1

Panevropski Univerzitet “APEIRON”

Fakultet pravnih nauka Banja Luka

SPECIJALISTIČKI RAD IZ OBLASTI KRIVIČNO-PROCESNOG PRAVA

PRAVNI LIJEKOVI

U KRIVIČNOM POSTUPKU

Kandidat:

Šišić Aida, 29 – 07/VOP-S Mentor: Prof. dr. Božidar Banović

Banja Luka, 2009. god.

2

SADRŽAJ UVOD I-O Pravnim lijekovima uopšte……………………………………………………4 1. Pojam, značaj i zadatak pravnih lijekova………………………………………..4 2. Osnovi pravnih lijekova………………………………………………………….6 3. Vrste pravnih lijekova…………………………………………………………...7 4. Subjekti pravnih lijekova………………………………………………………...8 5. Ograničenja u pobijanju odluke pravnim lijekom……………………………...11 6. Obim pobijanja i razmatranja odluke pravnim lijekom………………………...12 6.1. Obim pobijanja odluke pravnim lijekom……………………………………..12 6.2. Obim razmatranja odluke pobijanja pravnim lijekom………………………..13 6.2.1. Uopšte………………………………………………………………………13 6.2.2. Zabrana prinačenja nagore (zabrana reformatio in peius)………………...14 6.2.3. Ispitivanje okvira van presude žalbe……………………………………….16 7. Dejstvo pravnog lijeka………………………………………………………….16 7.1. Devolutivno dejstvo…………………………………………………………..17 7.2. Suspenzivno dejstvo………………………………………………………….17 7.3. Ekstenzivno dejstvo…………………………………………………………..18 8. Formalnosti i upotrebe pravnih lijekova………………………………………..21 8.1. Uopšte………………………………………………………………………...21 8.2. Sadržaj žalbe………………………………………………………………….22 8.3. Nove činjenice i novi dokazi…………………………………………………24 8.4. Rokovi za izjavu pravnog lijeka ……………………………………………..24 8.5. Predaja pravnog lijeka i postavljanje na odgovor…………………………….25 8.6. Odricanje i odustajanje od pravnog lijeka i dopuna pravnog lijeka………….26

3

II Redovni pravni lijekovi…………………………………………………………27 1. Žalba na prvostepenu presudu………………………………………………...27

1.1. Uopšte………………………………………………………………………...27 1.2. Subjekti žalbe i žalbeni rok…………………………………………………..28 1.3. Sadržaj žalbe………………………………………………………………….29 1.4. Žalbeni osnovi i obim pobijanja prvostepene presude……………………….29 1.5. Bitne povrede odredaba krivičnog postupka…………………………………30 1.6. Povrede krivičnog zakona……………………………………………………33 1.7. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje……………………………34 1.8. Pobijanje prvostepene presude zbog odluke o krivično pravnim sankcijama i drugim odlukama…………….……… …………………………………………...35 1.9. Postupak po žalbi……………………………………………………………..36 1.10. Odluke po žalbi……………………………………………………………...37 1.11. Zabrana preinačenja presude na štetu optuženog i prošireno djelovanje žalbe……………………………………………………………………………….38 2.Žalba na presudu drugostepenog suda…………………………………………..39 3.Žalba na rješenje………………………………………………………………...40 4. Sudske odluke – Redovni pravni lijekovi………………………………………41 III Vanredni pravni lijek…………………………………………………………..51 1. Smisao i značaj vanrednog pravnog lijeka……………………………………..51 2. Ponavljanje postupka…………………………………………………………...52 2.1. Pojam i vrste………………………………………………………………….52 2.2. Subjekti i rok…………………………………………………………………56 2.3. Postupak odlučivanja…………………………………………………………56 3. Sudske odluke – Vanredni pravni lijek……………………………………….57

Zaključci………………………………………………………………………….60 Objašnjenje skraćenica……………………………………………………………62 Literatura………………………………………………………………………….63

4

UVOD I-O PRAVNIM LIJEKOVIMA UOPŠTE

1. 1.POJAM, ZNAČAJ I ZADATAK PRAVNIH LIJEKOVA Pravni lijekovi su vrsta pravnih sredstava kojima stranke i druga ovlašćena lica u krivičnom postupku pobijaju odluku suda o krivičnoj stvari koju smatraju nepravičnom ili nezakonitom, tražeći od suda pravnog lijeka da je izmjeni ili ukine1. Pravni lijekovi (legal remedies, Rechtsmittel, remedia iuris) su procesne radnje subjekata u krivičnom postupku kojima se pobija sudska odluka s ciljem da se ukine ili izmjeni donošenjem nove sudske odluke2. Pravni lijek je materijalizovani izraz nezadovoljstva određenom sudskom odlukom u obliku zakonskog pravnog sredstva3. Pravnim lijekom pobija se odluka suda, dakle dokazuje njena nepravilnost ili nezakonitost i po tom osnovu od neposredno višeg nadležnog suda traži preinačenje ili ukidanje te odluke. Pravni lijek je moguć samo pod uslovom da je donijeta odluka u prethodnom stepenu i da ne postoji mogućnost da drugostepeni sud donese odluku umjesto prvostepenog. Kada se završi postupak u prvom stepenu, suđenje u daljim stepenima uslovljeno je upotrebom pravnih lijekova. Postojanje postupka pravnih lijekova, zavisi od volje lica ovlašćenih na njihovo podnošenje, s tim da ta lica određuju i obim i predmet odlučivanja, sem nekih izuzetaka. Opravdanje upotrebe pravnih lijekova sadržano je i u izvjesnosti donošenja pravilnije odluke u postupku pravnog lijeka, koja se ogleda u više važnih činjenica: izjavom pravnog lijeka krivični se predmet iznosi pred višu instancu u kojoj su sudije s većim znanjem i iskustvom i boljim objektivnim uslovima rada; pravilnost donesene odluke podvrgava se ocjeni dvaju različitih foruma; drugostepeni sud je kvalitetno bolji; druge sudije ponovo ispituju istu stvar, što znači da se odluka formira kro z više ispitivanja raznih lica; postoji mogućnost iznošenja novih činjenica i novih dokaza i sl4. Pravni lijekovi značajno doprinose ujednačavanju i pravilnijem shvatanju pojedinih instituta materijalnog i krivičnog procesnog prava. S tim u vezi, međunarodno pravna jemstva prava na žalbu predviđena su u članu 2 stav 3 tačka a) MPGPP i lanu 2 stav 7 uz EKLJP. Isto tako, pravo na žalbu je neodvojivo od prava na pravično suđenje iz člana 6 EKLJP.

1 Za slične definicije pravnih lijekova, vidjeti: Vasiljević, str, 554; Grubač, II, str. 113; Milošević-Stevanović,str. 353; Radulović, str. 370; Bejatović, str. 547 i Pavišić-Grozdani ć, str 290. 2 Bubalović, dr Tadija: Pojam, opravdanje i cilj pravnih lijekova u krivičnom postupku, “Pravo i pravda”, Sarajevo, broj 1-2/04, str. 156. 3 Uporediti: Dimitrijević, str. 166; Marković, str. 475 I Munda, str, 392. U građanskom parničnom postupku: Poznić, dr Borivoje: Građansko procesno pravo, Beograd, 1978, str. 289. Jovančević, mr Nedeljko: Pravni lijek žalba na krivičnu presudu prvostepenog suda, Pravno-istraživački cent ar, Beograd, 1997, str 35. 4 Bubalović, dr Tadija: Pojam, opravdanje i cilj pravnih lijekova u krivičnom postupku, op. cit., str 16

5

Na osnovu tih konvencijskih i ustavnih normi, svi procesni zakoni-krivični, parnični, upravni i drugi-neizostavno sadrže i odredbe o pravnim lijekovima, posebno o pravu na žalbu protiv prvostepenih odluka5. U članu 13 EKLJP utvrđeno je da svako kome su povrijeđena prava i slobode predviđena u ovoj konvenciji ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred nacionalnim vlastima, čak i kada su povredu ovih prava i sloboda izvršila lica koja su postupala u službenom svojstvu. Evropski sud za ljudska prava je odredio da se zaštita pružena članom 13 treba protezati na svačiji sporni zahtjev da su njegova prava i slobode prema EKLJP povrijeđeni6. Kada pojedinac ima sporan zahtjev da je žrtva kršenja prava navedenih u EKLJP, on treba imati pravni lijek pred domaćim organom, i to kako da bi se odlučilo o njegovom zahtjevu, tako i zato da bi se, ako je to potrebno, omogućila ža lba7. I dosadašnji Dom za ljudska prava za BiH je zauzeo stav da pravni lijekovi koji su dostupni podnosiocu, moraju biti dovoljno sigurni ne samo u teoriji nego i u praksi, a ako nije tako, nedostajaće im neophodne dostupnosti i efikasnosti8. Pravo na žalbu protiv sudskih krivičnih presuda nije samo ustavno i zakonsko pravo čovjeka i građanina već je i osnovno ljudsko pravo koje kao takvo predviđa i jamči i član 13 EKLJP, te posebno član 2 Protokola 7 uz tu konvenciju. Ustavni sud BIH, kao i Evropski sud za ljudska prava, nalaze da nije potrebno iscrpiti domaće pravne lijekove ukoliko se pokažu ne efikasnim9 Obim člana 2 Protokola 7 uz EKLJP10 je, u osnovi, određen konceptima “krivično djelo” i sud”, te riječima “osuda ili kazna”. Značenje riječi “krivično djelo” tijesno je povezan za koncept “krivične optužbe” iz člana 6 EKLJP. Zato je ispravno tvrditi da se član 2 Protokola 7 uz EKLJP, takođe odnosi na disciplinske i administrativne kazne koje potpadaju pod obim člana 6 EKLJP. Međutim, član 2 Protokola 7 uz EKLJP ne može da se primjeni na preventivne mjere, naloge za deportaciju i odluke koje se odnose na protjerivanje, ukoliko one ne sadrže elemente krivičnog zakona. Evropski sud za ljudska prava smatra da pravilo iscrpljivanja efektivnih pravnih lijekova ne mora neophodno da 5 „Osim pozitivnih fukcija, treba podsjetiti da postoje u značajne opasnosti s kojima su pravni lijekovi povezani. Najčešća je predugo trajanj e krivičnog postupka. Taj postupak treba provesti u prihvatljivom vremenskom razmaku. Prevelike mogućnosti upotrebe pravnih lijekova mogu voditi slabljenju djelotvornosti krivičnopravnog sistema. Te i druge opasnosti, povezane s ustanovom pravnih lijekova, mogu negativno uticati na očekivano ostvarenje osnovnog cilja i opšte svrhe pravnih lijekova.”(Bubalović, dr Tadija: Pojam, opravdanje I cilj pravnih lijekova u krivičnom postupku, op.cit., str. 168) 6 Evropski sud za ljudska prava, Klass I drugi v/s SR Njemačka, od 6 septembra 1978. godine 7 Evropski sud za ljudska prava, Silver I drugi v/s Ujedinjeno Kraljevstvo, presuda od 23. Marta 1983. Godine, Revizija A, broj 61 8 Kalik protiv BIH, Odluka o prihvatljivosti I meritumu, broj CH/98/764 9 Vidi odluku Ustavnog suda BIH, broj U 20/00 od 5.juna. 2001. Godine Npr. Odluka Ustavnog suda BIH, U 19/00 od 4 juna 2001.godine, tač. 24 I 34(“Službeni glasnik BIH” broj 27/01) 10 Prva rečenica člana Protokola 7 uz EKLJP ukazuje da svako ima pravo na preispitivanje osude ili kazne. Druga rečenica člana 2 Protokola 7 uz EKLJP naglašava da se ostvarivanje prava na žalbu reguliše zakonom, što znači da EKLJP prepušta da o modalitetima preispitivanja odluke u krivičnim stvarima odlučuje domaće zakonodavstvo. Drugi stav člana 2 Protokola 7 uz EKLJP reguliše tri izuzetka u odnosu na pravo izloženo u prvom stavu. Prvi izuzetak odnosi se na manje prestupe, drugi na slučajeve gdje je u prvoj instance optuženom licu sudio najviši sud, a treći-na slučajeve u kojima je presuda objavljena nakon žalbe sa zahtjevom za oslabađanje. Dakle, suština prava iz navedenog člana jeste da svakome mora da se omogući da višem sudu izjavi žalbu na odluku nižeg suda u krivičnim stvarima.

6

zahtijeva sudsku presudu, zahtjev postojanja sudske presude, kao što je utvrđen u članu VI/3.b) Ustava BIH, mora se tumačiti na fleksibilan način11. Ustavni sud je prihvatio jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, kao princip iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu, u smislu podnošenja apelacije u roku od 60 dana od dana prijema posljednje odluke. Taj princip se odnosi isključivo na efikasne i adekvatne pravne lijekove. Novim pravilima Ustavnog suda (član 16 stav 2) predviđen je izuzetak u rješavanju apelacija i prije nego što je iscrpljen dopušeni pravni put, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava osnovnih sloboda koja štite Ustav BIH ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju BIH (npr. u slučaju kada o pravima i obavezama stranke nije odlučeno u razumnom roku). Međutim, iako ranije nije imao direktno propisanog ovlaštenja, Ustavni sud je do sada izuzetno intervenisao u nekoliko slučajeva, i to saglasno praksi Evropskog suda vezanoj za tu mačenje “razu mnog roka” (propisanog članom 6 stav 1 EKLJP). Naime, između više elemenata koji čine sadržaj onoga što Evropski sud naziva “poštenim provođenjem pravde” (the proper administration of justice), kao vrlo važan ističe se element razumnog roka, koji bi zahvaljujući EKLJP i praksi Evopskog suda trebalo postati pravnim standardom u svim zemljama potpisnicama EKLJP, uključujući i BiH. 2. OSNOVI PRAVNIH LIJ EKOVA Osnovi pravnog lijeka su nedostatci kako u samoj odluci, tako i u postupku njenog donošenja, na osnovu kojih se od višeg suda (suda koji ispituje odluku koja se pobija pravnim lijekom, instancijskog suda iudex ad quem) može tražit i ukidanje ili preinačenje odluke nižeg suda (index a quo). Osnovi pravnog lijeka se, uglavnom zasnivaju na neprimjeni ili pogrešnoj primjeni zakona, kao i na nepravilno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju12. U prvom slučaju (neprimjena ili nepravilna primjena zakona), radi se o pravnim nedostacima (pravne greške, error iuris), gdje je sud, priliko m donošenja odluke, povrijedio odredbe krivičnog postupka, tako da postupak u kome je odluka donijeta nije u skladu sa zakonom (error in procedendo) ili je priliko m primjene zakona na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primjenio krivični zakon (error in iudicando). U drugom slučaju (nepravilno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje), radi se o činjeničnim greškama (error facti),na taj način što sud nije imao u vidu sve potrebne činjenice ili ih je uzeo u obzir, a li pogrešno ocijenio, pa nepravilno, u okviru zakona, izrekao krivičnu sankciju. Osnovi zbog kojih se presuda može pobijati određeni su u članu 269, a dalje razrađeni u čl. 297-300.

11 Odluka ustavnog suda BIH, AP 157/05 od 17. Februara 2005. godine 12 U adversarnom sistemu prostor za pokretanje žalbenog postupka izuzetno je ograničen. Ovi postupci ne vode ponavljanju suđenja. Žalbeni sud sastavljen je od profesionalnih sudija I nema porotnika. Po pravilu, žalbeni sud se izjašnjava samo o pravnim pitanjima (npr. pogrešna uputstva koja je sudija pružio porotnicima). Činjenice ne mogu biti predmet žalbenog postupka, osim ako podnosilac žalbe ne tvrdi da je sudija toliko dramatično pogrešno predstavio činjenice poroti da je to dovelo do odricanja pravde.

7

Kod određivanja osnova pravnih lijekova bitno je obezbijediti, s jedne strane, efikasan sistem pravilnog sudskog odlučivanja i , s druge strane, isključiti mogućnost nanošenja neopravdane štete nekoj stranci13. Polazeći od toga, da bi neka povreda zakona bila osnova pravnom lijeku, treba da je bitna. Da li je neka povreda zakona bitna, propisuje se u samom zakonu, tako da osnov pravnom lijeku mogu biti samo povrede zakona izričito utvrđene zakonom. Međutim, ni sve bitne povrede zakona koje mogu biti osnov pravnom lijeku, nemaju istu važnost. Polazeći od toga, razlikuju se apsolutne i relativne povrede zakona, što dalje znači da sve bitne povrede zakona nisu i apsolutne. Kod apsolutnih povreda zakona polazi se od neoborive pretpostavke da su one imale štetan uticaj na odluku, uz isključivanje mogućnosti da se dokazuje suprotno. Traži se samo da podnosilac žalbe dokaže povredu bez obaveze da dokazuje i uticaj te povrede na odluku. Apsolutne povrede zakona navedene su u članu 297 i one obuhvataju sve povrede krivičnog postupka iz člana 297 stav 1 tač. A)-k). Kod relativnih povreda zakona (nabrojanih u članu 297 stav 2) ostavljeno je sudu da u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje da li je povreda uticala na zakonito i pravilno donošenje odluke. Zakonska formulac ija iz č lana 297 stav2, po kojoj re lativna povreda zakona, kao bitna, postoji ne samo kada je utvrđeno da je imala uticaja na zakonito i pravilno donošenje odluke, nego i onda kada je mogla biti od uticaja, upropaštava i sam postupak utvrđivanja veze između donijete odluke i učinjene povrede. 3. VRSTE PRAVNI H LIJEKOVA Pravni lijekovi se , uobičajeno, dijele na redovne i vanredne. Redovni pravni lijekovi (remedium ordinarium) odnose se na odluke koje još nisu postale prvosnažne i njima se onemogućava stupanje na pravu snagu odluke nižeg suda, da bi odluku donio viši sud. Vanredni pravni lijekovi (remedium extraordinarim) odnose se na odluke koje su stupile na pravnu snagu. Redovnim pravnim lijekovima se “napadaju” nepravosnažne sudske odluke- njima, na putu ne stoji načelo res iudicata pro veritate habitur14 i zakonitosti, vanredni pravni lijekovi prelaze preko tog formalnog principa. Kod redovnih pravnih lijekova konkretna sudska odluka može se napadati zbog svih, kako činjeničnih tako i pravnih nedostataka, s ciljem da se krivična stvar ponovo ispita. Vanredni pravni lijekovi mogu se koristiti samo izuzetno, a u zakonom tačno određenim slučajevima, i to tek kada su iskorišteni redovni pravni lijekovi. Uzimajući u obzir osnov na kome se zasnivaju, moguće je razlikovanje potpunih i nepotpunih pravnih lijekova. Kod potpunog pravnog lijeka odluka se može pobijati i po pravnom i po činjeničnom osnovu. Takav je slučaj sa žalbom na prvostepenu presudu iz člana 292 i žalbo m na drugostepenu presudu iz člana 333 ZKPFBIH i č lana 324 ZKPRS. Nepotpunim pravnim lijeko m odluka se može pobijati samo zbog povrede zakona (eventualno i zbog nepravilno odmjerene krivične sankcije), tako što će se navesti da je krivični postupak nepravilno vođen ili da je krivični zakon nepravilno primjenjen. 13 Vidjeti Tubić, Bojan: Dopuštenost tužbe pred regionalnim tijelima za zaštitu ljudskih prava- Uporedno istraživanje, “Pravni život”, Beograd, broj 12/05, str. 379-395 14 Što se presudom utvrdi, smatra se istinom (Ulpianus.D. 1,5,25).

8

Činjenično stanje se ne može ponovo ocjenjivati, jer viši sud može cijeniti samo pravilnost primjene zakona priliko m utvrđivanja činjenica, kao i na već utvrđene činjenice. Ovom ograničenju u pogledu osnova pravnog lijeka često je dodavano i drugo: višem sudu je ostavljena samo mogućnost ukidanja nezakonite odluke, sa vraćanjem nižem sudu na novu odluku, ako je nova odluka potrebna bez mogućnosti zamjenivanja odluke nižeg suda svojom odlukom. Ove ideje nije prihvatio naš zakon. Dioba pravnih lijekova nekad se vrši prema njihovom uticaju na izvršenje odluke koja se pobija (pravni lijekovi sa suspenzivnim i nesuspenzivnim dejstvom), prema organu pred koji pravni lijek iznosi stvarna rješenja (pravni lijek sa devolutivnim i nedevolutivnim dejstvom) ili prema obimu do koga se može ići u ispitivanju odluke povodom pravnog lijeka u višem stepenu (ekstenzivno i neekstenzivno dejstvo) , a li ta dioba nema većeg značaja (značaj imaju pomenuta dejstva pravnog lijeka, za sebe)15. Opšte prihvaćena je i podjela pravnih lijekova na: (1) cirkularne i remonstrativne, (2) restrik tivne i nerestriktivne, (3) direktne i involvirane i (4) pisane i usmene. Cirkularni pravni lijekovi su oni kojima odlučuje drugi sud istog ranga kao i onaj koji je donio pobijanu odluku. Remonstrativni su oni pravni lijekovi o kojima odlučuje drugo vijeće istog suda. Žalba protiv rješenja najčešće je remonstrativan pravni lijek. Restriktivan efekat imaju oni pravni lijekovi čije se djelovanje ograničava u zakonom propisanim slučajevima. Ako zakon ne propisuje nikakva ograničenja, riječ je nerestriktivnom djelovanju pravnih lijekova. Direktan pravni lijek je onaj koji se može samostalno izjaviti protiv sudske odluke. Involviran je onaj pravni lijek koji se može izjaviti samo uz žalbu protiv neke druge odluke16. S obziro m da se na način kako se podnose, postoje pisani i usmeni pravni lijekovi: u prvom slučaju je riječ o žalbenim pisanim podnescima, a i drugom o usmeni izjavljeno pravnom lijeku 17. Moguća je podjela pravnih lijekova i na: (1) rescindirajuće, kojima se ide za ukidanjem sudske odluke kao ništave (sentential nulla): (2) provokatorne ili apelatorne, kojima se traži preinačenje sporne odluke kao materijalno neispravne (sentential iniqua), (3) stranačke, koji mogu biti jednostrani (prigovor) I dvostrani (ništavna žalba, priziv); (4) opšte ili popularne (nadzorna pritužba); (4) posebne pravne lijekove koji vrijede samo za pojedina lica18. Neki od tih pravnih lijekova danas nemaju neko posebno značenje i važnosti19. 4. SUBJEKTI PRAVNIH LIJEKOVA Da bi neko bio subjekt pravnog lijeka, mora imati neposredni pravni interes za njegovu upotrebu. Argumentum o contrario proizilazi da svaki subjekat žalbe može pobijati presudu samo ako ona pogađa neki njegov (ili drugog subjekta u čiju korist se podnosi žalba) neposredni pravni interes i u pravcu otklanjanja štete koju on trpi, a ne zbog

15 Vasiljević, str. 556 16 Žalba protiv rješenja nekada je direktan, a nekada involviran pravni lijek 17 Bubalović, dr Tadija: Pojam, opravdanje i cilj pravnih lijekova u krivičnom postupku, op.cit., str. 170. 18 Vidjeti Ogorelica, dr Nikola: Zaknik o sudskom krivično postupku, op.cit., str. 573. 19 Bubalović, dr Tadija: Pojam, opravdanjei cilj pravnih lijekova u krivičnom postupku,op.cit., str. 170.

