Philip Agee DNEVNIK AGENTA CIA-E Naslov originala INSIDE THE COMPANV CIA DIARY Predgovor naem izdanju Posljednjih godina literatura koja tretira rad Centralne obavjetajne agencije (CIA) postaje sve raznolikija i bogatija. U tom intenzivnom naporu razliitih pisaca da se sagleda djelatnost najvee obavjetajne agencije postoje vrlo razliiti pristupi i tendencije. Dio radova tiskanih na Zapadu, posebno u SAD, analizira mjesto CIA u amerikom politikom ivotu i mogunosti koje taj znaajni sindrom ima u formiranju vanjske politike SAD. Drugi dio radova posebno se bavi pitanjima organizacije CIA i njezinim glavnim potezima na meunarodnom planu. Knjiga Philipa Ageea polazi, meutim, od sasvim drukijih namjera i one su uvjetovale osobitost pristupa i potrebu izvoenja specifinih krajnjih zakljua-ka. Rije je o zapaanju obavjetajca koji je u Latinskoj Americi proveo gotovo dvanaest godina i koji se nakon toga trudio da vrlo detaljno rekonstruira i opie konkretnu aktivnost CIA u zemljama u kojima je djelovao. Ekvador, Urugvaj i Meksiko prezentiraju se kao podruja aktivnosti CIA, a oblik dnevnika uvelike pomae da se izravno i kontinuirano prate rad i zadae biveg amerikog obavjetajca - i vri usporedba s ostvarenim rezultatima. Unato tome to je stvarna djelatnost CIA po svojim krajnjim ciljevima bila uglavnom ista u svim zemljama u kojima je autor djelovao, njegov precizan opis akcija ne zamara itaoca niti prekida njegovu glavnu nit razmatranja. Akcije i veze, tj. stvaranje stalnog utjecaja u policijskim i obavjetajnim nacionalnim centralama, regrutiranje domaih obavjetajaca, infiltriranje agenata u redove KP, budno praenje kubanskih, sovjetskih i istonoevropskih diplomata i pokuaji njihova direktnog vrbovanja za rad s CIA, propagandne akcije i si. dio su glavnih zadaa koje je autor knjige kao neposredni sudionik izvanredno kronloki iznio s punom naznakom imena i prezimena aktera i institucija koje su u pojedinim sredinama pomagale djelovanje CIA. Preciznou opisa pojedinih akcija i njihovim smjetajem u stanovit politiki kontekst knjiga Philipa Ageea moe svakako posluiti i kao izvanredna dopuna tekuoj politikoj povijesti latinskoamerikih zemalja u kojima je on sluio. Osim toga, usputno spominjanje Kube, zatim djelatnost u ileu prilikom neuspjelih izbora Allendea, likvidiranje Che Guevare i nastajanje pokreta tupamarosa pruaju i znatno iri pogled na stvarnost zelenog kontinenta. Goleme ekonomske tekoe i stravine socijalne nepravde raaju velike buntove, a u kovitlacu tih kretanja poput vrlo preciznog mehanizma djelujevelika mainerija CI A koja ne ali kadrova ni sredstava kako bi zaustavila i sprijeila promjene prema stvaranju novih drutvenih i ekonomskih odnosa. lako Agee nije znanstvenik niti je opisom obavjetajnih djelatnosti namjera-vao prikazati politike prilike, ipak je svojom knjigom na jednostavan i vrlo pristupaan nain iznio glavne probleme Latinske Amerike i to u mikro i makro-razmjerima. To svakako ne zauuje ako se poznaje veliina obavjetaj-nog aparata Cl A, njegova visoka kvalificiranost i prisutnost u svim struktura-ma, to je piscu svakako omoguilo da se na

samom mjestu vrlo brzo upozna s grubom stvarnou te da na toj osnovi kasnije profilira svoje stavove prema agenciji i onim snagama kojima ona slui. Autor knjige ne ostavlja itaoca u dilemi o pravom karakteru i zadai Cl A. On otvoreno iznosi brojne injenice, ukazuje na veze izmeu amerikog krupnog kapitala investiranog u Latinsku Ameriku i golemih profita koje taj kapital izvlai iz tog podruja kao i na stalan napor da se taj dio svijeta odri u orbiti amerikih ekonomskih i politikih interesa. Stoga se i djelatnost CI A ne postavlja kao aktivnost neke agencije koja stoji izvan okvira amerikog politikog sistema i koja u stanovitim trenucima moe raditi bolje ili loije, ili pak u svojim akcijama prelaziti ili ne prelaziti zacrtane kompetencije. Cl A je u knjizi predstavljena kao poseban odred koji ima tono naznaene zadae, a one su pak utkane u cjelovit sistem djelovanja imperijalistike sile koji ju je stvorio i kojem je i dalje potrebna takva sluba. Objelodanjujui svoju knjigu Agee se izloio znaajnim neprilikama, a njegova dalja aktivnost na otkrivanju djelatnosti tog golemog i tajanstvenog mehanizma uzrokovala je zbog njegova izgona iz Velike Britanije i traenje mjesta gdje e, kako sam kae, nastaviti rad na razotkrivanju sadraja i metoda rada Cl A. UrednikUvod Posveeno Angeli Camargo Seixas i njezinim drugovima u Latinskoj Americi koji se bore za socijalnu pravdu, nacionalno dostojanstvo i mir. Ovo je knjiga o dvanaestogodinjoj karijeri tajnog agenta CTA, to je zavrena na poetku 1969. godine. Pokuaj da se odkrine tek malo okno u one vrste tajnih akcija koje - posredstvom CIA - vlada Sjedinjenih Ame-rikih Drava poduzima u zemljama Treeg svijeta u ime nacionalne sigur-nosti SAD-a. Ljudi i institucije spominju se punim svojim imenima, a postavljeni su u politiki, ekonomski i socijalni kontekst u kojemu su se takve aktivnosti obavljale. Pokuao sam, takoer, dati osobnu interpreta-ciju svega to sam inio i predoiti uinak toga posla na moj obiteljski ivot. Razloge zbog kojih sam se odluio da te aktivnosti raskrinkam nai ete u tekstu koji je pred vama. Nitko se, naravno, ne moe detaljno pri-sjeati svega to se dogaalo u dvanaestogodinjem razdoblju njegova ivota. Da bih napisao ovu knjigu, proveo sam gotovo pune etiri godine u intenzivnim istraivanjima, kojima je bila svrha da oive i potkrijepe moje vlastite uspomene. Pripadnici inozemnih slubi CIA rade kao cjeline, esto na sasvim raz-liitim podrujima i uz pomo stanovitog broja lokalnih agenata i kola-boratora. Pokuao sam sveobuhvatno prikazati poslove takve jedne cjeline, a ne samo svoju osobnu ulogu u njoj, jer su zadaci svih slubi upravljeni istim ciljevima. Pokuaj da se u pripovjedakom obliku predstavi razliitost operacija, to ih istodobno poduzimaju agent i sluba, trpio bi od nepreglednosti. Stoga sam se odluio za oblik dnevnika (napisan, da se razumije, u toku 1973 i 1974. godine), kako bih prikaz'ao kontinuirani razvitak razliitih akcija te i time pridonio njihovoj aktualnosti. I takva metoda ima nedo-stataka, jer trai od itaoca da pomno slijedi raznovrsne putove kojima ga dnevnik uvodi u dogaaje. No uvjeren sam da je to, ipak, najsvrhovitiji postupak da se prikae sve to smo itali.

Da bih olakao pamenje imena osoba i ustanova, priloio sam knjizi poseban dodatak. Dodatak I sadri podatke o slubenicima, agentima i kolaboratorima te organizacijama koje CIA kontrolira ili na njih utjee. itaoca upuujem na taj dodatak upotrebom zvjezdice* u tekstu. Primi-jetit e se da su imena mnogih agenata zaboravljena i da su dani samo kriptonimi (ifrirana imena). Neka od prvotnih tajnih imena takoer sam zaboravio, pa sam u tim sluajevima stvorio nova koja bi mogla biti odre-enoj osobi najslinija. U dodatku 2 prikazan je abecedni popis svih kra-tica, s posebnom oznakom onih koje se javljaju i u dodatku 1. Neke od opisanih operativnih akcija ne mogu se, zbog nedostataka u materijalu koji sam istraivao, precizno datirati, ali su u svakom sluaju postavljene to je mogue blie datumu kada su se odigrale. Time njihovo znaenje nije okrnjeno ni iznevjereno. Slino, neki od dogaaja pomaknuti su za dan ih' dva, kako bi se mogli ukljuiti u dnevnik upravo u vrijeme ili neposredno nakon to su se uistinu zbili. U tim sluajevima izmjene nemaju nikakve vanosti. U New York Review of Books od 30. prosinca 1971. bila je citirana jedna od rijetkih izjava Richarda Helmsa, tadanjeg direktora CIA, izre-ena u Nacionalnom klubu tampe. Opravdavajui tajne operacije CIA, on je rekao: Vi treba da nam vjerujete. Mi smo asni ljudi. Molim vas da se, dok budete itali moju knjigu, prisjetite tih rijei, kao d injenice da CIA svoje operacije poduzima na osnovi instrukcija samoga predsjednika. Te se operacije, ralanjene do najsitnijih oblika, odobravaju na razliitim razinama unutar CIA, a esto i na nivou pomonika sekretara za vanjske poslove ili .viem, izvan Agencije. Najzad, valja imati na umu da su vrste operacija koje opisujem, poduzete najveim dijelom u Latinskoj Americi, bile po mnogo emu tipine i za akcije to su se odvijale na Dalekom istoku, Bliskom istoku i u Africi. Mislim da neu pogrijeiti ako kaem da se one nastavljaju i danas. London, lipnja 1974.PRVI DIO SOUTH BEND, Indiana Travnja, 1956. Predstavnici stotina kompanija dolaze na sveuilite da bi sa studen-tima razgovarali o mogunostima zapoljavanja. Nisam jo predbiljeen ni za jedan takav razgovor, ali sam upravo imao prvi, vjerojatno i jedini, raz-govor o svom buduem zaposleniju. Na moje iznenaenje, ovjek CIA doao je iz Washingtona da bi sa mnom razgovarao o mojoj obuci u ok-viru tajnog poetnog programa. Mora da me preporuila Virginia Pilgrim. Zaboravih da je spomenula program poput ovoga kada je prole godine boravila kod nas u Tampi - rekla je da bi prokleto voljela u CIA vidjeti sina svoga najboljeg prijatelja. Nekako sam imao dojam da je ona jedna od ena na najviem poloaju u CIA - imala je upliva na Clarkovu spe-cijalnu grupu koja je istraivala CIA pod Hooverovim autoritetom. Rekao sam Guu,* koji je doao da me vrbuje, kako sam ve primljen na studij prava. Iznenadio se. Virginia nije znala za moje planove. Rekao mi je da program JOT (program nie izobrazbe staista) traje od est do devet mjeseci, u nekim sluajevima ak i godinu dana sve sloenijeg ko-lovanja na nivou fakulteta za postdiplomski studij. Nakon kolovanja za-poinje rad na analizama, istraivanju, specijalnim studijama i pisanju izvjetaja, upravljanju ili tajnim operacijama. Dodao je da mi ne moe rei mnogo o kolovanju ni o poslovima, jer da je sve povjerljivo. Gus se raspitivao jesam li odsluio vojni rok, a kada sam mu rekao da mi to predstoji prije ili kasnije, spomenuo je mogue rjeenje. Za one koji pohaaju program nie

