plan zastite kvalitete zraka usk-a 2017-2022

1 | S t r a n a

novembar 2016. – oktobar 2017. godine

PLAN ZAŠTITE KVALITETE ZRAKA UNSKO-SANSKOG KANTONA 2017-2022.

Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK

2 | S t r a n a

3 | S t r a n a

Naziv: PLAN ZAŠTITE KVALITETE ZRAKA UNSKO-SANSKOG KANTONA

Naručilac:

VLADA UNSKO-SANSKOG KANTONA MINISTARSTVO ZA GRAĐENJE, PROSTORNO UREĐENJE I ZAŠTITU OKOLIŠA Ulica Alije Đerzeleza br. 2, 77000 Bihać [email protected] Telefon: 037 / 316 – 040

Konsultant:

Centar za ekonomski, tehnološki i okolinski razvoj – CETEOR d.o.o. Sarajevo Topal Osman Paše 32B BA, 71000 Sarajevo Tel: +387 33 563 580 Fax: +387 33 205 725 E-mail: [email protected]

Obrađivači:

Dr. Aleksandar Knežević Doc. dr. Azrudin Husika Aida Muminović Ismar Jamaković Vedad Suljić Nejra Spahić

Vrijeme Izrade: novembar 2016. – februar 2017. godine

Interna kontrola: CETEOR d.o.o. Sarajevo

Broj: 02/P-1904/16

4 | S t r a n a

SADRŽAJ

SADRŽAJ .......................................................................................................................................4

SKRAĆENICE ..................................................................................................................................5

UVOD ……………………………………………………………………………………………………………………………………….. 6

1. CILJEVI PLANA ....................................................................................................................7

2. OPĆI PODACI O UNSKO – SANSKOM KANTONU ................................................................. 13

2.1. Osnovne karakteristike Unsko-sanskog Kantona .......................................................................14

2.2. Saobraćajna infrastruktura i saobraćaj ......................................................................................15

2.3. Stanovništvo i stambeni sektor ..................................................................................................19

2.4. Javni sektor .................................................................................................................................23

2.5. Privreda ......................................................................................................................................24

2.6. Klimatske karakteristike .............................................................................................................26

2.7. Javno zdravstvo ..........................................................................................................................28

3. STANJE KVALITETA ZRAKA U UNSKO – SANSKOM KANTONU ............................................. 30

3.1. Postupak ocjene kvaliteta zraka na bazi mjerenja .....................................................................31

3.2. Granične vrijednosti kvaliteta zraka u Federaciji Bosne i Hercegovine .....................................33

3.3. Obrada rezultata mjerenja kvaliteta zraka na području Unsko-sanskog kantona .....................35

4. ZAKONODAVSTVO ........................................................................................................... 42

4.1. Zakonodavstvo EU iz oblasti zaštite zraka od značaja za BiH .....................................................43

4.2. Zakonski okvir u BiH, Federaciji BiH i USK iz oblasti zaštite kvaliteta zraka ...............................46

5. PRIJEDLOG BUDUĆEG SISTEMA UPRAVLJANJA KVALITETOM ZRAKA .................................. 52

5.1. Uvod ...........................................................................................................................................53

5.2. Reguliranje zagađivanja zraka ....................................................................................................53

5.3. Upravljanje kvalitetom zraka .....................................................................................................54

6. AKCIONI PLAN ZAŠTITE KVALITETA ZRAKA U USK .............................................................. 66

7. DINAMIČKI PLAN IMPLEMENTACIJE MJERA ....................................................................... 82

8. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 86

5 | S t r a n a

SKRAĆENICE

SKRAĆENICA-AKRONIM ZNAČENJE

EU Evropska unija

UN Ujedinjene nacije

EMEP Evropski program za monitoring i evaluaciju

KEAP Kantonalni ekološki akcioni plan

COP Koeficijent performansi

INDC Međunarodni klimatski sporazum

UNFCCC Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime

IPCC Integrisano sprječavanje i reguliranje zagađivanja

EU-ETS Sistem za trgovinu emisijama

IED Direktiva o industrijskim emisijama

LCP Velika postrojenja za spaljivanje

BAT Najbolje raspoložive tehnike

WHO Svjetska zdravstvena organizacija

VOC Lako isparljiva organska jedinjenja

GVKZ Granična vrijednost kvaliteta zraka

ESCO Kompanije za pružanje usluga u sektoru energije

CNG Prirodni komprimirani gas

OIE Obnovljivi izvori energije

DEA Detaljni energijski audit

EE Energijska efikasnost

NREAP Državni akcioni plan za korištenje obnovljive energije

GVE Granična vrijednost emisije

GVZ Granična vrijednost zagađenosti

GVZk Kratkotrajna granična vrijednost zagađenosti

SGVZ Stroge granične vrijednosti zagađenosti

PGDS Prosječni godišnji dnevni saobraćaj

GIS Geografski informacijski sistem

CRLTAP Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka

PLDS Prosječni ljetni dnevni saobraćaj

VOC Lako isparljivi organski spojevi

6 | S t r a n a

UVOD

Na osnovu Člana 49. Zakona o zaštiti okoliša Federacije BiH definirana je obaveza kantona za

donošenjem Kantonalnog plana zaštite okoliša koji usvaja Skupština kantona. Dana 01.06.2015.

godine Skupština Unsko-sanskog kantona usvojila je Plan zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona

2014. – 2019. Plan zaštite okoliša je provedbeni planski dokument kojim se uređuje sektor zaštite

okoliša, odnosno koji daje uslove i smjernice za razvoj sektora okoliša. Plan zaštite okoliša je

obavezujući dio sistema okolinskog planiranja.

Osnovni cilj izrade Plana zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona 2014. - 2019. je definiranje okolišnih

problema i okolišnih prioriteta za područje Unsko-sanskog kantona te njihovo rangiranje na

participativan način. Plan zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona obuhvata problematiku 9

komponenti okoliša, od kojih je za oblast zaštita zraka: donošenje planske dokumentacije na

kantonalnom nivou, uspostavljanje kontinuiranog monitoringa kvaliteta zraka, jačanje inspekcijskog

nadzora.

U skladu sa akcionim planom izrađenim u okviru Plana zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona

aktivnosti Ministarstva između ostalog:

• donošenje Kantonalnog plana zaštite kvalitete zraka (2016),

• uspostavljanje sistema monitoringa kvaliteta zraka na nivou kantona (2017), jačanje

inspekcijskog nadzora (kontinuirano),

Implementacija mjera/aktivnosti iz Akcionog plana Plana zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona

(KEAP) 2014. – 2019. vrši se na osnovu godišnjih operativnih planova.

Članom 4. Zakona o zaštiti kvalitete zraka propisano je da kantonalna zakonodavna tijela donose

kantonalne planove zaštite kvaliteta zraka na period od najmanje pet godina kao dio kantonalnih

planova zaštite okoliša i koja imaju za cilj poboljšanje kvaliteta zraka.

Kantonalni planovi zaštite kvaliteta zraka moraju biti usaglašeni sa Federalnom strategijom zaštite

kvaliteta zraka. Plan zaštite kvalitete zraka Unsko-sanskog kantona radi se za period od 5 godina, te

će isti biti sastavni dio Plana zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona.

Plan zaštite kvaliteta zraka je usaglašen sa dokumentima istog i višeg ranga, a posebno sa Strategijom

zaštite okoliša Federacije BiH 2008-2018.godine, koja predstavlja dokument strateškog djelovanja u

sferi zaštite zraka.

7 | S t r a n a

1. CILJEVI PLANA

8 | S t r a n a

Zrak je jedna od bitnih komponenti okoliša za koji treba uspostaviti odgovarajući sistem upravljanja u

cilju prevencije i ublažavanja negativnih posljedica koje mogu narušiti kvalitet zraka. Područje Unsko-

sanskog kantona ne karakteriše prekomjerna zagađenost kao što je to slučaj u drugim dijelovima

zemlje, ali to ne umanjuje potrebu za uspostavom odgovarajućeg sistema upravljanja kvalitetom

zraka.

Na prijedlog Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Unsko-sanskog kantona

Skupština Unsko-sanskog kantona usvojila 1.6.2015. godine Plan zaštite okoliša Unsko-sanskog

kantona 2014 - 2019. godine koji je kao odgovarajući razvojni planski dokument za Kanton, sa

aspekta okoliša pomoći u procjeni okolišnih problema, određivanju prioriteta i utvrđivanju aktivnosti

u svrhu poboljšanja stanja okoliša i zdravlja ljudi. Na isti je dobivena saglasnost Federalnog

ministarstva okoliša i turizma, Savjetodavnog vijeća za okoliš Federacije BiH" te Livanjskog kanton

(Kanton 10) / Hercegbosanske županije, a što je propisano Zakonom o zaštiti okoliša Federacije BiH.

Međutim, obaveza izrade kantonalnog plana zaštite kvalitete zraka propisana je u članu 4. Zakona o

zaštiti kvalitete zraka (,,Službene novine Federacije BiH" broj: 33/103 i 4/10), gdje se navodi da se isti

donose na period od najmanje pet godina kao dio kantonalnih planova zaštite okoliša i koja imaju za

cilj poboljšanje kvaliteta zraka. Istim članom Zakona navedeno je da kantonalni plan zaštite kvalitete

zraka mora biti usaglašen sa Federalnom strategijom zaštite kvalitete zraka.

