugu pohađaju samo dječaci. Nadam se da ću opet imati prilike posjetiti Donauwörth i München i uživati sa sestričnom Janom u obilasku njihovih ulica i slušati njene i tetine priče o tim krasnim gradovima.

/Lucija Hrg, 6.a/

05. SKITAMO I PIŠeMO

KliNčeK • 2012

65

Dio ekipe s Paga

Kapetani Damjan i Tomislav

Dok su zbog noro virusa učenici iz Popovače imali ”sreću” da im na dva dana zatvore školu, nas je, nažalost, virus zahvatio na ljetovanju u križevačkom odmaralištu na Pagu. Bolesni nisu bili samo naša urednica Tihana Crnčić i učiteljica Đurđica Trakoštanec.

Svi ostali, po dan, dva, povraćali su i imali su probleme s probavom. Najlošije bilo je našem Kuzcou - Dominiku Kosu, Kemi - Luki Kemenoviću, učiteljici Ani Valjak i učitelju Saši Šikiću.

ljetovanje na Pagu bilo četrdesetoro naših učenika

”meDicinSKA SeStRA” đuRđicA U borbI protIv noro vIrUsa

Učitelj je dva dana imao tempe-raturu i nije se mogao dići iz kreveta.

I njemu, kao i svim bolesnim učenicima, najviše je pomagala učiteljica Đurđica. Nju smo na Pagu zbog toga nazvali ”medicinska sestra”.

Osim noro virusa nekima od nas dogodile su se i različite druge nezgode. U lunaparku Davor Mikec je u toku vožnje s kartingom naletio na drugog vozača i razrezao koljeno. Završio je na hitnoj pomoći gdje su mu šivali koljeno.

Virus je savladao i Marinu

Puškar i Josipu Mikec

Damjan i Tomislav – kapetani brodaMatej Novak je ”sredio” palac na nozi jer je pri pokušaju skakanja u vodu, previdio veliki kamen na plaži, a Jelena Cvitković je prilikom skupljanju školjaka razrezala petu na oštru stijenu.

No, na Pagu je osim bolesti i nezgoda bilo i puno veselih doživljaja. Naš luka Crnčić, ljetovanje na Pagu će sigurno zapamtiti po čučnjevima koje je morao raditi jer je izgubio partiju stolnog tenisa od kuharice. Damjanu Kurtanjeku i Tomislavu Srbljinoviću, najdraži doživljaj bio je izlet brodom jer su oni tad nekoliko minuta bili kapetani i upravljali brodom.

Desetak učenika ovo će ljetovanje na Pagu svakako zapamtiti po tome što su savladali plivanje i dobili plivačke diplome.

Ovog ljetovanja, na kojem je bilo najviše učenika iz petih razreda, neki će se rado sjećati po novim prijateljstvima. Osmašice Tihana i Marina tako su se najviše sprijateljile s nekoliko Makedonaca koji su pomagali u kafiću svojih rođaka. Bolje smo se upoznali i sprijatelji i svi mi u našoj grupi jer u školi polazimo različite smjene.

Bilo nam je super, samo nam je žao što nismo imali završnu feštu jer je zbog iscrpljenosti virusom nismo uspjeli prirediti./Veronika Puškar, Damjan Kurtanjek, 6.c/

Foto

: Saš

a Šik

ić

Foto

: Saš

a Šik

ić

Foto

: Saš

a Šik

ić

KliNčeK • 2012

06. KULTURA66

Režiser Danijel Kušan

USKORO I ZAgOneTnI DJečAK - nOvI fILM IZ SeRIJALA O KOKUGodinama omiljeni dječji roman ”Koko i duhovi” književnika Ivana Kušana u film je ”pretočio” njegov sin Daniel. Mi Klinčeki bili smo jako znatiželjni i otišli smo u Zagreb pogledati film.

Nakon predstave uspjelo nam je razgovarati i s mlađim Kušanom, simpatičnim režiserom ”Koka” koji je bio doista strpljiv s nama, novinarskim početnicima, i zbog naših problema sa snimačem čak nam je tri puta ponavljao odgovore na neka pitanja. Mladom režiseru ovo je prvi dječji film, a u razgovoru s njim doznali smo ponešto i o novim nastavcima Koka.

• Je li bila Vaša ideja da se snimi ciklus od 5 filmova o Kokovim avanturama?

Ideju da se snimi ciklus od 5 filmova predložila je Ankica Jurić Tilić iz producentske kuće Kinorama. Meni je palo na pamet kad sam upisao režiju, a i tata me je znao zezati kad ću snimiti film po Koku. Tada to nisam htio jer mi se činilo da je to velika odgovornost. Ta se knjiga puno čitala i sad što će biti ako ja zeznem stvar. Želio sam najprije skupiti druga režiserska iskustva. Godine su prolazile i onda je došla Ankica s tom idejom, pa sam shvatio da je došlo vrijeme da Koko iz knjige prijeđe i na film.

• Je li Vaš otac zadovoljan filmom?

Moram priznati da me bilo malo frka hoće li mu se svidjeti, no kazao je da je jako zadovoljan.

intervju S autorom najgledanijeg hrvatskog filma u 2011.

ReŽiSeR KuŠAn sebe IzbacIo Iz fIlma ”koko I dUhovI“

• Za lik Zlatka inspiracija je bio prijatelj Vašeg oca književnik, urednik i prevoditelj Zlatko Crnković, što je on rekao za film?

Zlatko Crnković prijatelj je mog oca iz djetinjstva. Njegov lik u filmu je najbliži nekom stvarnom liku. Zlatko je imao baš tako stroge roditelje, morali su šutjeti za ručkom. No, u stvarnosti i u knjizi, Zlatko je imao brata i sestru, ali mi smo to izbacili u filmu jer bi nam oduzelo više vremena na snimanju. U stvarnosti Zlatkov otac nije bio liječnik, već veletrgovac rabljenim željezom u skladištu u Heinzlovoj ulici, pa su se tata i Zlatko tamo često igrali, i to je skladište postalo inspiracija za skladište u knjizi ”Koko i duhovi”.

Zlatku se film također svidio, posebno mladi glumci i glumac koji je glumio njegov lik Zlatka.

• Je li bilo teško snimati film s mladim glumcima bez glumačkog iskustva?

Ne, jer smo dugo tražili glumce. Nismo imali klasičnu audiciju tipa stavimo oglas, pa dođe tko hoće, nego smo mi sami tražili. Moja asistentica je tražila po raznim dramskim grupama u školama i onda bi ih pozivali i radili probna snimanja.

• Antonio Parač koji glumi Koka postao je prava zvijezda. Zna li se već hoće li i u drugom filmu o Koku opet on glumiti glavni lik?

Antonio će glumiti i u slijedećem filmu, ali kako se u tom filmu pojavljuju se još neki drugi likovi bit će još novih mladih glumaca.

• Zašto je ciklus filmova o Koku započet filmom Koko i duhovi, a ne prvim romanom ”Uzbuna na Zelenom Vrhu”?

Zato što u ”Uzbuni na Zelenom Vrhu” Koko nije baš skroz glavni lik. Tako da smo odlučili uzeti drugi roman gdje Koko postaje glavni lik, postaje heroj i sad ćemo nastavljat dalje.

Slijedeće je ”Zagonetni dječak”, a ”Uzbuna na Zelenom Vrhu” će biti zadnja kao neki pokazatelj što je bilo na početku. Ideja je da Antonio Parač u svim filmovima glumi Koka osim u Uzbuni.

• Zajedno s ocem napravili ste scenarij za film prema očevoj knjizi. Niste se u potpunosti držali knjige, zašto?

U filmu se uvijek nešto mora skratiti i malo zgusnuti jer film kraće traje nego knjiga, a i ja sam kao režiser htio dodati nešto svoje. Da baš skroz ne kopiram knjigu svog oca.