izobrazbe staista Agencija moe urediti da ih se primi na poseban teaj u pjeadiji ili u zrakoplovstvu, koje je pod pot-punim nadzorom CIA. Potrebna je otprilike godina dana da bi ovjek bio proizveden u in oficira, zatim provodite godinu dana obavljajui vojnike zadatke. Slijedi povratak u Washington na kolovanje u okviru programa JOT i, najzad, prelazite na posao u centralu CIA u Washingtonu. Prema njegovu proraunu, bit e potrebno pet ili est godina da bih, ukoliko se elim baviti tajnim operacijama, bio poslan nekamo izvan SAD-a. Isuvie dugo valja ekati na pravi zalogaj, mislio sam. XIGus je znao mnogo o meni: o mojoj ulozi u studentskoj organizaciji, akademskim priznanjima i tako redom. Rekao sam mu da sam najvie cije-nio svoju funkciju predsjednika proslave Washingtonova roendana, u ve-ljai, kada smo nagradu za patriotizam dodijelili generalu Curtisu Lemavu. Rekao sam Guu da je ta proslava najvaniji izraz domovinskog dijela gesla Notre-Damea (Za Boga, domovinu i NotreDame). Odgovorio mi je da ne zaboravim na CIA ako se odluim da promijenim svoje planove. Razmislit u o CIA ako bi ta kombinacija s vojskom ila, ali je Gus nagla-sio da oni ele iskljuivo ljude spremne na karijeru u CIA. Tu smo prekinuli. Pretpostavljam da CIA tijesno surauje s generalom Lemavem i nje-govom Strategijskom zranom komandom. Ovdje je najvaniji dio govora to ga je general odrao na proslavi: Na patriotizam mora biti uman patriotizam. On mora biti dublji nego slijepi nacionalizam ili plitka emotivna nacionalna gorljivost. Moramo neprekidno prouavati i razumijevati prevrtljive plime i oseke to okruuju na svijet. Na osnovi takvoga razumijevanja moramo stvarati zdrave moralne zakljuke. I moramo shvatiti da se ti zakljuci odraavaju na nau javnu politiku ... ako zadrimo nau vjeru u Boga, nau ljubav prema slobodi i superiornu globalnu mo u zraku, mislim da moemo s povjerenjem gledati u budunost. TAMPA, Florida Lipnja, 1956. udan je osjeaj biti ljeti ponovno na Floridi bez ikakvih planova za povratak u jesen na hladni sjever. Odvratno vrijeme i tolika udaljenost od kue, te svi drugi nepovoljni razlozi studiranja na Notre-Dameu, ini se da su izblijedjeli za vikenda nakon promocije. Nema vie poveerja ni provjeravanja u pono tko je u krevetu. Nema vie prinudnih skupnih slubi i veernjeg redarstvenog sata. Nema vie vjer-nikog biltena da vam usadi osjeaij krivice zbog toga to niste prisustvo-vali devetnici, blagoslovu ili krunici. Nema vie straha da bi vas mogli istjerati zato to ste vozili kola kroz South Bend. Doao je kraj, barem se tome nadam, usamljenosti i frustraciji uslijed ivota u odjelima za mu-karce, izoliranim od enskog drutva. Kako e se ivjeti bez religije i sveuiline discipline? Moe biti teko, jer su nas uili da ivimo kreposnim ivotom dobra katolika. ak jo uvijek nepre'kidno strahujem da bih mogao poginuti u nekoj nesrei sa smrtnim grijehom na dui. ini mi se da jednostavno ne mogu odbaciti izpomisao da bih morao vjeno biti u paklu. Najvanije je istrajati - ne predati se. Nakon svih tih vjerskih predavanja i vjebi, jedini kojemu bi trebalo predbacivati bit u ja sam. Disciplina i vjera ine ovjeka s Notre--Damea drukijim, nakon etiri godine vjebi treba da sami spreman da postanem bolji. Admiral Arleigh Burke, ef mornarikog generaltaba, razmatrao je te stvari u svom govoru na zavrnoj sveanosti. Zaista me impresionirao: Notre-Dame simbolizira mnoge vrline. Ovdje se stapaju vrijednosti vjere i rodoljublja sluenje Bogu, sluenje zemlji. Notre-Dame op-stoji zbog vjere - vjere u sebe i vjernosti

domovini... Samodisci-plina, odlunost i borbeni duh integralni su dijelovi odgoja i na-stave ... ivimo u velikoj zemlji gdje postoji jednakost ansi, gdje je pravda stvarnost... Mi smo plemenita nacija ... Nikad neemo zapoeti agresivni rat... Mi smo snana nacija ... Imamo snane saveznike ... Ali snaga koja nadmauje sve jest snaga naih moralnih naela... Naa je nacija znamenje slobode, pravde i jednakih ansi bez obzira na zastavu ili politika uvjerenja... Komunizam je bio, i jest, zatvor milijunima koji nemaju prilike da shvate to je to odgo-vornost - koji su primorani da manjini prepuste da misli za mnotvo koje treba da radi... Opustimo li se u naim stremljenjima, duhov-no ili fiziki, na e brod ostati bez kormila; naa snaga nee biti dovoljna da odoli suprotnim vjetrovima s kojima emo se sukobiti. Potrebni su nam jaki ljudi neustraiva srca da bismo odoljeli vjetru. Admiral Burke napisao je zaista velik govor - nije mogao biti ispravniji i nadahnuti'ji. Na Notre-Dameu uili su nas kako treba razvijati odgovor-nost za obitelj, zajednicu i naciju i da je potivanje autoriteta vrlina estita graanina. Ovoga u ljeta voziti kamion kako bih zaradio novac da u jesen kre-nem na studij prava. TAMPA, Florida Prosinca, 1956. Studirati pravo na Sveuilitu Florida bila je pogreka. Nisam imao osjeaj da pripadam nije mi bilo ugodno - tom bratskom vrtlogu i toj Halo, kit! atmosferi. Ne, nisam ja nikakav asket. Pretpostavljam, prije, da se radilo o pogrenoj procjeni ili se pak jednostavno nisam mogao naviknuti na svjetovno uenje nakon to sam etiri god'ine proveo kod isusovaca i jo etiri na Notre-Dameu. Najzad sam to shvatio i ostao tamo samo tri mjeseca.ftfPrijavio sam se za vojsku i bio izvijeten da u morati priekati otpri-like est mjeseci da me pozovu. Tuna perspektiva provesti dvije godine kao obian vojnik, perui tanjure i Ijutei krumpire! No, bilo kako bilo, provest u nekoliko narednih mjeseci na Floridi zajedno s roditeljima i pokuati da za to vrijeme utedim neto novca. Vojni obveznik zarauje otprilike osamdeset dolara mjeseno, a to je jedva dovoljno za neku dobru pijanku i cigarete. Problem koji moram rijeiti jest moj budui posao. Otac i djed upravo su namjeravali proiriti biznis i raunaju da u im se pridruiti. Znam da bih mogao zaraditi gomilu novaca, ali se jednostavno ne osjeam dovoljno zagrijanim za taj posao. Zbog ega oklijevanje da se ukljuim u posao ko-jim se bavila moja obitelj? Kada sam upisao filozofiju, nakon to saurgo-dinu na Notre-Dameu studirao poslovnu administraciju, mislio sam da to valja uiniti kako bih proirio svoje obrazovanje. Poput mnogih drugih, mogao bih nauiti posao kad jednom uem u nj. E, pa, sada sam tu, ali osjeam isto to i onda kada sam se odrekao studija administracije i pre-ao na filozofiju. Volio bih da o tome porazgovaram s ocem i djedom, ali osjeam da bi ispalo kao da umiljam da sam stvoren za neto bolje od onoga emu su oni posvetili svoje ivote. Nema potrebe da urim s odlukom. eka me est mjeseci posla, a zatim dvije godine vojske. TAMPA, Florida Veljae, 1957. Mora da postoji nain kako da izbjegnem dvije izgubljene godine \ vojsci. Pisao sam CIA, podsjeajui ih na moj susret s Guom, i zatrait da se obnovi postupak. Primio sam upitnike, vratio, telefonski razgovarat s Virginijom Pilgrim i sada valja ekati. Virginia je rekla da e njezini pri jatelji u kadrovskom odjelu uzeti u postupak moje upitnike to prije, s ob irom na to da sam ve pozvan u vojsku, ali da se ini kako je sada sv ve

kasno. Rekla je da e provjere s ciljem sigurnosti potrajati otprilik est mjeseci, pa bi se moglo dogoditi da ipak odem u vojsku. Gus je naglasio da su programu JOT potrebni iskljuivo ljudi koji el u CIA postii karijeru, i ja sam razmiljao o tome. Ne mogu se izjasni dok ne saznam neto vie o tome ime se CIA bavi, ali moram rei d sam zainteresiran za politiku i za meunarodne odnose. Sto dulje ovd ivini, sve sam manje raspoloen da potratim ivot u obiteljskom biznisi Vidjet emo koje izlaze CIA nudi. Predstoje mi, dodue, tri god voljne slube umjesto dvije, naravno ako me uzmu. Ali bit u oficir - bol je plaa, zanimljiviji posao (pogotovu u CIA), a bit e i dosta vremet za odluke.WASHINGTON Travnja, 1957. Pozvan sam u Washington na razgovor u ured JOT programa, u Quarters Eye, blizu rijeke Potomac. Priekao sam sekretaricu u ekaonici, ispunio formular za posjetioce upisavi ime, adresu i svrhu posjeta. Slu-benik u prijemnoj kancelariji dodao je tono vrijeme i potvrdio formular igom MORA BITI U PRATNJI. Tada su mi dali plastinu znaku sa ti-paljkom, koju u nositi svaki put kada doem ovamo. Sekretarica je pot-pisala da je odgovorna za mene. Poao sam za njom u ured JOT pro-grama. ovjek koji je razgovarao sa mnom zvao se Jim Ferguson.* Proveli smo otprilike pola sata razgovarajui o Notre-Dameu, naem obiteljskom biznisu te o mojem interesu za karijeru u vanjskim poslovima. Prisjetio sam se razgovora to sam ga bio vodio s Guom. Rekao sam da jesam zainteresiran za karijeru u CIA, ali da su, sve dok premalo znam o Agen-ciji, moji interesi nuno ogranieni samo na vanjske poslove. Odgovorio mi je da su priredili seriju testova i razgovora s odgovarajuim slubeni-cima JOT programa, ukljuujui tu i razgovor s dr Ecclesom,* direkto-rom programa. Ako se testiranja i razgovori pokau uspjenima, cjelo-vito istraivanje - to e se poduzeti u sigurnosne svrhe - potrajat e go-tovo est mjeseci. No u mojem sluaju, s obzirom na to da u tom roku oekujem poziv za vojsku, zatrait e se prioritet i nadaju se najboljem. Sekretarica mi je dala isti bijeli papir s imenima zgrada, ureda i ter-minima u kojima treba da se javim na testiranja - sve u svemu, potrajat e tri dana. Objasnila mi je da se u svakoj zgradi moram javiti u pri-jemnu kancelariju, odakle e nazvati odgovarajui ured u kojem imam sa-stanak, kako bi netko doao po me i uveo me unutra. Takoer me podsje-tila da posjetniku znaku nosim u svakoj prilici kada budem u pojedinim objektima i da na odlasku vratim posjetniku izbuenu propusnicu. Ko-ristit u se lokalnim vozilom, malim autobusom Agencije, da bih odlazio u razliite zgrade. Za te prve posijete uredu JOT-a osjetio sam neku vrst meusobne ko-munikacije ljudi CIA, kakva su susree u bratstvima. Pretpostavljam da je to dobrim dijelom stoga to upotrebljavaju poseban unutranji jezik. Nitko ne govori o CIA, Centralnoj obavjetajnoj agenciji, ak ni o Agenciji. Pri svakom spomenu Agencije upotrebljava se rije kompa-nija. Prvi sastanak imao sam u sjevernoj zgradi s medicinskim osobljem, a nakon toga kretao sam se od njih do Ureda za procjene i vrednovanja u zgradi za razonodu i usluge na Ohio Driveu i natrag. Iako se inilo da su lijenici ispitivali fizike i mentalne zdravstvene karakteristike, a Ljudi iz Procjena i vrednovanja posebne kvalitete neophodne za obavjetajnu operativu, ipak se ini da je meu njima malena razlika. Bilo je iscrplju-jue: beskonani sati provedeni u ispunjavanju odgovora na testove ostrunosti, priroenim sklonostima i karakteru. itao sam paljivo raz-raene provjere postupaka koje je radio Ured za strategijske usluge u toku drugoga svjetskog rata i vidio

da se one i dalje upotrebljavaju. Stanford, Minnesota, Strong, Wechsler, Guilford, Kudor, Rorschach - neki su te-stovi usmeni, drugi samo pismeni. Najtei je bio susret s psihijatrom u bolnici - on me zaista prislukivao. Najzad sam oko podneva treeg dana bio gotov i na raspolaganju imao nekoliko sati vremena prije no to je trebalo da se javim u ured JOT-a. Odluio sam da malo razgledam uokolo. Posegnuo sam za sendvi-em na tzv. slijepom tandu i odvezao se autobusom pred zgradu Izvrnog ureda. (Ti slijepi tandovi - neka vrst sendvi-barova koje vode slijepi ljudi - nalaze se praktiki u svakoj zgradi. Mislim da je to dobra stvar, slijepci dobivaju posao, kompanija im doputa ulaz u zgrade jer ne mogu itati tajne papire. Svi zajedno dobro prolaze.) Proetao sam do Washingtonova spomenika. S vrha toga monumenta prua se pogled na zgrade iz kojih se vodi briga o naem nacionalnom ivotu, odakle se brani na integritet pred ozbiljnim prijetnjama izvana i gdje viestrukost meusobno suprotnih domaih interesa nalazi svoj sklad. Priznajem sam sebi da je sudjelovanje u rukovoenju moj dugo eljeni cilj. Nije vano ivim li ispod materijalnog nivoa mojih roditelja, ak ni to imam li duboko putene korijene u drutvu. Rad u Centralnoj obavjetajnoj agenciji, po mogunosti negdje u inozemstvu, s intimnom spoznajom o stanovitim zadacima, te odluke prijateljskih i neprijateljskih vlada uvijek e osiguravati nadahnjujuu i uzbudljivu atmosferu jednako kao i intelektualno izazivajua profesija. Bit u borac protiv komunisti-kog subverzivnog podrivanja slobode i osobnih sloboda u svijetu - rodo-ljub koji se posvetio ouvanju svoje zemlje i njezina naina ivota. Naputao sam spomeniki kompleks prolazei kroz krug amerikih zastava i proetao do Quarters Eyea, osjeajui se vrim i samosvjesni-jim neko ikada. Nakon ve uobiajenog upisivanja, preuzimanja izbuene kartice, znake, sve te ulazne procedure, ponovno me primio Ferguson,* kqji mi je rekao da prvi izvjetaj o testiranju izgleda prilino dobro. Dok sam ekao susret s dr Ecclesom, Ferguson mi je rekao da e me oba-vijestiti o vojnom programu kojim su se bavili. Upozorio me, prije svega, da je program strogo tajne prirode i da nije doputeno o tome razgova-rati ni s kim izvan Agencije. Na njegov zahtjev, potpisao sam izjavu ko-jom prihvaam da je rije o obavjetenjima to se odnose na nacionalnu sigurnost i da obeajem da ih neu nikome prenositi. Ferguson je u glavnim crtama iznio vojni program. Nakon to se za-vri provjera s ciljem sigurnosti, bit u ponovno pozvan u Washington, gdje u se pridruiti zrakoplovstvu. Nakon tromjesenih osnovnih vjebi bit u upuen u prvu slobodnu grupu oficirske kandidatske kole - u zra-noj bazi Lackland u San Antoniju, Teksas. Nakon toga bit u upuen u neku od zranih baza u SAD-u i, s neto sree, obavljati zadatke u zranoj 16obavjetajnoj slubi. Ferguson je objasnio da kompanija ne kontrolira za-datke koje zrana komanda odreuje nakon zavretka oficirske kandi-datske kole, ali sve vie i vie vojnih staista kompanije dobiva obavje-tajne zadatke u toku obavezne godine obavljanja izriito vojnih poslova. Nakon to godinu dana provedem u zrakoplovnoj bazi, bit u prebaen u jednu zrakoplovnu jedinicu u Washingtonu, koja je zapravo pod punim nadzorom kompanije, i tada e zapoeti moje slubeno kolovanje u kom-paniji. Pojavila se sekretarica i obavijestila me da e me drEccles primiti. Dobro sam se pripremio za taj susret. Virginia mi je rekla da je odobrenje dr Ecclesa neophodno da bih uope bio primljen. Bio je to ovjek ezde-setih godina, debelih obrva, s dvostrukim naoalama, onim neizbjenim autoritativnim izazovnim pogledom. Upitao je to me

