12

Porta della Carta na Dudevoj palai u Veneciji

13

Radoslav Buani, Ana Doljanin

Split

FEDES - KREPOST NA PORTALU SPLITSKE PALAE TOME PAPALIA

UDK: 728.37(497.5Split)"14" 72.025.3/.4

Rukopis primljen za tisak 23.10.2014.Klesarstvo i graditeljstvo, Puia, 2014. br. 1-4Izvorni znanstveni lanakOriginal scientific paper

U radu se atribuira Mala Papalieva palaa Jurju Dalmatincu, a njena gradnja u vrijeme izmeu 1440. i 1449. godine. Kristovo ime na portalu oznaava Fedes, vrlinu koju je isticao Toma Papali, naruitelj Jurjeve pre-gradnje. Donose se rezultati dijagnostikih istraivanja i provedeni konzervatorsko-restauratorski zahvati na portalu.

Kljune rijei: Juraj Dalmatinac; Split; Papali; renesansna arhitektura; restauracija

Mala palaa Papali jedna je od rijetkih humanistikih palaa podignutih uz zapadni bedem srednjovjekovnog proirenja Splita ili Coloniae, kako se nazivao novi dio grada s konca 12. na 13. st. Nastala je objedinjavanjem nekoliko romanikih kua u 15. st. O toj su pregradnji pisali Tomislav i Jerko Marasovi koji su istraivali i obnavljali pala-u sedamdesetih godina 20. st.1 U vrijeme obnove pronaena je zazidana loa dvorita i istraena, te dokumentirana, pregradnja itavog sklopa palae, podijeljena u tri etape.

1 J. i T. Marasovi, Dvije adaptacije Jurja Dalmatinca u Splitu, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 3-6 (1979.- 1982.), 179 -182.

14

Prvi romaniki sloj datiran je u 13. st. kada je, prema njihovu miljenju, ve uobli-eno ulino proelje dananje ubieve ulice (nekadanje Ulice starog suda). Drugi sloj autori su prepoznali u romaniko-gotikoj nadogradnji sjevernog dijela sklopa kojem je tada formiran zabat s grbovima obitelji. Trea, posljednja srednjovjekovna pregradnja pripisana je Jurju Dalmatincu koji je preoblikovao proelje sjeverne kue i androne s portalom i terasom na vrhu. Zahvat je, prema miljenju autora, ukljuio irenje sklopa na sjevernu ulicu koja je postala Papaliev prilaz dvoritu u kojem je Juraj izveo monu-mentalnu lou.

Ruka majstora Jurja prepoznata je na Maloj Papalievoj palai znatno ranije. Jurju Dalmatincu atribuirao je grb na njezinu portalu jo Adolfo Venturi.2 U svom djelu, posve-enom ibenskoj katedrali i Dalmatinevoj gradnji, Dagobert Frey nije smatrao pouzda-nim pripisivanje velikom majstoru gradnje splitskih palaa i njihovih portala.3 Njemu se pridruio i Hans Folnesich. Grb u Ulici starog suda, kako Folnei naziva lunetu Male Papalieve palae, smatra radom koji pripada vremenu i pravcu Jurjeve umjetnosti, ali koji pokazuje izvjesnu ljupkost za koju smatra da inae Jurju nedostaje. Zakljuuje da je za povijest stilova prilino nevano komu se atribuiraju razni obiteljski grbovi.4 Slijedei miljenje Freya i Folnesicha, Ljubo Karaman je obje Papalieve palae pripisao koli majstora Jurja.5 Ve uvrijeenim miljenjima suprotstavio se Cvito Fiskovi koji obje palae ubraja Jurju Dalmatincu.6 Njemu se pridruio Miro Montani koji je Jurjevom sma-tra pregradnju male Papalieve palae, ali i gradnju palae kod Zlatnih vrata.7 Istom maj-storu pripisao je i portale splitskih renesansnih palaa, one na Dosudu i stare Cipcijeve palae. Duko Kekemet, jednako tako, smatra da je Juraj graditelj Male Papalieve palae.8 Andrija Mutnjakovi tzv. Veliku Papalievu palau, kao i humanistiku obnovu Palae kod Zlatnih vrata, vezuje uz majstora Andriju Aleija.9 U duhu ranijih istraivaa Jurjeva rada, Emil Hilje je pokuao pribliiti pregradnju Male Papalieve palae Andriji Aleiju.10 Svoja je razmiljanja temeljio na interpretaciji dokumenata 15. st. u kojima se spominje spor izmeu Papalia i Aleija. Spor je vezan uz kamen to ga je graditelj odlo-io u androni Papalieve palae pored Andrijine kue.

2 A. Venturi, La scultura dalmata nel XV secolo, LArte, XI/I, Roma, 1908., str. 39.3 D. Frey, Der Dom von Sebenico und sein Baumeister Giorgio Orsini, u: Jahrbuch des Kunsthistorischen

Institutes der k. k. Zentral-Kommission fr Denkmalpflege, VII/IIV, Wien, 1913., 70.4 H. Folnesics, Studien zur Entwicklungsgeschichte der Architektur und Plastik des XV. Jahrhunderts in Dal-

matien. Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes der K. k. Zentralkommission fr Denkmalpflege (Wien), 8 (1914.), str. 78, bilj. 113.

5 Lj. Karaman, Umjetnost u Dalmaciji XV. i XVI. vijek, Zagreb, 1933., 59.6 Fiskovi, C., Umjetniki obrt XV i XVI stoljea u Dalmaciji, Zagreb: Zbornik u proslavu petstogodinjice

roenja Marka Marulia 1450.-1950., Zagreb, 1950., str. 132; isti, Juraj Dalmatinac, Zagreb, 1963., str. 20-21.

7 M. Montani, Juraj Dalmatinac i njegov krug, Zagreb, 1967., 14. 8 D. Kekemet, Papalieva palaa i gotika arhitektura Jurja Dalmatinca u Splitu, u: Radovi Instituta za

povijest umjetnosti, 3-6, Zagreb, 1979.-1982., 167-168; Kekemet, Juraj Dalmatinac i gotika arhitektura u Splitu, Split, 1988.

9 A. Mutnjakovi, Andrija Alei, Zagreb, 1998., 59-68.10 E. Hilje, Andrija Alei i stambeno graditeljstvo u Splitu sredinom 15. stoljea, Radovi Instituta za povi-

jest umjetnosti 29, Zagreb, 2005., 43-57.

