pitagora brojevi.docx

7/23/2019 PITAGORA BROJEVI.docx

http://slidepdf.com/reader/full/pitagora-brojevidocx 1/28

петак, 14. јун 2013.

Pitagorejska filozofijaOva je filozofija dobila naziv po svom utemeljitelju Pitagori. Mutni i protivurječni izvori zarekonstrukciju Pitagorinih ideja (prije svega Diogen L. Porifirije !amblih i drugi" kao i

kasniji razvitak i nadogra#ivanje tih ideja od strane njegovih sljedbenika potpunoonemogu$avaju čisto izdvajanje tih ideja. %bog toga u istoriji filozofije najče&$e se govori opitagorejskoj filozofiji (o filozofiji Pitagore i pitagorejaca" koja je predstavljena u cijelom nizuistorijiskih imena i posvjedočena mno&tvom fragmenata. 'jezina je spekulativna strananajbolje posvjedočena uvidima ristotela i )eksta *mpirika.

Pitagorejstvo nastaje krajem +. st. pr. n. e. kod Pitagore i njegovih neposrednih učenika ugradovima ,rotonu Metapontu i -arentu a u okviru zajednice koja se naziva&e Pitagorejskisavez. tom periodu koji je trajao do prve polovine /. st. pr. n. e. pitagorejsko se učenjerazvijalo usmeno. Prvo pisano izlaganje pitagorejske doktrine dao je 0ilolaj u drugoj polovini/. st. Od kraja /. st. pitagorejstvo se postepeno zbli1ava s platonizmom i stapa se s njim u

Platonovoj kademiji.Od svih pitagorovskih učenja najranije je potvr#eno učenje o seobi du&a. 'ajstarijesvjedočanstvo za ovo učenje do&lo je do nas blagodare$i ,senofanu. ,ada pi&e oPitagorinom 1ivotu Diogen Laertije nam govori o ,senofanovoj poemi u kojoj ovajpripovijeda o tome kako je Pitagora ugledav&i nekog čovjeka kako ka1njava svog psaovome naredio da prestane jer je u skičanju psa prepoznao glas jednog svog prijatelja. 2ezobzira na to da li je priča istinita ili nije mo1e se prihvatiti da je Pitagora usvojio učenje ometempsihozi. 3eligiozni preporod pitagorovaca o1ivio je staru ideju o mo$i du&e i njenojnepomu$enoj čilosti i poslije smrti sve to nasuprot homerskoj koncepciji o pričljivimsjenkama počiv&ih.,senofan je zapisao4

5 kada se jednom na&ao kod psa koga udarahuka1u bje&e 1alostan i ovakvu reče riječ46Prestani ne &ibaj jer zaista prijatelja čovjeka to jedu&a koju prepoznah čuv&i je da viče7.

Ovaj fragment jasno govori o tome da je pitagorovsko vjerovanje u metempsihozu bilodovoljno dobro poznato ve$ u 89 vijeku prije nove ere.

Pitagora je zabranio ubijanje 1ivotinja jer one kao mi imaju du&u. :tio je ljude da naviknena umjerenost u ishrani i na takav način 1ivota kako bi mogli bez pote&ko$a da nabavljajuhranu iznose$i na sto samo nekuvanu hranu i piju$i samo čistu vodu. -o je naime put kadobrom tjelesnom zdravlju i bistrini duha. On je svoju pobo1nost obavljao jedino na1rtveniku polona ;ivotvornog na Delosu koji se nalazi iza 1rtvenika rogova zato &to su naovaj stavljali samo p&enicu ječam i 1rtvene kolače bez upotrebe vatre bez ikakve 1rtvene1ivotinje.

,a1u da je on prvi izjavio da je du&a vezana sad za ovo 1ivo bi$e sad za ono ispunjavaju$itako krug neminovnosti. ,ako priča muzičar ristoksen on je tako#e prvi uveo u <rčkojte1ine i mjere. On je prvi proglasio večernje i jutarnje zvijezde istim. -oliko su mu se divili da

1



su njegovi učenici nazivani =prorocima bo1jeg glasa> a osim toga on sam u jednompisanom djelu ka1e da se posle ?@A godina koje je proveo u :adu ponovo vratio me#uljude. %ato su svi bili čvrsto uz njega i ljudi bi dolazili izdaleka da bi ga slu&ali.

:eraklid Pontski priča da je Pitagora tvrdio da se sje$a svih svojih prethodnih 1ivota i da jeobično za sebe govorio da je ve$ ranije bio na %emlji kao *talid i da su ga smatrali:ermesovim sinom i da mu je :ermes rekao da mo1e birati koji god dar 1eli samo nebesmrtnost. -ako je on izmolio da i u 1ivotu i u smrti sačuva sje$anje na sve &to je do1ivio. 9zato je u 1ivotu mogao svega da se sjeti a poslije smrti je sačuvao isto pam$enje. -okomvremena njegova je du&a u&la u *uforba a njega je ranio Menelaj. *uforb je pričao da jenekad bio *talid i da je dobio od :ermesa taj darB zatim je pričao o putovanjima svoje du&ekako je putovala tamo i amo u koliko biljaka i 1ivotinja je dospjela sve &to je do1ivjela u:adu i sve &to su druge du&e tamo morale da pretrpe. ,ad je *uford umro njegova je du&apre&la u :ermotimaB ovaj je u 1elji da provjeri priče sam oti&ao u polonov hram u2ranhidi #e je prepoznao &tit koji je Menelaj na svom povratku iz -roje posvetio polonu.Ctit je bio tako iskvaren i natruo da je od njega ostao samo sloj slonove kosti. :ermotim jeposlije smrti postao Pir neki delski ribar i on se opet svega sje$ao4 kako je najprije bio

*talid poslije toga *uforb zatim :ermotim i najzad Pir. 9 po&to je Pir umro on je postaoPitagora i sje$a se svega &to smo ispričali.

Pitagora nije ostavio ni jedan spis za sobom.

Učenici su ga smatrali Apolonom

Pitagora je bio vrlo lijep čovjek a pričaju da je njegova pojava bila veličanstvena čime jeisto tako neposredno osvajao i ulivao duboko po&tovanje. 'jegovi učenici su smatrali da jeon polon koji je do&ao iz daleke zemlje :iperborejaca. Postoji bajkovita priča da je jednomprilikom kad se malo otkrio primije$eno da ima zlatno bedroB kad je prelazio rijeku 'esos

ova ga je pozdravila.

)a tim prirodnim dostojanstvom plemenitim običajima i razboritom pristojno&$u u dr1anjuon je povezao jo& neke spolja&nje osobenosti usljed kojih je izgledao kao neko naročitotajanstveno bi$e. z taj spolja&nji izgled njegove ličnosti pridala se jo& velika rječitost iduboka znanja koja je počeo da saop&tava ne samo pojedinim svojim prijateljima ve$ jei&ao na to da izvr&i op&ti uticaj na javnu obrazovanost i to kako u pogledu saznanja tako upogledu načina 1ivota i moralnosti. On je ne samo poučavao svoje prijatelje ve$ ih jeudru1ivao u cilju naročitoga 1ivljenja da bi od njih izgradio osobene ličnosti da bi ihizvje1bao u poslovima i usavr&io u moralnosti. Pitagorin vaspitni zavod izrastao je u čitavsavez koji je obuhvatao cjelokupan 1ivot. )am Pitagora bio je jedno izgra#eno umjetničko

djelo jedna dostojanstvena plastična priroda.'a Pitagoru je imala najva1niji uticaj njegova veza sa egipatskom kastom svje&tnika ne potome &to je kod njih pri tome crpio neku duboku spekulativnu mudrost ve$ blagodare$i idejio realizovanju moralne svijesti koju je on tu shvatio ideji o izgra#ivanju i ostvarivanjumoralne čovjekove egzistencijeB ostvariti moralnost jedan plan koji je on naknadnosproveo i koji predstavlja isto tako jednu interesantnu pojavu kao i njegova spekulativnafilozofija. ,ao &to su svje&tenici sačinjavali jednu posebnu vrstu stale1a i za njega su biliobrazovani tako je postojao njihov naročiti moralni 1ivot koji se pretvorio u pravilo i koga se

2



pridr1avala zajednica. Pitagora je neosporno donio iz *gipta sliku jednog reda stalnogzajedničkog 1ivota radi naučnog i moralnog usavr&avanja koje je trajalo cijelog 1ivota.

Opisi koje imamo o ustanovama njegovoga dru&tva potiču od poznijih pisaca naročito odneoplatoničaraB oni su op&irni u opisivanju zakona. -o dru&tvo ukupno uzev bilo je posvome karakteru slično nekom svje&teničkom ili kalu#erskom redu novijeg doba. ,o je 1elioda bude primljen u to dru&tvo bio je podvrgavan ispitu u pogledu njegove obrazovanosti ivje1banjima u pogledu njegove poslu&nosti. Prikupljana su obavje&tenja o njegovompona&anju njegovim sklonostima i poslovima. tome udru1enju bio je zaveden jedansasvim ure#en način 1ivota tako da je za sve bilo odre#eno4 odijevanje hrana zanimanjespavanje ustajanje itd.B svakog sata vr&io se naročiti rad.

Elanovi su bili podvrgnuti naročitom vaspitanju. Pri tom je pravljena izvjesna razlika me#uonima koji su primljeni. Oni su se dijelili na egzoteričare i ezoteričare. *zoteričari su biliposve$eni u najvi&e istine nauke i po&to tome redu nijesu bili uskra$eni politički planovi tosu oni bili tako#e u političkoj djelatnosti. *gzoteričari su imali jedno isku&eni&tvo od petgodina. )vaki od njih morao je da preda svoju imovinu tome redu a pri istupanju iz njega on

ju je dobijao natrag. toku toga vremena učenja svaki se morao obavezati na $utanje(du1nost da se uzdr1i od brbljanja"B to je mo1e se uop&te re$i bitni uslov svakogobrazovanja. Mora se početi time da se bude u stanju da se shvataju misli drugih ljudiB to jeodricanje od svojih vlastitih predstava i to je uop&te uslov za učenje proučavanje. Običnose ka1e da se razum usavr&ava pitanjima zamjerkama i odgovorima itd.B me#utim razumse u stvari time ne izobra1ava ve$ se samo ispoljava. Eovjekova unutra&njost se uobrazovanju pro&iruje zadobijaB time &to se uzdr1ava &to $uti čovjek ne postaje siroma&nijiu mislima u 1ivahnosti duha. 'aprotiv on time zadobija sposobnost shvatanja i dolazi dosaznanja da njegove slučajne dosjetke i primjedbe ne vrijede ni&taB F sve ve$im uvi#anjemda takve slučajne dosjetke ne vrijede ni&ta on se od njih odvikava.

Cto se u izvje&tajima o Pitagori naročito ističu ovo podvajanje njegovih učenika na one koji

se pripremaju i one koji su posve$eni kao i to $utanje to svakako kako izgleda ukazujena to da su u njegovom udru1enju obje te stvari bile formalnoga karaktera ne onako kakoto neposredna priroda stvari donosi sama sa sobom i pojedinačno sama od sebe proizvodibez nekog naročitog zakona i nekog op&teg pridr1avanja. li va1no je da se i o tomeprimijeti da je Pitagora bio prvi nastavnik u <rčkoj ili da je bio prvi filozof koji je u <rčkojzaveo nastavu iz nauka. 'i -ales koji je 1ivio prije njega niti njegov savremenik

naksimandar nijesu naučno poučavali ve$ su samo svoje ideje prijateljima saop&tavali.op&te nijesu postojale nikakve nauke niti neka filozofija niti matematika niti inače makoja naukaB ono &to je od toga postojalo F to su bili pojedinačni stavovi pojedinačnaznanja. Ono u čemu se poučavalo4 F kako se rukuje oru1jem filozofemi muzika kako sepjevaju :omerove ili :eziodove pjesme itd. ili druge vje&tineB u to se upu$uje na sasvim

drugi način. Pitagora se mora smatrati za prvog op&teg nastavnika. ko bi se pak ispričalokako je Pitagora zaveo nastavu iz nauka kod jednog naroda koji je naučno neobrazovan alikoji inače nije glup ve$ naprotiv vrlo bistar prirodno izobra1en i brbljiv kao &to su bili <rciBonda se ukoliko bi trebalo označiti spolja&nje okolnosti te nastave ne bi smjele izostavitiove okolnosti4 a" da je on me#u onima koji jo& ni&ta nijesu znali o tome kako stvari teku priizvo#enju nastave iz jedne nauke pravio tu razliku &to su oni koji su tek počinjali biliodstranjeni od onoga &to bi se saop&tavalo onima koji su ve$ odmakli i b" &to su se oniodricali da na nenaučan način govore (brbljaju" o takvim predmetima te bi prvo morali dashvate nauku.

3



&to je zbog toga djelimice stvar izgledala vi&eGmanje formalna djelimice je takvom moralabiti učinjena to je zbog njene neobičnosti isto tako bilo nu1no4 ve$ blagodare$i tome &to suPitagorini slu&aoci ne samo predstavljali jedno veliko mno&tvo ve$ su uop&te 1ivjeli uzajedniciB F jedno mno&tvo me#utim nu1no zahtijeva odre#enu formu i red.

-aj zajednički 1ivot nije imao za cilj samo nastavu ve$ tako#e izgra#ivanje praktičnogčovjekaB &to se ov#e ne pokazuje neposredno kao vje&tina kao vje1banje za neku vje&tinukoja ima svoj udio u neslobodnom predmetnom elementu čovjeka. 8e$ se tu pokazujemoralnost djelatnost a sve &to se na njih odnosi formalno je ili &tavi&e ukoliko se svjesnozami&lja u tome odnosuB jer formalno jeste ne&to op&te &to je za individuum povr&no ilisuprotno. li ono se tako pokazuje onome ko upore#uje op&te i pojedinačno i koji svjesnorazmi&lja o njimaB ta pak razlika i&čezava za onoga ko u njoj 1ivi za koga je to običaj.

Pitagorine izreke i način života

*vo koji su bili njegovi simboli ili izreke. ='e valja d1arati vatru no1em>. =!ezičak na vagida ne preskoči>. ='e valja sje#eti besposlen na mjerici za 1ito>. ='e treba jesti srce>. ='evalja pomagati pilikom skidanja tereta nego prilikom podizanja>. =Ear&avi da budu uvijeksavijeni>. =2o1ju sliku na prstenu ne nositi sa sobom>. =-ragove lonca u pepelu izbrisati>.='e brisati stra1njicu bakljom>. ='e mokriti okrenut prema suncu>. ='e &etati glavnomulicom>. ='e valja rukovati se olako>. ='e dr1ati ptice s krivim kand1ama>. ='ikako mokritina odsječene nokte ili kosu niti ih gaziti>. =O&tricu mača okrenuti naopako>. =,ad odlazi& usvijet ne okre$i se na granici>.