navelo da posta-nem obavjetajac, a kada sam uzvratio da me vanjski poslovi osobito zani-maju, pokuao me odgovoriti. Rekao je da je vanjska politika za diplo-mate: na obavjetajcima je da prikupljaju obavjetenja i predaju ih onima koji stvaraju politiku. Dodao je da bih mogao pokuati u State Depart-mentu. Rekao sam' moda, ali da u svakom sluaju ne znam dovoljno o Agenciji da bih se mogao odmah odluiti i dodao da bih rado pristu-pio programu i tada vidio to mi je initi. Tada mi je odrao predavanje: ne trebaju one koji e raskinuti s CIA im zavre vojnu slubu. ele isklju-ivo ljude koji e se posvetiti karijeri obavjetajnog oficira. Preobrazio se zatim u ljubazna djeda i rekao da emo vidjeti to e pokazati sigurnosna istraivanja. Stisnuo mi je ruku i rekao da bi im bilo drago da me prime. Uinite to! Unutra sam - ali, ini mi se, odvie lako. Vratio sam se Fergusonu, koji je nastavio s iznoenjem programa. Ni u kojim okolnostima neu javno biti u vezi s kompanijom i nikome neu rei da se razmatraju mogunosti da me oni zaposle. Podrazumijevajui da e sigurnosna provjera dati dobre rezultate, oni e urediti da, pri ponov-nom pozivu u Washington, nastupim kao civil u Ministarstvu zrakoplov-stva, zapravo u jednoj tajnoj zrakoplovnoj jedinici. Nekoliko tjedana ka-snije ui u u zrakoplovstvo i biti poslan u Lackland na osnovne vjebe. U zrakoplovstvu tretirat e me kao i svakog drugog regruta, nitko nee znati o mojim vezama s kompanijom. uvanje te tajne bit e dio moga obuavanja da tajno ivim. Raskidanje te tajne prouzroit e moje odstra-njivanje sa kolovanja. Zadaci to e uslijediti nakon toga dobrim e dije-lom biti odreeni time u kojoj sam se mjeri srodio s kompanijom. Kada se vratim na Floridu, itav plan moram drati u tajnosti, ali sam obavezan obavijestiti Fergusona ako primim bilo kakav poziv za vojsku. Poinjem osjeati stanovitu vrst zadovoljstva zbog toga to imam svoju tajnu i to sam na pragu ekskluzivnog kluba s vrlo briljivo odabranim lanstvom. Postat u neka posebna vrst snoba. Unutar Agencije bit u vana i asna osoba. Prema bilo kome izvana imat e pripremljenu la tko sam i to sam. Moj je tajni ivot otpoeo. 2 CIAWASHINGTON Srpnja, 1957. Spasenje! Provjere su bile zavrene prije no to je stigao poziv za vof sku. Odvezao sam se u Washington natovaren knjigama, stereom, pio ama i teniskom opremom. Georgetown je ono pravo gdje se staist CIA najbolje osjeaju, pa sam se pridruio nekim kolegama s kojima sair ranije bio na Notre-Dameu i koji sada zavravaju studij na Sveuilitu i Georgetownu. ivimo u obnovljenoj federalistikoj kui na Cherry Hill Laneu, uskoj poploenoj ulici izmeu M Streeta, Chesapeakea i Ohio a-nala. Imam osjeaj da sam prava osoba na pravu mjestu. Ovi momci m znaju da idem u CIA, tako da e to biti moj prvi stvarni zadatak, da ivini s tajnom. U uredu JOT-a Ferguson mi je rekao za koga radim. Moj posloda-vac je Ministarstvo zrakoplovstva, Grupa za istraivanja i analize, zrana baza Bolling, Washington. Dao mi je ime mog zapovjednika, jednog pu-kovnika zrakoplovstva, i mog neposrednog kontrolora, majora. Obojica su izmiljene osobe. Moram zapamtiti sve te podatke da bih bio kadar odmotati ih ljudima koje u sretati. Moj telefon u zranoj bazi Bolling zvoni i u Centralnom odjelu za sigurnost Agencije, gdje nekolicina mu-karaca na telefonskoj centrali svakoga jutra baca kocku da vidi tko e igrati pukovnika, a tko majora. Potpisao sam jo jedan tajni sporazum - doslovan tekst stalni, vjeni i sveopi o svemu to uim u kompaniji - i Ferguson me alje na moj prvi zadatak u esnaestu ulicu, u predjelu 1016. Odjurio sam onamo i otkrio da me nitko ne oekuje. Najzad sam bio

pozvan i doekan u pro-storijama za osoblje. Na borovak ovdje svodi se na to da prebiremo smotke karata i natjeemo se u rjeavanju krialjki. U tom dijelu kompanijinih prostora okupljaju se svi kandidati za za-poslenje koji su sretno proli kroz sigurnosna istraivanja - svi ekamo isti sretni dogaaj: poligraf ili detektor lai. Ukupno nas je tridesetak. Neki su ovdje ve vie od mjesec dana i oni su ti koji ire kojekakve glasine. ini se da je poligraf, tehniki razgovor - kako se slubeno zove, za neke prava trauma. Upozoreni smo da nitko ne govori o poliju, i to pridonosi da je u glasinama sve vie misterija. ini se da se glavni dio te aparature postavlja preko grudiju, to neke djevojke ini pomalo nervoznima, a da je ispitivanje posebno usmjereno na homoseksualna iskustva to pak neke momke posebno ivcira. Postoje prie o ivanim slomovima, pozi-vima hitne pomoi, ak samoubojstvima. Nema sumnje, meutim, to se dogaa kada jednom dobijete poziv na sastanak u zgradi broj 13.WASHINGTON Srpnja, 1957. Nakon to sam dva tjedna prevrtao karte, prilika je najzad dola. Glupo je i pomisliti da moe pobijediti stroj! Juer sam bio poligra-firan i sada sam opet u prostorijama za osoblje, ali na drugom mjestu, zajedno s ljudima koji su ve proli testiranje. Izolirani smo od onih ko-jima to tek predstoji, tako da oni nemaju priliku saznati to ih eka. Istra-itelji ne saopavaju rezultate testova - ostavljaju vas da ekate. Zaista, ovdje nema niega do sumorne atmosfere. Vozilo se ne zaustavlja kod zgrade broj 13, pa sam morao zamoliti vozaa da stane to blie. Kada me glasno upozorio da smo na stajalitu, hladni pogledi suputnika, koji su jasno odraavali da im je poznato o emu se radi, bili su uprti ravno u mene, osjeao sam se kao da sam gubav. Znali su da imam svoju tajnu, priznanje koje mogu rei samo sebi samome. Loa ala. Na raskru z$. ulice i avenije Constitution voza je upozorio da smo u blizini zgrade broj 13 i uputio me prema kompleksu privremeno podi-gnutih zgrada, u stilu kasarni, iza parkiralita nasuprot Watergateu. Zgrade su opasane visokim lananom ogradom koja je na vrhovima prema van opletena s nekoliko strukova bodljikave ice. Svi prozori imaju jednaku metalnu mreu, a svaki trei ili etvrti prozor aparat za kondici-oniranje zraka. Ni jedan nije otvoren. Izgleda da je nemogue prodrijeti unutra. Prolazei du ograde do ulaznih vratiju, primijetio sam diskretno ozna-eni broj 13 u blizini ulaza. Nakon kraeg ekanja u prijemnom uredu po-zdravio me ovjek trideset i petih godina - otrih crta lica, glatko izbrijan, otra pogleda. Poveo me ispred sebe, hodnikom, i uli smo u malu sobu, zidovi i strop koje su prekriveni akustikim ploama. Vidio sam ondje standardan uredski naslonja s ugraenom aparaturom instrumenata, gra-fikon-papira i neobinih tankih metalnih pisaljki. Nastojei da me zadri podalje od stroja koji se oglaavao hitrim bljeskovima, odmah me poveo do naslonjaa i rekao mi da sjednem. Poao je sa suprotne strane stola, sjeo na stolicu nasuprot meni. Istraitelj mi je rekao da sam dospio u konanu fazu procedure sigur-nosne istrage, neophodne da bih se upoznao s materijalom koji ulazi u najstroe tajne i, prirodno, pred posljednju stepenicu prije zaposlenja u kompaniji. Uvjeravao me da se svi pripadnici kompanije, ak i Mr. Dulles, podvrgavaju poligrafu - ne samo u trenutku kada se primaju na posao, nego periodiki u toku karijere. Pozvao me da potpiem ve pripremljenu izjavu kojom priznajem da se testu podvrgavam svojom voljom i da neu imati priziva ni prema kojoj osobi ili pak kompaniji, nakon to saznam rezultate. Impulzivno sam

potpisao i drugi tajni sporazum, kojim se oba-vezujem da nikome neu govoriti ni o pitanjima ni o bilo kojim drugim detaljima toga razgovora.Preli smo tada na pitanja na koja je, vidio sam, jednostavno trebale odgovarati s da ili ne. Je li moje ime Philip Burnett Franklin Agee' Jesam li roen 19. sijenja 1935. godine? Jesam li se ikada sluio drugin imenom ili podacima o identitetu? Jesam li upitne arke popunio istinitin podacima? Jesam li ikada bio lan bilo koje subverzivne organizacije liste dravnog tuioca? Jesam li ikada bio komunist ili pripadnik bilo koj komunistike organizacije? Jesam li ikada bio u inozemstvu? U komuni stikoj zemlji? Poznajem li bilo kojega funkcionera vlada drugih zemalja Komunistikih zemalja? Jesam li ikada upoznao bilo kojeg obavjetajc iz neke druge zemlje? Jesam li ikada radio za neku stranu silu? Za nek od inozemnih obavjetajnih slubi? Za bilo koju od obavjetajnih slui komunistikih zemalja? Je li itko traio od mene da prihvatim zaposlen u CI A? Jesam li ikome izvan CIA govorio o svojem nastojanju da se ovd zaposlim? Jesam li imao homoseksualne odnose? Jesam li ikada uiv; droge? Jesam li danas uzimao sedative? Pripremni razgovor potrajao je vie od sata, jer je ispitiva svako ] tanje objanjavao, biljeei sva imena, datume, mjesta i opet parafrazir da bi dobio to vie dodatnih odgovora u stilu odnosno ili osim t< kako bi se omoguila bolja kvaliteta pitanja a istodobno jo uvijek { stiglo da odgovori glase samo jest ili ne. U toku razgovora istraii mi je objasnio da unutar kompanije detektor lai upotrebljavaju sai ljudi iz Ureda za sigurnost, koji je odgovoran za zatitu kompanije zaposlenja onih koji bi mogli naruiti njezinu sigurnost, ili protiv nepr teljskih obavjetajnih slubi. Uvjeravao me, takoer, da je sve to u te razgovora kaem izriito povjerljive prirode i bit e tek predmet moga sjea u Uredu za sigurnost, dostupan samo oficirima sigurnosti t Ureda. Nisam imao hrabrosti da ga upitam koliko oficira sigurnosti | time razumijeva, moda i zato to sam sveudilj osjeao da meu jedr od tisua pukotina izmeu akustinih ploica ima najmanje jedan mi! fon koji briljivo snima na razgovor. Poeo sam se takoer pitati nen li poetne simptome paranoje, za koje neki kau da su karakterne : ajke sine qua non uspjenog obavjetajca. Sada smo bili spremni za ispitivanje. Poligraf se sastoji od triju ap tura, koje se prikljuuju na tijelo osobe podvrgnute istrazi, a pove su sistemom ica sa stolom. Svaka aparatura mjeri fizioloke prom koje biljee tri pisaljke na grafikonima. Tu je i pojas za mjerenje kr pritiska, koji se moe postaviti na ruku ili na nogu, zatim naborana g koja se udobno postavi na prsa i zatim privrsti na leima, kao i pos runa naprava s elektrodama, koja je oprugama postavljena prema novima i protee se iza ruku. Vezovi postavljeni oko ruku mjere prot u pulsu i krvnom pritisku, aparatura preko prsiju mjeri ritam disat instrumenti na dlanovima mjere stupanj znojenja. Bio sam prikop; stroj, upuen da gledam ravno u zid, da budem sasvim tih i da na i pitanje odgovaram samo s da ili ne. Istraitelj je sjedio za stolomene gledajui mi u potiljak. Odatle mi je postavljao pitanja, a ja sam odgovarao zidu pred sobom. U toku toga razgovora, koji je prethodio pravom ispitivanju, rekao sam istraitelju nekoliko poluistina, uglavnom stoga to sam jednostavno osjeao otpor prema takvom uplitanju u moj ivot, ali i zbog toga to me zaista zanimalo koliko je efikasan stroj povezan sa mnom. Ludo dijete! im su se veze na rukama napuhnule, osjetio sam da mi puls raste i da su se ruke poele znojiti. Predviajui kako u reagirati na pojedina pita-nja, usredotoio sam se na rupe u zidovima kako bih se na neki nain izo-lirao od ispitivanja. Istraitelj je vrlo sporo prelazio s pitanja na pitanje, inei zamjetljive stanke.