9

pravnog interesa suprotne stranke20. Ako bi se ,nasuprot tome, subjekt pravnog lijeka žalio u korist suprotne stranke, to bi ne samo povrijedilo njegovo pravo da sam može ocijeniti da li je presuda za njega štetna već i da li će koristiti ža lbu21. Svojstvo subjekta pravnog lijeka priznato je, u prvom redu, strankama krivičnog procesnopravnog odnosa, tj. tužiocu i optuženom ( član 293 stav 1), s tim da subjekti pravnog lijeka mogu biti i neka druga lica, kako u odnosu na odluku o glavnoj stvari, tako i na sporedne predmete22. Žalba, u prvom redu, postoji radi optužbe ili odbrane, pa subjekti žalbe najčešće i jesu tužilac i optuženi sa svojim braniocem. Najpotpunije pravo žalbe ima tužilac, jer je mo že izjaviti i na štetu i u korist optuženog, svi subjekti pravnih lijekova nemaju ista prava na njihovu upotrebu. Iako su u članu 296 određeni osnovi na kojima se može pobijati sudska odluka, to ne podrazumjeva da svaki subjekat pravnog lijeka mo že pobijati odluku po svim osnovama. Iako se pravni lijek vezuje za interes subjekta koji ga izjavlju je, to nije zapreka da tužilac izjavi pravni lijek i u korist optuženog (član 293 stav 3), je r se radi o subjektu pravnog lijeka koji je dužan da se stara o objektivnom utvrđivanju istine i donošenja pravilne presude. Zakon dopušta da više podnosilaca žalbe podnese više žalbi protiv iste presude, i to na istoj procesnoj strani. Nisu dakle u pitanju žalbe suprostavljenih stranaka, nego žalbe koje je podnijelo više ovlašćenih lica, primjera radi, u korist optuženog (sam optuženi, njegov branilac, tužilac) ili na štetu optuženog (tužilac, oštećeni). Tada se radi o tzv. konkurenciji žalbi. Tako npr. ako je optuženi podnio žalbu po jednom osnovu, a druga ovlašćena lica u njegovu korist po drugim žalbenim osnovama iz drugih razloga, u tom slučaju viši sud morao kao mjerodavnu uzeti žalbu samog optuženog i po njoj donijeti odluku. Ako je, međutim, pored optuženog u njegovu korist žalbu podnio i tužilac (s namjerom postizanja pravične i zakonite odluke), čini se da bi najpravilnije rješenje bilo prednost dati onoj žalbi koja je povoljnija za samog optuženog. Do konkurencije žalbi na štetu optuženog može doći onda kad na njegovu štetu, protiv iste presude žalbe podnesu tužilac i oštećeni. Kolizija ovih žalbi rješava se tako što se prednost daje žalbi tužioca. Postavlja se pitanje da li postoji neposredan pravni interes optuženog da izjavi žalbu protiv oslobađajuće presude. Žalba optuženog protiv oslobađajuće presude opravdana je onda kada oslobađajuća presuda povlači ne samo moralnu, već i neposrednu, konkretnu realnu štetu za optuženog23. Zakon nema odredbi o tome. 1)Pravni lijek tužioca. Tužilac može izjaviti žalbu kako na štetu, tako i u korist optuženog (član 293 stav 3), što proističe iz njegove opšte dužnosti (kao državnog organa) da tokom krivičnog postupka sa jednakom pažnjom istražuje i utvrđuje kako činjenice koje terete optuženog, tako i one koje mu idu u korist. Pravni lijek u korist optuženog tužilac izjavljuje potpuno samostalno, tako da optuženi ne može uticati na to. Žalbu u korist optuženog tužilac može podnijeti u pogledu svih žalbenih osnova, osim u

20 Grupa autora: Komentari Zakona o krivičnom postupku, str 759. 21 Ibidem 22 Statut ICC predviđa da žalbe mogu ulagati i optuženi i tužilac, protiv presude i/ili protiv odluke o krivici (čl. 81 I 83). 23 Vailjević, str 565.

10

odnosu na odluku o imovinsko-pravnom zahtjevu, jer to prevazilazi granice njegove funkcije. 2) Pravni lijek optuženog. Optuženi je ovlašćen da pobija žalbe po svim osnovima iz člana 296. Optuženi, međutim, ne može izjavit i žalbu na presudu , na svoju štetu24. Uz optuženog, pravni lijek u njegovu korist mogu izjaviti i njegov branilac i procesni zamjenic i. S tim u vezi, ža lbu na presudu u korist optuženog mogu podnijeti zakonski zastupnik, bračni, odnosno vanbračni drug optuženog, roditelj ili dijete i usvojilac, odnosno usvojenik, i to bez naročitog ovlašćenja optuženog , ali ne i protiv njegove volje, osim kada je optuženom izrečena kazna dugotrajnog zatvora. Ova lica imaju i pravo ulaganja vanrednog pravnog lijeka zahtjeva za ponavljanje krivičnog postupka. Međutim, ukoliko se optuženi odrekne prava na žalbu, prestaje njegovo pravo na podnošenje žalbe. Isto tako, ako branilac i ta lica nakon toga podnesu žalbu ili su to učinili prije odricanja optuženog od žalbe, tada su sve žalbe protiv njegove volje, pa su kao takve nedopuštene i moraju biti odbačene. Branilac mora, zastupajući optuženog, da u korist optuženog preduzme sve neophodne radnje koje idu u korist optuženog i zaštite njegovog prava i može izjaviti pravni lijek u korist optuženog i bez njegovog izričitog ovlašćenja, ali ne i protiv volje optuženog25. Ovjereni prepis presude, od čijeg dostavljanja teče rok za ža lbu prema članu 171 stav 3, dostavlja se optuženom i braniocu. U tom slučaju, rok za izjavu žalbe teče od dana kad je optuženom ili njegovom braniocu dostavljen prepis presude. Kada optuženi izjavi žalbe lično i preko svog branioca , ima se uzeti da su to žalbe jednog procesnog subjekta (optuženog), s obzirom na to da se u obje žalbe kao podnosilac navodi optuženi26. Ako i optuženi i branilac ulože pravni lijek, pa između njihovih pravnih lijekova postoji protivrječnost, vodi se računa o onome što je u svom pravnom lijeku izjavio optuženi, a ako kontradikcije nema-vodi se računa i o jednom i o drugom pravnom lijeku27. “Optuženi nema opravdanog pravnog interesa da mu se uz kaznu zatvora izrekne i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja., kada optuženi u žalbi, između ostalog, prigovara da mu je prvostepeni sud trebao izreći ovu mjeru bezbjednosti, jer su za to bili ispunjeni propisani uslovi, onda žalba u tom dijelu nije izjavljena u njegovu korist, već, naprotiv, na njegovu štetu, pa je u tom dijelu nedopuštena28. Isto tako, nedopuštena je žalba kada je optuženom izrečena uslovna osuda, a njegov branilac u žalbi predloži da se optuženom umjesto uslovne osude izrekne novčana kazna, jer je takva žalba izjavljena na štetu optuženog29. Nedopuštena je i žalba kćerke optuženog na prvostepenu presudu na štetu optuženog30. Žalba je nedopuštena i kada je podnijeta od lica koje nije ovlašteno za

24 Vrhovni Sud Srbije KŽ 830191 od 16.1.1992. godine 25 Preduda vrhovnog suda Srbije Kž. 780/99 od 9. Novembra 1999. godine 26 Presuda vrgovnog suda FBIH, Kž 269/97 od 4. Septembra 1997. godine 27 Vasiljević, str. 569 28 Presuda vrhovnog suda F BiH, Kž 281/05 od 22.juna 2005. godine 29 Presuda vrhovnog suda Srbije I Crne Gore, Vkp. 3/03 od 7.februara 2003. godine 30 Presuda Vrhovnog suda Srbije, Kž 1316/95 od 15.februara 1996. godine

11

podnošenje žalbe, a u takva lica spadaju i ona koja su lišena poslovne sposobnosti i nalaze se pod starateljstvom31. (3) Pravni lijek oštećenog. Oštećeni kao sporedni procesni subjekt ima ograničeno pravo na žalbu protiv presude. Ovo zbog toga jer on presudu može pobijati samo zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Pošto je oštećeni subjekt žalbe, i njemu se dostavlja nepravosnažna presuda, protiv koje on, u okvirima svog neposrednog pravnog interesa propisanog zakonom (član 293 stav 4), može podnijeti žalbu i to u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude (član 292 stav 1). Oštećeni se ne može žaliti protiv presude ako sud nije donio nikakvu odluku o imovinskopravnom zahtjevu. Ovo stoga što on time nije izgubio pravo da svoj zahtjev ostvaruje u parnici. Mogućnost pobijanja presude zbog odluke o troškovima krivičnog postupka usvojena je zbog toga što se presudom može odlučiti o troškovima koje oštećeni treba da snosi ili koji njemu treba da se nadoknade.

(4) Pravni lijek lica kome je oduzet predmet ili lica od kojeg je oduzeta imovinska korist pribavl jena krivičnim djelom-član 293 stav 5, može se uložiti po svim osnovama, ali u granicama odgovarajućeg pravnog interesa. Postoji, naime mogućnost da sud u presudi drugim licima izrekne odluku o mjeri bezbjednosti oduzimanja predmeta (član 74 KZBIH) ili odluku o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom (član 110 stav 2 KZBIH). Obje te odluke se neposredno odnose na njihova prava i interese, jer se od njih oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namjenjeni za izvršenje krivičnog dijela ili su nastali izvršenjem krivičnih dije la ili se radi o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Zbog toga je zakonodavac odredio da i takva lica mogu podnijeti žalbu protiv presude, i to samo u pogledu navedenih odluka.

5. OGRANIČENJA U POBIJANJU ODLUKE PRAVNI M LIJEKOM Pravni lijekovi su jedna od garancija da se dobije zakonita i pravilna presuda, koja će biti zasnovana na istini. Njima, se zapravo na direktan način ostvaruje načela pravednosti i zakonitosti. Važno je ispoštovati i načelo procesne učinkovitosti, jer je u interesu stranaka i drugih učesnika u postupku da se što jednostavnije i što brže riješi predmetni slučaj. Teži se, dakle, da se krivična stvar što prije okonča i pristupi izvršenju krivične sankcije, ako ona bude izrečena. Isključenje pravnog lijeka. Pravni lijek se isključuje kada ga mali značaj ili privremenost odluke ne opravdaju ili kada ne postoji pravna mogućnost za organizovanje pravnog lijeka ili kada se zahtjevu za upotrebu pravnog lijeka u određenoj situaciji

31 Rješenje Okružnog suda u Beogradu, Kž, 1509/04 od 30.juna 2004. godine

12

suprostavlja neki interes koji se smatra višim i koji se prvenstveno želi zadovoljiti i sl32. To isključenje može se odnositi na pojedine vrste odluka ili na neke presude ili rješenja. Pravni lijekovi su isključeni uglavnom kada su u pitanju naredbe i neka rješenja, iako ne samo stranke, nego i druga zaniteresovana lica imaju interesa da se i protiv njih žele. Isključenje žalbe, kada su i u pitanju naredbe, proizilazi iz same njihove suštine: njima se samo upravlja postupkom i ne odlučuje konačno. I sam koncept naredbi u zakonu je tako postavljen da se na njih može uticati i bez mogućnosti žalbe. Kada je riječ o rješenjima, za neka od njih postoji i interes stranaka, ali i opšti interes da se žalba dozvoli. Međutim, istovremeno, opšti interes diktira da se u slučaju nekih rješenja žalba isključi, što se odnosi na veći broj rješenja donijetih u prethodnom postupku i postupku pripremanja presude. Potpuno isključenje žalbe na rješenje bilo bi štetno, jer takva žalba dobro konstruisana, ne samo što ne osporava nego, naprotiv, ubrzava postupak33. Pravni lijekovi su isključeni protiv; (1) svih naredbi, (2) rješenja donijetih u toku istrage, ukoliko zakonom nije drukčije određeno (član 334 stav 2 ZKPFBiH I č lan 325 stav 2 ZKPRS), (3) rješenja suda donesenih u prvom stepenu, kada je to za pojedina rješenja u zakonu izričito propisano (član 318 stav 1), (4) sva rješenja Vrhovnog suda RS (član 325 stav 4 ZKPRS), (5) drugostepenih presuda osim izuzetaka utvrđenih u članu 333 stav 1 ZKPFBIH I č lanu 324 stav 1 ZKPRS, (6) presuda donijetih u trećem stepenu, po članu 333 stav 2 ZKPFBIH I članu 324stav 2 ZKPRS. Odlaganje pravnog lijeka. Do odlaganja upotrebe pravnog lijeka dolazi u onim slučajevima u kojima bi samostalan pravni lijek protiv pojedinih rješenje nepotrebno odugovlačio krivični postupak ili ga čak i onemogućavao, a naknadno ostavljanje njegovog rješavanja ne proizvodi štetne posljedice za ovlašćenog subjekta pravnog lijeka .članu 318 stav 2 propisano da se rješenja koja se donose u cilju pripremanja glavnog pretresa i presude mogu pobijati samo u žalbi na presudu. Ta rješenja sama po sebi, ne znače za stranku nikakvu štetu. Ona su za stranku štetna ako se štetno reflektuju na konačnu odluku, tako da štete za stranku nema ako do konačne odluke ne dođe, a ako do konačne odluke dođe - ta se rješenja pobijaju za jedno sa pobijanjem konačne odluke34 6. OBIM POBIJANJA I RAZMATRANJA ODLUKE POBIJANJE PRAVNI M LIJEKOM

6.1Obim pobijanja odluke pravnim lijekom Pravnim lijeko m odluka se mo že pobijati samo u okviru sadržine koju zakon daje svakom pravnom lijeku, zatim po osnovima koje pojedini pravni lijek obuhvata, kao i u granicama pravnog interesa subjekta ovlašćenog na pobijanje odluke. Znači, subjekt

32 Vasiljević, str. 572. 33 Ibidem 34 Ibidem, str. 573.

13

pravnog lijeka je potpuno slobodan na njegovo podnošenje, kao i u pogledu toga šta će u okviru zakona obuhvatiti svojim pravnim lijekom. Odluku može pobijati u cjelosti ili u pojedinim dje lovima. U ža lbi na presudu se, međutim, mora, pored označenja presude protiv koje se izjavlju je žalba, navesti osnov za pobijanje presude, obrazloženje ža lbe i prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelimično ukine ili preinači. 6.2.Obim razmatranja odluke pobijanja pravnim lijekom 6.2.1. Uopšte Pitanje obima u kome viši sud može, povodom pravnog lijeka,razmatrati pobijanu odluku nižeg suda, u principu je moguće rješavati na tri načina. Prije svega, moguće je odrediti da subjekt pravnog lijeka, iznoseći svoje žalbene razloge i prijedloge, istovremeno određuje i okvire rada višeg suda, tako da se viši sud može kretati samo u granicama onih dijelova odluke koje se pobijaju35. Druga mogućnost je da se pravni lijek uzme samo kao povod za razmatranje pobijane odluke, tako da viši sud neće biti vezan za njegovu sadržinu. Ova mogućnost opravdava se sa činjenicom što stranka nije uvijek u mogućnosti da pravilno ocijeni u kojim dijelovima može osporenu odluku pobijati, a, uz to, u odluci može biti nedostataka o kojima se mora voditi računa po službenoj dužnosti. S druge strane, ovakvo razmatranje odluke opterećuje sud pravnog lijeka dodatnim poslovima i mo že da utiče na pasivnije ponašanje tužioca. Treći način sastoji se u tome da se viši sud kreće, po pravilu, u okvirima pravnog lijeka, a uz određena odstupanja i preko tih okvira, koja su dozvoljena u javnom interesu36. Odredbe o ovim pitanjima zakon sadrži u čl. 306-309. Prema članu , drugostepeni sud mora voditi računa o osnovima pravnog lijeka, obrazloženju i prijedlogu iz ža lbe, jer od toga ovisi okvir, odnosno pravac ispitivanja presude37. Tako se iz sadržaja žalbe može zaključiti da li se presuda pobija u cjelosti ili djelimično, nadalje iz kojeg osnova se pobija presuda (član 296), iz kojih razloga i u ko jem pravcu se pobija (npr. u žalb i se traži ukidanje presude ili njeno preinačenje. 35 Predmet pobijanja, u pravilu jeste dispozitiv sudske odluke ( tenor sententiae), a ne i njeno obrazloženje 36 Osnovna prednost ovakvog rješenja je što se na taj način najčešće eliminisala mogućnost kasnije upotrebe dosadašnjeg vanrednog pravnog lijeka zahtijeva za zaštitu zakonitosti 37 Nasuprot tome u većini anglosaksonskih pravnih sistema žalbeni postupak ne dovodi do toga da žalbeni sud ponovo razmatra cj elokupni slucaj, s obzirom na to da žalbeni sud čine profesionalne sudije, koje svojom odlukom ne mogu izmijeniti odluke porote, a ona je jedina ovlašćena da odlučuje o činjeničnom pitanju. Slijedi da žalbeni sudovi ne razmatraju činjenična pitanja i da, bez porote, sude na osnovu zapisnika s prvostepenog siđenja. Izuzetno prihvatanje novih dokaza uslovljeno je postojanjem porote. Stoga žalbeni sud može odbiti žalbu, ukinuti prvostepenu presudu ili naložiti ponovo suđenje pred prvostepenim sudom. Takođe, žalbeni postupci u anglosaksonskim sistemima imaju dvije dodatne karakteristike, čija je svrha skraćivanje trajanja sudskog postupka. Prvo tužilac, po pravilu nema pravo da se žali na oslobađajuću presudu (imajući u vidu da bi se time ugrozilo pravo optuženog da mu sudi porota). Drugo, osim izuzetno, optuženi se ne može automatski žaliti na osudu ili kaznu, već za to mora dobiti dozvolu sudije žalbenog suda. Svrha je izbjegavanje frivolnih ili neosnovanih žalbi: sudija pojedinac koji odlučuje o dopuštenosti žalbe ima ulogu filtera, jer žalbu dozvoljava samo kada smatra da ona ima određene validne argumente. Ipak, dozvola za ulaganje žalbe nije potrebna ako se ona zasniva isključivo na čisto pravnim pitanjima

14

Naime, ako drugostepeni sud, povodom ma čije žalbe, utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist jednog optuženog od koristi i za koga od saoptuženih koji nije izjavio ža lbu ili je nije izjavio u tom pravcu, postupiće, po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji (član 309). Da li viši sud može odlučivati nasuprot prijedlozima žalbe, viši sud razmatra samo ono štu su stranke iznijele pred taj sud, ako zakon drukčije ne propisuje. Tako se u članu 307 zabranjuje drugostepenom sudu da, u slučaju žalbe izjavljene samo u korist optuženog, može izmijeniti presudu na štetu optuženog. Isto tako, prema formulaciji odredbe člana 371, proizilazi da drugostepeno vijeće za malo ljetnike može preinačiti prvostepenu odluku izricanjem teže mjere prema maloljetniku – samo ako je to predloženo u žalbi tužioca. Pored toga, na osnovu člana 360 stav 1 ZKPFBiH i člana 398 stav 1 ZKPRS, koji se odnose na žalbu protiv rješenja o izricanju sudske opomene, sud drugog stepena može presudom oglasiti optuženog krivim i osuditi ga na kaznu (uslovno ili bezuslovno) samo ako je žalbu protiv rješenja izjavio tužilac na štetu optuženog, a prvostepeni sud odlučne činjenice pravilno utvrdio, ali, po pravilnoj primjeni zakona, dolazi u obzir izricanje kazne ili uslovne osude .Ako drugostepeni sud ustanovi da u smislu žalbenih prigovora nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka ili je učinjena, ali je on ne može uzeti u obzir, jer se na nju ne ukazuje žalbom, onda on mora ispitati žalbene prigovore iz osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (ako je izjavljena žalba po tom osnovu). Ako je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, drugostepeni sud će, takođe, uvažavajući žalbu, rješenjem ukinuti presudu i odrediti održavanje pretresa (član 315 stav 1 tačka b)). Tek nakon što utvrdi da nisu opravdani žalbeni prigovori iz osnova postojanja bitne povrede odredaba krivičnog postupka, odnosno pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud može ispitati žalbene prigovore u pogledu povrede krivičnog zakona i odluke o krivičnopravnoj sankciji, troškovima krivičnog postupka, imovinsko-pravnom zahtjevu i objavljivanju presude38

6.2.2. Zabrana preinačenja nagore (zabrana reformatio in peius) Reformatio in peius je drugostepeno preinačenje (reformatio) neke prvostepene odluke na štetu (in peius) one stranke u čiju je korist izjavljen pravni lijek39. Takvo preinačenje je u zakonu zabranjeno, utoliko što, ako je žalba izjavljena samo u korist optuženog, sud pravnog lijeka ne smije presudu izmijeniti na njegovu štetu. Iako usvojena u velikom broju zakonodavstava, zabrana preinačenja nagore međusobno se razlikuje u pojedinim procesnim sistemima, kako u pogledu sadržine, tako i u pogledu uslova zabrane.

Zabrana preinačenja nagore pravda se pravičnošću i procesnom potrebom očuvanja

38 Grupa autora: Komentari zakona o krivičnom postupku, str. 790. 39 Bernouli, N,: Das Verbot der Reformatio in peius in schweierische Strafpprocesserecht, Zurich. Winterthur, 1953, str. 1.

15

slobode optuženog pri ulaganju pravnih lijekova, željo m da se stvori situacija u kojoj će

se optuženi, pri odlučivanju da li upotrijebiti pravni lijek, rukovoditi isključivo svojim

shvatanjem o pravilnosti ili nepravilnosti odluke, nesputan strahom da će, mo žda,

sopstvenom ža lbom pogoršati svoj položaj40. Osnova zabrane preinačenja nagore nalazi se

u činjenici da je zakonodavac želio osigurati da pravni lijek optuženog za njega ne

uzrokuje nepovoljniju sudsku odluku od pobijane – ako je samo on podnio pravni lijek.

Prirodno je da se pravni položaj optuženog može pogoršati podnošenjem žalbe protivne

stranke, ali nije prirodno da se optuženi vlastitom žalbo m dovede u gori položaj.

Savremeno krivično procesno pravo ustanovom zabrane reformatio in peius osigurava

slobodu optuženom u donošenju njegove odluke o podnošenju žalbe, te sigurnost da neće

doći u teži, nepovoljniji položaj od onoga u kojem bi bio da nije podnio žalbu.

Ustanovi zabrane preinačenja nagore daju se i neke zamjerke. Manje – više opšte je mišljenje da zabrana preinačenja nagore predstavlja odstupanje od načela istraživanja istine, jer viši sud kod ispitivanja pravnog lijeka ne mo že da preinači presudu na štetu optuženog i mora da potvrdi presudu kojom je očigledno povrijeđen zakon u korist optuženog. Zabrana reformatio in peius postoji ne samo u slučaju ako su samo optuženi ili njegov branilac izjavili žalbu, već i u slučajevima ako su žalbu izjavila lica koja mogu izjaviti ža lbu u korist optuženog ili ako je ža lbu u korist optuženog podnio tužilac. Zabrana reformatio in peius važi u postupku po žalbi, i to kako za odlučivanje u sjednici vijeća drugostepenog suda tako i na pretresu koji se održava nakon ukidanja prvostepene presude. Ova zabrana obavezuje i u postupku pred sudom trećeg stepena i u odnosu na žalbu na rješenje. Zabrana reformatio in peius vrijedi i dalje u slučaju eventualnog ponavljanja krivičnog postupka u korist osuđenog i ukine presudu vijeća drugostepenog suda i predmet vrati na ponovno odlučivanje (član VI/3. (b) Ustava BiH). Međutim, ovo pravilo ne odnosi se na dužinu trajanja pritvora41. Institut zabrane reformatio in peius važi u slučaju kada je pravni lijek izjavljen samo u korist optuženog, bez obzira na to ko ga je izjavio (argumentum a cotrario). Sud nije vezan ovom zabranom u slučaju kada je, pored pravnog lijeka u korist optuženog, izjavljen i pravni lijek na njegovu štetu (na primjer, ako je, pored ža lbe u korist optuženog, izjavljena i žalba tužioca na štetu optuženog). U takvom slučaju, sud pravnog lijeka nije vezan zabranom reformatio in peius i može donijeti odluku i na štetu optuženog.

40 Vasiljević, str. 579. 41 Vrhovni sud F BIH, Kž 429/98 od 7. Avgusta 1998. godine

16

Reformatio in peius nije formalna zabrana, već je to sadržajna, meritorna, kompleksna zabrana, koja stvarno štiti optuženog od pogoršanja njegovog položaja u određenim procesnim situacijama42.

