euroforumP u b l i k a c i j a M i n i s t a r s t v a v a n j s k i h p o s l o v a i e u r o p s k i h i n t e g r a c i j a

broj 14, 2007.

ISSN 1334-3726

RAZGOVOR S POVODOMBOŽO BIŠKUPIĆ, ministar kulture RAZGOVOR S POVODOMBOŽO BIŠKUPIĆ, ministar kulture

DOSSIERHrvatska kultura u EUDOSSIERHrvatska kultura u EU

IZAZOVI PRILAGODBEProjekt Villas iz programa Interreg III – Obnova dvoraca Hrvatskoga zagorja

IZAZOVI PRILAGODBEProjekt Villas iz programa Interreg III – Obnova dvoraca Hrvatskoga zagorja

MOJI DANI U HRVATSKOJ ATHANASIOS VAMVAKIDIS, voditelj ureda MMF-a u Zagrebu

MOJI DANI U HRVATSKOJ ATHANASIOS VAMVAKIDIS, voditelj ureda MMF-a u Zagrebu

prvim danom ove go-dine europska obitelj postala je veća za još dva člana – Bugarsku i Rumunjsku – čime je jugoistočna Europa snažnije zastupljena u Europskoj uniji, čvrsto vjerujemo, na dobrobit preostalih država po-

dručja koje se nalaze na putu prema istom cilju. Od početka ove godine mjesto predsjedatelja Europskom unijom preuzela je Njemačka, koja je kao jedan od prioriteta istaknula i nastavak daljnjeg proširenja Europske unije, a s tim u vezi očekujemo i ubrzavanje tempa otvaranja „hrvatskih“ pregovaračkih poglavlja. Hrvatska je ušla u 2007. godinu s pet otvorenih poglavlja pregovora, od kojih su dva – Znanost i istraži-vanje te Obrazovanje i kultura – privremeno i zatvorena. Sve ove vijesti povezuje čimbenik optimizma koji potvrđuje da se Hrvatska nalazi na intenzivnom putu prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji, gdje je čeka 27 država članica. Kako se nova država članica može predstaviti u EU-u, govori i primjer rumunjskoga grada Sibiua koji je ove godine, uz Luxembourg, proglašen glavnim europskim gradom kultu-re. Titula glavnoga europskoga grada, koja je rođena 1985. godine, iznimno je omiljena u Europi jer osim prestiža donosi i sredstva iz Bruxellesa kojima izabrani gradovi mogu obno-viti svoja središta i financirati opsežne projekte i kulturne programe. Ministri kulture Europske unije odlučili su u svibnju 2004. da će se svake godine birati dva glavna grada kulture – jedan iz starih i jedan iz novih država članica. Navedeni primjer pokazuje kako kulturna baština može biti važan čimbenik predstavljanja i brojčano

nevelikih država unutar Europske unije koja od 1. siječnja 2007. broji oko 480 milijuna građa-na. Stoga smo ovaj broj Euroforuma posvetili upravo predstavljanju, ulozi i mjestu hrvatske kulture u Europskoj uniji.U Razgovoru s povodom ministar kulture mr. sc. Božo Biškupić ističe kako će se pristu-panjem Europskoj uniji Hrvatskoj tek otvoriti nove mogućnosti da kroz intenzivniju suradnju na paneuropskim projektima promovira svoje bogato kulturno nasljeđe i svoj kulturni iden-titet te da se ravnopravno predstavlja svojim suvremenim umjetničkim izričajem. O tome što je hrvatski kulturni identitet, kako promovirati hrvatsku kulturu te koja je kulturna strategija na državnoj razini u Hrvatskoj, govori i prvi ovo-godišnji Dossier. Za sugovornike smo odabrali umjetnike koji djeluju u raznim segmentima kulture. Za ovaj broj Euroforuma govore naj-nagrađivaniji filmski autor u novijoj hrvatskoj kinematografiji Zrinko Ogresta, svjetski poznati šef dirigent Zagrebačke filharmonije Vjekoslav Šutej te književnik, izdavač i urednik književnih revija, član Vijeća za međunarodnu kulturnu suradnju i europske integracije Ministarstva kulture Dražen Katunarić. Svi oni slažu se u tome da hrvatska kultura može biti snažan promotor hrvatskog uključivanja u EU. Upravo kultura može afirmirati prepoznatljiv hrvatski identitet unutar EU-a.Na koji način Ministarstvo kulture može u toj ambiciji podržati hrvatske umjetnike na njihovu putu u EU, u rubrici Uspješni govori pomoćnica ministra kulture koja vodi Upravu za međuna-rodnu kulturnu suradnju mr. sc. Nina Obuljen. Da Hrvatska raspolaže kulturnom baštinom europske vrijednosti, u rubrici Gost komentator potvrđuje i urednica Redakcije kulture Infor-mativnoga programa Hrvatske televizije Lina Kežić. „U kulturnom predstavljanju Europi treba

podupirati sve ono što podrazumijeva baštinski glas, ali je individualizirano i usklađeno s duhom vremena“, smatra Lina Kežić. Kulturnoj baštini pripada i skriveno kulturno bla-go Hrvatske – dvorci i kurije – kojih je samo u sje-vernoj Hrvatskoj više od stotinu. Dva tisućljeća tradicije dvoraca, vila i zamaka na tlu Hrvatske također govori o našoj pripadnosti zapadnoe-uropskome kulturnom krugu. O njihovoj obnovi u sklopu programa Europske unije Interreg III govorimo u rubrici Izazovi prilagodbe. Budući da je danas kultura nezaobilazni dio turističke ponude, a time doprinosi i gospo-darskom razvitku države, za gosta rubrike Moji dani u Hrvatskoj odabrali smo voditelja ureda Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a) u Zagrebu Athanasiosa Vamvakidisa. Govoreći o svojim dojmovima o Hrvatskoj, voditelj MMF-a u Zagrebu istaknuo je svoju zadivljenost povije-snom i kulturnom baštinom hrvatskih turističkih odredišta uz poruku kako je obveza države olakšati ulaganja u turističku djelatnost koja potiče promociju kulturnog nasljeđa.Nadamo se da ćete i u ovom broju Euroforuma naći zanimljive i korisne informacije za svoj svakodnevni posao, posebice u području ve-zanom uz proces europskih integracija.Svim djelatnicima, suradnicima i poslovnim partnerima želimo uspješnu 2007. godinu, a svima nama kao građanima Republike Hrvat-ske, u duhu prvog ovogodišnjeg „kulturnog“ broja Euroforuma, želim što bogatiju europsku kulturu življenja.

mr. sc. Kolinda Grabar-Kitarovićministrica vanjskih poslova

i europskih integracija i voditeljica Državnog izaslanstva Republike

Hrvatske za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji

Dragi čitatelji,

UVODNIK RAZGOVOR S POVODOMmr. sc. BOŽO BIŠKUPIĆ, ministar kulture

euroforum2

Razgovor s povodomBOŽO BIŠKUPIĆ, ministar kulture

DossierHrvatska kultura u EU

UspješniNINA OBULJEN, pomoćnica ministra kulture

Gost komentatorLINA KEŽIĆ, urednica Redakcije kulture Informativnoga programa Hrvatske televizije

Izazovi prilagodbeProjekt Villas iz programa Interreg III – Obnova dvoraca Hrvatskoga zagorja

Moji dani u HrvatskojATHANASIOS VAMVAKIDIS, voditelj ureda MMF-a u Zagrebu

3

6

18

20

22

24 euroforum

Izdavač: Ministarstvo vanjskih poslova ieuropskih integracija,Trg N.Š. Zrinskog 7-8, 10 000 Zagreb,Hrvatskatel: 01 4599 222fax: 01 4599 444e-mail: infoeu@mvpei.hr,www.mvpei.hrGlavna i odgovorna urednica:mr. sc. Marija Pejčinović Burić;Uredništvo: mr. sc. Nataša Beširević,Pero Bilušić, Ana Krivak, Ivana Mošnja,Nelija VržinaDizajn: Nela Marušić (One)Grafička priprema i tisak:Grafički zavod Hrvatske

UVODNIK RAZGOVOR S POVODOMmr. sc. BOŽO BIŠKUPIĆ, ministar kulture

Hrvatska je država bogate kulturne prošlosti i dinamične suvremene umjetničke produkcije

Što smatrate uspješnim i prepo-znatljivim hrvatskim izvoznim kulturnim ‘proizvodom’? Po čemu smo na kulturnoj sceni

prepoznati u Europi? Što je, po Vama, hrvatski kulturnih identitet?Danas kada je u središtu interesa cijelog svijeta gospodarstvo i mi u kulturi smatra-mo da doprinosimo svojim djelom razvoju gospodarstva, u prvom redu onim djelatno-stima koje uvjetno rečeno nazivamo kultur-nim proizvodima.To je u prvom redu film, glazba, knjiga, ali i neke značajnije manifestacije koje pridono-se popularizaciji kulture, bolje rečeno koje su u službi turističkog gospodarstva.Kada je riječ o manifestacijama tu su Dubro-vačke ljetne igre, kroz koje već više desetlje-ća plasiramo hrvatski kulturni proizvod u svijet, Splitsko ljeto, Međunarodni festival djeteta Šibenik, Festival igranog filma u Puli ali i Varaždinske barokne večeri. Po tim manifestacijama smo prepoznati u Europi. Tu je još dakako i hrvatska književnost kao i hrvatski likovni umjetnici koji su nazočni na brojnim velikim manifestacijama poput Venecijanskog bijenala arhitekture, 10. me-đunarodnom kairskom bijenalu, Aleksan-drije, Praga, Sao Paola.I izložbeni projekti kojima se prezentira nacionalna kulturna baština iz hrvatskih muzeja i galerija, poput izložbe Secesija u Hrvatskoj, Pet stoljeća hrvatske kulture, Renesansa u Hrvatskoj, uz veće planirane

Cilj nam je predstaviti Hrvatsku kao suvremenu državu, bogate kultur-ne prošlosti, zajedničke europske budućnosti i dinamične i vrijedne suvremene umjetničke produkcije

euroforum 3

FaH

Razgovarala: Nataša Beširević

kulturološke izložbe snažan su kulturni proizvod kojim prezentiramo ne samo na-cionalnu baštinu već i njezinu povezanost s kulturama današnjih europskih zemalja.

Ulaskom u EU promoviramo svoje kulturno nasljeđe

Na koji način bi se trebala promovirati hrvatska kultura u Europi i što Mini-starstvo kulture radi po tom pitanju?U prvom redu želio bih naglasiti razliku između kulturne promocije i kulturne su-radnje. Ministarstvo kulture u prvom redu potiče kulturnu suradnju – dakle nastojimo podržavati inicijative umjetnika i institu-cija koji sami stvaraju kontakte i ostvaruju gostovanja i suradnju. Podupiremo ih kroz natječaje najčešće sufinancirajući troškove njihovih putovanja.U okviru Ugovora i Programa suradnje, ali i kroz bilateralne kontakte često potičemo organiziranje projekata koji promiču hr-vatsku kulturu i umjetnost – spomenuo bih

ovdje dvije vrlo uspješne izložbe koje su do sada posjetile 20-tak država – Suvremeni hrvatski crtež i izložba UNESCO-vih spo-menika na listi Svjetske baštine.Na poslovima kulturne promidžbe surađu-jemo u prvom redu s Ministarstvom vanj-skih poslova i europskih integracija i narav-no našim veleposlanstvima u Europi.Ono što je naš zajednički cilj je predstaviti Hrvatsku kao suvremenu državu, bogate kulturne prošlosti, zajedničke europske bu-

dućnosti i dinamične i vrijedne suvremene umjetničke produkcije. Kao jedan od pri-mjera promocije hrvatske kulture svakako želim izdvojiti izložbu Hrvatskog Apoksio-mena u Firenci koju je od 30. rujna 2006. pa sve do kraja prosinca 2006. posjetilo skoro 60 000 posjetitelja.

Na koji način hrvatski umjetnici mogu iskoristiti približavanje Hrvatske EU? Koliko su upoznati i zainteresirani za fondove i programe EU?Ministarstvo kulture je organiziralo brojne seminare kako bi kulturnim djelatnicima i umjetnicima pružili informacije o progra-mima EU i potaknuli ih da se povezuju i umrežavaju sa svojim europskim kolegama. Velik je interes kako za programe namije-njene isključivo kulturi, a tu mislim na bivši program Kultura 2000 i budući okvirni pro-gram Kultura 2007 - 2013, ali i za ostale fon-dove iz kojih se mogu financirati projekti s izraženom kulturnom dimenzijom.U pregovorima smo oko modaliteta sudjelo-

Uvjeren sam kako će se pristupa-njem Europskoj uniji Hrvatskoj samo otvoriti nove mogućnosti da kroz intenzivniju suradnju na pa-neuropskim projektima promovira svoje bogato kulturno nasljeđe i svoj kulturni identitet te da se rav-nopravno predstavlja svojim suvre-menim umjetničkim izričajem

RAZGOVOR S POVODOM INTERVIEWmr. sc. BOŽO BIŠKUPIĆ, ministar kulture

euroforum4

FaH

vanja hrvatskih umjetnika i kulturnih dje-latnika u programu Kultura 2007 u kojem će se i prvi put otvoriti mogućnost hrvatskim umjetnicima da se pojave kao nositelji pro-jekata, nadamo se da će tu vidjeti prigodu za predstavljanje široj, europskoj publici.Ministarstvo će sa svoje strane pružiti punu podršku te u prvom razdoblju i dati garanci-je za nacionalno sufinanciranje za one pro-jekte koji prođu strogu selekciju Europske komisije. Potrudili smo se da sve informa-cije o programima zajednice posebno pred-stavimo na web stranicama Ministarstva kulture, pozive za partnerstva gotovo tjed-no objavljujemo na stranicama Culturenet-a Hrvatska, a osnovali smo i Kulturnu kon-taktnu točku koja je mjesto u Ministarstvu kulture namijenjeno isključivo promicanju programa Kultura i pružanju svih potreb-nih informacija oko rokova, prijava, uvjeta i ostalih pojedinosti.

