Sadržaj: Što je ozon? Nastanak ozona Što je ozonski omotač? Važnost ozonskog omotača Uništavanje ozona Ozonske rupe Kako zacijeliti i zaštiti

ozonski omotač? Posljedice Zanimljivosti

Što je ozon?

Sastavni je dio zemljine atmosfereIako ga u atmosferi ima tek 0,001%, od izuzetnogje značenja za zemlju i cjelokupni život na njoj.

Ozon je plin blijedoplave boje čija je molekulanačinjena od tri atoma kisika

Stratosferski ozon – u njemu se nalazi 90% ozona,između 12 i 50 kilometara visine. Iako je ozon u atmosferirijedak plin, tek tri molekule na svakih deset milijunamolekula zraka, najveću koncentraciju ima u stratosferiizmeđu 20 do 25 kilometara visine. Taj sloj ozonaznanstvenici su nazvali "ozonskim omotačem".

Troposfreski ozon - oko 10% nalazi se u nižim slojevimaatmosfere, u troposferi. Troposferski ozon je štetan ozon.Zbog vrlo reaktivnog djelovanja s drugim molekulama onima neposredan i vrlo štetan učinak na rast šuma, prinosusjeva, na zdravlje ljudi i životinja, kao i na raznematerijale, npr. plastiku.

Nastanak ozona

Nastajanje ozona:- zračenje sunca razbijamolekule «normalnog» kisikaotpuštajući na taj načinslobodne atome, od kojih seneki vežu s drugimmolekulama kisika i na tajnačin nastaje ozon – O3. Nataj način nastaje spomenutih90 % ozona u stratosferi.

Ozon je otkrio njemački znanstvenik ChristianFridrich Schönbein 1840. godine.

Što je ozonski omotač?Naš nevidljivi štit od opasnog

UV zračenja.

Sloj ozona na udaljenosti 20-25 km od Zemljine površine

koji nas štiti od negativnog ultraljubičastog

zračenja sa Sunca.

ZAPAMTITE:Bez ozonskog omotača tj.

stratosferskog ozona život na Zemlji

ne bi bio moguć!!!!

Važnost ozonskog omotača Ozonski omotač absorbira ultraljubičasto zračenje sa Sunca

i time omotač štiti zemljinu površinu i cjelokupni život nanjoj.

Ozonski omotač upija oko 77% štetnog, biološki vrloaktivnog UV-B zračenja i potpuno nas štiti od smrtonosnogUV-C zračenja. Tako ozonski omotač predstavlja prirodništit za život na Zemlji, i o njegovoj koncentraciji, tj. količiniu stratosferi ovisi i količina štetnog UV zračenja koje ćedospjeti do površine Zemlje.

Zbog absorbiranja ultraljubičastog zračenja u stratosferiozon ujedno preuzima i dio topline u tom procesu, te takoneposredno utiče na raspodjelu temperature atmosfere,čime ima važnu ulogu u reguliranju Zemljine klime.

Posljedice UV-B zračenja: dokazano je da UV-Bzračenje dovodi do pojava malignih i benignihoboljenja kože, katarakta očiju, znantnog smanjenjapoljoprivrednih uroda, oštećenja materijalnih dobaraljudi, kao i narušavanja zdravlja živog svijeta u cjelini.

Uništavanje ozona Tko sve ugrožava ozonski omotač?

Najčešće uništavamo ozonski omotačispuštajući postojane kemikalije kojesadrže klor i brom, koji ondasudjeluju u složenim kemijskimreakcijama koje neminovno dovodedo uništenja ozonskog omotača. Odbrojnih kemikalija koje je stvoriočovjek najviše ozon uništavaju –kloroflorougljici (CFC) (sredstva zahlađenje, potisni plin u sprejevima...), zatim nepotpuno halogeniziranikloroflorougljici (HCFC), potomugljik-tetraklorid i metil-kloroform(otapala), haloni (BFC) (aparati zagašenje požara) pesticidi i drugi.