6.2.3 ISPITIVANJE PRESUDE VAN OKVIRA ŽALBE Od pravila da sud ispituje presudu u okviru dijelova koji se pobijaju žalbom i po osnovima istaknutim u žalbi izuzeci postoje u slučajevima objek tivnog i subjek tivnog proširenja ispitivanja presude preko žalbe. Slučaj objektivnog proširenja ispitivanja presude preko žalbe sadržan je u članu 308, po kome ža lba izjavljena u korist optuženog zbog nepotpunog ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede krivičnog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi (član 300). U vezi s tim, vijeće drugostepenog suda treba prvo ispitati osnovanost takve žalbe, pa ako ocijeni da su njeni prigovori neosnovani ili da su osnovani samo prigovori koji se odnose na povredu krivičnog zakona, tek onda pristupiti ispitivanju odluke o krivičnopravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi43. Nasuprot tome, ukoliko vijeće drugostepenog suda ocijeni da je opravdana takva žalba u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, onda će rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i odrediti održavanje pretresa (član 315 stav 1 tačka b)), pa u tom slučaju neće ni moći u smislu ove zakonske odredbe ispitivati odluku o krivičnopravnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi. Međutim, ako žalilac u žalb i protiv prvostepene presude navede da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa kasnije na javnoj sjednici odustane od te žalbe, ističući da traži samo korekc iju krivične sankcije, drugostepeni sud je ovlašćen da ispita prvostepenu presudu u dijelu odluke o krivičnoj sankciji, ako iz sadržaja žalbe proizilazi da se presuda pobija i po tom osnovu44. Kada je u pitanju subjektivno proširenje ispitivanja presude preko žalbe, ispitivanje se ne proširuje na dalje dijelove ili tačke presude, već se, pored žalioca, proširuje na saoptužene, putem ustanove pogodnosti pripajanja (beneficium cohaesionis), predviđene u članu 309. O tome ćemo govoriti u izlaganju o ekstenzivnom dejstvu pravnog lijeka. 7. DEJS TVO PRAVNOG LIJEKA Pod uslovom da je dopušten i blagovremen, redovni pravni lijek, po pravilu, ima devolutivno, suspenzivno i ekstenzivno dejstvo. Pravni lijekovi u krivičnom postupku u BiH su uspostavljeni i kao jedinstveni (licima ovlašćenim na njihovo izjavljivanje daju mogućnost pobijanja činjeničnih i pravnih pogrešaka) i dvostrani (na podnesenu žalbu stranke, uvijek ima pravo odgovoriti suprotna stranka). 42 Petrić, dr Branko: Komentar Zakona o krivičnom postupku, knjiga druga, Beograd, 1986. Str. 250. 43 Grupa autora: Komentari zakona o krivičnom postupku, str. 791 i 792. 44 Presuda Vrhovnog vojnog suda SRJ, Kbl. 68/95 od 4. Oktobra 1995. godine

17

7.1. Devolutivno dejstvo Devolutivno dejstvo pravnog lijeka sastoji se u tome što o ovom lijeku odlučuje drugi organ, a ne onaj koji je donio odluku. Pravni lijekovi sa nedevolutivnim efektom predstavljaju izu zetak. Devolutivno dejstvo, po pravilu, imaju redovni pravni lijekovi. Povodom redovnog pravnog lijeka, po pravilu, odlučuje viši sud, a ne sud koji je donio pobijanu sudsku odluku. Izuzetak su žalba na presudu drugostepenog suda, po kojoj u nekim slučajevima odlučuje isti sud (u drukčijem sastavu) i žalba na rješenje, gdje, takođe, postoje slučajevi u kojima odlučuje isti sud (npr. po žalbi protiv rješenja sudije za prethodni postupak i sudije za prethodno saslušanje odlučuje vijeće istog suda – član 24 stav 6). Do ovakvih ograničenja devolutivnog dejstva dolazi uglavnom iz razloga hitnosti (kad je u pitanju žalba protiv rješenja) ili iz razloga koji leže u organizaciji sudova45. Sa ne devolutivnim dejstvom je vanredni pravni lijek zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka. O ponavljanju kriv ičnog postupka odlučuje vijeće (član 24 stav 6) suda koji je u ranijem postupku sudio u prvom stepenu, s tim što i prilikom odlučivanja u vijeću neće učestvovati sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem postupku (član 330 st. 1 i 3). Sa devolutivnim pravnim lijekom ne treba zamjenjivati slučajeve kada se prvostepenom organu ostavlja mogućnost da svoju odluku povuče po sopstvenoj inicijativi, pod određenim uslovima, i da je zamijeni drugom (nezakonite ili necjelishodne odluke o upravljanju postupkom), jer tu nema pravnog lijeka, ili kada on ima ovlašćenje da to učini povodom pravnog lijeka stranke o kome bi trebalo da odlučuje viši sud (to je činjenje pravnog lijeka suvišnim, a ne rješavanje o pravnom lijeku)46. Isto tako, karakter nedevolutivnog odlučivanja nema odluka sudije, odnosno predsjednika vijeća prvostepenog suda (član 301 stav 2) kojom se odbacuje neblagovremena (član 311) i nedopuštena žalba (član 312), jer se u ovom slučaju radi o odlučivanju (ne i raspravljanju) o pravnom lijeku 47. 7.2. Suspenzivno dejstvo Suspezivno dejstvo pravnog lijeka postoji ako sprječava da odluka stupi na pravnu snagu, a time i da se izvrši48. Nasuprot tome, pravni lijek je sa nesuspenzivnim dejstvom ako se odluka može izvršiti, neovisno od toga što je u roku izjavljen pravni lijek, i prije nego što je o njemu odlučeno.

45 Grubač, II, str. 131. 46 Vasiljević, str. 591 47 Ibidem 48U teoriji građanskog procesnog prava postoji shvatanje da suspenzivan učinak ima i samo trajanje roka za podnošenje žalbe. (O tome Triva, dr Siniša: Građansko procesno pravo, Zagreb, 1972, str. 557).

18

Po svome dejstvu, redovni pravni lijekovi su, po pravilu, suspenzivni, tj. odlažu izvršenje pobijane odluke49. Izuzetak su samo neka rješenja koja se izvršavaju odmah poslije donošenja. Izu zeci od pravila da je pravni lijek sa suspenzivnim dejstvom su sljedeći: (1) Zakonski je princip da žalba protiv rješenja odlaže njegovo izvršenje (ima suspenzivno dejstvo), te da suspenzivno dejstvo ona nema samo ako je izrič ito propisano da žalba ne odlaže izvršenje (član 320). Takav karakter imaju neka rješenja donesena u prethodnom postupku (npr. rješenje o određivanju pritvora – član 134 stav 4) i postupku ekstradicije. (2) Suspenzivno dejstvo nema vanredni pravni lijek ponavljanje krivičnog postupka (član 332 stav 4). Razlozi tome su u činjenici da tvrdnje stranaka koje ulažu ovaj vanredni pravni lijek još nisu dokazane, kao i postojanje pravosnažne presude kojoj je prethodio kompletno sproveden krivični postupak. Imajući to u vidu, realno je pretpostaviti (dok se ne odluči po vanrednom pravnom lijeku) da je osnovanija pravosnažna presuda nego vanredni pravni lijek. (3) Osuđeni je u mogućnosti, kada to želi, ako su ispunjeni zakonski uslovi, da stupi na izdržavanje kazne i prije pravosnažnosti presude. Prema članu 138. stav 4, sudija, odnosno predsjednik vijeća može osuđenog na kaznu zatvora, koji se nalazi u pritvoru, uputiti rješenjem, na njegov zahtjev, u ustanovu za izdržavanje kazne i prije pravosnažnosti presude. Isto tako, žalba protiv rješenja kojim se izriče vaspitna mjera koja se izdržava u ustanovi, zadržava izvršenje rješenja ako sudija za maloljetnike, u saglasnosti sa roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika, ne odredi drukčije (član 370 stav 3). 7.3. Ekstenzivno dejstvo Ekstenzivno dejstvo pravnog lijeka sastoji se u institutu pogodnosti pridruživanja (beneficium cohaesionis). Ovaj institut krivičnog procesnog prava predviđen je u korist saoptuženih u postupku odlučivanja suda pravnog lijeka , poslije uloženog pravnog lijeka 50. Sastoji se u obavezi drugostepenog suda da, kada, povodom ma čije žalbe, utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženog od koristi i za kojeg drugog sa optuženog koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu, postupi po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji (član 309). U teoriji je to dejstvo poznato kao pravilo 49 Razlikuju se tri vrste suspenzivnosti: (a) apsolutni suspenzivni efekat nastupa povodom blagovremeno i od ovlašćenog lica podnesene žalbe, (b) relativni suspenzivni efekat nastupa tokom ponavljanja krivičnog postupka i (c) uslovni suspenzivni efekat postoji u posebnim slučajevima ponavljanja krivičnog postupka (suđenje u odsustvu, koje ne postiji u BiH). Vidjeti Bubalović, mr Tadija: Pravne posebnosti žalbe u krivičnom postupku, op.cit., str. 78-81. 50 Postavlja se pitanje da li se ustanova beneficium cohaesionis može primijeniti i prema optuženom koji je odustao od žalbe. Odgovarajući na ovo pitanje, treba imati u vidu granice dispozicije optuženog da pobija p resudu. Naime, zakonodavac je isključivo volji subjekata žalbe prepustio pobijanje presude, pri čemu ne postoji ni obaveza suda da o postojanju pojedinih apsolutnih poreda vodi računa po službenoj dužnosti. Zato, ukoliko optuženi odustane od žalbe, primjena ustanove beneficium cohaesionis na osnovu uspješno realizovane žalbe drugog saoptuženog, predstavljala bi suprotstavljanje zakonom priznatom neprikosnovenom uticaju volje žalioca na pobijanje presude. Vidjeti Grubiša, dr Mladen: beneficium cohaesionis i njegove pravne posljedice u krivičnom postupku, „Naša zakonitost“ , Zagreb broj 3/78, str. 19-21.

19

ekstenzivno dejstvo žalbe, nasuprot implicitnom dejstvu žalbe, samo u korist onog u čiju korist se ulaže. Primjena ove pogodnosti moguća je jedino ako je izjavljena žalba u korist optuženog51. Ovdje se ne radi samo o proširenju ispitivanja preko osnova žalbe, već o ispitivanju presude bez žalbe52. Pravilo pogodnosti pridruživanja treba da spriječi da se sa optuženima koji su oglašeni krivim istom presudom i čija je pravna situacija jednaka – različito postupa. Značaj povlastice pridruživanja najbolje se vidi iz podređivanja principa tzv. relativne pravosnažnosti presude ostvarivanju ratio legis-a ove ustanove: neizjavljena žalba optuženog ili ža lba izjavljena u drugom pravcu u odnosu na uspješno realizovanu žalbu nekog od saoptuženih – dovela bi do pravnosnažnosti presude protiv optuženog koji se nije žalio53. Međutim, primjenom ustanove beneficium cohaesionis nepobijani dio presude, kao i sama presuda protiv optuženog koji nije izjavio žalbu, bivaju preispitani, što za posljedicu može imati donošenje povoljnije odluke za optuženog, iako nije izjavio žalbu54. Oživotvorenjem ustanove beneficium cohaesionis se, dakle, suspenduju dva pravila krivičnog postupka: vezanost suda pravnog lijeka da povodom izjavljene žalbe ispituje samo pobijani dio presude (tantum devolutum, quantum appellatum) i vezanost višeg suda za osnove po kojima se presuda pobija (ne eat iudex ultra petita partium)55. Prednost ostvarivanja ustanove beneficium cohaesionis nad uvažavanjem tzv. relativne pravosnažnosti presude, bez obzira na to da li se opravdavala pretpostavljanjem pravičnosti procesnim propisima, posljedicom favor defensionis-a, težnjom za sprečavanje očite nepravičnosti ili nužnošću da se onemogući nejednak tretman pojedinih saoptuženih u jedinstvenom krivičnom postupku – oslikava značaj ove ustanove56. Institut beneficium cohaesionis odnosi se na sve saoptužene obuhvaćene istom presudom, bez obzira na to po kome je osnovu došlo do spajanja postupka57. Djela mogu biti različita i učinjena od raznih lica, ali moraju biti obuhvaćena istom presudom. Ovaj institut ne može se primijeniti u pogledu saizvršilaca i saučesnika kojima je suđeno u odvojenim postupcima i doneseno više posebnih presuda, što u praksi može dovesti do nepravednih situacija. Naime, ukoliko prije izricanja presude bude donijeta odluka o razdvajanju krivičnog postupka protiv nekog od saoptuženih (najčešće izvršilaca), razlozi zbog kojih je donijeta povoljnija presuda protiv ostalih saoptuženih, neće se moći primijeniti i na saoptuženog protiv koga je postupak razdvojen. U protivnom, da postupak

51 Za razliku od našeg pozitivnog prava, zakonodavstvo nekadašnje Kraljevine Jugoslavije i njem ačko pozitivno pravo dozvoljavaju primjenu ustanove beneficium cohaesionis i u slučaju izjavljivanja žalbe javnog tužioca na štetu saoptuženog, naravno ako je njen ishod donošenje povoljnije odluke u korist tog saoptuženog, suprotno od težnje žalioca. Ovakvim proširenjem primjene ustanove beneficium cohaesionis u većoj mjeri se štite prava optuženog. 52 Grubač, II, str. 133. 53 Knežević, dr Saša: Povlastica povezanosti u krivičnom postupku, „Pravni život“,Beograd, broj 9/05,str. 1000. 54 Vidjeti Pavišić, str. 481. 55 Knežević, dr Saša: Povlastica povezanosti u krivičnom postupku, op.cit., str. 1001. 56 Ibidem 57Pojedini autori smatraju da je za primjenu pogodnosti pridruživanja potrebno da saoptuženi budu obuhvaćeni istom optužnicom, dok drugi misle da to nije potrebno (vidjeti Stefanović – Zlatić, dr Milica: Povlastice okrivljenog u krivičnom postupku, Beograd, 1978, str.134).

20

protiv jednog od optuženih nije razdvojen, primjenom ustanove beneficium cohaesionis donijela bi se odluka i u njegovu korist. Institut beneficium cohaesionis primjenjuje se, pored postupka po žalbi na presudu prvostepenog suda58 (član 309), u postupku po žalbi na presudu drugostepenog suda (član 324 stav 3 ZKPRS); u postupku po žalbi na rješenje (član 322) i kod ponavljanja postupka (član 332 stav 2). Pogodnost pridruživanja ne odnosi se, po prirodi stvari, na imovinskopravni zahtjev, iz istih razloga kao i u parničnom postupku, gdje, takođe, ne važi59. Ako bi, hipotetički posmatrano, saizvršioci bili osuđeni na solidarnu naknadu štete pričinjene krivičnim djelom, a po žalbi jednog od saoptuženih se u njegovu korist donese povoljnija odluka, ta odluka se ne može primijeniti i na ostale saoptužene. Naravno, ako je povoljnija odluka o imovinskopravnom zahtjevu po žalbi jednog od optuženih posljedica obesnaživanja osuđujuće presude, primjenom povlastice povezanosti može se anulirati osuda i prema ostalim saoptuženim, a time će se, na indirektan način, u njihovu korist izmijeniti i odluka o imovinskopravnom zahtjevu60. Pogodnost pridruživanja se ne može primijeniti ni u postupku po žalbi na rješenje o odbijanju zahtjeva za povraćaj u pređašnje stanje, čak i ako bi razlozi zbog kojih se traži anuliranje prekluzije bili istovjetni kod svih saoptuženih61. Naime, ne može se bez aktivnosti saoptuženog znati da li je propuštanje podnošenja molbe za povraćaj u pređašnje stanje posljedica spriječenosti ili, pak, svjesne odluke62. Posebnu pažnju zaslužuje sagledavanje primjene ustanove beneficium cohaesionis u postupku po žalbi na presudu drugostepenog suda, u kome ova ustanova nadmašuje svoj prvobitni ratio legis. Naime, izjavljena žalba na presudu drugostepenog suda nije više od koristi samo, inače, procesno legitimisanom optuženom koji je propustio da izjavi žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu, već i optuženom (saoptuženom) koji uopšte nema procesnu legitimaciju za izjavljivanje ovog pravnog lijeka63 (član 324 stav 3 ZKPRS). U ovom slučaju beneficium cohaesionis dobija pravno-kreativnu ulogu, kao ustanova sui

58 Vidjeti presude vrhovnog suda Srbije, Kž. 173/93 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž. 461/97 od 5. novembra 1997.godine 59 Postupak za rješavanje imovinskopravnog zahtjeva je adhezionog karaktera i on se zasniva na pravilima parničnog postupka, u kome je apsolutizovana dispozicija stranaka predmetom spora. Konsekventno tome, u postupku po žalbi jednog od saoptuženih kojom bi se pobijala odluka o imovinskopravnom zahtjevu, ispituje se isključivo pobijani dio presude, a u odnosu na saoptužene koji nisu izjavili žalbu – odluka o imovinskopravnom zahtjevu je postala pravnosnažna. 60 Knežević, dr Saša: Povlastica povezanosti u krivičnom postupku, op., str. 997. 61 Ibidem, str. 998. 62 Ibidem 63 Prošireno polje primjene ustanove beneficium cohaesionis u postupcima po žalbi na presudu drugostepenog suda nagnalo je pojedine teoretičare da izgrade stav o različitim oblicima ove ustanove. Jedan od oblika bi bio standardni, koji neutrališe posljedice nei zjavljivanja pravnog lijeka optuženog, inače ovlašćenog za izjavljivanje tog p ravnog lijeka. Drugi oblik ove ustanove omogućava korišćenj e uspješnog ishoda pravnog lijeka saoptuženom koji uopšte nije ovlašćen za izj avljivanje tog pravnog lijeka, kao što je slučaj u postupku po žalbi na presudu drugostepenog suda.

21

generis64. Na ovaj način se, istina, postiže maksimalna pravičnost u tretmanu saoptuženih, ali se dovodi u pitanje princip tzv. relativne pravosnažnosti presude, proširivanjem granica višestepenosti u odlučivanju65. Zakon, pored ostalih, propisuje shodnu primjenu odredbe 309, koja predstavlja normativni izraz pogodnosti pridruživanja, i u postupku po žalbi na rješenje (član 322). U teoriji krivičnog procesnog prava prevladava stanovište da pogodnost pridruživanja u postupku po žalbi na rješenje ima šire dejstvo, te da stoga razloge zbog kojih je sud pravnog lijeka donio odluku u korist optuženog – treba što šire tumačiti. Zakon nije striktno regulisao važenje pogodnosti u postupku po žalbi na rješenje o sudskoj opomeni. Ratio legis ustanove beneficium cohaesionis bi nalagao važenje ove povlastice i u ovom postupku66. Međutim, potrebno je imati u vidu specifičnost sudske opomene kao krivične sankcije, prilikom č ijeg izricanja se obavezno uzimaju u obzir lična svojstva, kao i okolnost da je ova krivična sankcija lišena represivnih elemenata: stoga se čini da je zakonodavac svjesno propustio da predvidi važenje povlastice pridruživanja u postupku po žalbi na rješenje o sudskoj opomeni67.

Pogodnost pridruživanja primjenjuje se i u postupku po zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka: sud koji rješava o osnovanosti podnijetog zahtjeva za ponavljanje krivičnog postupka, ima zakonsku obavezu da primjeni ovu pogodnost. Ako bi tom priliko m sud propustio da primijeni ustanovu beneficium cohaesionis, saoptuženim ostaje mogućnost da podnesu zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka po osnovu kojim je izdejstvovano ponavljanje krivičnog postupka po zahtjevu optuženog, pošto podnošenje zahtjeva za ponavljanje krivičnog postupka nije vezano rokom. 8. FORMALNOSTI UPOTREBE PRAVNIH LIJEKOVA 8.1. Uopšte Određene formalnosti koje moraju biti ispunjene da bi se mogao upotrijebiti pravni lijek, i to one najneophodnije, tako da ih stranke mogu ispuniti bez posebnih teškoća, propisuju se u svim zakonodavstvima. Razloge koji opravdavaju podnošenje žalbe treba razlikovati od osnova zbog kojih se presuda može pobijati (nabrojani u članu 296). Osnovi se koriste za označenje suštine pobijanja (povreda krivičnog zakona, pogrešno ili

64 Jekić, dr Zagorka: Novi oblik ustanove beneficium cohaesionis u ZKP iz 1976. Godine, “Anali Pravnog fakulteta u Beogradu”, Beograd, broj 5/86, str. 429 65 O tome Barjaktarević, Ružica: Kazneno zakonodavstvo, organizacija i funkcionisanje pravosuđa u državnoj zajednici Srbije i Crne Gore, Zlatibor, 2003. 66 Nepravedno bi bilo da se, u slučaju uspjeha žalbe optuženog, prema saoptuženom koji se nije žalio – ne donese oslobađajuća presuda (kao i presuda kojom se optužba odbija). 67Knežević, dr Saša: Povlastica povezanosti u krivičnom postupku, op.cil, str.999.

22

nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, itd.), a razlozi da opravdavaju žalbene navode i prijedloge. Navođenje osnova žalbe ne može zamijeniti isticanje razloga, ali je moguće obrnuto. Uz to, od žalioca se traži da svoje razloge podvede pod jedan od osnova iz četiri tačke člana 296, a potrebni su sudu koji rješava o žalbi, iako oni sud ne obavezuju. 8.2. Sadržaj žalbe

Član 295 određuje šta žalba treba sadržavati, odnosno kakve ona elemente mora imati da bi se smatrala valjanom i da bi viši sud o njoj mogao ispravno odlučivati. Žalba koja sadrži sve propisane elemente, predstavlja valjan osnov za odlučivanje. Ti e lementi su: (a) označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda, broj i datum presude), (b) osnov za pobijanje presude, (c) obrazloženje žalbe 68, (d) prijedlog da se pobijena presuda potpuno ili djelimično ukine ili preinači69 i (e) potpis lica koje podnosi žalbu70 (član 295 stav 1). Zakon, dalje, određuje koji su od tih elemenata obavezni i čiji izostanak čini žalbu nevaljanom, koje od njih (u slučaju njihova izostavljanja u žalbi) i u kojim slučajevima sam zakon nadomješta svojom pretpostavkom, te, napokon, koji elementi nisu neophodni i mogu izostati bez ikakvih štetnih posljedica 71(član 295 st.2 i 3). Sadržaj žalbe ne mora biti naveden zakonskim redoslijedom. Bitno je da se svi elementi nalaze u žalbi. Žalba se mora posmatrati kompleksno, u ukupnosti njenog sadržaja, a ne kroz izdvojene pojedine dijelove. Iako je označenje presude bitan sastavni dio svake žalbe, da bi se znalo koja se odluka njome pobija, u slučaju da ta naznaka izostane u žalbi72, odnosno bude nedovoljno

68 Žalba u kojoj je umjesto obrazloženja navedeno da žalilac ostaje pri svojoj odbrani pred prvostepenim sudom, navodima iznijetim u završnoj riječi na glavnom pretresu, kao i navodima iznijetim u ranijoj žalbi protiv presude koja je bila ukinuta – ima se smatrati neurednom (bez obrazloženja koje treba da sadrži). 69 Ne može se uzeti da žalba nema prijedloga samo zato što u njoj nije upotrebljen izraz prijedlog i što nije posebno i na izričit način navedeno kako treba da glasi odluka drugostepenog suda. 70 Sadržaj žalbe, kako je dat u stavu 1, ne mora biti dat redoslijedom od a) do e), ali je bitno da se ti elementi sadržaja nalaze u žalbi. Oni ne moraju biti ni naimenovani tako kako ih zakon naziva, jer je bitno da se oni nalaze u tekstu žalbe i da je jasno šta podnosilac žalbe hoće. Zbog toga se žalba mora posmatrati kompleksno u ukupnosti njenog sadržaja, a ne cijeniti izolovano pojedine dijelove. 71 Ustavni sud BiH često u svojim odlukama ukazuje da prema vl astitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav BiH i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apel acija j e očigledno neosnovana i ukoliko joj manjkaju prima faci e dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005.godine, aplikacija 53363/99 i Ustavni sud BiH, odluka AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koj e se podnosi apelacija očigledno ne predst avljaju kršenje p rava koje apelant navodi, tj. ako apelant nem a „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezötúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja ustavom zaštićenih prava (odluka Ustavnog suda BiH, AP 74/05 od 23. februara 2006.godine). 72 Ako žalba sadrži opšte nedostatke koji su mogući kod svih podnesaka, sud će postupiti u skladu sa članom 148 stav 3.

23

jasna, zakon dozvoljava utvrđivanje i na bilo koji drugi način njeno određenje. Mogućnosti za utvrđivanje presude na koju se žalba odnosi, u slučaju propuštanja njene naznake u žalbi, različite su: tako, prvostepeni sud, kojom se žalba podnosi, može najčešće iz njenog sadržaja pronaći na koju se njegovu presudu ona odnosi, a to može postići iz oznake imena optuženog (uz pomoć imenika ili upisnika), iz oznake krivičnog djela, dana održanog pretresa i sl., a, u svakom slučaju, taj sud može od žalioca kraćim putem zatražiti podatke o tome73. U suprotnom, sud primjenjuje postupak predviđen u članu 295 stav 2: poziva ža lioca da u određenom roku dopuni žalbu pismenim podneskom ili usmeno na zapisniku kod suda. Ako žalilac ne postupi po ovom pozivu, sud će odbaciti žalbu ako ne sadrži podatke iz stava 1 tačl. b), c) i e) člana 295, a ako žalba ne sadrži podatak iz stava 1. tačke a) člana 295 – odbaciće je ako se ne može utvrditi na koju se presudu odnosi. Ako je žalba podnesena u korist optuženog, dostaviće se drugostepenom sudu ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a odbaciće se ako se to ne može utvrditi. Osnovi za pobijanje navedeni su u članu 296, odnosno pojedinačno u čl. 297-300. Prema tome, u žalbi se mora istaći neki od osnova (ili više njih, na osnovu kojih zakon omogućuje pobijanje presude). Ako su žalbu koja ima sadržajne nedostatke podnijeli oštećeni koji ima punomoćnika ili tužilac, nije predviđena obaveza suda da pozove žalioca na dopunu žalbe. Ukoliko ne sadrži obavezne elemente iz člana 295 stav 1 tačka b), c) i e) ili podatak iz tačke a), a ne mo že se utvrditi na koju se presudu odnosi, takva žalba će se odbaciti. Žalba sa ovim nedostacima podnesena u korist optuženog koji ima branioca, dostaviće se drugostepenom sudu ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a odbaciće se ako se to ne može utvrditi (član 295 stav 3).