Postoji li u EU mogućnost gubljenja na-cionalnog i kulturnog identiteta i na koji način brojčano mali narodi mogu promovirati i sačuvati svoju kulturu?Strahovi koji idu u tom smjeru neutemelje-ni su jer od samog početka formiranja EU vodilo se računa o zaštiti i promicanju na-cionalnih identiteta te posebno kulturne i jezične raznolikosti. To je temelj na kojem je izgrađena Europska unija, a koncept „Je-dinstva u raznolikosti/ Unity in diversity“ najbolje opisuje odnos država članica EU prema ovim pitanjima.Uvjeren sam kako će se pristupanjem Eu-ropskoj uniji Hrvatskoj samo otvoriti nove mogućnosti da kroz intenzivniju suradnju na paneuropskim projektima promovira svoje bogato kulturno nasljeđe i svoj kultur-ni identitet te da se ravnopravno predstavlja svojim suvremenim umjetničkim izričajem.

Koliko su hrvatski umjetnici poznati u Europi?Mnogi su hrvatski umjetnici poznati u svije-tu, neki su od njih i profesori na umjetničkim akademijama kao npr. prof. Ivo Deković na likovnoj akademiji u Dusselfdorfu, ugledna operna pjevačica Dunja Vejzović, svjetski po-znati rogist Radovan Vlatković, operna diva Ruža Pospiš Baldani, tenor Tomislav Mužek, maestro Vjekoslav Šutej, književnik Miro Gavran, tu su i slikari Ivan Rabuzin i Edo Murtić da spomenem samo neke, ali i mla-da violončelistica Monika Leskovar, ugled-ni producent Branko Lustig, ali i Ansambl

Lado. Kao što vidite mogao bih još nabrajati no poduži je popis vrsnih umjetnika.

Na koji način funkcionira kulturna stra-tegija na državnoj razini u Hrvatskoj? Koliko se za kulturu izdvaja iz državnog proračuna na razini Hrvatske u odnosu na europske standarde? Koji udio je na-mijenjen međunarodnoj suradnji?Hrvatska izdvaja oko 1% iz proračuna za kulturu i negdje je u europskom prosjeku

razvijenih zemalja; naravno, to se odnosi samo na sredstva državnog proračuna čemu treba pribrojiti i sredstva lokalne uprave i samouprave koji značajno doprinose uku-pnim ulaganjima u kulturu.Prioriteti su u ovom trenutku ulaganja u infrastrukturu (posebno nove muzeje, ar-hive i knjižnice) te značajne reforme u po-dručju kulturne politike (npr. audiovizualni sektor), međunarodna kulturna suradnja, a posebno predstavljanje u državama članica-ma EU putem posebnih projekata, izložaba te priključenja nacionalnim projektom di-gitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe, europskom projektu digitalizacije kulturne baštine.Ministarstvo radi na donošenju strategije predstavljanja hrvatske kulture u EU, osim Vijeća za međunarodnu kulturnu suradnju u formuliranju ovog prijedloga sudjelovat će i Nacionalno vijeće.U sljedeće dvije-tri godine, posebno u drža-vama članicama EU, Hrvatska će imati pri-liku prezentirati svoju kulturu, a važno je osigurati da u toj prezentaciji priliku damo onima koji će nakon što im se otvore vrata, moći i samostalno pronalaziti put do ma-nagera koji će osigurati njihov plasman na međunarodnom tržištu.Hrvatska nije velika zemlja, ali smo zemlja s velikim potencijalima i vrlo velikim ambi-cijama.Svjesni smo da dosta toga nedostaje kao primjerice kvalitetni promidžbeni materi-jali (o našoj kulturnoj sceni i produkciji) – i tu namjeravamo dati podršku onima koji su spremni pripremiti takve materijale. Ništa neće biti prepušteno slučaju, Hrvatska ima potencijale, znanje i svoju ćemo prigodu na europskoj kulturnoj sceni, siguran sam, znati iskoristiti.

Ova dva Ministarstva upućena su jedno na drugo u osmišljavanju, organiziranju i financiranju promocije hrvatske kulture u svijetu.Ministarstvo kulture puno je više okrenuto poticanju međunarodne kulturne su-radnje, ali vrlo često financiramo i različite promidžbene aktivnosti koje najčešće predlažu savjetnici za kulturu hrvatskih veleposlanstava.Puno je preduvjeta za uspjeh – naravno na prvom mjestu vrhunski umjetnici i dobri projekti – nakon toga, na nama je da financijski i organizacijski samo pomo-gnemo. Suradnju naših dvaju ministarstava mogu ocijeniti iznimno uspješnom.

Na koji način Ministarstvo kulture surađuje s Ministarstvom vanjskih poslova i europskih integracija u promociji hrvatske kulture u EU?

RAZGOVOR S POVODOM INTERVIEWmr. sc. BOŽO BIŠKUPIĆ, ministar kulture

euroforum 5

U sljedeće dvije-tri godine, posebno u državama članicama EU, Hrvatska će imati priliku prezentirati svoju kulturu, a važno je osigurati da u toj prezentaciji priliku damo onima koji će nakon što im se otvore vra-ta, moći i samostalno pronalaziti put do managera koji će osigurati njihov plasman na međunarodnom tržištu

FaH

Hrvatska je, s obzirom na svoj geopolitički položaj, vrlo za-nimljivo područje za prouča-vanje s povijesnog, političkog

i svakako kulturološkog aspekta. Tekovine kulturnog razvoja neposredno su pove-zane s brojnim burnim i ključnim politič-kim događajima i okolnostima koji su se tijekom povijesti razvijali na hrvatskome teritoriju. Hrvatska se nalazi na području na kojem su se susretale i sukobljavale ra-

zličite kulture i civilizacije – osobito dvije jake civilizacije, Istoka i Zapada, a time i religije Istoka i Zapada. Ta su previranja ostavila velik trag u umjetničkom stvara-laštvu i snažno utjecala na njegov razvoj. Hrvatska kulturna baština i brojni utje-caji drugih kultura na razvoj hrvatskoga

kulturnog identiteta, čine bogat opus koji je koncentriran na vrlo malom prostoru (kakav je teritorij Hrvatske). Hrvatska kulturno-promidžbena politika svakako može staviti naglasak na reprezentativne primjere umjetničkog stvaralaštva na po-dručju arhitekture. Neke od tih građevina

Piše: Ana Krivak

Hrvatska kultura kao promotor zapadnoeuropskog identiteta

Hrvatska kulturna baština i brojni utjecaji drugih kultura na razvoj hrvatsko-ga kulturnog identiteta čine bogat opus koji je koncentriran na vrlo malom prostoru. Kulturno-promidžbena politika može staviti naglasak na repre-zentativne primjere umjetničkoga stvaralaštva

euroforum6

DOSSIER INTERVIEWHrvatska kultura u EUFa

H

su na UNESCO-voj listi zaštićenih spome-nika kulture: Eufrazijeva bazilika u Pore-ču, katedrala sv. Jakova u Šibeniku, stara splitska jezgra s Dioklecijanovom palačom, stara dubrovačka jezgra.

Opis trenutačnog stanja, kao i uvid u mogući daljnji razvoj kulturne politike u Hrvatskoj, započeo je 1998. godine izvještajem „Kultur-na politika Republike Hrvatske: Nacionalni izvještaj“ (prema zahtjevu Vijeća Europe), koji je poslije dopunjen studijom „Strategija kulturnog razvitka“ iz 2001. godine. Studija je bila dio projekta „Hrvatska u 21. stolje-ću“. Cilj kulturnoga razvoja nije podizanje potrošačkog ukusa stanovnika, nego dru-gih potreba i vrijednosti, odnosno kvalitete cjelokupne sredine. Stoga se i pojam kultur-na politika odnosi uglavnom na pokretačke mehanizme: zbroj pravila, mjera i metoda usmjerenih prema postizanju ciljeva kul-turnoga razvoja. Kulturna politika uzima u obzir prioritete razvoja, ali i manevarske mogućnosti u određenom kontekstu. „Na-cionalni izvještaj o kulturnoj politici RH“ sadržava viđenje kulture kao pojedinačnog i kolektivnog dobra, na čijim se tekovinama u prošlosti utemeljuje identitet nacije, a na stvaralačkim izvorima u sadašnjosti grade mostovi prema budućnosti. Tako se i defi-niranje nacionalne kulturne politike može staviti u ciljeve različitih sektora države i društva: gospodarsku učinkovitost, druš-

tvenu solidarnost i kultiviranost ljudskoga ponašanja.

U sklopu Nacionalnoga programa Repu-blike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji iz 2004. godine, postavljeni su i ciljevi za područje kulture. Područje kulture u Hr-vatskoj uređeno je zakonima o kulturnim vijećima, ustanovama, upravljanju javnim ustanovama u kulturi, financiranju javnih potreba u kulturi, nagradi „Vladimir Nazor“, arhivskom gradivu i arhivima, knjižnicama, muzejima, zaštiti i očuvanju kulturnih do-bara, obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika, potvrđivanju UNIDROIT-ove Konvencije o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, pravima sa-mostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, kinematografiji i kazalištima. Ministarstvo kulture Repu-blike Hrvatske realizira projekte koji poma-žu očuvanju hrvatske kulturne baštine, ali i afirmaciji hrvatskoga kulturnog identiteta u europskom kulturnom krugu. Valja ista-knuti neke od takvih aktualnih projekata.

Projekti afirmacije hrvatske kulture u EU

“Istraživanje, obnova i revitalizacija kul-turne baštine Ilok – Vukovar – Vučedol“ od 2005. do 2008. temelji se na položaju podu-navskoga prostora Vukovarsko-srijemske

županije, njegovoj povezanosti s Dunavom te kulturno-povijesnoj i tradicionalnoj ra-znolikosti njegovih prostora. Dosadašnja sustavna i višegodišnja arheološka, kon-zervatorska, restauratorska i ostala istra-živanja dovela su do novih spoznaja o vri-jednosti ovoga prostora, što je potaknulo i definiranje novoga pristupa obnovi i zaštiti kulturnih dobara. Projekt obuhvaća cjeline:1. Vukovar – zaštićena povijesna barokna jezgra grada koja je pretrpjela golema rat-na razaranja i uvrštena u 100 najugroženi-

Prema akademiku Radoslavu Katičiću, iden-titet je apstraktan pojam i znači utvrđiva-nje osobnosti koja je zadana. Postojanje identiteta nije pitanje naše volje. Identitet, etnički i nacionalni, ne čine subjektivne konstrukcije, nego objektivne zadanosti. Hrvati imaju zanimljive fenomene koji se mogu promatrati i pri tome se dosta pribli-žiti shvaćanju identiteta i njegova nastanka. Ljudi poput Ljudevita Gaja i Augusta Šenoe tijekom svoga stvaralaštva uvelike su prido-nijeli afirmaciji hrvatskog identiteta i danas ih smatramo njegovim paradigmama. Iako su bili njemačkog podrijetla, nisu mogli pri-hvatiti nepostojanje hrvatskog identiteta.Dio hrvatskog identiteta je okrenutost hr-vatske predaje latinskoj Europi i ukorijenje-nost u nju. Na hrvatskome su se prostoru tijekom povijesti prožimale šire kulturne sfere: sredozemna, srednjoeuropska i bal-kansko–maloazijska. U kasnom 17. i 18. sto-ljeću, kada počinje hrvatska novovjekovna povijest, hrvatski prostor razdijeljen je na mletačku sredozemnu, habsburšku sred-njoeuropsku i balkansko-maloazijsku sferu. Hrvatski prostor jedinstven je i po svojoj izrazitoj književnoj dvojezičnosti. Misa se održavala na hrvatskome i latinskome jezi-ku. Dvojezičnost je bila uobičajena pojava u latinskoj Europi, ali da se misa mogla odr-žavati na hrvatskome i latinskome, to je bilo jedinstveno. Hrvatski prostor jedinstven je po tome što je pučki jezik (hrvatski) bio taj na kojem se prinosila euharistijska žrtva, sklapali se ugovori, donosile presude i stje-cala visoka naobrazba. Hrvatska nacija (hr-vatski identitet) pravno je definirana 1650., kada je pred Vrhovnim sudom Rimske crkve definirano što je Ilirska provincija.