*vo &ta je time mislio re$i4 'e valja d1arati vatru mačem4 ne budi gnjev i rastu$i bijes silnika.'eka jezičak na vagi ne prevagne4 to jest ne prelaziti ono &to je pravo i pravedno. 'e sje#etina mjerici znači4 =brini se i za danas i za sjutra jer je mjerica tvoj dnevni obrok>. ='e jedi

srce> F to jest4 ne upropa&$uj svoj 1ivot u mukama i patnjama. ='e okre$i se kad napu&ta&zemlju> F znači da oni koji odlaze s ovoga svijeta ne treba če1njivo da se dr1e 1ivota ineka ih zadovoljstva ovoga 1ivota ne privlačeH )lična su i obja&njenja ostalih izreka.

'eki ka1u da se zadovoljavao sa malo meda ili komadom sa$a ili hlebom da nije nikaduzimao vino preko dana a jeo je i kuvano ili sirovo povr$e kao prismok rijetko kad ribu.'osio je bijelu dugačku haljinu čistuB jorgani su mu bili od čiste vune jer platno jo& nije bilostiglo u ona mjesta.

Priča se tako#e da je svojim učenicima nalagao da pri ulasku u ku$u uvijek ka1u4 = čemusam pogrije&ioI Cta sam uradioI Cta nijesam uradio &to je trebaloI> %abranjivao je da se

bogovima prinose krvne 1rtveB po&tovanje treba da se ukazuje samo na onom 1rtveniku nakome nema krvi. 'e smije se zaklinjati bogovima jer je du1nost svakog pojedinca da svakoza sebe bude dostojan povjerenja. -reba po&tovati starije jer ono &to je vremenom ranijezaslu1uje ve$e počastiB jer kao &to na svetu izlazak )unca dolazi prije zalaska tako uljudskom 1ivotu početak dolazi prije zavr&etka i u čitavom 1ivotu ro#enje prethodi smrti.%atim je nare#ivao da treba po&tovati bogove prije polubogova heroje prije ljudi a me#uljudima najprije svoje roditelje. Ljudi treba me#u sobom da se tako vladaju da ne stvarajuneprijatelje od prijatelja nego da neprijatelje pretvaraju u prijatelje. 'i&ta ne treba smatratisvojom svojinom. %akon treba podr1avati protiv bezakonja se treba boriti. Pitomu biljku ne

4



treba ni uni&titi niti je o&tetiti a ni 1ivotinju koja za čovjeka nije &tetna. Pristojno i dolično jeuzdr1avati se smijeha i ne biti natmuren. -reba izbjegavati pre$eranu ugojenost naputovanju mijenjati napor i odmor vje1bati pam$enje u izlivu bijesa vladati i rukom i

jezikom po&tovati svaku vrstu proricanja pjevati uz pratnju lire i pjevanjem himni pokazivatizahvalnost bogovima i dobrim ljudima. -reba se uzdr1avati i ne jesti bob (pasulj gra&akH"zato &to on nadima i na taj način ima najvi&e veze sa du&evnim dijelomB osim toga bolje jeza stomak ako se ne jede a i snovi $e nam biti prijatniji a san zdraviji.

8eoma je značajno da se uoči da pitagorovci nijesu bili tek nekakva gomila Pitagorinihučenika manje ili vi&e samostalnih i odvojenih jedan od drugog. Oni su bili pripadnici jednogreligioznog dru&tva ili zajednice koju je Pitagora osnovao u ,rotonu u ju1noj 9taliji u drugojpolovini 89 veka stare ere. )am Pitagora bio je !onjanin a i stariji pripadnici &kolepitagorovaca govorili su jonskim dijalektom. Počeci pitagorovačkih zajednica kao i 1ivotosnivača &kole obavijeni su tamom. !amblih u svom spisu 5Pitagorin 1ivot7 naziva osnivača&kole =vo#om i ocem bo1anske filozofije> =bogom> =demonom> (tj. nadljudskim bi$em"odnosno =bo1anskim čovjekom>.

Postoje tačni i iscrpni opisi o spolja&njem načinu 1ivota koji su pitagorejci vodili u svojojzajednici o njihovim vje1bama itd.B ali mnoge od tih stvari potiču od docnijih pisaca. -u seprije svega tvrdi da su se odlikovali time &to su nosili jednaka odijela F bijela lanenaodijela kakva je nosio sam Pitagora. Oni su imali jedan tačno odre#eri dnevni red. jutroodmah poslije ustajanja morali su da se sjete onoga &to su radili prethodnog dana jer ono&to imaju da rade toga dana stoji u tijesnoj vezi sa onim &to su radili prethodnog dana.Prava obrazovanost ne sastoji se u tome da čovjek suvi&e obra$a svoju pa1nju na sebe dase bavi o sebi kao pojedincu F to je sujetaB ve$ u tome da zaboravi na se da se udubljujeu stvar F u samozaboravu. -ako#e su morali da uče napamet odlomke iz :omera i:ezioda. jutru a često i u toku dana bavili su se muzikom jednim od glavnih predmetagrčke nastave i obrazovanosti uop&te. 9sto su tako kod njih bila zavedena redovnagimnastička vje1banja u rvanju trčanju bacanju i tome slično. Oni su se zajedno hranili i u

tome su pogledu tako#e imali naročite osobenostiB ipak i o njima postoje različiti izvje&taji.Med i hljeb označuju se kao njihova glavna hrana a voda kao najbolje &tavi&e kao jedinopi$e. 9sto tako su se potpuno uzdr1avali od mesne hrane sa čim se dovodi u vezu njihovovjerovanje u seobu du&eB tako#e se pravila razlika me#u vegetabilnim prehrambenimsredstvima pasulj je bio zabranjen.

Dvije su okolnosti postojale4 a" česta refleksija (o samom sebi koja je propisana kaodu1nost (ve$ je spomenuto kao jutarnje zanimanje isto tako kao večernje zanimanje4 daispitaju da li je ono &to su u toku dana činili pravo ili nije pravo" F opasna nekorisnaboja1ljivost (potrebno je vi&e promi&ljenosti o samoj stvari" oduzima slobodu kao &topostaje formalno upravo sve ono &to stoji u vezi sa moralno&$uB b" mnogostruko sastajanje

u hramovima 1rtva mno&tvo religijskih obreda F vo#enje utvr#enog religijskog 1ivotaPa ipak taj red u kome su se njegovali pravo moralno obrazovanje i opho#enje sa ljudimanije dugo postojao. !o& za Pitagorina 1ivota sudbina njegovog saveza bila je zapeča$enaBon je zadobio neprijatelje koji su ga nasilno razorili. On je tvrdi se navukao na sebe zavist.2io je optu1en da ima i drugih namjera osim onih koje javno ispoljavaB su&tina toga saveza

je u tome &to pojedinac ne pripada potpuno gradu ve$ i nekom drugom. toj katastrofi jenavodno sam Pitagora na&ao smrt u +J.olimpijadi (/@K. prije na&e ere" i to prilikom jednognarodnog ustanka protiv tih aristokrata. 'jegova je smrt neizvjesna ili je umro u ,rotonu ili

5



u MetapontuB ili u jednom ratu )iraku1ana sa grigentinjanima. 9nače se udru1enjepitagorejske &kole i prijateljstvo njegovih članova odr1alo jo& i docnijeB ali ne u obliku nekogsaveza. op&te istorija 8elike <rčke nama nije dovoljno poznataB ipak jo& za Platonovavremena nalazimo pitagorejce na čelu dr1ava ili vidimo da nastupaju kao jedna političkasila.

Cto se tiče Pitagorine starosti neki tvrde da je on 1iveo @ godina drugi opet @K godineB otome se vodi veliki spor. Dikearh priča da je Pitagora umro u Metapontu u hramu Muzaposlije četrdesetodnevnog gladovanja. :eraklid u svom djelu 59zvod iz )atirovih 1ivotopisa7ka1e da je sahranio na Delosu 0erekida pa se poslije toga vratio u 9taliju i kad je zatekao,rotonjanina ,ilona kako je svima priredio jednu rasko&nu gozbu on se povukao uMetapont da tamo gladovanjem zavr&i svoj 1ivot jer vi&e nije osje$ao 1elju da 1ivi.

:ermip iznosi drugu priču o Pitagori. 'aime kad je do&ao u 9takju podigao je jedno maloprebivali&te pod zemljom. )vojoj majci je naredio da sve &togod se desi zabilje1i i označivrijeme pa da mu zatim te svoje zabilje&ke &alje sve do njegovog povratka. 'jegova majka

je tako i uradila. Pitagora se poslije izvjesnog vremena ponovo pojavio slab i omr&avio.

Oti&ao je u )kup&tinu i izjavio da dolazi iz Donjeg svijeta i pročitao im sve &to se dogodilo. ljudi su bili tako uzbu#eni njegovim pričama da su plakali i povjerovali da Pitagora ima ne&tobo1ansko u sebi tako da su čak njihove 1ene poslali k njemu da ne&to od njega naučeB te1ene su dobile nazive pitagorejke. -o priča :ermip.

Prema podacima :eraklida bilo mu je osamdeset godina kad je umro a to se sla1e i snjegovim sopstvenim opisom čovjekovog 1ivota mada mnogi tvrde da je do1ivio devedesetgodina.

Zlatna pravila pitagoračkog bratstva

grčkom svijetu u vrijeme Pitagore vjerovatno nije bila novost osnivati &kolu. 9ako to nemo1e sasvim da se doka1e vrlo je vjerovatno da su rani miletski filozofi okupljali oko sebeučenike kao u &kolama. Me#utim Pitagorina &kola je imala neke nove odlike naimeasketski i religiozni karakter. Malo prije kraja jonske civilizacije u njoj je do&lo do religioznogpreporoda koji je trebalo da donese =istinske> religiozne elemente a koji su bili odsutni uolimpskoj mitologiji i u miletskoj kosmologiji. 2a& kao &to u 3imskom Narstvu u vrijemekada se to dru&tvo (jer je izgubilo svoju prvobitnu svje1inu" primaklo svom zalaskuuočavamo te1nje ka skepticizmu i sklonosti ka =tajanstvenim religijama> tako sličnetendencije primje$ujemo i na kraju bogate trgovačke jonske civilizacije. 2ratstvopitagorovaca reprezentuje duh tog religioznog preporodaB bratstvo je taj preporod spajalo sasna1no izra1enim naučnim duhom.

,ada je riječ o religioznoGasketskim idejama i religioznim djelatnostima pitagorovaca onesu bile usredsre#ene oko ideje o Eistoti i oči&$enju budu$i da je učenje o seobi du&aprirodno vodilo ka podsticanju različitih oblika obdjelovanja du&e. pra1njavanje $utanjadjelovanje muzike i izučavanje matematike sve to je za pitagorovce bila dragocjenapriprema za njegovanje du&e

Pitagora je geometriju doveo do savr&enstva. Mnogo vremena proveo je proučavaju$iaritmetiku u vezi s geometrijom. On je tako#e otkrio muzičke intervale na monohordu. 'ije

6



zanemario ni medicinu. Matematičar polodor priča da je Pitagora prinio hekatombu kad jeprona&ao zakon da je kvadrat nad hipotenuzom u pravouglom trouglu jednak zbiru kvadrataiznad strana koje zaklapaju pravi ugao.

)ve do 0ilolaja nije se moglo saznati ni za kakvo Pitagorino učenje. 0ilolaj je izdao ona tričuvena njegova djela za koja je Platon poslao sto mina da bi ih kupio. 'i&ta manje od +@@ljudi hitalo bi na njegova večernja predavanjaB i oni koji su bili dostojni da ga vide pisali bisvojim prijateljima da ih je sna&la velika sre$a. Ctavi&e Metapontinci su njegovu ku$uprozvali hramom Demetrinim a prilaz ku$i muzejom. 9 ostali pitagorejci su obicno govorili danjegova učenja ne smiju svi ljudi da čuju kako ka1e ristoksen u desetoj knjizi 5Pravila ovaspitanju7 #e se tako#e iznosi da je jedan iz te &kole po imenu ,senofil upitan od nekogčovjeka kako bi najbolje mogao vaspitati svog sina odgovorio4 =ko ga učini& gra#aninom

jednog lijepo upravljanog grada.> Po čitavoj 9taliji Pitagora je mnoge ljude učinio dobrim ivaljanim kao tako#e zakonodavce %aleuka i :arondu.

ristotel ka1e da je Pitagora prvi poku&ao da govori o vrlini i da je vrline svodio na brojeve.Mo1e se zaključiti da su Pitagorovci imali svoju naučnu etiku izgra#enu na osnovi njihovih

etičkoGmatematičkih spekulacija. -a etika je u isti mah i prvi etički sistem u :elena injegovi glavni stavovi i propisi nalaze se popularno izlo1eni u sačuvanim %latnim stihovima iPoukama i simvolima.

*vo %latnih stihova u metričkom prevodu4

2esmrtne bogove najpre po zakonu kakav je propispo&tuj i zakletvu čuvaj a zatim dične herojei jo& bogove po&tuj pod zemljom po zakonu rade$.Po&tuj i roditelje i najbli1e srodnike svoje./ od ostalih biraj za druga najboljeg od svih3ečima popu&taj blagim i delima korist &to nose.

Prijatelja svoga ne mrzi zbog pogre&ke maledokle god mo1e& jer sila do nu1de boravi blizu.-ako to eto znaj a navikni vladati ovim4-rbuhom najpre i snom 9 po1udom polnom 9 gnevom.)ramotu nikakvu nemoj učiniti nikad ni s drugomni samB od svega ti se od sebe najvi&e stidizatim pravdu izvr&uj i djelanjem svojim i riječjunemoj se navi$i da ma u čem nerazborit bude&/ nego znaj da je svima smrtnicima su#eno mretibilo ti drago da novac stekne& il izgubi& opet.

&to bo1anskom sudbom smrtnici muka imadu

kakav god udes da ima& podnesi i nemoj se ljutitPriliči koliko mo1e& pomo$i a misli ovako4?@ ljudima dobrim od toga )udbina ne poklanja mnogo.

Mnogi govori ljudima i lo&i sti1u i dobriBnemoj se čuditi njima i ne daj da srce ti taknu.

ko se la1 koja zbori ti blago odstupi uzmakni &to ti ka1em to gledaj da svagda se izvr&i u svem4?/ neka te niko ni riječju ni djelom ne podstakne da &to

7



učini& ili da rekne& &to nije korisnije za te.

3azmisli prije nego počne& da ne bi učinio ludostBsvojstvo je jednog čovjeka da radi i govori ludo.'ego izvr&uj ono &to ne$e te docnije mučit.@ 'i&ta ne čini &to ne zna& no uči ono &to trebatako $e& mo$i svoj 1ivot provesti u najve$oj sre$i.'it za tjelesno zdravlje ne valja nehajan bitiali u pi$u i jelu i vje1bama umjeren biti.Mjerom pak nazivam ono &to ne$e ti zadati muka./ Obikni čistim 1ivotom da 1ivi& i krotkim i smjernimpazi da ne radi& ono &to budi nenavist u ljudi.'emoj bez potrebe tro&it za lijepo kao da ne zna&niti tvrdica budi4 u svemu je najbolja mjera.3adi &to ne$e ti &kodit a promisli prije nego počne&.

