PERZIJA

Propašću asirskog carstva krajem 7.st.p.kr. na Bliskom Istoku se završila epoha imperijalne prevage jedne države. Asirsku državu su podijelili pobjednici: novobabilonska kaldejska država pod Nabopolasarom I. i medijska država pod Kijaksarom.Kijaksar je oko 590.p.kr. uspio osvojiti Armeniju i velik dio Irana, ali s provalom u Malu Aziju, naišao je na otpor Lidijske države. Lidijski kralj Giges je u 7.st.p.kr. iskoristio slom frigijske države, te isprva uspješno ratovao s Kimerijcima, ali je nakraju pao u jednom od bojeva s njima 652.p.kr. Državu je obnovio njegov sin Ardis (652.-610.p.kr.) i proširio ju do obala Male Azije.Lidija je pod Alijatom (605.-560.p.kr.) uspjeli zauzeti Smirnu, ali se tada na istoku pojavio novi neprijatelj – Medijska država. 585.p.kr. Lidija i Medija su se sukobile na rijeci Halisu (zbog potpune pomrčine Sunca, bitka je prekinuta bez odluke). Posrednik je bio babilonski vladar Nabukodonozor II., on je htio ograničiti širenje svog moćnog susjeda prema sjeveru, čime je Halis postao granica između lidijske i medijske države.

USPON AHEMENIDA

Kijaksarov nasljednik Astijag (585.-550.p.kr.) je bio slaba ličnost na medijskom prijestolju.U perzijskoj pokrajini Ansanu vladao je njegov vazalni knez Kambiz iz roda Ahemenida, koji se oženio Astijagovom kćerkom Mandanom. Kambiza je u Pasargadi 559.p.kr. nasljedio sin Kir, koji se ubrzo pobunio protiv vrhovništva svog djeda Astijaga.550.p.kr. Kir je osvojio gl.grad Medije, Ekbatanu. U tome mu je pomogao babilonski kralj Nabonid.

Kir II.Kir II. (559.-530.p.kr.) je osnovao veliko perzijso carstvo koje se prostiralo od Inda do Trakije i Egipta.Kir je prenio medijske državne riznice u Perziju. No, cijeli trijumfalni razvoj predstavljao je expanziju dvonarodne perzijsko-medijske države. Protiv rastuće perzijske moći, lidijski kralj Krez je sklopio savez s Nabonidom iz Babilona i egipatskim faraonom Amazisom.Krez je 547.p.kr. krenuo s vojskom preko Halisa u Kapadokiju, koja je od 585.p.kr. bila perzijsko interesno područje. Nakon jednog perzijskog protunapada Krez se morao povući. Kir II. se uputio u napad na Lidiju u zapadnom dijelu MA. U otvorenom boju na Sardskoj ravnici Lidija je poražena, a njen kralj zarobljen. Stolni lidijski grad Sard i njegova jaka citadela su pali nakon kratke opsade. Nakon pada Sarda, Kir je svojim vojskovođama prepustio da pokore jonske gradove (samo je Milet pravodobno stao na Kirovu stranu, dok su Fokejci pobjegli na Korziku). Perzijanci su dovršili uvođenje svog poretka u MA stvaranjem dvaju satrapija sa središtima u Sardu i Daskilejonu.Strapi Kira II. su vladali do jonskog ustanka 500./499.p.kr.545.p.kr. su Lidijci ustali protiv Perzijanaca, ali ih je potukao Kirov vojskovođa Mazares.Kir II. je osvojio Baktriju. U zadnjim godinama svoje vladavine je ratovao s stepskim nomadima Skitima i njihovog vodećeg plemena Masageta, koji su nadirali iz stepskih prostranstava između Kaspijskog i Aralskog jezera.

Radi obrane granice na Jaksartesu je dao izgraditi Kiropolis.U bojnompohodu protiv Masageta Kir II. je poginuo na području donjeg Oksisa 530.p.kr.

Kambiz II.Kirov sin Kambiz II. (530.-520.p.kr.) se osvetio Masagetima za smrt svog oca, a zatim je nastavio osvajanja.Prvo je poduzeo dobro pripremljeni bojni pohod protiv Egipta 525.p.kr. Vodstvo je povjereno Fanesu iz Halikarnasa, plaćenom vođi koji je prebjegao iz Egipta. Pohod su pomagali Feničani svojom mornaricom, Arapi sa Sinajskog poluotoka su dali deve i vodu, a vojskom su sudjelovali i ciparski knezovi i Polikrat od Sama.U bitci kod Peluzija potučena je egipatska vojska i njeni plaćenici. Kambizova vojska je osvojila Memfis i zarobila faraona Psametika III. Perzijancima su se pokorili Libijci, te Grci na Cirenaiki. Kad je Kambiz htio krenuti dalje na zapat i pokoriti Kartagu, fenička mornarica je otkazala poslušnost.Prije svog pohoda na Egipat, Kambiz II. je dao tajno ubiti svog brata Bardiju. No, mag Gaumata, koji je bio vrlo sličan ubijenom, se proglasio bardijom i organizirao obunu protiv cara. Kad je Kambiz za to saznao, odmah je krenuo u domovinu, ali ga je u Siriji zatekla smrt. Umro je ne ostavivši nasljednika. Gaumata se oslanjao na moćnu svećeničku kastu, a narod je pridobio ukidanjem poreza. Snaga plemstva je sve više slabila, što je uskoro dovelo do potpunog kaosa.

