Postoje ljudi koji su uvijek u drugom planu. O njima i njihovom radu, posvećenosti, predanosti poslu, malo ili

gotovo ništa ne znamo. U našoj crkvi imamo 30-ak posve različitih aktivnosti. Vrijedni ljudi skupljaju se, rade svoj crkveni “posao”, ali nažalost, jako malo znamo o tome.

Baš bih o jednoj takvoj službi htio ovom prigodom napisati koju više. Nadam se da svi znate da u podrumu već sedmu godinu

postoji crkveni klub. To je mjesto u kojemu nekolicina nas svake nedjelje poslije bogoštovlja dolazi popiti finu kavicu, čaj ili sok. Alkoholu je strogo zabranjen ulaz. Vrijedna ekipa “konobara i osoblja” trudi se da svaki “gost” bude što kvalitetnije poslužen.

Iskristalizirala se dobra škvadra, kojoj je dolazak u klub neizostavni ritual. Odavno su prepoznali pravi značaj

okupljanja u podrumu. Nije nam osnovna namjera provesti pola sata ili više samo zbog pića. Nalazimo se da bismo se družili, dogovarali susrete, izmjenjivali iskustva o netom odslušanoj propovijedi, upoznali nekoga tko je prvi put kročio u taj divan prostor. Nije važno što su kavica, čaj ili sok jeftiniji od ostalih kafića, već da znamo cijeniti što nam je Gospod poklonio takvo divno mjesto. Što smo dobili mogućnost da bez neke prevelike uštogljenosti, uz puno smijeha, zafrkancije, ne razbježimo se odmah kućama.

Imamo super “šefa”. Ivica Kerep je osoba koja se od prvog dana prepoznala u ovom projektu, a vrlo brzo i mi smo

prepoznali njega, postavivši ga za glavnog operativca u klubu. Nikada ne gunđa, ne traži dlaku u jajetu, a naravno, obavezno dođe na kavu. S puno mlijeka. Nisu to kave na kakve ste se navikli u razvikanim mjestima, ovo su kave od srca, ljubavi, predanosti. Preporučio bih svima vama koji još niste otkrili čari okupljanja u klubu, da slobodno dođete već ove nedjelje. Za “nove članove” prvo piće bit će besplatno.

Što se tiče Novog lista, pojačali smo kadar. “Za velike novce kupili smo” Ljubicu Zemunović. Ha-ha. Sretan sam da smo

s Ljubicom dobili mogućnost kvalitetnog pisanja, za mene vrlo bitne teme: duhovnost i glazba. Dodatno, naš grafički urednik je odlučio promijeniti program za prelamanje teksta. Frustriran svojeglavošću Microsoft Worda odlučio se za, kako se priča, trenutno najbolji DTP program na tržištu - Adobe InDesign CS2. S tom promjenom odmah je došlo i do promjene u kompoziciji, načinu spajanja i kretanja grafike do ruba stranica. Iako još drhtimo od neizvjesnosti u trenucima prelamanja, ipak vjerujemo kako će sve do kraja završiti najbolje.

Novi List je glasilo Baptističke crkve Zagreb. Izlazi 6 puta godišnje, u intervalu od svaka 2 mjeseca. Rukopisi, slike i foto-grafije se uredno i na vrijeme vraćaju. Gotovo sve prijedloge prihvaćamo.

Glavni urednik: Goran Klobučarić

Grafički urednik i DTP: Dalibor Puljiz

Redakcija: Maja Horvat Lidija Kedmenec Tea Milić Branka Matić Blaženka Horvat Ljubica Zemunović Manuela Veršec Zoran Veršec Ivan Kivač Ivan Sović

Kontakt: goran.klobucaric@zg.t-com.hr dalibor.puljiz@zg.t-com.hr

Tisak: SAND d.o.o.

Web izdanje:Sva izdanja možete besplatno čitati na internetu na adresi: krscanstvo.net/novilist [PDF]

Piše: Goran Klobučarić

Nedjelje u klubu

Sigurno je bilo trenutaka u vašem životu kada vam je jedini način da ne

pobjegnete s nekog vama strašnog mjesta, bilo jednostavno zviždanje neke melodije. Ponekad se dogodilo da ste zaplakali na neku iznimnu lijepu glazbu ili ste se naježili prateći neki film, misleći da je za to odgovorno ono što gledate. Svi smo imali, imamo i imat ćemo takvih iskustava, i tu leži tajni “alat” o kojemu želim prozboriti nekoliko redaka. Duhovna glazba!!! Ili samo glazba? Nisam profesorica glazbe pa neću ni pričati kao profesorica… Pričat ću vam što meni znači glazbi. O povijesti i o glazbenoj modi također neću razglabati, jer je to definitivno pitanje kulture u kojoj čovjek živi i sklonosti koje ima.

Ono o čemu ja govorim nalazi se u nutrini ljudskog bića i od tuda proizlazi. Moj stav

je da je sva glazba duhovna. Moguće je da sada mislite: Ma, je li? No, zamolit ću vas da mi dopustite da vam objasnim ovaj stav. Jedan od razloga za ovakvo mišljenje leži u tome što otkad znam za sebe ljudi kojima sam okružena, društvo u kojemu živim i šire, pomoću glazbe izriču svoje nade, strahove, žudnje, frustracije, svjetonazore itd. Tako već po inerciji stvaramo pojmove poput domoljubne, ljubavne, zabavne i one manje zabavne, žalobne, svadbene pjesme ili skladbe. Ta prisutnost klasificiranja glazbe koju slušamo ili produciramo neizostavno me tjera na pitanje: zašto glazba nije jednostavno samo glazba? Meni je odgovor: zato što nije!!! No, glazba je jezik, a kada govorim važno mi je da me onaj s kime razgovaram razumije. Dakle, kada slušam neku glazbu ona u meni mora izazvati nekakvu reakciju ili nisam ništa čula.

Glazba koju nisam čula za mene niti ne postoji. Stvar je skroz jednostavna.

