p r o t o z o a -praživotinje- - Биолошки...

29
P R O T O Z O A -praživotinje- Jednoćelijski organizmi u morfološkom smislu, u funkcionalnom smislu odgovaraju višećelijskim organizmima. Acelularne građe (Hadži, 1970) kod kojih citoplazma nije izdeljena. Organele su po funkciji jednake organima metazoa.

Upload: vonga

Post on 19-Sep-2018

236 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

P R O T O Z O A-praživotinje-

Jednoćelijski organizmi u morfološkom smislu, u funkcionalnom smislu odgovaraju višećelijskim organizmima. Acelularne građe (Hadži, 1970) kod kojih citoplazma nije izdeljena. Organele su po funkciji jednake organima metazoa.

PROTOZOA• 80 000 vrsta• nekoliko mikrona do nekoliko milimetara• svi tipovi simetrije• solitarne i kolonijalne• slobodno pokretne i sesilne• gole (samo ćelijska membrana), pelikula ili ljušture• mora, slatke vode, zemljište• komensali i paraziti na ili u drugim organizmima -

intra- ili ekstracelularno

ПРОТОΣ = prvi , ZОΪON = život

PROTOZOA

• Ishrana: heterotrofna i autotrofna

• aerobi i anaerobi (endoparaziti)• kretanje: bičevi, pseudopodije i

cilije• hranljive vakuole (skupljanje

partikule hrane i varenje pomoću enzima)

• kontraktilne vakuole-osmotski pritisak ćelije (višak vode) i ekskrecija (produkti metabolizma)

ishrana povezana sa kretanjem

PROTOZOA-Bespolno razmnožavanje-

• binarna deoba (deli se jedro i citoplazma na dva dela-dve identične jedinke; uzdužna ipoprečna)

• multipna deoba (šizogonija; uzastopna deoba jedara koju prati deoba citoplazme na veći broj-više jedinki)

• plazmotomija (oko već postojećih jedara odvajaju se delovi citoplazme i dolazi do diferenciranja novih jedinki)

• pupljenje (od majke jedinke diferenciraju se jedan ili više pupoljaka sa jedrima)

PROTOZOA-Polno razmnožavanje-• singamija (spajanje čitavih

reprodukujućih jedinki; izogamija i anizogamija)

• autogamija (samooplođenje, spajaju se mikronukleusi samo jedne jedinke -rekombinacija gena manja)

• konjugacija (dolazi do spajanje između jedinki –konjuganata, pomoću protoplazmatičnog mostića i razmene mikronukleusa)

PhylumCILIOPHORA

PhylumLABYRINTHOMORPHA

PhylumASCETOSPORA

PhylumSARCOMASTIGOPHORA

PhylumAPICOMPLEXA

PhylumMYXOZOA

PhylumMICROSPORA

SubregnumPROTOZOA

Phylum Sarcomastigophora• Ameboidne forme i forme sa bičevima, a postoje i

prelazne forme.• Organele za kretanje: pseudopodije, bičevi

(flagelumi), undulentne memebrane ili kombinacija ovih organela (Trypanosoma)

• Samo jedan tip jedra - mikronukleus (jedan ili veći broj kod Opalinata i Hypermastigina)

Subphylum Mastigophora Subphylum Sarcodina

Phylum Sarcomastigophora

Subphylum Mastigophora (Flagellata)-Bičari-

• 7 000 vrsta• Slobodnoživeće, manji broj parazita, simbionata ili komensala.• Najčešće imaju 2 biča (ima vrsta sa 4 biča); neke vrste

nekoliko desetina, stotina ili hiljada bičeva.• Undulentana membrana • Jednojedarne, osim Hypermastigina i Opalinata.• Nediferencirana citoplazma.• Na povšini elastična pelikula (obično gola), a kod nekih luči

unutrašnje ili spoljašnje omotače od proteina, mineralnih materija i celuloze (ljušturice, skelet, lorika).

• Najčešća binarna deoba (uzdužna) ili singamija.• Autotrofne i heterotrofne.

Položaj i broj bičeva; vrsta i raspored ćelijskih pigmenata; struktura ćelijskih organela

ClassisPhytomastigophora

Classis Zoomastigophora

Subphylum Mastigophora

• Imaju plastide sa hlorofilom i autotrofnuishrana.

• Manji broj vrsta heterotrofna ishrana (bezhlorofila u plastidima).

• Rezervna hrana uglavnom skrob.• Klasifikuju se na 8 redova (Euglenida-zagađene

vode, Volvocida-slatke vode, “cvetanje vode”)

Classis Phytomastigophora

Classis Zoomastigophora• Nemaju hloroplaste ni hlorofil (heterotrofi).• Hrane se apsorcijom preko ćelijske membrane (osmotrofno) i

varenjem u hranljivim vakuolama (fagotrofno).• Većina slobodnoživeća.• Manji broj vrsta endoparaziti životinja i ljudi.• Rezervna hrana masne kapi.• Klasifikuju se na 8 redova:ü Choanoflagellata:• Citoplazmatična “kragna” sa bičem.• Proteinski ćelijski omotač (kod marinskih i brakičnih omatač je

deblji - lorika).

