PASTORALNOST I PASTORALA

Genologija: o proučavanje književnih vrsta i rodovao teorija književnih formi/rodova, vrsta, žanrova u najširem smisluo znanstena disciplina koja proučava načine na koje pojedinačno književno djelo

pripada nekoj većoj ili manjoj skupini umjetninao proučava principe po kojima se određene skupine djela klasificiraju

Hrvatska književna genologija:o Važnost terminologijeo Nesređenost (terminološko šarenilo)o P. Pavličić u „Književna genologija“, Zagreb, 1983. – 3 tipa nesređenosti:

1) Postoji više termina za istu pojavu (novela, priča)2) Isti pojam označava više pojava (manirizam-negdje je stil, negdje razdoblje)3) Mješavina (poslanica)

Klasifikacija djela jedne nacionalne književnosti:1. razina: razina roda- lirika, epika, dramatika -> ELD, poezija proza, drama -> PPD

ELD ≠ PPD sadržaj/izraz, pr. epska pjesma nije proza2. razina: razina vrste: vrsta – skupina djela koja se po nekom svom bitnom obilježju

razlikuju od drugih skupina djela npr. – komedija od himne 3. razina: razina podvrste – vrsta se dijeli na podvrste i pri tome je bitno

a) podvrsta mora stajati u nekom vidljivom suodnosu prema vrsti (sadržavati neke elemente koje sadržava i vrsta)

b) pripadnici podvrste moraju imati i neku osobinu koja nije karakteristična za ostale pripadnike vrste (npr. epistolarni roman, roman-dnevnik)

4. razina: razina žanra – specifična razina klasifikacije na kojoj se djela najoštrije razlikuju od drugih skupina djela- književno djelo kao pripadnik žanra je preciznije određeno i ograničeno svojom pripadnošću žanru i ujedno je sličnije drugim pripadnicima iste skupine

Rod LIRIKA EPIKA DRAMA

Vrsta Lirska i epska pjesma

Roman Komedija, tragedija, drama u užem smislu

Podvrsta Tradicionalne lirske vrste

Roman- dnevnikEpistolarni roman

Osobite dramske vrste (podvrste drame ili komedije

Žanr Idila Kriminalistički roman

Pastorala

Pastorala: dramski književni žanr određen specifičnim prostorom (idiličnim), likovima ( pastiri, pastirice, nimfe, vile i satiri) i temama (ljubav)- početak hrv. svjetovne drame

Pastoralnost: pojavljuje se u žanrovima koji nisu pastorala i to tako da se u njima prepoznaje utjecaj pastorale, odnosno nekih njezinih karakteristika

Osobite dramske vrste: farsa, vodvilj, melodrama, pastorala -> elementi idile i ekloge

Strukturni elementi epskoga svijeta:o lik (don Quijote)o zbivanje („Božanstvena komedija“)o prostor (idila)

Idila i idiličan krajolik:o grč. Eidyllion (sličica, pjesmica prema Solaru, ali i isječak iz prostora prema Kaysenu)o idiličan krajolik, bogatstvo, polodnost, mir, spojkojstvo, stabla, šumarak, spilje, izvor,

proplanak, hlad, vječno proljeće > kasna antika: locus amoenous („ljupko mjesto“, mjesto uivanja)

o kratka povijest idiličnog krajolika:- Homer – „Ilijada“ ( 8. st. pr. n.e.)- Kult bogha Bakusa – nimfe, satiri- Tzv. Obična književnost (komedija, ditiram – pastiri i seljaci)- Stesikor (7. st. pr. n. e.) – začetnik pastirske poezije

Teokrit (oko 310. – 245. pr. n. e.)o Smatra se osnivačem „prave“ pastirske poezije i pastirske književnostio Idilij: naziv za Teokritove pjesničke sastave u značenju pjesme sa slikom iz

pastirskog i seoskog životao 30 idila (prvih 10 značajno za pastirsku književnost)o oblik Teokritovih idila: kratak dijalog u heksametrima: scene iz pastirskog i seoskog

života; pastiri razgovaraju, natječu se, pozdravljaju i jedan drugom očituju svoje brige, bitan je dodir s prirodom, sloboda i odvojenost od bučnog i gradskog života.