Što je hrvatski kulturni identitet?

euroforum 7

DOSSIER INTERVIEWHrvatska kultura u EU

FaH

jih spomenika kulture u sklopu programa Svjetske organizacija za očuvanje spome-nika, World Monuments Fund, New York, SAD;2. Kompleks dvorca Eltz, kao muzejsko-ga-lerijski i multikulturalni centar;3. Arheološko nalazište Vučedol, lokalitet eponim Vučedolske kulture, jedno od naj-važnijih pretpovijesnih nalazišta u Europi (ta je kultura pokrivala 10 današnjih eu-ropskih država - Češku, Slovačku, Austriju, Mađarsku, Rumunjsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Albaniju i istočnu Grčku); 4. Grad Ilok, za obnovu povijesne jezgre - najvažnije srednjovjekovne urbane cjeline u hrvatskome dijelu Podunavlja; dovršetak arheoloških istraživanja. Projektom se u Vukovarsko-srijemskoj županiji planira otvaranje novih muzejsko-galerijskih cjeli-na – Gradski muzej Vukovar, Muzej vučedo-lske civilizacije, Muzej grada Iloka te arhe-ološki parkovi na Vučedolu i u staroj jezgri Iloka. UNESCO-ve najave priključenju ovom projektu osnažit će njegovu provedbu u me-đunarodnom i stručnom dijelu te predvidi-vo otvoriti i nova područja suradnje.

Na poticaj Ministarstva kulture Republike Hrvatske priređen je projekt „Suvremeni hr-vatski crtež“; izložba koja traje od 2005. do 2007. kako u državama članicama EU, tako i u izvaneuropskim državama. Cilj ovog pro-jekta je predstavljanje hrvatskih umjetnika

različitih naraštaja i regija, koji su svoj umjet-nički izričaj pronašli upravo u toj likovnoj disciplini. Po izboru povjesničara umjetnosti akademika Tonka Maroevića i Ministarstva kulture RH, šezdesetero umjetnika pred-stavlja se s po dva umjetnička uratka. U zbli-žavanju kultura europskih i izvaneuropskih zemalja, izložba suvremenoga hrvatskog crteža od posebnog je značenja, upravo zbog potrebe da vlastitu umjetnost sagledavamo u širokom međunarodnom kontekstu te ocje-njujemo vlastita postignuća u istom okruže-nju. Tijekom 2005. godine izložba je pri-kazana u Egiptu, Jordanu, Kini i Hong Kongu, u 2006. gostovala je u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Ir-skoj, Albaniji i Turskoj. U 2007. planira se prikazivanje u Španjolskoj, Bugarskoj i Slovačkoj. Ministarstvo kulture tim izložbenim projektom nastavlja pred-stavljanje dijela svojih umjetničkih po-stignuća, otvarajući nove prostore i za kulturnu razmjenu i obogaćenje kultur-nih programa.

Putujuća izložba „Hrvatski spomenici na UNESCO-voj listi zaštićene svjetske baštine“ prvi je put prikazana u Parizu, u sjedištu UNESCO-a, u povodu obilje-žavanja 25. godišnjice prvih hrvatskih zaštićenih spomenika kulture, upisa-nih na svjetsku listu baštine u Hrvat-skoj. To su povijesne jezgre Dubrovni-ka, Splita i Trogira, šibenska katedrala

sv. Jakova, episkopalni kompleks u Poreču te Nacionalni park Plitvička jezera. Osim u Francuskoj i Njemačkoj, u 2005. godini pro-jekt je predstavljen u Latviji, Poljskoj, Ma-đarskoj, Švicarskoj i Španjolskoj. Tijekom 2006. godine organizirana su gostovanja u Španjolskoj, Grčkoj, Sloveniji, Njemačkoj, Danskoj, Portugalu, Švedskoj, Ruskoj Fe-deraciji, Bugarskoj, Francuskoj, Argentini, Litvi, Kini te Turskoj. Vrlo je važan i kori-stan projekt web centra hrvatske kulture „Culturenet“, koji na internetskoj stranici

DOSSIER INTERVIEWHrvatska kultura u EU

euroforum8

Povijesna jezgra Splita upisana je na UNESCO listu zaštićene svjetske baštine

FaH

www.culturenet.hr nudi informacije o no-vitetima i događajima u različitim područ-jima hrvatske kulture.

Promocijom kulture do prepoznatljivog identiteta unutar EU-a

Hrvatska kulturna politika obuhvaća i projekt „Kulturne politike u Europi – Kom-pendij osnovnih činjenica i trendova“. Do-kument toga projekta prvi je prilog poglav-lja panorama koje će biti posvećene kul-turnoj politici. Unutar tog poglavlja bit će obrađene teme vezane uz širu elaboraciju područja kulturne politike te njezinih re-sursa i metodologije. Projekt pod nazivom Kulturne politike u Europi – Kompendij osnovnih činjenica i trendova („Cultural policies in Europe: a compendium of basic facts and trends“) transnacionalni je projekt, za-počet na poticaj Vijeća Europe 1998. go-dine, a provodi se u suradnji s Europskim istraživačkim institutom za komparativnu kulturnu politiku i umjetnost (ERICarts). To je informacijski sustav, koji omogućuje jednostavan pristup podacima, trendovi-ma te sažecima postojećih baza podataka o nacionalnim kulturnim politikama u Eu-ropi. Struktura odražava prioritete Vijeća Europe i njegovih zemalja članica, kao i potpisnica Europske kulturne konvencije. Svaki od priloga (tzv. profila) o pojedinoj zemlji nastoji se osvrnuti na povijesni ra-zvoj te prikazati sadašnju strukturu, za-konski okvir i trenutačne rasprave o kul-turnoj politici. Projekt bi trebao postati

interaktivno oruđe koje se samo održava putem stalno rastuće mreže nacionalnih partnera, resornih ministarstava, struč-njaka za kulturne politike te istraživačkih institucija širom Europe.

Upoznavanje europskih kulturnih politi-ka potrebno nam je upravo zato što širenje Europske unije sve više utječe na politike tranzicijskih zemalja. Sudjelovanjem u pro-jektu kulturnih politika u Europi, Hrvatska

i u ovo vrijeme eurointegracijskih procesa afirmira svoj kulturni identitet i potvrđuje svoju pripadnost europskomu kulturnom krugu. Hrvatska svoje mjesto u Europskoj uniji može potvrditi i snažno obilježiti upravo vlastitom kulturnom afirmacijom i ulaganjem u promociju svojih kulturnih stečevina. Na taj će način i hrvatski kultur-ni identitet postati prepoznatljiv, a njezina pripadnost zapadnoeuropskomu kultur-nom krugu neupitna.

DOSSIER INTERVIEWHrvatska kultura u EU

euroforum 9

Hrvatski jezik je najvažniji dio kulturne baštine hrvatskoga naroda, a ujedno je i temelj sve-ukupne hrvatske kulture i dokaz svijesti o pripadnosti jedinstvenomu hrvatskom nacional-nom biću kroz čitavu povijest. Temelji hrvatske književnosti pokretačku snagu dobivaju u Hrvatskome narodnom preporodu, „ilirskom pokretu“, koji počinje u ranom 18. stoljeću. Glavni su mu nositelji bosanski franjevci. Papa i isusovački general na konferenciji na naj-višoj crkvenoj razini odlučuju da će se hrvatska gramatika zvati Ilirska gramatika. To je pri-mjer primjene obrazovnih stečevina humanizma u provedbi katoličke obnove. Odlučili su osnovati Ilirsku akademiju, koja je isprva postojala kao ogranak Ilirskog kolegija u Loretu (prvo središte hrvatske kulture u Italiji u sklopu katoličke obnove). Zatim je Ilirska akademija osnovana pri Isusovačkom kolegiju u Rimu i tražio se najobrazovaniji i najsposobniji Hrvat koji bi napisao hrvatsku gramatiku. Odabran je Bartol Kašić iz Paga, koji se istaknuo u nastavi latinske gramatike. Poštujući pragmatički princip narodnosti, naziv ilirski (učeni, humanistič-ki naziv na latinskome jeziku), trebao je imati svoj ekvivalent i na ilirskome jeziku. Ekvivalent latinskomu nazivu ilirski jest slovinski. To je bilo u duhu baroknoga slavizma i politike Rimske crkve. Crkva je priznala da Ilirska provincija obuhvaća Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu i Slave-niju, tj. Slavoniju. Kad se na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pojavljuje moderna (Matoš, Nazor, Vojnović), potpuno se gubi nacionalno-mobilizatorski karakter književnosti. Domoljublje je u funkciji estetike, a ne obrnuto. Taj obrat političke funkcije književnosti prema njezinoj književnoj funkciji događa se kad mobilizatorska književnost više nije potrebna. Hrvati su u 19. stoljeću ušli u sastav Austro–Ugarske Monarhije, što je učvrstilo i definiralo njihovu pripadnost zapadnoeuropskom kulturnom i političkom krugu.

Jezik i književnost kao dio kulture

FaH

FaHI hrvatsko slikarstvo pripada europskoj kulturnoj baštini

euroforum10

Što na temelju svog iskustva na me-đunarodnoj kulturnoj sceni sma-trate uspješnim i prepoznatljivim hrvatskim izvoznim kulturnim

‘proizvodom’? Po čemu smo na kulturnoj sceni prepoznatljivi u Europi?

Hrvatski kulturni identitet temelji se na bogatstvu različitosti koje izviru iz povijesnih, političkih i drugih okolnosti koje su se izražavale na hrvatskome tlu. Jedino očuvanjem, razvijanjem i predstavljanjem vlastitog identiteta možemo opstati u zajednicama koje okupljaju drugačije identitete

Hrvatska kulturna različitost – adut u ujedinjenoj Europi

INTERVJU INTERVJU

Priredile: Nataša Beširević i Nelija Vržina

Zrinko Ogresta, najnagrađivaniji filmski autor u novijoj hrvatskoj kinematografiji, docent na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu

Odgovoriti na to pitanje i nije baš lagano. Odgovor bismo vjerojatno dobili anketom koju bismo proveli po Europi. Rezultati takve ankete mogli bi nam se, možda, uči-niti poraznima. Međutim, zapitajmo se, što bismo mi, Hrvati, izdvojili kao, recimo, prepoznatljiv kulturni proizvod jedne Li-tve, Slovačke, Bugarske ili, recimo, Islanda. Dakako da bi nam ponešto palo na pamet, ali prosječan hrvatski građanin o tome, si-guran sam, nema osobitih spoznaja. Mislim da je slična situacija i s nama i našom kultu-rom u odnosu prema Europi. Ja bih, stoga,

izdvojio neke punktove hrvatske kulture koji su nedvojbena vrijednost, iako za njih vjerojatno ne zna osobit broj Europljana. Možda su ipak najpoznatija tzv. opća mje-sta hrvatske kulture koja proizlaze iz boga-te hrvatske povijesti, npr. Dubrovnik i sve implikacije koje on nosi. Isto tako, recimo i Split, Dioklecijanova palača itd. Suvremenu hrvatsku kulturu, prepoznatu i cijenjenu u svijetu, zacijelo predstavljaju, na primjer, Zagrebačka škola filmske animacije, Zagre-bački glazbeni bijenale, osobiti dosezi su-vremenoga hrvatskog dizajna i arhitekture,

Lado, dalmatinske klape itd. I hrvatska kra-vata postaje sve osobitiji hrvatski kulturni znak. Međutim, nadam se da neće zazvučati presubjektivno, najvitalniji i najprobojniji segment hrvatske kulture koji posljednjih godina privlači osobit interes u Europi, a pomalo i u svijetu jest – hrvatski igrani film. Sudjelovanje hrvatskih autora na vodećim svjetskim festivalima i dobivena priznanja nedvojbeno svjedoče o tome.