15

Stoga je, pie Hilje, 3. lipnja 1455. godine splitski knez donio presudu u sporu izmeu plemia Nikole Papalia i kipara Andrije u vezi s nekim kamenjem koje je reeni majstor obraivao u prolazu to vodi u Nikolinu kuu. Majstoru je naloeno da vie ne radi u tom prolazu i da ondje ne dri kamenje. Hilje je, izvrsnim komparacijama arhivske grae, doao do pitanja koji je Nikola Papali u sukobu s Aleijem, jer su tada u Splitu ivjela dva odvjetka te obitelji s imenom Nikola. Jedan je Nikola Dominikov Papali, a drugi Nikola Tomin Papali. Za Nikolu Dominikova zna se da je posjedovao kuu u starom dijelu grada. Na toj je kui uredio prolaz koji vodi u dvorite i postavio portal na taj prolaz s uline strane, a Nikola Tomin, smatra Hilje, mogao bi biti nasljednik Tome Papalia koji je 3. rujna 1447. godine kupio kuu u novom dijelu grada. Ona e postati jezgrom buduega sklopa Male Papalieve palae.

To je ispravan zakljuak, meutim pokuaj da se njezina androna dovede u vezu s Aleijem nije tako dobar put. Palaa Nikole Dominikova Papalia nalazila se u starom dijelu grada, uz eljezna vrata, gdje je bila i kua Andrije Aleija, a njezin se poloaj

Luneta portala Male Papalieve palae

16

moe pouzdano odrediti.11 Ve sam ranije spomenuo kako je Hiljin zakljuak da je Mala Papalieva palaa vezana uz Tomu Papalia, iznimno znaajan. Taj ugledni lan obitelji splitskih Papalia spominje se 1432., kada kao poslanik odlazi u Veneciju kako bi prosvjedovao protiv novaenja puana i plemia, a poslije se spominje kao sudac sve do 1449.12 Ipak, najvaniji podatak vezan uz Tomu Papalia ita se u dokumentu iz 1444., gdje on, kao jedan od izvritelja oporuke Marina Ohmovia, sklapa s Jurjem Dalmatincem ugovor za izvedbu Arnirove kapele. Dokument, koji u prijepisu donosi Milan Ivanievi, izravno povezuje Tomu Papalia i Jurja Dalmatinca.13 Jurjevo autorstvo portala Tomine palae time nije izravno zajameno, ali uza sve druge, ranije raspravljene argumente postaje posve izvjesno.

Na luneti portala je Papaliev grb upisan u kvadrilob koji rukama pridravaju dva anela u dugim haljinama. Iznad grba je natpis IHE SVS, upisan olovnim slovima u kamenu povrinu lunete. Prekriven slojem tamnog depozita, natpis nije bio uoljiv pa je prije ienja trebala iznimna fotografska vjetina za njegovu publikaciju.14 Znaenje zaziva Isusova imena moe se tumaiti kao jednostavan invokacijski natpis ili jednostav-no kao pobonost Kristu koja je u to vrijeme bila u usponu. Sagledamo li natpis u svjetlu ostalih splitskih portala, na kojima je, kako sam u ranijim radovima pisao, najee isticana virtus vrlina vlasnika palae, onda se sadraj natpisa moe poneto drugaije tumaiti.15 U ovom sluaju, krepost koju istie Toma Papali jest fedes vjernost, to ne udi uzme li se u obzir konotacija koju nosi njegovo ime, nadjeveno na spomen nevjernog apostola.

Isticanje kreposti na proeljima zgrada etika je sastavnica projekata s kojima se Juraj Dalmatinac proslavio u Veneciji i u Anconi. Tako se neki dijelovi raskonog ulaza Dudeve palae u Veneciji, ukraeni kardinalnim vrlinama, pripisuju mladom Jurju. Kipovi tog portala, ugovorenog 1438., a sagraenog 1442., poznatog pod imenom Porta della Carta, s prikazima Temperancije i Snage, odavna se smatraju njegovim radovi-ma.16 Isto tako, prikazi kardinalnih vrlina na proeljima ankonitanskih graevina, koje je izvodio Juraj Dalmatinac 1451. 1459., postaju dio njegova prepoznatljiva arhitekton-skog programa. Znamenitom figurom ljubavi caritas, kojom je ukraena Loggia degli Mercanti, Juraj slijedi antikizirani predloak koji je u Sieni 1418. izradio Jacopo della Quercia, a reljef crkve augustinaca, koji izvodi 1460., prikazuje Augustina koji brani pravu vjeru fedes.17 Jurjev etiko-estetiki princip, temeljen na vrlini, moe se pratiti

11 R. Buani A. Brakus, Virtus i Fortuna, tragovi Petrarkina De remediis na proeljima splitskih humani-stikih palaa, Klesarstvo i graditeljstvo, god XXII., br. 3-4, Puia, 2011., 47.

12 M. Nepo Kuzmani, Splitski plemii, prezime i etnos, Split, 1998., 72.13 M. Ivanievi, Juraj Dalmatinac u Splitu godine 1444. i 1448., u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti,

3-6 (1979.-1982.), 152.14 C. Fiskovi, Juraj Dalmatinac, Zagreb, 1963., str. 21, slika na stranici 63-64.15 R. Buani A. Brakus, op. cit. (11), 42.16 I. Chiappini di Sorio, Proposte e precisazioni per Giorgio da Sebenico, Notizie da palazzo Albani, II,

Urbino, 1973., fasc. 3, str. 18-26; R. Ivanevi, Prilozi problemu interpretacije djela Jurja Matejeva Dalmatinca, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 3-6, Zagreb, 1979.-1982., str. 35; F. N. Arnoldi, La scultura del Quattrocento, Torino, 1994., str. 263.

17 I. Fiskovi, Dalmatinski prostori i stari majstori, Split, 1990., str. 233; Reljef je nadahnut 93. pismom sv. Augustina koji, branei pravu vjeru, ustaje protiv donatista.

17

kroz vrijeme u prolost sve do antikih izvora. Od Filaretea preko Petrarke do Vitruvija virtus-virt predstavlja topos, a u vremenu kad Juraj djeluje postaje nadahnuem brojnim umjetnikim djelima, meu ostalim i u arhitekturi.18 Ta moda stii e u Dalmaciju iz velikih centara s druge strane Jadrana, a Juraj i njegovi suradnici jedan su od mostova preko kojega e se u simbolikom smislu s time dotaknuti lokalni patricijat i prvi narataj hrvatskih humanista. U ranim humanistikim ostvarenjima velikog graditelja treba traiti korijen misli koja e u malom mjerilu oznaiti zahvate plemstva koje e pored obiteljskih grbova istaknuti antiki virtus na portalima svojih palaa.