Kada čujem glazbu i ona mi progovara,

tada razmišljam o izvorima te glazbe. Moja reagiranja su lakmus papir kroz koji procjenjujem, ne je li glazba duhovna nego koji duh stoji iza nje. Kroz glazbu mogu biti dotaknuta i ona uvijek u meni izaziva nekakav feedback. Duševni dio mene je duboko angažiran u slušanju i produciranju glazbe i to je nešto što ne mogu i ne želim izbaciti, jer sam upravo pjevajući ili slušajući pjesme imala predivnih trenutaka s Gospodom, i znam da je u glazbenom izričaju - velika sila!

David je to iskusio, Jošua je to iskusio, Gideon je to iskusio, Pavao je to iskusio,

Ivan je to iskusio… Ono što je meni postupno postajalo sve jasnije je, da kroz pjesmu i glazbu mogu izlijevati svoje biće pred Boga, mogu razgovarati s Njim, i On može činiti puno toga u mom životu i životima mojih bližnjih, upravo dok u obožavanju i slavljenju dolazim pred Njega. Znate, bojim se pomalo da me krivo ne shvatite. Naime, glazba je dar od Boga, ona nipošto ne smije postati idol u našim životima. Često ljudi koriste svoje talente i ljepotu glazbe kao sredstvo samopromocije i to je vrlo opasno.

Neke se stvari mogu naučiti i u glazbi, međutim, u glazbenom izričaju nećete

postići puno ako to nije “podmazano” darovitošću. Dar je nešto što odvaja konzumenta od izvođača. Ti posebni darovi nisu tu samo za talentiranu osobu, nego su tu zbog cijelog društva. Bog gleda i sluša srca, a ne vrhunske izvedbe lijepe glazbe. Zbog toga slaviti Boga pjesmom može doslovno svatko tko voli Boga. Povesti crkvu u slavljenje ili glazbeno komunicirati s mnoštvom ljudi ipak nije teritorij svih nas. Bog iz samo Njemu znanih razloga nekim ljudima daje ove darove i odgovornost tih ljudi je da taj dar koriste na slavu živoga Boga!

Bog gleda i sluša srca, a ne vrhunske izvedbe lijepe glazbe, zbog toga slaviti Boga pjesmom može doslovno svatko tko voli Boga

Piše: Ljubica Zemunović

Glazba je dar

od boGa

Dok sam slušala riječi jedne pjesme koje su se snažno poput molitve slijevale u moje

srce, gotovo sam zaplakala kod uredskog stola slažući bijele papire s jedne hrpice na drugu. Iako sam već gotovo sto puta čula te iste riječi i tu istu melodiju, danas su poput snažne svjetlosti razotkrivale istinu o mojem životu i mojem shvaćanju Boga, te me potaknule na razmišljanje o svim stvarima koje je Gospod učinio za mene, iz razdoblja dok ga još nisam poznavala, pa do danas. Zaista se ne mogu pobrojati, toliko svjedočanstava, toliko zaštite i brige i ljubavi i praštanja koje je imao za mene. A uhvatim se da sam nezahvalno razmaženo dijete, koje sve prihvaća zdravo za gotovo. Kao da su milost i žrtva bili jeftini i ne vidim se često u poziciji nekoga kome je toliko toga trebalo biti oprošteno, da bi danas mogla disati svojim plućima i živjeti ovakvim blagoslovljenim životom. Često puta zaboravljam… Ne, nije jeftina milost, privilegija je zvati se kršćaninom i znati da je toliko toga učinjeno da bi nama/meni bilo dobro, i to iz ničega drugoga već iz čiste i prekrasne ljubavi za čovjeka. Onaj koji to ne želi vidjeti slijepo korača u mraku i samo misli da živi.

Gospodine neka se proslavi Tvoje ime, iznad svakog drugog imena, iznad svega

drugog u našim životima. Jer ništa drugo u ovom svijetu nije toliko bitno koliko je živjeti za tebe - i samo za tebe. Neka tvoja čuda nikada ne prestanu, neka nas tvoj Duh nikada ne napusti, daj da uvijek čeznemo gledati Tvoje lice. I kada se ponovno okrenemo od tebe, o kako onda brzo zaboravljamo, daj nas podsjećaj na tu milost tvoju. I neka

Tvoja čudesa nikada ne prestanu!, ovo su riječi grupe Third day. Svjedočanstvo Mihalja Mačuša isto govori o toj Božjoj milosti i ljubavi i čudesima koje je učinio u njegovom životu.

Rođen sam u obitelji u kojoj je otac umro dok sam imao 9 godina. Bio je

to tvrd čovjek katoličkog odgoja, koji je imao problema s alkoholom. Moja majka je vjerovala u Boga i išla je u crkvu u Radićevoj, tako da sam nedjeljama i ja išao s njom. Kao klinac, od 12-13 godina, slušao bih riječi s propovjedaonice, a one su se spremale u neku ladicu moje podsvijesti, dok je moj mozak bio izvan razumijevanja ijedne riječi. S godinama sam počeo gubiti interes, a odlasci u crkvu su bivali sve rjeđi. Došlo je neko drugo vrijeme, vrijeme izlazaka i provoda. Društvo iz kvarta je bilo idealno za to. Jedini problem društva je da moraš igrati po njihovim pravilima, prihvatiti njihove standarde i načine ponašanja inače više nisi dio društva. Onaj koji se u svome srcu ne opredijeli za Boga, uvijek će vrludati i tražiti ispunjenje u stvarima koje su mu ponuđene; vidljive i ovozemaljske. Tako je i moje traženje počelo na jednom tulumu u blizini crkve, u Radićevoj, gdje sam prvi put probao marihuanu. Ona je vodila daljnjem eksperimentiranju, tako da sam isprobao i razne druge droge: heroin, speed…

Moj put prema dolje je počeo. Kada bi majka dolazila iz crkve znala mi je govoriti o

Bogu ili nešto s propovjedi, no ja jednostavno nisam mario. Moje srce je bilo tupo i tvrdo, te riječi jednostavno nisu dopirale do mene. U to vrijeme jedino su bili bitni provodi i izlasci.

Piše: Tea Milić

Počeo sam redovito dolaziti u crkvu, i tada kao da je svaka riječ, svaka pjesma bila upućena meni, ulazila je u moju nutrinu i otapala djelić po djelić moga srca. To su bili trenuci kada sam znao da trebam predati svoj život njemu, Isusu, jer sam više nisam mogao.