Odgovarao sam s da ili ne, ali je on na kraju postavio neoekivano, neplanirano pitanje: jesam li istinito odgovorio na sva prethodna? Prljavi trik. Rekao sam jesam. Nakon nekoliko sekundi veze na rukama su splasnule. uo sam kako trga papir, razgledao je kartu mojih reakcija dok sam i dalje sjedio. Rekao mi je da se mogu malo pomaknuti ako se osjeam neudobno, no ako bih uinio neki pokret vie, upozoravao me da ostanem sjediti prikopan za stroj. Krasno. Ostao je iza stola, iza stolice, iza mojih lea i poeo me zapitkivati o tome na to sam mislio odgovarajui na pi-tanje je li itko zatraio od mene da se obratim na CI A radi zaposlenja. Nita osobito. Inzistirao je, ali nisam mogao dati nikakav drugi odgovor osim onoga da mislim kako to zaista nitko od mene nije zatraio. Ras-prava. Tada me upitao to sam mislio odgovarajui na pitanje o tome jesam li ikome izvan CIA govorio o svojem pokuaju da se ovdje zapo-slim. Nita osobito. Rasprava. A tada pitanje o homoseksualnom iskustvu. Zatim droge. Kako smo prelazili s pitanja na pitanje, sve je intenzivnije nastojao da se pokuam prisjetiti na to sam mislio kada sam odgovarao. Pri tom je isticao da je moja suradnja od presudne vanosti za uspjeno testiranje. Uspjeno? Pitao sam se znai li uspjeno isto i za nj i za mene. Po svoj prilici - ne. Neu popustiti u svojim poluistinama. Nisu to ni u kojem sluaju bile lai. Osim toga, uo sam da se stroj ipak moe pobije-diti ako ovjek ostane dosljedan. Poeli smo ispoetka. Napuhnule su se veze za mjerenje krvnog pri-tiska na rukama i poela su pitanja. Opet moji da i ne, dok pisaljke umorno rkaju po roli papira. Bijesno sam brojio ploice na zidovima. Ipak, ponovno sam stekao povjerenje u sebe. U toku rasprave opustile su se veze u rukama. Ovaj put imao sam potekoa s jo dva pitanja. Po-navljao sam uporno da sam govorio istinu i da sam, kad god sam odgo-varao na bilo koje pitanje, mislio na to pitanje i na najtoniji mo-gui odgovor - koji sam, uostalom, i dao. Istraitelj mi je rekao da emo ponovno prijei listu pitanja i da pri-likom prvih dvaju pokuaja nisam bio ba dobar. Dodao je kako nema ni-kakvih izgleda da budem primljen ukoliko uspjeno ne zavrim testiranje. Ima li ita to bih elio dodati ili razjasniti? Ne. Govorio sam istinu, moda neto nije u redu sa strojem. To ga je zapeklo. Ton njegova glasase ohladio, veze na rukama su se ponovno napuhnule i zapoeli smo jo jednom. Na kraju mi je rekao da, oito, imam neprilika. Dajui na znanj da je sve zavreno, dopustio mi je da se okrenem od stroja. U tom trenutku prestraio sam se i pobojao da neu biti primljen. Bi sam spreman sve priznati, ali je on u tom trenutku rekao da e me pet d deset minuta ostaviti nasamo da o svemu dobro razmislim. Zatvorio je pc klopac stola i napustio sobu, uzevi grafikone. Ustao sam i pogledao r sat, koji sam, na njegov zahtjev, bio skinuo i ostavio na stolu iza seb Proveo sam u zgradi 13 vie od dva sata. Istraitelj je izbivao dvadeseta minuta. Za to sam vrijeme odluio da iskaem potpunu istinu. Zato c svoj posao stavim na kocku zbog glupog ponosa ili iluzije da mogu na maiti stroj? U tom trenutku vrata su se otvorila, istraitelj mi se ponovi pridruio. Prestraio sam se da priznam prijevaru. Osim toga, u okuplja tu sam uo da su neki ljudi, to su imali stanovitih tekoa, bili i po dru; pa i trei, put pozivani na poligraf. Ako sam ovaj put promaio, dobit novu ansu. Jo dvaput smo preli sva pitanja. Nakon oba testiranja istraitelj

inzistirao na tome da sam s nekim pitanjima imao tekoa, ali sam uporno tvrdio da sam davao istinite odgovore, bez obzira na to kakve si tekoe imao. Najzad je rekao da je to sve. Zapitao sam jesam li pro; ali je odgovorio, pun skepse, da ne zna i da u o tome biti obavijeten i kon to Ured za sigurnost ispita moj sluaj i pregleda grafikone. Bio vrlo pesimistiki raspoloen. Na odlasku sam se pobojao da me mo; ak i nee pozvati na jo jedno testiranje. Bio sam iscrpljen - poao s kui, uzeo pie i odspavao punih dvanaest sati. Kada sam ujutro naz^ Virginiju i rekao joj kako mislim da nisam proao, odgovorila mi je n ne brinem. Oni se uvijek prema ljudima ponaaju tako da ih ostave u u1 renju kako nisu uspjeli. Ona misli da to ine stoga kako bi se izbje razoaranje i umanjili problemi onih koji zaista nisu mogli biti primlj Virginijine su mi rijei povratile vjeru, ali ekanje me iscrpljuje. Nema nadmenih ala o poligrafu u sabiralitu - nitko vie nije toliko brezbri da bilo s kim razgovara o istrazi koju je proao. Svi samo sjede. WASHINGTON Srpnja, 1957. Nisam vie mogao izdrati. Nakon trodnevnog ekanja nazvao Fergusona da mu priznam kako sam lagao i da izrazim svoju sprem da jo jednom pokuam testiranje. Prije no to sam ita mogao rei, k mi je da ima dobre vijesti za mene i neka odmah doem u njegov t Ton kojim je to rekao uvjerio me znao sam da sam proao. U uredu JOT-a Ferguson mi jerekao kako je upravo zapoeo radi mome regrutiranju u zrakoplovstvo i da e itava stvar trajati tri do itjedna. elio je da u meuvremenu ponem pohaati obrazovni teaj o meunarodnom komunizmu i, ako bude dovoljno vremena, o administra-tivnoj organizaciji kompanije. To nisu teajevi koje u pohaati kada po-novno doem, ali e mi koristiti, misli on, i bez obzira na to to su zaista elementarni. Uredio je sa sekretaricom da dobijem znaku - sada mogu dolaziti i odlaziti bez pratnje i dogovorio mi sastanak s pukovnikom Bairdom,* direktorom kole. Propustio sam taj sastanak s Bairdom. Nakon to sam u uredu JOT-a bio zbog toga ukoren, najzad sam ga vidio u njegovoj kancelariji u T-3 (jo jedna u nizu privremenih zgrada u parku Potomac). Nisam mogao niti zamisliti koliko je pukovnik Baird vana osoba - on je 1950. utvrdio JOT-program pod direktnom kontrolom generala Waltera Bedella Smitha, tadanjeg direktora Agencije. Nakon to je zavrio Princeton, Oxford i bio ravnatelj djeake kole, Baird izgleda mnogo prijazniji nego to bi se to po njegovu inu moglo zakljuiti. Tip vrsta rukovodioca, karakteri-stine superpovjerljivosti, sa specijalnim Dunhillovim mjeavinama za svoje specijalne lule. Visok je, sjed, preplanuo i vrlo zgodan - neodoljiv za ene, u to sam siguran. Nije mnogo govorio - samo da u kandidatskoj oficirskoj koli valja mnogo raditi. Nakon to sam proao poligraf, i Ferguson i svatko drugi pozdravljao me s dobro doao na brod; te rijei kao da su neka vrst slubenog po-zdrava pridolicama. Moda je u CIA mnogo bivih mornara - ili, moda, ti ljudi zaista misle da su na brodu, tome pridonosi izolacija kojoj su pod-vrgnuti zbog zatite i sigurnosti. BALTIMORE, Maryland Kolovoza, 1957. Nakon to sam etrnaest dana studirao komunizam, a naredna dva tjedna prouavao sheme administrativne organizacije taba, bio sam sre-tan to naputam Washington. Juer ujutro Ferguson mi je dao posljednje upute o mojem ulasku u zrakoplovstvo. U glavnom regrutnom uredu avijacije u Washingtonu, re-kap mi je, postignut je sporazum

da me uzmu na uobiajenu petogodi-nju obuku, to je bio standardni postupak prema svima koji ele u avija-ciju. Meutim, nakon osnovne obuke primit u poseban poziv od mini-starstva zrakoplovstva da prijeem u prvu klasu oficirske kandidatske kole. To moram preutjeti, jer smo mi JOT-ovci jedina iznimka u pra-vilima avijacije, prema kojima je petogodinja sluba potrebna prije no to se budui zrakoplovac uope moe kandidirati za oficirsku kandidatsku kolu. Ferguson mi je rekao kako mogu zatraiti da me prime u malo poznat (tako malo poznat da, u stvari, niti ne postoji) program avijacije za diplomirane studente, ako na to budem primoran, ali da u vjerojatno 2-3moi izbjei da dajem bilo kakva objanjenja. Upozorio me, meutim, da nikome ne govorim o tome kako u poi u oficirsku kandidatsku kolu prije no to taj zadatak za mene uistinu ne bude potvren u zranoj bazi Lackland. Potpisao sam jo jedan tajni sporazum, a Ferguson mi je rekao da u se nakon dvogodinjeg razdoblja morati ponovno podvrgnuti poligrafu Sjeo sam u autobus to me trebao odvesti u regrutni ured, nosei sa SO' bom malu putnu torbu s najnunijim toaletnim stvaricama, parom donjej rublja i arapa. Trbuastom, smeuranom naredniku rekao sam svoje ime to sam Iju baznije mogao. Odgovorio je s daaa, i kada sam bolje razmislio, zvu alo je to kao pitanje. Dvoumio sam se da li da kaem: Ovdje sam il elim da me regrutirate. Odluio sam da kaem i jedno i drugo, nastc jeci da to ne zvui kao ponavljanje i dodao kako mislim da me ovdj oekuju. Narednik je s puno razumijevanja okrenuo pogled unatrag, vj rujui da ja mislim kako je mojim dolaskom baza najzad spaena. Dao mi je da ispunim neke formulare i upitao elim li da se javim 2 trideset, ezdeset ili devedeset dana. Veselo sam rekao da sam sprema ostati ovdje, na to su mu se oi suzile. Usne su mu se izobliile u neto t je moglo nalikovati na To je poseban sluaj. Motrio me preko stola ; kojim sam ispunjavao formulare; pitao sam se nije li narednik moda pi padnik JOT-programa pa se tako ponaa samo da bi provjerio moju spi sobnost da prikrijem pravu istinu. Vratio sam mu papire koje je pregl dao, a zatim nestao u stranjoj prostoriji. Poslije nekoliko minuta vratio se u drutvu jo jednog narednika, ki je takoer primao regrute. Obojica su izrazila prilian skepticizam. Sijed ih pola sata proveli smo raspravljajui o tome zato jedan diplomin filozof uope eli da se unovai u avijaciji i izui za radarskog tehnia: Najzad sam priznao da je to zaista udno i prihvatio njihov poziv da ponovno javim za koji dan. Ponio sam svoju malu torbu i napustio grutni ured, elei se negdje skloniti. Iz telefonske kabine nazvao sam Fergusona da mu kaem kako avijacija jednostavno ne eli - toga dana, barem, ni u kojem sluaju. P gutao je neto i izmucao da ga opet nazovem za dva sata. Uasavajui ponovnog susreta s narednikom, pitao sam se tko je zapravo izgubio si sao za alu. Kada sam ponovno telefonirao, Ferguson mi je rekao da vratim u regrutni ured i da je sada sve u redu. Inzistirao sam na ob; njenju, no hladno me upozorio da se o povjerljivim stvarima ne razgov telefonom. U regrutnom sam uredu naao drugog narednika, koji m bez ikakva otezanja dao autobusnu kartu za Baltimore, za lijenike ] trage i polaganje prisege. Prihvatili su me u Fort Holabirdu. Veeras letim u San Antonio da odsluio svoje dvije godine daleko od taba CIA - Ferguson mi je rekac to razdoblje shvatim kao dio obrazovanja u sklopu JOT-a. Mislim d rekao da je to moje razdoblje sazrijevanja. 2.4SAN ANTONIO, Texas Boi, 1957.