Classis Zoomastigophoraü Trichomonadina: endoparaziti beskičmenjaka i

kičmenjaka, kod čoveka: Trichomonas vaginalis,T. tenax.

ü Kinetoplastida: organela kinetoplast blizu osnove biča (po građi sličan mitohondrijama, ima sopstvenu DNK); polimorfnosti životnih formi (leishmania, leptomonas, crithidia, trypanosoma)

*slobodnoživeće Bodo sp.*parazitske: Trypanosoma brucei - bolest spavanja(prenosilac muva ce-ce); 250-300 000 ljudi umire svake godine.

Leishmania -bolest leišmanioza u narodu poznata kao papadaći (prenosilac sa glodara ili pasa na čoveka Phlebotomus, nevid); do 50.000 ljudi umire godišnje.

Subphylum Sarcodina• Slatkovodne, morske i

terestrične; manji broj vrsta endoparaziti ljudi i životinja.

• Heterotrofna ishrana (hrane se bakterijama i drugim sitnim organizmima).

• Pseudopodije• Citoplazma: ekto- i

endoplazma.• Razmnožavaju bespolno

(binarnom i multipnom deobom), a polno samo kod manjeg broja vrsta.

Ordo Foraminifera

Ordo Testacea

Ordo Amoebida

Classis Rhizopoda

Ordo Radiolaria

Ordo Heliozoa

Classis Actinopoda

Subphylum Sarcodina

Tip pseudopodija i morfološka građa

Entamoeba coli, E. gingivalis, E. hystolitica (krvavi colitis -dizenterija).

Lobopodije (prstaste) i filopodije (granate)

Retikulopodije (Foramnifera)

Aksopodije (Radiloaria)

Aksopodije (Heliozoa)

30% sedimenta

Phylum Apicomplexa-Sporozoa-

• 4000 vrsta, intra- ili ekstracelularnih parazitakičmenjaka i beskičmenjaka.

• Značajni patogeni čoveka (malarija…) i životinja. • Nemaju organele za kretanje, zbog parazitskog načina

života.• Životni ciklus: šizogonija, gamogonija i sporogonija.• Stupanj spore• Svi razvojni stadijumi Apicomplexa su haploidni, osim

zigota koji je diploidan.• Organele apikalnog kompleksa (prodiranje u ćelije

domaćina).

Classis Gregarinida

Ordo Haemosporidia

Ordo Coccidia

Classis Coccidiomorpha Classis Piroplasmae

Phylum ApicomplexaKarakteristike životnog ciklusa

• Endoparaziti crevnihi telesnih dupljibeskičmenjaka(Gregarinapolymorpha).

• Izostaje šizogonija.• Telo: protomerit i

deutomerit; epimeritsa trnovima ikukicama.

• Intracelularni paraziticrevnog epitela i drugihorgana kičm. i besk.

• Bez prelaznih domaćina• Pravilana smena polnog

i bespolnog razmnožavanja.

• Toxoplasma gondiiizazivačtoksoplazmoze, opasnebolesti čoveka, mnogihsisara i ptica (prelaznidomaćini), a mačkedefinitivni.

• Krvni parazitikičmenjaka, nemajustadijum spore(samo sporozoiti).

• Prelazni domaćin-komarac.

• Plasmodium vivax, P. falciparum(najrašireniji-izaziva cerebralnioblik malarije).

• P. malariae i P. ovale izazivačimalarije isključivokod ljudi.

• oko 3 miliona ljudi umire godišnje.

Šizogonija i početna faza gamogonije se odvijaju u krvnim ćelijama čovekaZavršna faza gamogonije (potpuno razviće gameta) i sporogonija odvija u crevu ženke malaričnog komarca - Anopheles spp.

Phylum Ciliophora-Trepljari-

• Oko 8000 vrsta, većinom slatkovodnih i marinskih; trećina komensali ili paraziti životinja.

• Solitarne, manji broj vrsta kolonijalne ili sesilne.

• Cilije: organele za kretanje i ishranu

• Na površini tela: nizovi telesnih cilija (lokomotorna, čulna, zaštitna, pričvršćivanje za podlogu).

• U nivou ćelijskih usta - citostoma poseduju oralne cilije (cire, membranele).

• Čvrsta pelikula sa trihocistama koje se izbacuju u slučaju opasnosti.

• Cytostom (ćelijska usta) i cytopyg (mesto gde se izbacuje hrana).

• Jedarni polimorfizam (makronukleusi sa ulogom u metabolizmu i mikronukleusi sa f-jom reprodukcije).

Phylum Ciliophora

Phylum Ciliophora• Tri načina ishrane:• Fagotrofna (hranljive čvrste partikule uzimaju necilijatnim

delovima ćelije).• Preko citostoma uz pomoć oralnih cilija. • Osmotrofna (absorpcija ili pinocitoza rastvorene hrane).

• Hranjive vakuole su brojne u endoplazmi na dnucitofarinksa (oko hranljivih čestica formira omotač od lizozoma u kojima se nalaze različiti enzimi).