Mihalj Mačuš Isus KrIst mI je poKlonIo

život u izobilju

Oni su bili na prvom mjestu i postali su važniji čak i od doma i majčinih riječi. Iako je tu bilo i društvo i izlazilo se, duboko u sebi sam bio zapravo sam i prazan. To su bili trenuci kada je Bog na djeliće sekundi zapravo dozvolio da vidim svoje pravo stanje i pokazao mi da je moje vrednovanje stvari potpuno krivo. Svaki put bih odbacio takvu misao i vratio se svom naporu da usrećim samoga sebe. Radio sam razne poslove - kao krovopokrivač, konobario sam, pa i dilao. Jednom sam jedini u kvartu i okrugu imao nešto droge za prodati, međutim nitko me nije došao tražiti.

Mogu danas jasno vidjeti njegovu zaštitu. Borbe za moj život su uslijedile nakon

jednog tuluma. Dečki su mi podvalili speed, a kada je on počeo djelovati, našao sam se u odvratnom stanju. Satima sam tumarao po gradu, bio sam u nekom polusnu, pucali su me razni filmovi. Jedna misao mi se uvukla u glavu, kao da je već počinjena radnja. Sotona me uvjerio da sam napravio gadnu stvar i onda me počeo optuživati. Očaj te cijele situacije, nepraštanje samom sebi i konstantne optužbe u mojoj glavi, zajedno sa strahovima, činile su ogroman košmar u mojoj glavi, što me tjeralo da ozbiljno počnem razmišljati o tome da skončam svoj život. I tako je ta misao zapaljena iz pakla krenula u realizaciju - čekao sam trenutak da ostanem sam kod kuće, sve sam već isplanirao. Sjedio sam na krevetu pred samim činom, kada sam čuo predivan glas koji mi je rekao da takvo nešto ne smijem učiniti i da ću iz svega ovoga izaći kao pobjednik. Kako je vrijeme nakon toga prolazilo, majka bi me ponovno podsjećala na Boga govoreći kako su braća pitala za mene, pitala se zašto ne dođem u crkvu. Kada bih pogledao razlog koji je bio duboko u meni, shvaćao bih da život tame i grijeh bili su ti koji su me držali u čvrstoj distanci, daleko od Boga i priječili me da se suočim s njim. Tada se moj život počeo mijenjati. Kao da sam dobio dozvolu za novi početak, novu stranicu. Prijatelj Branko me uputio na ministarstvo, jer su oni nudili nepovratan kredit za branitelje i mogućnost otvaranja obrta. Tada sam zaista počeo zahvaljivati Bogu za novu priliku koju mi je dao.

Dok sam tako šetao Mirogojskom ulicom, osjetio sam nekakav povjetarac koji je

prošao kroz mene i obujmio me cijeloga. Kada sam se osvrnuo oko sebe, priroda je

odjednom dobila novu dimenziju - postala je sjajnija, ljepša, zelenija. Znao sam da je to iskustvo nešto nadnaravno, Božje, što me ispunilo radošću. Ali nije dugo potrajalo, i već je tu radost počela zamjenjivati tuga i razočaranje u državu. Ponovno je iskakala ona praznina duboko u meni i zapravo sam razmišljao o Bogu i odlasku u crkvu, ali je sve ostalo samo na tome.

Jednog četvrtka na moja vrata su zakucali brat i sestra iz Radićeve, i pozvali me na subotnji izlet na Sljeme. Prihvatio sam izazov. U vremenu koje smo imali, osjetio sam da oni imaju nešto posebno, čudnu povezanost i ljubav kakvu ja nisam poznavao. Poželio sam to što oni imaju. Htio bih zapaliti cigaretu, ali kao da mi je bilo neugodno pred njima, i nekako nisam želio pokvariti tu dobru atmosferu.

Sljedeći dan sam došao u crkvu. Nekako je to bila prekretnica za moj život, snaga

čvrste odluke koja mi je bila potrebna. Počeo sam redovito dolaziti u crkvu, i tada kao da je svaka riječ, svaka pjesma bila upućena meni, ulazila je u moju nutrinu i otapala djelić po djelić moga srca. To su bili trenuci kada sam znao da trebam predati svoj život njemu, Isusu, jer sam više nisam mogao. Bilo je potrebno samo jedno «da», da se moj život potpuno promjeni. Dobio sam poklon, potpuno novu stranicu. Znam sad da je ovo onaj život koji je Krist imao u planu za mene od početka - život u izobilju.

Ovo su rečenice koje već 20-ak godina odjekuju među generacijama studenata

okupljenih u Studentski evanđeoski pokret. Svijet u kojemu živimo treba promjenu, a mi znamo nekoga tko mijenja. Ipak, prečesto tu promjenu ne vidimo onoliko koliko bismo htjeli. Mijenja li Krist stvarno kroz kršćane danas okruženja u kojima oni rade, njihove obitelji i prijatelje? Mijenja li kroz nas studente s kojima studiramo? Htjeli bismo da se promjena događa češće i da nas Bog u tome vodi. Zato smo i krenuli u projekt koji bi da nema Krista bio prevelik, preambiciozan, neostvariv.

Naša vizija je u slijedeće dvije godine podijeliti 30.000 evanđelja po Marku i

pružiti studentima priliku da kroz biblijski tekst i mnoge druge sadržaje upoznaju Isusa. Svaki student koji dobije Evanđelje po Marku imat će priliku saznati više. Kroz prijatelja koji mu je dao Evanđelje ili kroz grupe za proučavanje Biblije, dramske prikaze, izložbe, projekcije, web forum, koncerte, izlete, kampove, seminare...

Projekt smo nazvali Identitet, jer je osnova Markovo evanđelje čija tema je Isusov

identitet. Evanđelje je upakirano u knjižicu čiji je dizajn prilagođen studentima od kojih mnogi nisu nikada čitali Bibliju. Kroz studentske grupe i različite druge kreativne načine, mladi stepovci i stepovke žele poticati svoje prijatelje da zajedno s njima promišljaju o pitanjima «Tko sam ja?» i «Tko je Isus?», te ih kroz to potaknuti da osobno sretnu Isusa ili da prodube svoju vjeru u njega.