Toni i ja obavili smo boini ruak u blagovaonici, bila je to najnia toka jednog sasvim mizernog dana. Sljedei tjedan, tonije - na Staru godinu, treba da se prijavimo oficirskoj kandidatskoj koli. Dotad se moramo uzdravati kako znamo, jer ni jedan od nas nema ni prebijene pare. Samo nas trojica ii emo u istu klasu: Tony s Princetona; Bobby s Williamsa, i ja. Neku veer sreli smo u hotelu, dolje u gradu, estoricu JOT-ovaca, koji su sada u posljednjoj klasi oficirske kandidatske kole. Uskoro treba da postanu vii polaznici - tri mjeseca traje nii teaj, a naredna tri mjeseca vii - to znai da e nam ovi ubudue dozlaboga dosaivati. To je prirodno, ali moe biti i probitano za ouvanje tajne o naem pravom identitetu. U toku toga susreta pridravali smo se svih upozorenja o sigurnosti, povodei se za uputama koje nam je dao Ferguson prilikom posjeta u listopadu. Nitko ne smije zamijetiti bilo kakve znakove ranijeg naeg poz-nanstva ili posebnog drugarstva izmeu trojice Xa. Ta tri X (to su naz-naeni u zagradama iza naih imena na svim dokumentima), poseban su znak koji u zrakoplovstvu upotrebljavaju da bi znali tko su pitomci o kojima brine CIA. Momci iz vie klase rekli su nam da se ne iznenadimo ako nas stave na tihu vatru - to jednostavno moraju zbog negodovanja dijela drugih pitomca u klasi koji moraju godinama raditi, ele li dospjeti u oficirsku kolu. ini se da ti podoficiri nisu ba sretni zbog naeg drutvanca (sve-ukupno je u oficirskoj koli oko 300 kadeta), koje ima tu posebnu pov-lasticu da ue ve nakon elementarnih priprema. Ako se ne varam, mi emo uletjeti. SAN ANTONIO, Texas Lipnja, 1958. Za koji dan mogao bih postati potporunikom, ukoliko komandant kole prijee preko uvrede koju sam mu nanio. Prije nekoliko tjedana poz-vao me da mi saopi kako zavreujem da uem u regularnu, a ne u rezervnu slubu. Samo estorica najboljih diplomaca oficirske kandidatske kole upuuje se u regularnu slubu, a za oficira koji pretendira na kari-jeru to znai uspeti se na vrh duge - praktiki ne moete biti otputeni. Komandant mi je takoer rekao kako postoje svi izgledi da dobijem priz-zanje kao najbolji kadet u klasi. Panino sam nazvao Fergusona, koji mi je rekao da, kako god znam, otklonim poziv. Upoznao sam komandanta s 2-5time, na to mi je rekao da ne mora biti korisno za ouvanje tajnosti nae situacije (on je jedini meu rukovodiocima kole koji zna za patronat to ga CIA ima nad nama) to to najbolji diplomac odbija regularnu slubu. Aludirao je na to da u rukama imam samo akademski papir, koji me praktiki moe srozati za stepenicu ili dvije. Moje ponovno odbijanje komandant je doivio kao amar. Pretpostavljam da mu se to nikad ranije nije dogodilo. VICTORVILLE, California Lipnja, 1959. Najzad sam dobio nareenje da se vratim u Washington - mislim, u tobonju jedinicu kompanije. Bila je to fantastina godina - vozikao sam se gore-dolje po pistama Meksika, San Franciska, Yosemitea i Monte-reya. Zatim sam prebaen na uvjebavanje pilota za napade, imali smo nove F-io4 i nuklearne ciljeve u Kini. Uvjebavao sam, takoer, manev-riranja i bjegove, jer su neki od ciljeva takvi da do njih moe doi, ali nisi siguran hoe li se i vratiti. Jedina velika pogreka bila je dobrovoljno pri-javljivanje za kolu spaavanja u Renou, Nevada. Poslali su me onamo u sijenju, itav je tjedan trebalo pjeaiti po brdima u cipelama za snijeg -- bijeda jedna.

Viao sam se s Janet, djevojkom iz koleda, gotovo svakoga vikenda sve od prologa ljeta. Ispriao sam joj o svome poslu u kompaniji i oeki-vanjima da e me poslati da radim u inozemstvu..Mnogo smo razgovarali o braku, ali nismo bili sasvim sigurni to nam je initi. Ona bi eljela ostati u Kaliforniji. Razmiljao sam treba li da ekam jo cijelu godinu dok zavri JOT-program. Za nekoliko u tjedana otputovati u Washing-ton, tada u imati najbolju priliku da osjetim koliko e na nas utjecati to to smo razdvojeni. WASHINGTON Rujna, 1959. Nije nam dugo trebalo da se odluimo. Za manje od mjesec dana otkako sam napustio Kaliforniju sloili smo se da ne elimo dulje ekati i tako smo odluili da ivimo zajedno. Vjenali smo se u Notre-Dameu. Bila je to neka vrst kompromisa, jer je Janetina obitelj kongregacionali-stika, a ona je oekivala da bi vjenanje u katolikoj crkvi moglo dovesti do problema. Uselili smo se u mali stan u kompleksu zgrada u kojem je ispoetka stanovao i potpredsjednik Nixon sa svojom suprugom, kada je, nakon izbora za Bijelu kuu, doao u Washington. Predstojala nam je z6kupovina namjetaja, ali prijatelji su se pokazali krajnje velikodunima - novi su pokloni danomice stizali. Moemo utedjeti neto novca kupu-jui u vojnim trgovinama, jer ja sam jo uvijek na dunosti u vojsci. Tobonja moja vojna jedinica bila je eskadrila za obavjetajne zadatke u zranoj bazi Bolling u Washingtonu. Tajni broj mojeg telefona takoer je promijenjen, no tamo su jo uvijek ista dva telefonista koja i dalje bacaju kocku da vide tko e biti pukovnik, a tko major. Ferguson mi je rekao da vjerojatno neu biti otputen prije lipnja ili srpnja naredne godine, to e se poklopiti sa zavretkom mojega obu-avanja u okviru programa JOT. Svi JOT-ovci u klasi oficirske kandidatske kole ispred mene, moja klasa i ona mlaa sada su objedinjeni programom. ak i tako, jedva nas je petnaest od ukupno ezdesetak u klasi - od ega samo est ena. Pro-gram, to je upravo poeo, provodi se u zgradi za Razonodu i usluge, istoj onoj u kojoj me prije dvije godine tretiralo osoblje iz Procjena i vrednovanja. Uobiajeni poslovi koje obavljaju ljudi iz Procjena i vred-novanja sada traju ak dulje nego prije. Ponovno prolazim sve te jedno-line testove. Jedina su nam razbibriga subotnja ludovanja na divovskom nogometnom stadionu u parku Potomac - sve je ostalo tipina ablona koleda. Na sveanosti u povodu poetka obuke pozdravili su nas Allen Dulles, pukovnik Baird i drugi, koji su nas zasipali uzbuenjem i pozivima da ih slijedimo u tom ivotu hotiminog samoodricanja, nevidljiva rtvovanja i tihe hrabrosti tajnih ratnika u bitkama naega doba. Zaista romantino. Svaki od nas u klasi predstavlja jednog od stotine ili jednog od tisue sveukupnog broja kandidata za JOT-program koji su, najzad, primljeni. Voe kompanije rekoe nam da ulazimo u drugo najstarije zanimanje na svijetu (moda ak i prvo, ali se to, na alost, ne moe provjeriti). Ako je u skupini i bilo nekih kojima to nije bilo jasno, zaas su bili razuvjcreni citatom iz Biblije, prema kojem je nitko drugi nego sam Bog bio taj koji je stvorio pijunau. Toliko o moralnoj strani stvari. Ali, zemlja je zaboravila lekciju Jerichoa. Godine 192.9. ministar vanj-skih poslova H. L. Stimson zabranio je operaciju deifriranja, poznatu pod imenom Crna komora, s prijekorom da pravi dentlmen ne ita tua pisma. Sve do Pearl Harboura, vanjska obavjetajna aktivnost Sjedinje-nih Drava bila je gotovo zaboravljena. Heroji tajne slube iz doba rata, slijedei odluku predsjednika i Kongresa, nisu dopustili novu mogunost iznenadnog napada zanemarajui mirnodopska vojna upozorenja. Tako je

graanska CIA osnovana 1947. kao sredinja agencija za razvijanje vanjske obavjetajne slube i za pripremanje nacionalnih obavjetajnih podataka blagoslovljenih prosvijeenou svih moguih izvora. Nakon pune dvije godine izbivanja u avijaciji, prva su predavanja dje-lovala privlano, ak uzbudljivo - otprilike kao kad najzad uspijete utaiti iscrpljujuu e. Ured JOT-a organizirao je veernje teajeve jezika za zainteresirane, pa smo Janet i ja tri veeri tjedno pohaali teaj panjol2-7skog jezika. Zaista je lijepo to se kompanije pobrinula da u to to vie ukljui i supruge. Drukije, one bi ostale po strani, jer je sve o emu uimo i itamo gotovo potpuna tajna. Odabrali srno teaj panjolskoga samo stoga to je to bio jezik koji sam uio u koli. No postoji i razra-en nain davanja novanih nagrada onima koji ue i poboljavaju svoje znanje stranih jezika, pa to moe biti zgodna mogunost da se neto vie zaradi. Sve u svemu, stvari idu sasvim O.K. WASHINGTON Listopada, 1959. Upravo smo zavrili studij komunizma i sovjetske vanjske politike, to je trajao mjesec dana, a predstoji nam prouavanje naina na koji je vlada organizirala nacionalnu sigurnost, kamo pripada i Agencija, i administra-tivnu organizaciju njezinih tabova. Svaki od nas povremeno ima sastanke s JOT-ovim savjetnicima s ciljem da s njima raspravlja o moguim budu-im zadacima, kao i o tome gdje da se nastavi obuavanje poslije Boia. ini se da se gotovo svi ele opredijeliti za tajne operacije, to znai da nam predstoji jo est mjeseci posebnih vjebi izvan Washingtona, u mje-stu zvanom jednostavno farma. Rekao sam Fergusonu da elim poi na farmu, ali on nije bio nadlean da o tome sa mnom razgovara. Predavanja i tivo o komunizmu bilo je posebno zanimljivo. Ured za obuavanje nije se previe bavio filozofijom dijalektiki materijalizam nije ak niti spomenut - kad je rije bila o Sovjetskom Savezu. Prije je to neka vrsta sasvim praktinog uhodavanja u stvari, jer CIA je, u prvom redu, za to da djeluje protiv ruske ekspanzije koju diktira Komunistika partija Sovjetskog Saveza - KPSS. Lenjinistiki koncept partije, posebno njezina elitistika i tajnovita priroda, kao i tekoe na koje nailazi u pomi-renju pragmatizma i ideologije (ruska dominacija nad nacionalnim manji-nama, NEP, kolektivizacija i eliminacija kulaka, doktrina jedinstvenog fronta, pakt Molotova i Ribbentropa) promatraju se u kretanju prema jednom cilju - stjecanju, zadravanju i neprestanom proirivanju moi utjecaja. Potinjenost komunistikih partija drugih zemalja prema KPSS tako-er je tema kojoj smo pridavali posebnu panju - teko je vjerovati da Sovjeti iskreno mogu propovijedati kako je prva obaveza svakoga komu-nista, bez obzira na to koje nacionalnosti bio, da brani Sovjetski Savez. Institucije poput Kominterne i Kominforma sluile su svojoj svrsi u svoje vrijeme, a KGB je cijelo to vrijeme najvaniji organ. Daleko je vea va-nost, prirodno, bila pridavana sovjetskim organizacijama sigurnosti, od eke nadalje. Rukopisi komunistikih otpadnika ipak su bili najzanimljiviji Louis Budenz, Howard Fast, Bog koji je razoarao, Kravenko, Guzenko, 18Petrov. Usprkos svemu, najopasniji za Sovjete, zbog svoje kritike doktrine lenjinistike partije, jest Milovan Dilas. Narednoga dana razdijelili smo se na manje grupe i razgovarali s Petrom Derjabinom,* koji je trenutno najcjenjeniji sovjetski otpadnik. Prikljuili smo se na internu televiziju tako da nas on nije mogao vidjeti (kako bi se time