Filmsku priču smo stavili u osamdesete (op. a. u knjizi se radnja dešava pedesetih godina) jer je to bilo moje djetinjstvo. Želio sam vizualno prikazati kako je bilo tad, a nismo htjeli ubaciti mobitele i facebook, jer bi to onda otišlo od priče. U početku smo razmišljali da se i film dešava pedesetih, ali to bi bilo preskupo, jer teško je sad naći takav kvart. Morali bismo graditi zgrade, kulise, a to sve jako puno košta. Zato smo film i otišli snimati u Karlovac, jer je u

Foto

: Ver

onik

a Pu

škar

KliNčeK • 2012

06. KULTURA 67

S režiserom pred plakatom za film ”Koko i duhovi”

Zagrebu bilo teško naći kvartove koji izgledaju kao iz 80-tih.

• Smije li se znati koliko je film koštao i kako se uopće u Hrvatskoj financiraju filmovi?

U film je uloženo ukupno četiri milijuna kuna. To je za hrvatski film, nešto manje od prosjeka. Jedan dio filma financirao je Hrvatski audio vizualni centar, nešto HRT i nešto malo privatni investitori i sponzori.

• Što je bilo najskuplje u filmu?

Oprema - kamere, rasvjeta. To je najskuplje od svega. Ona se ne kupuje već iznajmljuje i to sve ima svoju cijenu. Zato smo snimanje pokušali što više skratiti da što manje košta i uspjeli smo film snimiti za 35 dana.

• Navodno se uvijek snimi puno više materijala nego što traje film. Koliko ste Vi materijala snimili za ovaj film koji traje 90 minuta?

Za 90 minuta mi smo snimili 4 do 5 puta više materijala. No, ne zato što smo snimili 5 puta više scena nego zato jer smo jako puno ponavljali dok nismo dobili kadar kakav želimo. To je čak i malo, Amerikanci koji imaju znatno više novaca, puno duže snimaju, pa snime i po 20 puta više materijala.

• Jeste li iz Koka, prilikom montaže, izbacili neku scenu za koju vam je sad žao što je niste uvrstili?

Izbacili smo neke scene, ali nije mi žao. Izbacili smo, na primjer, jednu scenu u kojoj je u dnevniku jedna vijest u kojoj se govori da se na nekoj fotografiji pojavio duh. To je trebalo biti vezano uz priču i baš sam ja glumio tog duha. Napravili su me prozirnog, onda se uspostavilo da je previše tih duhova u filmu i pala je odluka da ta scena ne ide u film.

• Osim ovog u Koku, jeste li imali prethodno kakvog glumačkog iskustva?

Nešto kratko sam bio u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) i nešto sam malo statirao u nekim filmovima, ali nisam imao nekog pretjeranog glumačkog iskustva. No, volim ponekad glumiti u svom filmu.

To je dobro za režisera. Onda vidite što sve trebate misliti kao glumac, pa je lakše razgovarati s glumcem jer znate što se u njegovoj glavi događa.

• Kad ste odlučili upisati studij režije i što je na to rekao Vaš otac pisac?

Moj tata nikad nije rekao ti ćeš biti pisac kao ja, ali ja sam dosta mijenjao mišljenja o svom budućem zanimanju. Prvo sam htio biti arheolog. Onda studirati psihologiju, ali negdje sa 16 godina sam počeo intenzivno ići u kino i uspoređivati filmove.

Ako mi je nešto bilo dobro zanimalo me kako su to napravili. Išao sam to proučavati i onda sam skužio da hoću biti režiser.

Foto

: Sto

janka

Les

ički

KliNčeK • 2012

06. KULTURA68

Nov

inar

ke u

kin

u

• Što sve u filmu radi režiser, a kakva je uloga producenta?

Režiser je umjetnički voditelj filma. On mora znati kako će taj film izgledati na kraju i on vodi sve ostale. Ne govori im što treba raditi, kao da im naređuje, nego pazi da sve skupa ide u jednom zajedničkom smjeru, tako da se ta zamišljena priča, ispriča na najbolji mogući način. On mora znati sve o svim ostalim poslovima u filmu dok je producent taj koji pronalazi novac za film. Pronalazi sponzore investitore, i što je još važnije, on raspoređuje kako će se novac rasporediti na sve elemente filma. To je užasno važno jer možete imati jako puno novaca, a ako ga krivo rasporedite, neće ispasti dobro.

• Je li mladim režiserima u Hrvatskoj teško doći do posla?

Da, svi bi htjeli snimiti film, a nema sredstava, tako da je tu dosta veliko natjecanje. No, u ovom će serijalu o Koku, priliku dobiti i mladi režiseri. To je jedna od naših ideja, da okupimo ekipu i da svatko doprinese nešto svoje. Zato smo angažirali za scenarij jednu mladu scenaristicu Hanu Juršić, a režiser narednog filma ”Zagonetni dječak” bit Dražen Žarković. Za sljedeće filmove ja ću sudjelovati kao nekakav savjetnik, a još ćemo vidjeti oko mog sudjelovanja na scenariju, ali mislim da neću režirati, možda ”Koka u Parizu”.

• U svijetu su poznati režiseri bogati ljudi, može li se u Hrvatskoj režijom dobro zarađivati?

Ako radite neke poslove, poput reklama, onda se zarađuje malo bolje. Režiranje dokumentaraca jako je slabo plaćeno. Na filmu se ne može puno zaraditi. Vi dobijete neki honorar koji čak i nije loš, no ako se računa da vi na jednom filmu radite i po 3 do 4 godine i kad se to podijeli s vremenom onda je to ispodprosječna plaća.

Zato se mora raditi reklame, serije, sapunice. Od toga se živi, a ne od filmova.

• Kako je bilo biti sin poznatog pisca?

Ja sam jedino bio malo faca kad je tata došao u školu kao gost pisac, kad bi imali njegove knjige u lektiri. No, ja njega nisam shvaćao kao nekog poznatog pisca, nego kao tatu, a njegove sam knjige čitao i uživao u njima kao svako drugi tko voli čitati. /Ana-Marija Ferenčak, 6.a/

mali filmski rječnikKadar - snimak od klika start

do klika stop, dakle neprekinuti rad kamere

Scena - filmsko zbivanje u jednom prostoru i vremenu koje se može se poklapati sa kadrom, ali se može sastojati i od više kadrova

Scenarij - plan filmskog djela; na njemu se zasniva filmski projekt (sadrži opis i vrijeme radnje, dijalog ili monologe, broj scena, opis i ponašanje likova)

/Lucija Hrg, 6.a/

Film ”Koko i duhovi” nagrađen je nagradom publike na filmskom festivalu u Puli, a nagrade stručnog žirija dodijeljene su mu za glazbu, montažu i kao najboljem debitantskom filmu. Na festivalu u njemačkom gradu Schlingenu nagrađen je posebnim priznanjem žirija.

Do zaključenja našeg lista pogledalo ga je 76.108 gledatelja po čemu je četvrti hrvatski film po gledanosti od 1990.

Do Koka najgledaniji dječji film bio je ”Duh u močvari” kojeg je pogledalo s 62.745 gledatelja. /Veronika Puškar, 6.c/

Koko četvrti najgledaniji hrvatski film

• Vaš najdraži hrvatski dječji film?

Volim i ”Vlak u snijegu” i ”Vuka samotnjaka”, ali moje djetinjstvo su više obilježile serije ”Smogovci”, ”Lažeš Melita”. Istaknuo bih ”Smogovce” kao nešto što mi je bilo baš cool.

• Najdraži strani dječji film?

”E.T.” , ”Goonies Indijana Jones”, iako nije film s djecom, po meni je za djecu i ja sam uživao u njemu.

• Najdraža hrvatska dječja knjiga?

Milčecov ”Zvižduk s Bukovca” i ”Zabranjena vrata” Zlatka Krilića.

• Najdraža strana dječja knjiga?

”Junaci Pavlove ulice”

• Najdraža očeva knjiga?

”Ljubav ili smrt”, jer tata je sve ostale knjige napisao prije nego što sam se ja rodio, a tu je pisao taman kad sam ja bio u toj dobi kad se to čita. Kad bi napisao neko poglavlje, onda bi mi pročitao. Ja sam bio prvi koji je to slušao i jako me zanimalo što će biti u slijedećem poglavlju.