Piše: Momir Blažek

Od toga dana više ništa nije bilo isto, postalo je jasno da se svijet može promijeniti i da ima netko tko ga već mijenja. Ili, ako ne to, a ono barem da je promjena potrebna. Oni koji su to osjećali bili su neko vrijeme skupa, i to je bilo dovoljno...

NaivNi mladić

Jedan anoniman dječak o kome čitamo u Bibliji odlučio je dati svojih pet kila kruha i dvije ribe da se njima nahrani 5.000 ljudi. Jedan mladić – 5.000 ljudi. Ne zvuči ni logično ni mudro. Izgleda ili kao da nije znao što radi ili ga je netko na to nagovorio ili je bio naivni sanjar bez ikakve veze s realnošću... Zanimljivo je da milijuni kršćana vjeruje da se to stvarno dogodilo. I ne samo da je dječak dao sve što je imao, nego i da je to bilo stvarno dovoljno da se ljudi nasite. Pet kruha na 5.000 ljudi i sedam na 4.000 ljudi. Vjerujemo li to uistinu? I što to znači nama danas? Koliko kruha bi trebalo za 30.000 ljudi? Skupina studenata (koja svojim brojem i nije tako daleka onom anonimnom dječaku) odlučila je slijediti njegov primjer i dati ono nešto što ima studentima koji ih okružuju – njih 30.000. I ne želimo im dati ribe i kruh, već iskustvo života s Isusom. Identitet osobe koja zna tko je Krist i koja živi s njime.

Je li dJečak stvarNo NahraNio mNoštvo?Niti je dječak nahranio mnoštvo niti su 5 kruha i 2 ribe dovoljni da nahrane 5.000 ljudi, niti 30-ak studenata može promijeniti 30.000 studenata. Onaj koji umnožava, hrani i obnavlja je Isus. I zato je osnova ovog projekta molitva i otvaranje prema Bogu, da on djeluje. Netko je rekao: «Dok radimo, mi djelujemo, ali kada molimo, onda djeluje Bog».

Poziv Na molitvu

STEP vas poziva da se uključite u veliku molitvenu akciju za probuđenje među studentima. U slijedeće dvije godine mnogi mladi ljudi u Osijeku, Zagrebu, Rijeci, Puli, Zadru, Splitu, Dubrovniku susrest će se s porukom Isusa Krista. U projekt su uključeni

studenti (i oni koji im žele pomoći) izrazličitih kršćanskih zajednica. Oni će u njega ugraditi svoje talente, darove, vrijeme... Ipak, znamo da naša nastojanja nisu dovoljna. Želimo da Bog sve vodi i zato želimo pokrenuti ogroman molitveni pokret. Želimo pred Boga staviti nas same, naše prijatelje, studente koje ćemo tek upoznati, događaje... Ako se želite uključiti u molitvu možete moliti sami, s jednom ili dvije osobe, u svojoj kućnoj grupi... Molitvene potrebe možete dobivati putem e-maila (pošaljite mail na momir@step.hr i zatražite da vam šaljemo obavijesti) ili čitati na oglasnoj ploči.

“Žetva Je velika, a PoslaNika malo. zato

molite gosPodara Žetve da PošalJe

PoslaNike u Žetvu svoJu.”, mt. 9,37-38Studentski evanđeoski pokret (STEP) u Hrvatskoj postoji već više od 20 godina a čine ga studenti kršćani iz raznih zajednica koji žele svjedočiti da je kršćanska ljubav i vjera u Krista jača od predrasuda i razlika među njima. I koji žele tu istu radosnu vijest (od tuda naziv evanđeoski) prenijeti ljudima koji ih okružuju. Studenti se okupljaju na grupama za proučavanje Biblije, kampovima, seminarima, radionicama, izletima, konferencijama, web-u... STEP je dio mreže sličnih pokreta koja postoji u više od 140 zemalja svijeta.

Željko Mraz prošle je godine navršio 40 godina života. Krstio ga je 1977. u

Rijeci Nikola Knežević, djed Saše Kneževića, najboljeg nogometaša u našoj crkvi. Član Baptističke crkve u Zagrebu postao je 1997. Za đakona je postavljen 1999., a po isteku mandata, 2003. izabran je za starješinu. Inače, ne smijemo ne spomenuti i činjenicu, da je tajnik Saveza Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj već punih jedanaest godina. Trenutačno mu teče treći mandat.

Željko, jesi li zadovoljan kako doktrinalno funkcionira naša crkva, i što bi možda trebalo doraditi, ispraviti, upotpuniti?

Kontekst baptističkog naučavanja je sloboda izbora. Mi više idemo na različitost u crkvi, koju smatram svojim domom. Postoji bogat život u Radićevoj 30. Ona raste iz dana u dan. Napreduje. U protestantskom smislu velika smo crkva. Imamo dvije u potpunosti različite službe. Unutar crkve postoji 30-ak sfera djelovanja i zaista je malen broj onih koji ne participiraju u niti jednom području. Posebno bih, ne zato jer je Svjetlana uključena, pohvalio rad s djecom i mladima. Dobro funkcionira i rad u kućnim grupama.

Zbog čega ljudi koji volonterski obavljaju različite poslove u crkvi, gotovo stalno nailaze na prepreke, podbadanja? Nekako sam dojma da nije dobro niti kada radiš, ali niti kada ne radiš, kada si pasivan. Što misliš o svemu tome?

Držim da kod svih koji su aktivno uključeni u svoje područje djelovanja postoji visoka razina posvećenja, ali i pozitivnog nezadovoljstva učinjenim. Važan je pozitivan poticaj. Postoji kontekst nečega što možemo

nazvati službom i vjerujem da svatko želi najkvalitetnije doprinijeti zajednici, koristiti poklonjene darove da bi crkva ispunila svoju svrhu. Nikada se nemojte dati obeshrabriti. U crkvi, baš kao i u radnoj zajednici, postoje krizne situacije, i to je gotovo nemoguće izbjeći. Ako svim srcem, žarom služiš Gospodu kroz talent koji ti je dao, ne postoji prepreka koju nećeš uspješno savladati, preskočiti.