osigurala naa zatita), a on je bio preruen i razgovarao je s nama uz pomo prevodioca (da se ouva njegova sigurnost, jer je ivio na podruju Washingtona). Osnovna je teorija da su pokuaji uspostavljanja komunistike dikta-ture diljem svijeta stvarne manifestacije sovjetske ekspanzije, koja na taj nain pokuava u vlastitoj kui zadrati mo partije. Naa je zemlja njihov stvaran cilj. Uostalom, Rusi su esto isticali da je mir nemogu sve dok Sjedinjene Drave ne budu pobijeene. Sada poinjemo studirati kako vlada, i CIA posebno, nastoje da se toj sovjetskoj prijetnji suprotstave. WASHINGTON Studenoga, 1959. Lajtmotiv tih sastanaka jest da CIA ne stvara politiku. Zadatak je Agencije da osigura obavjetavanje ili informacije kojima se slui pred-sjednik i drugi kreatori politike. Ona iskljuivo izvrava politiku i prikup-lja informacije vane za donoenje politikih odluka, izvan Agencije. Ona ne stvara politiku. Vie smo tjedana sluali predavanja i itali dokumente o vladinom aparatu nacionalne sigurnosti. Temeljni je dokument Akt o nacionalnoj sigurnosti iz 1947. godine, koji je donijelo Vijee za nacionalnu sigurnost (NSC), kao najvie tijelo zadueno za sigurnost nacije. Pod predsjedanjem predsjednika, NSC ine sljedei statutarni lanovi: ministar vanjskih poslova, ministar obrane, direktor Ureda za graansku obrambenu mobi-lizaciju i potpredsjednik SAD-a. lanstvo moe biti ad hoc proireno u svakom trenutku kada predsjednik to zaeli linostima kao to su dravni javni tuilac ili ministar financija. Sef generaltaba i direktor Centralne obavjetajne slube (DCI) imaju u NSC status promatraa,1 Vijee nacionalne sigurnosti ima svoje vlastito osoblje i urede u zgradi izvrnih ureda, u susjedstvu Bijele kue. Tri su vane potinjene grupacije: Odbor za planiranje, Odbor za koordinaciju operacija (OCB)2 te Savjetodavni obavjetajni komitet (IAC)S. Odbor Vijea za planiranje radi preteno na pripremanju materi-jala za sastanke Vijea, kao i na izvravanju odluka koje Vijee donosi. 1 Vidi shemu I 2 Kasnije poznat kao Grupa 54-12, Specijalna grupa, Grupa 303, Komitet etrde-setorice 8 Kasnije nazvan Odborom SAD-a za obavjetajnu aktivnost 2.9Odbor za koordinaciju operacija od posebne je vanosti za Agenciju, jer u njegovu kompetenciju ulazi nadgledanje i odobravanje akcione operacije CIA (nasuprot prikupljanju informacija), kao to su propaganda, ne izri-ito vojne operacije i politiki sukobi. OCB ine direktor Agencije, zamje-nik sekretara za obranu i ad hoc lanovi na razini pomonika ministara. Savjetodavni obavjetajni komitet neka je vrst odbora direktora oba-vjetajne brane kojima predsjedava direktor Agencije, a lanovi su zam-jenik direktora Centralne obavjetajne slube i efovi obavjetajnih slubi armije, mornarice, zrakoplovstva, generaltaba, ef obavjetajne slube i istraivanja (INR) Ministarstva vanjskih poslova te direktor Agencije za nacionalnu sigurnost. Sefovi obavjetajnih slubi FBI i Komisije za atom-sku energiju prisustvuju zasjedanjima Savjetodavnog obavjetajnog komi-teta kada je to potrebno. Svrha je Savjetodavnog obavjetajnog komiteta da odreuje obavjetajne zadatke razliitim slubama, ovisno, barem teo-retski, o tome koja sluba najuspjenije moe obaviti odreeni posao. Taj je Komitet takoer zaduen da otklanja preklapanja ili pukotine u opoj obavjetajnoj aktivnosti. ini ga nekoliko niih meuodjelskih grupa,

kao to su Odbor za dravni budet, Komitet za nadzor obavje-tajne slube i Promatraki komitet, a svakome je od njih na elu funkcio-ner CIA. Aktom o nacionalnoj sigurnosti iz 1947. kao dio mehanizma Vijea nacionalne sigurnosti osnovani su ured direktora Centralne obavjetajne slube kao glavnog obavjetajnog funkcionera Vijea te Centralna obavje-tajna agencija - organizacija koja e ostvariti centralizaciju sveopih obavjetajnih aktivnosti zemlje. CIA ima pet temeljnih funkcija: i. Da Vijee nacionalne sigurnosti savjetuje o takvim obavjetajnim aktivnostima vladinih odjela i agencija koje se odnose na nacionalnu si-gurnost. z. Da Vijeu formulira preporuke na temelju kojih se koordiniraju takve obavjetajne aktivnosti. 3. Da dovodi u uzajamni odnos i vrednuje obavjetajne poslove koje se odnose na nacionalnu sigurnost i da osigurava odgovarajue raspro-stiranje takve obavjetajne aktivnosti unutar vlade. 4. Da s ciljem razvijanja postojeih obavjetajnih agencija osigurava takve pomone slube od zajednikog interesa koje e pripomoi da se odredbe Vijea nacionalne sigurnosti provode na to centraliziraniji nain. 5. Da osigurava i sve druge zadatke i obaveze obavjetavanja, koje se tiu nacionalne sigurnosti, a koje Vijee, s vremena na vrijeme, moe donijeti. Direktor Centralne obavjetajne slube opisan nam je kao ovjek koji - slikovito reeno nosi dva eira. Prvo, on je glavni obavjetajni savjet-nik predsjednika i Vijea nacionalne sigurnosti i, drugo, direktor je Cen-tralne obavjetajne agencije. Vijee nacionalne sigurnosti izdaje slubene 30direktive direktoru Centralne obavjetajne slube posredstvom strogo taj-nih dokumenata, koji se nazivaju obavjetajnim direktivama Vijea nacio-nalne sigurnosti (NSCID's - izgovara se: non-skids). Iz ureda direktora Centralne obavjetajne slube ti se dokumenti alju odgovarajuim obavje-tajnim slubama, ukljuujui i CIA, a nazivaju se direktivama direktora Centralne obavjetajne slube (DCID's). Unutar CIA te se direktive ras-poreuju u opsene i estim promjenama podlone svenjeve naredbi i drugih instrukcija. Studirali smo, tada vrlo opsene, NSCID-dokumente, jo neto opirnije iz DCID-kategorije, te specifine naredbe CIA. To su dokumenti u kojima je obraeno sve, od objedinjavanja vanjskih obav-jetajnih operacija kroz politike, psiholoke i ne izriito vojne operacije, do komunikacija i elektronske obavjetajne aktivnosti. Naravno, doku-mentacija i administrativna organizacija CIA pokazuje da je ono ime se Agencija bavi naredba predsjednika i Vijea za nacionalnu sigurnost. Agencija ne donosi politike odluke niti djeluje za svoj vlastiti raun. Ona je instrument predsjednika. Bavili smo se takoer upozorenjima Kongresa o obavjetajnim aktiv-nostima i o Agenciji posebno. Problem je izvirao iz Akta o nacionalnoj sigurnosti iz 1947. i njegova dodatka, akta o osnivanju Centralne obavje-tajne agencije iz 1949. U skladu s tim zakonima, direktor Centralne obavjetajne slube obavezan je da titi izvore i metode obavjetajnih pothvata SAD-a. Takoer, on i financijska sluba osloboeni su obaveze da izvjetavaju Kongres o organizaciji, zadacima, osoblju i trokovima CIA - budet koje je prikriven u budetima ostalih izvrnih agencija. Direktor obavjetajne slube, u stvari, ima ovlatenje da, po vlastitu naho-enju, potroi onu svotu iz budeta CIA koju on smatra potrebnom, bez ikakvih objanjenja, osim to mora na to staviti svoj potpis. Takvi tro-kovi, osloboeni kontrole Kongresa i vladinih financijskih institucija -ili, teoretski,

svakoga izvan ove brane - nazivaju se nepodlonim fon-dovima. Izglasavanjem tih zakona Kongres je sebe odvojio od aktivnosti CIA, iako direktor Centralne obavjetajne slube povremeno obavjetava etiri mala potkomiteta o vanim stvarima. Rije je o potkomitetima Senata i Bijele kue za vojne slube i Komiteta za usklaivanje. Izlaganja njihova glavnoga govornika, senatora Richarda Russella, obavezno se u toku JOTprograma moraju itati. Nekoliko je puta autonomija CIA bila ugroena. Specijalna komisija za obavjetajne aktivnosti, koju je, pod Hooverovim patronatom, vodio general Mark Clark, preporuila je 1955. da se osnuje promatraki kon-gresni komitet koji bi nadzirao CIA, ak temeljitije nego to kongresni komitet za atomsku energiju kontrolira Komisiju za atomsku energiju. U stvari, Clarkov komitet nije vjerovao da su potkomiteti za vojne slube i za usklaivanje sposobni upozoravati Kongres o aktivnostima CIA. U svakom sluaju, problem je bio otklonjen, u skladu sa stavom Agencije, kada je predsjednik Eisenhower, na poetku 1956. godine imenovao svoj komitet s ciljem da nadzire rad Agencije. To je Predsjedniki odbor sav-jetnika za vanjske obavjetajne aktivnosti,1 kojemu je na elu James R. Killian, predsjednik Instituta za tehnologiju iz Massachusettsa. Time je postignuto da obini ljudi imaju pravo nadzora nad CIA, to Kongres nije elio. Povrh toga, isticao je govornik, to bi Kongres vie ulazio u stvari, vea je opasnost sluajnog otkrivanja tajni od strane indiskretnih politiara. Uspostavljeni odnosi s obavjetajnim slubama drugih zemalja, na primer Velike Britanije, mogli bi se komplicirati. Kongres je imao pot-puno pravo kada je od samoga poetka odbijao kontrolu - bilo bi to za nj previe. Njegov je posao da osigurava novac. WASHINGTON Prosinca, 1959. Prouavanje administrativne strukture Agencije bilo je fascinirajue, ali i iscrpljujue nije bilo kraja razliitim organizacijskim shemama i govo-rima predstavnika odjela, pododjela, ureda i pomonih ureda. Svaki je govornik imao priu o tome kako je njegova sluba obavila vaan zadatak zahvaljujui tome to je raspolagala pravom informacijom ili pravom oso-bom za taj posao. U toku itavoga dosadanjeg programa obuke, od prvih dana rujna, neprestano nas podsjeaju na potrebu vrhunske sigurnosti. Sposobnosti i namjere neprijatelja moraju biti otkrivene, bez obzira na to je li rije o Kremlju, sovjetskoj tvornici nuklearnog naoruanja, programu novog pro-jektilskog oruja ili o dvorani za sastanke neke opskurne komunistike partije u Africi. No od najvee vanosti, s obzirom na to da je poznavanje neprijatelja nuno ogranieno, jest da se zatiti naa obavjetajna aktiv-nost. Ne elimo da neprijatelj sazna to mi znamo o njemu, jer tada moe poduzeti mjere koje bi nau prednost svele na niticu. Zato moramo zati-titi svoju obavjetajnu aktivnost podizanjem zavjese tajni, zvane sigur-nost. Pod tim se terminom razumijevaju slubenici na ulazima u zgrade, straari, znake, prozori s metalnim ogradama, kombinacije sigurnosnih ormara, poligrafi, istraivanja prolosti, kazne za odavanje mjera sigur-nosti, odjeljivanje i princip saznaj samo to je potrebno. Odjeljivanje je postupak kojim se aktivnosti meusobno odvajaju na taj nain da grupa ili pojedini agent to obavlja odreeni zadatak ne zna zadatke drugih. Praznina izmeu ljudi koji obavljaju razliite poslove pre-mouje se po principu saznaj samo ono to je potrebno. Ako osoba koja radi na nekom obavjetajnom zadatku zaista mora saznati to je poseban posao nekoga drugoga, dobit e za to specijalno doputenje. Ako ne, od nje se oekuje da potisne, inae shvatljivu, znatielju. CIA