/Katarina Pofuk, 6.c/

blic pitanja

Foto

: Sto

janka

Les

ički

KliNčeK • 2012

06. KULTURA 69

Ljubica, Petra i Dario u Virju

međunarodni dan materinjeg jezika

čoBe, čuBe IlI UsnIce

U Bogačevu ih zovu štonf, u nekim našim selima štunf, a to su zapravo čarape, dok su bogačevske čobe, u većini sela čube, ustvari riječ za usnice. Mertuče je riječ koju u nekim selima upotrebljavaju za posuđe, a štrupandli su podvezice.

Mogli bismo tako nastaviti s nabrajanjem jer u našem kraju ima puno riječi koje se razlikuje od standardnog književnog jezika, a koje su obilježavajući Međunarodni dan materinjeg jezika zabilježili učenici 3., 4. i 5.c razreda. Prikupljajući riječi našeg kraja, naučili smo da je jezična različitost bogatstvo. Međunarodni dan materinjeg jezika obilježava se u cijelom svijetu na poticaj UNESC-a 21. veljače.

Baš taj dan izabran je jer su policija i vojska tog dana 1952. na Sveučilištu u Dhaki (Pakistan), ubile nekoliko desetaka studenata koji su prosvjedovali zahtijevajući ostvarenje prava na uporabu materinjeg, benegalskog jezika.

/Veronika Puškar, 6.c/

riječi našeg kraja

Boril - posuda za nošenje vina i vode

Kopanja - posuda iz koje jedu svinje

Kladivec - čekić

Mišafljin - lopatica za smeće

Mertuče - posuđe

Nared - tkanje platna

Ranja - posuda za kuhanje

Sponjača - podsuknja

Stupa - sprava za preradu konoplja

Štokrln - stolac

Špajza - smočnica

Štrupandli - podvezice

Tanjer - tanjur

Teme - gornji dio krušne peći

Tunjica - posuda za preradu vrhnja

kriminalistički roman

petRA, lJuBicA i DARio tRećinA ŽupAniJSKom Kvizu

čITALI SU: ”PeTLJU”, ”ZAgOneTnO PISMO”, ”bALKAnSKU MAfIJU” I ”KRAđU U gALeRIJI”Petlju da pročitaju 4 kriminalisti-čka romana koji im nisu lektira i da se potom okušaju u Kvizu ”Čitanjem do zvijezda” imalo je petoro naših učenika 7.b razreda: Marko Matus, Luka Crnčić, Dario Hruškovec, ljubica Tinodi i Petra Plantić.

- Meni su se najviše svidjele knjige ”Zagonetno pismo” i ”Balkanska mafija”. Čitajući ova 4 kriminalistička romana naučila sam i puno novih pojmova i izreka, na primjer, imunitet, indicija, imati petlju i brojne druge.

Kviz je bio jedno lijepo iskustvo koje me potaknulo da još više čitam, uočavam važne stvari i razmišljam o onom što sam pročitala kako bih shvatila poruku djela - rekla nam je

Petra Plantić, najuspješnija članica ekipe na županijskom natjecanju.

Vrlo dobre rezultate na kvizu postigli su Ljubica i Dario, koji su uz Petru nakon selekcijskog natjecanja, školu predstavljali na županijskom natjecanju. Ono je održano u Virju (2. 12. 2011.), a naša se ekipa plasirala na treće mjesto. /Dora Kos, 7.a/

Foto

: Sto

janka

Les

ički

KliNčeK • 2012

06. KULTURA70

Književnica Primorac i sudionici kviza Maturalac

UbOJSTvO ZAgRebAčKOg TAKSISTA POčInJenO OD MALOLJeTnIcA - bILO InSPIRAcIJA ZA ROMAn ”DIvLJe gODIne”- Po gredi sam počela hodati kao gimnastičarka kad sam u osmom razredu osnovne dobila novog, mladog učitelja tjelesnog. Slično je bilo i s drugim mojim kolegicama koje su kao i ja prije izbjegavale tjelesni kad god se to moglo. No, kad je počeo predavati mladi rukometaš, tjelesni nam je postao omiljeni predmet - rekla nam je to književnica i novinarka Branka Primorac na književnom susretu održanom (2. 11. 2011.) u povodu Mjeseca knjige u našoj školskoj knjižnici.

Mladi učitelj tjelesnog i posebno velika simpatija jedne od njenih razrednih kolegica prema učitelju, inspirirali su je za likove nastavnika Stative i učenice

književni susret S književnicom brankom Primorac

lJuBAv učenice I nastavnIka odgodIla Izdavanje ”matUralca”

Ane, u njenoj knjizi ”Maturalac”. Međutim, ljubav između nastavnika i učenice ”koštala” ju je jer su neki izdavači zazirali od te tabu teme, tako da ”Maturalac”, njen prvi rukopis, napisan krajem 80-tih, izlazi tek 1993. nakon knjige ”Mama, pazi pas” koju je napisala poslije ”Maturalca”.

Od književnice smo doznali da su u ”Maturalac”, njenu dosad najpopularniju knjigu, ugrađeni još neki detalji uzeti iz stvarnog života. - Razrednica Perla, bila je moja profesorica geografije, koja je izgledala baš tako hoh kako sam je opisala, a za one scene s musakom inspirirala me priča mog sina kojem se musaka zamjerila na maturalcu u Rovinju - otkrila nam je književnica Primorac.

Umijeće pisanja dolazi od čitanja- U jednosatnom razgovoru, potaknutom brojnim pitanjima prisutnih učenika 6.b i 7.b, doznali smo i da osim vlastitih doživljaja u svojim knjigama,

književnica koristi i stvarne događaje spomenute u medijima.

Tako je masovno trovanje mačaka i pasa u zagrebačkom kvartu Špansko, bilo inspiracija za dio sadržaja knjige ”Ljubavni slučaj mačka Joje”, dok je njena knjiga za odrasle ”Divlje godine” inspirirana stvarnim događajem iz crne kronike - ubojstvom taksista počinjenom od dviju maloljetnica.

Na pitanje učenika Daria - kako bismo mi mogli započeti pisati, književnica je odgovorila da prvo treba puno čitati odnosno da ”umijeće pisanja dolazi iz čitanja”. Dometnula je da za pisanje nekih knjiga, osim mašte treba i temeljita priprema. - Za knjigu ”Moj djeda astronaut” pročitala sam puno knjiga o putovanju u svemir, a za roman koji sada pišem istražujem detalje o životu u drevnoj Kini - kazala nam je Primorac. Doznali smo da je taj roman namijenjen djeci, a piše ga pod radnim naslovom ”Zvonko, zmaj i 3 kavalira”. /Ljubica Tinodi, 7.b/

Susret s književnicom otpočeo

je kvizom na temu knjige

”Maturalac”.

Pobjednik kviza bio je Ivan

Marenčić. On je prvo mjesto

izborio u drugom krugu

natjecanja nadmašivši za jedan

bod Doru Kos.

U kvizu su uspješno sudjelovali

i Dominik Kos i Mihaela

Kuharović.

Marenčić pobjednik kviza o

knjizi ”Maturalac”

Foto

: Lj

ubic

a Tin

odi

KliNčeK • 2012

06. KULTURA 71

Kviz na temu ”Pipi Duga Čarapa” bio je razlog da četvrtaši PŠ Gregurovca prvi puta posjete svoje kolege u Miholcu. Četvrti razred u Gregurovcu, lani su pohađala samo 3 đaka,

a Miholčana je bilo 5 i svi su sudjelovali na kvizu. Najuspješnija natjecateljica od Gregurovčana bila je Karla Ruganec, a među Miholčanima Mihael Višak. On je znao odgovor na svako pitanje, pa čak i pojedinosti o piscu. Kvizovi su održani i u PŠ Fodrovec i u PŠ Bočkovec. Četvrtaši Bočkovca su također imali kviz o Pipi. Natjecalo se svih 9 učenika, a pobjednik je bio Mihael Mužić. Jedanaest četvrtaša Fodrovca, za temu su imali knjigu ”Heidi”, a pobjednica je s jedanaest točnih odgovora bila Veronika Peklić./Karla Senko, 5. b/

Sebastijan Orak i Marko Puškar, u prvom su razredu, a do kraja trećeg mjeseca posudili svaki po 17 knjiga (slikovnica) iz školske knjižnice. Zbog ovog izjednačenja obojica su ponijeli titulu najčitača za prvi razred. Izbor najčitača obavljen je u povodu Međunarodnog dana dječje knjige, a izborom su obuhvaćeni učenici od 1. do 4. razreda Matične škole. Među učenicima drugog razreda najbolji čitač, bio je luka Kukelj (36 knjiga), u trećem razredu Veronika Furmeg (26 knjiga), a među četvrtašima Karla Senko (30 knjiga).