K@ 'ikako ne daj da san na nje1ne ti spusti se oči

prije nego posao svaki pretrese& onoga dana4=Qe li pogrije&ihI Cta li učinihI Cta du1an propu&tihI>Počni najprije od prvog i zatim po#i po redu4učini li zlo prekori seB raduj se učini l dobro.K/ tom se vje1baj to radi i na to treba da te1i&4takav trud izve&$e te na put bo1anske vrlinekunem se onim broj &to četvorni du&i nam dadeizvor prirode vječne. %a dobar svr&etak se najprijebogu pomoli pa pregni na poso. ,ad postupi& tako/@ zna$e& besmrtni bog &to sredi &to samrtan. čovjekkako se rastura sve i kako se zajedno dr1i.%na$e& i &to je pravo u svemu je priroda slična

te očekuj &to treba i sve $e ti poznato biti.%na$e& da ljudi sami navaljuju na sebe muke// jadni jer dobara kad kraj njih se na#u nit videniti čuju a zla da se rije&e malo ih umije.-akva sudbina vara smrtnike i oni ko valjcisada se amo sad tamo u stalnu kotrljaju jadu.-urobna pratilja )va#a u potaji nanosi &tetu+@ zato je ne raspiruj ne popu&taj pa se povuci

Dive oče ti sve bi od mnogih spasao bijedakad bi svima pokazao kakva je narav u kogaB

'ego ti bez brige budi jer ljudi bo1anskog su rodakojima priroda nude$ pokazuje svetinju svaku.+/ ko je do njih ti stalo izliječi$e& sve &to ti ka1emi jak bi$e& a du&u iz ovih $e& nevolja spasti.'e jedi jela &to ih zabranismo u Oči&$enjui Odre&enju du&e ocjenjuj i misli na svaki propisuzev&i razum odozgo da vozar ti najbolji bude.A@ kad ostavi& tijelo i u#es u slobodan etarbi$e& besmrtan bog vjekoviti ne vi&e smrtan.

8



2itne crte pitagorovačkog etičkog učenja kao učenja o seobi du&e i povratku svih stvariasketski način 1ivota puritanski fanatizam moralne strogosti &to sve ima svoje porijeklo uOrfizmu i misterijskim religijama osje$ali su protivnici kao sasvim nehelenske i stranehelenskoj prirodi mada je s druge strane ba& spoj duhovnog ujedinjavanja krajnosti tipičnohelenska crta. li ba& tom strogo&$u svojom praktičkom reformom svojim autoritativnoGsocijalnim duhom tj. izgra#ivanjem pravilnih odnosa djelova prema cjelini pitagorovci suizvr&ili velik pozitivan uticaj4 probudili su ratnički duh i helenske gradove koji su 1ivjeli uatmosferi neobuzdane rasko&i spasili od opasna razmek&avanja tako da je sjajna pobjeda,rotonjana nad mnogobrojnijim ali raspusnim )ibari#anima va1ila kao pobjeda morala nadpokvareno&$u kao pobjeda svijetle jasne i čvrste odre#enosti nad maglom i pijanstvomneodre#enosti. 3aspusnu karnevalsku gu1vu o Dionisijama u kojoj je učestvovao ciijeliPlaton $e osjetiti kao kontrast prema etičkom duhu pitagorovaca.

Predstavnici pravog helenskoGdorskog duha pitagorovci svoju etiku nijesu odvajali odpolitike i ba& to &to su te1ili da svoja etička shvatanja odmah ostvare u praktičkom 1ivotu

dokazuje da je kod njih etičkoGpolitički interes bio jači od naučnog. Pitagora je odbacivao itiranidu i demokratiju jer se oba ta dr1avna oblika protive svo#enju na matematičkeformule dakle sadr1e u sebi ne&to neharmonično i skloni su samovoljstvu i zato ponjegovoj političkoj doktrini samo aristokratija uma i karaktera mo1e upravljati dr1avom. Opitagorovačkoj filozofiji politike sačuvan je ovaj odlomak4 =op&te nema ve$ega zla odanarhijeB jer čovjek nije po prirodi takav da se mo1e odr1ati a da njime niko ne upravlja. Oonima koji upravljaju i o onima kojim se upravlja ovako su mislili4 oni koji upravljaju treba dabudu ne samo naučno tj. stručno obrazovani nego i čovjeku da budu prijatelji a oni kojimase upravlja treba da budu ne samo poslu&ni nego i odani onima koji upravljaju>

Muzika kod pitagorovaca

!ednostavnost 1ivota u savezu koja se odricala od čulnih u1ivanja i posve$ivala se izgradnjiduhovnog 1ivota dovela je do isticanja nauke i umjetnosti u kojoj je muzika zauzimala prvomjesto i morala slu1iti pedago&kim ciljevima kao i fizikalnim i astronomskim saznanjima a umuzici prvo mjesto pripadalo je apolonskoj polifonoj liri koja kao instrument harmonijezlatnim koncima spaja srca ljudska sti&ava ih čisti i oblagoro#uje. !er čovjek čija je du&aprvobitno bila jedinstvo F tu se čisti pitagorizam vezuje s orfizmom F iza&ao je iz toga

jedinstva i pao u dualizam u razdvojenost koja u sebi nosi izvore svih ljudskih bijeda.Eovjek dakle nije vi&e muzika nije harmonija ali on to treba da postane da i jedno i drugostvori i u sebi i u socijalnom 1ivotu. %naju$i s kolikom intenzivno&$u tonovi muzike prodiru udu&u ljudsku i kako mogu da izraze različna osje$anja mnogobrojnim kombinacijama svojih

melodijskih i harmonijskih elemenata pitagorovci su veliku pa1nju obra$ali na vaspitnuvrijednost dobre muzike velike punozvučne i lijepe muzike jer ona vi&e no ma koja drugaumjetnost umije na&a osje$anja ne samo da obogati nego i da ih pretanji prečisti ioblagorodi i to na najneposredniji način.

O muzičkom shvatanju pitagorovaca najbolje nas mo1e obavestiti sačuvani spis ristida,vintilijana 5O muzici7 naročito 99 knjiga koja predstavlja jedan od najva1nijih izvora zapoznavanje pitagorovačke muzičke estetike naročito za učenje o etosu u helenskoj muzici

jer su mu glavni izvori bili stari teoretičari muzike4 s jedne strane ristoksen iz -aranta a s

9



druge atinski sofist D a m o n koji su teoriju muzike obra#ivali s muzikalnoetičkog stajali&takao pitagorovci. 98 glavi pomenutog spisa ristid izla1e da muzika zahvata cijelogčovjeka predstavama izra1ava karakter i uzbu#enja du&e riječi uobličavanjem melodije iglasa a djelo ritmovima i pokretima tijela da zato #eca moraju prolaziti kroz muzičkovaspitanje i da su ve$ stari saznali da u muzici le1i najjači vaspitni uticaj. Pjevanje i igračkipokreti uro#eni su čovjeku i kad bismo ih njemu oduzeli digli bismo ruke od njegoveprirode. 'a tome su pitagorovci izgra#ivali svoje vaspitanje na taj način &to su tim ljudskimsnagama pokazivali koristan put. %anosno ristid slavi mo$ni uticaj muzike na cjelokupanljudski 1ivot. =:imne i pohvalne pjesme bogovima uljep&avaju se muzikom privatne i javnesvetkovine dobivaju njome ve$i sjaj. Ona podstiče ratničku hrabrost i olak&ava dalekemar&eve. Ona ubla1ava plovljenje i veslanje i te&ke ručne radove jer se u naporimapojavljuje kao tje&iteljica. varvarskih naroda ona slu1i i u 1alosti jer melodijom sti&avaljutinu bolova>

Pored vaspitne funkcije pitagorovci su kao drugi va1ni zadatak isticali terapiju liječenjestrasti u ljudskoj du&i pomo$u naročitih melodija kojima su te&ka du&evna stanja okretali unjihovu suprotnost. veče su du&u čistili od dnevnog mete1a i graje umirnim melodijama. a

ujutro su se od te&kog i mutnog sna oslobo#avali 1ivahnom muzikom a ponekad su liječili itjelesne. 5-ako je Pitagora zaveo veoma korisno muzikalno uspostavljanje ljudskih stanja 9ljudskog 1ivota7. 9 dana&nja medicina poku&ava da ponovo otvori ovvu stranu suzbijanjapsihosomatskih bolesti

)a svojim učenjem o etičkom značenju muzike Pitagora liči na kineskog mudraca,onfučija svoga savremenika u čijem su sistemu kako instrumentalna (kitara harfa frulazvona fonolit" i vokalna muzika (pjevanje oda uz pratnju svirke" zauzimale mjesto jermuzika oblagoro#uje du&u i utoliko unaprje#uje vrlinu

Filozofija pitagorovaca

leksandar u svom djelu 53edosled filozofa7 priča da je u Pitagorinim zabilje&kama na&ao iove podatke. =Princip svih stvari jeste monada ili jedinicaB iz ove monade proizlazineodre#ena dijada (dvojstvo" i slu1i monadi F svome uzroku F kao materijalna podlogaB izmonade i neodre#ene dijade proizlaze brojeviB iz brojeva tačkeB iz tačaka linijeB iz linijapovr&ineB iz povr&ine čvrsta tijela osjetljiva tijela čiji su elementi4 vatra voda zemlja ivazduh. Ovi se elementi me#u sobom mijenjaju i u potpunosti prelaze jedan u drugi isastavljaju se da bi stvorili jedan 1ivi kosmos razuman sferičan u čijem se sredi&tu nalazi%emlja koja je i sama sferičnog oblika i svuda naseljena. Postoje tako#e antipodi i na&e=dolje> kod njih znači =gore>. )vjetlost i mrak imaju podjednak udio u vasioni isto tako itoplo i hladno suvo i vla1noB ako preovla#uje toplo onda imamo ljetoB ako preovla#uje

hladno imamo zimuB ako suvo imamo prolje$e ako prevla#uje vla1no onda imamo jesen. ko se sve mase nalaze u ravnote1i onda imamo najbolja godi&nja dobaB onda svje1inaprolje$a predstavlja zdravo godi&nje doba a jesen koja vene predstavlja nezdravo doba.9sto tako i dan pokazuje istu razliku4 rano jutro je njegov osvje1avaju$i dio a veče je dio ukome dan veneB zato je i nezdravije.8azduh oko %emlje je nepokretan i nezdrav i sve &to senalazi u njemu je smrtnoB ali najvi&i sloj vazduha se stalno kre$e on je čist i zdrav i sve &tose u njemu nalazi besmrtno je pa prema tome i bo1ansko. )unce Mjesec i ostale zvijezdesu bo1anstva jer u njima preovla#uje toplota a toplota je uzrok 1ivota. Mjesec je obasjavan)uncem. 2ogovi i ljudi su u srodstvu ukoliko čovjek učestvuje u toplotiB zato bogovi vode

10



računa o čovjeku. )udbina je uzrok &to su stvari ovako ure#ene kao cjelina i pojedinačno.)unčev zrak prodire kroz vazduh hladan ili gustB vazduh zovu hladnim eterom a more ivlagu nazivaju gustim eterom F i ovaj zrak ulazi i u dubine i na taj način o1ivljava sve. ;ivinaime sve ono &to učestvuje u toploti F to je razlog za&to su biljke 1iva bi$a F ali svenema du&u koja je odvojeni dio etera jednim dijelom toplog a jednim hladnog jer ona imaudjela i u hladnom eteru. Du&a se razlikuje od 1ivotaB ona je besmrtna jer je besmrtno i onočiji je ona dio. ;iva bi$a se jedno iz drugog stvaraju ra#anjem i ne postoji spontano ra#anjeiz %emlje. )jeme je kap mozga koja u sebi sadr1ava topao dahB i kad se ovo ulije umatericu onda se iz mozga izdvaja ihor (limfa" vlaga i krv iz čega se onda stvaraju mesotetive kosti kosa i čitavo tijelo dok du&a i osje$aji dolaze od onog toplog daha. Otprilike začetrdeset dana se oblikuje prvo zgu&njavanje (pagen" a po odre#enim harmoničnimodnosima ra#a se potpuno dijete za sedam devet ili najvi&e deset mjeseci. Ono u sebi nosisve potrebne odnose koji sačinjavaju 1ivot i oni oblikuju jedan kontinuirani red premaodnosima harmonije i svaki se dio pojavljuje prema odre#enim razmacima vremena.Opa1anje uop&te kao i naročito vid je neka vrsta naročito toplog daha. %ato se za nj ka1e davidi kroz vazduh i voduB jer se toplom eteru odupire hladan eter. ,ad bi naime dah(isparenje" u očima bio hladan on bi se razi&ao čim bi se sastao s vazduhom koji mu je

sličan. sada... on oči naziva kapijom sunca. 9sti su njegovi zaključci u vezi sa sluhom iostalim čulima.

Eovjekova du&a je podijeljena na tri dijela4 razum pamet i hrabrost. Pamet i hrabrost imaju iostale 1ivotinje ali razum ima samo čovjek. )jedi&te du&e se pru1a od srca do mozga. Onajdio &to se nalazi u srcu jeste hrabrost dok su djelovi smje&teni u mozgu pamet i razum.Eula su kapljice koje dolaze od mozga. 3azum je besmrtan a sve ostalo je smrtno. Du&edobijaju hranu iz krvi a du&evne sposobnosti su strujanja vjetra jer i one su kao i du&enevidljive kao &to je eter nevidljiv. 8ene arterije i tetive su veze du&eB kad je ona sna1na izabavljena sama sobom onda riječi i njena djela postaju njene veze. izbačena iz svogsklopa ona luta vazduhom kao tijelo. :ermes je čuvar du&a i zato ga zovu pratiocem ivratarom i Podzemnim :ermesom jer on odvaja du&e iz njihovih tijela te s kopna i mora

vodi ih na odre#eno mjesto. Eiste du&e bivaju odvedene na najvi&e mjesto a nečistimdu&ama nije dopu&teno da se pribli1e čistim du&ama ili jedne drugima nego ih *rinije dr1evezane neuni&tivim okovima. 8azduh je sav ispunjen du&ama koje zovemo demonima iliherojima. Ovi ljudima &alju snove i predskazanja bolesti i zdravlja i ne samo ljudima nego iovcama i ostaloj stociB na njih se odnose i oči&$avanja i okajanja kao i svako proricanje ipredskazivanje i slično. li najva1nija stvar u 1ivotu ljudi je da nagovore du&e na dobro ilina zlo. 2la1eni su oni ljudi koji imaju dobru du&uB a oni koji imaju lo&u du&u nikad ne mogubiti spokojni.