Kako je izrada portala Male Papalieve palae samo dio temeljite pregradnje ranije sagraenih kua, moe se pretpostaviti slijed radova na objedinjavanju sklopa. Na zabatu proelja pregraene kue s jurjevskim monoforama grbovi su obitelji Papali, koji poka-zuju da im je od ranije pripadala treentistika gotika kua. Poznanstvo s Jurjem zajam-eno je dokumentom iz 1444., a kupnja kue u Novom gradu 1447. godine. Toma Papali ivio je do 1449. godine.19 Iz navedenoga se moe pretpostaviti kako su objedinjavanje i pregradnja Male palae Papali provedeni izmeu 1444. i 1449., upravo u vrijeme kad je

18 L. A. Ciapponi, Il De architectura di Vitruvio nel primo umanesimo, Italia medioevale e umanistica, III, (1960.), str. 59-99.

19 M. Nepo Kuzmani, op. cit. (12), 70.

Glavno proelje Male Papalieve palae (prema J. Marasoviu)

18

majstor posvjedoeno radio u Splitu.20 Nije samo plastika portala karakteristian Jurjev rukopis, iako se aneli u kontrapostu s prekrienim trakama preko grudi i lelujavim haljinama koje potenciraju kretanje i realno ozraje mogu smatrati njegovim potpisom, nego su i ukras plastike monofora prvog kata s motivom povijenog lia koje je omotalo tapove i ostale profile gotikih doprozornika, akroteriji i drugi kameni dijelovi proelja ono to odaje repertoar velikog majstora kojemu su spomenuti detalji bolje sauvani na Staevoj kapeli unutar splitske prvostolnice.

Ovim se prilogom autorstvo Male Papalieve palae moe prilino pouzdano pri-pisati Jurju Dalmatincu, to za ostale splitske kue i palae koje se vezuju uz njegovo ime nije jednostavno. Radi se o palaama kod Zlatnih vrata (neko obitelji Cindro), tzv. velikoj palai Papali i Cipci na Peristilu koje se u literaturi pripisuju Jurjevoj djelatnosti u Splitu.

Toma Papali kupio je susjednu kuu koja mu je trebala za pregradnju palae i pro-irenje sklopa. Prostrana loa u dvoritu palae, otkrivena u istraivanjima sedamdesetih godina, daje argument za takovu pretpostavku.

Loa je obnovljena i prezentirana 2003. godine u restauratorskim radovima koji su prethodili njezinu ponovnom preureenju.21 Najnovija obnova prizemlja palae 2014. godine proirila je spoznaju o arhitekturi sklopa. Pronaena je romanika kula 13. stoljea

20 Juraj Dalmatinac u Splitu je radio 1444., 1446. 1448., s pomonikom Ivanom Krstiteljem Brasolom.21 I. Vojnovi, Novi nalazi na maloj Papalievoj palai, Kulturna batina, 32, Split, 2004., 261-270.

Odlomljeni akantusovi listovi na profilaciji luka monofore Male Palalieve palae

19

Romanika androna u Maloj Papalievoj palai

Presjek kroz andronu s pogledom na gotiki trijem (S. Vondra, d.i.a.)

20

unutar dvorita palae, uklopljena u kasnogotiki sklop. Pronalazak te graevine potvrdio je navode Tome Arhiakona o postojanju privatnih kula unutar Novog grada, zapadnog dijela Splita. Prema njegovoj kronici, ban Dionizije nije se usudio ui u grad s vojskom upravo zbog privatnih utvrda iako je gradski zid prethodnog dana u borbi bio sruen pa su razmirice rijeene pregovorima. Split je opustoila vojska bana Dionizija 1244. koja je provalila sa zapadne strane grada.22 Pa iako nisu uli unutar zidova Dioklecijanove palae,

22 Toma Arhiakon, Historia Salonitana: povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika, prir. O. Peri, M. Matijevi Sokol, R. Katii, Split: Knjievni krug, 2003., XLV, C.14, 294 -295.

Gospodnje tisuu dvjesto etrdeset etvrte, etiri dana do srpanjskih Ida dolo je do velike bitke u splitskom predgrau. Cijela se vojska, rasporeena po bojnim redovima, poela boriti pored suhozida. Podijelili su se Ugri po etama i stali su podalje s banom, biskup sa svojim odredom, prepozit Fila sa svojim, Trogirani sa svojim, upravitelj klike tvrave sa svojim i jo mnogi drugi. Pribliavajui se zidu traili su pristup, odakle bi mogli ui. Ali Spliani su se posvuda rasprili i odbijali su due vremena neprijateljski napad kopljima i kamenjem. Trogirani su poznavali teren, zaobili su sa zapadne strane, popeli se do podnoja brda i poeli borbu na onom dijelu zida, gdje je zbog konfiguracije tla bio slabije zatien i gdje je bilo manje branitelja. Stojei nasuprot zidu bili su vii od branitelja na zidu i bacajui gomile kamenja na njih natjerali su ih da se spuste na ravno tlo. Budui da se graani nisu usuivali napustiti druga mjesta, na koja su bili raspo-reeni, nisu im mogli pritei u pomo. Ubrzo su se Trogirani popeli na zid i poeli otrije pritiskati one koji su ve nie stajali i koji im nisu doputali da se spuste ili prou. Ali kad se veliko mnotvo u napadu bez reda popelo, odmah se pod njima suhozid sruio i sravnio se sa zemljom. Kad je itava vojska vidjela da joj je put irom otvoren, svi su se sjatili do pristupa na tom mjestu. Provalili su u predgrae i borei se

Poloaj Male Papalieve palae u bloku na predjelu sv. Marije

21

zapalili su brojne kue Novoga grada i izazvali poar koji je cijelu no gutao predgrae. Zbog iznimno slabih utvrda koje izvori nazivaju gomile (macerije), grad su na tom dijelu utvrivale privatne kue i samostani svojim kulama. Neke od njih spominje Kronika Tome Arhiakona u opisu napada bana Dionizija na slabo utvreni dio ondanjeg Splita. Romanika palaa na mjestu Male Papalieve palae bila je jedna od njih. U posjed splitskih Papalia, koji podrijetlo vuku iz Poljica, dola je u 14. st. Pouzdano se moe tvrditi da je posjeduje splitski vijenik sudac Krestol Petrov Papalis (1327. 1370.), rodo-naelnik obitelji koji je lan Malog vijea i plemi iz etvrti sv. Marije u novom dijelu grada, te da je obnavlja jedan od njegovih nasljednika, takoer sudac Toma.