Ovaj Plan je urađen u skladu sa projektnim zadatkom čiji je cilj unaprjeđenje sektora okoliša u Unsko-

sanskom kantonu sa aspekta zaštite kvalitete zraka, te na taj način dati doprinos u općenitoj zaštiti

zdravlja i ekosistema. lzrada registra emisija kao narednog koraka koji će uslijediti nakon što se izradi

Plan zaštite kvalitete zraka Unsko-sanskog kantona treba da omogući podatke kao što su mjesto,

uslovi i režim emitovanja, zatim zagađujuće materije, odnosno da definira vrstu i količinu emitovanih

polutanata. Hijerarhija ciljeva je prikazana na dijagramu 1.1.

Slika 1.1. Hijerarhija ciljeva Plana zaštite kvalitete zraka USK

Aktuelna Strategija zaštite okoliša FBiH za period 2008 – 2018. je krovni dokument sa kojim trebaju

biti usaglašeni svi strateški dokumenti na istom i nižem nivou, pa tako i ovaj Plan. Strategijom su

definirana tri osnovana strateška cilja za segment zraka, a u kontekstu ovog Plana uzeti su u obzir

relevantni operativni ciljevi i oni se repliciraju i u sam Plan. Separat ciljeva je prikazan u donjoj tabeli.

Strategija zaštite okoliša FBiH 2008 - 2018

Plan zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona

2014. – 2019.

Plan zaštite kvalitete zraka Unsko-sanskog

kantona

9 | S t r a n a

Tabela 1.1. Ciljevi Plana upravljanja kvalitetom zraka na području USK u skladu sa Strategijom zaštite

okoliša FBiH 2008 – 2018.

STRATEŠKI CILJ 1:

OGRANIČENJE EMISIJE

STRATEŠKI CILJ 2:

UPRAVLJANJE KVALITETOM ZRAKA

STRATEŠKI CILJ 3:

UNAPRJEĐENJE KORIŠTENJA ENERGIJE

Operativni cilj 1.1: : Smanjenje zagađivanje zraka od saobraćaja u

gradovima

Operativni cilj 2.1: Planiranje kvaliteta zraka

Operativni cilj 3.1: Smanjenje energijske intenzivnosti

Mjera 1.1.1: Stimuliranje javnoga prijevoza, uključujući i željeznički promet

Mjera 2.1.1: Primjena katastra (registra) emisija

Mjera 3.1.1: Program djelovanja u privredi i među građanima s ciljem smanjivanja energijske intenzivnosti – u saradnji sa Federalnom i kantonalnim privrednim komorama

Predlaže se uvođenje subvencija za javni prijevoz, uključujući i željeznički.

Izrada registra (katastra) emisija je po Zakonu o zaštiti zraka obaveza kantona. Osnov za izradu katastra je registar izvora zagađivanja.

Izrada širokog programa djelovanja s ciljem podsticanja i širenja znanja koje će doprinijeti smanjenju energijske intenzivnosti.

Mjera 2.1.2: Uspostava kantonalne mreža za praćenje kvaliteta zraka

Mjera 3.1.2: Osnivanje savjetovališta za energiju

Cilj monitoringa kvaliteta zraka je određivanje kvaliteta zraka u stanicama pozadinskog zagađivanja, regionalnog i prekograničnog daljinskog prijenosa, na područjima nacionalnih parkova, zaštićenih pejzaža, zaštićenih područja, spomenika prirode, osjetljivih okolišnih sistema, te kulturnog i prirodnog nasljeđa i u naseljima i u industrijskim područjima.

U središtima kantona osnovati savjetovališta za energiju.

Mjera 2.1.3: Uspostava saradnje na lokalnom nivou između službi prostornog uređenja i službi za zdravstvo

Mjera 3.1.2: Popularizacija osnivanja ESCO kompanija (Energy Service Company)

Podaci o kvalitetu zraka su potrebni urbanističkim službama s jedne strane, odnosno zdravstvenim s druge strane. Potrebno je uspostaviti saradnju između urbanističkih i zdravstvenih institucija u uspostavi i održavanju monitoringa kvaliteta zraka, te korištenja rezultata mjerenja. Bihać je jedan od gradova za koji se predviđa uspostavljanje stanice za praćenje polena pri domovima zdravlja.

ESCO kompanije su kompanije koje prodaju energiju i efikasnost korištenja energije, a ne samo energije. Ove kompanije najčešće naplaćuju svoje usluge iz dijela postignutih ušteda energije, tako da je smanjen rizik na bazi onoga koji želi da poduzme mjere za racionalizaciju potrošnje energije. Predviđa se (I) izrada knjiga i brošura i (II) organizacija seminara.

10 | S t r a n a

STRATEŠKI CILJ 1:

OGRANIČENJE EMISIJE

STRATEŠKI CILJ 2:

UPRAVLJANJE KVALITETOM ZRAKA

STRATEŠKI CILJ 3:

UNAPRJEĐENJE KORIŠTENJA ENERGIJE

Mjera 3.1.3: Uvesti sistem stimulansa i destimulansa za povećanje energijske efikasnosti u domaćinstvima i privredi

Jedan od najznačajnijih okolišnih faktora je smanjivanje potrošnje energije, ili bar smanjivanje povećanja potrošnje.

Mjera 3.1.4: Uvođenje instituta energijskog menadžera za budžetske ustanove (na svim nivoima)

Kako su budžetske ustanove najznačajniji rasipnici energije, ovim mehanizmom se pomaže budžetskim ustanovama u iznalaženju mjera za pravilno korištenje energije, a ujedno se vrši kontrola i izvještavaju kantoni i općine o racionalnoj potrošnji energije budžetskih korisnika.

Operativni cilj 3.2: Podsticanje korištenja obnovljivih izvora energije

Mjera 3.2.1: Podsticati uvođenje upotrebe obnovljivih izvora energije s ciljem smanjenja zavisnosti od uvoza energenata.

Primjena OIE i mjere za poboljšanje energijske efikasnosti prema Ugovoru o uspostavi energetske zajednice daje prednosti u pogledu sigurnosti snabdijevanja, zaštite okoline, socijalne kohezije i regionalnog razvoja.

Kroz prostorno i urbanističko planiranje, planiranje usmjeravanja energije, saobraćajne planove,

treba uključiti komponentu kvalitet zraka. Pri tome planskim mjerama treba osigurati da se očuva

kvalitet zraka u područjima gdje on nije ugrožen, kao i primjenu sanacionih mjera, ukoliko je zrak

prekomjerno zagađen.

Opći cilj Plana zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona 2014. – 2019. je identifikacija načela i

smjernica za planski pristup u postizanju okolišno održivog ekonomskog razvoja, na osnovu procjene

stanja okoliša, utvrđenih okolišnih problema i prioriteta te definiranih akcija koje trebaju doprinijeti

unaprjeđenju stanja okoliša i poboljšanju kvalitete življenja građana USK.

11 | S t r a n a

Tabela 1.2. Ciljevi Plana zaštite okoliša USK

Imajući u vidu ciljeve Strategije okoliša FBiH i Plana zaštite okoliša USK moguće je sve mjere grupisati

u četiri grupe prikazanih u tabeli 1.3.

Tabela 1.3. Prikaz mjera zaštite kvalitete zraka USK

ORGANIZACIONE MJERE

INSTITUCIONALNE MJERE

STRUKTURNE MJERE EDUKACIONE MJERE

Izrada katastra emisija Uvođenje instituta energijskog menadžera za javne ustanove

Stimuliranje javnoga prijevoza

Uspostava saradnje između službi prostornog uređenja i službi za zdravstvo

Uspostava kantonalne mreže za praćenje kvaliteta zraka

Poboljšati transparentnost u procesu donošenja odluka

Uvesti sistem stimulansa i destimulansa za povećanje energijske efikasnosti u domaćinstvima i privredi

Program djelovanja u privredi i među građanima s ciljem smanjivanja energijske intenzivnosti – u saradnji sa privrednim komorama

Uspostavljanje sistema upravljanja kvalitetom zraka

Doprinijeti implementaciji legislative iz oblasti

kvaliteta zraka

Podsticati uvođenje u upotrebu obnovljivih izvora energije s ciljem smanjenja zavisnosti od uvoza energenata

Osnivanje savjetovališta za energiju

Uspostavljanje mehanizama zaštite okoliša i održivog razvoja na općinskom

Poboljšanje cjelokupnog stanja okoliša u USK putem provođenja konkretnih aktivnosti u oblasti

Popularizacija osnivanja ESCO kompanija (Energy Service Company)

KRATKOROČNU CILJEVI

•potaći zainteresirane strane za aktivno učešće u izradi dokumenta, koje će doprinijeti participativnom procesu izrade,

•identificirati, procijeniti i kategorizirati okolišne probleme bazirane na njihovom riziku po zdravlje ljudi, ekosistem i sveukupni kvalitet života građana Unsko-sanskog kantona,

•podići svijest javnosti i odgovornosti u zaštiti okoliša i potaknuti učešće javnosti u rješavanju okolišnih problema,

•unaprijediti saradnju kantonalnih vlasti i ostalih zainteresiranih strana,

•poboljšati transparentnost u procesu donošenja odluka.