Pravičnost ima snagu zakletve i zbog toga %evs ima nadimak =:orkios> (čuvar zakletve".8rlina je harmonija a to su i zdravlje i sve dobro i bog samB zbog toga ka1u da je sve

sastavljeno po zakonima harmonije. Prijateljstvo je harmonična jednakost. 2ogovima iherojima ne treba ukazivati iste počastiB bogovima uvijek u tihom strahopo&tovanju u bijelojhaljini poslije izvr&enog oči&$enja a herojima tek od podne pa nadalje. Oči&$enje seposti1e okajanjem i kupanjem zatim time da se čuvamo svakojakog prljanja (kaljanja" dase uzdr1avamo od mesa uginulih 1ivotinja da ne jedemo meso cipalja crnoperki jaja i1ivotinja koje se legu iz jaja bobaB zatim uzdr1avanjem od svega &to propisuju ljudi kojiobavljaju mističke obrede u hramovima.

11



Mora se razlikovati filozofija samoga Pitagore od njezinog razvitka i izgradnje provedenekod njegovih sljedbenika (u !amblihovom katalogu navodi se čak ? imenapitagorejaca".-o pokazuje da se značaj te filozofije očituje u mogu$nostima njezinogusavr&avanja jer se ona nije mogla odr1ati u svom prvobitnom obliku. 'aime u početku seta f ilozofiija nije mnogo razlikovala od stare filozofije prirode (Mile$ana odn. !onjana"4govori se o Rdahu i praznomS koje nebo uvodi sebi iz neograničenog vremena.

%a nas glavnu stvar predstavlja pitagorejska filozofija ne toliko filozofija samog Pitagorekoliko pitagorejaca. -ako govore ristotel i )ekstusB i iz upore#ivanja onoga &to se izdaje zapitagorejsko učenje odmah se jasno vide neka odstupanja i neke razlike. %a Platona se tvrdida je kriv za njeno izopačenje F za uno&enje pitagorejskog učenja u svoju filozofijuB ali mo$pitagorejske filozofije ogleda se u njenom daljem usavr&avanju F ona se nije mogla odr1ationakva kakva je prvobitno bila.

9sto tako treba izdvojiti ono &to očigledno pripada neoplatoničarima i neopitagorejcimaB mi utu svrhu imamo izvore koji su raniji od ovog perioda F iscrpna izlaganja koja nalazimo kod

ristoteia i )ekstusa.

Pitagorejska filozofija čini prelaz sa realističke filozofije na intelektualfilozofiju. !onci tvrdesu&tina princip jeste ne&to materijalno odre#eno. 'ajpreči potom zadatak je a" da se ono&to je apsolutno ne shvati u prirodnoj formi ve$ u nekoj misaonoj odredbiB b" osim togasada se moraju postaviti odredbe F dok ono &to je prvo jeste ne&to sasvim neodre#eno.Obje te stvari uradila je pitagorejska filozofija.

1 Dakle ono &to je staro F jednostavni glavni stav pitagorejske filozofije glasi4 da je brojsu&tina svih stvari i da organizacija univerzuma uop&te predstavlja u svojim odredbama

jedan harmonični sistem brojeva i njihovih odnosa.S -im tvr#enjem se odjednom poni&tavasve ono &to za predstavu va1i kao bitno ili kao su&tastveno (kao istinito" pa se čulnosu&tastvo iskorjenjuje i pretvara u su&tastvo misli. )u&tina se izra1ava kao nečulnaB i tako

ne&to heterogeno u odnosu prema čulnome prema običnoj predstavi uzdi1e se na stupanjsupstancije i pravog bi$a i kao takvo se izra1ava. li upravo je time postavljena nu1nostkretanja mi&ljenja4 u kome smislu treba uzeti ovaj stav &ta je brojB to jest ne samo &to sambroj treba pretvoriti u pojam ve$ treba prikazati i kretanje njegovog jedinstva sa bi$em. !erneposredno jedan nije za nas brojB isto nam tako broj ne izgleda kao pojam. )misao i dokaz

je u tome da razumijemo kretanje same stvariB razumijevanje nije slučajno kretanje izvanstvari F nas radi.

Mada ovaj princip zaista ima za nas nečeg čudnog ipak se u njemu skriva ovo4 broj jene&to &to nije čisto čulnoB osim toga on donosi sa sobom odmah odredbu op&te razlike isuprotnosti. -oga su stari filozofi bili vrlo dobro svjesni. ristotel navodi iz Platona da je on

naznačio da se matematički elemenat stvari nalazi izvan čisto čulnog elementa i izvan idejaa izme#u njih oboje. Od čulnoga je različan po tome &to je (broj" RbeskonačanS (ne&tonečulno" i nepokretanS (nepromenljiv". Od ideja on se razlikuje time &to sadr1i mno&tvote zbog toga brojevi mogu biti me#u sobom slični i jednakiB idejaS (ono &to je op&te rod"Rjeste svaka za sebe samo jednaS F broj me#utim mo1e se ponavljati. 2roj dakle niječulan ali on tako#e jo& nije misao.

Pitagorinoj biografiji od Malhusa (Porfirijevo ime" to se jo& bli1e označuje4 RPitagora jeizlagao filozofiju na takav jedan način na koji bi mogao osloboditi misao njenih okova. 2ez

12



misli ne mo1e se ni&ta istinito saznati ni znati. Misao čuje i vidi sve u samoj sebiB ono drugo(čulnost" je sakato i slijepo. 3adi postizanja svoje svrhe Pitagora se slu1i onim &to jematematičko jer ono stoji na sredini izme#u čulnoga i misliS (onoga &to je op&tenatčulno" kao forma pripremne vje1be za ono &to je po sebi i za sebe.S Osim toga Malhusnavodi jedno mjesto iz jednog ranijeg biografa (Moderatusa"4 RPo&to pitagorejci nijesu bili ustanju da jasno izraze apsolutno bi$e pomo$u misli to su slučajno nai&li na brojeve na ono&to je matematičko jer se na taj način odredbe lako mogu označitiSB na primjer jedinstvo

jednakost princip kao ono &to je jedno i isto F nejednakost kao dvojstvo. ROvaj načinnastave pomo$u broja po&to je to bila prva filozofija napu&ten je zbog zagonetke koja se unjemu nalazi. Potom su Platon )peuzip ristotel itd. putem lake primjene ukralipitagorejcima plodoveS F blagodare$i jevtinoj odluci da mjesto broja postave misaoneodredbe. 'a ovim mjestima nalazi se savr&ena svijest o broju.

!rojevi su misaone odredbe

%agonetnost odredbe pomo$u broja jeste glavna stvar. Mi moramo razlikovati a" čistu

misao pojam kao pojamB b" potom realitet i prelaz u njega. ritmetički brojevi ? itd.odgovaraju misaonim odredbama. 2roj me#utim jeste a" jedna misao koja ima jedan zaelemenat i za princip. !edan jeste jedna od kategorija kvalitativnoga bi$a i to samostalnogabi$a onoga &to je tako identično sa sobom da sve drugo isključuje iz sebe F &to jeodre#eno sobom &to je ravnodu&no prema drugomeB i ostale odredbe jesu samo spojevi iz

jednoga njegova ponavljanja u kojima elemenat jednoga uvijek ostaje stalan i kao ne&tonebitno. 2roj je najmrtviji kontinuitet bespojmovan ravnodu&an bez suprotnosti. Mineprekidno brojimo ? i svakome jedan dodajemo jedan F to je jedan sasvim spolja&njiravnodu&ni tok (i spajanje" koji je bez nu1nosti F #e treba da bude prekinut F i bezodnosa. -ako broj nije neposredno pojamFekstrem je misli pojma u njegovoj najve$ojspolja&njosti u obliku kvantitativnoga ravnodu&ne razlike. !edan jeste jedna op&ta misaoali kao isključuju$a misao koja otu#uje samu sebeB ono time sadr1i odredbu spolja&njosti

opa1anja i utoliko ima u sebi (kao ,antovi &emati" ne samo princip misli ve$ i principmaterijalnosti F odredbu čulnoga. -o je ne&to stalno samo sebi spolja&njeB tako su jedan isve forme ? itd. spojene sa ovom unutra&njom spolja&njo&$u. -o je početak misli alinajgori načinB to jo& nije misao op&te za sebe. Da ne&to ima formu pojma ono moraneposredno na samom sebi kao odre#eno da se odnosi na svoju suprotnost Fjedanpojam to jednostavno kretanje. Pozitivno na primjer i negativno neposredno se odnosesvako od njih na svoju suprotnost. -ako se ne pona&a brojB on je odre#en ali bezsuprotnosti ravnodu&an je. 'aprotiv u misli u pojmu tu je jedinstvo idealitet razlika Fnegacija samostalnoga tu je glavna odredba. 'aprotiv u trojci na primjer uvijek su tripojedinosti od kojih je svaka samostalnaB to je ne&to manjkavo zagonetno F tri tek trebada nagovje&tavaju jednu misao. Misao mora da se istakneB mogu$e je mno&tvo odnosa koji

me#utim ostaju potpuno neodre#eni proizvoljni i slučajni.Pitagorejci ipak nijesu shvatili brojeve na ovaj ravnodu&ni način ve$ kao pojam. RPitagorejcisu dokazali da princip mora biti ne&to netjelesno.S li oni su brojeve učinili prabi$em iliapsolutnim pojmom. ,ako su do&li na tu misao bli1e se obja&njava onim &to o tome ristotelka1e4 ROni su naime vjerovali da u brojevima vide mnogo vi&e sličnosti sa onim &to jeste i&to se doga#a nego u vatri vodi i zemljiB jer pravda je izvjesna osobina brojevaS naimene&to nematerijalno nečulno Risto tako du&a razum neka druga je vrijeme itd. Po&to suosim toga u brojevima gledali osobine i odnose onoga &to je harmonično F i po&to brojevi

13



to jest mjera jesu ono &to je prvo u svima prirodnim stvarima 4 to su smatrali brojeve zaelemente svega a cijelo nebo za neku harmoniju i broj.S

Pokazuje se potreba a" za jednom trajnom op&tom idejomB b" za misaonom odredbom.<ovore$i o idejama ristotel ka1eB RPo :eraklitu sve &to je čulno protiče dakle o njemu nemo1e biti neke naukeB otuda ideje. )okrat je bio prvi koji je odredio ono &to je op&te pomo$uindukcijeB pitagorejci su prije toga dodirnuli samo malo stvari čije su pojmove svodili nabrojeve4 na primjer &ta je vrijeme ili pravo ili brak.S Mi moramo znati &ta je potrebno dabismo raspoznali tragove ideje i da bismo znali &ta je napredakB na samoj sadr1ini ne mo1ese raspoznati kakav značaj to mo1e imati.

-o je sasvim op&te gledi&te pitagorejske filozofije. Manjkavost ovoga principa za izra1avanjemisli ve$ je istaknuta. !edan jeste samo sasvim apstraktno samostalno bi$e ono jespolja&njost za samo sebeB ostali brojevi su sasvim spolja&nja mehanička spajanja ovih

jedinica. Po&to je pak priroda pojma ne&to unutra&nje to su brojevi ne&to najnepodesnije zaizra1avanje pojmovnih odredaba. Predrasuda je da bi brojevi i prostorne figuracije bilisposobni da izraze apsolutno bi$e.

2li1e gledi&te jeste značenje broja. 2roj i mjera predstavljaju osnovnu odredbu. Da je brojkao takav su&tina stvari to ne treba shvatiti tako kao da se u svemu nalaze broj i mjera.,ada ka1emo da je sve odre#eno kvantitativno i kvalitativno onda veličina i mjera jesusamo jedna osobina stvari jedna njihova strana. Me#utim smisao u kome se oni ov#euzimaju sastoji se u tome da je sam broj su&tina stvariB to jest nije forma ve$ supstancija.

)ada $emo jo& da posmatramo odredbe op&te značenje. 2rojevi se pojavljuju upitagorejskom sistemu dijelom kao misaone odredbe4 naime na prvom mjestu uop&te kaomisaona odredba jedinstva suprotnosti i jedinstva tih dvaju momenataB dijelom supitagorejci op&te idealne odredbe broja označili kao principe4 i kao apsolutne principestvari saznali suS ne toliko neposredne brojeve u njihovoj aritmetičkoj odlici ve$ naprotiv

Rprincipe brojaS to jest njegove pojmovne razlike.

Prva odredba je jedinstvo uop&te druga odredba je dvojstvoB vidimo kako se suprotnostpojavljuje. )talo je do toga (ni&ta va1nije od toga" da se beskonačna raznovrsnost formi iodredaba (konačnosti" svede na njihove op&te misli kao principe svake odredbe (nanajprostije odredbe". -o nijesu razlike kojima se stvari odlikuju jedne od drugih ve$ su to usebi op&te su&tinske razlike. *mpirički predmeti razlikuju se svojim spolja&njim oblikom ovoparče hartije od nekog drugog preliv od boje ljudi se razlikuju po temperamentu poindividualitetu. li ove odredbe kojima se oni razlikuju ne predstavljaju nikakve su&tinskeodredbe F dodu&e one su su&tinske za njihovu odre#enu osobenost ali ne po sebi i zasebe4 ova cijela odre#ena osobenost mastionica ovo parče hartije ne predstavlja nikakvu

su&tinsku egzistencijuB samo ono &to je op&te jeste su&tinsko ono &to se odr1ava &to jesupstancijalno. Prvo jeste op&ta suprotnost ostalo je dalje odre#ivanje preobličavanjerazlično uobličavanje F čak samo neko zgu&njavanje same one suprotnosti. 'a primjer

jedinstvo i mno&tvo i jedinstvo njih dvoje jeste veličinaB sama veličina stavljena je pod jedinstvo i mno&tvo F odredbe koje su poslije toga forma4 ekstenzivna i intenzivna veličina.!ačina svjetlosti kao intenzitet osvjetljenja jeste ekstenzivna ma kolika da je povr&ina kojase jo& ima osvijetliti.