1 Godine 1961. nazvan Predsjednikovim savjetom za vanjske obavjetajne aktivnostije organizirana na osnovi sloenih odjela, kako bi se maksimalno zatitile tajne informacije koje se prikupljaju za stvaraoce politike. Administrativna struktura CIA prilino je sloena.1 Na vrhu piramide su izvrni uredi, ured direktora, pomonika direktora, generalnog inspek-tora, glavnog vijea, revizora i ureda za veze. Slijede etiri direktorata, na razini pomonika direktora, od kojih je svaki odgovoran za razliite aktivnosti, a imenovan je prema nazivu pomonika direktora koji ih vode. To su: DDI, koji vodi zamjenik direk-tora za obavjetajne poslove; DDP, koji vodi pomonik direktora za pla-niranje; DDS, koji vodi pomonik direktora za zatitu i podrku, te DDC, koji vodi pomonik direktora za koordinaciju. DDC je malen ured koji se bavi poslovima rukovoenja, pa praktiki i nismo troili vrijeme na to da bismo o tome raspravljali. Ostala su tri direktorata alfa i omega Agencije (u dnevniku pod: Washington, 8. veljae 1964. vidi organiza-cijske promjene na poetku i^o-tih godina). DDI prikuplja zahtjeve, bavi se odreenim prikupljanjem informacija, vrednuje i usporeuje obavjetajne izvjetaje i daje konano oblikovan izvjetaj.1 Sastoji se od nekoliko razliitih ureda, od kojih svaki sadri i objedinjavajuu funkciju cijele obavjetajne zajednice. To su: Ured za tekue izvjetaje (OI), Ured za dravni budet (ONE), Ured za osnovne izvjetaje (OBI), Ured za znanstvene izvjetaje (OSI), Ured za istraivanja i izvjetavanje (ORR), Sredinji ured za upute (OCR), Ured za operacije (OO), Sluba za radio-informiranje u inozemstvu (FBIS) i Centar za reprodukciju fotografije (NPIC). Zatraili su od nas da napiemo prim-jerke razliitih vrsta specijalnih izvjetaja za te urede, a neke smo od njih i posjetili. Zanimljivo je imati na umu da vie od osamdeset posto infor-macija to ulaze u konane obavjetajne izvjetaje potjee iz javnih izvora, kao to su znanstveni i tehniki asopisi, politiki govori i drugi javni dokumenti. Ostatak se pribavlja posredstvom tajnih agenata i tehnikih ureaja. Svakako, postoji razlika, i ona ide u korist kvalitete i povjerlji-vosti tajno prikupljenih obavjetenja. DDP je dio CIA koji se brine za tajno prikupljanje informacija i poz-nat je, takoer, pod nazivom Tajne slube (CS). Sastoji se od taba s pod-runim stanicama i bazama u gotovo svim zemljama. Iako smo prouavali organizaciju taba DDP-a, rekoe nam da emo detalje o tome kako se tajne operacije izvode saznati u toku kasnijih predavanja. Samo JOT-ov-cima koji izraze elju da slue u DDP-u i koji daju pismeni pristanak da su voljni raditi u bilo kojoj zemlji odobrit e se pohaanje naprednih teajeva za operacije na farmi. Oni koji budu eljeli raditi u nekom od drugih podruja rada Agencije pohaat e specijalizirani program obuke u samom tabu. 1 Vidi shemu II 1 Vidi shemu III 3 CIA 33Cjelokupne Tajne slube (CS) podijeljene su u operativne odjele i tzv. starjeinske uprave.1 Operativni odjeli nadleni su za pojedina geografska podruja i stanovite specijalizirane slube. Starjeinski tabovi bave se koordinacijom i nadziru sve obavjetajne aktivnosti unutar slubene klase svake od njih - to su odrazi temeljne operativne teorije CIA. Tri su taba starjeina: tab za inozemne izvjetaje (FI), tab za psiholoko rato-vanje i ne izriito vojne akcije (PP) i tab za kontraobavjetajnu djelat-nost (CI). Prvi se bavi objedinjavanjem obavjetajnih izvjetaja, drugi tre-tira akcione operacije, a kontraobavjetajni tab brine se za zatitu djelo-vanja koja poduzimaju prva dva. Razlika izmeu taba za objedinjavanje obavjetajnih izvjetaja i

taba operativnih akcija jest u tome to djelat-nost prvoga ne ostavlja traga, dok pothvati drugoga uvijek imaju sasvim jasno vidljive uinke. (Za objanjenje: vidi opis u dnevniku: Washington, 8. veljae 1964.) Objedinjena operacija moe, na primjer, biti praenje rada agenta koji izvjetava o vojnim planovima sovjetskog ministarstva obrane. Pod aktiv-nom operacijom razumijeva se antikomunistiki magazin za intelektualce, potpomognut novcem CIA, koji se plasira putem ruske emigrantske orga-nizacije sa sjeditem u Parizu. Objedinjavanje informacija odgovara potre-bama DDI-a (direktorat za obavjetajne poslove) za dogotavljanje zavrnih obavjetenja - a te informacije, opet, ovise o potrebama Vijea nacionalne sigurnosti (NSC) i drugih korisnika, kao to su vojne slube i Ministar-stvo vanjskih poslova. Akcione operacije sastoje se od kontrole, usmjera-vanja i zatite pojedinaca i organizacija angairanih u borbi protiv komu-nizma u itavom svijetu. One ukljuuju sindikalne unije, omladinske i stu-dentske organizacije, sredstva javnog obavjetavanja, profesionalna udru-enja kao to su novinarska i pravnika, zatim organizacije poslovnih ljudi, politiara te, najzad, politike partije i vlade. Akcione operacije ukljuuju, takoer, obuku i zatitu neregularnih vojnih snaga, kao to su gerilci u Tibetu, diverzanti u Vijetnamu ili saboteri u komunistikoj Kini. Zatitne operacije, openito, podrazumijevaju napore CIA da zatiti Agenciju od neprijateljskih prodiranja i ubacivanja obavjetajnih slubi drugih zemalja s ciljem da se otkrije kakve operacije te slube vode protiv nas. Odjeli DDP-a (Tajne slube) odgovorni su za sve aktivnosti s pod-ruja tajnog prikupljanja informacija unutar odreenih zona. To su odjeli: za Zapadnu Evropu (WE) (u koji je ukljuena i Kanada), za Istonu Evropu (EE), Sovjetski Savez (SR), Bliski istok (NE), Afriku (AF), Daleki istok (FE) i za zapadnu hemisferu (WH). Svakome je odjelu na elu ef sa svojim zamjenikom. Ti odjeli imaju u svom sastavu i tabove, odgo-vorne unutar svojega geografskog podruja - i za poslove na inozemnim 1 Vidi shemu IV 34izvjetajima (FI), za psiholoko ratovanje i ne izriito vojne akcije (PP) i za kontraobavjetajnu djelatnost (CI).1 Geografska podruja, unutar svakog odjela, podijeljena su na grupacije od jedne ili vie zemalja, kao i na specijalistike zadatke, svojstvene sva-kom odjelu. Grupacije su, opet, podijeljene na slube po zemljama u onim sluajevima kada je u jednoj grupaciji vie zemalja. Tako, na primjer, poljska grupacija u okviru Odjela za Istonu Evropu obrauje iskljuivo teme iz te zemlje, dok Centralno-amerika grupa u okviru Odjela zapadne hemisfere ima slube za est razliitih zemalja. Odjeli i grupacije Tajnih slubi u svojim su tabovima odgovorne za podrku i zatitu stanicama i bazama u drugim zemljama unutar svojega podruja, kao i za obavjetavanje starjeinskih tabova i DDP-a o svemu to se na te zemlje odnosi, kako u smislu obavjetavanja, tako i na ope-rativnom planu. Stabni odjel brinut e se o osoblju stanica i baza, organi-zirati obuku zatite uz pomo specijalista i, najvanije od svega, razra-ivati elaborate potrebne za terenske operacije. Svaka operacija, svaki agent i svaki izvjetaj poslan s terena u tabove zahtijeva kontrolu i raz-radbu dokumenata. Odjeli za pojedina podruja odgovorni su da se sva ta golema rijeka papira slijeva pravim kanalima u odgovarajue urede Tajnih slubi radi pregleda, miljenja, odobrenja ili odbijanja. Obavjetajni izvjetaji, za razliku od operativnih koji obrauju mehanizam kako se dolazi do informacije, takoer se moraju razraivati, s obzirom na pra-vilnu upotrebu jezika i

gramatike. Razrada se obavlja i sa stanovita obrade izvjetaja koji se upuuju zainteresiranim dijelovima Tajnih slubi, direktoratu za obavjetajne poslove i svima drugima u obavjetajnoj zajednici. Obrada operativnih i obavjetajnih izvjetaja s terena posao je slubenika u slubama za pojedine zemlje unutar odjela za pojedina podruja. Tajne slube (CS) dijele se na etiri odjeljenja koja opsluuju ostale. Odjel meunarodnih organizacija (IO) nadgleda odnose CIA s radnikim, omladinskim, studentskim i profesionalnim organizacijama i sredstvima javnog obavjetavanja u itavom svijetu. Aktivnosti na tim poljima uskla-uju se posredstvom Odjela za meunarodne organizacije i Odjela za psi-holoko ratovanje i ne izriito vojne akcije, kao i s odgovarajuim odje-lima i grupacijama za pojedina podruja. Kontakti izmeu CIA i funk-cionera tih organizacija mogu se odravati posredstvom Odjela meuna-rodnih organizacija ili putem slubenika u onim slubama na podrujima kojih se pojedina operativna akcija obavlja. Odjel tehnikih slubi (TSD) osigurava zatitu operacija u odjelima svih podruja posredstvom strunjaka za prislune aparate, fotografira-nje, otvaranje brava, nevidljivo pisanje, tajno otvaranje i zatvaranje pote, preruavanje, pakete s tajnim pretincima, analizu rukopisa, identifikaciju osoba na temelju pljuvake s predmeta kao to su opuci cigareta, i za Radi boljeg razjanjenja, vidi u dnevniku: Washington, 8. veljae 1964. 35Cjelokupne Tajne slube (CS) podijeljene su u operativne odjele i tzv. starjeinske uprave.1 Operativni odjeli nadleni su za pojedina geografska podruja i stanovite specijalizirane slube. Starjeinski tabovi bave se koordinacijom i nadziru sve obavjetajne aktivnosti unutar slubene klase svake od njih - to su odrazi temeljne operativne teorije CIA. Tri su taba starjeina: tab za inozemne izvjetaje (FI), tab za psiholoko rato-vanje i ne izriito vojne akcije (PP) i tab za kontraobavjetajnu djelat-nost (CI). Prvi se bavi objedinjavanjem obavjetajnih izvjetaja, drugi tre-tira akcione operacije, a kontraobavjetajni tab brine se za zatitu djelo-vanja koja poduzimaju prva dva. Razlika izmeu taba za objedinjavanje obavjetajnih izvjetaja i taba operativnih akcija jest u tome to djelat-nost prvoga ne ostavlja traga, dok pothvati drugoga uvijek imaju sasvim jasno vidljive uinke. (Za objanjenje: vidi opis u dnevniku: Washington, 8. veljae 1964.) Objedinjena operacija moe, na primjer, biti praenje rada agenta koji izvjetava o vojnim planovima sovjetskog ministarstva obrane. Pod aktiv-nom operacijom razumijeva se antikomunistiki magazin za intelektualce, potpomognut novcem CIA, koji se plasira putem ruske emigrantske orga-nizacije sa sjeditem u Parizu. Objedinjavanje informacija odgovara potre-bama DDI-a (direktorat za obavjetajne poslove) za dogotavljanje zavrnih obavjetenja - a te informacije, opet, ovise o potrebama Vijea nacionalne sigurnosti (NSC) i drugih korisnika, kao to su vojne slube i Ministar-stvo vanjskih poslova. Akcione operacije sastoje se od kontrole, usmjera-vanja i zatite pojedinaca i organizacija angairanih u borbi protiv komu-nizma u itavom svijetu. One ukljuuju sindikalne unije, omladinske i stu-dentske organizacije, sredstva javnog obavjetavanja, profesionalna udru-enja kao to su novinarska i pravnika, zatim organizacije poslovnih ljudi, politiara te, najzad, politike partije i vlade. Akcione operacije ukljuuju, takoer, obuku i zatitu neregularnih vojnih snaga, kao to su gerilci u Tibetu, diverzanti u Vijetnamu ili saboteri u komunistikoj Kini. Zatitne operacije, openito, podrazumijevaju napore CIA da zatiti Agenciju od neprijateljskih prodiranja i

ubacivanja obavjetajnih slubi drugih zemalja s ciljem da se otkrije kakve operacije te slube vode protiv nas. Odjeli DDP-a (Tajne slube) odgovorni su za sve aktivnosti s pod-ruja tajnog prikupljanja informacija unutar odreenih zona. To su odjeli: za Zapadnu Evropu (WE) (u koji je ukljuena i Kanada), za Istonu Evropu (EE), Sovjetski Savez (SR), Bliski istok (NE), Afriku (AF), Daleki istok (FE) i za zapadnu hemisferu (WH). Svakome je odjelu na elu ef sa svojim zamjenikom. Ti odjeli imaju u svom sastavu i tabove, odgo-vorne unutar svojega geografskog podruja - i za poslove na inozemnim Vidi shemu IV 34izvjetajima (FI), za psiholoko ratovanje i ne izriito vojne akcije (PP) i za kontraobavjetajnu djelatnost (CI).1 Geografska podruja, unutar svakog odjela, podijeljena su na grupacije od jedne ili vie zemalja, kao i na specijalistike zadatke, svojstvene sva-kom odjelu. Grupacije su, opet, podijeljene na slube po zemljama u onim sluajevima kada je u jednoj grupaciji vie zemalja. Tako, na primjer, poljska grupacija u okviru Odjela za Istonu Evropu obrauje iskljuivo teme iz te zemlje, dok Centralno-amerika grupa u okviru Odjela zapadne hemisfere ima slube za est razliitih zemalja. Odjeli i grupacije Tajnih slubi u svojim su tabovima odgovorne za podrku i zatitu stanicama i bazama u drugim zemljama unutar svojega podruja, kao i za obavjetavanje starjeinskih tabova i DDP-a o svemu to se na te zemlje odnosi, kako u smislu obavjetavanja, tako i na ope-rativnom planu. Stabni odjel brinut e se o osoblju stanica i baza, organi-zirati obuku zatite uz pomo specijalista i, najvanije od svega, razra-ivati elaborate potrebne za terenske operacije. Svaka operacija, svaki agent i svaki izvjetaj poslan s terena u tabove zahtijeva kontrolu i raz-radbu dokumenata. Odjeli za pojedina podruja odgovorni su da se sva ta golema rijeka papira slijeva pravim kanalima u odgovarajue urede Tajnih slubi radi pregleda, miljenja, odobrenja ili odbijanja. Obavjetajni izvjetaji, za razliku od operativnih koji obrauju mehanizam kako se dolazi do informacije, takoer se moraju razraivati, s obzirom na pra-vilnu upotrebu jezika i gramatike. Razrada se obavlja i sa stanovita obrade izvjetaja koji se upuuju zainteresiranim dijelovima Tajnih slubi, direktoratu za obavjetajne poslove i svima drugima u obavjetajnoj zajednici. Obrada operativnih i obavjetajnih izvjetaja s terena posao je slubenika u slubama za pojedine zemlje unutar odjela za pojedina podruja. Tajne slube (CS) dijele se na etiri odjeljenja koja opsluuju ostale. Odjel meunarodnih organizacija (IO) nadgleda odnose CIA s radnikim, omladinskim, studentskim i profesionalnim organizacijama i sredstvima javnog obavjetavanja u itavom svijetu. Aktivnosti na tim poljima uskla-uju se posredstvom Odjela za meunarodne organizacije i Odjela za psi-holoko ratovanje i ne izriito vojne akcije, kao i s odgovarajuim odje-lima i grupacijama za pojedina podruja. Kontakti izmeu CIA i funk-cionera tih organizacija mogu se odravati posredstvom Odjela meuna-rodnih organizacija ili putem slubenika u onim slubama na podrujima kojih se pojedina operativna akcija obavlja. Odjel tehnikih slubi (TSD) osigurava zatitu operacija u odjelima svih podruja posredstvom strunjaka za prislune aparate, fotografira-nje, otvaranje brava, nevidljivo pisanje, tajno otvaranje i zatvaranje pote, preruavanje, pakete s tajnim pretincima, analizu rukopisa, identifikaciju osoba na temelju pljuvake s predmeta kao to su opuci cigareta, i za