Vergilije ( 70. – 19. pr. n. e.)o oponaša Teokrita, ali i unosi originalnost svojim osjećajem za alegoriju: u

konvencionalni okvir pastirske poezije unosi ozbiljnije sadržaje (aktualne političke, filozofske i književne).

o „Bukolike“ ( 37. pr. n. e) grč. Bukoleo – čuvam stado, lat. Bucolica – pastirska pjesma

o Popularnost „Bukolika“ – pojavljivanje u rukopisima u kojima nije svih 10 pjesama/ekloga, nego samo neke od njih

o Ekloge: (lat. Eclogae – zzabrane pjesme ili mjesta) – izbor iz „Bukolika“o Arkadijska književnost (grč. Arkagia – brdovito i nepristupačno područje u

centralnom dijelu Peloponeza, jezično i kulturno konzervativno, a u starom vijeku stanivnoštvom se bavilo uglavnom stočarstvom)

- u književnosti: imaginarni pejzaž (blizak utopiji)

SREDNJI VIJEK

Nema prave bukoličke poezije (književnost polja i pastira), ali neke osobine ulaze na razne načine u različite srednjovjekovne vrste i žanrove: kontraste, dijaloge, crkvena prikazanja, legende

Pastirski (element) ambijent biblijskog opisa Kristova rođenja – locus amoenus

Kršćanska bukolička poezija nastaje pod utjecajem Vergilijevih alegorijskih ekloga, posebice Četvrte eklooge, u čijem božanskom dječaku kršćani vide Krista i biblijsku parabolu o dobrom pastiru

Centon: pjesma ili drama sastavljena od istrgnutih stihova drugog književnog djelaPasturela: kratka srednjovjekovna dijaloška pjesma pisana u žanru dvorske lirske poezije, čest žanr u 13. st.Liturgijska drama: dramska obrada motiva Kristova rođenja s bukoličkom ambijentacijom i pastirima koji su ponizni pred Sinom Božjim u božićnom obredu.

Srednjovjekovne žene:Diva/Marija:djevica vlasibrižna majkaskromnaodanost Bogu i vjerasredstvo/objekt

Margarita: - Muka sv.Margarite je mirakul, versificirana drama, pastirski elementi naglašavaju njezinu ljepotubezuvjetna vjerazlatna kosa

Putifarijeva žena:proračunata i površnaosvetoljubivaposesivna

Kraljeva kći:divicadjelovanje đavla kroz njeznu tjelesnu stranu

Paralele: Diva Marija i Margarita – Putifarijeva žena i kraljeva kći

Legenda o svetom Ivanu Zlatoustom – svetac ima djelatnu vrlinu, on čini čuda.retrospekcija – EKSTERNA ANALEPSA – vraća se u prošlost ali se radnja ne prikazuje u djelu

HUMANIZAM

o prve pojave humanističkih nastojanja kod Hrvata javljaju se potkraj 14., a nešto sigurnije na početku 15.st.

o kraj 14.st. – prva najava novog vijeka, nove kulture i novog duhovnog života o razvoj novih društvenih odnosa u razvijenijim dalmatinskim gradovima > slabljenje

srednjovjekovnog feudalizmao novi, proizvodni odnosi > razvoj zanatstva, trgovine i pomorstva > bogaćenje pučanao sve veći broj školovanih ljudi među neplemićimao nastup posebnih ličnosti s posebnim mogućnostima društvene afirmacije > formiranje

nove, slobodne ličnosti

Krugovi:o zadarski humanistički krug Juraj Benja, opat Petar Kršava, biskup Juraj Divnić o šibenski krug - Petar Toboleus (Tavelić), Ambrozije Mihetić, Juraj Šižgorićo hvarski krug - Vinko Pribojević, Marin Gazarović o trogirski humanistički krug - Petar Lučić, Petar Cipiko, Fran Trankvil Andreis o splitski krug – Marko Marulić, Toma Nigero dubrovački krug – Ludovik Crijević Tuberon, Ilija Crijević, Jakov Bunić o dvor Matijaša Korvina – Ivan Vitez od Sredne, Ivan Česmički

o humanizam kao duhovni pokret s ciljem da se obnovom staroklasične literature i jezika podigne čovjek kao ljudsko, ovozemaljsko biće na prvo i glavno mjesto interesa

o prevladavanje humanističkih studija u odnosu na religiozno-teološke sadržaje o obrazovanje humanista: studiji u domovini i inozemstvu, ali i individualno o usavršavanje, (najčešće unutar humanističkih krugova