Pitagora je time započeo. Ove odredbe su najče&$e brojeviB ali pitagorejci nijesu ostali pri

14



tome dali su im konkretnije odredbe koje poglavito pripadaju poznijima. 'u1nostnapredovanja dokazivanje tu se ne mo1e tra1itiB nedostaje poimanje razvijanje dvojstva iz

jedinstva. Op&te odredbe se samo nalaze i utvr#uju na sasvim dogmatički načinB tako su tosuvoparne odredbe bez procesa nijesu dijalektične odredbe koje miruju.

a. Pitagorejci tvrde prvi prosti pojam jeste jedinstvoB ne aritmetičko F kao apsolutnodiskretno isključuju$e negativno4 ve$ jedinstvo kao kontinuitet pozitivitet F ne mno&tvo

jednoga jedinstvo je samo jedno. Ono je sasvim op&ta su&tina. Oni dalje ka1u4 svaka stvar je jedna i Rstvari su to jedan na osnovu učestvovanja u jednomeSB i poslednja su&tina jednestvari ili čisto posmatranje njenoga bi$a po sebi jeste jedan. -o jest prema svemu drugomeona nije po sebi ve$ predstavlja odnos prema drugomeB biti po sebi znači zapravo samo biti

jednak sa samim sobom ili to je sama jednakost sa samom sobom ne&to besformno. -o je jedan značajan odnos. !edan jeste suvoparno apstraktno jedanB stvari su odre#ene znatnovi&e nego ono. Pa kakav je odnos u kome stoje jedno prema drugome4 sasvim apstraktno

jedan i konkretno bi$e stvariI -aj odnos op&tih odredaba prema konkretnim egzistencijamapitagorejci su izrazili riječju Rpodra1avanjeS. 9sta te&ko$a na koju ov#e nailazimo nalazi setako#e kod Platonovih ideja. 9deja je rod njoj nasuprot stoji ono &to je konkretnoB najpreča

odredba je naravno odredba odnosa konkretnoga prema op&tem to je jedna va1na stvar. ristotel pripisuje izraz uče&$e Platonu koji je njime RzamijenioS pitagorejski Rizrazpodra1avanjeS. Podra1avanje je jedan slikovit djetinjasti neizra#eni izraz za taj odnosBuče&$e je na svaki način ve$ odre#eniji izraz. li ristotel s pravom tvrdi da su oba izrazanedovoljna4 ni Platon nije tu dalje razvio ve$ je samo supstituisao jedan drugi nazivB to je

jedno prazno $askanjeS. Podra1avanje i učestvovanje nijesu ni&ta vi&e do druga imena zaodnosB davati imena laka je stvar drugo je pak ne&to poimanje.

b. Ono &to sada dolazi jeste suprotnost. !edinstvo je identitet op&tostB zatim dolazedvojstvo razlika posebno Ove odredbe va1e u filozofiji jo& i danas. Pitagora ih je prvi učiniosvjesnim. Pitagorejci nijesu mogli odmah u početku da zastanu pri tome da izraze ? kao principB sa njim su se morale povezati bli1e kategorije bli1e misaone odredbe. -ako se

kod dvojstva pojavljuje suprotnost. ,ako se pak ovo jedinstvo pona&a prema mno&tvu iliova samojednakost prema različnosti o tome su mogu$i razni obrtiB i pitagorejci su sezaista o tome izra1avali različito F o formama koje ova prva suprotnost uzima na se. Dva jeneposredna suprotnost prema jedan. ristotel navodi kako su pitagorejci shvatili ovusuprotnost izme#u jedan i dva. *lementi broja jedinstvo i dvojstvo jo& nijesu brojevi.RPitagorejci su tvrdili4 elementi broja jesu parno i neparnoS suprotnost vi&e u aritmetičkojformi F Rneparno kao ograničenoS (ili kao princip ograničenja"4 Rparno kao bezgraničnoSmisli kao elementi neposrednih brojevaB Rtako da samo jedan postaje iz njih oboje a zatimiz njega postaje brojS po&to na primjer tri jeste triput jedan a tri je tako#e jedno. 9 to jedan

je tako princip da ono i samo jo& nije nikakav broj to jest nikakvo mno&tvo. )asvim je tako jer za broj je potrebno a" jedinstvo i b" mno&tvoB c" u jednome su njih oboje jedno isto dakle

u jednome mno1ina se nalazi samo u jednom negativnom smislu. R!edan jeS pri tom Rparnoi neparnoS. !er vele oni4 R!edan dodato parnome proizvodi neparnoS (? T U " dodatopak neparnome proizvodi parno ( T U K"B F ono ima svojstvo da proizvodi parno i zatomora i samo da je parno. Dakle samo jedinstvo po sebi sadr1i različite odredbe.2ezgranično (neodre#eno" i granica (odre#eno" nijesu ni&ta drugo do suprotnost izme#u

jedinstva i jednogaB jedan jeste apsolutna diskretnost to jest ono &to je. čisto negativno F jedinstvo4 jednakost sa samim sobom.

ko razmatramo apsolutnu ideju na prvi način4 suprotnost je neodre#eno dvojstvo. !edan

15



kao takva jo& ne izra1ava dva kao takvo. Postoji samo jedna DVas i uče&$em u njoj postajusvi prebrojljivi brojevi. )ekstus to bli1e defini&e ovako4 R!edinstvo zami&ljeno premanjegovome identitetu sa sobomS po sebi" Rjeste jedinica. ko se ova jedinica pridoda samosebi kao jedna od. nje različitaS (apstraktna mno1ina" Ronda postaje neodre#eno dvojstvoB

jer nijedan od odre#enih ili inače ograničenih brojeva nije ovo dvojstvo svi se pak saznajuna osnovu svoga učestvovanja u njemu kao &to je rečeno o monas. Postoje prema tomedva principa stvariS bogovi4 Rprva monada uče&$em u kojoj svi brojevi F monade jesumonadeB isto tako neodre#ena DVas čijim uče&$em sva odre#ena dvojstva jesu dvojstvaS.!asno se vidi4 a" dvojstvo isto tako kao momenat su&tine ili kao pojam jeste op&teB b"naprotiv ako se taj pojam zamisli sa drugim odredbama onda mo1e ili jedinstvo ili dvojstvoda se zamisli kao forma i kao materija F i kod pitagorejaca se nalazi i jedno i drugo. a"!edinstvo je ono &to je jednako sa samim sobom &to je bez formeB dvojstvo pak jeste ono&to je nejednako u njega spada podvajanje ili forma. O DVas F i oni tvrde da se uče&$em unjoj sve odre#uje ograničavaB po tome dvojstvo je ono &to je odre#eno ograničeno mnogo.Me#utim u drugim izlaganjima to se preobr$e. ko naprotiv shvatimo formu kao prostu Fdjelatnost je apsolutna forma F onda jedan jeste forma ono &to djela &to odre#uje advojstvo kao mogu$nost mno1ine ne kao postavljeno mno&tvo (na taj način kao prosta

misao nerazlikovano" jeste materijaB i dvojstvo stupa na mjesto prvoga jedinstva. %a ovo ristotel ka1e da pripada Platonu. ristotel pripisuje Platonu da je DVas učinio onim &to jeneodre#eno a jedan onim &to je odre#enoB pa ipak ov#e se ne zami&lja ono &to mipodrazumijevamo pod granicom ve$ ono &to ograničava. !edan odmah dobija različitaznačenja4 jedinstvo i subjektivnost. Princip subjektivnosti individualnosti svakako jeuzvi&eniji nego ono &to je neodre#eno beskonačnoB ovo je naprotiv bez odredbeapstraktno je F subjekat je ono &to odre#uje to jest forma. Prema tome Platon je navodnobeskonačno neodre#eno učinio dvojstvomB otuda pitagorejci označuju DVas kaoneodre#enu DVas.

"eset suprotnosti

Dalja odredba ove suprotnosti u kojoj se pitagorejci razilaze me#u sobom označuje jedannepotpuni početak kategorijaB me#utim shvatanje suprotnosti kao jednog su&tinskogmomenta apsolutnoga vodi uop&te svoje porijeklo od pitagorejaca. Oni su rano kao docnije

ristotel postavili jednu tablu kategorija (usljed čega se ristotelu zamjeralo da je od njihuzeo svoje misaone odredbe"B ta njihova tabla kategorija predstavlja mje&avinu suprotnostipredstave i pojma bez dalje dedukcije ili sistema kretanja. ristotel pripisuje te odredbe ilisamom Pitagori ili tako#e lkmeonu Rkoji je jo& do1ivio PitagoruBS tako da je ili on to uzeood pitagorejaca ili oni od njegaS. Od tih suprotnosti navodi se deset njih (deset je kodpitagorejaca tako#e značajan broj" na koje se mogu svesti sve stvari4

. <ranica i beskonačno.?. 'eparno i parno.. !edinstvo i mno&tvo.K. Desno i levo./. Mu&ko i 1ensko+. Ono &to miruje i ono &to se kre$e.A. Pravo i krivo. )vjetlost i mrak.J. Dobro i zlo

16



@.,vadrat i paralelogram.

-o predstavlja poku&aj daljeg izgra#ivanja ideje spekulativne filozofije u njoj samoj to jest upojmovima. li izgleda da taj poku&aj nije oti&ao dalje od toga a" pomije&anog izlaganja b"prostog nabrajanja. 8rlo je va1no da se prije svega izvr&i skupljanje (kao &to je uradio

ristotel" tih op&tih misaonih odredaba. -o je jedan grubi početak bli1e odredbe suprotnostiBbez reda bez dubine slično indijskom nabrajanju principa i supstancija.

Dalji razvoj ovih odredaba nalazimo kod )ekstusa. )ekstus govori protiv jednog izlaganjakoje pripada poznijim pitagorejcima. -o je jedno vrlo dobro savr&enije izlaganjepitagorejskih odredaba koje vi&e pripada misli. Da pak ona dva principa o cjelini jesuprincipiS F op&te odredbe treba da se svedu na onu prostu odredbu koja je izra1ena ubrojevima (jedinstvo i dvojstvo" F to pokazuju pitagorejci na razne načine.S Ovo izlaganjeteče ovako F prvo sama stvar prije refleksija o njoj.

Prvo. RPostoje tri razna načina posmatranja (osnovne odredbe" stvari4 prvo s obzirom narazliku drugo s obzirom na suprotnost tre$e s obzirom na odnos.S 8e$ to označava jednu

savr&eniju refleksijuB ove tri forme bli1e se obja&njavanju ovako. a" Ono &to se posmatra sobzirom na čistu razliku to se posmatra samo radi njega samogB to su subjekti od kojih sesvaki odnosi na sebe4 tako se posmatraju konj biljka zemlja vazduh voda vatra. Ono seizdvaja ne zami&lja se u odnosu prema drugomeBS to je odredba identiteta samostalnosti.b" RPrema suprotnosti jedno se odre#uje kao apsolutno suprotno drugome4 na primjerdobro i zlo pravedno i nepravedno sveto i nesveto mirovanje i kretanje itd. c" pogleduodnosa predmet kojiS kao samostalan svome protivstavljanju RjesteS u isto vrijeme Rodre#enprema njegovom odnosu prema drugomeS Rkao &to je desno i lijevo gore i dolje dvogubo ipolovina. !edno od njih shvata se samo na osnovu drugoga F ja ne mogu sebi dapredstavim lijevo a da u isto vrijeme ne zamislim i desnoS F ali svako kao stavljeno zasebe.

R3azlika izme#u odnosa i suprotnosti sastoji se u ovome4 a" suprotnosti postajanja jednoga jeste propadanje drugoga i obrnuto. ,ada se kretanje odstrani nastaje mirovanjeBkada nastane kretanje mirovanje prestaje. ko se zdravlje oduzme onda nastaje bolest iobrnutoBS to jest ako se poni&ti ne&to protivstavljeno kao protivstavljeno F onda to značistavljanje njegove suprotnosti. R'aprotiv ono dvoje u odnosu oboje postaju i prestaju u istovrijeme. ko je ukinuto desno ukinuto je i lijevoBS ako postoji jedno onda postoji i drugo.Ono &to je dvogubo jeste u isto vrijeme sa onim &to čini njegovu polovinuB ono &to jedvogubo propada čim se razori njegova polovina.S Ono &to je ov#e poni&teno je ne samokao protivstavljeno ve$ i kao bi$eB ali bi$e je prosto ono je ravnodu&nost elemenat. b"RDruga njihova razlika je u ovome4 Ono &to je u suprotnosti nema nikakve sredineB naprimjer izme#u bolesti i zdravlja 1ivota i smrtiS zla i dobra Rmirovanja i kretanja nema

ničega tre$eg. 'aprotiv ono &to se nalazi u odnosu ima neku sredinu4 izme#u ve$ega imanjega naime sredina je ono &to je jednako izme#u onoga &to je suvi&e veliko i onoga &to je suvi&e malo sredinu čini ono &to zadovoljava (&to je dovoljno".S Ono &to je čisto suprotnoprelazi preko nule ka suprotnome neposredni ekstremi naprotiv postoje u nečem tre$emBčisto suprotno ima svoj realitet u sredini jedinstvu F ali tada ne vi&e kao suprotno. Ovoizlaganje označava op&te logičke odredbe koje su i sada od najve$eg značaja kao &to su touvijek bileB to je skretanje pa1nje na potpuno op&te odredbe koje u svima predstavama usvemu &to jeste predstavljaju momente. Dodu&e tu jo& nije razmatrana priroda tihsuprotnosti ali va1no je da se one učine svjesnim.

17



Drugo. RPo&to pak ova tri načina posmatranja jesu rodovi subjekti i dvostrana suprotnost4 toiznad svakog od njih mora postojati neki rod koji je ono &to je prvo jer je rod ne&to prijevrstiS on je ono &to vlada &to je op&te. Rko se ukine ono &to je op&te onda je ukinuta ivrsta naprotiv F ako se ukine vrsta rod se ne ukidaB jer vrsta zavisi od roda ali ne i rod odvrste. a" Pitagorejci su postavili jedanS kao najvi&i rodS kao ono &to je najop&tije ili kaosu&tinu Ronoga &to se posmatra kao ne&to &to postoji po sebi i za sebeS (subjekatarazličnosti". -o zapravo nijesu ni&ta drugo do pojmovne odredbe preinačene u brojeve.b" Ono &to je u suprotnosti ima za rodS tvrde oni Rjednako i nejednako. Mirovanje je

jednako jer ono nije sposobno ni za kakvo pove$anje ili smanjivanjeB kretanje pak jestenejednako. Ono &to je takvo po prirodi jednako je samom sebi F jedan vrh koji nijesposoban ni za kakvo pove$avanje4 ono &to je njemu suprotno nejednako jeB zdravlje je

jednako bolest ne&to nejednako. c" 3od onoga &to je u ravnodu&nome odnosu jestesuvi&ak i nedostatak vi&e i manjeBS F kvantitativna razlika kao kvalitativna razlika.

'a tre$em mjestu su dvije suprotnosti. Ova tri roda naime ono &to je za sebe ono &to je usuprotnosti i ono &to je u odnosu moraju sada i sami da se podvedu podS jo& prostije vi&e

RrodoveS (misaone odredbe". R!ednakost se svodi na odredbu jedinstvaBS rod subjekata je tove$ sam od sebe. R'ejednakost pak sastoji se u suvi&ku i nedostatku a obje ove odredbepadaju pod neodre#enu DVasBS one su neodre#ena suprotnost suprotnost uop&te. 9zgledana prvi pogled da su to dva principa jedinstvo i dvojstvoB suprotnost pak mno&tvo jeste ono&to je prosto F čista djelatnost ono &to je negativno ili granica jeste prosta. 'eodre#ena jeDVas4 nestavljena suprotnost čista djelatnost uop&te. RDakle iz svih tih odnosa proizlazeprvo jedinstvo i neodre#eno dvojstvo.S Pitagorejci su govorili mi nalazimo da su to op&tioblici stvari. R-ek iz njih potiču brojno jedan i brojno dvaB od prve monas potiče jedan a odmonas i od neodre#ene DVas potiče dva4 jer dvaput jedan jeste dva.S -ako se ov#e ? itd. stavljaju kao podre#eni. R-ako odre#eni brojevi postaju na taj način &to se monasneprekidno kre$e i &to neodre#ena DVas proizvodi dva.S Ovaj prelaz kvalitativnesuprotnosti u kvantitativnu nije jasan. ROtuda me#u ovim principima monas jeste djelatni

principS F forma kao goreB DVas pak je pasivna materija. 9 kao &to pretpostavljaju da iznjih postaju brojevi tako pretpostavljaju da iz njih postaje sistem svijeta i ono &to je unjemu.S pravo se u tome sastoji priroda ovih odredaba4 &to prelaze &to se kre$u. -o je

jedna savr&enija refleksija koja se sastoji u tome &to se op&te misaone odredbe povezuju sa ? i &to se oni kao brojevi subordiniraju a naprotiv op&ti rod se čini onim &to je prvo.