Za učenike od drugog do četvrtog razreda u obzir je uzet i broj pročitanih knjiga i u prethodnoj

U želji da našoj školskoj knjižnici pomognu oko nabave knjiga za školsku knjižnicu, u Vatrogasnom domu u Svetom Petru Orehovcu gostovala (6. svibnja 2011.) je Glumišna družina iz Virja.

U društvenom domu izveli su svoju predstavu ”Virovska Pepeljuga” koju je prema tekstu Ane Tonković-Dolenčić, prilagodila knjižničarka virovske osnovne škole Đurđica Krčmar. Tu posve drugačiju Pepeljugu Virovci su izveli na kajkavskom narječju, a promjenama su je učinili zanimljivom i odrasloj publici. U publici je pljeskom glumu Virovaca nagradio i općinski načelnik Franjo Poljak. No, unatoč dobroj reklami, predstavu je gledao mali broj

mještana i učenika, tek njih pedesetak pa se za nabavku knjiga prikupilo svega oko 800 kuna. Prikupljeni novac, kako nam je rekla naša knjižničarka, jedini je izvor prihoda za nabavu knjiga za školsku knjižnicu u ovoj školskoj godini jer je ove godine i Koprivničko-križevačka županija odustala od programa dodjeljivanja sredstava školskim knjižnicama, a država tu svoju obavezu ne ispunjava već nekoliko godina. / Luka Šantić, 8.a/

Ponosni Marko

najčitači Petorica najboljih pročitala 126 knjiga

sebastIjan I marko - nAJčitAči među pRvAŠićimA

školskoj godini. Najčitači su nagrađeni slikovnicama koje su im pred njihovim razrednim kolegama uručile njihove učiteljice Blaženka Svoboda,

Nataša Tumpak - Brčić, Marina Golec i Dubravka Kos.

/Fabijan Lončar, 6.c/

Poklon ”virovska Pepeljuga”

vIrovcI glUmIlI za za naŠU KnJiŽnicu

kvizomanija u područnim školama

pIpI povezala učeniKe mIholca I gregUrovca

Foto

: Fa

bijan

Lonač

ar

Sebastijan i učiteljica Svoboda

Foto

: Fa

bijan

Lonač

ar

KliNčeK • 2012

06. KULTURA72

bALAnSIRAO LOPTU 8 MInUTA I 3 SeKUnDeU američkim knjižnicama navodno se najviše krade, a u našoj se školskoj knjižnici najviše čita.

Naravno, radi se o Guinnissovoj knjizi rekorda čiji neobični rekordi privlače naše učenike da je uvijek iznova listaju. No, za jedan od najnovijih hrvatskih rekorda, nismo doznali iz knjige nego zahvaljujući našem Facebook prijateljstvu s kutinskim srednjoškolcem Mariom Plantosarem.

On je od ljetos ponosni vlasnik rekorda u balansiranju lopte na potplatu tenisice. Ovaj osamnaestogodišnjak je 19. srpnja 2011., pred mnoštvom znatiželjnika i dva nezavisna svjedoka, na trgu u centru Kutine u ležećem položaju balansirao loptu čak 8 minuta i 3 sekunde, čime je oborio dosadašnji Guinnessov rekord od 4 minute.

Guinnissovi rekordi najpopularnija knjiga u našoj školi

KutinčAnin poDuplAo vRiJeme prIjaŠnjeg svjetskog rekordera

Takvu spretnost s balansiranjem lopte postigao je zahvaljujući bavljenju freestyle nogometom koji ga je ”odveo” i na državno prvenstvo, te na dva svjetska prvenstva u Pragu. – Na državnom prvenstvu na natjecanju Red Bull Street Style održanom u Zagrebu u veljači 2010. došao sam do četvrtfinala u kojem sam ispao od pobjednika natjecanja, dok sam lani i predlani na svjetskim prvenstvima u Pragu ušao u Top 10. Lani u disciplini parovi, sa svojim bratićem, a godinu prije u disciplini Sick Three (3 povezana trika, što teže to bolje) – rekao nam je Mario, koji je ideju za obaranje rekorda dobio gledajući na MTV-u emisiju Rob Dyrdek’s Fantasy Factory.

No, iako je potvrđeno da je oborio svjetski rekord, Mario još nije siguran hoće li njegov rekord biti objavljen u knjizi za 2013., jer kako nam je rekao, samo 10 posto rekorda oborenih u nekoj godini završi u Guinnessovoj knjizi rekorda. /Tihana Crnčić, 8.a/

Nogomet kakav prakticira Mario

je kombinacija različitih trikova

s loptom.

Nagla popularizacija i razvoj

freestayla nogometa kao

zasebnog sporta započela je

početkom ovog stoljeća nakon

sve većeg broja tv reklama u

kojim su poznati svjetski igrači

izvodili trikove s loptom.

Prvo natjecanje u freestyle

nogometu održalo se u

Amsterdamu 2003. godine.

Najpoznatijih hrvatski freestyle

nogometaš je Marin Pirner koji

je svoje umijeće demonstrirao i

u polufinalu Supertalent showa

Nove TV 2010.

freestyle ili trik nogomet

Guinnesova knjiga rekorda izlazi svake godine od 1955.

Ideju za izdavanje knjige dobio je upravitelj čuvene Guinnessove pivovare Sir Hugh Beaver, kad se, malo više popivši, nakon jednog lova daleke 1951. zakačio s prijateljem oko toga koja europska ptica najbrže leti. Pokazalo se da je njegova ideja bila izvrsna jer je Guinnessova knjiga rekorda postala najprodavanija knjiga u svijetu. Pronašli smo podatak da je 2003. izdan 100 milijunti primjerak knjige.

Za obaranje Guinnessova rekorda svjetski prvaci dobivaju Guinnessov certifikat, no novčane nagrade nema.

Više detalja pronađite na stranici www.guinnessworldrecords.com.

Pivar zaslužan za izdavanje najprodavanije knjige u svijetu

Mario Plentosar za obaranja rekorda 19. 07. 2011.

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

KliNčeK • 2012

06. KULTURA 73

Otkad nam likovni predaje učiteljica Željka Fadiga, naši panoi s likovnim radovima primamljuju poglede učenika i svih posjetioca škole, više nego ikad prije.

Svima su nam se posebno svidjeli prošlogodišnji završni radovi osmaša iz projekta Van Gogh.

Oni su rekonstu-rirali Van Goghove slike ”Zvjezdana noć”, ”Suncokrete” i ”Sobu u Arlesu”./Tihana Crnčić, 8.a/

Neke knjige zaboravimo već za par dana nakon što smo ih pročitali, no knjiga ”Strogo povjerljivo: obitelj Barić”, ivone Šajatović, nije od tih.

Za mene je to knjiga koje ću se dugo sjećati. Ne zato što progovara i o seksu, temi koja nije baš prisutna u knjigama koje moramo čitati za lektiru, nego zato što ta knjiga čitatelja ”uvlači” u priču. Kad sam čitao knjigu, kroz mene su prolazili trnci i stalno sam mislio što bih ja napravio da sam na mjestu glavne junakinje Katje.