DUGOROČNI CILJEVI

•jačanje kantonalnih vlasti u upravljanju okolišnim problemima,

•poboljšanje cjelokupnog stanja okoliša u Unsko-sanskom kantonu putem provođenja konkretnih aktivnosti u oblasti upravljanja okolišem,

•doprinijeti implementaciji zakonske legislative,

•uspostavljanje mehanizama zaštite okoliša i održivog razvoja na općinskom nivou

12 | S t r a n a

ORGANIZACIONE MJERE

INSTITUCIONALNE MJERE

STRUKTURNE MJERE EDUKACIONE MJERE

nivou upravljanja okolišem

Potaći zainteresirane Strane za aktivno učešće u izradi dokumenta, koje će doprinijeti participativnom procesu izrade

Podići svijest javnosti i odgovornosti u zaštiti okoliša i potaknuti učešće javnosti u rješavanju okolišnih

problema,

Unaprijediti saradnju kantonalnih vlasti i ostalih zainteresiranih

strana,

Jačanje kantonalnih vlasti u upravljanju okolišnim problemima

Imajući u vidu prethodno izneseno, ciljevi Plana zaštite kvaliteta zraka za USK su:

Osnovni cilj Plana

Pružiti smjernice za kontinuirano unaprjeđenje organizacionih i institucionalnih kapaciteta, te

provođenje strukturnih i edukacionih aktivnosti u cilju zaštite kvalitete zraka na području Unsko-

sanskog kantona.

Specifični ciljevi Plana

� Pružiti osnovne polazne elemente za izradu Registra emisija zagađujućih materija u zrak za podruje USK

� Predložiti mjere za unaprjeđenje organizacionih kapaciteta na području USK � Predložiti mjere za jačanje svijesti svih interesnih skupina o značaju zaštite kvaliteta zraka � Dati osnovu za uspostavu sistema upravljanja kvalitetom zraka na području USK � Uspostaviti sistem monitoringa kvaliteta zraka

� Postići uštede u potrošnji i troškovima finalne energije

� Povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji energije USK

� Stimuliranje javnoga prijevoz

� Promovisanje alternativnih načina prevoza

� Uspostavljanje održivih sistem daljinskog grijanja u gradovima u USK

13 | S t r a n a

2. OPĆI PODACI O UNSKO

– SANSKOM KANTONU

14 | S t r a n a

2.1. Osnovne karakteristike

Unsko-sanski kanton nalazi se na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, te obuhvata površinu od

4.239,25 km² što čini 15,8 % površine FBiH. Administrativno-geografski Kanton pripada Federaciji

Bosne i Hercegovine i čini ga osam općina: Bihać, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Bužim, Cazin,

Ključ, Sanski Most i Velika Kladuša sa ukupno 349 naseljenih mjesta. Na sjeveru i zapadu Kanton

graniči sa Republikom Hrvatskom, na istoku i jugoistoku sa Republikom Srpskom, a na jugu graniči sa

Republikom Srpskom i Kantonom 10. Ukupna dužina državne granice iznosi 242 km, dok dužina

međuentitetske linije razgraničenja prema Republici Srpskoj iznosi oko 180 km, a dužina

razgraničenja sa Kantonom 10 iznosi oko 50 km.

Slika 2.1. Položaj Unsko-sanskog kantona

Prostor Unsko- sanskog kantona građen je od stijena različite geološke starosti, odnosno na ovom

području zastupljene su stijene mlađeg paleozoika, mezozoika i kenozoika. Stijene ovog prostora

predstavljene su pretežno pješčarima, škriljcima, laporcima, dolomitima, krečnjacima, te tufovima,

spilitima, dijabazima i riolitima. Na ovom prostoru registrovano je više od 60 lokaliteta na kojima se

vrši eksploatacija različitih mineralnih sirovina, kao što su: gips, barit, kvarcni pijesak, glina, tug,

mangan, boksit, mrki ugalj. U geološkom i geotektonskom pogledu dominantna je viša zona Visokog

krša, zastupljeni su mezozojski krečnjaci u srednjim i južnim dijelovima Unsko-sanskog kantona.

Centralna zona Kantona predstavljena je relativno izdignutim nabranim uslojenim blokom koji je

ograničen dinarskim prelomima uzdužno, a poprečno prelomima sa bosanskim unakrsnim

pružanjem. Gornji dio sliva rijeke Une čini sistem navlaka Visokog krša sa borama i krljuštima slabije

zahvaćenim erozijom. Na području Kantona najviše su zastupljeni krški, fluvio-denudacioni i fluvio-

akumulativni genetski tipovi reljefa. Obzirom na geografski položaj i reljef Kantona, klimatske

karakteristike ovog prostora dosta su složene. Na ovom području zastupljena je umjereno –

15 | S t r a n a

kontinentalna klima, odnosno Cfb klimat čije su karakteristike topla i suha ljeta, te hladne i vlažne

zime.

Hidrografsku okosnicu ovog prostora predstavlja rijeka Una, te ovaj prostor pripada slivu Crnog mora.

Rijeka Una ima nivalno-fluvijalni režim, pa se najveći vodostaji javljaju u proljetnim, a najniži u ljetnim

mjesecima. Glavne pritoke rijeke Une su: Unac, Klokot, Krušnica i Sana. Bitno je spomenuti da je

područje gornjeg toka rijeke Une proglašeno Nacionalnim parkom Bosne i Hercegovine, 2008.

godine. Ukupna površina nacionalnog parka iznosi 19.800 ha, od čega je 13.500 ha pod strogom

zaštitom. Krajnji sjeverozapadni dijelovi Kantona pripadaju slivovima Gline i Korane.

Pedogeografski posmatrano na ovom prostoru najviše su zastupljena: aluvijalno-deluvijalna glejna

tla, podzolno-pseudoglejna i podzolno-pseudoglejna terasna tla, smeđa degradirana i opodzoljena tla

na reliktnim crvenicama, smeđa kisela tla na glincima, pješčarama i škriljcima, smeđa tla na

dolomitima, smonice i peleosoli.

Prema podacima iz Popisa na teritoriji Unsko-sanskog kantona 2013. godine živjelo je 273.261

stanovnika. Uočava se pad broja stanovnika u odnosu na Popis iz 1991. godine, što je posljedica

promjene administrativnih granica općina, emigracija, te ljudskih gubitaka. Gustoća naseljenosti

iznosi 66,2 st/km2, što znači da je manja u odnosu na prosjek u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Najgušće naseljene su općine Cazin, Velika Kladuša i Bužim.

Izvori zagađivanja se mogu podijeliti prema sljedećim sektorima:

• Saobraćaj

• Stambeni sektor

• Javni sektor

• Industrija

2.2. Saobraćajna infrastruktura i saobraćaj

Ukupna dužina magistralnih cesta u Unsko-sanskom kantonu iznosi 354 km, a ukupna dužina

regionalnih cesta u Unsko-sanskom kantonu iznosi 486 km, a magistralni put M-5 predstavlja trećinu

dužine svih magistralnih puteva. Svi administrativni centri općina su povezani magistralnim i

regionalnim cestama. Kroz kanton prolazi i željeznička pruga u dužini od blizu 100 km.

16 | S t r a n a

Slika 2.2. Saobraćajna infrastruktura na području USK1

Unsko-sanski kanton je specifičan u odnosu na ostale dijelove Federacije BiH uslijed svog položaja i

dislociranosti od administrativnog centra Federacije BiH. Saobraćajnu infrastrukturu karakterizira

prirodna odvojenost od centralne BiH što Unsko-sanski kanton eksponira Republici Hrvatskoj

(zapadno) i entitetu Republici Srpskoj (na sjeveru). Ovakav prostorni položaj Unsko-sanskog kantona

daje komparativnu prednost u odnosu na središnje dijelove Federacije BiH (npr. blizina granice sa

Europskom Unijom i europskih prometnih koridora) ali i izazove (nepostojanje adekvatne putne

komunikacije u smjeru centralne BiH). Područje Unsko-sanskog kantona karakterizira dobro razvijena

unutarnja transportna povezanost između općinskih centara i ostalih naseljenih mjesta sa razvijenom

cestovnom infrastrukturom u vidu magistralnih, regionalnih i lokalnih komunikacija. Željeznički

saobraćaj se bazirao na Unsku prugu, koja je povezivala Bihać, Zagreb i Split. Trenutno, Unska pruga

1Izvor: Prostoni plan Federacije BiH 2008 – 2028

17 | S t r a n a

je u lošem stanju i njome djelimično saobraćaju samo teretni željeznički vozovi te se vrši samo

osnovno održavanje postojeće infrastrukture.

Svi značajniji javni ceste na području USK su izgrađene i prije više od 20 godina. Saobraćajne

konstrukcije su dotrajale, tehnički elementi cesta ne zadovoljavaju kriterije koji osiguravaju

bezbjedno odvijanje saobraćaja, vertikalna saobraćajna signalizacija i oprema na cestama je dotrajala

i nedovoljna, obnavljanje horizontalne signalizacije se ne vrši redovno na svim cestama, neuređene

su raskrsnice i priključci. Veliki broj cesta je u lošem stanju, bez obzira na to što se u poslijeratnom

periodu dosta ulagalo u rekonstrukciju, rehabilitaciju i modernizaciju cesta. Glavni saobraćajni tokovi

se odvijaju kroz gradske centre (Bihać, Bosanska Krupa, Velika Kladuša, Ključ, Bužim). Nedostaju

savremene obilaznice gradskih središta, a pješački saobraćaj je nedovoljno uređen. Od posebnog

značaja za USK su magistralni putevi:

• M 5: Granica s RH – Bihać – Ključ – Jajce, koja pripada mreži evropskih puteva (E 761), te kojom se ostvaruje veza sa glavnim centrom FBiH, odnosno BiH, koridorom Vc i Republikom Hrvatskom,

• M 4.2: Granica s RH – Velika Kladuša – Cazin Srbljani, kojom se ostvaruje veza kantona s Republikom Hrvatskom,

• M 14: Bihać – Bosanska Krupa – Bosanska Otoka – linija entiteta, veza kantona sa drugim entitetom,

• M 15: Ključ – Sanski Most – linija entiteta, veza kantona sa drugim entitetom

Slika 2.3. Ceste USK prema kategoriji

Preko 50% motornih vozila je starije od 15 godina, što je sa brojnih aspekata nepovoljno, počevši od

povećanja rizika saobraćajnih nezgoda do prekomjerne emisije zagađujućih materija.