-reba primijetiti da ovi brojevi predstavljeni ovako kao &to smo vi#eli jesu čisti pojmovi4 jedinstvo dvojstvo i suprotnost jednoga kao granica neodre#eno dvojstvoB op&ti pojmovikoji jesu su&tinski samo na osnovu veze sa onim &to je suprotno ili u kojima se odre#enostnalazi kao ono &to je su&tinsko. Dodu&e kod brojeva kao brojeva tri je samo triB ali ono jetako stavljeno da je svejedno da li $e se ostati kod te odredbe ili $e se i$i dalje. !edinstvo i

DVas jesu i sami jedanB jer DVas kao dvojstvo mno&tvo jeste prosto. Mi vidimo4 a"diferentnu ili kvalitativnu suprotnost monas (hermafrodit" protivstavljenu u samu sebe i udvojstvo jedinstvo i čisto mno&tvo F apsolutna suprotnost jedno koje uni&tava drugo i kojeu isto vrijeme u toj suprotnosti posjeduje svoje su&tastvoB i b" kvantitativnu (suprotnost"ravnodu&nost postoje$ih (elemenata"B c" individualno jedinstvo toga subjekat d" op&te

jedinstvo njegovo. kvantitativnu razliku pada mno&tvo ravnodu&nih stvari ili bi$a kojapostoje samostalnoB njihova najčistija odre#enost ili odre#ena su&tina jeste broj. )u&tinskaodre#enost anorganskih stvari jeste specifična te1inaB biljke 1ivotinje imaju jednostavnuodre#enost na osnovu brojeva. psolutno prosta su&tina razla1e se na jedinstvo i mno&tvo

18



u diferentnu suprotnost koja postoji u isto vrijeme ima bi$e kao &to je čista diferencijanegativitetB i njeno vra$anje u samu sebe jeste isto tako negativno jedinstvo individualnisubjekat i ono &to je op&te ili pozitivno i oboje su jedinstvo.

-o je u stvari čista spekulativna ideja apsolutne su&tine to je ovo kretanjeB kod Platonanema neke druge ideje. -u se ono &to je spekulativno pokazuje kao spekulativno. Onaj kone poznaje ono &to je spekulativno ne smatra da je u označenju takvih prostih pojmovaizra1ena apsolutna su&tina. !edno mnogo jednako nejednako vi&e manje jesu trivijalniprazni suvoparni momenti. Da su u njihovim odnosima obuhva$eni apsolutna su&tina obiljei organizacija prirodnog kao i duhovnog svijeta to ne uvi#a onaj ko se naviknut napredstavljanje nije vratio iz čulnih su&tastava na misao F taj ne uvi#a da je pomo$u njihizra1en bog u spekulativnome smislu u tim svakodnevnim riječima da je izra1eno ono &to jenajuzvi&enije u tim poznatim riječima koje le1e na povr&ini i da je otvoreno izra1eno ono &to

je najdublje ono &to je najbogatije da je izra1eno u siroma&tvu tih apstraktnosti.

Prije svega u suprotnosti prema običnoj realnosti uop&te pak rod ono &to je op&te svakogrealiteta jeste upravo to razdvajanje konstrukcija mno&tvo prostog su&tastva njegova

suprotnost i njeno postojanje F kvantitativna razlika. Dakle ta ideja ima realitet na samojsebiB ona je su&tinski prost pojam realiteta F uzdizanje u misao ali ne kao bjekstvo izonoga &to je realno ve$ izra1avaju$i samo to realno u njegovom su&tastvu. Mi ov#enalazimo um koji izra1ava svoju su&tinuB i apsolutni realitet jeste neposredno samo

jedinstvo.

Prije svega u vezi sa ovim apsolutnim realitetom postoji te&ko$a koja je učinila da su se onikoji ne misle spekulativno jako razi&liB pitanje je naime4 u kakvom je odnosu taj apsolutnirealitet prema običnoj realnostiI )a tim se desilo ne&to slično kao sa Platonovim idejamakoje su sasvim bliske ovim brojevima ili &tavi&e čistim pojmovimaI 'aime najpreče pitanjeglasi4 R2rojevi #e se oni nalazeI Odvojeni prostorom postoje mo1da za sebe na nebuidejaI Oni nijesu neposredno same stvariB jer jedna stvar jedna supstancija ipak je ne&to

drugo a ne neki broj F jedno tijelo nema nikakve sličnosti sa brojem.S

a" Pitagorejci nijesu pod brojevima razumijevali ne&to &to se obično razumije podpraslikama kao da bi ideje zakoni i odnosi me#u stvarima postojali u nekom stvaralačkomrazumu kao misli neke svijesti kao ideje u bo1anskom razumu odvojeno od stvari kao &tosu misli jednog umjetnika odvojene od njegovog djela

b" oni su pod brojevima jo& znatno manje podrazumijevali misli u na&oj svijesti po&to mikao eksplikativne osnove za osobine stvari navodimo njima apsolutno suprotne misli dakleni&ta subjektivno &to je takvo samo u na&oj misli4 ve$ sigurno realnu supstanciju stvari kojepostoje tako da svaka stvar prva na koju se nai#e jeste u su&tini samo to samo je u tome

njeno bi$e a" &to je jedna b" &to na sebi ima Monas i DVas i njihovu suprotnost i vezuBtakva je svaka stvar i njeno bi$e sastoji se upravo u tome &to je takva.

ristotel izričito ka1e Rpitagorejcima je svojstveno tvr#enje da ograničeno i bezgranično i jedno nijesu različite prirodeS iz kojih stvari proizilaze postaju i u koje se vra$aju F oninaime nijesu njima pripisivali neki drugi realitet nego stvarima kao vatru itd.4 ve$ su takvestvari kao &to su beskonačno i jedno smatrali za supstanciju samih stvari o kojima su ihprediciraliB i da je broj su&tina svijeta.S... ROni ne odvajaju brojeve od stvariB ve$ po njima oniva1e za same stvari.... F R2roj je princip i materija stvari a tako isto on predstavlja i njihove

19



osobine i sileS F dakle misao kao supstancija ili ono ne&to &to se nalazi u su&tini misli.

Ove apstraktne odredbe bile su potom konkretnije odre#ene pomo$u religijskih predstava(aritmetičkih teologumena" poglavito od strane poznijih filozofa !ambliha Porfira i'ikomaha i to u njihovim spekulacijama o bogu. Oni su te1ili da naredbe narodne religijeuzdignu time &to su u njih unijeli takve misaone odredbe. Pod riječju Monas oni nijesupodazumijevali ni&ta drugo do boga. Oni Monas zovu bog duh hermafrodit (koji u sebisadr1i obje odredbe kako parno tako i neparno" tako#e supstancija i um haos (jer jeneodre#ena" tartarus !upiter forma. Oni su isto tako DVas nazivali takvim imenima4materija potom princip nejednakoga borba ono &to stvara 9zida itd.

c" Potom je naročito -rias bila jedan vrlo va1an broj. Ona je broj u kome je Monas dospjelado svoga realiteta do savr&enstva. Monas ide naprijed preko DVas i povezana ponovo satim neodre#enim mno&tvom u jedinstvo ona je -rias. !edinstvo i mno&tvo postoje na najgorinačin u -riasi kao spolja&nja povezanost. Ma kako da je to ov#e uzeto apstraktno ipak jeono jedna vrlo va1na odredba. -rias tada va1i uop&te za prvo savr&enstvo. ristotel ka1e o-riasi4 R-ijelo nema nikakve druge veličine osim trojkeS F (to jest dimenzije kvalitativno

nu1ne veličine ono je odre#eno trima dimenzijama"B F Rotuda i pitagorejci tvrde da sutrojstvo odre#eni svemir i svaka pojedinačnostS (imaju apsolutnu formu". R!er kraj sredinu ipočetak ima broj cjelineB a taj broj je -rias.S )ve podvoditi pod njega povr&no je kao &to sva&emati u novijoj filozofiji prirode. ROtuda i mi uzimaju$i ovaj zakon (odredbu" iz prirodeprimjenjujemo ga u bogoslu1enjuS u oslovljavanjima bogaB tako da mi vjerujemo da smobogove oslovili pravilno tek kada ih u molitvi spomenemo triput F triput bog poma1e. %adva mi ka1emo oba a ne svaB tek za tri ka1emo sva tri. Ono &to je odre#eno brojem tri jestecjelinaS. -ek je to totalitet. Ono &to je podijeljeno na trostruki način potpuno je podijeljenopone&to je podijeljeno samo na jedno (apstraktni identitet" Rdrago samo na dvaS (samosuprotnost" ovo pak podijeljeno je potpuno.S 9li ono &to je savr&eno jeste trojstvo4kontinuirana je jednako sa samim sobomB ono &to je nejednako djeljivo sadr1i u sebisuprotnostB i njeno jedinstvo totalitet te razlikeB F kao broj uop&te ali u trojstvu je to

stvarno. -rias je duboka forma.

)ada nam je shvatljivo &to su hri&$ani u ovome trojstvu tra1ili i na&li svoje trojedinstvo.'jima se na povr&an način prebacivalo F čas kao da je to trojedinstvo iznad uma kao da

je neka tajna dakle čas je suvi&e uzvi&eno kao &to su ga stari uzimali čas suvi&eneukusno F da iz jednog ili iz drugog razloga ne 1ele da ga usklade sa umom. ko se utome trojedinstvu nalazi neki smisao onda ga moramo razumjeti. 2ilo bi zlo kada ne bi bilonikakvog smisla u nečemu &to je u toku dvije hiljade godina bilo za hri&$ane najsvetijapredstava4 ako bi bila suvi&e sveta da bude poni1ena F ili bi bila ve$ potpuno napu&tenatako da ne bi odgovaralo dobrom pona&anju ako bi neko htio da u njoj tra1i neki smisao.-ako#e se mo1e govoriti samo o pojmu ovoga trojstva a ne o predstavama nekog oca

sinaB prirodni odnosi ni&ta nas se ne tiču.Cta pak ovo trojstvo jeste o tome se ristotel izrazio sasvim odre#enoB ono &to je savr&enoili &to ima realitet ono u trojstvu ima4 početak sredinu i kraj. Princip je ono &to je prostoBsredina njegovo predrugojačavanje (DVas suprotnost"B jedinstvo (duh" kraj4 vra$anjenjegove različnosti u ovo jedinstvo. )vaka stvar jeste a" bi$e ono &to je prostoB b" razlikaraznolikostB c" jedinstvo toga dvoga jedinstvo u njenoj različnosti. ko joj oduzmemo ovotrojstvo onda je mi uni&tavamoB stvaramo iz nje zami&ljenu stvar apstrakciju.

20



d" Poslije trojke dolazi -etras. Eetiri je imalo kod pitagorejaca ovo visoko dostojanstvo zbogtoga jer ono predstavlja -rias ali na savr&eniji način. Cto se -etras smatrala za ovosavr&enstvo to je uop&te povr&nostB četiri pri tom podsje$a na četiri elementa hemijskaelementa na četiri strane svijeta (u prirodi četiri postoji ono je u njoj korjenito"B ono je idanas isto tako čuveno. ,ao broj ono je savr&enstvo DVasGe jedinstvo koje se vra$a usebe produkcija DVasGe suprotnosti koja se stepenuje iz koje postaje jednakost sa samimsobom. Dvojstvo koje tako proizilazi da za odredbu ima jedino sebe samo dvojstvoizjednačeno sa samim sobom (to jest pomno1eno samim sobom" stavljeno u jedinstvo sasamim sobom jeste četvorstvo kvadrat broja dva. odnosu prema -rias ono se takosadr1i u njoj. -rias je a" jedinstvo b" različnost i c" njihovo jedinstvo. Drugo negativnotačka granica smatrani su samo za jedan momenatB ali njegov realitet jeste dva F razlikakao stavljena jeste dva ne&to dvostruko. -re$e jeste jedinstvo MonasGe i dvaju razlikaB akoto prebrojimo onda ve$ imamo četiri. Dakle četiri se nalazi na trojstvu.

-etras je bila odre#enije shva$ena kao -etraktVs djelatno djelotvorno četiriB i četiri je poslijetoga postalo kod pitagorejaca najčuveniji broj. fragmentu jedne pjesme od *mpedoklakoji je prvobitno bio pitagorejac pokazuje se kako je ta -etraktVs bila visoko cijenjena4

Hko to čini&-o $e te odvesti na stazu bo1anske vrlineB!a se kunem onim koji je na&em duhu darovao -etraktvs,oja u sebi ima izvor ve$ne prirode i njene korjenje.

e" Odatle pitagorejci odmah prelaze na deset drugu formu ove -etras. ,ao &to je četirisavr&eno tri tako opet ovo četvorstvo uzeto kao savr&eno kao razvijeno F svi njegovimomenti uzeti kao realne razlike svaki momenat uzet kao jedan cijeli broj (inače je svakimomenat samo jedan" F jeste Dekas realna -etras. -etraktVs se zove ono savr&enstvokoje u sebi sadr1i prva četiri brojaB T ? T T K U @.S Me#utim realitet u kome su uzeteodredbe jeste ov#e samo spolja&nji povr&ni realitet broja a nikakav pojam. četvorci se

nalaze samo četiri jediniceB to je jedna velika misao &to se ona ne stavlja kao jedan. -a to jedan jeste kao broj opet najsavr&eniji.S -etraktVs je ideja ne isto tako kao broj. R,ada smodospjeli do deset mi ga opet posmatramo kao jedinicu i počinjemo ispočetka. -etraktVska1e se ima u sebi izvor i korjen vječite prirode jer je ona logos univerzuma onoga &to jeduhovno i onoga &to je materijalno.S !edan pozniji filozof Proklus navodi iz jednepitagorejske himne4 R2o1anstveni broj ide naprijedS4

Dok iz jedne neoskrnavljene svetinje MonasGeDospe do bo1anstvene -etras koja majku svega3a#a koja je sve prihvatila koja je stara granica svega'eotklonjiva neumornaB njega zovu sveta Dekas

Dalji razvoj brojeva nedovoljan je. Ono &to je na#eno o ostalim brojevima nije takoodre#eno i u njima se pojam gubi. Do broja pet mo1e u brojevima biti jo& neke misli alipočev od &est sve su to isključivo proizvoljne odredbe.