Dojma sam da postoji fluktuacija krštenja u posljednje vrijeme. Vodi li se dovoljno brige o novoobraćenicima? Nekako mi se čini da se mnogi od njih prebrzo razočaraju, nažalost neki i potpuno nestanu iz zajednice?

Ne bih se baš složio. Mislim da su samo 2-3 osobe napustile crkvu u zadnjih pet godina. Mnogi su povučenijeg karaktera, pa možda i zbog toga odaju dojam kao da ih nema. Sigurno je da vodimo brigu o svakome. Nikoga ne ostavljamo na milost i nemilost svijeta. Odlična je stvar da postoji tečaj za krštenike, na kojemu se potencijalnom članovima govori o učeništvu, onome što ih očekuje u novom životu. Važno je da ljudima pomognemo svladati krize u koje neminovno upadaju. Tu je najbitnija uloga Zdenka Horvata, pomoćnika pastora.

Koliki je značaj kućnih grupa za cjelokupan rast i djelovanje crkve?

Važne su zato što uključenost članova na bogoštovljima nije dovoljna. U kućnim grupama imaju mogućnost većeg sudjelovanja, propitivanja, međusobnog motiviranja. Problem nam predstavlja nedostatak kvalitetnih voditelja i na tome ćemo uskoro ozbiljno poraditi. Tu je opet važna uloga pomoćnika pastora.

Željko Mraz

velika smo crkva i imamo još dosta

mjesta za napredak

Piše: Goran Klobučarić

Sve više se govori o pojmu šira zajednica. Možeš li nam u nekoliko rečenica pojasniti o čemu se tu zapravo radi i koje su najvažnije smjernice?

Širu zajednicu ne čine članovi, već svi oni koji su dotaknuti službom crkve, a koji se s godinama zaboravljaju. Ali, mislim da je najbolje pročitati članak 3 iz područja članstvo Poslovnika o radu Skupštine i izboru i djelovanju službenika Baptističke crkve Zagreb: „Pod širom zajednicom podrazumijevamo slijedeće kategorije: Djeca koja su prinesena na obred blagoslova, djeca u nedjeljnoj školi/vjeronauku, osobe koje su odrasle u zajednici a nisu postali članovi crkve, osobe koje redovito pohađaju bogoštovlja a nisu članovi crkve, osobe koje su krštene u ovoj crkvi a nisu postali članovi, osobe koje ne konzumiraju svoja prava i dužnosti kao članovi crkve, te ostale kategorije sukladno odluci Odbora. Te osobe ne sudjeluju u radu Skupštine“.

Što misliš o tome da, kako naš pastor voli reći, postoji sve više nemorala, tjelesne prljavštine unutar Radićeve 30?

Mislim da ti ljudi koji tako žive nisu svjesni sebe, bolje rečeno onoga što su dobili, a to je život. Teško ih je nagovoriti na posvećeni život ako oni sami u to ne vjeruju. Standardi tjelesne čistoće ne dolaze do izražaja pod naletommedijske pompe. Postoje razine posvećenja, a to su Isusovi standardi. Ne možemo živjeti život druge osobe. Mi im možemo objasniti posljedice nekih odluka, možemo se moliti i biti blizu njih. Nisam pobornik kopanja po nečijoj intimi. Najvažnije je, ima li osoba zdrav odnos s Bogom, okolinom s kojom živi i radi.

Imaš li dovoljno vremena kvalitetno se posvetiti životu naše crkve i obavljanju uloge starješine?

Nisam zadovoljan koliko dajem crkvi. Tempo i ritam života ne dozvoljavaju mi da dajem više. Ali, ne želim se izvlačiti na to. Osjećam se punopravnim dijelom ove zajednice. Naravno, prostora za napredak uvijek ima. Sretan sam da imam podršku i razumijevanje ljudi iz vodstva, a to mi zaista mnogo znači. Iskreno, mislim da više dobivam, nego što dajem crkvi.

U kojem smjeru vidiš blisku budućnost Baptizma u Hrvatskoj? Jesmo li dovoljno otvoreni za promjene ili uživamo u komforu?

Gledajući statistički, Baptisti su od 1991. najviše brojčano napredovali. Svaka mjesna crkva treba pronaći svoje mjesto, poslanje u društvu, i ispuniti ih. Pojedinci bi trebali preuzeti odgovornost zajedno, ne prepustiti sve isključivo vodstvu crkve. Trebamo pobožne, odvažne, koji će živjeti, ostvarivati svoju vjeru kroz crkvu. Varljivo je pitanje konteksta uspjeha. Zasigurno imamo puno prostora za napredak. U nastupajućem razdoblju više ću se posvetiti dvjema strateškim točkama razvoja Baptističke crkve u Hrvatskoj: 1. Kako ojačati postojeće crkve, 2. Razvoj bolje i jasnije strategije rada i djelovanja crkava u Zagrebu.

Posljednje pitanje nametnulo mi se samo po sebi. Brine li se naša crkva za nove, buduće pastore, starješine, đakone, odgajamo li nasljednike današnjih čelnih ljudi?

Kontekst kadrova je ključan za svaku organizaciju, pa tako i za našu zajednicu. U crkvi treba voditi računa o dvije bitne komponente: da mi kao ljudi pripremamo nasljednike, i da očekujemo da nam Bog pošalje takav kadar. Važno je da se pojavi netko tko može ovoj crkvi donijeti polet i napredak. Brinemo se, a rezultate ćemo moći vidjeti kada za to dođe vrijeme, kada tlo postane plodno.

Željko Mraz

velika smo crkva i imamo još dosta

mjesta za napredak

Piše: Goran Klobučarić

Nikada se nemojte dati obeshrabriti. U crkvi, baš kao i u radnoj zajednici, postoje krizne situacije, i to je gotovo nemoguće izbjeći. Ako svim srcem, žarom služiš Gospodu kroz talent koji ti je dao, ne postoji prepreka koju nećeš uspješno savladati, preskočiti...