Pitate se na kakvom mjestu? Na mjestu seksualno zlostavljanog djeteta. Mjestu djeteta koje živi u obitelji koja uopće svoje dijete ne doživljava kao osobu kojoj treba roditeljska briga, već kao stvar koju treba pokazati da bi u javnosti obitelji djelovala kao prava obitelj. Mjestu djeteta u obitelji u kojoj roditelji misle samo na zadovoljavanje svojih potreba, kojima dijete i njegove potrebe, njegova budućnost nisu ono što ih zaokuplja.

Neću vam ispričati sadržaj knjige, jer i samom mi nije zanimljivo kad znam što će se desiti na kraju knjige. No, prenijet ću vam neke podatke iz predgovora knjige za koje mislim da ne bi trebali naštetiti napetosti knjige, a ipak možda vas zainteresiraju da knjigu uzmete u ruke.

Dakle, u predgovoru knjige piše da ”Istraživanja pokazuju da su svaka 4. djevojčica i svaki 6. dječak doživjeli neki oblik seksualnog zlostavljanja do 18. godine”. Piše i da su 80% do

90% zlostavljača djeci poznate osobe i da se procjenjuje da na jedno prijavljeno seksualno nasilje dolazi 10 do 20 neprijavljenih.

Mene je već taj predgovor zainteresirao za ovu knjigu, a svojim načinom iznošenja priče može i vas potaknuti da se upitate koliko vi vidite probleme svojih prijatelja i kakve biste vi prijatelje željeli./Mirko Horvat, 8.a/

Nas

lovn

ica

nov

e kn

jige

Ivone

Šaj

atov

ić

Foto

: M

irko

Horv

at

Preporuka osmašima

Strogo povjerljivo: Obitelj barić

DJecu većinom seksUalno zlostavljajU njIma poznate osobe

Projekt ”Van Gogh”

panoI U stIlU fadIga

07. SPORTSKA RUbRIKA

KliNčeK • 2012

74

SvObODA: SPORT Je KRUh SA SeDAM KORA, DAnAS JeSI SUTRA nISI, ZATO SvIMA KOJI Se bAve neKIM SPORTOM nA bILO KOJOJ RAZInI SAvJeTUJeM DA ObAveZnO ZAvRŠe ŠKOLU

Rijetkost je u našem kraju da neki sportaš igra u prvoj ligi, a Ivanu Svobodi, sinu naše učiteljice razredne nastave, Blaženke Svobode, to je uspjelo, a da uz to nije zanemario fakultet.

Od jeseni Ivan (24) igra u Košarkaškom klubu ”Križevci” - jedinom križevačkom prvoligaškom klubu, a za koji mjesec, jer već mu je uspjelo u roku dati sve ispite, trebao bi i diplomirati na Kineziolo-škom fakultetu u Zagrebu.

Tema diplomskog je naravno košarka, sport koji i u našoj školi pobuđuje sve više interesa otkako u blizini imamo prvoligaški klub.

S Ivanom, 191 cm visokim bekom i ujedno kapetanom križevačkog prvoligaša KK ”Križevci”, razgovarali smo o njegovim prvoligaškim nastupima, o planovima vezanim uz košarku, i o promjenama koje su u njegov život stigle s nastupima u prvoj ligi.

košarka Susret s prvoligaškim kapetanom

svoboda trenIra dva pUta dnevno,A uSKoRo će i DiplomiRAti

• Što vas je privuklo košarci i otkad trenirate?

Kako mi tata Toni radi kao profesor tjelesnog na Gospodarskoj školi u Križevcima, još od prvog osnove često sam ga išao posjećivati u dvoranu. U toj se dvorani najčešće igrala košarka, gledao sam kako se igra i zavolio loptu i košarku i uskoro počeo trenirati. Godinama sam bio član KK ”Radnik”, a od 2009. sam prešao u KK ”Križevci”, koji je od ove jeseni u prvoj ligi.

• Od koga ste najviše naučili o košarci?

Tata me uveo u košarku, o košarci sam učio na fakultetu, ali tamo uspijete naučiti samo neke osnove. To što sam naučio na fakultetu, dobro mi dođe, posebno stvari vezane uz teorije košarke, ali smatram da sam dosad najviše naučio od svog dugogodišnjeg trenera Ante Tomasa u KK ”Radnik”.

• Koje su najvažnije razlike između igranja u drugoj i prvoj ligi?

Otkad smo u prvoj ligi treniramo duplo više. U drugoj ligi smo trenirali jednom dnevno, a sada dva puta dnevno po 2 sata. Sad imamo jače protivnike i na treninzima puno više pažnje posvećujemo detaljima, prije svega taktici i skautiranju protivnika.

• imate li tremu prije početka utakmice?

Ne bih rekao da imam tremu, ali svakako postoji jedno iščekivanje, uzbuđenje i želja da utakmica što prije počne. Utakmica je ono za što treniraš svaki dan i jedva čekam da pokažemo ono što smo protekli tjedan radili.

• Koje su Vam utakmice u prvoj ligi bile najuzbudljivije?

Već tri puta u gostima smo imali utakmice s dva produžetka. Bilo je to protiv Dubrovnika, Alkara iz Sinja i zadarskog Sonika. To su svakako bile najuzbudljivije i najzahtjevnije utakmice.

Dvije smo utakmice, nažalost, izgubili, a Zadrane smo dobili.

• S kim ste najbolji prijatelj u klubu i koji vam igrači najviše pomažu savjetima?

Ne bih nikog izdvajao jer košarka je momčadski sport i svi se moramo oslanjati jedan na drugoga. Moramo funkcionirati kao tim. Iako je došlo puno dečki koji nisu iz Križevaca, svi smo ekipa i na terenu i izvan njega, a svojim savjetima mi najviše pomažu stariji kolege. Ivan Grgat i Frano čolak, prošli su puno klubova, napravili velike karijere i svojim iskustvom i igračkom kvalitetom puno pomažu i meni i svima ostalima.

• ljutite li se nekad na suce?

Mislim da je loše u svakom sportu kriviti suce. Na njih ne možeš utjecati, bolje je razmišljati i raditi na svojoj igri.

• Koliko ste koševa najviše dali na nekoj utakmici i koji vam je prosjek u prvoj ligi?

Na jednoj utakmici za mog juniorskog staža uspjelo mi je ubaciti 57 koševa. Sada u prvoj ligi u prosjeku zabijam 10 koševa po utakmici.

• Tko vam je uzor u košarci?

Ponajprije Dražen Petrović, a od europskih igrača u posljednje vrijeme Barcelonin bek Juan Carlos Navarro.

07. SPORTSKA RUbRIKA

KliNčeK • 2012

75

Ivan

u n

apad

u

Foto

: Ig

or

Kuzm

ić

07. SPORTSKA RUbRIKA

KliNčeK • 2012

76

Intervju s košarkašem Svobodom

• Pratite li NBA ligu i koji vam je klub u toj ligi najdraži?

Ove godine u NBA imaju problema, ali inače pratim. Od djetinjstva mi je nekako najbolji Chichago Bulls.

• Kako uspijevate biti uspješan student i sportaš?

Predavanja i ispite sam srećom uspio riješiti prije nego što sam zaigrao u prvoj ligi. Prije sam imao treninge jednom dnevno

i uspijevao sam i ići u Zagreb na predavanja i učiti. Sve se može kad se hoće i dobro organizira, a ja želim završiti fakultet. I svima koji se bave sportom na bilo kojoj razini i kad se naslućuje uspješna karijera, savjetujem da obavezno završe školu, jer kako se za sport kaže to je kruh sa sedam kora. Danas jesi, sutra nisi, tako da je dobro imati vrapca u ruci. Ako se u sportu uspije, super, ali u životu uvijek mora postojati alternativa, jer upitno je hoće li vam sport uvijek moći biti siguran izvor prihoda.

• Kakvi su Vam planovi u vezi s košarkom, biste li možda jednog dana željeli zaigrati za neki strani klub?