# . Me#utim ovu prostu ideju i prosti realitet u njoj treba sad dalje razviti da bi se do&lo doslo1enijeg razvijenijeg realiteta. ,ako su pri tome pitagorejci postupali da bi pre&li odapstraktno logičkih odredaba na forme koje znače konkretnu primjenu brojevaI Oneodredbe konkretnih predmeta pomo$u brojeva koje su izvr&ili pitagorejci imaju u

21



prostornome i muzikalnome jo& neku bli1u vezuB me#utim u konkretnim predmetima prirodei duha one se pretvaraju u ne&to čisto formalno i prazno.

a. ,ako su pitagorejci iz brojeva konstruisali organizam svijetaS o tome )ekstus daje jedanprimjer na prostornim odnosima i ov#e se svakako mo1e izi$i na kraj sa tim idealnimprincipima. -ada se tu lako nalaze apstraktne odredbe prostoraB i brojevi su u stvarisavr&ene odredbe prostora. ko se naime kod prostora počne sa tačkom tom prvomnegacijom prostora4 onda Rtačka odgovara jediniciB ona je ne&to nedjeljivo i princip linija kao&to je jedinica princip brojeva. Po&to se tačka pona&a kao Monas to linija izra1ava DVasB jer i jedna i druga shvataju se pomo$u prelaza F linija je čista veza dvaju tačaka i nema&irine. Povr&ina postaje iz trojstva. Evrsta figura me#utim to jest tijelo pripada četvorstvu iu nju su postavljene tri dimenzije. Drugi tvrde da se tijelo sastoji iz jedne tačke (to jest da jenjegova su&tina jedna tačka"B jer tačka koja se kre$e proizvodi liniju linija koja se kre$eproizvodi povr&inu ova pak povr&ina proizvodi tijelo. Ovi drugi razlikuju se od onih prvih uovome4 &to oni pretpostavljaju da brojevi prvo postaju iz MonasGe i neodre#ene DVasGe apotom da iz brojeva postaju tačke i linije i ravni i materijalne figureB ovi drugi pak iz jednetačke izgra#uju sve ostalo.S %a jedne razlika je postavljena suprotnost postavljena forma

kao dvojstvoB drugi imaju formu kao djelatnost. R-ako dakle ono &to je materijalno obrazujese pod rukovo#enjem brojeva a iz brojeva postaju odre#ena tijela voda vazduh vatra iuop&te cjelokupni univerzum o kome oni tvrde da je izra#en prema harmoniji F jednojharmoniji koja se opet sastoji jedino iz brojnih odnosa koji konstitui&u različite skladnostiapsolutne harmonijeS.

O tome treba primijetiti da napredovanje od tačke do stvarnog prostora (realnog jer linijepovr&ine jesu samo momenti apstrakcije" ima ujedno značenje ispunjenja prostora. !er

jedan jeste su&tina supstancija materijaB to je razlika samo izme#u prostora i ispunjenogprostora. 9 konstrukcija se prosto nastavljaB to je kretanje ili odnos. Pojam linije je čist odnostačkeB tačka je čisto jedan F jedan kao čista djelatnost čist odnos4 linija. 9sto takopovr&ina4 odnos linije mno1enje sebe samom sobom proizvo#enje djelatnost kontinuitet

op&tostB i tako isto tjelesni prostor. -o je vi&e razvijeno u formi zbivanja4 u kretanju ilispolja&njoj konstrukciji. li jo& ide dobroB naprotiv prelaz od ispunjenja prostora uop&te naodre#enu njegovu ispunjenost4 vodu zemlju itd. F to je ne&to drugo i te1e je. 9li taj prelazpitagorejci nisu &tavi&e ni izveli ve$ čak kod njih univerzum ima ovu spekulativnu prostuformu4 da bude predstavljen kao jedan sistem odnosa me#u brojevima. li ono &to je fizičkotime jo& nije odre#eno.

b. Druga primjena brojne odredbe ili njeno pokazivanje kao onoga &to je su&tinsko jesumuzički odnosi F ono pri čemu poglavito broj sačinjava ono &to odre#uje. -u se razlikepokazuju kao različni odnosi brojevaB i to je jedini način na koji se mo1e odrediti ono &to jemuzičko. Odnos tonova jednih prema drugima počiva na kvantitativnim razlikama koje su u

stanju da obrazuju harmoniju dok naprotiv druge takve razlike sačinjavaju disharmonije.Otuda su pitagorejci obra#ivali muziku kao ne&to psiholo&ko pedago&ko. Pitagora je bioprvi filozof koji je do&ao do saznanja da muzički odnosi te razlike koje se mogu čuti jesutakve da se mogu odrediti matematički F da na&e slu&anje skladnosti i disonantnosti jeste

jedno matematičko upore#ivanje. )ubjektivno u čujenju prosto osje$anje koje se me#utimpo sebi sastoji u odnosu Pitagora je pripisao razumu i jednom stalnom odredbom osvojioga za nj. 'jemu se pripisuje pronalazak osnovnih tonova harmonije koji se zasnivaju nanajprostijim odnosima brojeva. Priča se da je Pitagora prolaze$i pored radionice nekogakovača obratio pa1nju na udarce koji su bili naročito skladni. Potom je veli se čeki$e koji

22



su proizvodili izvjesnu skladnost uporedio s obzirom na njihovu te1inu pa je na osnovu toganjihovog odnosa matematički odredio odnos me#u tonovimaB i naposlijetku je od toga činioprimjenu i na strunama je izvr&io opit. 9 njemu su se pokazali prije svega odnosi4 dijapazondijatenta i dijatesaron. Poznato je da ton jedne strune (ili &to je isto vazdu&nog stuba u

jednoj cijevi kod duvačkih instrumenata" zavisi4 od njene du1ine debljine i stupnja njenezategnutosti. ko imamo dvije strune jednake i po debljini i po du1ini4 onda razlika njihovezategnutosti proizvodi razliku njihovih tonova. -ako $emo uporediti samo njihovuzategnutostB a tu zategnutost mo1emo izmjeriti pomo$u jednog tega koji se objesi za nju ikojim se ona zategne. Pitagora je utvrdio da se dobija muzička skladnost oktave kada se

jedna struna zategne tegom od dvanaest funti a druga tegom od &est funtiB odnos 4? ili?4 daje skladnost kvinteB odnos J4? ili 4K daje kvartu. 8isina i dubina tona zavise odrazlike broja treptaja za jednaka vremenaB taj broj stoji u odnosu prema tegu kada sudebljina i du1ina jednake. onom prvom odnosu jače zategnuta struna proizvodi dvaputtoliko treptaja koliko ona drugaB u drugom tri treptaja dok druga proizvodi dva itd. Ov#e jebroj zaista ono &to odre#uje razliku. -on je samo jedan potres jedno kretanje. Dodu&epostoje tako#e kvalitativne razlike F na primjer izme#u tonova struna od metala i struna odcrijeva izme#u ljudskog glasa i duvačkih instrumenataB ali pravi muzički odnos tonova

jednog instrumenta jednih prema drugima F ono na čemu se zasniva harmonija F jesteodnos brojeva. -on nije ni&ta drugo do treperenje jednog tijela F jedna odredba prostoromi vremenomB tu za razliku ne mo1e postojati nikakva odredba sem odredbe broja Fmno1ina treptaja u jednom vremenu. 'i#e jedna odredba pomo$u brojeva nije vi&e nasvome mjestu nego ov#e.

c. Osim toga pitagorejci su pomo$u brojeva konstruisali nebeska tijela vidljivog univerzuma. ko treba dalje da se pre#e na ono &to je konkretno odmah se jasno pokazuje skučenostapstraktnost iz odredbe brojeva. ristotel ka1e4W RPo&to su definisali brojeve kao principecijele prirode4 oni su onda podveli podbrojeve i njihove odnose sve odredbe i djelove neba icjelokupne prirode. 9 kada se ne&to nije potpuno slagalo onda su oni te1ili da taj nedostatakupotpuneS na neki drugi način da bi proizveli neku podudarnost. 'a primjer po&to je

Dekas njima izgledala kao ono &to je savr&eno i da treba da obuhvata cijelu prirodu4 to suoni tvrdili da je i onih sfera koje se kre$u na nebu deset na brojuB ali po&to se od njih moguvi#eti samo devet oni su izmislili desetu protivGzemljuS. Ovih devet su4 tada poznatih pet(sedam" planeta " Merkur ?" 8enera " Mars K" !upiter /" )aturn F +" )unce A"Mjesec " %emlja i J" Mliječna putanja (nekretnice". Deseta dakle sfera jeste protivGzemljao kojoj se ne mo1e odlučiti da li su je oni zami&ljali kao suprotnu %emljinu stranu ili kao nekusasvim drugu zemljuGplanetu.

O bli1oj fizičkoj odredbi ovih sfera ristotel navodi ovo4 RPitagorejci su postavili vatru usredinu a zemlju kao jednu zvijezdu koja se kre$e u krugu oko toga centralnog tijelaBS tajkrug je onda jedna sfera i najsavr&enija je od svih figura shodno DekasGi F kao okruglom

broju. 9 nasuprot ovoj zemlji oni stavljaju jednu drugu zemlju.S -o odgovara na&impredstavama. tome se nalazi izvjesna sličnost sa na&im )unčevim sistemom. li podonom vatrom oni nijesu zami&ljali )unce. Oni seS dakle pri tom ne pridr1avajuS veli

ristotel Rčulnog privida ve$ razlogaBS kao &to i mi zaključujemo na osnovu razlogasuprotno čulnoj pojavi. -o obično jo& i do nas dospijeva kao prvi primjer za to da su stvari posebi drukčije nego &to izgledaju. Ovu vatru koja se nalazi u sredini oni su zvali %evsovastra1a.S . . . ROvih deset sfera proizvode izvjestan &um kao sve &to se kre$eB ali svakaproizvodi naročito zvučanje shodno različnosti svoje veličine i brzine. Ova brzina zavisi odrazličitih odstojanja koja stoje jedna prema drugima u harmoničnom odnosu shodno

23



muzičkim intervalimaB time postaje potom neki harmonični glas (muzika" sfera (sveta" kojese kre$uS F neki harmonični koral svijeta.

Mi moramo priznati veličanstvenost ove ideje F jedne ideje koja je nu1na. 'aime sistemnebeskih sfera je jedan sistem u kojem je sve odre#eno u odnosima brojeva koji me#usobom posjeduju nu1nost i koji se mogu razumjeti kao nu1nost F i jedan sistem odnosakoji mora sačinjavati bazu i su&tinu isto tako u onome &to se mo1e čuti u muzici. -u jeshva$ena misao jednog sistema zgrade svijeta F )unčevog sistemaB samo je to za nasrazumno F ostale zvijezde me#utim nemaju nikakvog značaja. Da pak te sfere pjevaju data kretanja proizvode tonove to nam mo1e izgledati da je razumu tako blisko kao imirovanje )unca i kretanje %emlje F protivno iskazu čulaB mi te tonove ne čujemo ali mine vidimo ni ono kretanje zemlje odnosno mirovanje )unca. 9 lako je F neposredan jeprigovor F pogre&no uobra1avati da u tim prostorima vlada neko op&te $utanje jer od togakorala mi ni&ta ne čujemoB ali znatno je te1e navesti uzrok koji čini da mi tu muziku nečujemo. Oni ka1u4 Mi je ne čujemo zato jer mi sami u njoj 1ivimoS jer ona pripada na&ojsupstanciji identična je sa nama Rnama nasuprot ne istupa ne&to drugoBS kao &to se mipotpuno nalazimo u tome kretanju. Ovo kretanje zato se ne pretvara u ton jer se nebeska

tijela ne pona&aju jedna prema drugima kao tijela jer se čisti prostor i čisto vrijeme(momenti kretanja" uzdi1u do naročitog udarom neizazvanog glasa tek u oduhovljenomtijelu i kretanje dospijeva do ove utvr#ene osobene individualnosti tek u pravoj 1ivotinjiB zaton je me#utim potreban spolja&nji dodir tijela njegov udar (trenje" F isto tako nekatrenutna individualnost uni&tenje osobenosti vlastite individualnosti odjekuje kaoelastičnost4 nebeska tijela me#utim slobodna su jedna od drugih F njihovo je kretanjeop&te neindividualno slobodno.

d. Pitagorejci su primjenjivali svoj princip tako#e na du&uB i tako su duhovnost definisali kaobroj. ristotel osim toga priča da su oni zami&ljali da je du&a4 trunke pra&ine vidljive na)uncuB drugi4 ono &to njih pokre$e. Oni su do&li na tu misao jer se one stalno kre$u čak ikada je potpuna ti&ina (bezvjetrica"BS i otuda one moraju imati vlastito kretanje. -o ne mo1e

mnogo značitiB ali iz toga se ipak vidi da su oni u du&iS tra1ili Rodredbu samokretanjaS. 2li1uprimjenu pojmova brojeva na du&u oni su vr&ili ovako4 RDrugo jedno predstavljanje jesljede$e. 3azum misaoje jedanS za sebe kao ono &to je jednako sa samim sobomBRsaznanje ili nauka je dvojstvo jer ono se odnosi jedinoS na jedan. 2roj pak povr&ine jepredstava mnijenjeS (tri"B Rčulni osje$aj je broj tjelesnogaS (četiri" F potencije u dana&njevrijeme. R)ve se stvari cijene ili razumom ili naukom ili mnijenjem ili osje$anjem.S ovimodredbama koje se ipak moraju pripisati poznijim pitagorejcima mo1e se zaista na$i ne&toprikladno jer misao je čista op&tost saznanje ve$ ima vi&e posla sa drugim (znanje ve$ idedalje ono daje sebi neku odredbu neku sadr1inu" osje$anje je prema svojoj odre#enostinajrazvijenije. RPo&to pak du&a u isto vrijeme pokre$e samu sebe4 to je ona broj koji pokre$esam sebe.S Mi ne nalazimo da je to iskazano ma u kojoj vezi sa Monas.