49

29

13 9 00

10

20

30

40

50

60

Nekategorisani Lokalni Regionalni Magistralni Autocesta

%

18 | S t r a n a

Slika 2.4. Pregled registriranih motornih vozila prema starosti

Tabela 2.1. Prosječni ljetni i prosječni godišnji dnevni saobraćaj (PLDS i PGDS) na području USK2

Cesta Dionica Dužina

(km) Mjesto PGDS PLDS

M 4.2 Granica HR (Karlovac) - Skokovi 24,01

Skokovi 2.647 3.010

M 4.2 Granica HR (Karlovac) - Skokovi Polje 8.879 /

M 4.2 Obilaznica Velika Kladuša 1,88 V. Kladuša 1.250 1.444

M 4.2 Skokovi - Srbljani 25,06

Ostrožac 5.940 6.601

M 4.2 Skokovi - Srbljani Cazin 13.065 /

M 5 Granica BiH/HR (Izačić) - Bihać 4 14,14

Izačić 3.054 3.951

M 5 Granica BiH/HR (Izačić) - Bihać 4 Kamenica 8.293 /

M 5 Bihać 5 - Bihać 6 2,84

Ina - Petrol BP 5.577 /

M 5 Bihać 5 - Bihać 6 Čavkunović BP 10.367 /

M 5 Ripač - Vrtoče 2 26,99 Ripač 3.452 4.288

M 5 Vrtoče 2 - Bosanski Petrovac 4 18,38 Vrtoče 1.712 1.884

M 5 Gornje Bravsko - Ključ 20,67

Klenovac 1.659 1.665

M 5 Gornje Bravsko - Ključ Ključ 4.063 /

M 14 Bihać 4 - Srbljani 11,67 Kostela 4.859 5.055

M 14 Srbljani - Bosanska Krupa 1 21,51

B. Krupa 1.619 1.774

M 14 Srbljani - Bosanska Krupa 1 Ljusina 4.191 /

M 14 Bosanska Krupa 1 - Otoka 11,36 B. Krupa 6.023 /

M 15 Prijedor - Sanski Most 1 5,15 Brdari 96 3.084 /

M 15 Sanski Most 1 - Kamičak 12,57 Tomina 2.468 2.538

M 15 / R 410a

Kamičak - Ključ 25,98 Pudin Han 2.107 2.909

Na lokalnom nivou emisije zagađujućih materija u zrak iz sektora saobraćaja su najznačajnije za

nitrooksidi (NOx) i ugljenmonoksid (CO), te čvrste čestice (PM10). One su direktno uvjetovane

starošću vozila i prijeđenih kilometara puta. Imajući u vidu značajno star vozni park na području USK,

gdje preko 80% motornih vozila ne ispunjava EURO 4 normu. Međutim, može se konstatirati da je

cestovni saobraćaj relativno niskog intenziteta na većem području kantona, izuzev cesta unutar i

između gradova Bihać i Cazin, te Bosanska Krupa.

2 Izvor: Brojanje saobraćaja na magistralnim cestama Federacije BiH u 2015. godini (Direkcija cesta FBiH)

310

524

2.042

8.575

14.521

28.031

0 5.000 10.000 15.000 20.000 25.000 30.000

Do 1

1 – 2

3 – 5

6 – 10

11 – 15

15 i više

Broj motornih vozila

Go

din

e s

taro

sti

19 | S t r a n a

Slika 2.5. Vizualizacija prosječnog dnevnog saobraćaja na godišnjem nivou na području USK3

2.3. Stanovništvo i stambeni sektor

Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini je izvršen u 2013. godini, prema kojem na

području USK živi 273.261 stanovnika u 78.267 domaćinstava. Prema ovim podacima prosječni broj

članova domaćinstva je 3,5. Prema zvaničnim podacima Agencija za statistiku F BiH najnaseljeniji je

grad Cazin, dok u Bosanskom Petrovcu živi najmanje stanovnika.

3 Izvor: Brojanje saobraćaja na magistralnim cestama Federacije BiH u 2015. godini (Direkcija cesta FBiH)

20 | S t r a n a

Tabela 2.2. Broj članova po domaćinstvu na području USK4

Općina Prosječni broj članova po domaćinstvu

Ukupan broj domaćinstava

Ukupan broj stanovnika

Bihać 3,07 18.294 56.261

B. Krupa 3,33 7.675 25.545

B. Petrovac 2,62 2.798 7.328

Bužim 4,47 4.326 19.340

Cazin 3,96 16.686 66.149

Ključ 3,35 4.990 16.744

Sanski Most 3,49 11.847 41.475

Velika Kladuša 3,47 11.651 40.419

USK 3,49 78.267 273.261

Slika 2.6. Broj stanovnika na području USK 1991. i 2013. godine

Gustoća naseljenosti Unsko-sanskog kantona u 2013. godini je iznosila 66,2 st/km2, što je ispod

prosjeka u Federaciji BiH, gdje prosječna gustoća naseljenosti iznosi 84,8 st/km2. Najgušće naseljene

općine Unsko-sanskog kantona su Cazin, Velika Kladuša i Bužim, dok je Bosanski Petrovac najmanje

naseljena općina u kantonu.

Pad broja stanovnika u USK posljedica je promjene administrativnih granica općina i njihovog

cijepanja, ljudskih gubitaka tokom ratnih godina i značajnog iseljavanja stanovništva u evropske i

prekookeanske zemlje u posljednjih 20 godina. Broj stanovnika u 2013. u odnosu na 1991. godinu je

manji za preko 70.000 stanovnika.

4 Agencija za statistiku BiH; Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH, 2013.

40.419

41.475

16.744

66.149

19.340

56.261

7.328

25.545

52.908

55.146

28.610

63.409

16.940

72.454

15.246

38.604

Velika Kladuša

Sanski Most

Ključ

Cazin

Bužim

Bihać

B. Petrovac

B. Krupa 1991 (343.317 st.)2013 (273.261 st.)

21 | S t r a n a

Slika 2.7. Stanovništvo prema starosti po petogodištima

Sa slike 2.7. se može uočiti da u USK živi više stanovništva mlađe dobi u odnosu na prosjek BiH. U

kontekstu kvaliteta zraka to je naročito značajno za djecu u dobi do 15 godina kojih je na području

USK za 14 % više u odnosu na prosjek BiH.

U nastavku je prikazan ukupni stambeni fond na području USK.

Tabela 2.3. Stambene zgrade prema broju stanova na području USK5

Općina Broj zgrada prema broju stanova

Ukupno 1 2 3 4 5 6-10 11-20 21-30 31-50 50+

Bihać 15.626 2.218 314 69 24 43 47 29 33 15 18.418

B. Krupa 8.169 970 85 19 4 20 14 4 2 0 9.287

B. Petrovac 3.507 336 33 7 1 12 16 2 0 0 3.914

Bužim 4.255 275 24 1 1 3 0 0 0 0 4.559

Cazin 16.438 1.167 115 13 5 24 19 2 3 3 17.789

Ključ 4.313 827 86 28 8 29 25 9 2 0 5.327

Sanski Most 10.885 1.594 176 27 8 43 42 14 4 5 12.798

V. Kladuša 12.060 1.459 196 34 8 28 36 5 5 0 13.831

USK 75.253 8.846 1.029 198 59 202 199 65 49 23 85.923


0,00%

2,00%

4,00%

6,00%

8,00%

10,00%

Starosna dob

BiH

USK

22 | S t r a n a

Tabela 2.4. Broj i površina stanova prema namjeni korištenja na području USK6

Općina

Stanovi koji se koriste

Ukupno Samo

stanovanje Stanovanje i obavljanje djelatnosti

Samo za obavljanje djelatnosti

Za odmor i rekreaciju

U vrijeme sezonskih radova u poljoprivredi

Od strane privremeno

prisutnog lica

Prazan stan

Bihać Broj 17.793 176 122 542 33 171 445 25.491

Površina 1.617.470 25.919 9.915 41.922 2.307 14.167 43.556 2.274.508

B. Krupa Broj 7.464 58 22 142 37 146 359 11.000

Površina 698.591 7.258 1.393 9.058 2.280 10.478 40.470 996.473

Bosanski Petrovac

Broj 2.704 16 2 66 12 37 51 4.676

Površina 230.710 2.670 190 4.402 802 2.773 4.528 385.627

Bužim Broj 4.260 34 0 7 2 7 2 4.907

Površina 472.858 6.896 0 604 190 502 176 545.097

Cazin Broj 16.362 118 13 94 26 115 39 20.052

Površina 1.781.012 17.179 1.228 7.247 2.104 8.864 4.662 2.142.569

Ključ Broj 4.864 25 4 85 15 66 85 7.251

Površina 437.794 2.281 230 5.827 1.012 5.224 8.168 620.856

Sanski Most Broj 11.622 55 22 102 18 268 212 16.557

Površina 1.030.470 6.256 1.492 7.106 1.203 21.219 19.047 1.410.174

Velika Kladuša

Broj 11.409 75 15 47 15 157 160 4.901

Površina 1.098.219 8.353 1.280 4.201 1.152 12.377 17.998 453.190

USK Broj 76.478 557 200 1.085 158 967 1.353 106.713

Površina 7.367.124 76.812 15.728 80.367 11.050 75.604 138.605 9.972.074


23 | S t r a n a

2.4. Javni sektor

Na području USK kao jednoj od administrativnih jedinica unutar F BiH je smješten značajan broj

javnih ustanova kojim se upravlja sa nivoa entiteta, kantona ili općine. Studija o energetskoj

efikasnosti javnih objekata Unsko-sanskog kantona kao podloga Plana energetske efikasnosti u

javnim objektima Unsko-sanskog kantona 2015-2017. je u analizu postojećeg stanja uvrstila 214

objekata javnih ustanova podijeljenih u sljedeće grupe:

1. Objekti osnovnih i srednjih škola

2. Obdaništa

3. Zdravstvene ustanove i

4. Objekti policije i sudova.

Tabela 2.5. Pregled objekata javnih ustanova na području USK za 2015. godinu7

Objekat Br. Površ. (m

2)

Ukupna potrebna

finalna en. (MWh)

Potrebna finalna

energija po objektu (MWh)

Potrebne godišnje količine energenata za grijanje

Lož ulje (000 l)

Ugalj

(t)

Ogrjevno drvo (m

3)

Pelet

(t)

El. energija (MWh)

Osnovne i srednje škole

179 244.442 54.960 311 1.521 8.539 15.438 119 0

Obdaništa 9 7.271 1.353 150 111 4 27 28 241

Zdravstvene ustanove

14 39.701 7.663 547 664 474 657 0 0

Policija i sudovi

12 13.585 3.241 270 159 97 1.028 0 188

UKUPNO 214 304.999 67.27 1.278 2.455 9.114 17.150 147 429

Iz navedene tabele se može zaključiti da se za grijanje u javnim ustanovama najviše koristi lož ulje,

dok se pelet koristi u vrlo ograničenim količinama. Komparaciju po potrebnim količinama pojedinih

energentima je moguće dati u novčanim jedinicama, a što je prikazano slici 2.8.

7 UNDP i CRP; Plana energetske efikasnosti u javnim objektima Unsko-sanskog kantona 2015.-2017.

24 | S t r a n a

Slika 2.8. Pregled potrebnih energenata u javnim objektima na području USK izraženih u novčanim

jedinicama8

2.5. Privreda

Prema podacima federalnog zavoda za statistiku FBiH na području USK u 2015. godini registrirano je

ukupno 5.112 pravnih lica od kojih je najviše registrirano u Gradu Bihaću i to 35%, a najmanje u

Bosanskom Petrovcu i to 4%. Najveći broj pravnih lica je registrirano za obavljanje trgovine na veliko i

malo, dok je relativno mali broj registriranih pravnih subjekata u prerađivačkoj industriji.

Slika 2.9. Pregled pravnih lica u USK prema vrsti djelatnosti

Sa aspekta uticaja na kvalitetu zraka, industrijske grane kao što su prerađivačka, rudarstvo,

proizvodnja električne energije i građevinarstvo mogu imati najviše uticaja. Kao što je već

konstatirano na području USK je relativno mali broj preduzeća registriranih za ove djelatnosti (zbirno

18%), međutim u 2015. godini u ovim djelatnostima je investirano preko 40 mil. KM, odnosno 36%

ukupnih investicija na području USK.

Prema dostupnim informacijama od strane Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu

okoliša USK-a i Ministarstva okoliša i turizma FBiH na području USK je izdato preko 300 okolinskih

8 UNDP i CRP; Plana energetske efikasnosti u javnim objektima Unsko-sanskog kantona 2015.-2017.

63,16%

18,83%

16,74%

0,42%0,84%

Lož ulje

Ugalj

Ogrijevno drvo

Pelet

El. Energija

0 500 1000 1500 2000

Proizvodnja i opskrba el.e.

Vađenje ruda i kamena

Umjetnost, zabava i rekreacija

Prerađivačka industrija

Ostale uslužne djelatnosti

Trgovina na veliko i malo

Ostalo

25 | S t r a n a

dozvola na kantonalnom i federalnom nivou. Imajući u vidu mogući uticaj na kvalitet zraka

identificirano je ukupno 260 pravnih lica prikazanih u donjoj tabeli.

Tabela 2.6. Pregled izdatih okolinskih dozvola prema djelatnosti u USK9

Vrsta djelatnosti Broj pravnih lica Udio

Benzinska pumpa 89 34,2%

Drvoprerađivačka industrija 59 22,7%

Ekstraktivna industrija 37 14,2%

Betonara 12 4,6%

Prečišćivač otpadnih voda 9 3,5%

Terminal naftnih derivata 8 3,1%

Obrada metala 8 3,1%

Klaonica 6 2,3%

Asfaltna baza 5 1,9%

Farma 5 1,9%

Proizvodnja građevinskih materijala 5 1,9%

Upravljanje otpadom 4 1,5%

Reciklaža 3 1,2%

Mljekara 2 0,8%

Prehrambena industrija 2 0,8%

Ciglana 1 0,4%

Kožara 1 0,4%

Pivara 1 0,4%

Proizvodnja rashladnih aparata 1 0,4%

Štamparija 1 0,4%

Proizvodnja sanitetskih materijala 1 0,4%

UKUPNO 260 100,0%

Kao što je navedeno u tabeli 2.6. najviše pravnih lica za koje su izdate okolinske dozvole, a koje mogu

imati uticaj na kvalitetu zraka su benzinske pumpe i drvoprerađivači koji čine skoro 50%. Drugi

značajniji podatak jeste njihova geografska rasprostranjenost, te se sa donje slike može zaključiti da

je 75% pravnih lica smješteno u blizini gradova Bihać, Cazin, Bužim, V. Kladuša i B. Krupa.

9 Pregled izdatih dozovla objavljeni na web stranicama Federalnog ministarstva okoliša i turizma i Ministarstva

za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliš USK

26 | S t r a n a

Slika 2.10. Pregled značajnih operatera za koje su izdate okolinske dozvole i koje mogu imati uticaj na

kvalitetu zraka

2.6. Klimatske karakteristike

Na prostoru Unsko-sanskog kantona nalaze se dvije meteorološke stanice (Bihać, Sanski Most) sa

kojih su preuzeti podaci za analizu kvantnih pokazatelja klimatskih parametara i za određivanje

klimatskog tipa. Mjerna stanica Bihać nalazi se u gradu Bihaću i smještena je na visini od 246 m, dok

je mjerna stanica Sanski Most smještena u gradu Sanski Most na nadmorskoj visini od 158 m. Prema

podacima sa mjernih stanica determinisana je klima ovog područja. Na osnovu termičkih i

pluviometrijskih modela utvrđeno je da je na području Unsko-sanskog kantona zastupljena

kontinentalna klima, odnosno umjereno topli i vlažni klimat (Cfb klimat po Kepenu). Glavna

karakteristika ovog klimata jeste ravnomjerna raspodjela padavina, gdje se godišnje izluči od 700 mm

do 1.200 mm padavina. Prosječna temperatura zraka Unsko-sanskog kantona iznosi oko 10°C, dok se

temperaturni minimum javlja u januaru, a temperaturni maksimum u julu. Obzirom da na klimu ovog

područja utiče dotok maritimnog zraka sa Jadrana i blizina planinskih vijenaca dolazi do modifikacije

vrijednosti klimatskih parametara pa samim tim i klimatskih odlika. Na ovom području zastupljeni su i

Cfbx''s klimat po Kepenu kojeg karakterišu topla ljeta bez sušnog razdoblja, te Dfb klimat (vlažna

borealna klima) kojeg karakterišu topla ljeta, sa snježnim pokrovom u zimskim mjesecima.

Prema podacima iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda na području Unsko-sanskog kantona

prosječna temperatura zraka u periodu 1950 – 2015 iznosi 10,75 °C, dok prosječna godišnja količina

27 | S t r a n a

padavina iznosi 1207 mm. Padavine su ravnomjerno raspoređene u toku cijele godine, a u zimskim

mjesecima javlja se snijeg.

Tabela 2.7. Klimatski elementi zabilježeni u periodu 1951. – 2015. god10.

SREDNJE VRIJEDNOSTI APSOLUTNE VRIJEDNOSTI

Godišnja

temp. zraka

Zimska temp. zraka

Ljetna temp. zraka

God. sume padavina

Max. temp. zraka

Datum Min.

temp. zraka

Datum

Bihać 11,0 1,9 19,9 1.342 42,0 8.8.2013 - 29,2 17.12.1956

S. Most 10,5 1,0 19,6 1.072 40,8 16.8.1952 - 30,3 17.12.1956

Na osnovu mjerenja sa meteoroloških stanica u općinskim centrima Unsko-sanskog kantona,

dobivene su srednje godišnje vrijednosti temperature zraka prema višegodišnjim mjerenjima. Za isti

vremenski period zabilježene su apsolutne minimalne i apsolutne maksimalne vrijednosti

temperature zraka.