R. B.

prsa o prsa s graanima doli su sve do utvrenih zgrada. Meu Splianima je pobijeno desetak ljudi, a od Ugara i Slavena ubijeno je tridesetak. Budui da je zatita toga zida bila slaba, nije mogla biti prepreka tolikome mnotvu. Pored toga graanima je poloaj oteavao njihov grijeh. Tada neprijatelji uu i odmah podmetnu vatru sa zapadne strane, a od jakog i umnog vjetra sve kue od drveta i prua u tren planu. Vjetar je snano raznosio plamene jezike i spaljeno je gotovo dvadeset kamenih kua. Tada je izgorjelo vie od petsto kua unutar ograenog prostora uz suhozid. Kad su graani vidjeli da silina vjetra sve vie jaa i da snana vatra gutajui prelazi s kue na kuu, prestravili su se bojei se da prodrljiva vatra ne zahvati cijeli grad nakon to budu spaljene kue u predgrau.

Mala Papalieva palaa, raspored romanikih kua, loe i obrambenog zida

22

PORTAL MALE PAPALIEVE PALAE U SPLITUKONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI

Posljednjih petnaestak godina intenzivnije konzervatorsko-restauratorske djelatno-sti u staroj gradskoj jezgri Splita rezultiralo je cijelim nizom obnova proelja (pa i itavih kompleksa)1 kasnosrednjovjekovnih i renesansnih palaa koje su podizane u gustom gradskom tkivu unutar perimetralnih zidova antike palae i izvan nje, u zapadnim grad-skim etvrtima koje su nastajale u srednjem vijeku kada se grad poeo iriti izvan zidova palae. Jedan od zanimljivijih elemenata kasnogotikih palaa u kontekstu istraivanja i konzervatorsko-restauratorskih zahvata upravo su njihovi reljefno obraeni kameni portali sa simbolikim natpisima i prikazima razliitog ili, u nekim sluajevima, slinog sadraja,2 ornamentiranim, bogato ralanjenim ili pojednostavljenim dovratnicima, kapi-telima i lunetama nastalima po uzoru na mletake gotike palae i sakralne objekte. Neki od takvih, u novije vrijeme obnovljenih portala jesu portal na Carrarinoj poljani te portali Velike Papalieve palae i palae na Dosudu.3

1 D. Marasovi, Povijesna jezgra Splita, Studije Programi Realizacije, Obnova povijesne jezgre, br. 5, Split, 2009.; V. Marinkovi, Pregled arheolokih istraivanja i restauratorsko-konzervatorskih zahvata u Dioklecijanovoj palai u Splitu, Kulturna Batina, 36, Split, 2010.

2 R. Buani, A. Brakus, Virtus i Fortuna, Tragovi Petrarkinog de remediisa na proeljima splitskih humani-stikih palaa, Klesarstvo i graditeljstvo, br. 3-4, 2011., 36-71.

3 Konzervatorsko-restauratorske zahvate radila je tvrka Neir d.o.o. godine 2008. i 2009. (Slubena dokumen-

Skarpa romanike kule u Papalievu sklopu Gotiki grb obitelji Papali na istonom trijemu, 14. st.

23

U prvoj polovici 2014. godine zapoeli su konzervatorsko-restauratorski radovi na jo jednom spomeniku takvog tipa, na portalu Male Papalieve palae, smjetenoj u etvrti nastaloj u srednjem vijeku, jugozapadno od gradskog trga (Pjaca).4 U radu se izlau saeti povijesno-umjetniki kontekst, zateeno stanje portala te provedeni konzer-vatorsko-restauratorski radovi.

POVIJESNO-UMJETNIKI KONTEKST

Arhitektura itavog niza skromnijih splitskih romanikih kua sagraenih u 13. st., kroz 14. i 15. st. doivljava stanovite promjene pregradnjama, nadogradnjama, interpo-lacijama, mijenjanjem osnovne strukture i dekorativnih detalja kroz koje se odraavaju strujanje i utjecaji kasnogotikog stila mletake arhitekture. Utjecaji su se odvijali posred-stvom majstora Jurja Dalmatinca i njegove radionice.5 Ti utjecaji se, pored mnogih split-skih palaa bogatih i uglednih splitskih obitelji, ogledaju i kroz Malu Papalievu palau koja se nalazi u srednjovjekovnoj etvrti izvan zidina Dioklecijanove palae, jugozapad-no od gradskog trga. Pripadala je drugom ogranku jedne od najstarijih i najuglednijih humanistikih splitskih obitelji, obitelji Papali.6

Palaa je svoj konani izgled, graevne i kiparske znaajke u mletakoj, kasno-gotikoj maniri dobila upravo u periodu izraene djelatnosti Jurja i njegove radionice sredinom 15. st. u Splitu. Portal Male Papalieve palae odlikuje se detaljima u kojima se ogledaju venecijanski utjecaji (putti titonoe/grbonoe) i motivi Jurjeva tipa kao to su polukapiteli dovratnika s uvijenim mesnatim listovima (foglie grasse).7 Slinosti u pojedinim detaljima arhitektonsko-dekorativnog sadraja dijeli s drugim splitskim pala-ama koje se pripisuju majstoru Jurju i njegovoj radionici. Vanjski okvir portala ravno je klesane povrine koja u svojem gornjem dijelu ini gotiki luk svinuta vrka. Mramorna luneta8 portala uokvirena je fino klesanom trakom krunom u presjeku (svojevrsni okvir). Na luneti se nalaze dva krilata anela s gotikim kvadrilobom i titom na kojemu se nala-zi grb obitelji Papali. Grb se sastoji od plitkog reljefa rastvorenih krila i osmerokrake zvijezde.9 Iznad kvadrilobe nalazi se natpis IHESVS, izveden u olovu. Aneli su vrlo detaljno klesani, s izraenom draperijom, tj. dubljim i pliim usjecima nabora haljina. Krila i vlasi su im takoer vrlo detaljno izraeni.

tacija Neir d.o.o., V. Metrovi aran); V. Marinkovi, ibidem, 261.4 Radove na portalu Male Papalieve palae vodila je Ela Mrdulja Kutlaa, dipl. konzervator-restaurator. 5 C. Fiskovi, Juraj Dalmatinac, Zagreb, 1963.6 D. Kekemet, Poljiki Papalii i njihov doprinos gradu Splitu, Poljiki zbornik, 3, Split, 1978., 169-192; D.