Na stanjivanje ozonskog omotača utječu mnogi čimbenici(vulkani, nuklearne eksplozije, nadzvučne letjelice itd.), alije ključni čimbenik nepovoljno djelovanje klorofluorougljika(CFC), koji dospijevaju u atmosferu nakon što ih čovjekkoristi u nizu industrijskih proizvoda. Oni se u atmosferizadržavaju godinama i postupno uništavaju ozon uozonskom omotaču. Niske temperature pojačavajunepovoljni učinak CFC pa ozonski sloj u područjima najnižihtemperatura potpuno nestaje, odnosno u njemu nastajerupa.

Ozonske rupe Ranih osamdesetih dokazano je oštećenje ozonskog

omotača nad Antarktikom s pomoću NASA-inogsatelita.

Najjača oštećenja, stanjenja ozonskog omotača,nazvana su "ozonska rupa", a vidljiva su nadAntarktikom svako antarktičko proljeće (od rujna dolistopada), te nad Arktikom u proljeće - ljeto. Godine1999. izmjerena je najveća "rupa", veličine 27 milijunakvadratnih kilometara. No 2000. ona se još povećala –na 30 milijuna.

Kako zaštiti i zacijeliti ozonski omotač? Montrealski protokol, potpisan 16. rujna 1987. izrastao

je iz potrebe očuvanja ozonskog omotača i točnoodređuje tvari sa štetnim utjecajem, a propisane sumjere i rokovi za potpuno ukidanje potrošnje tvari kojeoštećuju ozonski omotač (TOOO), njihove proizvodnje iuporabe kako bi se spriječila daljnja oštećenjaomotača, te drugi mehanizmi kontrole, međunarodnesuradnje, novčane i stručne pomoći zemljama u razvojuitd.

Broj zemalja potpisnica protokola, od prvobitnih 46,porastao je do danas na 193, među kojima je iRepublika Hrvatska koja je potpisala protokol 1991.

Prema tome, 16. rujna, proglašen je Međunarodnimdanom zaštite ozonskoga omotača.

Nastavi li se Montrealski protokol provoditi dosadašnjimmjerama i tempom, razgradnja ozonskog omotača nastavitće se i doseći vrhunac u sljedećih nekoliko godina, nakončega će nastupiti razdoblje postupnog oporavka, a potpunozacijeljivanje ozonskog omotača predviđa se oko 2050.godine!!!

Posljedice: Kada se jednom oslobode, klorofluorougljici ostaju

aktivni nekoliko desetljeća, a znanost još ne znanačine da se njihovo djelovanje neutralizira.

Ako se ne prestane sa upotrebom HFC isagorijevanjem fosilnih goriva, izračunato je da će zasamo tri desetljeća prosječna temperatura na površiniZemlje porasti za 4,5 stupnja, što će uz efekt staklenikadovesti do djelomičnog otapanja polarnih kapa ipodizanja razina svjetskih mora za jedan metar, ipotapanja 11,5 posto svjetskog kopna.

Točno je da se ozonski omotač tanji i oštećuje zbogerupcija vulkana ili zbog promjenjivih aktivnostiSunca, ali je to sitnica u usporedbi s onim što čovjekčini sam sebi.

Zanimljivosti: Znanstvenici procjenjuju da svako oštećenje ozonskog štita za

jedan posto donosi 2-3 posto povećanja učestalosti raka kože.

Ozon se oštećuje u prosjeku četiri-pet posto po desetljeću.

Stanje koje se opisuje kao ozonska rupa je ono koje jekarakterizirano kao područje pokrivenosti ozonskim slojemmanjim od 200 Dobsonovih jedinica.

Sateliti NASA-e utvrdili su da ukupan godišnji gubitak ozona ustratosferi iznosi 0,26 posto.

Dobra je vijest da je potrošnja CFC-a od 1986. godine globalnosmanjena za 84 %, a u industrijaliziranim zemljama za 97 %.

Kad bi ljudi ovog trenutka, u cijelom svijetu, prestaliupotrebljavati tvari koje štete ozonu, oporavak bi bio moguć.Zemlja i njen omotač bili bi u skladu negdje oko 2050. godine.

Projekt “Rijeka– zdravi grad” Interesna grupa građana za unapređivanje i zaštitu okolišaPripremio: Ozren Stefanović, mag.ing.tp.pp., volonter

Rijeka 2010.