Treba biti ambiciozan, no s druge strane i realan, spoznati svoje mogućnosti i naći se u svemu. Ne krijem da bih volio napravit možda i veću karijeru i zaigrati još u ponekom klubu, steći nova iskustva, vidjeti svijeta kako se to kaže, i zaradit ponešto novaca od toga. Ukoliko mi se ukaže šansa za nešto više u košarci, svakako bih je prihvatio. No, kako ću uskoro diplomirati, možda mi je zasad veći cilj naći siguran posao./Luka Kemenović, 7. a/

Ivana Horvat, učenica bivšeg četvrtog razreda, bila je najuspješnija natjecateljica na utrci u povodu Dana grada Križevaca.

Ona je u utrci na 400 metara bila treća.

U toj je utrci nastupilo još pet naših učenika 4. razreda, a ukupno nas je na utrci sudjelovalo četrdesetak jer smo imali predstavnike u svim utrkama za osnovnoškolce.

U ukupnom poretku naša je škola zauzela četvrto mjesto.

Mentor svim učenicima bio je učitelj Saša Šikić.

/Doroteja Mamek, 5. b/

Ivan

a H

orv

at n

akon u

trke

Foto

: Saš

a Šik

ić

Utrka uz Dan grada križevaca

BRončAnA Ivana horvat

Foto

: Lu

ka K

emen

ović

O utakmici protiv KK Zadar…. Nije ih u tome omelo ni vodstvo gostiju 60:70 budući da su u svojim redovima imali prekaljenog Grgata, odličnog Glavinića te raspoloženog Svobodu koji su samo trojica od čak šest dvoznamenkastih igrača u ovom trijumfu

/kosarka.org o utakmici protiv KK Zadar/

- Strašan i neopisiv je

osjećaj pobijediti klub čiji mi

navijački šal od najranijeg

djetinjstva stoji raširen na

zidu u sobi - emotivno je nakon

utakmice izjavio Ivan Svoboda

na svom Facebook profilu

/krizevci.info. o utakmici protiv KK Zadar/

Od Križevčana, Ivan Svoboda

i Josip Glavinić ubacili su po

21 koš

/kosarka.org o utakmici KK Krizevci

KK Brod Svjetlost/

Iz medija o Svobodi

07. SPORTSKA RUbRIKA

KliNčeK • 2012

77

Učenici i učiteljica Ljiljana Picig na obuci plivanja

neplivača – ističe učiteljica Golec, dometnuvši da ne bi škodilo da je obuka potrajala još nekoliko dana.

Takvog je mišljenja i Veronika i svi njeni prijatelji, koji bi da mogu ponovno, išli na plivanje na Cerine.

/Petra Furmeg, 7.a/

Dora K. nakon utakmice s velečasnim Žinićem

nogomet Osmaši protiv selekcije izbornika svećeničke nogometne reprezentacije hrvatske

velečASni Žinić - zvIjezda UtakmIceNaši su osmaši na Dan škole sa 7:6 poraženi od selekcije koju je predvodio križevački župnik velečasni Krešimir Žinić, dugogodišnji izbornik hrvatske svećeničke malonogometne reprezentacije.

Zbog različitih obaveza svećenika ekipa velečasnog Žinića nije bila standardna, već su umjesto svećenika igrali Žinićevi kolege s kojima u Križevcima često zaigra kad nađe vremena.

Na ovoj je utakmici velečasni bio i golman, dokazavši se s nekoliko vrsnih obrana i u toj ulozi.

Od glavne zvijezde utakmice velečasnog Žinića, doznali smo da je zaljubljenik u nogomet još od djetinjstva. Nogomet je u rodnom Međimurju igrao od 6. razreda za ekipu NK Dubrovčan.

Foto

: Pe

tra

Pohar

c

Izbornik je hrvatske svećeničke nogometne reprezentacije još od 2004., a pod njegovim vodstvom reprezentacija svećenika bila je

dva puta europski prvak, tri puta bili su viceprvaci i jednom su bili brončani. /Dora Kos, 7.b/

- Učili smo plivati na crvićima, obručima i plutačama. Meni je najteže bilo plivanje na leđima, a najviše od svega sviđalo mi se u jacuzziju - rekla nam je Veronika Furmeg, jedna od ukupno 32 naša trećaša, polaznika škole plivanja na Cerinama.

Obuka plivanja po učeniku je koštala 285 kuna, od čega su 122 kune izdvojili roditelji, a ostatak je udio Županije. Plivati su trećaši učili 5 dana u svibnju po 4 školska sata. Ipak, prema riječima učiteljice Marine Golec, to nije bilo dovoljno da učenici dobro proplivaju. – Učitelji plivanja na Cerinama rekli su nam da iz našeg kraja dolaze grupe s najslabijim predznanjem u plivanju.

Većina ih se tijekom obuke samo oslobodila straha od vode i mogu samostalno preplivati desetak metara, što još nije dovoljno za boravak u dubokoj vodi bez nadzora. Zato ih je većina dobila diplome razine C. To je ustvari potvrda da su sudjelovali u obuci

Foto

: Kristin

a Dubravec

škola plivanja

Pet dana nije im bilo dosta

plIvalI S cRvićimA

07. SPORTSKA RUbRIKA

KliNčeK • 2012

78

Doro

teji m

edal

ju u

ruču

je

koša

rkaš

ica

Dan

ira

Nak

ić

Naša ekip

a u d

ruštvu

slavnih

razreda osnovnih škola u cilju uključivanja što većeg broja učenika u sportske aktivnosti i stvaranje svakodnevne navike tjelesnog vježbanja. Školu mogu voditi samo stručni voditelji - kineziolozi, a održava se dva puta po jedan školski sat. U našoj školi je ponedjeljkom i petkom, a ove je školske godine polaze učenici trećeg i četvrtog razreda, njih oko tridesetak.

Radimo sve ono što je predviđeno programom: od pravilnog trčanja i držanja lopte do raznih štafetnih igara. Važno je reći da nema ocjenjivanja, dakle radi se bez pritiska. Provodimo i testiranja, njih 5 do 6 u toku školske godine - kaže učitelj Šikić, dometnuvši kako početno i završno testiranje ponajbolje prikazuje postignut napredak polaznika. /Jelena Cvitković, 7.a /

DRUŽILI Se S KOŽULJeM I JOŠ 8 SLAvnIh SPORTAŠASvi smo dobili medalje i upoznali smo poznate sportaše Gordana Kožulja, Maria Ančića, Branka Zorka, Andru Knegu, Dubravka Šimenca, Daniru Nakić, Zorana Primoraca, Tamaru Boroš i Tomislava Paškvalina - rekle su nam Sara Orak i Doroteja Mamek, kad smo ih upitali što im se najviše svidjelo na Danu univerzalne športske škole.

One i ostatak društva iz Univerzalne športske škole, koju u našoj školi vodi učitelj Saša Šikić, imale su čast predstavljati našu Županiju u Zagrebu (11. lipnja 2011.), na ovoj manifestaciji zajedno s učenicima iz još 18 županija.

Na atletskom stadionu ŠRC Mladost na Savi bilo je ukupno 638 učenika, a predstavljali su projekt u koji se tijekom prošle godine uključilo 242 škole iz cijele Hrvatske. U našoj školi program Univerzalne športske škole pokrenut je prije dvije godine, dolaskom učitelja Šikića.

U športskoj školi nema ocjenjivanja- Univerzalnu športsku školu u Hrvatskoj je pokrenuo Hrvatski školski športski savez 2007., Ja sam najprije 2 godine vodio odjeljenje na Kalniku jer su mi to ponudili zbog ostvarenih sportskih rezultata u toj školi. Tada je u Županiji djelovalo svega 3 do 4 takve škole, a sada nas je 9 - rekao nam je učitelj Šikić. Ta je sportska škola namijenjena učenicima od prvog do četvrtog

- U Zagrebu su bila natjecanja u atletici, košarci, nogometu, rukometu i različitim vrstama poligona.

Bilo je ukupno 19 različitih igara, a nama su se najviše sviđali poligoni - kazale su nam Sara i Doroteja. Pohvalile su nam se i da su ih intervjuirali i snimali novinari sportske televizije.