Zakon se ne zadovoljava time da žalilac označi samo osnov pobijanja, već traži da on pobliže opiše i objasni (dakle, obrazloži) zašto presudu koju pobija smatra neispravnim74. Pravilno postavljen i potpuno označen prijedlog treba da sadrži označenje u kojem pravcu se traži da viši sud donese odluku (u korist ili na štetu optuženog), u pogledu kojeg dijela pobijane presude viši sud treba da interveniše svojom odlukom i na koji način viši sud će da donese svoju odluku (preinačenjem i kako, ili ukidanjem pobijane presude, odnosno njenog pobijanog dijela). Međutim, zakon ne predviđa nikakve konsekvence za slučaj da taj elemenat izostane u žalbi, što znači da se taj prijedlog ne smatra nužnim dijelo m žalbe. To, istovremeno, znači i da viši sud nije vezan postavljenim žalbenim prijedlogom. Na kraju izostanak potpisa na žalbi predstavlja, u pravilu, samo neurednost pri njenom sastavljanju, pa je teško potpis podnosioca potpuno izjednačiti po značenju sa ostalim nužnim elementima ža lbe. Pri tome, treba imati na umu da sam potpis nije dokaz autentičnosti označenog podnosioca, jer sud ne ispituje i istinitost stavljenog potpisa. 73 Grubiša, dr Mladen: Krivični postupak-postupak o pravnim lijekovima, “ Informator”, Zagreb, 1987, str. 36. 74 Treba uzeti da prijedlog podnosioca žalbe postoji i onda kada on u žalbi nije upotrijebio riječ „prijedlog“ inije sasvim određeno naveo kako treba glasiti odluka drugogstepenog suda, ako s iz sadržaja žalbe jasno vidi kakvu odluku on traži.

24

8.3. Nove činjenice i novi dokazi Član 295 stav 4 dopušta da se u žalbi iznose nove činjenice i novi dokazi (tzv. beneficium novorum) koji i pored dužne pažnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. Za korišćenje takvih činjenica i dokaza č lan 295 stav 4 postavlja žaliocu uslov da je dužan navesti razlog zašto ih ranije nije iznio. Pozivajući se na nove činjenice, žalilac je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati, a pozivajući se na nove dokaze – dužan je navesti činjenice koje pomoću tih dokaza želi dokazati. Međutim, bez obzira na to što je žalilac propustio navesti takve razloge ili ih je naveo, ali su neuvjerljivi zbog čega nove činjenice i novi dokazi nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, ili proizilazi da ih nije iznio na glavnom pretresu iz tehničkih razloga i sl., mora se imati u vidu da bilo kakvi propusti u tom pogledu nisu procesno sankcionisani75. Kako ovo upućuje na zaključak da takva zakonska odredba, u stvari, ima za cilj postizanje stranačke discipline, onda je jasno da sud u odnosu na takve žalbene navode mora ispitivati da li su te nove činjenice i novi dokazi važni i od uticaja na donošenje pravilne odluke76. S tim u vezi, sudija izvjestilac drugostepenog suda može preko nižeg suda provjeravati navode žalbe u vezi s novim činjenicama i dokazima, njihovim postojanjem i važnošću (član 303 stav 2). Nove činjenice i novi dokazi u izloženom smislu jesu novoiznesene činjenice ili dokazi, noviter relata (facta, probatio) i novootkrivene činjenice ili dokazi, novi ter reporta (facta, probatio)77.

8.4. Rokovi za izjavu pravnog lijeka

Redovni pravni lijekovi podnose se u određenom roku. Za razliku od redovnih, vanredni pravni lijek ponavljanje postupka ne vezuje se za rok, iako istek određenog vremena može imati značaja u pogledu mogućnosti njegovog izjavljivanja. Rokovi za pravne lijekove mogu se razlikovati u pogledu pojedinih vrsta odluka, s tim da u tom smislu postoje razlike i između odluka iste vrste. Rok za žalbu protiv presude donijete u prvom stepenu je 15 dana, računajući od dana dostavljanja prepisa presude (član 292 stav 1) i taj rok važi za stranke i branioca. Drugim licima koja mogu podnijeti žalbu u korist optuženog (član 293 stav 2), sud ne dostavlja presudu, ali ona imaju isti rok za žalbu koji počinje teći od dana dostavljanja prepisa presude optuženom. Takođe, lice čiji je predmet oduzet ili od kojeg je oduzeta imovinska korist može izjavit i žalbu (član 293 stav 5) u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. U složenim stvarima, na zahtjev stranaka i branioca78 sud može produžiti rok za žalbu najviše za 15 dana. Međutim, ako stranke i branilac podnesu zahtjev za produženje žalbenog roka, onda od dana njegovog

75 Grupa autora: Komentari zakona o krivičnom postupku, str. 764. 76 Ibidem 77 Pavišić, str. 449. 78 Kada optuženi koji ima branioca u žalbenom postupku angažuje još jednog branioca, rok za žalbu novom braniocu teče od momenta dostavljanja presude prvom braniocu. (Rješenje Okružnog suda u Beogradu, Kž. 88/03 od 24.aprila 2003.godine).

25

podnošenja pa do odluke suda ne teče rok za žalbu. Ukoliko sud ocijeni da je podneseni zahtjev za produženje roka opravdan, odobrenje za produženje roka mora obuhvatiti ne samo stranku koja je uspjela sa zahtjevom, već i protivnu stranku koja takav zahtjev nije podnijela79. Rok za žalbu na rješenje je tri dana od dana dostavljanja rješenja, ako zakonom nije drukčije određeno (član 319 stav 2). Rok za presudu važi i za rješenje o sudskoj opomeni (član 356 stav 2 ZKPFBiH i član 394 stav 2 ZKPFBiH), kao i za rješenje o vaspitnim mjerama. Rokovi za podnošenje žalbe su prekluzivni, što znači da se ne mogu produžavati i da njihovim istekom ovlašćeno lice gubi pravo na žalbu80. U tom pogledu postoji samo jedan izuzetak, prema ko me se optuženom, koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe na presudu (odnosno na meritorno rješenje), može dopustiti povraćaj u pređašnje stanje radi podnošenja žalbe (član 160 stav 1). 8.5. Predaja pravnog lijeka i dostavljanje na odgovor Pravni lijek se podnosi višem sudu, a predaje sudu koji je izrekao prvostepenu odluku. Zakon dozvoljava dostavljanje žalbe i preko pošte preporučenom pošiljkom, telegrafom ili drugim teleko munikacijskim sredstvom (član 158 stav 3). Ako se optuženi nalazi u pritvoru, može žalbu dati na zapisnik kod suda ili je predati upravi zatvora, a lice koje se nalazi na izdržavanju kazne ili se nalazi u nekoj ustanovi radi primjene mjere bezbjednosti ili vaspitne mjere, može takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smješteno (član 158 stav 4). Sud nema ovlašćenje da odbije prijem ža lbe, bez obzira na to što je uočio da žalba nije blagovremena ili dopuštena. Ovo zbog toga što je prijem ža lbe tehnička radnja koja se razlikuje od radnje odlučivanja o njenoj blagovremenosti ili dopuštenosti81.

Ako se radi o žalbi na presudu, žalba se predaje u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branioca – radi davanja odgovora (član 301 stav 1). U slučaju ako žalba nije predata, odnosno dostavljena u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnosioca žalbe da u određenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Ako podnosilac tako ne postupi, sud će potrebne primjerke prepisati o trošku podnosioca (član 149 stav 2).

79 Grupa autora: Komentari zakona o krivičnom postupku, str. 757 80 Pouka o pravu na žalbu koja je pogrešna, ne može konstituisati jedno zakonsko pravo (pravo na žalbu) koje prema odredbama zakona ne pripada (rješ enje Vrhovnog suda FBiH, Kž. 580/03 od 23. decembra 2003.godine). Zato, ako je u prvostepenoj presudi navedeno da j e rok za žalbu 15 umjesto os am dana, takva pogrešna p ravna pouka ne izvinjava branioca, pa ako on podnese žalbu poslije osam dana, ta žalba će se odbaciti kao neblagovremena. U ovom slučaju pogrešna pravna pouka nema značaja, jer je žalbu i zjavio branilac optuženog koji je stručno lice i kome su poznati zakonski rokovi. (Rješenje Okdružnog suda u Beogradu, Kž. 1818/99 od 4. novembra 1999.godine). 81 Grupa autora: Komentari zakona o krivičnom postupku, str. 784.

26

Primjerak žalbe prvostepeni sud dostavlja protivnoj stranki i braniocu (član 171), koji mogu u roku od osam dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu, koji se zatim, sa žalbom i svim spisima, dostavlja drugostepenom sudu (član 302). Ratio legis ove zakonske odredbe jeste realizacija načela kontradiktornosti, prema ko me je nužno da protivna stranka i branilac saznaju za postojanje žalbe i njen sadržaj, te da ukoliko žele podnesu odgovor na žalbu u kome mogu navesti protivrazloge82. Sud je u obavezi da odgovor protivne stranke čeka osam dana ili će, i ako odgovor uslijedi kasnije, postupiti po njemu, pod uslovom da je to moguće, s obziro m na stanje u kome se nalazi krivični postupak. Međutim, u žalbenom postupku se odlučuje samo o žalbi, a ne i o odgovoru na žalbu83, što proizilazi i iz odredbe člana 306 koja propisuje da vijeće drugostepenog suda ispituje presudu u onom dije lu u kojem se ona pobija žalbom. 8.6. Odricanje i odustanak od pravnog lijeka i dopuna pravnog lijeka O tome da li će koristiti pravni lijek, subjekti pravnih lijekova opredjeljuju se zavisno od svoje procjene. S tim u vezi, oni se mogu odreći upotrebe pravnog lijeka ili od već uloženog pravnog lijeka odustati. Pored toga, moguća je i dopuna pravnog lijeka. Pod odricanjem od prava na žalbu razumije se izjava lica ovlašćenog na podnošenje žalbe da se neće koristiti tim svojim pravom, dok se odustajanjem od žalbe smatra izjava tog lica kojom ono povlači svoju već podnesenu žalbu. I jedno i drugo odraz je prava dispozicije stranaka u žalbenom postupku. U slučaju odricanja od pravnog lijeka, stranka izjavljuje da ne želi koristiti pravni lijek. Izjava se daje podneskom ili u zapisnik kod suda, a odricanje je moguće priliko m objavljivanja odluke ili nakon što je odluka dostavljena. Ako stranka propusti rok za izjavu pravnog lijeka, smatra se da se time prećutno odrekla njegove upotrebe. U redovnom postupku optuženi se može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena (član 294 stav 1). Tog prava optuženi se može odreći i prije (odmah o objavljivanju presude), ako se tužilac odrekao prava na žalbu, osim ako bi optuženi po presudi imao da izdržava kaznu zatvora. Tužilac se može odreći prava na žalbu od trenutka objavljivanja presude pa do isteka roka za podnošenje žalbe (član 294 stav 2). Branilac i lica iz člana 293 stav 2 mogu se odreći prava na žalbu (koju su ovlašćeni da podnesu) samo uz pristanak, odnosno uz posebno ovlašćenje optuženog, dakle, ne i protiv njegove volje84.

82 Ibidem, str. 785. 83 Vrhovni sud BiH, Kvlp. 72/86. 84 Nasuprot pravu na odricanje od prava na žalbu, slovensko krivično procesno pravo poznaje ustanovu najave žalbe. U cilju racionalnijeg vođenja krivičnog postupka, Novelom slovenskog ZKP iz 1999. godine ukinuta je ustanova odricanja od prava na žalbu i zamijenjena ustanovom najave žalbe. P rema potpuno novoj odredbi člana 368, lica ovlašćena na žalbu moraju najaviti da će se žaliti protiv presude. Ovu najavu moraju učiniti u roku od osam dana od dana izricanja presude i pouke o pravu na žalbu. Ako žalba nije najavljena, smatraće se da su se lica ovlašćena na žalbu odrekla prava na žalbu. U tom slučaju obrazloženje presude i prepis zvučnog zapisa glavnog pretresa postaju fakultativni. Ako bi nakon toga žalba, ipak, bila izjavljena, sud će je odbaciti kao nedopuštenu.

27

Odustati od žalbe mogu optuženi i tužilac (član 294 st. 1 i 2). Optuženi može odustati od već izjavljene žalbe – do donošenja odluke drugostepenog suda, kao i od žalbe koju su izjavili njegov branilac ili lica iz člana 293 stav 2. Tužilac može odustati i od žalbe koju je podnio u korist optuženog, bez obzira na to da li optuženi pristaje na odustajanje.

Odustanak od žalbe mora biti izrič it i izjavljen nadležnom sudu, pismeno ili usmeno neposredno tom sudu. Kao i kod odricanja, ni odustanak od žalbe ne može se izvoditi ni iz kakvih konkludentnih radnji ovlašćenog lica. Ako dođe do odustanka, sud, kome je izjava u tom smislu data, donosi rješenje o odbacivanju pravnog lijeka. Odricanje i odustajanje od žalbe ne može se opozvati (član 294 stav 3), bez obzira na razlog zbog kojeg su učinjeni.

Iako to u zakonu nije izričito određeno, moguća je i dopuna pravnog lijeka u naknadnom podnesku, pod uslovom ako je učinjena u roku za ža lbu. Naime, moguće je da stranka, poštujući rok za žalbu, u svojim podnescima (po pravilu – dopunom žalbe), uz ranije iznesene razoge, ističe nove, odnosno mijenja žalbene prijedloge, kao i da, osim pobijenih, pobija i druge dijelove presude85. Poslije isteka roka za ža lbu, takvi dodaci nisu mogući. Dopuna žalbe koja je podnesena poslije isteka roka za žalbu, smatra se novom žalbom, pa je, kao takvu, treba odbaciti. Međutim, ne bi bili ispunjeni zakonski uslovi za odbačaj dopune žalbe optuženog protiv prvostepene presude kao neblagovremene kada se tom dopunom samo objašnjavaju, dopunjuju i proširuju navodi iznijeti u okviru ranije istaknutih žalbenih osnova86. II.REDOVNI I PRAVNI LIJEKOVI ŽALBA NA PRESUDU PRVOSTEPENOG SUDA 1.1. Uopšte Tužilac, optuženi, branilac i druge osobe koje učestvuju u krivičnom postupku imaju po zakonu određena pravna sredstva koja im pomažu u zaštiti i ostvarivanju njihovih zakonskih prava i interesa. Žalbom na prvostepenu presudu odlaže se njeno stupanje na pravnu snagu, odnosno njeno izvršenje. Žalba na prvostepenu presudu je redovan, suspenzivan devolutivan i potpun pravni lijek, kojim subjekti pravnog lijeka traže od drugostepenog suda da zbog određenih nedostataka u prvostepenoj presudi ili u prvostepenom postupku izrečenu presudu potpuno ili djelimično ukine ili preinači87. 85 Žalba se u žalbenom roku može dopuniti ili, već postojeća, izmijeniti. Ova se dopuna i izmjena može odnositi na bilo koji žalbeni osnov. Moguće je žalbu upraviti na novi žalbeni osnov ili isti žalbeni osnov iz drugih razloga. Žalbom se može pobijati neki drugi dio presude, može se dati potpuno novo obrazloženje i sl. 86 Vrhovni sud Republike Hrvatske, 1 Kž. 160/00 od 5. Aprila 2000. Godine. 87 Tako npr., Grubač, M., op., cit., str. 45-446; Pavišić, B., op., cit., str. 442; Tomašević, G., 1998, str 218

28

Žalba na prvostepenu presudu je zajamčena međunarodnim i ustavnim dokumentima, čime je osigurano da drugostepeni sud provjeri pravilnost i zakonitost prvostepene presude prije njene pravosnažnosti. U tom smislu, u našem krivičnom postupku predmet takvog žalbenog postupka mogu biti presude prvostepenog vijeća krivičnog odjeljenja Suda BiH, kao i presude opštinskih i kantonalnih, odnosno osnovnih i okružnih sudova, te Osnovnog suda BD BiH. 1.2. Subjekti žalbe i žalbeni rok Osobe koje su zakonom ovlaštene da ulažu žalbu nazivaju se subjekti ža lbe ili ža lbeni subjekti. Subjekti ža lbe su: stranke, branilac i oštećeni. Tužilac može podnijeti žalbu kako na štetu tako i u korist optuženog. Pravo ulaganja žalbe prošireno je i na zakonskog zastupnika, bračnog, odnosno vanbračnog druga optuženog, roditelja ili dijete i usvojioca, odnosno usvojenika88. Pravo oštećenog na ulaganje žalbe je ograničeno s obzirom da oštećeni može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Žalbu mo že podnijeti i osoba čiji je pred met oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim dije lom (čl 293. ZKP BiH)89. Ako žalbu ne izjavi ovlaštena osoba u zakonskom roku, prvostepena presuda postaje pravosnažna. Žalba koja je po zakonu dopuštena i koji izjave ovlašteni subjekti smatra se dopuštenom90. Protiv presude donesene u prvom stepenu žalba se može uložit i u roku od 15 dana od dana dostavljanja prijepisa presude91. U složenim predmetima, na zahtjev stranaka i branioca, sud može produžiti rok za žalbu najduže za 15 dana. Do odluke suda o spomenutom zahtjevu ne teče rok za žalbu. Rok za žalbu za osobe koje žalbu izjavljuju u korist optuženog teče od dana kad je optuženom ili njegovom braniocu dastavljen prijepis presude. Žalba izjavljena u zakonskim rokovima smatra se blagovremenom. Blagovremeno podnesena žalba odlaže izvršenje presude (čl. 292. ZKP BiH)92. Optuženi se može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena. Optuženi se i prije toga može odreći prava na žalbu ako se tužilac odrekao prava na žalbu, osim ako bi optuženi po presudi imao da izdržava kaznu zatvora. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od već podnesene žalbe. Tužilac se može odreći prava na žalbu od trenutka objavljivanja presude pa do isteka

88 Up. Zakon o izmjenama i dopunama ZKP BiH (“Službeni glasnik BiH” broj 63/2004), Zakon o izmjenama I dopunama ZKP FBiH (“ Službene novine FBiH” broj 78/2004), Zakon o izmjenama I dopunama ZKP BD BiH (“Službeni glasnik BD BiH” broj 48/2004), Zakon o izmjenama I dopunama ZKP RS(“Službeni glasnik RS” broj 115/2004) 89 Čl. 308. ZKP FBiH, čl. 293. ZKP BD BiH, čl.299. ZKP RS. 90 Kad je žalba nedopuštena određuje čl. 312 ZKP BiH, čl. 327. ZKP FBIH, čl. 312. ZKP BD BiH, čl 318. ZKP RS. 91 U postupku prema maloljetnicima, kao i u postupku za izdavanje kaznenog naloga, taj rok je kraći i traje osam dana (čl. 370. St. 1. Čl. 339. St 3. ZKP BiH, čl. 391. St. 1. I čl 354. St. 3. ZKP FBiH, čl. 370. St. 1. I čl. 338. St.3. ZKP BD BiH, čl. 376. St. 1. I čl. 344. St. 3. ZKP Rs 92 Čl. 307. ZKP FBiH, čl. 292. ZKPBD BiH, čl. 298. ZKP RS

29

roka za podnošenje žalbe, a može do donošenja odluke vijeće apelacionog odjeljenja odustati od već podnesene žalbe. Odricanje i odustajanje od žalbe ne može se opozvati (čl. 294. ZKP BiH)93. 1.3. Sadržaj žalbe Sadržaj žalbe je određen zakonom tako da žalba obuhvata neophodne formalne elemente bez kojih bi uspješno razmatranje ža lbe na višoj instanci bilo nemoguće94. Žalba treba sadržavati: a) označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda, broj i datum presude), b) osnov za pobijanje presude, c) obrazloženje ža lbe, d) prijedlog da se pobijena presuda potpuno ili dje limično ukine ili preinači, e) potpis osobe koja podnosi žalbu (čl. 295. St. 1. ZKP BiH)95. Ako žalba ne sadrži predviđene elemente prvostepeni sud će pozvati žalioca da u određenom roku dopuni žalbu pisanim podneskom ili usmeno na zapisniku kod suda. Ako podnosilac žalbe ne postupi po ovom pozivu sud će odbaciti žalbu. Ako je žalba podnesena u korist optuženog, dostavit će se apelacionom odjeljenju ako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a odbacit će se ako se to ne može utvrditi(čl 295.st. 2. i 3. ZKP BiH)96 . Zakoni o krivičnom postupku dozvoljavaju da se u žalbi njen podnosilac pozove na nove činjenice i nove dokaze. Osoba koja ulaže žalbu dužna je;- navesti razloge zbog kojih ih ranije nije iznijela,- pozivajući se na nove činjenice, dužna je navesti dokaze, dužna je navesti činjenice koje pomoću tih dokaza želi dokazati (čl. 295. St. 4. ZKP BiH)97. 1.4. Žalbeni osnovi i obim pobijanja prvostepene odluke Osnov pravnog lijeka predstavlja vrstu ili kategoriju nedostataka zbog kojih se po zakonu može izjaviti ža lba protiv prvostepene presude98. Nedostaci u prvostepenoj odluci koji predstavljaju osnov za ulaganje žalbe na sudsku odluku mogu biti pravni (lat. error in iure) i činjenični (lat error in facto). U našem krivičnom postupku presuda se može pobijati:99

a) zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, b) zbog povrede krivičnog zakona, c) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

93 Čl. 309. ZKP FBiH, čl. 294. ZKP BD BiH, čl. 300. ZKP RS 94 Ilić, M., op. cit., str. 256 95 Čl. 310. St. 1. ZKP FBiH, čl. 295. St. 1. ZKP BD BiH, čl. 301. St. 1. ZKP RS 96 Čl. 310. St. 2. I 3. ZKP FBiH, čl. 29. St. 2. I 3. ZKP BD BiH, čl. 301. St. 2. I 3. ZKP RS 97 Čl. 310. St. 4. ZKP FBiH, čl. 295. St. 4. ZKP BD BiH, čl. 301. St. 4. ZKP RS 98 Osnov pravnog lijeka treba razlikovati od razloga pravnog lijeka. Osnov pravnog lijeka je opšte ima za određenu vrstu nedostataka (npr,. povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje), a razlog je konkretan nedostatak u okviru određenog osnova (npr. sudio je stvarno nenadležan sudšto predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka; ili presuda je zasnovana na lažnom iskazu svjedoka , iz čega se može zaključiti da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno) . V. Grubač, M., op. cit., str. 430-431. 99 Čl. 296. ZKP BiH, čl. 311. ZKP FbiH, čl. 296. ZKP BD BiH, čl. 302. ZKP RS.