Darije I.Darije (522.-486.p.kr.),sin partskog satrapa je potjecao od pobočne ahemenidske dinastije. On je za nekoliko tjedana uspio organizirati urotu rotiv uzurpatora, te je nakon kratke borbe preuzeo vlast. Brakom s Atosom, kćerkom Kira II. ozakonio je svoje pravo na prijestolje.Njegova vladavina je bila razdoblje izgradnje i učvršćivanja perzijske moći.No, prvo je morao ugušiti niz ustanaka u Babiloniji, Elamu, Mediji i Partiji.Državno ustrojstvo se temeljilo na postavci da je car bio iskreno naklonjen svojim podanicima, a oni su mu bili dužni uzvratiti bezuvjetnom pokornošću. Novom podjelom države uspostavile su se manje, pravno izjednačene satrapije, koje su slale svoje tribute u središte rezidencijalne riznice. Hijerarhijski upravni aparat se brinuo za izvršenje tih obaveza. Na čelu tog aparata je stajao veliki vezir , zapovjednik careve tjelesne straže. Strapi i vojskovođe su bili Perzijanci. Službeni jezik kancelarije, aramejski, je postao jezik cijelog carstva, a pisalo se pismom izvedenim iz feničkog alfabeta.Jedinstveni državni novac i sredstvo plaćanja na cijelom državnom području su bili «dariki».514.p.kr. je Darije I. poduzeo vojni pohod protiv Skita u donjem Podunavlju. Tom prigodom je jonski graditelj Mandrokolo iz Sama konstruirao most preko Bospora. Drugi pontonski most je postavljen preko Dunava, a čuvao ga je grčki odred pod zapovjedništvom tiranina Histijeja. Među carevim vazalima je bio i vladar tračkog Hersoneza, Miltijad, koji mu je savjetovao da sruši dunavski most, ali Histijad i Jonjanji nisu poslušali. Darije je nad Skitima imao samo jednu slabu pobjedu, pa je cijeli pohod završio 512.p.kr.Trakija je postala perzijska satrapija.

GraditeljstvoKir II. je u Pasargadi izgradio rezidenciju, kao prvi veliki utvrđeni komplex u perzijskom carstvu. Zidovi su bili bogato raščlanjeni u ukrašeni umjetnički oblikovanim porticima. Karakterističan je oblik stupova koji u gornjem dijelu ne završavaju kapitelom nego rašljastim nastavkom u koji se mogu položiti grede krovne konstrukcije.Oko 550.p.kr. je započela gradnja grobova u stijenama kod Naksh-i-Rustama. U toj je dolini nedaleko od Pasargade već prije bio u stijenu uklesan elamski reljef i toranj vatre.Darije je u toj stijeni dao za sebe izdubiti grob i time je osnovao dugu tradiciju. Nakon njega su tamo sahranjena još 4 ahemenidska vladara.Darije je oko 520.p.kr. svoj carski dvorac podigao u Perzepolisu. Cijeli komplex je služio za rezidenciju i proslavu novogodišnjeg blagdana koji se u Perziji osobito slavio. Dvorac se ističe prostranim stubištem i velikom terasom za prijem poslanstava što su nosila tribut. Stambene prostorije su namjenjene Darijevom dvoru, dok su predstavnici pokorenih naroda živjeli u Šatorima u velikim taborima oko Perzepolisa. Plastični urezi u Perzepolisu na stubištima i krilima vrata izražavaju ideju kako narodi štuju vladara i kako je on pod zaštitom boga. Pokazuju utjecaj grčke umjetnosti (vjerovatno i radili grčki umjetnici). Karkteristična je glatko polirana površina koja pojačava dojam snage i nedostupnosti.

VjeraGlavni bog carstva je bio Ahuramazda, koji je bio zaštitnik vladara i države. Zarathustra je bio prorok koji je utemeljio monoteističku religiju koja je imala prevlast od Ahemenidskih vremena sve do Islama. Osnova te religije je bila da je svijet podjeljen u 2 neprijateljska svijeta. Prvim je vladao najviši i jedini bog Ahuramzda, a zlim njegov protivnik Ahriman.Ahuramzda je čovjeku davao mogućnost da izabere dobro.Zarthustrine propovjedi su sakupljene u tzv. gathama koje su dio «osnovnog texta», Aveste. Osim gatha, Avesta sadrži i molitve u stihovima (Jasna), prizive (Vispered), mitske priče (Jast) i knjigu crkvenih zakona (Vivevdad).Iz zarathustrinog učenja se razvio zoroastrizam, religija perzijskog vladarskog doma.Bitan dio kulta je bio štovanje svete vatre - mazdaizam.