Phylum Ciliophora• Par kontraktilnih vakuola, koje su

različite građe (f-ja osmoregulacije kod slatkovodnih; ekskrecija kod morskih i parazitskih).

• Najsloženiju građu kontraktilne vakuole imaju Ciliophora (od rezervoara i radijalno raspoređenih kanala; meškovi kod primitivnijih).

• Većina Ciliophora se bespolno razmnožava poprečnim binarnimdeobama i polno konjugacijom (rekombinacija gena).

Classis Olygohymenophora

Classis Phyllopharingea

Classis Prostomata

Classis Karyorelicta

Classis Colpodea

Classis Nassophora

Classis Litostomata

Classis Spirotricha

Phylum Ciliophora

Rasopred i organizacija cilija i kinetida; položaj citostoma i citopiga; broj i položaj kontraktilnih vakuola

Classis Oligohymenophora

• Vrste ove klase se osim malobrojnih izuzetaka, odlikuju prisustvom složenog usnog aparata (citostoma), koji se sastoji iz nizova cilija i cilijatnih membranela.

• Česte su kolonijalne i sesilne vrste (Votricella), ali ima i ektokomensala i parazita beskičmenjaka i kičmenjaka (Trichodina sp.).

• T. vesicularum, T. urnicola na punoglavcima i ribama (izazivaju iritacije hraneći se epitelijalnim ćelijama na škrgama i koži).

Classis Nassophorea • Telo je izduženo ili ovalno prosečne veličine oko 150 mikrona. • Duž tela imaju oralni cilijatni žleb preko koga se hrana usmerava

ka citostomu koji se jednim suženjem otvara u ćelijsko ždrelo ili cytopharynx.

• Najpoznatiji rod je Paramecium sa većim brojem vrsta (P. aureliasa izduženom ćelijom, P. bursaria i P. caudatum sa papučastim oblikom ćelije), koje naseljavaju eutrofne vode.

P. aurelia P. caudatum

Phylum Microspora• Oko 400 vrsta intracelularnih parazita

kičmenjaka i beskičmenjaka.• Molekularne analize pokazale da su

najsrodnije gljivama (najčešće se klasifikuju u carstvo Fungi).

• U toku ciklusa razvića formiraju jednoćelijske spore.

• Imaju polarna tela sa cevastom žarnom niti, kojom se pričvršćuju za odgovarajuće tkivo domaćina.

• Nosema apis - nozemoza kod medonosne pčele.

Phylum Myxozoa• Oko 800 vrsta endoparazita riba, ređe

vodozemaca, gmizavaca i anelida. • Novija istraživanja pokazala da se

najverovatnije radi o parazitskim žarnjacima (Cnidaria) sa izuzetno redukovanim telom.

• Višećelijske spore i sa više polarnih tela.• Obično izazivaju ciste u tkivima domaćina. • Neke vrste (Myxosoma cerebralis) dovode do

masovnog uginuća riblje mlađi pastrmskih vrsta riba.

Filogenija Protozoa

üMnogi autor, zbog njihove velike biološke raznovrsnosti, smatraju da su polifiletskog porekla.

ü Po složenosti građe, bičari najprimitivnija i ishodna grupa za sve Protozoa (citoplazma nije diferencirana, Giardiaspp. nemaju mitohondrije).

ü Najprimitivniji bičari su bili aerobni heterotrofni - dalja diferencijacija Protozoa na dve grupe u zavisnosti od odlika mitotičke deobe:

üGrupa sa “otvorenom” mitozom (resorpcija jedarne membrane u profazi) – deo Phytomastigophora (Cryptomonadina, Chrysomonadina, Volvocida) i Choanoflagellata iz Zoomastigophora (pojedinačne ćelije podsećaju na honaocite sunđera i ishodna su grupa za Spongia).üGrupa sa “zatvorenom” mitozom

(jedarna membrana ostaje čitava) – sve preostale Zoomastigophora i neke Phytomastigophora (Dinoflagellata i Euglenida). üOd bičara (flagelata) sa „zatvorenom

mitozom“ se diferenciraju amebe, čijim usložnjavanjem nastaju ostale Sarcodina (Foraminifera, Heliozoa i Radioloaria).

Filogenija Protozoa

Filogenija Protozoa

ü Poreklo Apicomplexa, Microspora i Myxozoa je veoma diskutabilno (sve su parazitske i imaju stupanj spore, ali imaju jasne morfološke razlike).

ü Microspora i Myxozoa zbog višejedarnih spora i ameboidnih stupnjeva, verovatno vode poreklo od nekih Sarcodina.

ü Apicomplexa verovatno vode poreklo od Dinoflagellata (jer kod dinoflagelata postoje parazitske forme sa šizogonijom).

Ciliophora (mikro i markonukleus; konjugacija; stalni položaj organela i oblik tela) su najprogresivnija grupa praživotinja koja se veoma rano odvojila od bičara te su oni najverovatnije dale pretka od koga su se diferencirale životinje (Metazoa).