30

d) zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavl jivanju presude u sredstvima javnog informisanja

Navedeni osnovi za pobijanje prvostepene presude određuje obim pobijanja odluke žalbom. Sudske odluke se, dakle, mogu pobijati samo u okviru zakonskih žalbenih osnova,već i u granicama svog pravnog interesa. Postavlja se pitanje u kojim granicama vijeća apelacionog odjeljenja ispituje pobijanu presudu: da li je ispituje u granicama uloženog pravnog lijeka i/ili po službenoj dužnosti ispituje sve, odnosno samo neke žalbene osnove. Odgovori su različiti, a naše procesno pravo propisuje da drugostepeni sud, odlučujući o žalbi, ispituje presudu samo u onom obimu ili okvira koji je postavljen žalbom, odnosno u pogledu onog što se žalbom pobija i dovodi u pitanje (lat. tantum devolutum quantum apellatum).100 Drugostepeni sud ne ide izvan onog ili preko onog što žalilac ističe u svojoj žalbi i ne uzima u obzir ex offic io druge nedostatke u pobijanoj presudi (čl. 306 ZKP BiH)101. Smatra se da na taj način podstiču subjekti žalbe da, braneći svoja prava interese, pažljivo pripreme žalbu ističući sve ono što smatraju nezakonitim i nepravilnim, i tako omoguće drugostepenom sudu donošenje pravilne i zakonite odluke. 1.5. Bitne povrede odredaba krivičnog postupka Povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti osnov za ukidanje prvostepene presude i održavanje pretresa pred vi jećem apelacionog odjeljenja(ili drugostepenim sudom) samo ako su bitne. Takva bitna povreda postoji onda kad između povrede procesnog zakona i pobijane presude postoji uzročna veza. Postojanje te uzročne veze se kod apsolutno bitnih povreda odredaba krivičnog postupka pretpostavlja i nije potrebno utvrđivati je u konkretnom slučaju. Apsolutne povrede su taksativno navedene u zakonu i ima ih jedanaest. Druga grupa bitnih pvreda ili relativno bitne povrede, također predstavljaju razlog za ukidanje pobijane presude, ali se prethodno mora utvrditi da li su bile ili mogle biti od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Relativno bitne povrede nisu taksativno navedene u zakonu nego su određene generalnom klauzom. U članu 297. Stav 1. Tač a) do k) ZKP BiH102 apsolutno bitna povreda postoji:

100 U pogledu granica ispitivanja prvostepene presude moguće je na različite načina urediti to pitanje. Naš pravni sistem, kako je to navedeno, omogućava drugostepenom sudu da po uloženom pravnom lijeku ispitiuje prvostepenu presudu samo u onom obimu u kojem se prvostepena presuda pobija. Zatim, neki pravni sistemi poznaju institute ispitivanja prvostepene presude po službenoj dužnosti u cjelini od drugostepenog suda, bez obzira na uloženi pravni lijek. Za ovaj postupak je potrebno i dovoljno ulaganje pravnog lijeka. Treća mogućnost je u kombinaciji prethodne dvije. Drugostepeni sud ispituje pobijanu presudu u obimu uloženog pravnog lijeka, s tim što po službenoj dužnosti i pazi na odgovarajuće nepravilnosti I povrede. 101 Čl. 321. ZKP FBiH, čl. 306 ZKP BD BiH, čl. 312. ZKP RS 102 Čl. 312. st. 1. tač. a) do k) ZKP FBiH, čl. 297. st 1. tač. a) do k) ZKP BD BiH,čl. 303. st. 1. tač. a) do j) ZKP RS

31

a) Ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija

koji n ije učestvovao na glavnom pretresu ili ko ji je pravosnažnom odlukom izuzet od suđenja. Zakonom je određeno u kojem sastavu sudi vijeće i ukoliko sastav suda ne odgovara zakonskim odredbama učinjena je ova bitna povreda postupka103. S obzirom na zahtjev o dosljednom ostvarenju načela neposrednosti, predsjednik vijeća, sudije-članovi vijeća, kao i dopunske sudije ako su određene, moraju neprekidno biti na glavnom pretresu i potpuno upoznati s tokom glavnog pretresa. U suprotnom primjeru učinjena je povreda iz tač. a).104U slučaju da je u nekom krivičnom postupku sudjelovao sudija koji je pravosnažnom odlukom izuzet od suđenja (npr. pravosnažnim rješenjem o izu zeću), postojat će bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz ove tačke105.

b) Ako je na glavnom pretresu učestovao sudija koji je morao biti izuzet. Ova bitna povreda odredaba krivičnog postupka razlikuje se od one iz tač. a) po tome što je tamo postojala pravosnažna sudska odluka zbog koje sudija nije mogao sudjelovati u suđenju, dok u ovom slučaju takva odluka nije donesena, iako su za nju postojali uslovi.

c) Ako je glavni pretres održan bez osobe čija je prisutnost na glavnom pretresu po

zakonu obavezna ili ako je optuženom braniocu ili oštećenom, protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava maternji jezik ili jezik koji razumije i da na tom jeziku prati tok glavnog pretresa. Glavnom pretresu moraju prisustovati tužilac ili osoba koja ga zamjenjuje, optuženi, branilac i tumač106. Stranke, svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo služiti se maternjim jezikom ili jeziko m koji razumiju, a ako osoba ne razumije jedan od službenih jezika, obezbijedit će mu se usmeno prevođenje onoga što ona, odnosno drugi iznose, kao i isprava i drugog pisanog dokaznog materija la.107

d) Ako je povrijeđeno pravo na odbranu. Povreda prava na odbranu podrazumijeva

neprimjenjivanje ili nepravilnu primjenu pravila postupka na štetu optuženog108.

e) Ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnom pretresu. Od međunarodnih dokumenata do domaćih procesnih rješenja govori se o javnosti glavnog pretresa kao

103 Sastav suda određen je čl. 24. ZKP BiH, čl. 25. ZKP FBiH, čl. 23 ZKP BD BiH, čl. 24. ZKP RS 104 Čl. 281. st. 1. ZKP BiH, čl. 296. st. 1. ZKP FBiH, čl. 281. st. 1. ZKP BD BiH, član 287. st. 1. ZKP RS 105 O izuzeću v. ranija izlaganja 106 V. izlaganja o pretpostavkama za održavanje glavnog pretres a. 107 Čl. 8. st. 2. ZKP BiH, čl. 9. st. 2. ZKP FBiH, čl. 8. st. 2. ZKP BD BiH, čl. 8. st. 2. ZKP RS. Up. Izlaganja o načelu upotrebe jezika i pisma u krivičnom postupku. 108 Opširnije o povredi Sijerčić- Čolić, H., Hadžiomeragić, M., Jurčević, M., Kaurinović, D., Simović, M., op. cit., str. 769-770

32

uslova za pravično suđenje. Zbog toga, ako je protivno zakonu isključena javnost sa suđenja učinjena je navedena bitna povreda pravila postupka109.

f) Ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa. Kad je zakonom propisano da je za krivično gonjenje pojedinih osoba potrebno prethodno odobrenje nadležnog državnog organa, tužilac ne mo že provesti istragu niti podići optužnicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato110. Ukoliko je, protivno toj odredbi, održan glavni pretres i donesena presuda učinjena je apsolutna povreda iz ove tačke.

g) Ako je sud donio presudu a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio

optužbu zbog stvarne nadležnosti. Obaveza suda je da po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost i čim primjeti da nije stvarno nadležan dužan je da se oglasi nadležnim i da po pravosnažnosti rješenja predmet uputi nadležnom sudu111.

h) Ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe. Predmet optužbe se

može riješiti samo izreko m presude. Ukoliko neki dio optužbe ostane neriješen i u izreci presude, radit će se o ovoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka (npr. optužba je bila podignuta za više krivičnih djela izvršenih u sticaju, a sud je presudom riješio samo jedno krivično dijelo)112

i) Ako se presuda zasniva na dokazu na kojem se prema odredbama ovog zakona ne

može zasnivati presuda. Na pravno nevaljanim dokazima ne može zasnivati sudska odluka. Ako se u žalbenom postupku utvrdi da je presuda zasnovana na takvom dokazu, presuda se mora ukinuti.113

j) Ako je optužba prekoračena. Između presude i optužbe mora postojati subjektivni i

objektivni indentitet. Zbog toga, ako ne postoji vezanost presude za optužbu, postoji i ova apsolutno bitna povreda odredaba krivičnog postupka.114

k) Ako je izreka presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima presude ili

ako presude uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi odlučnim činjenicama. Apsolutno bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz ove tačke postoji ako izreka i/ili obrazloženje prvostepene presude imaju nedostatke koji su navedeni u ovoj zakonskoj odredbi (nerazumljivo, protivrječno i sl.)115

109 V. izlaganja o načelu javnosti 110 Čl. 209. ZKP BiH, čl. 223. ZKP FBiH. Čl. 209. ZKP BD Bih, čl. 205. ZKP RS 111 V. Izlaganja o sudskoj nadležnosti, te donošenju presude kojom se optužba odbija. 112 V. izlaganja o presudi. 113 Čl. 10. ZKP BiH, čl. 11. ZKP FBiH, čl. 10. ZKPBD BiH, čl. 10. ZKP RS. 114 Čl. 280. st. 1. ZKP BiH, čl. 295. st. 1. ZKP FBiH, čl. 280. st. 1. ZKP BD BiH, čl. 286. st. 1. ZKP RS. V. izlaganje o presudi. 115 O pismenoj izradi presude i njenom sadržaju v. prethodna izlaganja.

33

Relativno bi tna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud u toku glavnog pretresa, ili prilikom donošenja presude nije primjenio ili je nepravilno primjenio koju odredbu procesnog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na zakonito ili pravilno donošenje presude(čl. 297. St. 2. ZKP BiH I čl. 89. ZID ZKP BiH).116

Za relativne povrede je karakteristično sljedeće. Prvo, da se u svakom konkretnom slučaju mora utvrditi postojanje uzročne veze između povrede i presude, jer se ovdje ne pretpostavlja da svaka povreda ima za posljedicu nepravilnu presudu. Dakle, od rezultata takvog utvrđivanja zavisi značaj i dejstvo povrede, tj. da li je ona bitna ili nije bitna. U tom smislu zakon govori o tome da je povreda “bila ili je mogla biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude”. Drugo, povreda procesnih normi morala se dogoditi “u toku glavnog pretresa, ili prilikom donošenja presude”. 1.6. Povrede krivičnog zakona Povreda krivičnog zakona postoji ako je sud pogrešno primjenio neku krivično upravnu odredbu ili je uopšte nije primjenio. Nepravilno supsumiranje činjeničnog stanja pod odredbe krivičnog zakona ima za posljedicu preinačenje prvostepene presude. Sve povrede krivičnog zakona smatraju se apsolutnim. Prema članu 298. ZKP BiH117, povreda krivičnog zakona postoji ako je krivični zakon povrijeđen u pitanju:

a) Da li je djelo zbog kojeg se optuženi goni krivično djelo. Povreda krivičnog zakona postoji kad je sud oglasio optuženog krivim za djelo koje nije određeno zakonom kao kriv ično djelo (lat. nullum crime sine lege), zatim, ako je sud oglasio optuženog krivim bez obzira na osnov koji isključuje postojanje krivičnog dijela (npr. djelo izvršeno u nužnoj odbrani). Također, ova povreda postoji ako je sud oslobodio optuženog od optužbe iako djelo optuženog sadrži obilježja krivičnog djela i nema osnova koji isključuje postojanje krivičnog djela. Iz navedenog se može zaključiti da se ova povreda može učiniti kako presudom kojo m se optuženi oglašava krivim, tako i oslobađajućom presudom.

b) Postoje li okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost. Povreda krivičnog zakona iz ove tačke postoji ako je sud pogrešno ocijenio da postoje ili da ne postoje okolnosti koje po krivičnom zakonu isključuju krivičnu odgovornost (npr. neuračunljivost, nehat i stvarna zabluda)

116 Čl. 312. st. 2. ZKP FBiH, čl. 297. st. 2. ZKP BDD BiH, čl. 303. st. 2. ZKP RS 117 Čl. 313. ZKP FBiH, čl. 298. ZKP BD BiH, čl. 304. ZKP RS.

34

c) Postoje li okolnosti koje isključuju kriv ično gonjenje, a naročito da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije ili je stvar već pravosnažno presuđena.Pored zastarjelosti, amnestije ili pravosnažno presuđene stvari mogu postojati i druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

d) Da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primjenjen zakon koji se ne može primjeniti. Ova povreda postoji ako sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje primjeni pogrešnu zakonsku odredbu i to tako da primjenjuje zakon koji nije mogao primjeniti ili zakon koji je trebao primjeniti a li je to učinio na pograšan način. Oba navedena slučaja imaju za posljedicu pogrešnu pravnu kvalifikac iju krivičnog dijela (npr. umjesto ubitstva djelo je kvalifikovano kao teška tjelesna povreda ili obratno)118

e) Da li je odlukom o kazni ili uslovnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri bezbjednosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu. Povreda krivičnog zakona iz ove tačke postoji ako sud prilikom izricanja krivičnopravnih sankcija ili krivičnopravne mjere povrijedi zakon (npr. sud je izrekao drugu kaznu a ne onu koja je za konkretno krivično djelo predviđena u zakonu, ili kod odmjeravanja kazne sud nije primjenjivao zakonski minimum ili maksimu m kazne, ili je sud priliko m ublažavanja kazne povrijedio odredbe o načinu ublažavanja kazne).

f) Da li su pravilno primjenjene odredbe o uračunavanju pritvora i izdržane kazne. Ova povreda postoji ako je sud povrijedio odredbe krivičnog zakona o uračunavanju pritvora i izdržane kazne u kaznu koja je presudom izrečena.

1.7. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje može b iti osnov za ukidanje prvostepene presude i zakazivanje pretresa pred drugostepenim sudom. Prema zakonima o krivičnom postupku, nedostaci u utvrđenom činjeničnom stanju mogu biti sljedeći: činjenično stanje može biti pogrešno utvrđeno i činjenično stanje može biti nepotpuno utvrđeno (čl. 299. ZKP BiH)119. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji kad sud u dokaznom postupku uzme u razmatranje sve odlučne činjenice i izvede sve dokaze sa kojima raspolaže za utvrđivanje tih činjenica, ali nakon toga pogrešno ocijeni značenje izvedenih zakona i dođe do pogrešnog zaključka o postojanju činjenica. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je prvostepeni sud propustio utvrditi neku odlučnu činjenicu ili nije izveo sve važne dokaze o odlučnim č injenicama koje je utvrđivao. Greška ovdje nije u ocjeni, već u 118 Za sudsku praksu v. Sijerčić-Čolić, H., Hadžiomeragić, M., Jurčević, M., Kaurinović, D., Simović, M., op. Cit., str. 778. 119 Čl. 314. ZKP FBiH, čl. 299. ZKP BD BiH, čl. 305. ZKP RS

35

nastupanju dokaza: svi dokazi potrebni za utvrđivanje činjeničnog stanja nisu uvedeni u dokazni postupak.120. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi. Istaknuto je već da se u žalbi ža lilac može pozvati na nove činjenice i nove dokaze, s obavezom da navede: razloge zbog kojih ih ranije nije naveo, odnosno iznio dokaze kojima se nove činjenice imaju dokazivati i –činjenice koje će se uz pomoć novih dokaza moći dokazivati. Ovakvim ko mulativno postavljenim uslovima želi se osigurati pravilna primjena principa beneficium novorum. 1.8. Pobijanje prvostepene presude zbog odluke o krivičnopravnim sankcijama i drugim odlukama Prema č lanu 300. ZKP BiH,121 presuda se može pobijati zbog odluke o kazni i uslovnoj osudi kad tom odluko m nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primjenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, o oslobađanju od kazne, ili o uslovnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uslovi. Drugo, odluka o mjeri bezbjednosti ili o oduzimanju imovinske koristi može se pobijati ako ne postoji povreda zakona iz člana 313. Tačke e) ovog zakona, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru bezbjednosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uslovi. Iz istih razloga može se pobijati odluka o troškovima krivičnog postupka. I, treće, odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude u sredstvima javnog informisanja može se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama. Žalba po ovom osnovu ne dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje ili primjenjeno pravo, nego procjenu koju je u konkretnom slučaju, u okviru zakonskih ovlaštenja, izvršio sud koji je donio pobijanu presudu.122Zbog toga se povodom ovog žalbenog osnova prvostepena presuda može preinačiti. Pobijanje prvostepene presude zbog odluke o kazni, uslovnoj osudi, mjeri bezbjednosti ili o oduzimanju imovinske koristi kad sud nije povrijedio zakon, već je nepravilno odmjerio kaznu (npr. s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja) ili je sud nepravilno primjenio ili nije uopšte primjenio odredbe o uslovnoj osudi, mjere bezbjednosti ili o oduzimanju imovinske koristi (čl. 300. st. 1. i 2. ZKP BiH)123 razlikuje se od žalbenog razloga kad je sud odlukom o kazni ili uslovnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri bezb jednosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoračio ovlaštenje koje ima po zakonu.124Dakle, po ovom ža lbenom osnovu prvostepena presuda se može pobijati ako sud nije povrijedio krivični zakon, ali s obzirom na konkretne okolnosti i određene

120 Grubač, M., ibidem.. 121 Čl. 315. ZKP FBiH, čl. 300. ZKP BD BiH, čl. 306. ZKP RS. 122 Tomašević, G., op. cit., str. 224. 123 Čl. 315. st. 1. i 2. ZKP FBiH, čl. 300. st. 1. i 2. ZKP BD BiH, čl. 306. st. 1. i 2. ZKP RS 124 V. čl. 298. tač. E) ZKP BiH, čl. 313. tač. E) ZKP FBiH, čl. 298. tač. E) ZKP BD BiH, čl. 304. tač. D) ZKP RS

36

institute iz krivičnog zakona trebao drukčije postupiti kod donošenja odluke o krivičnopravnoj sankciji ili mjeri.125 1.9. Postupak po žalbi Postupak po žalbi se odvija u dva dijela, i to postupak pred prvostepenim sudom i postupak pred drugostepenim sudom (lat. iudex ad quem) Postupak pred prvostepenim sudom. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branioca. Žalbu koja je neblagovremena, nedopuštena ili ju je izjavila neovlaštena osoba odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća (č l. 301. ZKP BiH).126Protiv spomenutih rješenja dozvoljena je posebna žalba o kojoj odlučuje drugostepeni sud (čl. 318. st. 1. ZKPBiH).127 Žalba koja je uredna u pogledu sadržaja, koja je blagovremena i dopuštena dostavlja se protivnoj stranci i braniocu - radi davanja odgovora. Odgovor na žalbu podnosi se prvostepenom sudu u roku od osam dana od dana prijema. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima i prijepisom zapisnika sa glavnog pretresa, dostavlja se drugostepenom sudu, čime se završava postupak pred prvostepenim sudom (Čl. 302. ZKP BiH i čl. 90 ZID ZKP BiH).128 Kao što se može vidjeti u drugom stepenu sudi vijeće apelacionog odjeljenja suda sastavljeno od trojice sudija (čl. 24. st. 3. ZKP BiH).129 Predsjednik apelacionog odjeljenja dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji određuje sudiju izvjestioca. Sudija izvjestilac mo že po potrebi od sudije, odnosno predsjednika vijeća koje je donjelo prvostepenu presudu, pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a može i provjeriti navode žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili spise. Kada sudija izvjestilac pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća (čl. 303. ZKP BiH).130O sjednici vijeća obavjestiti će se tužilac, optuženi131 i njegov branilac. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obavješteni ne sprečava održavanje sjednice vijeća. Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnosioca žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu ne

125 Ilić, M., op. cit., str. 269. 126 Čl. 316. ZKP FBiH, čl. 301. ZKP BD BiH, čl. 307. ZKP RS 127 Čl. 334. st. 1. ZKPFBiH, čl. 318. st. 1. ZKP BD BiH, čl. 325. st. 1. ZKP RS 128 Čl. 317. ZKP FBiH, čl. 302. ZKP BD BiH, čl. 308. ZKP RS 129 Čl.Čl. 25. st. 3. ZKP FBiH, čl. 23. st. 3. ZKP BD BiH, čl. 24. st. 2. ZKP RS 130 Čl. 318. ZKP FBiH, čl. 303. ZKP BD BiH, čl. 309. ZKP RS 131 Ako se optuženi nalazi u pritvoru ili na izdržavanju kazne obezbjedit će se njegova prisutnost.

37

ponavljajući ono što je sadržano u objašnjenjima (čl. 304. st. 3. ZKP BiH)132. Drugostepeni sud donosi odluku o sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa. Na pismenu izradu odluke donesene na sjednici vijeća primjenjuju se rokovi za pismenu izradu prvostepene presude. U pogledu održavanja pretresa pred drugostepenim sudom, zakonom je predviđeno da se na pretres pred vijećem apelacionog odjeljenja shodno primjenjuju odredbe koje se odnose na glavni pretres u prvostepenom postupku (čl. 317. st. 1. ZKP BiH).133Ako vijeće žalbenog odjeljenja ustanovi da potrebno ponovo izvesti već izvedene dokaze u prvostepenom postupku, iskazi ispitanih svjedoka i vještaka i pismeni nalaz i mišljenje bit će prihvaćeni kao dokazi i mogu biti pročitani ili reprodukovani ukoliko su ti svjedoci i vještaci prilikom svjedočenja bili unakrsno ispitani od suprotne strane ili branioca, ili nisu bili unakrsno ispitani od suprotne strane ili branioca iako im je to bilo o mogućeno, kao i u slučaju ako je to ovim zakonom drukčije određeno, te ukoliko se radi o dokazima čije je izvođenje naredio sudija, odnosno vijeće (čl. 317. ZKP BiH i čl. 94. ZID ZKP BiH)134 1.10. Odluke po žalbi Vijeće apelacionog suda donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa (čl. 305. ZKP BiH).135Vijeće apelacionog odjeljenja može u sjednici vijeća odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili nedopuštenu ili odbiti ža lbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu ili preinačiti prvostepenu presudu, ili ukinuti presudu i održati pretres. Odluke koje može donijeti drugostepeni sud raspravljajući o žalbi na prvostepenu presudu taksativno su navedene, a propisano je i kada se one donose u obliku rješenja, a kada u formi presude.136 U formi rješenja drugostepeni sud odlučuje kad: · Odbacuje žalbu kao neblagovremenu ili nedopuštenu (čl. 311. i 312. ZKP BiH).137Priliko m odbacivanja žalbe iz navedenih razloga, drugostepeni sud se ne upušta u raspravljanje o žalbenim navodima, niti o pobijanoj presudi. · Ukida prvostepenu presudu i određuje održavanje pretresa pred drugostepenim sudom. Razlozi za ovu odluku su:-ako postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka i – ako je potrebno izvesti nove dokaze ili ponoviti već u prvostepenom postupku izvedene

132 Čl. 319. st. 3. ZKP FBiH, čl. 304. st. 3. ZKP BD BiH, čl. 310. st. 3. ZKP RS. 133 Čl. 332. st. 1. ZKP FBiH, čl. 317. st.1. ZKP BD BiH, čl. 323. st. 1. ZKP RS. 134 Čl. 332. ZKP FBiH, čl.317 ZKP BD BiH, čl. 323. ZKP RS. 135 Čl. 320. ZKP FBiH, čl. 305. ZKP BD BiH, čl. ZKP RS. 136 Čl. 310. st. 1. ZKP BiH, čl. 325. stav 1. ZKP FBiH, čl. 310. st. 1. ZKP BD BiH, čl. 316. st. 1. ZKP RS. 137 Čl. 326. I 327. ZKP FBiH, čl. 311. I 312. ZKP BD BiH, čl. 317. I 318. ZKP RS Žalba će se odbaciti rješenjem kao neblagovremena ako se utvrdi da je podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje. Žalba će se odbaciti rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe ili osoba koja se odrekla prava na žalbu ili ako se utvrdi odustajanje od žalbe ili da je poslije odustajanja ponovo podnesena žalba ili ako žalba po zakonu nije dopuštena.