Gripa ili influenca je akutna zarazna bolest uzrokovana virusom. Prenosi se

kapljicama. Patološki proces je lokaliziran na gornje dišne putove. Karakterizirana je naglim početkom i izraženim općim infekcioznim simptomima. Gripa je rasprostranjena svuda po svijetu i pojavljuje se većinom u obliku manjih ili većih epidemija. Širi se brže nego ijedna druga zarazna bolest, a ovisi o gustoći naseljenosti, brzini prometa…

Izvor zaraze je čovjek i to bolestan ili osoba s latentnom infekcijom. Prema

infekciji su podjednako osjetljive osobe svih dobnih skupina. Imunitet nakon preboljene bolesti je kratkotrajan i nepouzdan, zbog toga što se antigenska struktura virusa brzo mijenja – mutira. Virus koji se nastanio na sluznici respiratornog trakta je oštetio sluznicu i omogućio da se na nju nastane i bakterije koje u konačnici mogu izazvati tzv. Sekundarni bakterijski infekt.

Gripa počinje naglo, sa zimicom, visokom temperaturom, bolovima u leđima,

ekstremitetima, grudnom košu, gubitkom apetita i jakim osjećajem klonulosti. Prisutna je i upala nosa, ždrijela, bronha, grebanje u grlu, promuklost. Kašalj je suh. Bolest obično traje 3-5 dana. Komplikacije gripe jesu različite bakterijske upale. Prognoza influence je

općenito uzevši dobra, no kako se ona javlja i kao masovna bolest velikog broja ljudi, ukupna smrtnost je za vrijeme epidemije poprilično velika. Na virus gripe ne djeluje niti jedno kemoterapijsko sredstvo, pa stoga za virusnu fazu bolesti nema specifičnog lijeka. Terapija je simptomatska (analgetici i antipiretici). Bakterijske komplikacije liječe se antibioticima.

Profilaksa gripe se uglavnom bazira na cijepljenju tj. inaktiviranoj imunizaciji.

Cjepivo se aplicira pomoću injekcije, i to u razdoblju od 2 mjeseca prije očekivane pojave gripe. Cijepe se osobe koje su u izravnom kontaktu s oboljelima, zdravstveni radnici, kronični bolesnici i osobe starije od 65 godina. Sve ovo odnosi se na tzv. HUMANU GRIPU. Osvrnula bih se i na sveprisutnu PTIČJU GRIPU. Ona nosi u sebi virus oznake H5N1, i do sada je poznata isključivo kao bolest divljih ptica koja se prenosi direktnim kontaktom čovjeka i bolesne životinje. Takvu pojavu nazivamo ZOONOZA. Sve dosadašnje žrtve su se zarazile od bolesne životinje.

U svrhu donošenja zajedničkih rezolucija o aktivnostima i djelovanjima protiv ptičje

gripe, održana je Međunarodna konferencija u Pekingu, s namjerom prikupljanja sredstava za borbu protiv te bolesti. Najugroženije su i dalje zemlje tzv. trećeg svijeta, pa zemlje azijskog kontinenta, od kuda je sve i krenulo. Alarm postoji i na našem kontinentu. Preostaje nam samo čekati i nadati se da će ptičja gripa ostati isključivo bolest divljih ptica…

Piše:

Blaženka Horvat

v

Influenca IptIcja grIpa

10

kolači bolji od

Piše: Marija Horvat

Iza nas su dani blagdana, dani darivanja bliskih osoba. U tim danima spremniji

smo prekoračiti limit mjesečnih troškova i lakše posežemo u džep za kunom ili dvije kako, bismo ih udijelili, na primjer, ljudima koji prose na ulici. Netko se pri tome pridržava dobrih starih običaja, netko daje iz kršćanske dužnosti, a netko da bi umirio savjest zbog nekontroliranog trošenja novca.

Ipak, vjerujem da nas na to, uglavnom, nuka ljubav i osjećaj radosti što smo tim darom ili davanjem usrećili određene osobe.Upravo iz ljubavi, naše su sestre u te predblagdanske dane organizirale Božićni sajam. Svrha je bila prodajom prikupljenih predmeta (koje su donirali članovi crkve) sakupiti određenu svotu novca koja će biti pripomoć braći i sestrama u financijskim potrebama. Sestre su pripremile veliku vjeronaučnu prostoriju i poput pravih profesionalaca aranžirale

stolove sa svim stvarima, a cijene su bile veoma prihvatljive. Našlo se tu i vrijednih predmeta, nakita, kristala, ručnih radova...

Za neke predmete čak je vršena i licitacija. U istu svrhu prodavane su i prigodne čestitke

koje su izradile sestre na kreativnoj radionici. Svaka čestitka bila je svojevrsni unikat - osobni doživljaj Božića. Na jednoj strani prostorije stajao je stol prepun raznovrsnih kolača (bilo je i torte). Kolače su ispekle i

donijele sestre kao svoj prilog sajmu. Cijena kolača od dvije do četiri kune po komadu bila je manja nego kod popularnog Vinceka, a vjerujte da su bili i ukusniji. Tako je te subote u zanimljivom i uzbudljivom vremenu prodaje i kupnje, te druženja uz kolače i sokove, ljubav bila na djelu. Gospodin je blagoslovio male stvari i preko njih obradovao srca pojedine braće i sestara u našoj zajednici.

vincekovih Najbolji način da se potroši život,je potrošiti ga na nešto što će trajati duže od njega. (W. J.)

11

Tema kampa bila je Vodstvo, uz razmišljanja u malim grupama, kako nas to Bog vodi

i koliko često provodimo planove, misleći i tvrdeći da je to Božja volja i plan za naš život, te kako Boga ucjenjujemo i tražimo ga znakove i čudesa da bi On potvrdio naš plan. Kroz Treya Atkinsa i Ivicu Horvata, Bog nam je

šaptao da okrenemo naše tračnice na Božji kolosijek, te

da je ponekad

dovo l j n o poslušati samo zdravi razum i znat ćemo što je Božja volja. Kao što je bilo mnogo mladih iz cijele Hrvatske, tako je bilo i mnogo onih koji se nisu poznavali, pa je tako nastala kutija s imenima iz koje je svaki kamper morao svakoga dana izvući papirić s nečijim imenom, te taj dan posvetiti toj osobi i obradovati je.