Koliko je hrvatska kinematografija po-znata u Europi?Poznatost hrvatske kinematografije u svi-jetu nije proporcionalna njezinoj vrijedno-sti. Razloga za to ima više. Korijeni su još u bivšoj državi. Unatoč nedvojbenoj kvaliteti hrvatskoga filma, djela hrvatskih filmskih autora teško su dolazila u središta koja promoviraju film u Europi i svijetu. Vrlo je malo hrvatskih filmova u doba Jugoslavije uspjelo naći put do najviđenijih, tzv. među-narodnih A filmskih festivala. Kada bi se to, katkad i rijetko, ipak dogodilo, to su gotovo u pravilu bili filmovi koji su prije svega za-dovoljavali određen politički diskurs koji je odgovarao tadašnjoj politici. Stoga filmovi onih hrvatskih redatelja koje danas drži-mo klasicima hrvatskoga filma na takve festivale nisu gotovo mogli doći. Ni jedan igrani film, na primjer, Kreše Golika, Ante Babaje ili Zvonimira Berkovića nije bio na programu berlinskog, venecijanskog i kan-skog festivala. Ako se to i dogodilo, onda je to bilo s kraćim formama, poput krat-kometražnog filma „Moj stan“, Zvonimira Berkovića. Sjetimo li se na primjer Babajine „Breze“, teško je vjerovati da takvo djelo ne bi našlo mjesta na najvažnijim svjetskim filmskim smotrama. Međutim, ondje ga nije bilo i u međunarodnim okvirima taj je film ostao anoniman. Hrvatska kinemato-grafija je, znači, bila dijelom jugoslavenske kinematografije u koju se, najčešće, svojom osobitošću, nije uklapala. Barem nisu njezi-na najviđenija djela. Uspostavom hrvatske neovisnosti, takvo nasljeđe pretočilo se i na novi hrvatski film, film koji je Europi i svi-jetu pod oznakom „hrvatski“ bio posvemaš-nja nepoznanica. Stoga je trebalo vremena da se hrvatski film nametne svijetu. To nije bilo nimalo lako. Nametnuti se možeš samo kvalitetom, a u zemlji koja snima pet, šest igranih filmova godišnje, bilo je teško oče-kivati da će se sustavno pojavljivati kvali-tetna djela. Kvalitete je, međutim, bilo. U početku manje, a poslije sve više, tako da

euroforum 11

INTERVJU INTERVJU

se unatrag pet-šest godina može reći da se hrvatska kinematografija, unatoč oskudnoj produkciji, izborila za mjesto jedne od tre-nutačno najzanimljivijih i najvitalnijih eu-ropskih kinematografija. Zanimljivo je, na primjer, navesti podatak da je gotovo kom-pletna produkcija filmova iz 2004. završila u službenim programima međunarodnih A festivala. A takvih ima malo u svijetu, svega desetak.

Na koji bi se način, po Vašem mišljenju, trebala promovirati hrvatska kultura u Europi? Na koji način to mogu napraviti hrvatski filmaši?Ja sam ipak stvaralac i na meni je da svim svojim sposobnostima nastojim stvoriti što kvalitetnija djela. To je ono čime ja osobno, dakako i moje kolege, pridonosimo afirma-ciji hrvatske kulture uopće pa tako i u svi-jetu. Siguran sam da postoje i pozvaniji od mene koji bi mogli osmisliti strategiju da se hrvatska kultura sustavno promiče u svi-jetu. Na području filma tu stojimo veoma loše. Sve se svodi na individualne napore samih filmskih stvaralaca i producenata. Ne postoji nacionalno filmsko tijelo koje bi se trajno skrbilo za plasman hrvatskoga filma u svijetu. Ne postoji, na primjer, nacionalni filmski institut, kao što ga ima većina europ-skih zemalja, koji preuzima takvu zadaću. U posljednje se vrijeme o toj temi govori sve glasnije i nadam se da su neka rješenja na vi-diku. Mislim da će ona biti inaugurirana i u Zakonu o filmu, koji se uskoro očekuje, a koji ova kinematografija čeka već desetljećima.

Na koji način hrvatski filmaši mogu iskoristiti približavanje Hrvatske EU? Koliko su informirani i zainteresirani za fondove/programe EU-a?Želimo li od nacionalnog, dakle hrvatskoga filma, napraviti elitistički proizvod, prepu-stit ćemo ga europskim fondovima. Iz tih se fondova novac izdvaja, i to ne osobito velik, samo za rijetke. Hrvatski film nestao bi kada bi se prepustio primarnom financiranju iz međunarodnih fondova. U konkurenciji svih ostalih europskih kinematografija, očekivati da bi se baš hrvatskom filmu redovito dodje-ljivao novac, priča je za malu djecu. Država se, zato, mora i dalje skrbiti za hrvatski film, kao za kulturno dobro. Isto kao što se skrbi za hrvatsko kazalište, knjige ili spomenike. Hrvatski filmaši se, dakako, moraju natje-cati i u europskim filmskim fondovima. S tim su i započeli. To je neobično važno, prije

svega zato što takve produkcije apriori filmu osiguravaju bolji plasman u Europi.

Postoji li u EU mogućnost gubljenja na-cionalnoga kulturnog identiteta i što je, po Vašem mišljenju, hrvatski kulturni identitet? Na koji način Hrvatska sa svojim kulturnim identitetom može op-stati u EU?Identitet je skup osobitosti koje čine neku zajednicu, a koje su drukčije od osobitosti drugih zajednica. Kulturni identitet zapravo je izraz čovjekova mjesta u svijetu. Hrvatski kulturni identitet temelji se na bogatstvu ra-zličitosti koje izviru iz povijesnih, političkih i drugih okolnosti koje su se tijekom povijesti izražavale na hrvatskome tlu. Različitosti su osobita vrijednost, a katkad i sredstvo ko-jima se služe oni koji nam nisu skloni kako bi ostvarili svoje interese, bilo političke ili gospodarske. Takvi su pokušaji prepoznat-ljivi i danas pa nam je nužna homogenost i prepoznatljivost, kada je riječ o nacionalnom kulturnom identitetu. U suprotnom bismo se mogli utopiti u interesnim i integracijskim procesima globalizacijskog vremena. Jedino očuvanjem, razvijanjem i predstavljanjem vlastitog identiteta možemo opstati u za-jednicama koje okupljaju i druge i drugačije identitete. Ako si bez identiteta nitko te ne cijeni. Rezimirajući svoj dosadašnji rad i odje-ke svojih filmova u Europi i svijetu, prepo-znajem kako su oni i ogledalo moje stvaralač-ko-profesionane osobitosti, ali i specifičnog hrvatskog identiteta koji se, pretpostavljam, ogleda u mojim filmovima. Katkad znam spo-menuti tumačenje koje je išlo uz priznanje za moj debitantski film „Krhotine”, kada je 1991. bio izabran među pet najboljih mladih europ-skih filmova godine u nadmetanju za Europ-sku filmsku nagradu Felix: „Film se nameće svojom autorskom i stilskom osobitošću, ali i nacionalnim karakterom koji se uspio uzdići prema univerzalnom, time jasnom i dostu-pnom svakom gledatelju.”

Vi ste jedan od najnagrađivanijih film-skih autora u novijoj hrvatskoj kinema-tografiji. Koliko te nagrade znače za Vas – Vašu osobnu promociju, a koliko pro-moviraju hrvatsku kinematografiju?Nagrade pojedincu uvijek su i nagrade zajed-nici kojoj pripadaš. Uz moj film, ma gdje god se pojavio, stoji i prefiks – atribut hrvatski. Moje nagrade su znači i nagrade hrvatskoj kinematografiji, moja afirmacija afirmacija je i hrvatskoga filma i hrvatske kulture.

INTERVJU INTERVIEW

Na koji način mladi hrvatski umjetnici mogu iskoristiti pridruživanje Hrvatske Eu-ropskoj uniji?

Što se tiče angažmana u orkestru, mladi će moći dobro iskoristiti ulazak Hrvatske u EU. Kada sam početkom 90-ih godina bio direktor orkestra u Sevilli, na svim audicijama i na oglasima za radna mjesta prednost se davala državljanima Europske unije. Kada su postojala dva podjednako dobra kandidata, uvijek je primljen onaj iz Europske unije. Osim toga, bit ćemo bliže događajima, bit ćemo bliže agencijama. I danas mladima nedostaje ono što je nekoć nedostajalo i meni: kontakti s agencijama, direktorima i ljudima koji organiziraju koncerte. Te ćemo kontakte ostvariti time što će nakon našeg ulaska u EU ljudi iz dr-žava članica lakše i češće dolaziti k nama, a to se za sada još uvijek ne događa dovoljno često. U tim će prigodama čuti naše mlade ljude. Mi imamo mnogo mladih darovitih ljudi koji bi mogli stvoriti zapaženu karije-ru, ali si ne mogu priuštiti tjedan dana bo-ravka u Berlinu ili Beču da bi pokazali ono što znaju. Na ovaj način sve će to biti puno jednostavnije jer ćemo biti bliže i jer će dru-gi biti bliže nama.

Katkad se uz ulazak u EU spominje gu-bitak kulturnog identiteta. Zabrinjava li vas to?Nimalo me ne zabrinjava. Nitko nam neće ukrasti ono što su naši kompozitori napisa-li, naši slikari naslikali. Naš identitet u glaz-bi je sigurno Jakov Gotovac i to nam nitko neće ukrasti. Dapače, nadam se da ćemo, kad uđemo u EU, naći neki način da putem fondova Europske unije dođemo do kapitala s pomoću kojeg ćemo Europi i svijetu uspjeti pokazati hrvatsku kulturu.

Koliko su hrvatski umjetnici poznati u svijetu?Kao i u svemu, pogotovo u sportu, čudno-vato je da jedna zemlja od samo četiri i pol milijuna stanovnika ima tako puno dobrih sportaša, a i nekoliko vrlo dobro pozicio-niranih glazbenika ili kulturnjaka. Što se glazbe tiče, dovoljno je spomenuti nekoliko imena koja su poznata u cijelome svijetu: dirigenta Radovana Vlatkovića, čelisticu Moniku Leskovar, pijanistu Ivu Pogorelića, a ima i nekoliko vrlo uspješnih pjevača. Što se darovitosti tiče, Hrvatska se ima čime ponositi.

euroforum12

INTERVJU INTERVIEW

Po čemu je hrvatska kultura prepoznat-ljiva u svijetu? Što smatrate uspješnim hrvatskim kulturnim proizvodima na svjetskoj sceni?Prepoznatljivi smo, nažalost, po nekolicini nas koji radimo izvan Hrvatske, koji pravi-mo karijeru po svijetu. Katkad piše da smo Hrvati, ali uglavnom niti ne piše jer vani je to nebitno.

Ulaže li Hrvatska dovoljno u svoju kul-turnu promidžbu?Smatram da ne ulaže dovoljno i da hrvatska

kultura nije dovoljno prepoznatljiva u svije-tu jer ne postoji sustavna, smislena politika

promidžbe naše kulture. U veleposlanstvi-ma se uvijek organizira ono što je najjefti-nije, što stane u neku malu dvoranu i što se može dogovoriti privatnim kanalima. Za-grebačka filharmonija, koja postoji već 136 godina, gostovala je u Švedskoj u ožujku ove godine. Publika se najprije iznenadila time što je vidjela tako veliki orkestar. Nakon što smo odsvirali prvi dio koncerta, bili su izne-nađeni time koliko dobro sviramo. A nakon koncerta u Stockholmu rekli su nam da već odavno nisu imali tako dobar koncert. Zato stječem dojam da ljudi vrlo malo znaju o

Vjekoslav Šutej, šef dirigent Zagrebačke filharmonije

Nitko nam neće ukrasti ono što su naši kompozitori napisali, naši sli-kari naslikali. Dapače, kad uđemo u EU, putem fondova Europske unije možemo doći do kapitala s pomoću kojeg ćemo Europi i svijetu uspjeti pokazati hrvatsku kulturu

Ulazak u EU – prigoda za promociju hrvatske umjetničke tradicije i talenata

euroforum 13

INTERVJU INTERVIEW

Što smatrate uspješnim i prepo-znatljivim hrvatskim izvoznim kulturnim ‘proizvodom’? Po čemu smo na kulturnoj sceni

prepoznatljivi u Europi?Dobro ste učinili stavivši riječ ‘proizvod’ pod navodnike. Proizvod podrazumijeva neku robu koja je, ako je o kulturi riječ, k tomu i dobro upakirana. Tako nešto ne po-stoji niti će ikada postojati. Sve što je upaki-rano nema veze sa svijetom kreacije iz čega bi trebalo proisteći kulturno dobro. Naime,

kultura je tvorevina vrijednosti, a te se vri-jednosti uspostavljaju kao plod dugotrajnog sazrijevanja. Ne možemo imati neku robu

Dražen Katunarić, književnik, izdavač i urednik književnih revija, član Vijeća za međunarodnu kulturnu suradnju i europske integracije Ministarstva kulture

EU štiti kulturnu raznolikost ‘malih’ naroda

euroforum14

nama, ponajprije zbog toga što tako rijetko nastupamo izvan Hrvatske, a čini mi se da se i ta rijetka gostovanja događaju nekako stihijski te da naša kulturna promidžba nije dobro organizirana.

Prije šest ili sedam godina uspio sam odvesti Zagrebačku filharmoniju u Zlatnu salu Musi-kvereina u Beču, odakle svake godine televi-zija prenosi novogodišnji koncert. Neki važni ljudi bili su na tom događaju. Nakon koncerta u hotelu Imperial, preko puta Musikvereina, održan je prijam za oko 300 ljudi, a među njima je bio i bivši austrijski državni tajnik za umjetnost i medije Franz Morak. Poslije tog koncerta Morak je rekao da je to najveći uspjeh hrvatske vanjske politike u posljed-njih deset godina, što potvrđuje važnost pro-moviranja kulture naše zemlje u svijetu.