38

dokaze zbog kojih je č injenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno (čl. 315. st. 1. i 2. ZKP BiH).138Ovim rješenjem se ne završava krivični postupak, jer se o predmetu očekuje novi pretres. U formi presude drugostepeni sud odlučuje kad: · Odbija žalbu kao neosnovanu i potvrđuje prvostepenu presudu. Ovu odluku vijeće apelacionog odjeljenja donosi kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom (čl. 313. ZKP BiH).139Ovom odlukom završava se krivični postupak jer njenim donošenjem prvostepena presuda stupa na pravnu snagu. · Preinačava prvostepenu presudu. Vijeće apelacionog odjeljenja će, uvažavajući žalbu, presudom preinačiti prvostepenu presudu ako smatra da su odlučne činjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrđene i da se, s obziro m na utvrđeno činjenično stanje, po pravilnoj primjeni zakona, ima donijeti drukčija presuda, a prema stanju stvari i u slučaju ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka o postojanju odobrenja nadležnog organa, ako je sud donio presudu a nije bio stvarno nadležan ili ako je nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti i ako je optužba prekoračena, dakle u slučaju kad postoje povrede iz člana 312. stav. 1. tač. F) g) i j) zakona (čl. 314. ZKP BiH i čl. 92 ZID ZKP BiH).140Kao i kad je riječ o prethodnoj odluci, i ovom presudom se krivični predmet zaključuje u smislu da preinačena odluka stupa na pravnu snagu.141 1.11. Zabrana reformatio in peius, beneficium cohaesionis i prošireno djelovanje žalbe Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmjeniti na njegovu štetu. Ovo načelo vrijedi kako u ža lbenom postupku, tako i na ponovnom suđenju, što znači da se optuženom pruža zaštita u punoj mjeri i da se zabranjuje izmjena presude u bilo kojem pogledu, pod uslovom da je podnesena žalba u njegovu korist. Za primjenu ovog načela nije od značaja ko je izjavio žalbu, jer se uzima u obzir samo to da je žalba u korist optužene osobe. S obziro m na zakonsku formulaciju ovog načela, zabrana reformation in peius štiti optuženog u pogledu nepovoljnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, primjene krivičnog zakona, izricanja strožije krivičnopravne sankcije nego što je to bilo u pobijanoj presudi, izricanja mjere bezbjednosti i dr.142Zabrana reformatio in peius obuhvata izreku pobijene presude, te u sadržajnom smislu ona obuhvata sve elemente u ovom dijelu presude. U tom smislu, zabrana reformatio in peius obuhvata: vrstu odluke o osnovnom predmetu krivičnog postupka, činjenični opis dijela, 138 Čl. 330. st 1. i 2. ZKP FBiH, čl. 315. 1. i 2. ZKP BD BiH, čl. 321. st. 1. i 2. ZKP RS. 139 Čl. 328. ZKP FBiH, čl. 313. ZKP BD BiH, čl. 319. ZKP RS. 140 Čl. 329. ZKP FBiH, čl. 314. ZKP BD BiH, čl. 320. ZKP RS. 141 V. izlaganja o pravosnažnosti i sudskih odluka. Up. i presudu Apelacionog suda BD BiH KŽ 89/04 od 31. 08.2004. 142 Sijerčić- Čolić, H., Hadžiomeragić, M., Jurčević, M Kaurinović, D., simović, M., op. cit., str. 790-791. O ovom načelu v. i kod ponavljanja postupka.

39

pravnu kvalifikaciju, odluku o krivičnopravnoj sankciji, o sporednim predmetima krivičnog postupka. O objavljivanju pravosnažne presude u sredstvima javnog informisanja, kao i rok u kojem je novčana kazna treba biti plaćena.143Zabrana reformation in peius vrijedi ne samo u postupku po žalbi na prvostepenu presudu, nego i u novom postupku pred drugostepenim sudom koji se vodi nakon što drugostepeni sud ukine prvostepenu presudu i odredi održavanje pretresa, kao i u postupku po vanrednom pravnom lijeku koji je u ložen u korist osuđene osobe. Zabrana reformation in peius se tradicionalno označava kao i odustajanje od načela utvrđivanja materijalne istine o predmetnom kriv ičnom događaju. Zakon poznaje ustanovu beneficium cohaesionis jer predviđa da pozitivni efekti ža lbe za jednog od optuženih budu prošireni i na one saoptužene koji nisu izjavili žalbu ili je nisu izjavili u pravcu u kojem je bila već izjavljena žalba sa kojom je uspjelo. Kroz beneficium cohaesionis (ili pogodnost spajanja) sprečava se različito postupanje sa saoptuženima koji su u zajedničkom postupku i istom presudom oglašeni kriv im. Dakle, institut beneficium cohaesionis treba da onemogući nejednako postupanje prema samooptuženim u toku žalbenog postupka, ako vijeće apelacionog odjeljenja povodom ma č ije ža lbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist optuženog od koristi i za kojeg od saoptuženih koji nije podnio žalbu ili je nije podnio u tom pravcu, postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji (čl. 309. ZKP BIH)144. Iz cit irane zakonske odredbe proizlazi, dakle, da je uslov za odlučivanje žalbenog suda ex officio u razlozima zbog kojih je donesena drugostepena odluka in favorem optuženog od koristi i za saoptužene koji se nisu žalili ili se nisu žalili u određenom smjeru. Prema č lanu 308. ZKP BiH, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede krivičnog zakona podnesena u korist optuženog sadrži u sebi žalbu zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji i o oduzimanju imovinske koristi iz čl. 300. ZKP BiH.145 2. Žalba na presudu drugostepenog suda U našem krivičnom procesnom pravu usvojen je princip dvostepenosti, jer je protiv svake prvostepene presude dozvoljena žalba. U stadiju pravnih lijekova dozvoljena je i trostepenost ili žalba na drugostepenu presudu. Izuzetak od načela dvostepenosti predviđen je u sljedećim slučajevima:

a) ako je vijeće žalbenog odjeljenja preinačilo prvostepenu presudu kojom je optuženi oslobođen od optužbe i izreklo presudu kojom se optuženi proglašava krivim i

143 Tako Pavišić, B., op. cit., str. 479-480. 144 Čl. 324. ZKP FBiH, čl. 309. ZKP BD BiH, čl. 315. ZKP RS 145 Čl. 323. ZKP FBiH, čl. 308. ZKP BD BiH, čl. 314. ZKP RS. V. i presuda Suda BiH X-Kž- 07/397 od 13. 02. 2008.

40

b) ako je vijeće žalbenog odjeljenja povodom žalbe na oslobađajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom se optuženi proglašava krivim

O žalbi na drugostepenu presudu odlučuje trećestepeno vijeće sastavljeno od trojice sudija, prema odredbama koje se primjenjuju u postupku pred drugostepenim sudom. Princip beneficium cohaesionis primjenjuje se u postupku po žalbi na drugostepenu presudu, te se uzima da je takva žalba izjavljena i u pogledu saoptuženog koji nije izjavio žalbu protiv drugostepene presude (čl. 95. ZID ZKP BiH i čl. 317a ZKP BiH).146 3. Žalba na rješenje U sistemu redovnih pravnih lijekova procesno pravo predviđa i žalbu na rješenje. S obziro m da se u krivičnom postupku donose brojna rješenja, usvaja se stav da protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke, branilac i osobe čija su prava povrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izričito određeno da žalba nije dopuštena (čl. 318. st. 1. ZKP BiH).147Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa presude i koja se mogu pobijati samo u žalb i na presudu (čl. 318. st. 2. ZKP BiH).148 Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje. U krivičnom postupku za krivična djela iz nadležnosti Suda BiH, o ža lbi na rješenje koje je doneseno u prvom stepenu odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja, ako zakonom nije drukčije određeno. O žalbi protiv rješenja sudije za prethodni postupak, odnosno sudije za prethodno saslušanje odlučuje vijeće od trojice sudija istog suda, osim ako ovim zakonom nije drukč ije određeno (čl. 321. St. 1. i 2. ZKP BiH). U postupcima za krivična djela propisana KZ FBiH i KZ RS, o žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odlučuje drugostepeni sud u sjednici vijeća (ili vijeće apelacionog odjeljenja), ako zakonom nije drukčije određeno). O ža lbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudim FBiH, odnosno Vrhovnim sudom RS odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja tog suda. Prema ZKP BD BiH, o žalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu, kao protiv rješenja sudije za prethodni postupak, odnosno sudije za prethodno saslušanje, odlučuje Apelacioni sud BD BiH, ako tim zakonom nije drukč ije određeno.149 Rok za ža lbu na rješenje je tri dana od dana dostavljanja rješenja (Čl. 319. st. 2. ZKP BiH).150Rok je kraći u poređenju sa npr. rok za ža lbu na rješenje o određivanju pritvora iznosi 24 sata od prijema rješenja (čl. 134. st. 4. ZKP BiH), a za rješenja kojim je

146 Čl. 333. ZKP FBiH, čl. 317. ZKP BD BiH, čl. 324. ZKP RS. 147 Čl. 334. st. 1. ZKP FBiH, čl. 318. st. 1. ZKP BD BiH, čl. 325. st. 1. ZKP RS. 148 Npr. rješenje da se ne izvede određeni dokaz (čl. 263. st. 2. ZKP BiH, čl. 278. st. 2. ZKP FBiH, čl. 263. st. 2. ZKP BD BiH, čl. 270. st. 2. ZKP RS) ili rješenje da se zabranjuje određeno pitanje ili odgovor na pitanje koje je već postavljeno (čl. 263. st. 1. ZKP BiH, čl. 278. st. 1. ZKP FBiH, čl. 263. st. 1. ZKP BD BiH) 149 Čl. 337.st. 1. ZKP FBiH, čl. 321. ZKP BD BiH, čl. 328. st. ZKP RS. 150 Čl. 335. st. 1. ZKP FBiH, čl. 319. st. 2. ZKP BD BiH, čl. 326. st. 2. ZKP RS.

41

maloljetniku izrečena odgojna mjera - osam dana od dana prijema rješenja (čl. 370. St. 1. ZKP BiH).151 Podnošenjem žalbe na rješenje, po pravilu, odlaže se izvršenje rješenja protiv kojeg je podnesena žalba. Dakle, žalba na rješenje ima suspenzivno dejstvo, uz napomenu da ima i takvih rješenja koja se izvršavaju bez obzira na uloženu žalbu (čl. 320.ZKP BiH)152. Razlozi za ovakvo odricanje uticaja žalbe na izvršnost rješenja je u cilju koji se želi postići određenim rješenjem. Međutim, iako ža lba tada nema suspenzivno djestvo, ona je ipak neophodna za ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja. Na ža lbu na rješenje kao i na postupak po toj žalbi dosljedno se primjenjuje odredbe koje se odnose na postupka po žalbi protiv prvostepene presude, npr., odredbe o subjektima žalbe, njenom sadržaju, podnošenju žalbe, granicama ispitivanja rješenja na koje se ulaže žalba, sudiji izv jestiocu, zabrani reformatio in peius ili beneficium coahesionis (čl. 322. ZKP BiH i čl. 96. ZID ZKP BiH)153

SUDSKE ODLUKE

REDOVNI PRAVNI LIJ EKOVI

Subjekti žalbe

Kada optuženi izjavi žalbe lično i preko svog branioca, ima se uzeti da su to žalbe jednog procesnog subjekta (optuženog), s obzirom da se u obje žalbe kao podnosilac navodi optuženi.

(Odluka Vrhovnog suda FBiH, broj: Kž-I-22/01-1, od 13.3.2002. godine)

Pravni lijekovi – žalba – odustajanje optuženog – član 309. Stav 3. ZKp FBiH - sadašnji

Odustajanje od žalbe ne može se opozvati. Iz obrazloženja: Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: K-65/01, od 12.9. 2001. godine, optuženi D.B. je oglašen krivim, da je na način opisan u njenoj izreci učinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 252. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH) za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu je na osnovu člana 48. KZ FBiH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 16. 7. 2001. godine pa nadalje, a uz to mu je 151 V. izlaganja o pritvoru i postupku prema maloljetnicima i tamo navedene zakonske odredbe. 152 Čl. 336. ZKP FBiH, čl. 320. ZKP BD BiH, čl.327. ZKP RS. Za izuzetke v., npr., rješenje (a) o određivanju pritvora 153 Čl. 338. ZKP FBiH, čl. 322. ZKP BD BiH, čl. 329. ZKP RS

42

na temelju člana 252. stav 4. U vezi s članom 68. stav 1 KZ. FBiH oduzeta opojna droga, te je na osnovu člana 91. Stav 3. ZKP oslobođen od plaćanja troškova krivičnog postupka. Protiv navedene presude žalbe je izjavio optuženi preko svojih branilaca zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sa prijedlozima da se ista preinači tako da bude oslobođen od optužbe ili da mu se izrekne uvjetna osuda ili, pak, kazna zatvora kraća od one na koju je osuđen. Na sjednici vijeća održanoj u smislu člana 365. ZKP, zamjenik federalnog tužioca je predložio da se žalba optuženog odbije, dok je opuženi odustao od žalbe od 16. 10. 2001. godine, nakon čega su on i njegov branilac predložili da se uvaži žalba od 15. 10. 2001. godine. S obzirom da je optuženi na sjednici vijeća izjavio da odustaje od žalbe od 16. 10. 2001. godine, ovaj sud je analognom primjenom odredbe člana 376. ZKP istu odbacio kao nedopuštenu.

Presuda Vrhovnog suda FBiH,: Kž-i-22/01-2, od 13. 3. 2002. godine)

Bitne povrede odredaba krivičnog postupka Bitna povreda odredaba krivičnog postupka učešće sudije na glavnom pretresu koji

je morao biti izuzet – član 312. stav 1. tačka b) ZKP FBiH Sudija za prethodno saslušanje, u smislu člana 39. tačka d) ZKP FBiH ne može vršiti sudijske dužnosti nakon što je okončan dio postupka koji se vodi pred sudijom za prethodno saslušanje popslije prosljeđivanja predmeta sudećem vijeću. Pošto je nasuprot tome, sudija za prethodno saslušanje u istom predmetu bio član vijeća koje je u postupku kontrole pritvora (član 131. stav 1. ZKP FBiH) donijelo rješenje o produženju pritvora, odnosno kako je sudjelovao u njegovom donošenju iako se morao izu zeti, učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz č lana 312. Stav 1. tačka b) ZKP FBiH.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj:Kž-366/04, od 7. 9. 2004. godine)

Bitna povreda odredaba krivičnog postupka – povreda prava na odbranu Obaveza izvođenja osumnjičenog radi davanja iskaza o prijedlogu za određi vanje, odnosno produženje pritvora – član 312. stav 1. tačka d) ZKP FBiH Član 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda Time što nakon podnošenja prijedloga tužioca za produženje pritvora, osumnjičeni ko me je pobijanim rješenjem produžen pritvor nije izveden pred sudsko vijeće radi izjašnjenja ni pred sudijom za prethodni postupak nakon podnošenja prijedloga tužioca za određivanje pritvora povrijeđeno je njegovo pravo na odbranu i učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. tačka d) ZKP FBiH. Ovo bez obzira što takva obaveza nije izričito propisana u odredbama ZKP FBiH, jer ovakvu obavezu izvođenja pred sudiju svakoga ko je uhapšen ili lišen slobode izričito predviđa član 5. stav 3.

43

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda čija primjena je u smislu člana II/1 Ustava Bosne i Hercegovine obavezna i ima prioritet u odnosu na svaki drugi zakon. Iz obrazloženja: Prema izreci Ii obrazlo ženju pobijanog rješenja, pritvor osumnjičenom produžen je po pritvorskoj osnovi iz člana 146. stav 1. tačka a) ZKP FBiH, s obrazloženjem da su u konkretnom slučaju ispunjeni opšti i posebni uslovi za produženje pritvora po navedenoj pritvorskoj osnovi. U podnesenoj žalbi se posebno navodi da je pobijanim rješenjem prekršena odredba člana 5. stav 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima,jer prije donošenja rješenja o produženju pritvora osumnjičeni nije izveden pred sudiju za prethodni postupak ili vijeće pred kojim bi se izjasnio i osporio prijedlog kantonalnog tužioca za produženje pritvora. Nakon što je ispitao navedene žalbene prigovore osumnjičenog, ovaj sud je našao da su oni djelimično osnovani. Naime prema stanju spisa predmeta proizlazi da je Kantonalni tužilac u Sarajevu pismenim podneskom od 10. Decembra 2004. godine predložio produženje pritvora po pritvorskim osnovama iz č lana 146. Stav 1. tačka a) i b) ZKP FBiH protiv osumnjičenog protiv koga se pred tim sudom vodi istražni postupak zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 154. Ranijeg KZ FBiH djelimično prihvatajući prijedlog kantonalnog tužioca. Vijeće prvostepenog suda je pobijanim rješenjem produžilo pritvor osumnjičenom za još dva mjeseca po pritvorskoj osnovi iz člana 146. stav 1 tačka a) ZKP FBiH nalazeći pritom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za produženje pritvora i po pritvorskoj osnovi iz tačke b) stava 1. Člana 146 ZKP FBiH. Međutim iz spisa predmeta ne proizlazi da je vijeće prvostepenog suda prije odluke o produženju pritvora pozivalo osumnjičenog pred to vijeće da se izjasni i eventualno, ospori prijedlog kantonalnog tužioca za daljnje produženje pritvora. S tim u vezi ovaj sud nalazi da je osnovan žalbeni prigovor osumnjičenog da je time povrijeđeno njjegovo ljudsko pravo iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema toj odredbi svatko tko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Prema dikciji navedenog člana, konvencije sud je bezuslovno bio dužan uhapšenu osobu odmah izvesti pred nadležnog sudiju ili vijeće i dati mu mogućnost da se izjasni i ospori prijedlog tužioca za njegovo pritvaranje, odnosno produženje pritvora. Primjena navedene konvenkcijeske odredbe bila je obavezna za sud na osnovu odredbe člana II/1. Ustava BiH, prema ko joj odredbi prava i slobode propisane u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i njezinim protokolima direktno se primjenjuje u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad drugim zakonima. Kako u konkretnom slučaju osumnjičeni nije izveden pred sudiju za prethodni postupak ili vijeće koje je odlučivalo o produženju pritvora, ovaj sud nalazi, da mu je time uskraćena mogućnost izjašnjenja o prijedlogu za određivanje, odnosno produženje pritvora , na što je imao pravo prema navedenoj odredbi člana 5. Stav 3. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Kako se podnesenom žalbom ukazuje

44

na povredu navedene konvencijske odredbe kao i na postupanje suprotno pravilima drugih međunarodnih dokumenata, ovaj sud je djelimičnim uvaženjem žalbe osumnjičenog, izjavljene u tom pravcu, ukinuo pobijano rješenje vijeća prvostepenog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

(Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH, broj: Kž-566/04, od 24. 12. 2004. godine)

Bitna povreda odredaba krivičnog postupka – odluka o obavezi plaćanja troškova krivičnog postupka – član 312. stav 2. U vezi sa članom 202. st. 1. i 200. tačka 2.

Član 312. stav 1. tačka d) ZKP FBiH

Pošto su bili ispunjeni uslovi da prvostepeni sud optuženog obaveže na plaćanje troškova krivičnog postupka, onda je pravilno postupio kada je, i pored toga što su nedostajali podaci o njihovoj visini u presudi kojom ga je oglasio krivim , izrekao da je optuženi obavezan nadoknadi troškovi i da će predsjednik vijeća naknadno donijeti posebno rješenje o njihovoj visini kad se ti podaci pribave. Ovakva odluka o obavezi plaćanja troškova krivičnog postupka treba uvijek prethoditi naknadom donošenju odluke o visini troškova kad se ti podaci pribave. U protivnom da je prvostepeni sud propustio da u presudi izrekne odluku o tome da je optuženi obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka, onda predsjednik vijeća ne bi mogao naknadno donijeti odluku o njihovoj visini. Stoga su neosnovani žalbeni prigovori da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 2. U vezi sa članom 202. st. 1 i 200 tačka 2. ZKP FBiH – kada je u izreci pobijane presude donio odluku kojom se optuženi obavezao na plaćanje troškova krivičnog postupka. Iz obrazloženja: U izrec i pobijane presude je između ostalog navedena i odluka o troškovima krivičnog postupka. Prema toj odluci, optuženi je na osnovu člana 202. stav 1. ZKP FBiH obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka u pogledu kojih će predsjednik vijeća prvostepenog suda naknadno donijeti posebno rješenje o njihovoj visini. S tim u vezi, prvostepeni sud je kao razloge za donošenje takve odluke naveo da u ovom slučaju nedostaju podaci o visini troškova, kao i to da je optuženi u mogućnosti da ih plati, odnosno da njihovim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo izdržavanje. Prije davanja odgovora na žalbene prigovore branilaca u pogledu mogućnosti donošenja sporne odluke o troškovima krivičnog postupka valja ukazati da je nižestepeni sud morao odlučiti ko snosi troškove krivičnog postupka i koliko oni iznose. Ovo jasno znači da se tu faktički radi o donošenju dvije odluke, i to jedne koja se odnosi na pitanje ko snosi troškove krivičnog postupka i druge koliko ti troškovi iznose. Da je to tako proilzilazi i iz naprijed spomenute zakonske odredbe u kojoj je predviđeno da će sud ako nedostaju podaci o visini troškova o tome donijeti posebno rješenje kad se ti podaci pribave. Donošenje takvog rješenja nužno predstavlja da je već prethodno u presudi (može i u rješenju kojim se postupak obustavlja) već donesena odluka o tome ko snosi troškove postupka. Kada se sve ovo uvaži, onda je jasno da je i u konkretnom slučaju prvostepeni

45

sud u pobijanoj presudi prethodno morao donijeti odluku o tome ko snosi troškove krivičnog postupka, odnosno obavezati optuženog na njihovo plaćanje, jer samo nakon toga može donijeti posebno rješenje o visini troškova kad se pribave odgovarajući podaci. Imajući sve naprijed izloženo u vidu, ovaj sud smatra, da je nižestepeni sud pravilno postupio kada je u pobijanoj presudi donio odluku o troškovima krivičnog postupka, iako su mu nedostajali podaci o njihovoj visini i posljedično tome nije učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 2. su vezi sa članom 202. st. 1. i 200 tačka 2. ZKP FBiH, pa se suprotni žalbeni prigovori branilaca optuženog ukazuju kao neosnovani.

(Presuda Vrhovnog suda Federacije BiH, broj Kž-94/05, od 8. 9. 2005. godine)

Bitna povreda odredaba krivičnog postupka – prekoračenje optužbe – druge djelo - član 312. Stav 1. 1 tačka j) ZKP FBiH

Učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka prekoračenjem optužbe , kada je sud iz činjeničnog opisa krivičnih djela ubitstva iz člana 166. Stav 1 i pokušaja ubitstva iz člana 166. Stav 1. U vezi sa članom 28 KF FBiH ispustio navode da je optuženi postupao u namjeri da oštećene liši života i onda njegova radnje pravno kvalifikovao kao krivično djelo teško djelo protiv sigurnosti ljudi i imovine iz člana 308. Stav 2. U vezi sa članom 304. Stav 1. Ranijeg KZ FBiH. Ovo zbog toga što se presuda može odnositi samo na djelo koje je u ovom slučaju predmet izmjenjene optužnice (čiji je grupni zaštitni objekat život i tijelo ljudi) i sud nije mogao izvršit i navedenu modif ikaiju činjeničnog opisa djela i optuženog oglasit i krivim za navedeno drugo djelo, bez obzira što je lakše iz razloga jer ima drugi grupni zaštitni objekat, a to je sigurnost i imovina ljudi. (Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: Kž-350/05, 0d 16. 5. 2006. godine) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka – određenost, javnost i potpunost činjeničnog opisa djela – nedopustivost opisivanja ili upućivanja u izreci na dijelove činjeničnog opisa drugog krivičnog djela – član 364. stav 1. tačka 11. ZKP RBiH (sada član 312. stav 1. tačka k) ZKP FBiH) Kada se u žalbi (prijedlogu) traži preinačenje prvostepenog rješenja, takav žalbeni prijedlog u sebi sadrži zahtjev da se prvostepeno rješenje ukine.

46

Iz obrazloženja: Prvostepenim rješenjem prema okrivljenom je ukinut pritvor. Protiv tog rješenja blagovremeno je izjavio žalbu javni tužilac zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da se pobijano rješenje preinač i i okrivljenom odredi pritvor. Kako je javni tužilac predložio preinačenje pobijanog r ješenja i određivanje pritvora protiv okrivljenog, imajući u vidu da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, drugostepeni sud je samo djelimično uvažio žalbu javnog tužioca, te je ukinuo pobijano rješenje, a predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, da bi u ponovnom postupku jasno utvrdio na kojoj adresi okrivljeni prebiva i obrazložio zašto više ne postoje razlozi zbog kojih je pritvor određen. (Os Beograd, broj: Kž-1363/03, od 15. 5. 2003. Godine i Peti ops Beograd, broj: K-1399/02, od 9. 1. 2003. godine)

Povreda Krivičnog zakona – članak 368. Točka 6.

Propust suda da u presudi, na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH, uračuna optuženika u izečenu kaznu vrijeme provedeno u pritvoru, ne predstavlja povredu Krivičnog zakona iz čl. 355. Tač. 6 ZKP-a. (VsRH, broj: III_Kr-111/96, od 25. 4. 1996. godine i broj: Kzz-1/84, od 25. 1. 1994. godine)

Nepotpuno utvrđeno čijnjenično stanje – članak 369. Stavak 3.

Za pravnu kvalifikac iju potresa mozga kao teško tjelesne ozlijede, u pravilu nije dovoljan uvid u medicinsku dokumentaciju, već je nužno provesti medicinsko vještačenje.

(Žs Vukovar, broj Kž- 4166/98) d)Postupak o žalbi (čl. 371,-378.)

Dvije ili više žalbi i ispitivanje pravodobnosti – članak 371.

Kada ovlaštena osoba podnese dvije ili više žalbi, pobijajući presudu žalbom po drugoj osnovi, pravodobnost svake žalbe posebno se ispituje.