Ta nas je kutija na neki način i zbližila, a naučili smo da se svijet ne vrti samo oko

nas, i da je krivo čekati da netko priđe tebi. Ti moraš napraviti prvi korak. Uz blagoslovljena slavljenja svake večeri, bila je tu i Piramida, koju nije vodila Željka Ogresta, već Ivica Horvat. Pitanja u vezi odnosa djevojke i mladića, te koliko daleko treba ići u odnosu, zatim izlasci i alkohol, te što kaže crkva, a što društvo u vezi tih važnih pitanja. Svaka mala grupa dobila je jednog starozavjetnog proroka, o kojem je trebala saznati što

više, te napraviti skeč na temu, i to tako da je svaka grupa dobila jedan žanr filma.

Bilo je tu k o m e d i j a ,

sapunica, horora, dječjih filmova, drama, i svi su zaista napravili sjajan posao.

Stara Godina je vrijeme razmišljanja o onome što se dogodilo protekle godine.

Tako smo i mi promišljali, i to na način da smo za svaki lijepi događaj mogli upaliti svjećicu, a za svako tužno iskustvo uzeti crnu tkaninu i prikovati je za drvo, te tako Bogu predati ono što nas muči. Nova Godina je dostojno dočekana uz vatromet, dobre želje i nadu da će sljedeća biti bolja i uspješnija. Na kraju

svega, svaki od nas dobio je knjižicu Vodstvo, Olivera R. Barclaya, te je morao uz posvetu tu knjižicu predati onoj osobi koju izvuče.

Vjerujem da je ovaj kamp za sve nas bio jedno lijepo iskustvo, i da ćemo prijateljstva koja

smo tamo sklopili ili produbili, nositi do kraja života. Želim ovom prilikom zahvaliti svim voditeljima koji su se istinski trudili da nam omoguće i uljepšaju boravak ondje, iako su nas ponekad ljutili, Ali, nema veze, opraštamo vam. To su: Svjetlana Mraz, Iva Jelić, Sanja Kivač, Branka Matić, Ivan Kivač, Marko Habuš, Tomislav Petrušić. Oprostila bi se s riječima Ivice Horvata: “Nemoj željeti da budeš sve, budi samo ono što jesi i trudi se to biti savršeno”.

Nemoj željeti da budeš sve, budi samo ono što jesi i trudi se to biti savršeno

zimski kamp u FuŽinama

Piše: Lidija Kedmenec

12

Prva ovogodišnja konferencija za mlade

održala se u Pastoralnom centru u Čakovcu. Sudjelovalo je oko

100 mladih iz Hrvatske i Slovenije, što je „konfi“ dalo predznak Međunarodna. Tema je bila apologetika - obrana vjere, koju je u nekoliko točaka obradio Matthew Morginsky, pjevač benda Supertones iz SAD-a.

Predavanja su bila praktična i zanimljiva, što nam je dalo ohrabrenje da se znamo bolje snaći u

razgovorima gdje je vjera kritizirana, te da tada znamo da je vjera koja je kritizirana doista naša vjera, i da ne odustanemo i ne zbunimo se, jer nemamo odgovore na sva pitanja.

Također nas je potaknuo da se ne zanosimo u borbi argumenata, već da komuniciramo

ljubav koju imamo. Dobili smo ohrabrenje da ne izbjegavamo takve škakljive razgovore, i da se ne sramimo svoje vjere, nego da utvrdimo svoje stavove i istražujemo i učimo više. Sve to nas je podsjetilo na važnost poštivanja osobe s kojom imamo takve razgovore, te da je bolje biti ljubazan nego u pravu.

Imali smo priliku vidjeti i čuti prvi put novi međimurski bend, October Light (ska rock),

koji su održali koncert kojemu se odazvao veliki broj ljudi iz Čakovca i obližnjih mjesta. Želja svih nazočnih na ovom

susretu bila je da ponovno osjetimo veličinu Boga, te da budemo mudri poput Njega, lukavi kao zmije i blagi kao golubice.

zimski kamp u FuŽinama

apologetika

Želja svih nazočnih na ovom susretu bila je

da ponovno osjetimo veličinu Boga, te da

budemo mudri poput Njega, lukavi kao zmije

i blagi kao golubice

Piše: Branka Matić

13

Čarobni svijet Narnije kojega je u svojoj mašti stvorio poznati kršćanski pisac C.

S. Lewis već preko 50 godina privlači čitatelje svih naraštaja. Dovoljno je spomenuti da su Kronike iz Narnije objavljene u nakladi od preko 85 milijuna primjeraka. Sam pisac o djelu kaže slijedeće: “Na početku nije bilo priče, nego je u meni bila samo slika snježne šume s kozonogim faunom koji se vrzma u žurbi noseći kišobran i mnoštvo paketa. Ta je slika bila u mojoj svijesti već kad sam bio šesnaestogodišnjak. A onda sam odjednom imao gotovo četrdeset godina i rekao sam sebi: ‘Hajde da ispričam tu priču...’”

Narnija, iako svijet prepun mašte i nestvarnih bića, itekako podsjeća na ovaj

svijet budući da u Narniji kao ni u našem svijetu ne nedostaje grijeha, zla, izdaje, kao ni vjere, časti i vjernosti. Ispod površine ove priče leži metaforičan prikaz Isusa Krista i Božjeg plana spasenja. Lav, vještica i ormar prva je napisana (1950.) od ukupno sedam knjiga Kronika iz Narnije. Ako kronološki pratimo, redoslijed je zapravo slijedeći:

1. Čarobnjakov nećak 2. Lav, vještica i ormar3. Konj i njegov dječak4. Kraljević Kaspijan5. Plovidba broda Zorogaza6. Srebrni stolac7. Posljednja bitka