-o je jedan prost odnos prema brojevnim odredbama. ristotel navodi jedan zapletenijiodnos od -imeusa (u Platonovom -imeusu ta predstava izgleda izra#enija"4 RDu&a sepokre$e sama od sebe i zbog toga pokre$e i tijelo jer je ona sa njim tijesno povezanaS .ROna se sastoji iz elemenataS i podijeljena je prema harmoničnim brojevima da bi imalaosje$anje i neku harmoniju koja se nalazi neposredno u njoj. On osim toga tvrdi4 9 da bicjelina imala skladne nagoneS (pokreter smjernice"4 to je onS (-imeus" Rpovio pravostS( liniju harmonije" u jedan krug pa je cijeli krug predvojio na dva kruga koji su dvostrukoS(na dvama tačkama" RpovezaniB i jedan od tih krugovaS najzad je opet podijelio na sedam

24



krugova da bi i pokreti du&e bili onakvi kakva su kretanja neba.S 'a 1alost ristotel nijebli1e naveo u čemu je smisao ovih predstava. Ove predstave sadr1e duboku svijest oharmoniji cjeline. li to su forme koje ostaju za se mračne jer su nezgrapne i nepodesneB usvakom slučaju one izra1avaju duboko shvatanje i nasilan obrt da bi se u razlikovanju irazdvajanju ponovo utvrdilo i predstavilo ujedinjenje F jednu borbu sa materijalompredstavljanja kao u mitskim formama i iskrivljavanjima. <ipkost misli nema ni&ta semsame misli. %načajno je &to su du&u shvatili kao jedan sistem koji predstavlja kopiju sistemaneba. Platonovim brojevima nalazi se ista predstava o tome kako je niz odnosa savijen u

jedan krug itd. Platon tako#e navodi bli1e odnose brojeva (ali ni on ne navodi njihovoznačenje"B sve do dana&njeg dana nije se iz toga moglo izvesti ni&ta pametno. -akav jedanraspored brojeva laka je stvarB ali je te&ko da se sa razborito&$u poka1e njihovo značenje ito $e zauvijek ostati ne&to proizvoljno. On nije dobro rekao da je du&a neka veličina. !errazum je jedan i identičan kao mi&ljenje a. mi&ljenje predstavlja misli.S

%načajna je jo& jedna odredba pitagorejaca s obzirom na du&u. -o je seoba du&e. Niceronveli4 R0erecides Pitagorin učitelj prvi je tvrdio da su ljudske du&e besmrtne.S čenje oseljenju du&e nalazi se tako#e u dalekoj 9ndiji i nema sumnje Pitagora je to učenje uzeo od

*gip$anaB i :erodot to tvrdi izrično. Po&to je ispričao mit *gip$ana u pogledu podzemnogsvijeta on dodaje4 R*gip$ani su bili prvi koji su tvrdili da je čovjekova du&a besmrtna i daSposlije smrti kada tijelo propadne prelazi u neko drugo 1ivo bi$e. 9 kada je ona Rpro&lakroz sve suvozemne 1ivotinje morske 1ivotinje i pticeS (totalitet metempsihoze"4 Ronda utom slučaju ponovo zauzima tijelo nekog čovjekaB u toku @@@ godina zavr&ava se takav

jedan period. Ove predstave nalaze se i me#u :elenima. 9ma nekih koji su se slu1ili timučenjem ranije ili docnije pa su o njemu govorili kao da ono pripada njima. !a njihovaimena zaista znam ali ne$u da ih napi&em.S On time neosporno misli na Pitagoru i njegoveučenike.

$ Cto se pak tiče Pitagorine praktične filozofije koja je sa gledi&ta ovih primjedbi vrloshvatljiva4 nama je poznato malo filozofskih ideja koje se odnose na nju. ristotel veli o

Pitagori da je on prvi poku&ao da govori o vrlini ali ne na pravi načinB jer po&to je vrlinesveo na brojeve to nije bio u stanju da postavi neku vlastitu teoriju o njima.S Pitagorejci supretpostavili da postoji tako#e deset vrlina kao &to postoji deset nebeskih sfera. 9zme#uostaloga oni opisuju pravdu kao Rbroj pomno1en samim sobomS F kao ono &to je na

jednak način jednako sa sobom. -ako je pravda bila jedna odredba broja4 jedan paran brojkoji ponmo1en samim sobom uvijek ostaje paran (jednak". Pravda je svakako ono &toostaje jednako sa samim sobom F to je jedna sasvim apstraktna odredba koja je podesnai za mnoge druge stvariB ali ova konkretnost nije iscrpljena takvom apstraktnom odredbom.

-ako su oni brojevima odre#ivali ono &to je fizičko moralnoB ali ov#e sve postajeneodre#eno i povr&no pojam se gubi.

Mi pod imenom zlatne riječi posjedujemo jedan niz heksametara koji predstavljaju nizmoralnih izreka a koji se s pravom pripisuju poznijim pitagorejcima. Oni nemaju nikakvogznačaja ta op&ta poznata moralna načelaB ali ipak izgleda da su stari. Oni počinju time &tonala1u da Rbesmrtne bogove onakve kakvi se oni prema zakonu nalaze pred nama trebapo&tovatiBS i4 RPo&tuj zakletvu a potom slavne herojeS jedna suprotnost besmrtnimbogovima iz narodnog vjerovanjaB gornji i RdonjiS obuhvataju se u zakletvu. 9nače senastavlja nalozima kao R3oditelje i krvne srodnike treba po&tovatiS itd. -o su moralne poukeu kojima je na jednostavan dostojanstven način izra1eno ono &to je moralno su&tinskoB ali

25



takve stvari ne zaslu1uju da se smatraju za filozofske mada su va1ne u pogledu razvojaobrazovanosti.

8a1niji je prelaz forme moralnosti u moralnost u njenoj egzistenciji. ,ao &to su u -alesovodoba poglavito zakonodavci i osnivači dr1ava imali u isto doba fizičku filozofiju4 tako vidimoda kod Pitagore isto tako postoji praktična filozofija kao pripremanje nekog moralnog 1ivota.-amo se spekulativna ideja apsolutna su&tina nalazi po svome realitetu u jednomodre#enom čulnom su&tastvuB i tako isto moralan 1ivot postoji kao ono &to je op&te kaostvarni duh jednog naroda u obliku njegovih zakona i njegove vladavine F moralnost jedakle isto tako utonula u stvarnost. Pitagori me#utim mi vidimo da se u spekulacijirealitet apsolutne su&tine uzdigao iz čulne realnosti i čak da je izra1en kao su&tastvo misliF ipak jo& ne potpunoB tako isto da je moralno su&tastvo izdignuto iz stvarnosti F to jezaista jedno moralno ure#enje cijele stvarnostiB ali ne kao 1ivot jednog naroda ve$ jednogdru&tva.

Mi uop&te sve do najnovijih vremena ne$emo vi#eti da praktična filozofija postajespekulativna. Pitagorejski savez je proizvoljna egzistencija proizvoljno podizanje kao

svje&tenička ustanova on nije dio neke ustavnosti sankcionisan priznat u cijeloj zajednici.Pitagora se sa svoje strane kao učitelj izolovao kao &to to čine naučnici. -akvi nalozi kao&to su Deset zapovijesti kao &to su izreke grčkih mudraca kao &to su Pitagorine izreke unjegovim %latnim riječima i druge izreke koje se nazivaju njegovim simbolima ne mogu sesmatrati za spekulativnu filozofiju ili za pravu filozofijuB isto tako kao s druge strane nifizički pojmovi i saznanja veze izme#u uzroka i posljedica i tome slično. 9sto tako se niop&ta 1ivotna pravila ne mogu smatrati za ne&to spekulativnoB u njima se ne sadr1i ono &to

je heterogeno u njegovoj apsolutnoj suprotnosti različnost niti je izra1eno u njegovome jedinstvu. Ono &to je čisto spekulativno nije opet neka veza koja se prosto nalazi u svijesti ikoja je po sebi i za sebe protivstavljena predmetu niti se nalazi u prirodi kao po sebi i zasebe protivstavljena svijesti F ovo su fizičke nauke ono je praktičnoGmoralno znanjeB ve$

je ono4 unutar elementa svijesti jedno djelanje svijesti usmjereno protiv nečeg drugog ali

budu$i ve$ jedinstvo ono je prisutno kao supstancija F nije forma ravnodu&na samostalneraznolikosti koja bi bila povezana. Moralna svijest je su&tinski u svijesti ukoliko je svijest Fukoliko je protivstavljena prirodi bi$uB ali u okviru svijesti ona kao svijest ima isto tako svojrealitet ili svoje bi$e. 'arod op&ta svijest duh jednog naroda je supstancija čija akcidencija

jeste pojedinačna svijestB F ali ova pojedinačna svijest je isto tako po sebi i za sebe.)pekulativno se sastoji u tome &to su&tina pojedinačne svijesti jeste duh naroda čisto op&tizakon apsolutno individualna svijest F a duh naroda ima svoju su&tinu u svijesti kaotakvojB to su dvije heterogenosti dva različita bi$a koja se stavljaju kao jedno isto. Me#utimobje ove strane ne pokazuju nam se u formi suprotnosti kao svijest i priroda jer su obje ve$u sferi svijesti obuhva$ene za nas. -ek se u moralu nalazi zapravo ovaj pojam apsolutnepojedinačnosti svijesti i čini sve za sebe.

li da je Pitagori u su&tini leb#elo pred duhom to da je supstancija moralnosti ne&to op&teF o tome vidimo jedan primjer u tome &to je jedan pitagorejac na pitanje jednog roditeljakakvo vaspitanje treba da dade svome sinu odgovorioS4 R,ada bude gra#anin jedne dr1avekojom se dobro upravlja.S -o je jedan va1an tačan odgovor. 9ndividuum se obrazuje uporodici a poslije toga u njegovoj otad1bini F pod uticajem njenog stanja koje počiva naistinskim zakonima. -ome velikome principu po kome treba 1ivjeti u duhu svoga narodapodre#ene su sve ostale okolnosti. Danas se naprotiv smatra da vaspitanje treba da jenezavisno od duha vremena. dobro ure#enoj dr1avi nije mogu$ neki izdvojeni savez.

26



Eovjek se u svome obrazovanju pode&ava prema dr1aviB dr1ava je najvi&a sila. Eovjek nijeu stanju da se nje oslobodiB čak i kada 1eli da se izdvoji on nesvjesno stoji pod tim &to jeop&te.

pravo u tome smislu spekulativnost Pitagorine praktične filozofije jeste to &to je trebalo daetička ideja zadobije realitet kao taj savez. ,ao &to priroda prelazi u pojam pa se uzdi1e usmisao4 tako prelazi misao kao misao svjesne stvarnosti u realitet F da postoji kao duh

jedne zajednice a pojedinačna svijest kao svijest koja nije realna da dobije svoj realitet u jednome savezuB tako da njeno ra&$enje ili njena hrana njeno samoodr1anje jeste upravoto da postoji u takvoj supstanciji i da se prema njoj pona&a tako da u njoj postane op&tomsamosvije&$u.

Mi vidimo kako u -alesovo doba moralnost postaje op&ta dr1avna ustavnost kao &to jenjegov teorijski princip isto tako jedan op&ti stvaran principB kod Pitagore vidimo da seteorijski princip djelimice uzdigao iz stvarnosti u misao G broj je ne&to na sredini4 isto takoda se moralnost izuzima iz op&te svjesne stvarnosti i da se pretvara u jedan savez jednodru&tvo F sredina izme#u op&te stvarne moralnosti i toga da pojedinac ima kao pojedinac

da se stara za svoju moralnost (moralitet" i da je kao op&ti duh nju izbjegao. ,ada budemovi#eli da se praktična filozofija ponovo pojavljuje uvi#e$emo da je takva. Ovim se mo1emozadovoljiti da bismo sebi stvorili predstavu o pitagorejskom sistemu. 9pak ho$u jo& ukratkoda navedem glavne momente iz kritike koju ristotel daje o pitagorejskoj formi brojeva.

ristotel s pravom veli4 Rko se uzmu za osnovu samo (broj ili" Rgranica i bezgraničnoparno i neparno4 onda oni time ne kazuju kako postaje kretanje i kako su bez kretanja ipromjene mogu$i postajanje i propadanje illi stanja i djelatnosti nebeskih tijela.S Ovajnedostatak je značajani. 2rojevi ? jesu mrtve suvoparne formeB ali 1ivot kretanje jeste

jedna druga odredba koje u njih nema. 'a taj način to je jedan sasvim apstraktan i skučeniprincip. 'a drugom mjestu ristotel ka1e4 R'a osnovu brojeva nijesu shvatljive ostaleodredbe tijela te1ina i lako$aS ili odredbe kao sasvim različni pojmovi F ono &to jekonkretno. 'a ovaj način ne mo1e se izvr&iti prelaz od jednog broja na konkretnu odredbu.

ROni tvrde da ne postoji nikakav broj izvan broja nebeskih sferaXS dakle na primjer jednanebeska sfera i potom opet neka vrlina moralna osobina ili neka prirodna pojava na zemljiodre#ene su kao jedan i isti broj. 'a svakoj stvari ili osobini mo1e da se poka1e svaki odprvih brojevaB ona ima te momente na sebi. li ukoliko broj treba da izrazi neku bli1uodredbu onda ova sasvim apstraktna kvantitativna razlika postaje sasvim formalnaB kaokada je biljka broj pet zato &to ima pet pra&nika. -o je isto tako povr&no kao &to su povr&neodredbe pomo$u materijala kiseonika itd. ili pomo$u strana svijetaB jedan formalizam sličanonome kao &to se sada ho$e na sve da primijene tabele &emati elektriciteta magnetizmagalvanizma kompresije i ekspanzije mu&koga i 1enskoga F jedna sasvim &turaodre#enost on#e #e treba da je riječ o onome &to je realno.

Pitagori i njegovim učenicima pripisuju se mnoge naučne misli i pronalasci. 'ajčuvenija jeste Pitagorina teoremaB to je u stvari glavni stav u geometriji on se ne mo1e smatrati kaoma koji drugi stav.

Ostale predstave koje se slučajno i bez veze navode o pitagorejcima nemaju filozofskogznačaja (ni&ta nije ravnodu&nije od pitanja kakva su mnijenja ljudi imali" i mogu sespomenuti samo u obliku pričanja. -ako se na primjer priča da su Rpitagorejcipretpostavljali neki prazan prostor koji nebo udi&e i neki prazan prostor koji odvaja prirode

27



jednu od druge i postavlja me#u izme#u onoga &to je kontinuirano i onoga &to je diskretnoBda se taj prostor nalazi prije svega u brojevima i da odvaja njihovu prirodu.S

Uticaj na Platona

Pitagorovci nijesu zanimljivi samo zbog muzičkih i matematičkih istra1ivanjaB niti suzanimljivi samo zbog toga &to su predstavljali religiozno udru1enjeB niti samo zbog toga &tosu kroz svoje učenje o seobi du&a i svoju matematičku metafiziku F bar u onoj mjeri u kojojnijesu =materijalizovali> brojeve F te1ili ka tome da se otrgnu od de facto materijalizmamiletskih kosmologa. Oni su zanimljivi i zbog toga &to su uticali na Platona koji je bezsumnje bio pod uticajem njihovog shvatanja du&e i njene sudbine (on je vjerovatno od njihpozajmio doktrinu o trostrukoj prirodi du&e". Pitagorovci su sigurno bili impresioniraniva1no&$u du&e i njenim pravilnim njegovanjem a to je bilo jedno od najomiljenijihPlatonovih ubje#enja kojeg se on pridr1avao čitavog svog 1ivota. Platon je pretrpio jak uticajmatematičkih spekulacija pitagorovaca F bez obzira na to &to je u tom pogledu te&koodrediti pravi obim njegovog dugovanja njima. re$i za pitagorovce da su izvr&ili odre#uju$i

uticaj na formiranje Platonove misli znači odati im prilično laskavo priznanje.

pitagora brojevi.docx

Documents