(VsH, broj: Kž-425/74)

47

Nepotpuna uputa suda o pravu na žalbu – članak 371. Nepotpuna uputa suda o pravu na žalbu ne može dovesti do odbacivanja žalbe zbog njene nepravovremenosti, ako je podnesena u skladu s datom uputom. (VsRH, broj: II-Kž-8/93, od 12. 1. 1993. godine)

Odlučivanje o svim žalbama protiv iste presude – članak 371. Stavak 2.

Sud nije smio odluč ivati o žalbi ( na rješenje o produljenju pritvora) prije nego se uvjer io jesu li i optuženik i njegov branitelj primili odluku suda prvog stupnja i da su i jednom i drugom istekli rokovi za žalbu. On, stoga, nije smio dvjema odvojenim odlukama rješavati žalbe optuženika i njegovog branitelja protiv iste odluke. Prema odredbi čl. 371. st.2., o svim žalbama protiv iste presude sud drugog stupnja odlučuje jednom odlukom. Iako čl. 286. st. 1. Izričito ne spominje da će se na postupak o žalbi na rješenje na odgovarajuć i način primjeniti i ta odredba, valja je analogijom prošir iti i na postupak o žalbi na rješenje jer bi u protivnom slučaju, ako bi se žalbama na rješenje odlučivalo u odvojenim postupcima, moglo doći do proturječja među njima i do nejasne pravne situacije. Time je sud povrijedio odredbu čl. 371. st. 2.

(VsRH, broj: Kzz- 12/94, od 26.5. 1994. godine)

Postupak o žalbi – izdavanje kaznenog naloga – član 371. Stav 2. U vezi s čl. 446-450.

Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbacio žalbu državnog odvjetnika izjavljenu protiv presude kojom je prihvaćen njegov zahtjev o izdavanju kaznenog naloga. Ovo radi toga što iz odredbi čl. 446. Do čl. 450. ZKP, kojim je propisan postupak za izdavanje kaznenog naloga, nije propisano pravo državnog odvjetnika da presudu o prihvaćanju kaznenog naloga može pobijati žalbom. Ukoliko je pri tom počinjen propust od strane prvostupanjskog suda tada državni odvjetnik može reagirati samo s prijedlogom za ispravak presude kojom je izdan i nalog (čl. 361. ZKP), ukoliko je pr ilikom njene izrade došlo do očite pogreške u pisanju, odnosno do nesuglasnosti presude s njenim izvornikom, kao i podnošenjem izvanrednih pravnih lijekova.

(Žs Koprivnica, broj: Kž-205/00, od 31. 10. 2000. godine)

48

Postupak o žalbi – izvještavanje optuženika o sjednici vijeća-članak 374. Stavak 1.

Ako optuženik nije postavio zahtjev da ga sud izvjesti o sjednici vijeća na kojoj se odlučuje o njegovoj žalbi, predsjeniku vijeća i vijeću ostavljeno je diskrecijsko pravo, a ne obaveza, o tome hoće li optuženika i njegova branitelja izvjestit i o sjednic i vijeća ili neće, ako to nije zahtijevano u žalbi, odnosno u odgovoru na žalbu.

(VsRH, broj: III-Kr-168/03, od 10. 12. 2003. godine)

Rasprava pred drugostupanjskim sudom – članak 376. stavak 1. Ako optuženik presudu pobija zbog povrede krivičnog zakona koju pobliže utvrđuje, sud drugog stupnja će ispitati nije li počinjena povreda na koju ukazuje žalitelj i nije li povrijeđen zakon na štetu optuženika, dok neće preinačavati presudu zbog drugih povreda krivičnog zakona. Prema tome, ako optuženik presudu kojom je oglašen kr ivim zbog krivičnog dijela pronevjere iz čl. 22. st. 3. KZH pobija, navodeći da ga je trebalo suditi po čl. 229. st. 2. KZH, a sud drugoga stupnja smatra da je taj navod neosnovan, ali da je optuženika valjalo osuditi zbog krivičnog dijela pljačke iz čl. 143. st. 1. KZH, neće preinačavati presudu u pravnoj oznaci dijela tako da optuženika oglašava krivim zbog krivičnog dijela pljačke iz čl. 143. st. 1. KZH jer se presuda u tom smislu ne pobija žalbom, a na takvu povredu sud ne pazi ni po službenoj dužnosti jer ona nije na optuženikovu štetu, jer su za djela iz čl. 143. st. 1. KZH i čl. 229. st. 2. KZH predviđeni isti zakonski okviri.

(VsRH, broj:I-KŽ-816/91 od 3. 6. 1992. godine)

Ocijena žalbenih navoda – članak 378. stavak 1. Sudu drugog stupnja koji prilikom rješavanja žalbe protiv presude suda prvog stupnja nije zauzeo stav prema važnim žalbenim navodima i utvrđenjima i uopće ih nije ocjenjivao, povrijedio je odredbu. Čl. 378. st. 1. ZKP-a.

(VsRH, broj: III-Kr-495/95, od 26. 3. 1996. godine)

e) Granice ispitivanja prvostupanjske presude (čl. 379.-383.) Povreda zakona na štetu optuženika – članak 379.

Povrijeđene je zakon na štetu optuženika prekoračenjem ovlaštenja iz čl. 84. st. 1. i čl. 85. st. 1. KZJ, kada je sud obavezao supočinitelje kaznenog djela na solidarno

49

plaćanje utvrđene imovinske štete, odnosno imovinske koristi. Smisao odredbe čl. 84. KZJ, kao općega pravnog načela, a ne kaznene sankcije u tome je da se od svakoga tko je do imovinske koristi došao neposredno počinjenjem ili posredno povodom počinjenja kaznenog djela, ta osobina korist oduzme.

(VsH, broj: Kž-813/82, od 8. 11. 1983. godine)

Načelo zabrane reformatio in peius – članak 381.

Nema povrede načela zabrane reformatio in peius, kad drugostupanjski sud osuđenom na bezuvjetnu vremensku kaznu izreče istu kaznu ali njeno izvršenje, temeljem čl. 48. stavak. 1. i čl. 61a) st. 3. KZ odgodi za vrijeme od jedne ili više godina pod uvjetom da se optuženi podvrgne liječenju od alkohola.

(VsH, broj: Kž-714/63, od 29. 3. 1963. godine) Načelo zabrane reformatio in peius iz čl. 378. ZKP odnosi se i na sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta iz čl. 69. KZ J. Naime ako se u drugostupanjskoj presudi, pored kazne za djelo zbog kojega je okrivljenik proglašen krivim, izreče i sigurnosna mjera kao posebna kaznena sankcija koju prvostupanjski sud nije izrekao, tada je taj okrivljenik drugostupanjskom presudom osuđen po strožijem kaznenom zakonu, te ako je u tom smjeru bila podnesena žalba, tada je t ime prekršena zabrana izmjene presudu na štetu okrivljenika.

(VsH, broj: Kzz-1/78, od 23. 2. 1978. godine) Ako bi u ponovnom suđenju okrivljeniku umjesto uvjetne osude na kaznu zatvora bila izrečena bezuvjetna novčana kazna, bilo bi povrijeđeno načelo zabrane reformation in peius, jer se uvjetna osuda ne smatra kaznom, već mjerom upozorenja.

(Žs u Sisku, broj: Kž-201/82, od 18. 11. 1982. godine) Kada je drugostupanjski sud ukinuo presudu prvostupanjskog suda protiv kojeg se žalio samo optuženik, drugostupanjski sud ne može u obnovljenom postupku, uvažavajući žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni protiv nove prvostupanjske presude izreći strožu vrstu ili mjeru kazne od one koja je izrečena bila u prvoj presudi prvostupanjskog suda.

(VsH, broj: Kzz-19/83, od 22. 9. 1983. godine) a) Odluka drugostupanjskog suda o žalbi

Drugostepena presuda i razlozi o žalbenim navodima – članak 388. stavak 1. Drugostepena presuda nema razloga o žalbenim navodima kada općenito nalazi te navode neosnovanim na način što konstatira “činjenično stanje je potpuno i

50

pravilno utvrđeno i na tom stanju se zasniva prvostepena presuda. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je pr imjenjen krivični zakon”.

(VsH, broj: III-Kr-99/89)

Ukidanje presude suda prvog stupnja – članak 385 stav 1.

Kada sud drugog stupnja ukine presudu suda prvog stupnja kojom je optuženik osuđen za krivično djelo obljube s djetetom čl. 87 st. 3. i rodoskrnuća iz člana. 97. KZH učinjene u idealnom stjecaju zato što smatra da samo u odnosu na krivično djelo iz čl. 87 stav. 3. KZH činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, ukinuće i presudu u odnosu na krivično djelo iz čl. 97 KZH radi cjelovitoga razmatranja slučaja.

(VsRH, broj: I-Kž-518/92, od 19. 6. 1999. godine)

Odlučivanje o pritvoru – članak.388 stav. 4.

Kad drugostupanjski sud samo djelimično ukida prvostupanjsku presudu ,tako da ona postaje pravomoćna za neko od kaznenih djela, drugostupanjski sud će,na temelju čl.388.st 4 ZKP uvjek odlučit i opritvoru.

(VsRH .broj:I_Kž-497/01,od 21.08.2001.godine)

Žalba protiv rješenja – članak. 395 stavak. 1

Protiv rješenja izvan raspravnog vijeća o prenošenju mjesne nadležnosti na drugi stvarni nadležni sud na području istog županijskog suda žalba je dopuštena.

(VsRH, broj: I-Kž-189/02, od 13. 8. 2002. godine)

Nepropisan stav vijeća drugostepenog suda – članak. 397 Povreda postupka postoji jer je nepropisno sastavljeno vijeće drugostepenog suda kada je u njemu sudjelovalo kao član sudac što je presjedavao vijeću prvostepenog suda. Time je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 364 stav. 2. ZKP, jer je prilikom donošenja presude nepravilno primjenjena odredba člana 39. tač. 5. ZKP, a to je bilo od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

(VsH, broj: III-Kz-80/88)

51

Obnova kaznenog postupka- novi dokaz –članak 405 Pogrešno je stajalište da nalaz i mišljenje prometnog vještaka u parničnom postupak u kojim se na posve drugačiji način utvrđuje cijeli tok prometne nesreće, uključujući njen uzrok i posljedice, u odnosu na utvrđenje na temelju kojih je donesena pravomoćna presuda ne predstavlja novi dokaz u smislu člana. 404 stav. 1. tač. 4. ZKP samo zbog toga jer je osuđenik tijekom kaznenog postupka predlagao provođenja takva vještačenja. Prema tome, dokazni prijedlog u pravcu utvrđenja neke odlučne činjenice ne može se poistovjetit i s već navedenim dokazima kojima s ta činjenica potvrđuje ili dovodi u pitanje.

(VsH, broj: Kzz-29/81, od 10. 2. 1982. godine) Obnova kaznenog postupka iz osnove člana. 405 stav. 1. tač. 3. ZKP može se uspjehom tražit i samo ako su iznesene nove činjenice ili podneseni novi dokazi prikladni da sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njenu osobu po blažem zakonu, ali ne radi preispit ivanja pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja na temelju istog dokaznog materijala kojim sud je raspolagao u dosadašnjem postupku.

(VsRH, broj: I-Kž-675/02, od 21. 8. 2002. godine)

III.VANREDNI PRAVNI LIJEK 1. Smisao i značaj vanrednog pravnog lijeka Nakon što redovni pravni lijek bude uložen i po njemu donesena odluka, ili kad ovlašteni subjekti ne iskoriste to pravo, sudska odluka postaje pravosnažna. Ono što je pravosnažnom odlukom utvrđeno postaje res iudicata i o toj krivičnoj stvari više se ne raspravlja, ni pomoću redovnih pravnih lijekova, niti otpočinjanjem novog postupka (lat. ne bisin idem) Razlozi prihvatanja pravosnažnosti odluke u naprijed opisanom smislu leže, između ostalog, u pravnoj sigurnosti i potrebi da svaki krivični postupak u određenom trenutku bude okončan. Zbog toga zakonodavac propisuje da pravosnažna odluka donesena u konkretnom krivičnom postupku proizvodi pravne posljedice uređuje određene društvene i pravne odnose na konačan način. Također, zakonodavac ne dozvoljava ponavljanje postupka i novu odluku u krivičnom predmetu koji je pravosnažno raspravljen.154Pravosnažno presuđena stvar uživa, dakle, zaštitu prava i ne može se pobijati redovnim pravnim lijekom. Samo izuzetno se može raspravljati o sudskoj odluci kod koje je nastupila pravosnažnost u postupku po vanrednom pravnom lijeku. U našem 154 Tako zakonodavac priznaje pravosnažnost i onim odlukama koje nisu odraz istinito utvrđenog činjeničnog stanja. Sijerčić-Čolić, H., Hadžiomeragić, M., Jurčević, M., Kaurinović, D., Simović, M., 2005, str. 516

52

krivičnom postupku ,mogućnost korištenja vanrednog pravnog lijeka ograničena je zakonom i povezana je sa pogrešno utvrđenim č injenicama. S obziro m na to, zakoni o krivičnom postupku poznaju samo jedan vanredni pravni lijek, koji izjavljuje pod specifičnim zakonskim uslovima i u posebnom postupku se preispituje pobijana pravosnažna sudska odluka. Riječ je o zahtjevu za ponavljanje postupka.155 2.Ponavljanje postupka 2.1. Pojam i vrste ponavl janja postupka Ponavljanje krivičnog postupka predstavlja vraćanje pravosnažno završenog postupka u neku raniju fazu, te ponovo vođenje postupka od te faze nadalje.156U tom smislu, krivični postupak koji je dovršen pravosnažnim rješenjem ili pravosnažnom presudom mo že se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima Ii po uslovima predviđenim zakonom. Zahtjev za ponavljanje postupka ne može se postaviti zbog nepravilne primjene materijalnog ili procesnog krivičnog zakona, niti zbog pogrešne ocjene činjenica i dokaza u postupku koji je pravosnažno završen. Ne mo že se, dakle, ovim vanrednim pravnim lijeko m tražiti da sud još jednom u vanrednom postupku ispita već raspravljena pravna pitanja i ponovo ocijeni neizmjenjeno činjenično stanje. Ali moguće je da se naknadno pokaže da je činjenično stanje utvrđeno u pravosnažnoj presudi neistinito i da se to dokazuje novim činjenicama i novim dokazima za koje se ranije nije znalo ili sa kojima se nije raspolagalo. Pod takvim uslovima dozvoljava se ponavljanje postupka.157 U okviru vanrednog pravnog lijeka razlikuje se :-nepravo ponavljanje kriv ičnog postupka, -nastavljanje krivičnog postupka, -ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnim rješenjem, -ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnom presudom u korist osuđenog i – ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnom presudom na štetu optuženog.

A) Nepravo ponavl janje krivičnog postupka predstavlja oblik ovog vanrednog pravnog lijeka u okviru koga dolazi do promjene u pravosnažnoj sudskoj odluci, ali bez ponavljanja postupka, kao što će to biti slučaj kod drugih oblika tog vanrednog pravnog lijeka. Iz zakonskog teksta jasno da proizlazi da se ovdje radi o preinačenju pravosnažne presude bez ponavljanja kriv ičnog postupka, a cijenjeći razlog za tu mogućnost može se zaključiti da je riječ o situaciji u kojoj se zbog neprimjenjivanja odredbi krivičnog zakona koje se odnose na odmjeravanje kazne u sticaju potrebno pravosnažnu sudsku odluku izmjeniti u pogledu kazne , i to ne zbog novih činjenica ili novih dokaza, nego zbog usklađivanja izrečenih kazni sa

155 U radu na izmjenama i dopunama procesnih zakona intenzivno se zagovaralo vraćanje u naš pravni sistem još jednog vanrednog pravnog lijeka zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Vrlo opravdani zahtjevi su se iznosili u tom pravcu, međutim u finaliziranju amandmana iz pragmatičnih zakona nije došlo i do njegovog ponovnog uvođenja u procesni zakon 156 Tomašević, G., 1998, str. 243. 157 Ilić, M., 2001, str. 284-285

53

odgovarajućim odredbama materijalnog krivičnog prava o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela izvršena u sticaju. U tom smislu, pravosnažna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka ako je u dvije presude ili u više presuda protiv istog osuđenog pravosnažno izrečeno više kazni, a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. U opisanom slučaju sud će novom presudom preinačiti ranije presude u pogledu odluka o kazni i izreć i jedinstvenu kaznu. Za donošenje nove presude nadležan je prvostepeni sud koji je sudio u stvari u kojoj je izrečena najstrožija vrsta kazne, a kod istovrsnih kazni sud koji je izrekao najveću kaznu, a ako su kazne jednake sud koji je posljedni izrekao kaznu. Novu presudu donosi sud u sjednici vijeća na prijedlog tužioca ili osuđenog, odnosno branioca, a po saslušanju protivne stranke. Ako su priliko m izricanja nove presude i domjeravanja jedinstvene kazne prema pravilima iz krivičnog zakona uzete u obzir i presude drugih sudova, ovjereni prijepis nove pravosnažne presude dostavit će se i tim sudovima.158

B) O nastavljanju krivičnog postupka govori se u slučaju pravosnažne obustave postupka zbog toga što su postojale procesne smetnje za dalje vođenje postupka. U takvom slučaju krivični postupak se ne ponavlja, nego se, kad prestanu procesne smetnje koje su dovele do obustave, nastavlja tamo gdje se stalo. Prema zakonima o krivičnom postupku, ako je krivični postupak rješenjem pravosnažno obustavljen ili je presudom optužba pravosnažno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja, postupak će se na zahtjev tužioca nastaviti čim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke (čl. 325. ZKP BiH).159Iz navedene zakonske odredbe se vidi da do obustave postupka može doći kako u prethodnom postupku, tako i na glavnom pretresu. Bez obzira na procesni stadij, kriv ični postupak je obustavljen jer nije bilo potrebnog odobrenja. Odredba predviđa mogućnost nastavljanja pravosnažno okončanog postupka na zahtjev tužioca čim prestanu razlozi zbog kojih je postupak pravosnažno završen, dakle čim tužilac dobije odobrenje za gonjenje i podnese zahtjev za nastavljanje krivičnog postupka.

C) Za razliku od nastavljanja krivičnog postupka, ako je kriv ični postupak rješenjem

pravosnažno obustavljen prije početka glavnog pretresa i izvan razloga zbog kojeg se dozvoljava prethodno opisano nastavl janje postupka (jer nije bilo potrebnog odobrenja), a na zahtjev tužioca se može dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ako se podnesu novi dokazi na osnovi kojih se sud može uvjeriti da su stekli uslovi za ponovno pokretanje krivičnog postupka (čl. 326. st. 1. ZKP BiH).160Ponavljanje postupka je, dakle, moguće nakon podnošenja

158 Čl. 98. ZID ZKP BiH I čl. 324a ZKP BiH. O nepravom ponavljanju krivičnog postupka v. odluku Vrhovnog suda RS Kž 134/05 od 24. 08. 2005. 159 Čl. 341. ZKP FBiH, čl. 325. ZKP BD BiH, čl. 332. st. 1. ZKP RS 160 Čl. 342. st.1. ZKP FBiH, čl. 326. st. 1. ZKP BD BiH, čl. 332. st. 2.ZKP RS

54

novih dokaza (pod čim se podrazumjevaju i nove činjenice),161na temelju kojih sud može steći uvjerenje da postoje uslovi za ponovno pokretanje krivičnog postupka. Također, krivični postupak pravosnažno obustavljen do početka glavnog pretresa može se ponoviti kad je tužilac odustao od gonjenja, ako se dokaže da je do odustajanja došlo zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja tužioca. Ova činjenica kao osnova za ponavljanje krivičnog postupka dokazuje se, prije svega, pravosnažnom presudom kojo m je tužilac osuđen zbog navedenog krivičnog dijela. Samo u slučaju ako se takav krivični postupak ne može provesti zbog smrti tužioca ili okolnosti koje isključuju njegovo krivično gonjenje, ta se nova činjenica može dokazivati i drugim dokaznim sredstvima (čl. 326. st. 2. ZKP BiH)162

D) Ponavl janje krivičnog postupka završenog pravosnažnom presudom u korist

osuđenog ima za cilj da se u ponovljenom postupku osuđeni oslobodi od optužbe ili da optužba bude odbijena ili da bude osuđen po blažem krivičnom zakonu.163Krivični postupak završen pravosnažnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog.164 a) ako se dokaže da je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu

svjedoka, vještaka ili tumača,

b) ako se dokaže da je do presude došlo usljed kriv ičnog dijela sudije ili osobe koja je vršila istražne radnje,

c) ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored dužne

patnje i opreza nisu mogli bit i predstavljeni na glavnom pretresu , koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju oslobađanje osobe, osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnom zakonu,

d) ako je neka osoba za isto krivično djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih

e) ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo,

koje po zakonu obuhvata više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji, iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju

161 Sijerčić-Čolić, Hadžiomeragić, M., Jurčević, M., Jaurinović, D., Simović, M., op. cit., str. 814. 162 Čl. 342. st. 2. ZKP FBiH,čl. 326. st. 2. ZKP BD BiH, čl. 332. st. 3. ZKP RS. 163 Ponavljanje postupka je moguće i u slučaju ako je donesena presuda kojom je optuženi oglašen krivim ali je oslobođen od kazne ili mi je izrečena uslovna osuda, ili je kaznu već izdržao. 164 Čl. 327. st. 1. ZKP BiH, čl. 343. st. 1. ZKP FBiH, čl. 327. st. 1. ZKP BD BiH, čl. 333. st. 1. ZKP RS.

55

koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje ovih činjenica bi bilo od bitnog uticaja na domjeravanje kazne,

f) ako Ustavni sud BiH, Dom za ljudska prava ili ESLJP utvrdi da su u toku

postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju.165

U odnosu na razloge navedene u tač. a) i b) treba naglasiti da se postojanje tih razloga ne može dokazivati svim dokaznim sredstvima. Naime, u tim slučajevima mora se pravosnažnom presudom dokazati da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna krivična djela. Ako se postupak protiv ovih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, postojanje krivičnog djela može se utvrditi i drugim dokazima (č l. 327. st. 2. ZKP BiH).166Od svih navedenih razloga za ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnom presudom u korist osuđene osobe najčešći je onaj koji se odnosi na nove činjenice i nove dokaze. Ipak, svaki novi dokaz ili nova činjenica nije dovoljna da dovede do ponavljanja krivičnog postupka u korist osuđenog. Takav značaj mogu imati samo oni novi dokazi i one nove činjenice koji su sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju oslobađanje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem krivičnomn zakonu. Također, traži se da se radi o novim činjenicama ili novim dokazima koji, i pored dužne pažnje i opreza, nisu mogli b iti predstavljeni na glavnom pretresu. S tim u vezi mo že se govoriti o novim č injenicama i novim dokazima koji se naknadno pojave, dakle o ovim č injenicama i novim dokazima za koje se uopšte nije znalo (lat noviter reperta),167kao i o novim činjenicama i novi, dokazima za ko je se ranije znalo u toku postupka ali nisu izneseni na glavnom pretresu (lat. noviter producta).168

E) Zakonski uslov za ponavl janje krivičnog postupka završenog pravosnažnom presudom na štetu optuženog predviđen je članom 328. stav. 1. ZKP BiH.169 U tom smislu, krivični postupak se može ponoviti na štetu optuženog ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog tužiočevog odustajanja od optužbe, a dokaže se da je do ovog odustajanja došlo usljed krivičnog djela korupcije ili krivičnog djela protiv službene i druge dužnosti tužioca.I u ovom primjeru moraju se primjeniti odredbe člana 327. stav. 2. ZKP BiH o dokazivanju činjenica koje se odnose na krivična djela ko je je izvršio tužilac (čl. 328. st. 2. ZKP BIH).170

165 Prema ZKP FBiH i ZKP RS još i ako je odlukom Ustavnog suda FBiH, Ustavnog suda RS ili Ustavnog suda BiH prestao važiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravosnažna osuđujuća presuda. 166 Čl. 343. st. 2. ZKP FBiH, čl. 327. st. 2. ZKP BD BiH, čl. 333. st. 2. ZKP RS. 167 U odnosu na te dokaze ne postavlja se pitanje dužne pažnje i opreza, odnosno postojanje opravdanih razloga zbog kojih te činjenice i dokazi nisu ranije izneseni na glavnom pretresu.Sijerčić-Čolić, H adžiomeragić, M., Jurčević, M., Kaurinović, D., Simović, M., op. cit., str. 818. 168 U pogledu ovih dokaza podnosilac zahtjeva mora dokazati da i pored dužne pažnje i opreza ti dokazi nisu mogli biti iznešeni na glavnom pretresu (npr., nepoznat indentitet svjedoka). Kao prethodna bilj. 169 Čl. 344. st. 1. ZKP FBiH, čl. 328. st. 1. ZKP BD BiH, čl. 334. st. 1. ZKP RS. 170 Čl. 344. st. 2. ZKP FBiH, čl. 328. st. 2. ZKP BD BiH, čl. 223. st.2. ZKP RS

56

2.2. Subjekti i rok Zahtjev za ponavljenje krivičnog postupka mogu podnijeti stranke i branilac, a poslije smrti osuđenog zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tužilac i osobe koje su ovlaštene da ulože žalbu na prvostepenu presudu u korist optuženog. U korist osuđenog, zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu , i bez obzira na zastarjelost, amnestiju ili pomilovanje (čl. 329. st. 1. i 2. ZKP BiH).171Konačno, ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje kriv ičnog postupka obavjestit će o tome osuđenog, odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev (čl. 329. st. 3. ZKP BiH).172 2.3.Postupak odluči vanja U zahtjevu za ponavljanje se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traži ponavljanje i kojim se dokazima potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke, sud će pozvati podnositelja zahtjeva da u određenom roku zahtjev dopuni (čl. 330. st. 2. ZKP BiH).173 O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka odlučuje vijeće sastavljeno od trojice sudija suda koji je u ranijem postupku sudio u prvom stepenu.174Priliko m rješavanja o zahtjevu u vijeću neće učestovati sudija koji je učestovao u donošenju presude u ranijem postupku (čl. 330. st. 3. ZKP BiH).175 Sud može zahtjev za ponavljanje postupka odbaciti (npr ako se na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba), uvažiti i dopustiti ponavljanje krivičnog postupka ili odbi ti ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog postupka (čl. 331. i 332. ZKP BiH u vezi sa čl. 100. i 101. ZID ZKP BiH).176 U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka sud će odlučiti da se odmah zakaže novi glavni pretres (čl. 332. st. 3. ZKP BiH i č l. 101. ZID ZKP BiH).177 Prema zakonima o kriv ičnom postupku, zahtjev za ponavljanje postupka dostavlja se protivnoj stranci koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Također, predsjednik vijeća određuje da se izvide činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u dogovoru na zahtjev (čl. 331. st. 2.ZKP BIH).178 U postupku odlučivanja o zahtjevu sud vodi računa o institute beneficium coahesionis i suspenzivnom dejstvu ovog pravnog lijeka.