U priči Lav, vještica i ormar pratimo Lucy, Susan, Edmunda i Petera koji kroz čarobni

ormar ulaze u zemlju Narniju prepunu životinja koje govore, mitskih stvorova, patuljaka,

divova i čarolije. Kralj te zemlje je silan lav Aslan, ali već stotinu godina Narnijom vlada bijela vještica koja svojom čarolijom svijet drži u neprestanoj zimi. Ali postoji proročanstvo da će njena zla čarolija jednog dana biti slomljena, a to će oslobođenje biti povezano s dolaskom četvero ljudske djece - “Adamovim sinovima i Evinim kćerima”. Uz pomoć Aslana njih četvoro oslobađaju Narniju od čarolije zle bijele vještice. Priča obuhvaća pustolovinu o časti i izdaji, dobru i zlu, životu i smrti, te o uskrsnuću. Kroz sam tijek radnje nailazimo na mnoštvo simbolike kojom pisac želi skrenuti pozornost čitatelja na kršćanstvo i njegove temelje. Tako, npr. ulična lampa koja se nalazi u šumi, može se poistovjetiti s Isusom koji je “svjetlo svijeta”, bijela vještica kao personifikacija zla ukazuje na to da se đavao može prerušiti u anđela svijetla, Edmund koji izdaje svojeg brata i sestre, podsjeća na Judu koji izdaje Isusa, kameniti stol ukazuje na oltar na kojemu se mora prinijeti žrtva, a lav Aslan je simbol samog Isusa Krista kao i njegova dobrovoljna žrtva.

Početkom godine pojavio se i istoimeni film koji je zadnjeg mjeseca 2005.

tukao rekorde gledanosti, te je bio jedan od najgledanijih filmova kako u američkim, tako i u hrvatskim kinima. U svakom slučaju film vraća u djetinjstvo i daje ugodan podsjetnik na istoimenu TV seriju koju je većina mogla pratiti na malim ekranima prije petnaestak godina. Vezano uz film, u izdanju Verbuma izdana je knjižica Vodič kroz kronike iz Narnije - 100 pitanja i odgovora o kronikama iz Narnije - Lav, vještica i ormar.

Sve knjige iz serijala Kronike iz Narnije možete posuditi u knjižnici ili iste naručiti za kupnju.

14

U crkvenoj knjižari možete kupiti knjigu, audio kazetu,

audio CD i razne druge stvari kao što su razglednice, čestitke, bookmarkeri, kalendari, čaše,

šalice, naljepnice... Ukoliko za to postoji mogućnost sve navedene

stvari možete naručiti.

Podsjećamo sve članove koji nisu već duže vrijeme vratili posuđenu knjigu ili kazetu da istu mogu vratiti

nedjeljom između I. službe i II. službe(11:00 - 11:30) kao i četvrtkom nakon večernje službe (poslije 20:00 sati). U knjižnici se mogu posuditi 2

knjige + 2 kazete, CD-a ili DVD-a koji se trebaju vratiti u razdoblju od 20

dana. Učlanjenje je besplatno.

Clive Staples Lewis (1898.-1963.) bio je jedan od najpoznatijih i najčitanijih kršćanskih pisaca 20. stoljeća. Kao djeca, on i njegov brat izmislili su svijet nazvan “Boxen”, zemlju životinja koje govore. Kada je odrastao, razvio je ljubav prema bajkama, osobito na temelju djela pisca fantastične književnosti iz 19. stoljeća Georgea MacDonalda, kojega je nazivao “moj učitelj”. Kao profesor srednjovjekovne i renesansne književnosti na sveučilištima Oxford i Cambridge u Velikoj Britaniji, Lewis je napisao brojna akademska djela. No, najveću je slavu i uspjeh doživio kao apologet kršćanske vjere i pisac dječjih romana, znanstvene fantastike i bajki. Njegova promišljena i jednostavna tumačenja kršćanstva i dalje se uvelike čitaju, te su mnogima pomogla u shvaćanju i produbljivanju vjere. Rođen i odrastao u Belfastu u Sjevernoj Irskoj, Lewis je kao adolescent napustio kršćanstvo i proglasio se ateistom. Nakon opsežna čitanja knjiga, traganja te utjecaja njegovih prijatelja s Oxforda (uključujući i J. R. R. Tolkiena, koji je odigrao ključnu ulogu u njegovu obraćenju na kršćanstvo), Lewis je počeo vjerovati u Boga, te je u 33. godini postao kršćanin. Ostatak života, osim što je u potpunosti vršio svoje akademske dužnosti, Lewis je pisao knjige o kršćanskoj teologiji i kršćanskom životu koje su brojnim ljudima pomogle prigrliti vjeru ili je pak bolje shvatiti.

Lewisova ljubav prema fantastičnom i njegov spisateljski dar mašte, humora, mudrosti i jasnoće nisu vidljivi samo u njegovim teološkim djelima, već i u njegovim romanima. Među njima su i Pisma starijeg đavla mlađem (koji je dostupan i na hrvatskom jeziku), Svemirska trilogija, Kršćaninov povratak, Veliki razvod.

http://www.soulsaver.hr/http://adisney.go.com/disneypictures/narnia/index.htmlhttp://disney.go.com/buenavistagames/narnia/home.htmlhttp://www.narniafans.com/

C.S. Lewis

Pripremili: Manuela i Zoran Veršec

15

DubravaNedjelja 18:00 Bogoštovlje

Nedjelja 18:00 Gospodnja večera prve nedjelje u mjesecu

Srijeda 19:00 Biblijsko proučavanje

DosaDasn ja iz D a n j a

ZaDnja stran

ica

O ת b avi j esti Ω

Preminuli27.01.2006 Radojka Grba-Banjanin, 76.g.

08.02.2006 Štefica Barić, 88.g.

ureD PastOra

Utorak14-18 sati

Srijeda09-13 sati

Četvrtak 14-18 sati

Telefon01/ 4813-167

bOgOstOvljaNedjelja 09:30 Bogoštovlje

Nedjelja 11:30 Dvojezično bogoštovlje

Nedjelja 18:00 Gospodnja večera prve nedjelje u mjesecu

Nedjelja 20:00 Vježba zbora

Utorak 19:00 Molitveni sastanak

Srijeda 19:00 Grupa za socijalni rad

Četvrtak 19:00 Biblijsko proučavanje

Subota 18:00 Omladinski sastanak

v

nOve bebe05.01.2006 Benjamin Veršec