Na koji bi se način trebala promovirati hrvatska kultura u Europi i u svijetu?Dirigiram puno u Beču, nekoliko puta dirigi-rao sam za razne predsjednike država. Svaki put kada predsjednik neke države dođe u Beč, tu večer ga vode u kazalište na jednu opernu predstavu. Tu večer s predsjednikom Austrije sjedi u glavnoj loži i gleda operu. To je praksa koju bismo i mi trebali uvesti. Također, večer prije važnih sastanaka koje naši političari održavaju u svijetu, mogli bismo organizirati veliki koncert, veliku izložbu ili neki drugi veliki događaj pa bi onda, recimo, premijer to ponosno otvorio, a sutradan razgovarao s političarima s ko-jima je večer prije uživao u jednom velikom kulturnom događaju. Kultura uvijek otvara mnoga vrata. Kad u Bruxelles, London ili Pariz dođete s velikim orkestrom, kao što je Zagrebačka filharmonija, i kažete da već 136 godina imate svoj orkestar, time dokazujete da ste dio te Europe. Nije dovoljno to stalno izvikivati, nego to treba nečim i dokazati.

Zagrebačka filharmonija nije već 20 ili 30 godina snimila nosač zvuka. Zašto Zagre-bačka filharmonija nema snimljenu nijednu izvedbu, ni hrvatskih, a ni svjetskih autora? Za nekoliko kompozitora mislim da bi bili svjetski poznati da nisu odavde. Nažalost su odavde pa se nije dovoljno čulo za njih, od Borisa Papandopula, Frana Lhotke... Lhot-kin balet “Đavo u selu” jedan je od najljepših baleta koje sam ikada čuo i svirao. Papando-pulova a cappella Hrvatska misa, jedna je od najljepših glazbi ikada napisanih. Takva dje-la zaslužuju puno bolju promidžbu.

Europa je sama po sebi sastavljena i od brojčano manjih i malih država koje su se i udružile da bi sačuvale svoj identitet, a ne da bi ga izgubile. Hrvatska tu nije iznimka

INTERVJU INTERVIEW

za izvoz koja je reprezentativna ako u sa-moj zemlji nije uspostavljen takav sustav vrijednosti koji je „izbacuje“. Primjerice, finski je dizajn najprije bio rezultat nekog procesa sedimentacije i prepoznavanja unutar samih granica finske kulture, da bi onda bio prepoznat i u svijetu. Tako i mi moramo prvo znati što su naše vrijednosti, kako su nastale, na njima poraditi da bi ih i drugi mogli prepoznati.

Na koji se način jezik i književnost brojčano malog naroda može promovi-rati u Europi?Tu vrijede apsolutno ista pravila, s time da su za male narode i njihovu promociju u Eu-ropi važni i milimetarski pomaci. Najprije treba iznutra stvoriti povoljnu situaciju za jezik i književnost da bismo imali što pla-sirati vani. Tako primjerice jedan festival književnosti u Zagrebu ili nekom drugom gradu, ako je dobro organiziran, i ako uspije dovesti važne književnike, izdavače i prevo-ditelje, može polučiti velike povratne efek-te. Stranci će tako puno doznati o nama i o našoj književnosti i onda ponuditi prijevode u svojim matičnim zemljama. Na primjer, makedonska i slovenska poezija među naj-prevođenijima su u Europi upravo zbog toga što imaju kvalitetne festivale kao što su oni u Strugi i Vilenici. Nešto se posljednjih go-dina u nas učinilo na planu potpore piscima i, što je podjednako važno, potpore prevodi-teljima putem natječaja koje je organiziralo Ministarstvo kulture. Takvi su natječaji za svaku pohvalu jer djeluju stimulativno na pisce i one koji osiguravaju transmisiju u drugi jezični kod. Posljednjih godina orga-nizirane su i međunarodne rezidencije pisa-ca na osnovi reciprociteta, a to je značajno, jer se dužim boravkom pisaca osiguravaju trajnije veze i mogućnosti plasiranja naših književnika u inozemstvu.

Na koji bi se način, prema Vašem mi-šljenju, trebala promovirati hrvatska kultura u Europi? Na koji način to mogu učiniti hrvatski književnici?Kultura iziskuje strpljivo i dugotrajno ula-ganje. Najvažnije je imati viziju djelovanja na više različitih razina. Jedna bi razina bila stvaranje raznih kulturnih institucija i punktova u vodećim europskim metropola-ma koje bi organizirale razne programe za najkvalitetnije hrvatske stvaraoce. To nije ništa originalno: mnogi mali narodi imaju diljem svijeta svoje kulturne centre ili bar

knjižare odakle animiraju publiku iz zemlje domaćina za takve projekte. Razina sinkro-nizirane povezanosti sa sveučilištima tako-đer je vrlo bitna jer se upravo na slavističkim katedrama, gdje se uči hrvatski jezik, regru-tiraju intelektualci koji će sutra prevoditi hrvatsku književnost na strani jezik. Posto-ji i razina osnivanja raznih fondacija koje bi se bavile stimuliranjem prijevoda hrvatskih autora na europske jezike i kontaktirale sa stranim izdavačima i literarnim agentima. Naime, strani izdavači ne žele ulaziti u ri-zik objavljivanja nepoznatih pisaca iz ma-lih naroda koji se na tamošnjem tržištu ne bi prodavali, pa im je potpora iz Hrvatske itekako bitna. Na taj način Slovenci koji imaju „Trubarjevu založbu“ uspiju osigurati godišnje prijevode desetak svojih autora na strane jezike. Ne treba zanemariti i razinu individualne, na prvi pogled „izolirane“ ini-cijative koja je često produktivnija od onih državnih, samo što mora biti i prepoznata na višim instancama.

Na koji način hrvatski ‘kulturnjaci’ mogu iskoristiti približavanje Hrvat-ske EU? Koliko su informirani i zainte-resirani za fondove i programe EU?Kao što na sveučilištima postoji „Bolonjski proces“, tako će ubrzo usklađivanje s europ-skim pravilima igre brzo doći na red na pla-nu kulture. Morat ćemo se prijavljivati na natječaje za raznorazne potpore i svladati zapreke europske birokracije. Tu je važna uloga i države da uputi pojedinca i savjetuje mu kako može doprijeti do tih organizacija i tješnje se povezati s europskim kulturnim standardima.

Postoji li u EU mogućnost gubljenja na-cionalnog i kulturnog identiteta i što je, prema Vašem mišljenju, hrvatski kulturni identitet? Na koji način Hr-vatska sa svojim kulturnim identite-tom može opstati u EU?Europa je sama po sebi sastavljena i od brojčano manjih i malih država koje su se i udružile da bi sačuvale svoj identitet, a ne da bi ga izgubile. Hrvatska tu nije iznimka. Kulturna raznolikost je upravo jamac ta-kvog opstanka, a male nacije „sol zemlje“. U prošlosti su one odolijevale velikim car-stvima, od Atene, Jeruzalema do Firence, stvorivši demokraciju, moral i pojedinca, i sačuvali bitne vrijednosti od onih koji su vladali silom i brojnošću. Hrvatska je kao zemlja, sudeći po njezinim gradovima, kul-

turnim i pisanim spomenicima sačuvala i stvorila duhovni uzorak europskoga jedin-stva, i svojim osebujnim životom ostvarila sponu između klasične starine, srednjovje-kovlja i modernog svijeta. U njoj se nalaze konstitutivne ideje koje presudno određu-ju zapadnu civilizaciju. To su polazišta na kojima uvijek valja inzistirati i na kojima počiva hrvatska pripadnost Europi. Danas se situacija promijenila, ali je princip ostao isti: valja se obraniti od općeg uniformira-nja i vladavine kvantitete. Znamo da je EU danas više sinonim ekonomskoga pros-periteta i blagostanja, da je više klub koji funkcionira po internim pravilima i koju pretpostavlja kulturnim raznolikostima koje je tvore. Zato bi ulazak Hrvatske u EU bio ne samo dobitak u ekonomskom povezi-vanju nego i jačanje onih tendencija unutar Europske unije koje se bore protiv procesa brisanja memorije, amerikanizacije i globa-lizacije koje se danas svima nameću.

Kako ocjenjujete kulturnu strategiju na državnoj razini u Hrvatskoj i što se, prema Vašem mišljenju, može bolje?Otvorenost hrvatske kulture jedini je ja-mac njezina opstanka. Tako je oduvijek bilo, i od toga mora polaziti svaka kulturna strategija. Mislim da se mora otvoriti pro-stor za više ciljeve i ambicioznije planove nego dosad. Država bi tu morala biti samo servis koji će pružiti okvire i mogućnosti i pokušati potaknuti velike inicijative koje uvijek dolaze od vrsnih pojedinaca i grupa koji imaju ideje. Nije važno samo prepozna-ti inicijative, nego i stvoriti plodno tlo za njihov nastanak. Otvaranje Mediteranskog instituta Miroslava Radmana na polju zna-nosti može biti ogledni primjer i za kultur-ne djelatnike.

euroforum 15

Hrvatska je kao zemlja, sudeći po njezinim gradovima, kulturnim i pisanim spomenicima sačuvala i stvorila duhovni uzorak europsko-ga jedinstva, i svojim osebujnim životom ostvarila sponu između klasične starine, srednjovjekovlja i modernog svijeta. U njoj se nalaze konstitutivne ideje koje presudno određuju zapadnu civilizaciju.

USPJEŠNI mr. sc. NINA OBULJEN, pomoćnica ministra kulture

Uprava za međunarodnu kul-turnu suradnju, kojoj je Nina Obuljen na čelu, sastoji se od Odjela za europsku suradnju,

Odjela za izvaneuropsku suradnju te Odje-la za UNESCO. Uprava priprema međuna-rodne sporazume, programe i protokole o kulturnoj suradnji, ostvaruje kulturne veze s Europskom unijom, UNESCO-m, Vijećem Europe i drugim međunarodnim organiza-cijama i za sve to raspolaže s proračunom od oko 13 milijuna kuna namijenjenih potica-nju međunarodne suradnje. O tome na što će se rasporediti ta sredstva ova se Uprava konzultira s Ministarstvom vanjskih po-slova i europskih integracija, kao i savjet-nicima za kulturu u našim diplomatskim i konzularnim predstavništvima.

Kada je pridruživanje Europskoj uniji u pitanju, Ministarstvo kulture ima dvije vrste obveza. Dok se zasebni Odjel za eu-ropske integracije pri kabinetu ministra bavi usklađivanjem našeg zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a, Odjel za eu-

Pišu: Nataša Beširević i Nelija Vržina

euroforum16

EU će financijski podupirati hrvatsku kulturnu baštinu i umjetnike

EU financira prevođenje zato što se inzistira na očuvanju jezične razno-likosti, projekti iz područja obnove kulturne baštine, kada se radi o ne-čemu što je od europskog značenja, europske kulturne mreže, kazališne koprodukcije, gostovanja, izložbe koje uključuju više država, programi mobilnosti za mlade umjetnike... Fi-nancira se europska dimenzija rada umjetnika, ono što će umjetnicima omogućiti da stvaraju u različitim državama ili da stvaraju zajedno s umjetnicima iz različitih država, mimo onoga što stječu i stvaraju u domovini

INTERVIEWUSPJEŠNI mr. sc. NINA OBULJEN, pomoćnica ministra kulture

euroforum 17

ropsku suradnju potiče i promiče kulturnu suradnju pripremom za pristupanje progra-mu Kultura 2007, kao i drugim programima koji su namijenjeni financiranju projekata iz područja kulture.

EU financira očuvanje kulturne raznolikosti

“Financira se, primjerice, prevođenje zato što EU inzistira na očuvanju jezične razno-likosti, zatim projekti iz područja obnove kulturne baštine, kada se radi o nečemu što je od europskog značenja, europske kultur-ne mreže, kazališne koprodukcije, gosto-vanja, izložbe koje uključuju više država, programi mobilnosti za mlade umjetnike i slično. Dakle, financira se europska dimen-zija rada umjetnika, ono što će umjetnici-ma omogućiti da stvaraju u različitim drža-vama ili da stvaraju zajedno s umjetnicima iz različitih država, mimo onoga što stječu i stvaraju u svojim državama”, kaže pomoć-nica ministra kulture Nina Obuljen.

Međutim, s obzirom na količinu novca koju svaka država članica EU-a izdvaja za svoju kulturu, Kultura 2000 relativno je skroman fond. “Razlog je taj što nikada nije niti bilo zamišljeno da bi financiranje kulture iz EU-a na bilo koji način nadomjestilo financira-nje kulture na nacionalnoj razini”, objaš-njava Obuljen. “Na politiku prema kulturi primjenjuje se načelo supsidijarnosti; pa tako i na politiku financiranja kulture. To znači da je financiranje kulturne proizvod-nje u prvom redu obveza država članica, a EU potiče onaj segment te proizvodnje u kojem postoji ono što se naziva europskom

komponentom, odnosno europskom doda-nom vrijednošću”, dodaje Nina Obuljen.

U sljedećem sedmogodišnjem razdoblju, program Kultura 2000 zamijenit će pro-gram Kultura 2007. Hrvatska već tri godine sudjeluje kao pridruženi partner u projek-tima koji se financiraju iz programa Kultura 2000. Do sada su hrvatski umjetnici sudje-lovali u desetak projekata. Jedan od zani-mljivih svakako je projekt SEAS kojim je stvorena svojevrsna veza između Baltičko-ga i Jadranskoga mora, a hrvatski partner je udruga „Drugo more“ iz Rijeke. Informa-cije o svim tim projektima i o sudjelovanju

hrvatskih umjetnika mogu se naći na inter-netskim stranicama Ministarstva kulture.