Oblici humanističkog djelovanja:o usvajanje antičkih formi života :aluzije i metafore iz klasične mitologije,

antikizacija vlastitih imena (Hektor, Hanibal, Janus)o opća latinizacija: latinski jezik kao izraz duhovne uzvišenosti i elegancijeo njegovanje govorništva : svakodnevne potrebe novog društva i novog života, apeli o

tur.opasnosti papi i eur.vladarima o pisma i poslanice: potrebe za većim općenjem među državama, dvorovima,

krugovima i pojedincima o karakterizacija ljudi i pojava životopisa: pjesnici rado opisuju karakterne crte

pojedinaca, njihove mane i vrline o obnova latinskog stihotvorstva : elegija, epitaf, epigram – intimna raspoloženja

o hrv. humanisti prevode grčke pjesnike na latinski, a rado ističu i svoje pjesničke uzore;o Pannonius (Homer, Marcijal), Šižgorić (Tibul, Sapfa…), Crijević (Plaut), Marulić

(Vergilije, Horacije, Ovidije)o jedna od najvećih vrednota eur. humanizma jest snažan osjećaj vlastite

individualnosti

Ivan ČesmičkiIvan Kesten(j)ski/ Ivan Kesinečki/ Janus Pannonius

(1434. – 1472.)

o Rodio se u Kestenju/ Kestincu na utoku Drave u Dunavo Zaštita moćnog ujaka, varadinskog biskupa Ivana Viteza od Sredne, također lat.

književnikao S 13. godina odlazi u Italiju, 11. god se školovao kod poznatog humanista Guarina u

Ferrario Po povratku u Ugarsku čekala ga blistava karijera: s 25. god. postao pečujski biskup i

istaknuta osoba na dvoru Matije Korvina.o Sudjelovao u uroti protiv Korvina – bježi na Medvedgrad, umire u 38. godini – pavlini

ga pokopali u Remetama, a kasnije mu tijelo prenijeli u Pečuh završava zlatno doba humanističkog kruga na Korvinovu dvoru.

o U potpunosti prihvaćao humanističke vrednote i manireo Vrlo uspješan i plodan versifikator, prevodi s latinskog i na latinski i s grčkog

(Plutarha, Demostena, Platina, dio Homerove „Ilijade“)o Klasični erudit: dio izražaja u njegovoj peoziji, mnogo poredaba, reminiscencija i

aluzija iz antičkog i mitološkog svijeta.o Podjela poezije:

a) Pjesme s intimnim osjećajnim raspoloženjima: elegije, elegijski distih

b) Pjesme u kojima prevladava satirički i kritički ton: epigrami o suvremenicima, u duhu i stilu Marcijala

PJESMA: BORAVAK NA SELU-preveo Nikola Šop, zbirka pjesama Jana Panonija-vrsta: elegija -tema:divljenje životu na selu, usporedba sa gradom-osjećaji kod lirskog subjekta: on je u gradu a teži prema selu-čežnja, nostalgija-stihove upućuje braći Scijenta (prijatelji)-selo=uživanje, lov, ljubav, nimfe, hrana i cuga, obilje===idilični krajolik, locus amoenus-želi iz grada doći na selo na pegazu ili da nalijepi perje kao Dedal i Ikar=antičke reminiscencije-pastoralni elementi:naglašavaju kontrast selo-grad i čežnju

Juraj ŠižgorićGeorgius Sisgoreus

(oko 1420. – oko 1509.)