Štafeta

Foto

: Saša Š

ikićFo

to: S

aša Šikić

Snimali ih novinari sportske televizije

Predstavljali smo našu Županiju na Danu univerzalne športske škole

medalje dobIlI svI malI sportaŠI

07. SPORTSKA RUbRIKA

KliNčeK • 2012

79

Šikić i badminton ekipa

Ivana Horvat u akciji

Ivana Horvat u akciji

Odbojkaška ekipa učiteljica u tijesnoj je borbi uspjela savladati ekipu osmašica s rezultatom 2:1 u setovima.

Utakmica je pred brojnom publikom odigrana na Dan škole. Učiteljice su imale i svoje navijačice, među kojima su najglasnije bile učiteljica Natalija i Kristina. One nisu štedjele svoja grla, a ni truda pa su napravile i transparente kojima su ohrabrivale svoje kolegice.

U publici smo primijetili i bivšeg učitelja tjelesnog lea Kržeka, koji je za vrijeme predaha savjetovao kolegice kako da što bolje organiziraju igru.

Sučeljavanje odbojkašica, koje je izazvalo veliku pozornost i učitelja i učenika, bila je ideja

Igračice obiju ekipa, učitelj Šikić i sutkinje

odbojkaPrvo sučeljavanje ekipa učiteljica i učenica

učitelJice porazIle osmaŠIce

vjeroučiteljice Ane Kambić. Ona s kolegicama lidijom Marinković i Majom Kajganić, svaki tjedan rekreativno igra odbojku u školi Vladimir Nazor, pa su poželjele snage odmjeriti i s učenicama. U sastavu učiteljica bile su još i Željka Munđar i ljiljana Picig, a zbog manjka odbojkašica u zbornici

pripomogle su im Roberta Pavliček i Sara Međan.

Za sastav učenica igrale su emanuela Petric, Tihana i Renata Tremski, Ivana Horvat, Kristina Puškar, Valentina Sekelj, Marija ivanić, Petra Poharc, Ivana Furmeg i Mateja Ruganec./Petra Furmeg, 7.a/

Foto

: D

ora

Kos

Foto: Dora Kos

Renata Tremski, Ivana Horvat i Roberta Pavliček, plasiravši se na poludržavno prvenstvo iz badmintona postigle su najveći sportski uspjeh za našu školu protekle školske godine.

Naše su djevojke bile izvrsne na međuopćinskom i potom na županijskom pobijedivši s 3:0 protivnice iz koprivničke OŠ Antun Nemčić Gostovinski. Dobro je krenulo i na poludržavnom u Čakovcu (22. 03. 2011.) gdje

su savladale protivnice iz IV. osnovne škole Varaždin te ekipu iz OŠ Slatina.

No, naša je ekipa s 3:2 poražena od ekipe iz OŠ ”Nedelišče”, čije djevojke aktivno treniraju badminton u lokalnom klubu. – Bile smo na korak do državnog prvenstva. Ipak nismo bile razočarane jer mislimo da je i plasman na poludržavno prvenstvo veliko postignuće za našu školu - rekla nam je Roberta Pavliček.

Mentor badminton ekipe bio je učitelj Saša Šikić. Za ovaj veliki uspjeh djevojke i mentora općina je nagradila novčanom nagradom koja im je uručena na Dan općine. /Doroteja Mamek, 5.b/

Foto

: Pr

ivat

na

arhiv

a

školski sport najbolji plasman ostvarili smo u ženskom badmintonu

renata, Ivana I roberta Bile nA poluDRŽAvnom

08. STIL

KliNčeK • 2012

80

I DečKI Se DePILIRAJU - nAJčeŠće PLIvAčI, bIcIKLISTI I TJeLOgRADITeLJINa početku molimo dječake da ovu stranicu ne preskoče, jer depilacija tj. neka od metoda uklanjanja dlaka s tijela, možda će zatrebati i njima.

Ponajprije ukoliko postanu plivači, biciklisti ili se pak odluče baviti natjecateljskim tjelograditeljstvom. Naime, u svim ovim sportovima dečki se obavezno depiliraju. U tjelograditeljstvu da bi do izražaja došli njihovi skladni mišići, a kod plivanja da bi bili brži jer je utvrđeno da glatkija površina lakše klizi kroz vodu.

Kako u sprinterskim disciplinama svaka stotinka sekunde znači puno, svi plivači odlučuju se na depilaciju. Kod biciklista depilacija je povezana s aerodinamikom. Otpor zraka navodno je manji kod noge bez dlaka. Neki tvrde da veza dlaka i aerodinamike nije dokazana, nego da su česte ozljede biciklista pravi razlog depiliranja, jer veći je problem

Depilacija Sve o različitim metodama uklanjanja dlaka

jedIno laserI dlake odstranjUjU trajno

očistiti ranu i skinuti flaster s kože na kojoj ima dlaka.

No, uz ove sportske razloge ima jednostavno i onih muškaraca koji priznaju da se depiliraju jer im se jednostavno ne sviđaju dlačice ispod pazuha i na prsima pa se odlučuju ukloniti ih.

Stoga dečki i vi pročitajte ovaj tekst o različitim metodama depiliranja, možda će vama nekad zatrebati.

britvica najjeftinija, ali najlošija varijantaProblemi s dlačicama kreću s pubertetom i tada najčešće otpočinje boj s dlačicama ispod pazuha i na nogama. Brijanje britvicom najčešća je i najjeftinija metoda odstranjivanja dlačica, ali ujedno i najlošija metoda.

Zašto? Zato jer se brijanjem ne odstranjuje korijen dlake, i one vrlo brzo ponovno izrastu. Neki tvrde i da brijanjem jača korijen dlake. Kod ove metode česte su posjekotine i urastanje dlaka, a zbog toga i različite iritacije kože. Zbog svih tih razloga tu metodu dermatolozi nikako ne preporučuju ženama koje imaju problema s dlakama na licu. Žene je najčešće koriste za odstranjivanje dlaka na nogama.

Ako vam nije dostupna neka druga metoda, svakako pazite da radi higijene redovito mijenjate britvice. Tako će se smanjiti i mogućnost da se porežete.

Kozmetičarke savjetuju da je učinkovitije brijanje u pravcu suprotnom rastu dlake. Poslije brijanja preporučljivo je kožu namazati kremama na bazi aloe vere jer djeluju umirujuće na kožu.

Depilacijske kreme su skupeDlake se može uklanjati i različitim depilacijskim kremama. Taj je postupak jednostavan i može se obaviti za nekoliko minuta za vrijeme tuširanja, ali kao i nakon brijanja ne odstranjuje se korijen dlake. Problem je i što su depilacijske kreme prilično skupe, a znaju

imati i neugodan miris. Cijene krema se kreću od 20-tak kuna pa do 60-tak kuna, ovisno o proizvođaču.

Depilacije voskom bolneDepilacije hladnim ili toplim voskom znatno su učinkovitije metode jer se odstranjuje korijen dlake i duže im treba da izrastu. Navodno im se smanjuje gustoća i s vremenom postanu nešto tanje. Koristi se za sve dijelove tijela, pa čak i za eventualne dlačice iznad usnica. Ta metoda zna biti pomalo bolna, ali…. Možete je vršiti sami kod kuće ukoliko kupite vosak i trake za depilaciju ili posjetiti neki od kozmetičkih salona. Cijene depilacija voskom u salonima kreću se, npr. za potkoljenice oko 50-tak kuna, a za cijele noge oko stotinjak do 150 kuna, ovisno o salonu. I poslije ove metode preporuča se kožu namazati umirujućim kremama.

laser najskuplji, ali dlake otklanja zauvijek Posljednjih godina usavršene su metode depilacije različitim tipovima lasera. U početku su se na taj način mogle odstranjivati crne, ali ne i svijetle dlake. S napretkom laserske tehnologije sad se mogu odstranjivati i svijetle dlake. Ova je metoda najučinkovitija jer doista dlake otklanja trajno, ali ne u jednom postupku, već se ovisno o gustoći i jačini dlaka mora izvršiti nekoliko tretmana. Laserska depilacija nije ni bolna, ali preporuča se raditi zimi jer je potrebno izbjegavati izlaganje suncu prije i poslije tretmana. Nema negativnih posljedica za kožu. Jedini nedostatak ove metode je njena cijena. Za takvu vrstu depilacije treba izdvojiti po nekoliko tisuća kuna. Na nekim internet stranicama kozmetičkih salona vidjeli smo da za 7 tretmana potkoljenica treba dati oko 8.000 kuna. /Ines Zidarić, 8.a/

Postupak laserske depilacije

Foto

: Pr

euze

to s

inte

renta

Naše šestašice obožavateljice mašnica

New

Yorker o

grlice

08. STIL

KlinčeK • 2012

81

Mašnice su u posljednje vrijeme postale radno nošen modni dodatak i u našoj školi.