Tabela 2.8. Vrijednosti važnijih meteoroloških parametara na meteorološkoj stanici u Bihaću

2010 2011 2012 2013 2014 2015

SREDNJE GODIŠNJE VRIJEDNOSTI

Pritisak/tlak zraka, mb 985,0 989,8 987,9 987,2 987,1 989,7

Temperatura zraka 11,2 11,4 12,1 11,6 12,7 12,2

Relativna vlažnost zraka 73 71 69 74 78 75

Oblačnost/osmina 5 4 4 5 5 4,6

GODIŠNJE VRIJEDNOSTI

Apsolutna max. temp. zraka 38,0 39,6 40,0 42,0 34,6 37,9

Apsolutna min. temp. zraka -14,2 -13,2 -21,0 -11,0 -12,3 -17,5

Količina padavina 1.835,6 886,2 1.358,3 1.495,5 1.934,3 1.377,7

Broj dana sa padavinama 176 135 139 165 159 149

Broj dana sa snježnim prekrivačem 78 57 45 66 21 39

Max. visina snježnog pokrivača 37 41 54 64 34 67

Trajanje sijanja sunca (sati) 1.828,9 2.148,6 2.333,9 1.959,2 1.771,3 2.066,5

Poređenjem prosječnih temperatura zraka u Bihaću, u periodu 2010 – 2015 uočava se osciliranje u

temperaturnim vrijednostima. Najveća prosječna temperatura zraka iznosila je 12,7 °C i to 2014.

godine, dok je već 2015. godine bila manja za 0,5 °C. U odnosu na 2010. godinu prosječna

temperatura zraka u navedenom periodu povećala se za 1°C. Ove vrijednosti rezultat su klimatskih

promjena. Zahvaljujući ovom trendu povećanja prosječnih temperatura zraka dolazi do smanjenja

potreba za grijanjem u zimskim mjesecima, što podrazumijeva i smanjenu potrošnju energenata (na

području USK drvo najčešće korišteni energent), odnosno smanjenje emisija zagađujućih materija u

zrak.

10

Izvor: Unsko Sanski kanton u brojkama 2015; Federalni zavod za statistiku

28 | S t r a n a

Slika 2.11. Grafički prikaz učestalosti i maksimalnih brzina vjetra za Bihać – višegodišnji niz (1961.-

1990.)

Prema podacima prikazanim na slici 2.11. može se zaključiti da su dominantni vjetrovi južnog,

jugoistočnog i jugozapadnog pravca, dok maksimalne brzine dosežu vjetrovi jugozapadnog i

sjeveroistočnog pravca.

Slika 2.12. Grafički prikaz učestalosti i maksimalnih brzina vjetra za Bihać – za 2015. godinu11

2.7. Javno zdravstvo

Sistem zdravstvene zaštite na području Unsko-sanskog kantona organiziran je kroz primarnu i

sekundarnu, te dijelom i tercijarnu zdravstvenu zaštitu. Primarna i sekundarna zdravstvena zaštita

odvija se putem područnih ambulanti, matičnih domova zdravlja i hitne pomoći. Opremljenost

11

Izvor: Meteorološki godišnjak 2015; Federalni hidrometeorološki zavod

29 | S t r a n a

ambulanti i domova zdravlja varira od općine do općine. Sekundarna i djelomično tercijarna

zdravstvena zaštita se pruža u dvije bolnice na području kanton, i to u Kantonalnoj bolnici „Dr. Irfan

Ljubijankić“ u Bihaću te u Općoj bolnici u Sanskom Mostu. Pored područnih ambulanti, domova

zdravlja te bolnica, na području Unsko-sanskog kantona djeluje i Zavod za javno zdravstvo USK. To je

zdravstvena ustanova koja obavlja javno-zdravstvenu djelatnost sekundarnog nivoa, a svoju

djelatnost ostvaruje kroz rad četiri specijalističke službe:

• Higijena i zdravstvena ekologija sa sanitarnom kemijom,

• Mikrobiologija,

• Epidemiologija,

• Socijalna medicina i organizacija zdravstva sa zdravstvenom statistikom i informatikom.

Već dugi niz godina aktivno je i lječilište Gata, za čije su vode utvrđena ljekovita svojstva, i koriste se

za rehabilitacijski tretman. Različiti nivoi specijalističkih pregleda mogu se obaviti i u privatnim

poliklinikama u Bihaću, Bosanskoj Krupi, Cazinu i Velikoj Kladuši. Opremljenost bolnica na području

USK nije usklađena s standardima EU-a. Finansijske poteškoće uzrok su nedovoljne materijalno-

tehničke opremljenosti većine domova zdravlja i područnih ambulanti porodične medicine,

nedovoljnog broja educiranih zdravstvenih radnika i česte fluktuacije liječnika. Broj kreveta i

opremljenost ustanova zdravstvene zaštite ne zadovoljava potrebe.

30 | S t r a n a

3. STANJE KVALITETA

ZRAKA U UNSKO –

SANSKOM KANTONU

31 | S t r a n a

3.1. Postupak ocjene kvaliteta zraka na bazi mjerenja

Kvalitet zraka na nekom području može se ocijeniti (i) mjerenjem, (ii) proračunom i (iii) kombinovano.

Mjerenje i proračun pretpostavljaju uzimanje uzoraka zraka u vremenu i prostoru, te statističku

obradu podataka. Proračun pretpostavlja korištenje matematskih modela difuzije. Najpravilniji

pristup je kombinovani: Izvrši se proračun kvaliteta zraka primjenom modela difuzije, a zatim

mjerenjem izvrši kalibracija modela.

Kada se govori o prvoj metodi, koja je najrasprostranjenija, važno je saznanje da se kvalitet zraka ne

može odrediti direktnim mjerenjem, nego uzorkovanjem te obradom rezultata mjerenja. Kako se radi

o uzorkovanju, a imajući posebno na umu da kvalitet zraka neprekidno osciluje zbog promjena

emisije, kao i meteoroloških uslova, od kojih zavisi rasprostiranje zagađujućih materija, jasno je da se

do rezultata ne može doći bez statističke obrade. Pri tome je najvažnije saznanje da se nikada neće

saznati kakav je kvalitet zraka (kao što se ni sa jednom drugom vrstom mjerenja ne može tačno

utvrditi mjerena veličina), nego se vrši procjena vrijednosti uz nastojanje da je greška (odstupanje od

stvarne vrijednosti) što manja, pri čemu se ne zna tačna mjerena vrijednost, nego interval u kome se

ona nalazi sa određenom pouzdanošću. Uz pretpostavku da je uzorkovanje vršeno pravilno (izbor

mjerne metode i opreme, kalibracija opreme, stručnost u rukovanju opremom, uzimanje uzoraka u

pravom trenutku), postupak statističke obrade ima tok koji uključuje utvrđivanje da li uzorci

zadovoljavaju statističke zakonitosti: rezultati praćenja kvaliteta zraka u velikom broju gradova u

svijetu su pokazali da se raspodjela veličina kvaliteta zraka redovno pokorava kumulativnoj

normalno-logaritamskoj raspodjeli; ukoliko to nije slučaj, slijedi zaključak ili da je došlo do promjene

populacije (promjene u emisiji u toku mjernog perioda, promjene uslova emitovanja, ubačeni novi

izvori, …), ili da je uzorkovanje vršeno nepravilno. Ukoliko nije uzet dovoljan broj uzoraka za dati

slučaj, kriva ima karakterističnu deformaciju, te ju je moguće korigovati, čime se smanjuje mjerna

nesigurnost.

Da bi se mogla vršiti statistička analiza, vrši se uređivanje skupa dobijenih dnevnih vrijednosti, nakon

čega se formira funkcija raspodjele F mjernih vrijednosti koncentracija c, kao:

( ) qcF m =

gdje je:

q – udio izmjerenih vrijednosti koncentracija manjih od cq, u skupu mjerenih rezultata

cq – (q- kvantil; qx100 – percentil) vrijednost koncentracije od koje je manje qx100% izmjerenih

vrijednosti

Iz formirane funkcije raspodjele odrede se 95-i percentili zagađenosti i aritmetička vrijednost

koncentracije zagađujućih materija. Dalje se posebno izdvaja maksimalna izmjerena vrijednost

koncentracije cm za koju je pripadna vrijednost funkcije raspodjele qm ocjenjivana po obrascu:

( )

−==n

qcF mm

11

gdje je:

n – ukupan broj izmjerenih vrijednosti (npr. za n=360; F(cm)=99,72%)

32 | S t r a n a

Kada se utvrdi zakonitost (izgled krive), onda se iz nje određuju karakteristične vrijednosti

(aritmetička sredina, 95-i ili 98-i percentil). Ove vrijednosti je potrebno uporediti sa odgovarajućim

normama za granične vrijednosti zagađenosti (GVZ) koje se propisuju pojedinačno za svaku vrstu

zagađujućih materija. Postoji propis o dugotrajnoj graničnoj vrijednosti zagađenosti (GVZd) koji se

odnosi na dugotrajno djelovanje i propis o kratkotrajnoj graničnoj vrijednosti zagađenosti (GVZk) koji

se odnosi na kratkotrajno djelovanje. Poređenjem rezultata statističke obrade sa odgovarajućom

vrijednošću GVZ-a dobija se ocjena kvaliteta zraka posmatranog područja. Mnogi savremeni mjerni

uređaji imaju softver za proračun statističkih veličina koje definiraju kvalitet zraka, ali oni ne vrše

provjeru da li se rezultati pokoravaju datoj statističkoj zakonitosti, tj. ovi softveri se mogu koristiti u

idealnom slučaju – ukoliko je uzorkovanje vršeno pravilno (izbor termina metodom slučajnih brojeva i

u praksi bez odstupanja od tih termina) i ukoliko je uzet dovoljan broj uzoraka.