o Najpoznatiji šibenski humanist, središnji glas ranog humanizma

o Potomak stare šibenske plemićke obiteljio U Padovi stekao doktorat pravao Vratio se u Šibenik, postao član Kaptolao Proza: „De situ Illyriae et civitate Sibenici“ („O smještaju Ilirije i gradu Šibeniku“),

tiskano tek 1899. – uzdiže hrv. usmeno književno stvaralaštvo (o šibenskim običajima, narodnim poslanicama)

o „Elegiarum et carminum libti tres“ Mleci, 1477. najstarijia hrv. tiskana zbirka ojesama = najveći dio čine poslanice, zatim elegije

o „Elegija o pustošenju šibenskog polja“ – jedna od najstarijih pjesničkih svjdočanstava o turskim provalama, pjesnik se zaklinje da će se osobno uključiti u boj

o Poezija: klasično-mitološke aluzije i poredebe, ali nije bio previše pobornik antičkog hedonizma i poganstva, nego čovjek koji čvrsto stoji na domaćem tlu, ima određen odnos prema sredini i vremenu gdje se nameću tmurnija raspoloženja

o Pjesnik snažnih osjećaja (ugl. boli), a rijetko pjeva o ljubaviElegija o smrti dvojice braće-vrsta-elegija-tema-bol zbog smrti, tuga, u prvom dijelu pjesme ne spominju se braća nego samo bol ( u prvom planu je njegova osobna bol, a zatim se nadovezuje bol zbog smrti)-stariji je ranjen u borbi, a mlađeg je ubila bolest-lirski subjekt nalazi utjehu u pravu, bukoličkim pjesnicima(jer donose lijepo raspoloženje)-Nazon Ovidije, Vergilije, božanstva (Jupitera zaziva na početku), kraljica Nioba

Ilija CrijevićElias Lampridii de Crieva (Cerva)/Aelius Lampridius Cervinus

(1463. – 1520.)

o Rodio se u dubrovačkoj vlastelskoj obitelji koja se zvala Crijević/Črijević (od crijevo), a otac mu se zvao Lamprica

o Gramatičko i retoričko školovanje – Dubrovniko S 13 god. odlazi u Rim na daljnji srudij u kruh najpoznatijeg humanista tog vremena –

Pomponija Leta (istraživač rimskih starina, osnivač Akademije na Kvirinalu)o Prijateljevao s uglednicima Rimske kurije, osobito s kardinalom Aleksandrom

Farmeseom (kasnije papa Pavao III.)o Proučavao Plauta, interpretirao ga i sudjelovao u izvedbama Plautovih i Teroncijevih

komedijao 1485. Biondo ga je u ime Akademije ovjenčao pjesnički lovorovim vjencem – poeta

laureatuso Prije 1490. vratio se u Dubrovnik – obnaša razne dužnosti: gradski odvjetnik, kastelan

u Stonu, rektor gimnazije u Dubrovnikuo Kao udovac prešao u svećenićki staležo Oduševljeni humanist, uopće ne piše na hrvatskom narodnom jeziku. Narodni jezik

zove „ilirska izopačenost“ (ilirsko kričanje) o Proza: raspravica o životu i djelima Vergilija, nedovršeni Lexicon

o Epistolografija: poslije 1490. tematika politička, kulturna i društvena: pisma hr.-ug. kralju Vladislavu II. Jageloviću

o Govori: pogrebni, povodom smrti Matije Korvina 1490.o Pjesnički opus: 9 knjiga i oko 240 pjesama (elegije, epigrami, ode, himne), za života

tiskana tek 4 pjesnička djela. Najuspjelija mu je bila ljubavna lirika posvećena Rimljanki Flavij (mladenačka strast i ushit)

o Najveći umjetnik riječu u sklopu hrv. humanizma

Marko MarulićMarco Marulus(1450. – 1524.)

o Rođen u staroj splitskoj obitelji Pečenić ili Pecinićo Pohađao školu u rodnom Splitu – učitelj Tideo Acciarini, poznati tal. Humanisto Završio pravne znanosti u Padovi, i vratio se u Splito Sav knjižć. Rad mu počiva na srednjovjekovnoj religioznoj i klasičnoj filozofskoj

poeticio Latinska djela doživjela velik uspjeh: prevedena na brojne europske jezike.o Latinska djela: „De institutione bene vivendi per exempla sanctorum“, „Davidias“,

„Evangelistarum“o Hrvatska djela (versi harvacki): „Molitva suprotiva Turkom“, „Tuženje grada

Hjeruzolima“, „Dobri nauci“, „Divici Mariji“, „Spovid koludnic od sedam smrtnih grihov“, „Poklad i korizmka“, „Anka Satira“, „Judita“, „Suzana“...