Mi ih najčešće nosimo u kosi, na rajfovima ili špangicama, a čitamo da stilisti kažu da su mašnice in i na prstenju, narukvicama, ogrlicama, remenju, haljinama pa i torbicama. Modni stilisti ipak savjetuju da s mašnicama ne treba pretjerati. Koliko nam god bile ”napete”, moglo bi izgledati smiješno da istovremeno netko na sebi ima mašnicu u kosi, haljinu i cipele s mašnicama.

Neki portali pišu da mašne u kosi potječu još iz razdoblja vladavine kraljice Viktorije. U viktorijansko doba bile su nešto jednostavnije, manje i uglavnom crne, ali su zato u vrijeme kralja Edwarda VII. bile znatno veće. Nosile su ih uglavnom žene iz viših slojeva društva. Tijekom dvadesetog stoljeća mašnice su postale popularne kao dodatak dječjim frizurama. Naše mame i bake ispričale su nam da su u djetinjstvu, posebno u svečanim zgodama, mašnicama vezale pletenice i repove.

Ogrlice New Yorker također su ove školske godine popularan modni dodatak. lucija Šantić i Ana-Marija Ferenčak, bile su među prvima koje su ih nabavile, a potom je krenulo…/Lucija Hrg, 6.c/

tete švelje. Mašnice poklanja sestrama i sestričnama, a o prodaji još nije razmišljala. Glorija kaže da mašnice nije komplicirano napraviti i da joj za izradu jedne treba oko 20 minuta. No, naša kreativna Glorija, ne radi smo mašnice. S majkom i sestrama izrađivala je i adventske vjenčiće i to od suhog cvijeća, suhih naranči, češera i mahovine.Uoči Badnjaka napravila je i zanimljive pahuljice od staniola kojima su ukarsile obiteljsku blagdansku jelku. Ideju za izradu pahuljica dobila je čitajući časopis Unikat kojeg redovito prelista u školskoj knjižnici./Ana Črnec, 8.b/

Modni dodaci

PoPularne mašnice i new Yorker duge ogrlice

Foto

: D

oro

teja

Mam

ek

Foto

: D

oro

teja

Mam

ek

Mašta može svašta

glorija - sam svoj majstor za mašniceMašnice, popularan ukras koji volimo stavljati u kosu, većina nas kupuje, no naša kolegica Glorija Mrazović iz 8. b odnedavno je i sam svoj majstor. – Mašnice sam započela raditi ljetos, na poticaj starije sestre Tamare koja je na internetu našla prilog o postupku izrade mašnica- ispričala nam je Glorija.

Ona mašnice izrađuje od tkanine, a zanimljive uzorke tkanine uglavnom dobije od svoje

KliNčeK • 2012

09. ZAbAvne STRAnIce82

Foto: Sara Orak A

nto

nio

Ho

rvat Želio bih da robot

umjesto mene ide u dućan i zabija golove. Ne bih mu dopustio da igra domino umjesto mene, niti da zeza mog prijatelja Igora. A

nto

nij

a i

vša

k

Htjela bih da me robot

ujutro oblači kad

idem u školu i da mi

posprema krevet.

Ne bih željela da robot

ide u školu umjesto

mene i da pomaže

mami u kuhinji.

Peta

r K

os

Ne bih želio da mi prigovara,

zato bih mu izvadio sistem

za govor.

Ne bih mu dopustio da nešto

potrga, a ako bi potrgao,

uzeo bih mu neki dio iz

glave, prodao ga i s tim bih

platio popravak.K

aro

lin

a Š

ok Željela bih da me robot

obuva i da ide na WC umjesto mene.

Ne bih mu dala da skače na mojoj skočiloptici, i da jede umjesto mene.

Mih

aela

Je

lak

Htjela bih da umjesto mene posprema sobu. Ne bih mu dala da se igra s prijateljima umjesto mene.

Gab

rije

la

Ho

rvat

Htjela bih da robot umjesto mene pjeva i da složi kućicu za igru.

Ne bih mu dala da mi hrani zeca i da gleda televiziju umjesto mene.

pitali smo četvrtaše

kad bIh Imao pametnog robota

kad bi imali

pameTnog roboTa

šTo bi željeli da

radi UmjesTo njiH,

a šTo mU ne bi

doZvoliliNa ta su nam pitanja odgovarali

četvrtaši. Svi su složni da bi im

roboti trebali pisati testove i

zadaće umjesto njih, ali bilo je i

svakakvih drugih željica.

/Sara Orak, 5.b/

An

ton

ija

Pacu

r

Naredila bih da mi kuha i pere suđe.

Ne bih mu dopustila da umjesto mene pravi kolače od blata.

Barb

ara

Ban

Voljela bih da mi robot pravi

najljepše frizure za školu i

da mi priprema sladoled od

jagode i čokolade.

Ne bih mu dopustila da

kupa barbike umjesto

mene.

KlinčeK • 2012

09. ZABAVNE STRANICE 83

Ime je znak

Nadimci im ”nadjačali” imeNa

Dari

o

Hru

škovec,

7

.b

Nadimak je naslijedio od starijeg brata Danijela koji je jako brzo trčao, pa je i Dario postao Struja.

Dom

inik

Kos,

7

.b

Za njegov nadimak

odgovoran je Marko

Matus, kolega iz razreda

koji je jednom rekao da

je pametan kao lik Kuzco

iz istoimenog crtića.

Mati

ja č

akij

a,

7.b

Iako baš nije obožavatelj čokoladice Čoksa, u

razredu su Matiju tako počeli zvati otkad se ta

čokoladica počela naveliko reklamirati na televiziji.

nik

ola

Sokač,

6

.c

Poduži tanki repić, koji je jedno vrijeme ostavljao nakon šišanja, nekog iz razreda asocirao je na grivu malog ždrebeta i

tako je Nikola posta Cuzek.

Mati

ja

Mik

leči

ć,

7.b

Matijin brat Tomislav

bio je najviši u svom

razredu kao što je i

Matija i zato je i on

postao Žirafa.

Josi

p

Mekovec,

8

.b

Tako ga nazvao kolega

Domagoj Matoić, znajući

da obožava jeger

salamu.

Mati

ja

Fu

rmeg

,

6.c

Svoj nadimak časno je

zaslužio dokazavši u

školskoj kuhinji da može

smazati i po 5 jogurta. Tom

isla

v

Srb

ljin

ović

, 6

.c

Da je Tomislav često u središtu pozornosti

djevojčica, uočili su mnogi i prozvali ga Don Juanom.

Foto: Veronika Puškar

Struja

Žirafa

NEkIm oSoBAmA poNEkAd SE TEško SjETImo ImENA, jER Su NjIhoVI NAdImCI ”nadjačali” NjIhoVA ImENA Anketirali smo nekoliko učenika koje u našoj školi uglavnom zovemo po nadimcima. Pitali smo ih što znači njihov nadimak, i tko je najzaslužniji što su njihova imena pala u drugi plan. /Sara Orak, 5.b, Veronika Puškar, 6.c/

Kuz

co

Čoksa

Jegermajster

Jogurtek

Cuzek

Don

Jua

n(č

itaj

Don Ž

uan

)