Radi, Grbovi splitskih obitelji, Kulturna Batina, 34, Split, 2007., 65 i dr.7 Lj. Karaman Juraj Dalmatinac, Hrvatsko kolo, 2, Zagreb, 1952., 59; D. Kekemet, Papalieva palaa i

gotika arhitektura Jurja Dalmatinca u Splitu, Radovi instituta za povijest umjetnost, 3-6,1979.-1982.8 Po vitkim modro-sivim linijama koje se paralelno proteu kroz strukturu kamena moe se pretpostaviti da se

radi o prokonekom mramoru; Luneta portala Velike Papalieve palae takoer je izraena od mramora; 9 D. Radi, ibidem., 65,82.

24

ZATEENO STANJE PORTALA ONEIENJA I OTEENJA

Preliminarnim vizualnim pregledom zateenog stanja portala, evidentirana su one-ienja anorganskog podrijetla, specifina za spomenike koji se nalaze unutar gradskih tkiva i u blizini nekada aktivnih industrijskih postrojenja. Oneienja takvog tipa naje-e se prepoznaju kao tamne kore razliite vrstoe i slojevitosti. Nastaju na povrinama koje nisu bile u direktnom doticaju s oborinskim vodama, pa su tako i kore na portalu taloene na pozicijama koje su kroz stoljea bila zatiena od padalina. Debljina i vr-stoa kora varira od tankog tamnog filma neistoa, pa do nekoliko milimetara debelih kompaktnih slojeva. Istraivanjem kemijskog sastava kora analitikim metodama gotovo u pravilu se dokazuje prisutstvo tvari kao to su aa, gips i eljezni oksidi.10 esto se izmeu tamnih kora i kamena nalazi prirodni sloj oksalata (najee kalcijevog oksalata), debeo svega nekoliko mikrona, koji titi kamen od tetnih vanjskih utjecaja i naslaga neistoa, pa se tako esto nakon mehanikog uklanjanja tvrdokornih slojeva otkriva vrlo dobro sauvana povrina kamena. To je pogotovo izraeno na kiparski obraenim povr-inama, gdje se u tijeku i nakon ienja otkrivaju novi, do tada nepoznati motivi, detalji i tragovi klesarskih alata.11 Stoga je vrlo vano prije i tijekom konzervatorsko-restaura-torskog zahvata napraviti distinkciju izmeu degradirajuih te nagrujuih slojeva i onih slojeva poput prirodne patine koja ima povijesni integritet, vrijednost i koja titi kamen. S druge stane, u mnogo navrata je, nakon odstranjivanja tamnih kora, otkrivena povr-ina kamena bila u jako loem stanju. Primjer tomu je oteena povrina portala Velike Papalieve palae. U tom sluaju tamne kore su sadravale vrlo tetnu koncentraciju tetnih soli (sulfati i kloridi) koje su s vremenom penetrirale kroz povrinu portala, razara-jui strukturu kamena. Sasvim suprotno tamnim povrinama na portalu Male Papalieve palae, oni dijelovi kamena portala koji su bili u doticaju s oborinskim vodama svijetli su, erodirani, rupiasti, zrnate teksture i bez ukastog oksalatnog sloja. Padaline na povrine kamena djeluju na dva naina, mehaniki i kemijski, a ta dva procesa gotovo su uvijek u vrlo bliskoj korelaciji jedno s drugim. Mehanikim procesima padaline djeluju na slabije vezane estice i fosilizirane organizme na povrinama kamena. Padaline sadre odreene koliine ugljinog dioksida koji s vodom tvori karbonatnu kiselinu, koja potom postupno otapa povrinu kamena te vri odreene kemijske pretvorbe karbonata u bikarbonat i time uzrokuje njegovu povrinsku nestabilnost i mogunost povratne reakcije taloenja karbonata koji je vidljiv golim okom u obliku sigastih cjedina.12

10 D. Krsti, Istraivanje stanja Peristila Dioklecijanove palae u Splitu, Konkam 2004, Zbornik radova, UMAS, Split, 2004., 34; D. Mudronja, Prirodoslovna istraivanja na Peristilu, Peristil 2003-2013 (Izlo-ba o konzervatorsko-restauratorskim radovima na Peristilu Dioklecijanove palae u Splitu). Split, 2013., 27.; Gips je dokazan i u tamnim korama portala palae na Dosudu, na portalu velike Papalieve palae, proeljima Maloga hrama itd. (V. Metrovi aran, Slubena dokumentacija Neir d.o.o.).

11 V. Marinkovi, Rezultati konzervatorsko-resturatorskih zahvata, Peristil 2003-2013 (Izloba o konzerva-torsko-restauratorskim radovima na Peristilu Dioklecijanove palae u Splitu), Split, 2013, 49; R. Buani, S vrha nas gleda Filot, arhitekt mauzoleja cara Dioklecijana, Slobodna Dalmacija, 02. 03. 2014.;

12 H. Malinar, Vlaga u povijesnim graevinama, Ministarstvo kulture Uprava za zatitu kulturne batine, Zagreb, 2003., 18; H. Malinar, Vlaga i soli kao imbenici propadanja metode odsoljavanja, Konkam 2004, Zbornik radova, UMAS, Split, 2004., 27; V. Metrovi aran, Luk majstora Otta pod svodom zvo-nika katedrale Sv. Dujma u Splitu, Dokumentacija konzervatorsko restauratorskog postupka, Klesarstvo i graditeljstvo, 3/4, 2010., 89.

25

Na kamenim elementima portala evidentirani su ostaci eljeznih trnova razliitih prvotnih namjena. Najvea koncentracija trnova nalazila se na dovratnicima portala. Ostaci eljeznih elemenata takvog tipa koji se nalaze izloeni negativnom utjecaju atmosferilija podloni su koroziji. Korozija je fizikalno-kemijska interakcija izmeu materijala i okolia, iji rezultat su promjene u svojstvima materijala to moe voditi k slabljenju nosivosti i funkcionalnosti konstrukcije13 koju u konkretnom sluaju ine kameni elementi portala. Potencijalno velika oteenja kamena, koja mogu nastati uslijed korodiranja eljeznih elemenata, prouzroena su promjenom volumena samog eljeza. Ono se drastino deformira, puca, bubri i lista, a na/u kamenu nastaju razliiti tipovi fraktura i umreenih pukotina, koje mogu prouzroiti pucanje manjih i veih dijelova kamenih elementa.