Radi boljeg razjanjenja, vidi u dnevniku: Washington, 8. veljae 1964. 35mnoge druge tehnike usluge. Specijalisti sudjeluju u obuavanju age-nata, ali i sami preuzimaju zadatke. Nekoliko baza TSD-a postoji u poje-dinim zemljama za podrku tamo gdje je to potrebno. TSD takoer ima program stalnog istraivanja da bi usavravao svoje sposobnosti i razvi-jao mjere zatite protiv planova vanjskih slubi, posebno KGBa. Odjel D jest jedinica Tajnih slubi koja pomae Agenciji za nacionalnu sigurnost u otkrivanju sistema ifri vlada drugih zemalja. Kada situacija zahtijeva da se na terenu pojaaju operacije protiv komunikacija drugih zemalja, Agencija za nacionalnu sigurnost obraa se srodnim obavjetaj-nim slubama, kao to su, na primjer, tajne vojne slube, od kojih svaka obavlja odgovarajue operacije kontrole vojnih komunikacija komunisti-kih zemalja. Ili se, pak, Agencija za nacionalnu sigurnost obraa odjelu D koji koordinira opu zatitu koju CIA prua Agenciji. Tada odjel D daje strunu pomo u planiranju nastojanja da se pridobiju slubenici koji rade na iframa ili, pak, u postavljanju tehnikih ureaja, koji treba da onemogue deifriranje poruka. Po svemu tome ini se da je odjel D od svih operativnih odjela Tajnih slubi najee u akciji. Ali, slino kao i u sluaju Odjela za meunarodne organizacije, njegove su aktivnosti uvijek usklaene s radom odjela za pojedina geografska podruja i s glavnim inozemnim slubama. Odjel za jedinstvenu obradu podataka (RI) znai Tajnim slubama isto ono to i Sredinji ured za upute (OCR) direktoratu obavjetajnih poslova, koje vodi zamjenik direktora (DDI). Agencija nije marila za tro-kove kada je trebalo osigurati bolji sistem pohranjivanja i usavravanja podataka nego to ga moe izgraditi IBM. Postoje brojni sistemi podataka za glavne i manje vane teme za svaku zemlju s ciljem pisanja obavjetaj-nih izvjetaja. Takvi sistemi postoje i za svakoga agenta i za razliite faze svake operacije. Milijuni imena registrirani su za jednostavnu elektronsku uporabu, a upotreba mikrofilmova automatizirana je tako da se kopije dokumenata mogu osigurati jednostavnim pritiskom dugmeta prema utvr-enim iframa - praktiki, omoguava se hitno pronalaenje jednog doku-menta meu milijunima drugih. Kao sredinja arhiva svih obavjetajnih i operativnih izvjetaja Tajnih slubi, RI posluuje sve tabove te slube, ne samo toga odjela nego i svih podrunih stanica. DDS1 je organizam za podrku Agenciji i preteno slui Tajnim slu-bama. To je takoer direktorat koji vodi jedan od pomonika direktora. Njemu pripadaju polaznici obuke u okviru JOT-programa. Najvaniji su uredi DDS-a kadrovski, za sigurnost, za obuku, financije, komunikacije i za opskrbljivanje vojske. Svaki od tih ureda ima vane funkcije, ali je veina nas bila angairana na vjebama za specijalne operacije i za zadatke Tajnih slubi. Prije nekoliko dana proitan je popis onih koji e krenuti na farmu. Bio sam na listi bio je praktiki svatko - dobili smo posebne upute o 1 Vidi shemu Vtome to nas tamo eka. Farma je slubeno poznata pod ifriranim nazivom ISOLATION (kriptonimi se uvijek piu velikim slovima). To je skrovito mjesto za obuku pod zatitom vojske, a vodi je Ured za obuku. Udaljeno je nekoliko sati vonje od Washingtona. Tamo emo provesti gotovo svih narednih est mjeseci. Petkom uveer, onima koji to ele, bit e doputen izlazak za vikend. Oficir koji nam je davao upute rekao nam je da postoji dnevna avionska veza Agencije (pod vojnom kontrolom) izmeu vaingtonskog nacionalnog aerodroma i ISOLATIONA, ali se njome slui preteno ono osoblje kojem nije odreeno da u bazi boravi dulje vrijeme. Prema njegovu naputku

podijelili smo se u skupine po etiri ili pet na jedno vozilo, tako da to vie naih ena moe posjetiti Washing-ton u toku tjedna. Pokazalo se da nam avionski prijevoz u ISOLATION ni u kojem sluaju nee biti potreban. Dobili smo telefonski broj u Washingtonu za koji nam je reeno da je to izravna veza s ISOLATIONOM za obitelji, ali da se njome smijemo sluiti samo u hitnim sluajevima. Oficir nam je najzad rekao ime i mjesto baze, najpogodniji put za vonju te dao instrukcije za javljanje. Posebno je istaknuo neophodnost zatite tajne baze i ukazao na osjetljivost njezine identifikacije. Rekao nam je da se tamo obuavaju agenti iz cijeloga svi-jeta i da za njih nije uputno da znaju gdje se nalaze. Vjerojatno je da ih ak neemo niti vidjeti. Ime baze zapravo je toliko osjetljivo, da ga ne smijemo odati nikome od naih kolega u programu JOT koji nisu oda-brani za obuku u njoj, nikome od namjetenika Agencije, pa ak ni naim enama. Nitko u razgovoru ne govori o ISOLATIONU, pa se i u slube-nim prilikama kada se izdaju upute spominje jedino farma. Javili smo se na farmu prvoga ponedjeljka nakon Nove godine. Osjeam se oputenim - nestalo je uobiajene previe izraene nestrplji-vosti. Primljen sam na posao koji elim i samo me sveopa katastrofa moe odavde izbaciti. Jo est mjeseci obuke, studiranja, savladavanja pro-fesije. A tada zadatak u uredu za neku zemlju u okviru taba Tajnih slubi. Za godinu ili dvije bit u tajni operativac negdje izvan SAD-a. CAMP PEARY, Virginia Sijenja, 1960Ulaz u Camp Peary, koji osigurava vojna policija, podsjea na obinu straarnicu. Udaljen je petnaestak minuta od Williamsburga, na putu prema Richmondu. Pokazali smo straaru znake kompanije, a on je upu-tio vozaa kojim putem da vozi prema terenu koj pripada JOT-u. Okupili smo se u amfiteatru nazvanom spilja, gdje nas je pozdravio komandant ISOLATIONA - bivi ef kompanijine stanice u Mexico Citvju. Oficir si-gurnosti baze uputio nas je u sve to nam je doputeno, a to zabranjeno. Cijelo vrijeme ovdje se odravaju brojni sastanci i obuavaju ljudi, estostranci koji ak niti ne znaju gdje se na podruju Sjedinjenih Drava uope nalaze. Rije je o crnim pitomcima kojima nije doputen pristup u zone gdje se izvodi JOT-program i druge normalne aktivnosti. Povremeno ujemo pucnjavu, eksplozije i pokrete aviona. Cijelo vrijeme smo u opoj zoni JOT-a, osim kada dolazimo ili izla-zimo na glavni ulaz, no sastanke emo imati u svim predjelima baze, kamo e nas prevoziti autobusom. Kuda god se kretali u bazi, s najveom opreznou moramo paziti da ne bacamo uokolo kutije od cigareta, prazne limenke od piva ili bilo koje druge predmete koji bi crnim pitomcima mogli na bilo koji nain pomoi da otkriju gdje se zapravo nalaze. Kad god smo u bazi, duni smo nositi vojne oznake. Nije izriito zabranjeno, ali nam je stavljeno do znanja da nou ne naputamo bazu. U svakom sluaju, komandant nam je rekao da su pro-gramom predviena nona predavanja i vjebe, to e nam ostaviti malo vremena za posjete Williamsburgu. S obzirom na to da svi pripadamo tobonjoj tajnoj jedinici Ministarstva obrane, naa pria za ISOLATION glasi da smo namjetenici Ministarstva obrane na privremenom zadatku u Camp Pearvju. Oficir sigurnosti dao nam je ime armijskog pukovnika i njegov lokalni telefonski broj u Pentagonu ako, zlu ne trebalo, doe do potrebe da se provjerava na status u Camp Pearvju. Lokalni telefon u Pentagonu istodobno se oglaava i u administrativnoj zgradi Camp Pearvja, gdje je slubenik CIA pod maskom pukovnika. Baza je gusto poumljena i ograena metalnom ogradom s bodljika-vom icom na gornjim rubovima. Na vidljivim su mjestima postavljene oznake Rezervat vlade SAD-a.

Zabranjen pristup. Sjeverna granica baze je rijeka York. Sama je baza podijeljena na razliite strogo kontrolirane zone, ukljuujui administrativnu, smjetenu nasuprot ulazu, zatim na podruje JOT-programa, predio privatnih stanova taba, odmorite; tu su i tereni za vjebanje prebacivanja preko granice, izvravanje sabotaa, za borbu prsa o prsa, zrane i pomorske operacije, zasjede, za uvjebavanje taktikog kretanja i bjegove te za odravanje tajnih susreta. Baza je puna divljai, nekad je to bilo idealno njihovo pribjeite, pa jo i sada postoji nekoliko dobro ouvanih lovita i jezera za pecanje. Kad smo primili uniforme, uli smo u drvom obloene stare barake podijeljene na pregrade, zapravo dvokrevetne sobe. Sve su zgrade podig-nute u stilu drvenih zgrada iz drugog svjetskog rata osim gimnastike dvo-rane, koja je od opeke. Tu su zgrade s uionicama, uredi instruktora, bla-govaonica, oficirski klub, kino-dvorana, nogometni tereni i teren za bejz-bol. Za razonodu u slobodno vrijeme na raspolaganju nam je klub, sport-ska oprema, ak i laboratorij za uenje stranih jezika opremljen magneto-fonima. ini mi se, da ISOLATION uope nije loa stvar, a petkom nave-er moemo odlaziti u Washington na vikend. Svakome od nas dodijeljen je savjetnik iz nastavnog taba, s kojim emo se povremeno susretati da bismo razgovarali o naim slabostima i 38dobrim stranama. Moj se savjetnik zove John Allen,* stara bliskoistona ruka, koji je radio u Kairu. Obuka e biti podijeljena na vanjsku oba-vjetajnu djelatnost (prikupljanje), kontrapijunau (zatita), te na psiho-loki rat i ne izriito vojne zadatke (akcije). Odreeno emo vrijeme tako-er provesti studirajui tehniku prislukivanja, poznatu jo i kao pro-daju vjetine. Najzad, predstoji nam mnogo praktinih vjebi unutar i u okolici ISOLATIONA u sklopu onoga dijela obrazovnog programa koji se odnosi na tehnike tzv. vruih sukoba. Sve tajne operacije imaju politiki kontekst. Prvo razmatranje je skup objektivnih inilaca koji ine uvjete i klimu operacije. Meu te imbe-nike ulaze: naklonost ili neprijateljstvo domaih vlada, razina profinjeno-sti lokalnih slubi unutranje sigurnosti i drugih obavjetajnih slubi koje djeluju na odreenom podruju, poznati i vjerojatni ciljevi tih slubi, uspjenost i stvarna sposobnost lokalnih komunistikih i drugih revolucio-narnih organizacija, lokalni jezik, odjea i drugi obiaji te, najzad, opa politika atmosfera represije ili liberalizma. To su objektivne okolnosti unutar kojih se poduzimaju tajne operacije i te okolnosti odreuju nain izvoenja operacije. Ubacivanje agenta u ministarstvo obra