“Sada smo u pregovorima s Europskom ko-misijom nakon kojih očekujemo da će biti potpisan memorandum o razumijevanju te da će na temelju toga naši umjetnici i kul-turni radnici moći punopravno sudjelovati u programu Kultura 2007”, najavljuje Obu-ljen. Natječaj za taj program raspisat će Eu-ropska komisija tijekom 2007. godine.

Kako je upravljanje prirodnim i kultur-nim nasljeđem dio prioriteta inicijative Europske unije, ova Uprava također su-

Nina Obuljen imenovana je pomoćnicom ministra za međunarodnu kulturnu suradnju u prosincu 2005., a do imenovanja 2005. radila je u nekoliko važnih institucija, uglavnom uvijek na poslovima vezanim uz kulturu, što je danas čini vrlo kompetentnom voditeljicom Uprave za međunarodnu kulturnu suradnju. Od 1992. do 1996. radila je u Rektoratu Sveuči-lišta u Zagrebu, nakon čega je boravila je u Parizu radeći za UNESCO, kao savjetnica u Uredu za promociju statusa žena i ravnopravnost spolova. U kabinetu ministra kulture radila je od 1998. do 2000. na poslovima savjetnice, a poslije i šefice kabineta ministra. U Ministarstvu vanjskih poslova RH 2000. bila je koordinatorica Odsjeka za UNESCO, a od kraja 2000. radila je na Institutu za međunarodne odnose u Zagrebu kao asistentica u Odjelu za kulturu i ko-munikacije.Od svibnja 2004. do prosinca 2005. bila je predsjednica Vijeća za međunarodnu kulturnu suradnju i europske integracije Ministarstva kulture te članica radne skupine za reformu politike prema knjizi. Tijekom 2004. i 2005. bila je voditeljica hrvatskog izaslanstva u pre-govorima za donošenje Konvencije o raznolikosti kulturnih sadržaja i umjetničkih izričaja u UNESCO-u.Od 2001. do 2005. bila je članica Izvršnog odbora Međunarodne mreže za kulturnu raznoli-kost (INCD, Ottawa, Kanada). Članica je uredništva časopisa CULTURELINK i Upravnog odbo-ra Svjetskog foruma kulture.Osim impresivne profesionalne karijere, Ninu Obuljen karakterizira i vrlo raznoliko obra-zovanje. Trenutačno pohađa doktorski studij komparativne politike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Magistrirala je 2004. godine na istome fakultetu temom “Utjecaj eu-ropskih integracija na hrvatsku kulturnu politiku”. Završila je doktorski tečaj “Ekonomija i financiranje kulture” na katedri za doktorske studije i kontinuirano obrazovanje Sveučilišta Paris-Dauphine, kao i jednogodišnji stručni studij na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija. Diplomirala je violinu na Muzičkoj akademiji u Za-grebu te francuski jezik i komparativnu književnost na zagrebačkome Filozofskom fakulte-tu. Aktivno govori engleski, francuski i talijanski te pasivno španjolski jezik.Objavila je dvadesetak znanstvenih i stručnih radova u domaćim i međunarodnim časo-pisima, uglavnom iz područja kulturne politike, kulturne i medijske raznolikosti te među-narodne kulturne suradnje. Izlagala je na brojnim znanstvenim i stručnim konferencijama i seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu. Za istraživanje utjecaja europskih integracija na kulturne politike novih država članica EU-a 2004. godine osvojila je godišnju europsku nagradu za istraživanje kulturnih politika, koju dodjeljuju Europska kulturna fondacija i Tercentenary Foundation Švedske banke, nakon čega je Europska kulturna fondacija 2006. godine u Amsterdamu objavila njezinu knjigu pod naslovom “Zašto trebamo europske kulturne politike?”.

Mlada pomoćnica ministra impresivne karijere i obrazovanja

“Iz programa INTERREG iskorište-no je dosta novca za kulturu”, kaže Nina Obuljen. Sredstva su uglav-nom odobrena muzejima, projek-tima za zaštitu kulturne i prirodne baštine te projektima iz područja arheologije. Gradski muzej Varaž-din uključio se s Pokrajinskim mu-zejom Maribor u Program za susjed-stvo Slovenija - Mađarska - Hrvatska te pokrenuo projekt pod nazivom “BASTION - Gradovi uz Dravu otva-raju svoje utvrde” u sklopu progra-ma INTERREG III A (prekogranična suradnja).

euroforum18

djeluje u potpori projektima iz programa INTERREG-a, ako se odnose na kulturu ili zaštitu prirodne baštine te sudjeluje u planiranju i izradi operativnih dokumena-ta. “Iz ovog programa iskorišteno je dosta novca za kulturu”, kaže Obuljen. Sredstva su uglavnom odobrena muzejima, projek-tima za zaštitu kulturne i prirodne baštine te projektima iz područja arheologije. “Naši zaposlenici, kao i neke druge ustanove te nevladine organizacije, dosta su angažirani oko ovakvih projekata jer vidimo da nude brojne mogućnosti”, navodi Obuljen i doda-je da projekti INTERREG nisu nužno opse-gom skupi projekti, ali redovito poluče vri-jedne radionice, važna istraživanja ili kori-sne publikacije. Katkad kao njihov rezultat nastane izložba koja se u kratkom vremenu prikaže u svim državama čije institucije su-djeluju u projektu. U sklopu INTERREG-a ostvareno je više zanimljivih projekata. Pri-mjerice, Gradski muzej Varaždin uključio se s Pokrajinskim muzejom Maribor u Pro-gram za susjedstvo Slovenija - Mađarska - Hrvatska te pokrenuo projekt pod nazivom

“BASTION - Gradovi uz Dravu otvaraju svo-je utvrde” u sklopu programa INTERREG III A (prekogranična suradnja).

Za financiranje projekata - najbitnija informacija

Iz iskustva u radu na programima finan-ciranja projekata, Obuljen zaključuje da je od iznimne važnosti umjetnicima i kul-turnim radnicima približiti informaciju o programima i biti im na raspolaganju. U tu je svrhu Uprava za međunarodnu kulturnu

suradnju uspostavila više kanala infor-miranja umjetnika i kulturnih djelatnika. “Iako će to postati naša obveza tek kada Hr-vatska bude mogla punopravno sudjelovati u programu Kultura 2007, u Ministarstvu kulture već dvije godine djeluje neformalna Kulturna kontaktna točka (KKT). Osnovali smo je baš zato da bismo mogli lakše distri-buirati informacije o mogućim partnerstvi-ma i projektima u koje se može uključiti. Zatim, paralelno s internetskom stranicom Ministarstva kulture, postoji i portal za hr-vatsku kulturu CULTURENET na kojem su objavljene sve informacije o natječajima Eu-ropske komisije, ali i o onima koje nam pru-žaju države na bilateralnoj osnovi u obliku stipendija, poticanja na mobilnost i tako dalje. Organizirali smo i nekoliko seminara o korištenju programa Kultura 2000, a u ovoj ćemo godini intenzivirati takve seminare“, kaže pomoćnica ministra kulture i dodaje: „Na seminarima ćemo objasniti i korištenje programa MEDIA, u kojem ćemo moći su-djelovati kada privremeno zatvorimo pre-govaračko poglavlje Mediji i informacijsko

društvo. Uvidjeli smo da za sve naše kanale informiranja postoji velik interes i zato ula-žemo sve napore u to da na svaki upit bude odgovoreno i da svi potencijalni korisnici tih fondova vide da će im djelatnici Mini-starstva kulture pružiti svu moguću pomoć. Naravno, na kraju sve ovisi o onima koji te projekte procjenjuju u Bruxellesu, ali važno je da mi napravimo sve što možemo”, kaže Obuljen.

Međutim, prijaviti projekt Europskoj ko-misiji zvuči puno lakše nego što jest. Pri-

kupljanje dokumentacije i ispunjavanje formulara zahtijeva mnogo rada, a na kraju malen broj projekata dobije sredstva. Kako bi ohrabrilo zainteresirane projektne par-tnere, Ministarstvo kulture osigurat će za program Kultura 2007 paralelno domaće financiranje (match-funding) projekata koji dobiju pozitivnu ocjenu Europske komisije. “Takvu ćemo shemu primjenjivati barem tijekom prve dvije ili tri godine nakon što se hrvatskim kulturnim djelatnicima otvo-ri mogućnost da budu nositelji projekata”, kaže Nina Obuljen.

Postoji još jedan trend vezan uz kulturnu suradnju koji Hrvatska postupno prihva-ća. Naime, u svijetu osjetno opada posto-tak projekata koji se potpuno realiziraju putem državnih mehanizama i postoji jasan trend spuštanja planiranja kulturne suradnje na razinu institucija i pojedina-ca koji se bave kulturom. Neke su države čak posve napustile dogovaranje kulturne suradnje putem bilateralnih ugovora ili državne razmjene. “Umjetnici su danas ti koji trebaju procijeniti gdje i kada bi bilo važno gostovati, a Ministarstvo kulture je tu da dodjelom javnih sredstava putem natječaja pomogne tim umjetnicima da realiziraju svoje projekte i ideje”, zaklju-čuje pomoćnica ministra kulture Nina Obuljen.

USPJEŠNI mr. sc. NINA OBULJEN, pomoćnica ministra kulture

Prvi programi za financiranje projekata iz područja kulture na razini Europske unije datiraju iz 1992. godine. Bili su to specijali-zirani programi Kaleidoscope, Ariane i Rap-hael, koji su osam godina poslije ujedinjeni u program Kultura 2000. To je bio okvirni program Europske zajednice za razdoblje od 2000. do 2006., čiji je cilj poticanje su-radnje među državama članicama u kulturi, odnosno stvaranje zajedničkog europskog kulturnog prostora, koji bi zbližio europske narode, uz istodobno očuvanje njihovih nacionalnih i regionalnih različitosti. Ciljevi programa Kultura 2000 postižu se potica-njem mobilnosti i kreativnosti umjetnika i njihovih djela, međukulturalnoga dijaloga, dostupnosti kulture široj javnosti te pozna-vanja povijesnog i kulturnog nasljeđa eu-ropskih naroda.

Kako EU potiče kulturu?

Pregovaračko poglavlje Informacijsko društvo i mediji sadržava smjernice za formuliranje nacionalnih medijskih politika i tu je Hrvatska gotovo u cijelosti uskladila svoje zakonodav-stvo već i prije početka pregovora. Kultura je, pak, u pregovorima zahvaćena poglavljem Obrazovanje i kultura, ali je vrlo specifična zato što je u tom području isključena mogućnost harmonizacije, kada se radi o lex specialis, odnosno o zakonima koji se odnose isključivo na sektor kulture. Međutim, to ne znači da u pregovorima o kulturi nema mnogo posla. Dapa-če, situacija je upravo suprotna. “Kada je kultura u pitanju, osobito je važno voditi računa o pregovorima u ostalim poglavljima koja izravno ili neizravno zahvaćaju područje kulture, a takvih je poglavlja mnogo: Sloboda kretanja radnika, Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga, Pravo intelektualnog vlasništva, Porezi, Carinska unija i tako dalje. Jedna od važnijih posljedica pregovora bit će ta što ćemo spoznati da se niti jedno područje ne može promatrati izolirano i što ćemo napustiti sektorski pristup, koji je često preuzak”, objašnjava Obuljen.

Kultura je povezana s drugim pregovaračkim poglavljima

Raspolažemo kulturnom baštinom europske vrijednosti

GOST KOMENTATOR

euroforum 19

LINA KEŽIĆ, urednica Redakcije kulture Informativnoga programa Hrvatske televizije

Upućenost kulturnih djelatnika, pa i novinara koji prate kultur-na zbivanja, u proces hrvat-skog približavanja Europskoj

uniji nije, čini mi se, na zavidnoj razini. No poznato je da na razini Unije postoji ne samo deklarirana nego i pravno utemeljena odluka da se potiče i razvija kulturna ra-znolikost i posebnost, da se za zajedničku europsku kulturnu baštinu skrbi na mikro, ali i općem planu. Iako u najširoj javnosti postoji strah da će se nacionalni kulturni identitet utopiti, kao i jezik, u moru jezika i kultura koje okuplja EU, mislim da ipak jača svijest kako raspolažemo upravo kul-turnom baštinom europske vrijednosti te da straha nema. Barem ne od te vrste poti-ranja! Otvaranju i poticanju takve svijesti, rekla bih samosvijesti, trebali bi uvelike pri-donositi mediji.