Pretpostavlja se da je u zahvatima adaptacije prizemnih dijelova palae sedamdese-tih godina 20. st.14 na portalu koriten sivi portland-cement u svrhe ispunjavanja sljubnica, popunjavanja udubljenih povrina i manjih rekonstrukcijskih zahvata. Tako obraene povrine, osim to sa svojom sivom bojom estetski degradiraju povrinu portala, imaju i dokazano tetno djelovanje na kamenu materiju zbog razlike u karakteristikama materi-jala (npr. u vrstoi), zbog ega dolazi do nastajanja pukotina. Osim toga, sadre inicijal-ne soli koje mogu biti tetne po strukturu kamena.15 Upravo su intervencije u cementu na kapitelima i eljezna armatura na koju se cement nanosio prouzroile nastanak oteenja izvorne kamene plastike.

Sivi portland-cement sadri cca. 1 % tetnih alkalija (Na2O i K2O ) koji u kontaktu s vodom prelaze u hidrokside (NaOH i KOH), a potom s vlagom i CO2 iz zraka prelaze u karbonate (natrijev karbonat, Na2CO3 i kalijev karbonat, K2CO3).

16 Prisustvo tih kar-bonata moe izazvati i lano vezanje cementa za sljubnice. Pored toga, portland-cement samim procesom skruivanja stvara topljive soli. Zbog neadekvatnosti materijala, dolazi i do pucanja spojeva izmeu kamena i ispuna sljubnica, tj. portland-cementa, te se time omoguava prodor vode kroz sljubnice dalje u zid i u okolne strukture.

DIJAGNOSTIKA ISTRAIVANJA

Prije poetka zahvata ienja, bilo je nuno provesti sondana istraivanja unutar reljefno obraenih povrina kako bi se utvrdilo postoje li ostaci bojanoga sloja17 koji bi se potom uzorkovali i analizirali metodom rendgenske fluorescencije (XRF) ili FT-IR-spektroskopijom. Upravo tim metodama dokazani su bojani slojevi na unutarnjim povr-

13 HRN EN ISO 8044:2001, Korozija i zatita metala i legura Osnovni nazivi i definicije.14 J. Marasovi, T. Marasovi, Dvije adaptacije Jurja Dalmatinca u Splitu, Radovi instituta za povijest

umjetnosti 3-6, 1979.-1982.15 H. Malinar, Negativna iskustva uporabe portland cementa pri restauriranju kamenih spomenika kulture,

Klesarstvo i graditeljstvo, 1/2, 1996., 37- 40.16 D. Vrkljan, M. Klanfar, Cement, Tehnologija nemetalnih mineralnih sirovina, Rudarsko-Geoloko-Naftni

Fakultet Zagreb, 2010.17 D. Kekemet, Papalieva palaa i gotika arhitektura Jurja Dalmatinca u Splitu, Radovi instituta za povi-

jest umjetnosti 3-6, 1979.-1982., 158.

26

inama mauzoleja, na srednjovjekovnoj propovjedaonici katedrale i drugim spomenicima iz razliitih stilskih razdoblja u staroj gradskoj jezgri.18 Ostaci pigmenata nekadanje polikromije kamenog portala ne bi bili neuobiajeni s obzirom na to da se tradicija boja-nja kamenih povrina prenosila kao antiko nasljee kroz itav srednji vijek i renesansu. Osim te injenice, zabiljeeno je neto vrlo konkretno u kontekstu polikromija Jurjevih kiparskih djela, a to je ostatak boje na licu anela koji se nalazi na kvadrifori glavnog proelja Velike Papalieve palae.19

18 I. Donelli, A. Doljanin, A. Rupi, Konzervatorsko-restauratorski radovi na renesansnom kaminu iz fundusa Muzeja grada Splita, Kulturna batina, 36, 323; M. Milia, Interpretacije predromanike pleterne skulpture iz aspekta polikromije i postupka izrade samih kamenih reljefa, Zbornik radova s Prve medievi-stike znanstvene radionice u Rijeci, Rijeka, 2014., 176 itd.

19 D. Kekemet, ibidem, 163.

Portal Male Papalieve palae prije zahvata

27

Sondana istraivanja izvedena su pomnjivom upotrebom skalpela na nain da su se postupno stanjivali slojevi nataloene neistoe i skrame, a povrina je prilikom postupka kontinuirano promatrana portabilnim svjetlosnim mikroskopom. Na taj nain otvorene su tri sonde na temelju kojih se ustanovilo da, naalost, ako je postojala, nije sauvana polikromija portala. Uzorkovanje kamena svedeno je na minimalne interven-cije in situ, to podrazumijeva uzimanje najmanje mogue veliine uzoraka koji su ipak svojom teinom dovoljni za provoenje kemijskih analiza. Uzorci su uzeti na dijelovima kamena vapnenca i mramora koji nisu reljefno obraeni.

Na temelju rezultata analiza, a u usporedbi s podacima o tetnim, potencijalno tet-nim i netetnim koncentracijama tetnih topljivih soli po Austrijskom standardu, moe se zakljuiti da su kloridi u uzorku U1 dokazani u mogue tetnim koncentracijama, sulfati u uzorcima U1 i U3 u tetnim koncentracijama, dok su u uzorku U2 u mogue tetnim koncentracijama. Nitrati u uzorcima U1 i U3 dokazani su u mogue tetnim kon-centracijama.20 S obzirom na stanje kamena portala in situ, koje za razliku od povrina

20 Kemijske analize obavljene su u laboratoriju tvrtke Neir d.o.o. (analizirala V. Metrovi aran).

Lasersko ienje glave anela

28

portala na Dosudu i portala Velike Papalieve palae, svojim teksturnim, strukturnim i drugim karakteristikama ne pokazuje nikakve tetne pojave kakve nastaju na povrinama kontaminiranim solima, znai da je, neovisno o koncentracijama prisutnih soli, kamen stabilan te da u dogledno vrijeme nije potreban postupak desalinizacije. Nije iskljuena mogunost da kamen sadri razliite vrste soli (inicijalne soli) jo od vremena nastajanja stijenske mase iz koje je u konanici eksploatiran. Stabilniji mikroklimatski uvjeti na mjestu ugradnje mogu se odraavati i na strukturu i na povrinu ugraenog kamena na nain da, neovisno o koncentraciji soli u uzetim uzorcima, ne postoje nikakvi tetni pro-cesi ni manifestacije u obliku fluorescencije, eflorescencije, fraktura i mikropukotina, to je upravo sluaj kod portala Male Papalieve palae.