Pri ovome je potrebno imati na umu:

• vrijeme uzorkovanja može biti (u cilju poređenja sa graničnim vrijednostima kvaliteta zraka)

polučasovno ili 24-časovno. Ukoliko uređaj uzima uzorak svake tri sekunde, oni se

usrednjavaju na period od pola sata. Nadalje, polučasovne vrijednosti – ukoliko je to

potrebno – mogu se preračunati na 24-časovne vrijednosti ili ostaviti u obliku polučasovnih

vrijednosti;

• vrijeme mjerenja je godina dana (od 1. januara do 31. decembra kalendarske godine);

statistička obrada se vrši za taj period, bez obzira koliko je (pravilnih) uzoraka uzeto; ukoliko

se mjeri samo dio godine, treba rezultate preslikati na godišnji period (poznavajući

funkcionalnu statističku ovisnost) i izvršiti procjenu kvaliteta zraka (na primjer moguće je da

se mjerenja vrše samo u januaru i dobiju različiti podaci u rangu 400 do 800, a statističkom

analizom će se doći do zaključka da je prosječna godišnja vrijednost bila 250) – naravno, što

je manji broj uzoraka, posebno ukoliko oni nisu raspoređeni tokom cijele godine, mjerna

nesigurnost je viša;

• vrijeme potrebno za praćenje trenda kvaliteta zraka je minimalno pet godina; ukoliko se

mjerenje vrši samo godinu dana ne može se izvući ni pouzdan podatak o kvalitetu zraka

(mogla je to biti izuzetno povoljna ili izuzetno nepovoljna meteorološka godina); tek u

periodu od pet godina se može doći do izvjesnog zaključka o trendu; pouzdaniji rezultati se

dobiju kroz desetogodišnje praćenje. Stoga je bolje vršiti mjerenja na manjem broju stanica i

manjim brojem uzoraka, čak i jednostavnim i manje pouzdanim metodama mjerenja, ali duži

period godina, a ne intenzivno godinu dana, a zatim prekinuti mjerenja.

Mjerne stanice za ispitivanje kvaliteta zraka treba da ispune čitav niz zahtjeva da bi njihovi rezultati

mjerenja bili reprezentativni za mjerno područje koje one pokrivaju. Stanica mora biti tako locirana

da je reprezentativna za područje koje pokriva i da daje usporedive podatke sa drugim stanicama u

mreži mjerenja. Stanica je reprezentativna za neko područje ukoliko dobiveni podaci odražavaju

razine i varijacije u koncentraciji polutanata na datom području. Da bi stanica bila reprezentativna ne

smije biti u blizini lokalnih izvora zagađivanja zraka, a ulazni otvor stanice mora biti na sigurnoj

udaljenosti od površina koje apsorbiraju ili adsorbiraju i od zapreka koje sprečavaju cirkulaciju zraka.

Da bi stanice neke mreže mjerenja dale međusobno usporedive podatke mora biti standardizirana

33 | S t r a n a

visina ulaznog otvora, tip uređaja i metoda mjerenja. Pri mjerenju onečišćenja zraka od mobilnih

izvora mora i udaljenost od toka prometa biti precizna obzirom na pad koncentracije sa udaljenošću.

Propisuje se postupak rada za osoblje i metode baždarenja mjerne opreme, kao garancija da dobijene

cifre odgovaraju stvarnim vrijednostima. Broj stanica za mjerenje kvaliteta zraka zavisi od:

• emitera polutanata

• tipa i količine polutanata koji se emituju

• ruže vjetrova područja

• topografskih uslova

3.2. Granične vrijednosti kvaliteta zraka u Federaciji Bosne i Hercegovine

Granične vrijednosti kvaliteta zraka u FBiH su propisane Pravilnikom o načinu vršenja monitoringa

kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda

kvaliteta zraka („Službene novine Federacije BiH“, br. 01/12).

Donošenjem ovog Pravilnika, između ostalog, transponirane se granične vrijednosti kvaliteta zraka iz

Direktive EU o ambijentalnom kvalitetu zraka i čišćem zraka za Evropu koja je usvojena 2008. godine

(Directive 2008/50/EC). Pravilnik propisuje granične i tolerantne vrijednosti ambijentalnih

koncentracija zagađujućih materija, te rokove za dostizanje graničnih vrijednosti. Granične vrijednosti

kvaliteta zraka u FBiH za zagađujuće materije relevantne za procjenu uticaja termoelektrana na

kvalitet zraka (sumpor dioksid, azotni oksidi, i čvrste čestice) dati su u Tabeli 3.1.

Tabela 3.1. Granične vrijednosti kvaliteta zraka sa aspekta zaštite zdravlja stanovnika u Federaciji BiH

(“Službene novine FBiH br. 01/12)

Period

usrednjavanja Granična vrijednost Granica tolerancije

Tolerantna

vrijednost

Rok za

dostizanje

granične

vrijednosti

Sumpor dioksid

jedan sat 350 µg/m3, ne smije se

prekoračiti više od 24 puta u jednoj kalendarskoj godini

150 µg/m3 (43 % od granične

vrijednosti), 1. januara 2010. godine, umanjuje se 1. januara 2012. godine, a potom na svakih 12 mjeseci na jednake godišnje procente da bi se do 1. januara 2021. godine dostiglo 0 %

500 µg/m3 1. januar 2021.

godine

jedan dan 125 µg/m3, ne smije se

prekoračiti više od tri puta u jednoj kalendarskoj godini

- 125 µg/m3 1. januar 2021.

godine

kalendarska godina

50 µg/m3 - 50 µg/m

3 1. januar 2021.

godine

Azot dioksid

jedan sat 200 µg/m3, ne smije se 50 % od granične vrijednosti 225 µg/m

3 1. januar 2021.

34 | S t r a n a


1. januara 2010. godine, umanjuje se 1. januara 2012. godine, a potom svakih 12 mjeseci za jednake godišnje procente da bi se do 1. januara 2021. godine dostiglo 0 %

godine

jedan dan 85 µg/m3 47 % od granične vrijednosti

1. januara 2010. godine, umanjuje se 1. januara 2012. godine, a potom svakih 12 mjeseci za jednake godišnje procente da bi se do 1. januara 2021. godine dostiglo 0%

125 µg/m3 1. januar 2021.

godine

kalendarska godina

40 µg/m3 50 % od granične vrijednosti


60 µg/m3 1. januar 2021.

godine

Suspendovane čestice PM10

jedan dan 50 µg/m3, ne smije se


50 % od granične vrijednosti 1. januara 2010. godine, umanjuje se 1. januara 2012. godine, a potom svakih 12 mjeseci za jednake godišnje procente da bi se do 1. januara 2021. godine dostiglo 0 %

75 µg/m3 1. januar 2021.

godine

kalendarska godina



48 µg/m3 1. januar 2021.

godine

Suspendovane čestice PM2,5

kalendarska godina


31.12.2011. godine, umanjuje se narednog 1. januara 2013. godine, a zatim na svakih 12 mjeseci za jednake godišnje procente do dostizanja 0 % do 1. januara 2021. godine

30 µg/m3 1. januar 2021.

godine

Pravilnikom se propisuju i zahtjevi u pogledu kvaliteta podataka za ocjenjivanje kvaliteta zraka

(maksimalna mjerna nesigurnost, minimalna raspoloživost podataka i minimalna vremenska

pokrivenost). Za fiksna mjerenja koncentracije sumpor dioksida, azotnih oksida i ugljen monoksida,

maksimalna mjerna nesigurnost je 15 %, a za suspendovane čestice (PM10 i PM2,5) je 25 %.

35 | S t r a n a

Minimalna raspoloživost podataka je 90 %. Minimalna vremenska pokrivenost je propisana samo za

benzen.

Za indikativna mjerenja, maksimalna mjerna nesigurnost za mjerenja koncentracije sumpor dioksida,

azotnih oksida i ugljen monoksida je 25 %, a za suspendovane čestice (PM10 i PM2,5) 50 %.

Minimalna raspoloživost podataka je 90 %. Minimalna vremenska pokrivenost mjerenja za sumpor

dioksid, azotne okside, ugljen monoksid i suspendovane čestice (PM10 i PM2,5) je 14 %. S obzirom da

je period praćenja kalendarska godina, u slučaju dnevnog uzorkovanja, minimalni broj rezultata

mjerenja je 52. Dodatno, mjerenja moraju biti raspoređena tokom godine tako da budu

reprezentativna u odnosu na različite klimatske uslove i saobraćaj.