171 Čl. 345. st. 1. i 2. ZKP FBiH, čl. 329. St. 1. i 2. ZKP BD BiH, čl. 335. st. 1. i 2. ZKP RS. 172 Čl. 345. st. 3. ZKP FBiH, čl. 329. st. 3. ZKP BD BiH, čl. 335. st. 3. ZKP RS 173 Čl. 346. st. 2. ZKP FBiH, čl. 330. st. 2. ZKP BD BiH, čl. 336. st. 2. ZKP RS. 174 Zahtjev za ponavljanje postupka je, dakle, nedevolutivni pravni lijek, jer o njemu odlučuje isti sud koji je donio odluku o kojoj se ponovno raspravlja. 175 Čl. 346.st. 3. ZKP FBiH, čl. 330. st. 3. ZKP BD BiH, čl. 336. st. 3. ZKP RS 176 Čl. 347. i 348. ZKP FBiH, čl. 331. i 332. ZKP BD BiH, čl. 337. i 338. ZKP RS 177 Kao prethodna bilj. 178 Čl. 347. st. 2. ZKP FBiH, čl. 331. st. 2. ZKP BD BiH,čl. 337. st. 2. ZKP RS.

57

Tako, ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuženog postoje i za jednog saoptuženog koji nije podnio zahtjev za ponavljanje postupka, postupit će se po službenoj dužnosti kao da takav zahtjev postoji. Drugo, ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podnesen u korist osumnjičenog, a sud smatra, s obziro m na podnesene dokaze, da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi ga se uračunavanjem već izdržane kazne trebalo pustiti na slobodu, ili da može biti oslobođen od optužbe, ili da optužba može biti odbijena-odredit će da se izvršenje presude odloži, odnosno prekine. I, treće, kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravosnažno, obustavit će se izvršenje kazne, ali će sud, po prijedlogu tužioca, odrediti pritvor ako za to postoje zakonski uslovi (čl. 332. st. 2,4 i 5. ZKP BIH).179 Pored navedenog, potrebno je naglasiti da je sud u ponovljenom postupku vezan zabranom reformatio in peius. Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je dopušteno ponavljanje krivičnog postupka,primjenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak. U ponovljenom postupku sud nije vezan za rješenja donesena u prethodnom postupku su:-ako se ponovljeni postupak obustavi do početka glavnog pretresa sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu i –presuda kojom će se prethodna presuda djelimično ili u cjelini staviti van snage ili ostaviti na snazi. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuženom uračunati izdržanu kaznu, a ako je ponavljanje određeno samo za neko od djela za koje je optuženi bio osuđen, sud će izreć i novu jedinstvenu kaznu (čl. 333. ZKP BiH).180

SUDSKE ODLUKE

VANREDNI PRAVNI LIJ EK

Ponavljanje krivičnog postupka podignut u korist osuđenog – dopuštanje za ponavljanje postupka – član. 400 stav. 4 ranijeg ZKP (sada član. 348. stav. 4. FBiH). Ako je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka podignut u korist osuđenog, sud može prije donošenja rješenja o ponavljanju krivičnog postupka narediti da se izvršenje kazne odloži ili prekine, pod uvjetima ako smatra, s obzirom na podnesene dokaze da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu ili da može biti oslobođen od optužbe, ili da optužba može biti odbijena. Iz obrazloženja: Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: Kv-550/00, od 19. 10. 2001. godine dozvoljeno je ponavljanje krivičnog postupak D.N. završen pravosnažnom presudom toga suda broj: K. 252/99 od 7. 7. 2001. godine. Istim rješenjem odbijen je zahtjev osuđenog da se prema njemu obustavi rješenje kazne zatvora. U obrazloženju rješenja je

179 Čl. 348. st. 2,4 i 5. ZKP FBiH, čl. 332. st. 2, 4 i 5. ZKPBD BiH, čl. 338. st. 2, 4 i 5. ZKP RS. 180 Čl. 349. ZKP FBiH, čl. 333. ZKP BD BiH, čl.339.ZKP RS.

58

navedeno da je D.N. suđeno u odsutnosti i da je oglašen krivim za kriv ično djelo iz č lana 274. stav. 2. KZ FBiH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, da mu je u toku istrage bio određen pritvor i naređeno raspisivanje potjernice jer se nalazio u bjegstvu i bio nedostupan. Nakon pronalaženja okrivljenog pritvor je ukinut. U toku prvostepenog postupka D.N. je bio ponovno nedostupan iz navedenih razloga pa mu je pritvor ponovo određen i naređeno raspisivanje potjernice, koja ni do kra ja tog postupka nije realizovana. Zbog toga je suđenje provedeno u njegovoj odsutnosti i donesena presuda koja je postala pravosnažna pa je dato naređenje opštinskom sudu 2 za njeno izvršenje. Osuđeni je nalazeći se na izdržavanju kazne KPZ Zenica putem branioca podnio zahtjev za ponavljanje postupka, u smislu člana 403. stav. 1. ZKP tražeći da se suđenje obnovi u njegovoj prisutnosti navodeći adresu stanovanja. Nakon što je dopunio zahtjev i obavjestio sud da je za presudu saznao 3. 10. 2001. godine kada je bio lišen slobode i priveden na izdržavanje kazne. Opštinski sud je obavjestio ovaj sud da je osuđeni D.N. priveden po potjernici stupio na izdržavanje kazne dana 3. 10. 2000. godine. Vijeće je ocijenilo da je osnovan zahtjev za ponavljanje postupka i da je isti blagovremen, ali je odbio zahtjev osuđenog da se prema njemu obustavi izršenje kazne zatvora pozivajući se na odredbe člana 400. stav, 4. ZKP. U toj odredbi je regulisano da će se izvršenje kazne prekinuti samo ako sud smatra, s obziro m na podnesene dokaze (kod pravog ponavljanja) da osuđeni može u ponovljenom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu ili da može biti oslobođen od optužbe ili da optužba može biti odbijena. Kako je u konkretnom slučaju osuđeni po izdatoj potjernici stupio na izdržavanje kazne dana 3. 10. 2001. godine, a prema stanju u spisu po ocijeni vijeća ne bi se moglo očekivati da bi u ponovljenom postupku bila donesena oslobađajuća ili odbija juća presuda niti bi mogao bitio osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanje već izdržane kazne imao pustiti na slobodu, to je zahtjev za obustavu , odnosno prekid kazne čiji izvršenje u toku odbijen. Protiv navedenog rješenja izjavljena je ža lba od strane osuđenog, a rješenje VsFBiH broj: Kž-500/01, od 6. 12. 2001. godine žalba je odbijena.

(Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: Kv-500/01, od 19. 10. 2001. godine)

Obnova postupka, izricanje nove jedinstvene kazne – članak 402.

Pri izricanju nove jedinstvene kazne zatvora, na temelju č lana 389. stav. 2. ZKP, a prema odredbama o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju, sud nije ovlašten da drugačije utvrđuje okolnosti što su utjecali na odmjeravanju kazne na prijašnjim presudama, već samo da uzimajući te okolnosti kao utvrđene, a s tim u vezi i na njima zasnovane pojedinačne kazne, pravilnom primjenom odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne izriče osuđeniku novu jedinstvenu kaznu.

(VsH, broj: I-Kž-188/83, od 11. 5. 1983. godine)

59

Nepravo ponavl janje krivičnog postupka Ako osuđeni učini krivično djelo nakon što je izdržao kaznu zatvora po prijašnjoj presudi, nema zakonom propisanih uslova za izricanje jedinstvene kazne prema odredbama o sticaju, pa se zbog toga nemože izvršiti t zv. nepravo ponavljanje krivičnog postupka, prema odredbi člana 401. Stav. 1. ZKP, bez obzira na to što je osuđeni kaznu izrečenu za prije učinjeno krivično djelo izdržao tako što mu je izrečenu kaznu za to krivično djelo uračunato vrijeme što ga je proveo u pritvoru.

(VvS, broj: Vkr-85/84, od 5. 12. 1984. godine)

Ponavljanje postupka u kome se optuženom sudilo u odsustvu – član 410 ZKP

Sud je nepravilno postupio kada je u ponovljenom postupku u kome se optuženom sudilo u odsustvu shodno čl. 410. ZKP, pa je č injenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno kada je odbio prijedlog odbrane da se neposredno saslušaju svjedoci, da se ranije saoptuženi saslušaju u svojstvu svjedoka i saslušaju sa optuženim, radi provjere odbrane optuženog, jer očigledno u toku prvostepenog postupka ostali optuženi su teret odgovornosti za izvršenje krivičnog djela prebacili na optuženog kome se sada sudi u ponovljenom postupku.

(VsS, broj: Kž-1353/00, od 23. 11. 2001. godine)

60

ZAKLJUČCI U ovom radu sam obradila problematiku pravnih lijekova uopšte, podijelivši ga na uvodni dio, dio koji obuhvata redovne pravne lijekove i dio koji obuhvata vanredni pravni lijek. Ujedno sam se koristila i sudskim odlukama da bih približno pojasnila neke primjere upotrebe pravnih lijekova. Ako bih se pitali kada se upotrebljavaju pravni lijekovi, odgovor bi našli u činjenici : “Da kada dolazi do sumnje da je izvršeno krivično djelo, pokreće se krivični postupak gdje se odlučuje o krivično – pravnom zahtjevu i izricanju prvostepene presude. Da bi presuda bila u sklopu sa zahtjevom ona mora biti utemeljena u pogledu činjeničnog stanja, kao i primjene krivičnog, materijalnog i procesnog prava”. Što se presudom utvrdi smatra se istinom! Međutim i pored primjene svih zakonskih pravila odvijanja redovnog krivičnog postupka dolazi do donošenja odluka u suprotnosti sa zakonom. Da bi se spriječilo da takve odluke proizvedu pravne posljedice uvedena je posebna vrsta zaštite pravnih sredstava tj.(pravni lijekovi koji su usmjereni protiv sudskih odluka tražeći njihovo preinačenje ili ukidanje) Pod pojmom pravnih lijekova podrazumijevaju se procesne radnje subjekata u krivičnom postupku kojima se pobija sudska odluka s ciljem da se ukine ili izmjeni donošenje nove odluke. Iako postoje različ ite definicije te ustanove, svaki pravni lijek mora sadržati tri osnovna elementa: osnovicu, zahtjev i prijedlog. Pravnim lijeko m pobija se odluka suda, dokazuje njena nepravilnost ili nezakonitost i po tom osnovu od neposredno višeg nadležnog suda traži preinačenje ili ukidanje te odluke. Pravni lijekovi značajno doprinose ujednačavanju i pravilnijem shvatanju pojedinih instituta materijalnog i kriv ičnog procesnog prava. Međunarodno pravna jemstva prava na žalbu predviđena su u članu 2. stav. 3. a) MPGPP i č lana 2. stav. 7. EKLJP. Pravo na žalbu je neodvojivo od prava na pravično suđenje iz člana 6. iz EKLJP. U članu 13. EKLJP utvrđeno je da svako kome su povrijeđena prava i slobode u ovoj konvenciji ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred nacionalnim vlastima, čak i kad su povrede ovih prava i sloboda izvršila lica koja su postupila u službenom svojstvu. Kada pojedinac ima sporan zahtjev da je žrtva kršenja prava navedenih u EKLJP on treba imati pravni lijek pred domaćim organom i to kako bi se odlučilo o njegovom zahtjevu tako da bi mu se moglo ako je potrebno omogućiti ža lba. Pravo na djelotvoran pravni lijek proističe iz zajamčenog prava na pravični postupak koji se smatra bitnim načelom krivičnog – procesnog prava. Pravo na žalbu protiv sudskih krivičnih presuda nije samo ustavno i zakonsko pravo čovjeka i građanina već je osnovno ljudsko pravo koje kao takvo predviđa i jamči i član 13. EKLJP te poseban član 2. Protokola 7 uz tu konvenciju Ustavni sud BiH, kao i Europski sud za ljudska prava, nalaže da nije potrebno iscrpiti domaće pravne lijekove ukoliko se pokažu ne efikasnim.

61

U većini država, propisno sklopljeni, potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori čine dio unutrašnjeg pravnog poredka i po svojoj su pravnoj snazi iznad zakona. Budući da norme Europskog prava imaju veću pravnu snagu od normi nacionalnog prava i da prema domaćim zakonima predstavljaju lex superior, nacionalni sudovi ih moraju direktno primjenjivati. Opseg prava na žalbu određuje država, preko svog zakonodavnog tijela, putem krivičnih zakona. U drugom dijelu rada sam obuhvatila redovne pravne lijekove: ža lbu na presudu prvostepenog suda ( pojam, osnov, bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđeno činjenično stanje, postupak po žalbi, odluku po žalbi), žalba na presudu drugostepenog suda (slučajevi pobijanja drugostepene presude, lica ovlaštena za podnošenje žalbe protiv drugostepene presude, kao i nadležnosti i postupak pred sudom trećeg stepena). Kao treći redovni pravni lijek žalba na rješenje istakla sam dozvoljenost i dejstvo žalbe na rješenje, rokovi za ža lbu i lica ovlaštena za podnošenje žalbe protiv rješenja, osnovi pobijanja rješenja, kao i postupanje sa žalbom i odluke po žalb i na rješenje. Upotrebom ža lbe pobija se i istovremeno traži ispravka nepravilne sudske odluke kojom su povrijeđena ili ugrožena čovjekova prava i pravni zaštićeni interesi, prvenstveno pravo na slobodu, tjelesni integritet, imovinu, čast, ugled ali i sva druga njegova temeljna prava. Nepravilnom sudskom odlukom pojedincu se nanosi pravna i stvarna šteta koju nije dužan trpiti. Bilo bi neprihvatljivo koristiti se pravom na kažnjavanje , a ne priznati oštećenom građaninu pravo na ispravljanje pogrešnih odluka koje donose sudska tijela vlasti. Treći dio obuhvata vanredni pravni lijek. Pravosnažno presuđena stvar uživa zaštitu prava i ne može se pobijati redovnim pravnim lijeko m.U našem krivičnom postupku postoji samo jedan vanredni pravni lijek a riječ je o zahtjevu za ponavljanje postupka koji je ograničen zakonom i povezan je sa pogrešno utvrđenim činjenicama. U ovom dije lu opisan je pojam i vrste ponavljanja postupka, subjekti i rokovi i postupak odlučivanja. Samim tim što je data zakonska mogućnost primjene redovnih pravnih lijekova kao i vanrednog pravnog lijeka težilo se u kriv ično procesnom pravu pružiti maksimalna zakonska mogućnost zaštite prava i sloboda čovjeka i građana. Značenje pravnih lijekova ogleda se i u pospješivanju učinkovitijeg i kvalitetnijeg rada i postupanja sudskih organa, čime se bitno pridonosi sveukupnoj afirmaciji pravosuđa. Upotrebom pravnih lijekova pobija se i istovremeno traži ispravka nepravilne sudske odluke kojom su povrijeđena ili ugrožena čovjekova prava i pravno zaštićeni interesi, prvenstveno pravo na slobodu, tjelesni integritet, imovinu, čast, ugled, ali i sva druga njegova temeljna prava.

62

Objašnjenje skraćenica

BD BiH: Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine

BiH: Bosna i Hercegovina

EKLJP: Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

ESLJP: Evropski sud za ljudska prava

FBiH: Federacija Bosne i Hercegovine

KZ BiH: Krivični zakon Bosne i Hercegovine KZ BD BiH: Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine

KZ FBiH: Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine

KZ RS: Krivični zakon Republike Srpske MKSJ: Međunarodni krivični sud za teška kršenja međunarodnog humanitarnog

prava na području bivše Jugoslavije od 1991. Godine MPGPP: Međunarodni pakt o građanskim i polit ičkim pravima RS: Republika Srpska

ZID ZKP BiH: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku BiH (“Službeni glasnik BiH” 58/2008)

ZKP BiH: Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ZKP FBiH: Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

ZKP RS: Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ZoS BiH: Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine

ZoT BiH: Zakon o tužilaštvu Bosne i Hercegovine KZ HR: Kazneni zavod Republike Hrvatske

63

LITERATURA

1. Barjaktarević, Ružica: Kazneno zakonodavstvo, organizacija i funkcionisanje pravosuđa u državnoj zajednici Srbije i Crne Gore, Zlatibor, 2003.

2. Bayer, Vladimir: Relativno bitne povrede krivičnog procesnog prava kao žalbene osnove, Naša zakonitost, Zagreb, 3/1984.

3. Bejatović, dr Stanko: Krivično procesno pravo “Savremena administracija”, Beograd, 2003.

4. Bernouli, N.: Das Verbot der reformatio in peius in schweizersche strafpprocessrecht, Zurich, Wintherthur, 1953., str.1.

5. Bubalović, dr Tadija: Pojam, opravdanje i cilj pravnih lijekova u krivičnom postupku “Pravo i pravda”, Sarajevo, broj: 1-2/04, str.156.

6. Bubalović, dr Tadija: Pravni lijekovi u njemačkom krivično-procesnom pravu, str.363. – Pravo na žalbu u kaznenom postupku, Sarajevo, 2006.

7. Dodik, Ignjacije: Formalno pravni i materijalno pravni nedostatci u sudskim odlukama – iskustva iz apelacionog postupka “Pravo i pravda”, Sarajevo, broj 1-2/04, str.193-226

8. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. 9. Gomien, Donna: Kratak vodič kroz Evropsku onvenciju o ljudskim pravima, Vijeće

Evrope, organizator Zagreb 1996. (Prijevod: Dr Josip Kregar i mr. Dubravka Šimonović), 10. Grubač, dr M omčilo: Krivično procesno pravo, uvod i procesni subjekti, “Službeni

glasnik Republike Srbije”, Beograd, 2004. 11. Grubač, dr Momčilo: Krivično procesno pravo, posebni dio, “Službeni glasnik Republike

Srbije”, Beograd, 2004. 12. Grubiša, dr M laden: Beneficium cohaesionis i njegove pravne posljedice u krivičnom

postupku, op.Cit. str.39. 13. Grubiša, dr M laden: Krivični postupak – postupak o pravnim lijekovima, “Informator”,

Zagreb, 1987. str.36, 117, 127, 128. 14. Grupa autora: Komentar Zakona o krivičnom postupku 15. Helić, Vildana: Radnje dokazivanja u svijetlu pribavljanja dokaza na zakonit način

“Pravo i pravda”, Sarajevo, broj 1-2/04, str. 237-257. 16. Jekić, dr Zagorka: Novi oblik ustanove Beneficium cohaesionis u ZKP iz 1976.god.,

“Anali pravnog fakulteta u Beogradu”, Beograd, broj 5/86, str.429. 17. Jekić, dr Zagorka: – Škulić, dr. Milan: Krivično procesno pravo, Pravni fakultet, Istočno

Sarajevo, 2005. 18. Jovančević, mr. Nedeljko: Pravni lijek, žalba na krivičnu presudu Prvostepenog suda,

Pravno-istraživački centar, Beograd, 1997., str.36. 19. Knežević,dr Saša: Povlastica povezanosti u krivičnom postupku, “Pravni život”,

Beograd, broj 9/05, str.1000, iop.cit, str.997, 999. 20. Krapac, prof.dr.sc. Davor: Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih

sloboda, Krivični postupak, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, broj ¼, str. 3-40.

21. Krapac, prof.dr.sc. Davor: Krivično procesno pravo, knjiga prva “Informator”, Zagreb, 2000.

22. M eđunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. 23. M rčela, M : Obrazloženje presude suda prvog stupnja u kaznenom postupku, 24. Ogorelica, dr Nikola: Zakonik o sudskom krivičnom postupku, op.cit. str.573.

64

25. Panta, dr. Marina: Pitanje instancija u krivičnom postupku, “Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu”, Zagreb, broj 3-4/60, str.252.

26. Petrić, dr Branko: Pravni lijekovi u krivičnom postupku, drugo izdanje, Beograd, 1980. str.14.

27. Poznić, dr Borivoje: Građansko procesno pravo, Beograd, 1978. str.289. 28. Rodin, Siniša: Konstitucionalizacija evropskog prava: Novi pravni poredak u svijetlu

američkog iskustva, Zbornik PFZ, Zagreb, 43/1993. 29. Sijerčić-Čolić, Hajrija; Vuleta, Draško; Hadžiomeragić, M alik: Komentar Zakona o

krivičnom postupku, Osce, Sarajevo, 1999. 30. Simović, prof.dr. Miodrag: Krivično procesno pravo, Pravni fakultet, Istočno Sarajevo,

2001. 31. Simović, prof.dr. Miodrag: Osnovne karakteristike Zakona o krivičnom postupku BiH,

Pravni život, Beograd, br.9/03. 32. Simović, prof.dr. Miodrag: Praktični komentar Zakona o krivičnom postupku Republike

Srpske, Visoka škola unutrašnjih poslova, Banja Luka, 2005. 33. Simović, prof.dr. Miodrag: Krivično procesno pravo, uvod i opšti dio, Pravni fakultet

Univerziteta u Bihaću, 2005. 34. Simović, prof.dr. Miodrag: Krivično procesno pravo – II posebni dio, Banja Luka, 2006. 35. Stefanović dr M ilica: Povlastice okrivljenog u krivičnom postupku, Beograd, 1978.

str.134. 36. Tubić, Bojan: Dopuštenost tužbe pred regionalnim tijelima za zaštitu ljudskih prava –

uporedno istraživanje, “Pravni život”, Beograd, broj 12/05. str. 379-395. 37. Zlatić, dr Milica: Povlastice okrivljenog u krivičnom postupku, Beograd, 1978., str. 134. 38. Zakon o krivičnom postupku “Sl.glasnik BiH”, broj 36/03; 26/04; 63/04; 13/05; 48/05;

46/06; 76/06; 29/07; 32/07; 53/07; 76/07; 45/08 i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku BiH broj 58/08 od 21.07.2008.godine

39. Zbirka sudskih odluka iz oblasti Zakona o krivičnom postupku; Priredio Kreho, Sarajevo, 1996.

40. Zbirka sudskih odluka iz krivično pravne materije. Priredio Simović Prof. dr. M iodrag i

Haso Taić, Sarajevo juni 2007. godine