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI

Tamne, kompaktnije naslage neistoa na povrinama kamena portala bilo je nuno uklanjati mehanikim metodama. Za uklanjanje nevezane povrinske praine koritene su spuvice i destilirana voda, a za tvrdokornije neistoe koritene su mekane etkice, skalpeli i ultrazvuna igla. Osim toga, primijenjena je i metoda omekavanja tvrdokornih kora celuloznim oblogama natopljenima 5-postotnom otopinom amonijeva karbonata i 2-postotnom otopinom EDTA (etilendiamin i tetra octena kiselina). Kada su sve povrine obraene, uslijedila je primjena laserske metode ienja. Dakle, priprema povrina za

lasersko ienje ukljuuje neophodno predienje debljih slojeva kamenca, tamnih kora i sl., zbog nemogunosti laserske zrake da odstrani deblje slo-jeve.

ienje tankih, tamnih, oneie-nih povrina portala laserskom meto-dom predstavlja niz fotomehanikih i fototermikih procesa koji se odvijaju na oneienoj tamnoj povrini djelova-njem laserske zrake, zahvaljujui emu se ta podruja uklanjaju bez ikakvih tetnih posljedica po kamenu povrinu na kojoj se nalaze. Uklanjanje neistoa portala tom metodom izvedeno je uz pomo suvremenog talijanskog lase-ra Michelangelo q switch21 koji zraku prenosi preko optikih zrcala unutar zglobne ruke.

Ispune sljubnica i rekonstrukcije izvedene portlandcementnim mortom sedamdesetih godina vrlo su tetne po

21 Michelangelo q switch, Quanta System.

Umjesto uklonjene cementne rekonstrukcije postavljeni nehrajui ankeri na mjestu budue rekonstrukcije

29

izvornu povrinu kamena. Uklanjalo ih se mehaniki, uz pomo skalpela, a vre dijelo-ve moralo se oprezno odstranjivati uz pomo tradicionalnog klesarskog alata.

Ispod naslaga cementa otkriveni su bakreni i eljezni trnovi, postavljeni kako bi dodatno uvrstili naneseni cement na izvornu kamenu povrinu. Bakreni trnovi ostavljeni su zbog njihova netetnog sastava, dok je za eljezne trnove bilo neophodno uklanjanje zbog njihova promijenjenog sastava tj. zbog ekspanzije eljezovih oksida. Na donjoj plohi nadvratnika portala takoer je bilo nuno ukloniti cement i tragove cementnog mlijeka. Intervencija u cementu izvedena je da bi stabilizirala nekoliko ugroenih, gotovo odvojenih fragmenata nadvratnika. U zahvatu je uklonjen cement, a fragmenti su potpuno odvojeni da bi se potom na ispravan nain vratili u prvobitan poloaj te potpuno stabili-zirali i uvrstili.

eljezni trnovi i avli uklanjani su iz sljubnica i kamenih elemenata portala na vie razliitih naina, ovisno o tome kako su prvobitno postavljeni/ugraeni. Oni eljezni avli koji su bili samo nabijeni u sljubnice uklanjani su rasklimavanjem i uz pomo klijeta. eljezni trnovi koji su bili dublje ugraeni uklanjali su se na nain da su se uokolo njih malim restauratorskim svrdlima buile udubine u korodiranim dijelovima, te se tako postupno uklanjao materijal iz udubljenja u kamenu.

Frakture i pukotine na kapitelima dovratnika podlijepljene su epoksidnom smolom. Na taj nain ispunile su se uske otvorene upljine koje su bile izloene atmosferilijama (oborinskim vodama, vlazi, itd.) zbog kojih su imale tendenciju irenja te, u konanici, potpunog odvajanja fragmenata kapitela. Ugroeni i destabilizirani dijelovi kapitela uvr-eni su trnovima od nehrajueg elika promjera 3 mm.

Destabilizirani fragmenti kamenog nadvratnika, koji su, vjerojatno sedamdesetih godina, sanirani cementnim mortom, prije svega su odvojeni od nadvratnika, a potom su se povrine nadvratnika i fragmenata oistile od cementnog morta i cementnog mlijeka.

Detalj kapitela portala prije i nakon laserskog ienja

30

Fragmenti su dodatno povezani za stabilne povrine nadvratnika tankim nehrajuim trnovima promjera 3 mm te zalijepljeni epoksidnom smolom.

Uklanjanjem cementnih ispuna te cementnih rekonstrukcija, na kamenim elemen-tima i kapitelima dovratnika dobivena su udubljenja i povrine na kojima je bilo nuno provesti odreene zahvate u umjetnom kamenu. S obzirom na kapitele na ijim povrina-ma je sauvano dostatno kamene plastike uz pomo koje se mogu provesti zahvati rekon-strukcija onih povrina koje su bile prekrivene cementom, odlueno je da e se navedeni zahvati i izvriti. Prije nanoenja materijala na kapitele, na mjestima sa kojih su izvaeni zahrali eljezni trnovi, postavljeni su nehrajui trnovi. Rekonstrukcije su izvedene u umjetnom kamenu prema naelima strukturalne i vizualne kompatibilnosti primijenjenih materijala s izvornim materijalima, uzimajui u obzir stabilnost, reverzibilnost i nekod-ljivost apliciranog materijala.

Oiene sljubnice premazane su otopinom disperzirane akrilne smole u vodi kako bi nova smjesa morta bolje prionula i vezala se u unutranjosti kamenih elemena-ta portala. Nanoenje emulzije izvedeno je uz pomo tankih kistova. Nakon pripreme povrine, smjesa morta je nanoena u sljubnice, a okolne povrine isprane kako mort u procesu suenja ne bi degradirao prednja lica kamenih elemenata. U kontekstu repa-raturnih mortova, vrlo je znaajno da fizikalno-kemijskim svojstvima ne smiju ugroziti okolne kamene povrine, kao to je to bio sluaj u intervencijama s mortovima na bazi portland-cementa u prolosti. Posebnu pozornost treba posvetiti tlanoj vrstoi mortova koja ne smije biti vea od vrstoe kamena, te o dodanim komponentama koje ne smiju sadravati inicijalne soli.

ZAKLJUAK

U kontekstu kasnogotikih portala grada Splita, konzervatorsko-restauratorski zahvat na portalu Male Papalieve palae jedan je u nizu radova takvog tipa u recentno vrijeme. Osim vrlo velikog i neupitnog znaaja koji ti portali imaju prilikom povijesno-umjetnike valorizacije, i sami zahvati obnove i popratna istraivanja znaajna su utoliko to su do sada na njima obavljeni zanemarivi ili gotovo nikakvi zahvati. Uklanjanjem oneienja indirektno se odgovara na mnogobrojna do sada otvorena pitanja, kao to su pitanja o ouvanosti polikromije kamena, vrstama koritenog kamena, itljivosti motiva itd.