Moje razmišljanje o temi odnosa hrvat-ske kulture i nečega što se zove europska kultura ide u smjeru partnerstva. Prvi primjer: u Beču su održani Dani hrvatske glazbe. Hrvatski komorni orkestar, pri-mjerice, svirao je Mozarta i Sorkočevića, suvremenike! Austrijska i europska jav-nost uopće ne zna za Sorkočevića. Šteta, neka ga onda naši orkestri sviraju na svim inozemnim nastupima. Drugi primjer: na prošlogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama gosti festivala morali su pripremi-

Iako u najširoj javnosti postoji strah da će se nacionalni kulturni identi-tet utopiti u moru jezika i kultura koje okuplja EU, ipak je jača svijest kako raspolažemo upravo kultur-nom baštinom europske vrijedno-sti te da straha nema. U kulturnom predstavljanju Europi treba podupi-rati sve ono što podrazumijeva ba-štinski glas, ali je individualizirano i usklađeno s duhom vremena

GOST KOMENTATOR LINA KEŽIĆ, urednica Redakcije kulture Informativnoga programa Hrvatske televizije

euroforum20

ti neku skladbu Borisa Papandopula koju će izvoditi i poslije, i u svojim zemljama i drugdje. Dubrovačke ljetne igre namet-nule su svijest da je Papandopulo jednako dobar, ako ne i bolji od nekih izvođenijih europskih skladatelja. Naš tenor Tomislav Mužek pjeva diljem europskih pozornica najzahtjevnije uloge. Trebamo samo pa-ziti da nam se uvijek vraća. Kao i Monika Leskovar ili neki drugi umjetnik iznimne kvalitete. Najbolji primjer da je hrvatski kulturni i umjetnički prostor oduvijek di-jelom zajedničkoga europskog duhovnog ozračja, bila je fantastična izložba Hrvat-ska renesansa u Francuskoj, održana prije tri godine u dvorcu Ecouen, kraj Pariza, na-cionalnom muzeju renesanse. Tom je izlož-bom pokazano da je renesansa, nakon svo-jeg rođenja u Italiji prvo zaživjela na našoj strani Jadrana. Francuzi su bili zadivljeni spoznajom da su hrvatski renesansni spo-menici desetljećima stariji od francuskih. Istodobno, spoznavali su umjetničku mo-dernost i osebujnost slikara Julija Knifera ili kipara Ivana Kožarića. To su tek neki primjeri europskih spona koje su uvijek bile čvrste kada je postojala duhovna otvo-renost. Zatvorimo li se u svoj prostor, neće Europa biti ta koja će otvarati prozore na našoj kući. Ne smijemo biti samozatajni, ali ni samodopadni. Volimo se dičiti kako imamo prelijepe spomeničke cjeline pod zaštitom UNESCO-a, a istodobno kadri smo upustiti se u uređenje jednog od njih, a da nikoga o tome i ne obavijestimo, kamoli da pitamo dopuštenje.

U Moskvi je u Teatru Puškin, gostovalo Zagrebačko kazalište mladih s „Anom Ka-renjinom“ i pokazalo kako imamo podjed-nako dobar ansambl kao gostujući teatri, na primjer na Festivalu svjetskoga kazališta. Nedavno je to već učinila Drama Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke na festivalu u Rimu, predstavom „Kazimir i Karolina“. I dosad su naše dramske autore povremeno igrali na europskim pozorni-cama, npr. tekstove Filipa Šovagovića, no ovo što se događa s dramskim pismom Mire Gavrana, za mali jezik poput hrvatskoga, prava je senzacija. Izvodi se u kazalištima diljem svijeta, a u slovačkoj Trnavi održava se Gavranfest.

Naši arhitekti na izložbama, primjerice Randić-Turato na bijenalu arhitekture u Veneciji, postižu uvijek zapažene rezultate.

Hrvatski dizajneri, primjerice Boris Ljubičić ili Bruketa-Žinić, na kojem se god natječaju pojave, osvajaju nagrade.

Naši filmovi sudjeluju, i dobro prolaze, na nebrojeno festivala u svijetu. Mislim da bi se trenutačno hrvatski filmovi kvalitetom mogli svrstati visoko na europskoj ljestvi-ci. No dokad? Država ulaže znatan novac u filmsku produkciju, kao i HRT, čak više nego druge zemlje slična povijesnog isku-stva i društvenog uređenja. Kod njih su ulo-zi javnoga novca odnedavna znatno manji. Europa će to uskoro “zatražiti” i od naših filmaša. A oni, nikako da se usklade oko zakonske regulative na području filmske proizvodnje, oko pristupa različitim europ-skim fondovima koji se otvaraju i nude. Sve u svemu, filmska je proizvodnja kulturna djelatnost koja, zbog popularnosti i nebro-jenih mogućnosti medija, vapi za hitnim rješenjima. Film je preskupa umjetnost da bi sve ostalo na nadarenosti stvaralaca i dr-žavnome novcu.

U našoj poziciji prema Europi na planu kulture i umjetnosti najlošije stoji knjiga. Ne samo zbog toga što je hrvatski mali je-zik nego zbog potpuno nesređenog stanja na tržištu, u proizvodnji i distribuciji knji-ga. Nakladničke udruge ne mogu se dogo-voriti međusobno, pa onda ni sa svojim najvažnijim financijerom, Ministarstvom kulture, o zakonu o knjizi, jedinstvenoj cijeni knjige ili nečem trećem kao mo-gućem rješenju. Tiska se manje, svaka-ko manje nekomercijalnih izdanja, nego prije nekoliko godina, prodaje još manje. Ipak se čita (sudeći po listama čekanja u knjižnicama). Činjenica je da bez prijevo-da nema hrvatskog udjela u europskom čitateljskom klubu. Gotovo sve što je do-sad prevedeno, rezultat je individualnog angažmana, pojedinačnih naklonosti i nešto državnog novca u potpori prijevoda. Nedovoljno! Pred hrvatskom je knjižnom kulturom ponuda da partnerski sudjeluje u zbivanjima na sajmu knjiga u Leipzigu 2008. A to znači, da barem 25 knjiga mora biti prevedeno i objavljeno kod njemačkih nakladnika. Tada bi imalo smisla da naši književnici čitaju na sajmu i privlače pu-bliku svojim knjigama. Jer, minimum je da buduća publika ima knjigu prevedenu na svoj jezik. U nas, čini se, ništa ne može biti jednostavno. I ta zamamna ponuda Leipziga mogla bi propasti zbog toga što

se nitko ne slaže ni s vlastitim mišljenjem, kamoli s tuđim.

Dakle, čini mi se da smo najveća opasnost u svemu, pa i zatiranju vlastitoga bića, mi sami. Bojim se da nema konsenzusa ni o jednoj stvari. U kulturi nema prioriteta (ne mislim pritom na Ministarstvo kulture već na strukovne udruge koje vuku svaka na svoju stranu), ne zna se je li nam najvažnije sačuvati baštinu (koji njezin dio?), potica-ti recentno stvaralaštvo (koje autore, koju umjetnost?), ili nešto treće. A zapravo bi moralo biti važno i nužno i jedno i drugo i eventualno treće.

Rječnikom vizualne umjetnosti, trebali bi-smo redizajnirati svoju kulturnu marku. Dakako, prije toga bi trebalo točno utvrditi što jest hrvatska kulturna marka. Kada bih imala tu moć, sredila bih zakonsku regula-tivu, usklađenu, naravno, sa zahtjevima i iskustvima najrazvijenijih europskih zema-lja. Izabrala bih zatim dokazane pojedince, skupine ili institucije i dala im slobodu da se nametnu stvaralaštvom i raznolikošću, pa i polemičnošću, i u Hrvatskoj i u europskoj sredini. Mislim da uravnilovka, svakom po malo nikomu nije donijela dobro već je samo gurala u prosječnost. Naša kultura, ako želi biti zamijećena, mora biti posebna i izvrsna. Po mogućnosti individualizirana.

Ne zabrinjava me, dakle, moguća utoplje-nost u Europu, već ostanak na „suhome“. Hrvatski jezik će ionako trajati dok bude govornika tog jezika i samo među njima. No umjetnost s univerzalnom porukom, dakle i vrijednošću, trajat će bez obzira na to ome-đivale je granice jedne zemlje, skupine ze-malja ili kontinenta. Kolike je državne okvi-re prošao Duknovićev sv. Ivan Trogirski?! Ništa nije utjecalo na njegovo savršenstvo. Ponosni smo što je to kiparsko savršenstvo u našem Trogiru i što njegova tvorca zovu Hrvatom, no sama ta činjenica djelo ne čini ni boljim ni lošijim. Važna je, dakle, kao i u svim stvarima prava mjera, sadržaj, a ne forma. U kulturnom predstavljanju Europi podupirem sve ono što u svome biću podra-zumijeva baštinski glas, ali je individuali-zirano i usklađeno s duhom vremena. Ma koliko to bilo opće, polazno mjesto, čini mi se da je najlošije u našim kulturnim okolno-stima upravo to što te isprepletenosti nema. Doista, najteže je, ali bi trebalo biti i najiza-zovnije, biti svoj i zajednički istodobno.

IZAZOVI PRILAGODBE

euroforum 21

Povijest nastajanja i razvoja dvo-raca u Hrvatskoj duga je dva ti-sućljeća, grade se od antičkog doba čak do početka 21. stoljeća.

Tijekom tih dvaju tisućljeća na prostoru Hr-vatske nastajale su rimske vile rustike, pa-lače poput Dioklecijanove, srednjovjekovni zamci ili burgovi, na području Dubrovnika i Dalmacije renesansne vile ili ljetnikovci, barokni i historicistički dvorci sjeverne Hr-vatske te gradske vile i palače u gotovo svim većim hrvatskim gradovima.

Prenamjena dvoraca kod nas, također ima dugu tradiciju i datira čak od 14. stoljeća. Prilagodba novim namjenama započela je pretvorbom Dioklecijanove palače u 7. sto-ljeću, a nastavljena je sve do suvremenih pretvorbi na kraju 20. i na početku 21. sto-ljeća, kako kažu prof. dr. sc. Mladen Obad Šćitaroci i dr. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci u znanstvenom radu “Dva tisućljeća tradi-cije dvoraca, vila i zamaka na tlu Hrvatske”, objavljenom 2005. godine u zborniku rado-va “Suvremeno korištenje i kreativno uprav-ljanje dvorcima, kurijama i ljetnikovcima” pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Bogata povijest gradnje i prilagodbe hr-vatskih dvoraca, zamaka i vila inspirirala je profesora na Katedri za urbanizam na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu Mladena Obada Šćitarocija, koji se od 80-ih godina 20. stoljeća bavi istraživanjem hr-vatskih dvoraca, na uključivanje u međuna-rodni projekt „Dvorci, kurije i zamci – pri-hvatljiva suvremena namjena, vrjednovanje i kreativno upravljanje“.

Kulturno nasljeđe utječe na gospodarstvo regije

Projekt VILLAS prihvaćen je u prosincu 2003. godine, a provodio se od početka 2004. do kraja 2006. godine u sklopu programa IN-

TERREG. U njemu je aktivno sudjelovalo 16 institucija: sedam iz Italije, jedna iz Austrije, jedna iz Grčke i sedam iz Hrvatske. Glavni nositelj projekta bila je Uprava za kulturu talijanske Regije Veneto. Ostali talijanski sudionici projekta su Regionalni institut Villa Veneto, Provincija Campobasso, Odjel za arhitekturu Sveučilišta u Ferrari, Odjel za graditeljstvo Sveučilišta u Trstu, Institut za kulturna dobra Regije Emilia Romagna i Regija Umbria. Austrijski partner u projektu bio je Ured za prostorno planiranje i razvoj pokra-jine Koruške iz Klagenfurta, a grčki je partner bila Gradska uprava Krfa. Hrvatski sudionici projekta VILLAS bili su Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske i pet županija (Za-grebačka, Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Požeško-slavonska i Koprivničko-križevačka), dok je voditelj hrvatskoga dijela projekta Ar-hitektonski fakultet u Zagrebu.Projekt je financiran sredstvima iz progra-ma INTERREG, ali samo onaj dio koji se pro-vodio u državama članicama EU-a. Hrvatski su partneri, stoga, u projektu sudjelovali na način da su dali svoj rad, prostor ili drugo za njegovu provedbu (in kind). Sredstva koja su osigurali hrvatski partneri bila su dostatna za njihov istraživački rad, ali nažalost ne i za praktični dio.

Osnovno polazište projekta VILLAS je da kulturno nasljeđe, očuvano i upravljano na primjeren način, može imati važnu ulo-gu u prostornom i gospodarskom razvoju pojedinih područja. Glavni interes u ovom projektu usmjeren je na probleme suvreme-ne namjene dvoraca i njihovu prilagodbu suvremenim zahtjevima. Dvorac se, sa svo-jim pripadajućim sklopom, promatra kao pokretač gospodarskoga razvoja prostora u kojem se osjeća njegov utjecaj. Kako nam je

objasnio tajnik hrvatskoga dijela projekta VILLAS i asistent na Katedri za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu Nikša Božić, malen broj dvoraca može računati na to da će ih potpuno financirati država ili lo-kalna samouprava. “Prema tome, treba pro-naći takve namjene s pomoću kojih će dvorci sami sebe održavati u ekonomskom smislu, naravno, uz nužno zadovoljavanje uvjeta kvalitetne obnove povijesnih građevina. Dakle, vlasnicima dvoraca koji ne mogu biti na brizi države ili lokalne samouprave treba pomoći da osmisle namjene s pomoću kojih bi dvorci postali samoodrživi”, kaže Božić.