Istraivanjima na portalu Male Papalieve palae ustanovljeno je da ostataka poli-kromije, naalost, nema pa tako ostaje samo za pretpostavljati kako je portal izvorno uistinu izgledao. No, kroz zahvate u kojima su, zahvaljujui suvremenoj metodi laserskog ienja, odstranjene viestoljetne naslage tvrdokornih prljavtina i tamnih skrama, sada se jasnije moe vidjeti i prouavati rad kiparske ruke, detalji kapitela i motiva lunete, kao to su fino i detaljno isklesana krila i haljine dvaju anela. Osim toga, tek sada se jasno razaznaje upotreba razliitih vrsta kamena na portalu palae, kao to je to sluaj i kod portala Velike Papalieve palae.

Konzervatorsko-restauratorskim zahvatima sprijeeno je daljnje propadanje kriti-nih zona portala, uklonjene su cementne ispune i rekonstrukcije iz prethodnih interven-cija te zahrali ostaci eljeznih elementa koji su imali razliite namjene u prolosti. Za

31

sanaciju i rekonstrukcijske zahvate birani su zamjenski, suvremeni materijali koji su, to je vrlo bitno naglasiti, reverzibilni i netetni za izvornu povrinu na koju su naneseni. Nakon zahvata, mnogo jasnije se ocrtava cjelokupna arhitektonsko-dekorativna kompo-zicija portala: razliito tretirani i obraeni kameni elementi povezani u jednu cjelinu, kao i kamena plastika u centralnom dijelu te kompozicije.

A. D.

Portal Male Papalieve palae nakon zahvata

32

FEDES - VIRTUE ON THE PORTAL OF TOmA PAPALI'S PALACE IN SPLIT

S u m m a r y

There were two branches of the Papali family in Split whose heirs bore the name Nikola. One of them was Nikola Dominikov Papali, and the other Nikola Tomin Papali. It's known that Nikola Dominikov owned a house in the old section of the city, and that he decorated a passage leading to the courtyard of this house and set up a portal to this pas-sageway from the street. Nikola Tomin, on the other hand, was the heir of Toma Papali who, on September 3rd 1447, bought a house in the newer section of the city. This house would become the core of the Papali's Small Palace complex. The palace of Nikola Dominikov Papali was in the old section of town, next to the Iron Gate, where the house of Andrija Aleij was also located, and its position can be safe-ly established. Papali's Small Palace is linked to Toma Papali. This reputable member of Split's Papali family is mentioned in 1432, when he went to Venice as an ambassador in order to protest against drafting common folk and nobles, and is later mentioned as a judge all the way to 1449. Still, the most important piece of information we have relating to Toma Papali comes from a document from 1444, where he, as one of the executors of Marin Ohmovi, makes a contract with Juraj Dalmatinac for the construction of Arnir's chapel. The docu-ment, which was transcribed by Milan Ivanievi, is a direct link between Toma Papali and Juraj Dalmatinac. While this does not guarantee that Juraj was the artisan behind the portal to Toma's palace, when considered along with all the aforementioned arguments, it becomes highly likely. The lunette of the portal bears Papali's crest inscribed in a quatrefoil held up by a pair of angels in long robes. The inscription IHE SVS is set above the crest in lead lettering embedded in the stone surface of the lunette. The meaning behind invoking Jesus' name can be interpreted as either a simple invocation or an outright display of piety towards Christ, which was on the rise at the time. If we consider the inscription within the context of other portals in Split from the same time period, on which, as I've pointed out in previous works, the word virtus was often stressed (indicating the virtue of the owner of the palace), then the content of the inscription can be interpreted somewhat differently. In this case, the virtue that Toma Papali wishes to display is fedes, or fidelity, which is not surprising considering the connotations that his name bears, echoing the name of the unfaithful apostle. Stressing a virtue on the facade of a building is the ethical compo-nent to Juraj Dalmatinac's projects that made him famous in Venice and Ancona. Thus

33

some parts of the lavish entrance to the doge's palace in Venice, decorated with cardinal virtues, are ascribed to a young Juraj. In this same manner, the displays of virtues on the facades of Ancona's buildings, made by Juraj Dalmatinac, became a part of his recogni-zable architectural program. With the notable figure of love, caritas, which adorns the Loggia degli Mercanti, Juraj follows an Antique template set down by Jacoppo della Quercia, while his relief on the Augustinian church depicts Saint Augustine defending true faith, i.e. fedes. Juraj's ethical/aesthetic principles based on virtues can be traced back through time all the way to its Antique roots. From Filarete to Petrarka to Vitruvius, the virtus-virt represents a topos, and in the time that Juraj is active, it becomes a source of inspiration for numerous artistic works, including architectural ones. This trend would make its way to Dalmatia from the large centers on the other side of the Adriatic, and Juraj and his compatriots would act as a bridge across which local patricians and the first generation of Croatian humanists would come into contact with it. Among the early humanist works of a great builder, one must look for the origin of the thought that will, in its own small way, mark the undertakings of the nobility that would display the Antique virtus on the portals of their palaces as well as their family graves.

R. B.

THE PORTAL OF PAPALI'S SMALL PALACE IN SPLITCONSERVATION / RESTORATION EFFORTS

Within the context of late-Gothic portals in Split, the conservation / restoration effort on the portal of Papali's Palace is but one of a series of similar undertakings in recent times. By removing the built up contaminants, many questions that have been raised so far are indirectly answered, such as the state of the polychromy of the stone, the types of stone used, the legibility of the motifs, etc. Research on the portal of Papali's Palace has established that there are, sadly, no remaining traces of polychromy, thus we can only speculate as to what the portal ori-ginally looked like. However, thanks to modern laser cleaning techniques, which have managed to remove many centuries of encrusted filth and scum, we can now clearly see and study the work of the sculptor's hand, and the details of the capitals and the lunette motif, such as the highly detailed wings and robes on a pair of angels. Aside from that, only now is the use of different types of stone on the palace's portal actually visible, as is the case with the portal on Papali's Palace. The conservation / restoration has prevented any further decay in the critical spots of the portal, removed the cement filling and other traces of reconstruction from previous interventions, along with the rusted remains of iron elements of varying purpose from the past. Modern replacement materials were used in the removal and reconstruction, which are, we must stress, reversible and harmless for the original surface on which they've been applied. After all this work, the overall architectural / decorative composition of the portal stands out far more clearly; stone with different finishes and elements linked into a whole, with stone plastics in the center of the composition.

A. D.