Kako hrvatski partneri nisu mogli računa-ti na europska sredstva namijenjena tom projektu, uspješnost njihova angažmana postignuta je isključivo zahvaljujući maloj grupi entuzijasta u svakoj od institucija koje su sudjelovale u projektu. U svakoj od njih radilo se o dvije do tri osobe, koje su u ovaj projekt uložile veliki trud. Kako nam je objasnio Nikša Božić, projektni partneri iz Hrvatske sudjelovali su u svim radnim temama od kojih se projekt sastojao osim u posljednjoj. Naime, tijekom projekta napra-vili su analizu zakonodavnog, povijesnog, konzervatorskog i gospodarskog kontek-sta, sistematizirali su prikupljene podatke i ocijenili rezultate obnove, napravili ocjenu modela za primjenu i razvoj te transnacio-nalni plan i pilot-projekte za vrjednovanje kulturnoga nasljeđa. Šesta radna tema u sklopu projekta VILLAS odnosila se na stvaranje ljestvice svih analiziranih dvo-raca prema ranije donesenim kriterijima vrjednovanja i odabiranje nekoliko dvoraca koji bi poslužili kao pilot-projekti za prena-mjenu dvoraca. Međutim, kako je obnova i prenamjena dvorca financijski vrlo zahtje-

Projekt VILLAS – kako do financiranja i prenamjene dvoraca u 21. stoljeću?

Predstavljanje projekta Villas iz programa Interreg III - Obnova dvoraca Hrvatskoga zagorja

Piše: Nelija VržinaMalen broj dvoraca može računati na to da će ih posve financirati država ili lokalna samouprava. Treba pronaći namjene pomoću kojih će dvorci sami sebe održavati u ekonomskom smislu, uz kvalitetnu obnovu povijesnih građevina

van dio projekta (koji se projektom Interreg nije mogao financirati na području izvan Europske unije), iz te radne teme hrvatski su dvorci nažalost bili isključeni. Međutim, unatoč tomu Nikša Božić ističe kako su iskustva projektnih partnera na hrvatskoj strani vrlo pozitivna, i to zbog međunarod-ne razmjene i suradnje s kolegama iz Italije, Austrije i Grčke te ujednačene metodologije istraživanja. Sada je napravljena kvalitetna priprema za obnove i prenamjene dvoraca, koje u ovoj fazi nije moguće realizirati.

Povezivanje znanstvenika, ulagača i vlasnika dvoraca

Hrvatsko sudjelovanje u projektu VILLAS postiglo je i tri konkretna rezultata, kojima su bili impresionirani i inozemni partneri. Prvi od njih su međunarodne konferen-cije, pokrenute 2005. “U studenom 2005. organizirali smo u Zagrebu konferenciju ‘Suvremeno korištenje i kreativno upravlja-nje dvorcima, kurijama i ljetnikovcima’, a u listopadu 2006. u Varaždinu pod nazivom ‘Dvorci i ljetnikovci – kulturno nasljeđe kao pokretač gospodarskoga razvoja’. Na po-sljednjoj konferenciji izložena su 44 znan-stvena rada, na njoj je sudjelovalo više od 70 autora, a nakon obje konferencije izdali smo zbornike radova. Konferencije su poslužile kao forum za razmjenu iskustava, znanja i ideja, ali i kao promocija ovog projekta. Jed-na od tema projekta VILLAS bila je razvoj partnerstva između svih onih koji rade na projektu, ali i šire, pa su u tom smislu ove konferencije povezale znanstvenike, ulaga-če i vlasnike dvoraca”, kaže Božić.

“Druga konkretna stvar koju su hrvatski partneri napravili u sklopu projekta VI-LLAS jest zajednička internetska stranica za hrvatske dvorce: www.dvorci.hr. Strani-ca je zamišljena kao portal hrvatskih dvo-raca, a namijenjena je vlasnicima dvoraca, potencijalnim ulagačima, turistima i za-interesiranim posjetiteljima. Za početak, na stranici se nalaze detaljne informacije o četrdesetak dvoraca unutar pet županija koje su sudjelovale u projektu, no, zamišlje-no je da se stranica razvija. S vremenom će se stranica nadopunjavati podacima o dvor-cima i povijesnim građevinama i iz ostalih županija”, kaže Nikša Božić.

Treća ideja, nastala tijekom ovog projek-ta, tek se razvija. “Konferencije i iskustva stečena na ovom projektu doveli su nas do neizbježnog zaključka da je Hrvatskoj potrebna jedna institucija, ustanova ili organizacija koja bi koordinirala vlasnike dvoraca, službe zaštite povijesnih građevi-na i sve one koji mogu osigurati sredstva za obnovu i prenamjenu dvoraca. Hrvatsko Ministarstvo kulture raspolaže nekim sred-stvima namijenjenim dvorcima, a određena sredstva sigurno se mogu dobiti i iz fondova Europske unije, koji nam se sada otvaraju. Institucije tog tipa postoje u Italiji i Austriji, a kod nas je tako nešto za sada tek u obri-sima. Nakon završetka projekta VILLAS, željeli bismo pokrenuti vlastiti projekt koji bi rezultirao osnivanjem centra za hrvatske dvorce”, objašnjava tajnik hrvatskoga dijela projekta VILLAS Nikša Božić.Jedan od važnijih rezultata ovog projekta svakako je uspostavljanje nadnacionalnih

kriterija za vrjednovanje dvoraca. “Ti kri-teriji pomažu nam da razlučimo povijesne građevine od nacionalnog značenja od ostalih. Dvorcima koji nemaju nacionalno, već regionalno ili lokalno značenje, treba-

IZAZOVI PRILAGODBE Predstavljanje projekta Villas iz programa Interreg III - Obnova dvoraca Hrvatskoga zagorja

euroforum22

U sklopu projekta VILLAS tijekom 2005. analizirano je aktualno stanje sto dvoraca i većih kurija u sjevernoj Hrvatskoj i korištenje dvoraca. Kako se navodi u sažetku znanstvenog rada “Dva tisućljeća tradicije dvoraca, vila i zamaka na tlu Hrvatske”, ustanovljeno je da je 45 po-sto dvoraca u veoma lošem stanju te da je nužna njihova žurna obnova. Za stanovanje se koristi 17 posto dvoraca, od čega pet posto u izvornoj namjeni (sačuvan je kontinuitet sta-novanja plemićkih obitelji), 16 posto u kulturne svrhe, a 10 posto ima poslovnu namjenu. U šest dvoraca djeluju škole, dva se dvorca koriste kao arhivi, socijalne ustanove nalaze se u pet, a bolnice u sedam dvoraca, jedan dvorac ima vjersku namjenu, a hotelsko-ugostiteljsku namjenu imaju samo četiri dvorca. Čak 32 posto dvoraca nema nikakvu namjenu što znači da bi uskoro mogli postati ruševine. Na temelju šest kriterija ocijenjena je prihvatljivost na-mjene dvoraca. Prihvatljiva namjena ustanovljena je za 52 posto dvoraca, 37 posto dvoraca ima nezadovoljavajuću namjenu ili ne postoji ideja o njihovoj mogućoj namjeni, a 11 posto dvoraca ima prihvatljivu privremenu namjenu, odnosno prihvatljivu zamisao obnove.

Gotovo 50 hrvatskih dvoraca treba hitnu obnovu!

lo bi dopustiti prenamjenu. Među takvima ima kurija koje same po sebi možda ne znače veliku spomeničku baštinu, ali bi ih bilo zanimljivo umrežiti, primjerice kao točke na kulturnoj ruti dvoraca”, tumači

Božić. Kod prenamjene ovakvih građevina vlasnici se osim s problemima financiranja suočavaju i s prekrutim uvjetima službi zaštite kao i s nedostatkom informacija te osmišljenih programa revitalizacije. Sve bi

se to moglo lakše rješavati kad bi postojala institucija koja bi osmišljavala konkretne programe i koordinirala aktivnosti broj-nih institucija i pojedinaca uključenih u projekte obnove.

INTERVIEW

euroforum 23

MOJI DANI U HRVATSKOJ ATHANASIOS VAMVAKIDIS, voditelj ureda Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a) u Zagrebu

Hrvatski turizam je atraktivan za privatna ulaganja

Kao predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda u Hrvatsku sam došao u lipnju 2004. Hr-vatsku sam posjetio prije, u

proljeće te godine, kao član MMF-ova prego-varačkog tima za novi stand-by aranžman s mjerodavnim hrvatskim tijelima, ali nikada prije toga nisam bio ovdje. Isto tako, bio je to moj prvi posao u inozemstvu. Dotad sam radio kao predstavnik za mnoge zemlje, uključujući Italiju, Grčku, Cipar i Sloveniju, ali sam u te zemlje putovao iz SAD-a.

Hrvatska je u mnogočemu slična mojoj do-movini Grčkoj. Obje imaju predivnu obalu, na koju svake godine dolaze uživati milijuni turista. U kombinaciji s prijateljski raspolo-ženim ljudima, prepunima topline, svježom i ukusnom hranom te vinom poput nektara, dobijete ono što nazivamo mediteranskom kulturom. Iako Grčka nije tranzicijska ze-mlja, već je članica EU-a od 1981., gospodar-stvenici obiju zemalja nastoje smanjiti i da-lje veliku ulogu države u gospodarstvu, što se odražava u velikom financijskom deficitu, poduzećima u državnom vlasništvu koja po-sluju s gubicima i neučinkovitoj birokraciji. Problemi konkurentnosti također su slični, s veoma velikim dugovima na tekućem raču-nu i malim udjelom neposrednih inozemnih “greenfield” investicija u obje zemlje. Razli-kuju se po tome što je Grčka - a tu bismo mogli spomenuti i druga dva mediteranska odredišta, Italiju i Portugal - već uvela euro. Euro s jedne strane štiti grčko gospodarstvo od tečajnih šokova, ali s druge je strane “ka-zna” tržišta za lošu gospodarsku politiku. Hrvatska nema taj “luksuz”, pa si stoga ne

može priuštiti odugovlačenje s gospodar-skim reformama. Kad jednom uvede euro, nadamo se da Hrvatska svojom gospodar-skom politikom neće slijediti primjer “svojih Mediteranaca” nego uspješnih igrača u EU.

Po svojim prirodnim ljepotama, Hrvatska je nesumnjivo jedna od najljepših zemalja svijeta, i to ne samo njezina obala, već i unu-trašnjost. Međutim, neke regije su poput dragulja na kojima je potrebno još mnogo ra-diti kako bi zasjali punim sjajem. Budimo re-alni: ne zaboravimo da je početkom posljed-njega desetljeća zemlja prošla devastirajući rat. Osobno sam vidio puno stvari koje su se promijenile na bolje otkako sam se doselio. Ipak, još vjerujem da potencijal ove zemlje daleko nadmašuje ono što danas vidimo.

Iskoristio sam priliku da sa svojom supru-gom vikendom i praznicima putujem po Hr-vatskoj. A ima toliko toga što vrijedi vidjeti! Nema sumnje da je Dubrovnik jedinstven. Pogled iz daljine na stari dio grada jedan je od najljepših prizora koje sam ikada vidio. Mjesta poput Hvara, Zadra, Šibenika, Opati-je, Rovinja i gradića u unutrašnjosti Istre ta-kođer su dojmljiva. Isto tako moram priznati da su hrvatske autoceste impresivne, a neke i

veoma važne za sektor turizma, iako je MMF znao kritizirati veliku potrošnju za autoceste u Hrvatskoj. Međutim, često se vidi da infra-struktura na odredištu nije tako impresivna kao cesta kojom se tamo dolazi. Ne govorim o javnim investicijama, već o inicijativi pri-vatnoga sektora. Hrvatska treba više hotela, i bolje hotele, dužu turističku sezonu i više ula-ganja u turističke rekreativne djelatnosti. Na privatnom je sektoru da ulaže u ta područja; temeljna uloga države je olakšati to ulaganje.Moj je posao u Hrvatskoj prvenstveno ve-zan uz Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva i Hrvatsku narodnu banku. Veze s Ministarstvom vanjskih poslova i europskih integracija (MVPEI) ograničene su uglavnom na društvena događanja. Moja supruga i ja sudjelovali smo u velikom broju društvenih aktivnosti koje je MVPEI orga-nizirao za diplomate. Bili smo impresionira-ni odličnom organizacijom. Ta su druženja za nas bila prilika da bolje upoznamo neke ljude u MVPEI-ju, tako da smo s mnogima od njih postali zaista dobri prijatelji.

Moja supruga i ja u srpnju se vraćamo u SAD. Hrvatska će nam sigurno nedostajati. Ovdje smo stekli mnogo prijatelja i već sad znamo da se za praznike vraćamo u posjet.

euroforum24

Piše: Nelija Vržina

Hrvatska treba više hotela, i bolje hotele, dužu turističku sezonu i više ulaganja u turističke rekreativne djelatnosti. Na privatnom je sektoru da ulaže u ta područja; temeljna ulo-ga države je olakšati to ulaganje