3.3. Obrada rezultata mjerenja kvaliteta zraka na području Unsko-sanskog kantona

Mjerenja kvaliteta zraka na području Unsko-sanskog kantona vršena su do 1992. godine. Danas ne

postoji mjerenje, tako da se može govoriti samo o kvalitetu zraka u periodu od 1983. godine do 1992.

godine. U tom periodu su vršena mjerenja na pet lokacija (Bihać, Velika Kladuša, Sanski Most, Cazin i

Bosanski Petrovac) i jednoj lokaciji koja ja u Republici Hrvatskoj, ali je u blizini granice sa Unsko-

sanskim kantonom (Dvor na Uni).

Vršena su mjerenja koncentracija sumpor dioksida i dima standardnom britanskom metodom što

znači da je period uzorkovanja bio 24 sata. Princip metode je da se uzorak zraka poznatog volumena

propušta tokom 24 sata kroz ispiralicu s razrijeđenom otopinom vodik peroksida, pri čemu sumpor

dioksid oksidira u sumpornu kiselinu, čija se koncentracija određuje titracijom natrij tetraboratom uz

indikator, koji mijenja boju pri pH 4,5. Na istom uređaju skupljaju se i čestice dima na filtar papiru

Whatman br. 1. standardnog promjera, stvarajući tamnu mrlju. Reflektometrom se, mjereći optičku

gustoću, dobiva odgovarajuća masena koncentracija dima. Navedene dvije zagađujuće materije su

smatrane najrelevantnijim za ocjenu stanja kvaliteta zraka jer je Katastar emisija u BiH iz 1980.

godine pokazao da su emisije tih zagađujućih materija dominantne. Poznato je da je saobraćaj, uz

energetiku, dominanti izvor azotnih oksida. S obzirom na nivo razvijenosti saobraćaja u tom periodu

azotni oksidi nisu bili značajni sa aspekta kvaliteta zraka. Uz to, metode mjerenja koje su korištene

bile su namijenjene za mjerenje koncentracija sumpor dioksida i dima.

Na slici 3.1. prikazane su srednje godišnje vrijednosti koncentracija sumpor dioksida na šest mjernih

stanica u periodu od 1983 - 1992. godine.

36 | S t r a n a

Slika 3.1. Prosječne godišnje koncentracije sumpor dioksida na mjernim stanicama na području

Unsko-sanskog kantona12

Najviše srednje godišnje koncentracije sumpor dioksida u posmatranom periodu su zabilježene u

Velikoj Kladuši 1983. godine (26 µg/m3). Iste godine, najniža vrijednost je bila u Dvoru na Uni (12

µg/m3), da bi na toj lokaciji koncentracija 1986. godine skočila na 21 µg/m3. Srednja vrijednost

srednjih godišnjih koncentracija je najviša u Velikoj Kladuši i iznosi 14,57 µg/m3, zatim u Sanskom

Mostu, 12,88 µg/m3. Iako je u Bihaću najveća koncentracija stanovništva, srednja vrijednost

koncentracija je niža od dva navedena grada.

Generalno se može reći da su srednje godišnje koncentracije sumpor dioksida u periodu 1983-1992.

godina bile prihvatljive i da su imale trend pada. U prosjeku, trend pada je iznosio oko 50 %. Srednje

godišnje koncentracije su znatno niže od današnje granične vrijednosti za srednju godišnju vrijednost

(50 µg/m3). Tada važeća granična vrijednost je bila znatno viša (110 µg/m3), pa je zaključak da se

kvaliteta zraka, sa aspekta srednjih godišnjih koncentracija sumpor dioksida, u tom periodu, može

ocijeniti kao veoma dobra.

Na slici 3.2. su prikazane srednje vrijednosti srednjih godišnjih koncentracija sumpor dioksida za

posmatrani period.

12

Analizirani su i rezultati mjerenja kvaliteta zraka na mjernoj stanici Dvor na Uni (Republika Hrvatska) jer je reprezentativna za dio područja današnjeg Unsko-Sanskog kantona.

0

20

40

60

80

100

120

1983 1984 1985 1986 1987 1988 1989 1990 1991 1992

µg/m

3sumpor dioksid

Velika Kladuša

Sanski Most

Stanica Dvor na Uni

Cazin

Bosanski Petrovac

Bihać

GVKZ aktuelna

GVKZ 80-te

37 | S t r a n a

Slika 3.2. Srednje vrijednosti srednjih godišnjih koncentracija sumpor dioksida u periodu 1983 – 1992.

Na slici 3.3. prikazane su srednje godišnje vrijednosti koncentracija dima na šest mjernih stanica u

periodu od 1983. do 1992. godine.

Slika 3.3. Prosječne godišnje koncentracije dima na mjernim stanicama na području Unsko-sanskog

kantona

Najviše srednje godišnje koncentracije dima u posmatranom periodu su zabilježene u Velikoj Kladuši

1989. godine i u Dvoru na Uni 1983. godine (42 µg/m3). Nakon 1983. godine primjetan je drastičan

pad koncentracija u Dvoru na Uni, tako je već 1989. godine koncentracija 6 puta niža. Za razliku od

0

10

20

30

40

50

60

70

1983 1984 1985 1986 1987 1988 1989 1990 1991 1992

µg/m

3

dim

Velika Kladuša

Sanski Most

Stanica Dvor naUniCazin

BosanskiPetrovacBihać

GVKZ 80-te

38 | S t r a n a

Dvora na Uni, u Velikoj Kladuši zabilježena su kolebanja koncentracija (smjena pada i porasta). Na

ostalim lokacijama koncentracije su stagnirale između 18 i 32 µg/m3. Najviša srednja vrijednost

srednjih godišnjih koncentracija zabilježena je u Velikoj Kladuši, pa u Bihaću.

Generalno se može reći da su srednje godišnje koncentracije dima u periodu 1983-1992. godina bile

prihvatljive te da, osim u Dvoru na Uni, nisu imale trend pada. Danas ne postoji granična vrijednost za

dim. Dim je jedna komponenta koncentracija PM10, pa se danas na taj način uzima u obzir. Tada

važeća granična vrijednost za dim je bila 60 µg/m3, to znači da u posmatranom periodu nije bilo

prekoračenja graničnih vrijednosti, ali je približavanje graničnoj vrijednosti znatno više nego u slučaju

sumpor dioksida.

Na slici 4.4. su prikazane srednje vrijednosti srednjih godišnjih koncentracija dima za posmatrani

period.

Slika 3.4. Srednje vrijednosti srednjih godišnjih koncentracija dima u periodu 1983 – 1992.

Na slici 3.5. su prikazane vrijednosti 98-og percentila koncentracija sumpor dioksida na šest mjernih

stanica u periodu od 1983. do 1992. godine.

39 | S t r a n a

Slika 3.5. Vrijednost 98-og percentila koncentracije sumpor dioksida na mjernim stanicama na

području Unsko-sanskog kantona

Najviše vrijednosti koncentracija 98-og percentila sumpor dioksida u posmatranom periodu su

zabilježene u Velikoj Kladuši 1985. godine (130 µg/m3). Iste godine, najniža vrijednost je bila u Dvoru

na Uni (34 µg/m3), da bi na toj lokaciji koncentracija 1986. godine skočila na 95 µg/m3. Najniže

vrijednosti su zabilježene u Bosanskom Petrovcu. Srednja vrijednost godišnjih koncentracija 98-og

percentila je najviša u Velikoj Kladuši i iznosi 81 µg/m3, zatim u Sanskom Mostu, 62,44 µg/m3. Srednja

vrijednost ovog percentila u Bihaću iznosi 58,34 µg/m3.

Generalno se može reći da su vrijednosti 98-og percentila koncentracije sumpor dioksida u periodu

1983-1992. godina bile prihvatljive i da su imale trend pada. Tako je u Bihaću, vrijednost 1984. godine

bila 56 µg/m3, a 1992. godine je pala na 23 µg/m3. Granična vrijednost za ovaj indikator, u to vrijeme

je iznosila 300 µg/m3. Iz toga se zaključuje da, sa aspekta kratkotrajnih koncentracija sumpor

dioksida, kvalitet zraka nije bio ugrožen. Danas se granične vrijednosti za kratkotrajne koncentracije

propisuju prema broju prekoračenja određene vrijednosti. Današnja granična vrijednost iznosi 125

µg/m3 (ova vrijednost ne smije se prekoračiti više od tri puta u jednoj kalendarskoj godini).

Pregledom pojedinačnih mjerenja ustanovilo se da je na mjernim lokacijama Velika Kladuša i Sanski

Most bilo prekoračenja ove vrijednosti više od tri puta u toku jedne kalendarske godine.

Na slici 3.6. su prikazane vrijednosti 98-og percentila koncentracija dima na šest mjernih stanica u

periodu od 1983 - 1992. godine.

0

50

100

150

200

250

300

350

1983 1984 1985 1986 1987 1988 1989 1990 1991 1992

µg/m

3sumpor dioksid

Velika Kladuša

Sanski Most

Stanica Dvor na Uni

Cazin

Bosanski Petrovac

Bihać

GVKZ 80-te

GVKZ aktuelno

40 | S t r a n a

Slika 3.6. Vrijednost 98-og percentila koncentracije dima na mjernim stanicama na području Unsko-

sanskog kantona

Najviše vrijednosti koncentracija 98-og percentila dima u posmatranom periodu su zabilježene u

Bihaću 1986. godine (167 µg/m3). Iste godine, najniža vrijednost je bila u Sanskom Mostu (67 µg/m3).

Najniže vrijednosti su zabilježene u Dvoru na Uni. Srednja vrijednost godišnjih koncentracija 98-og

percentila je najviša u Bihaću i iznosi 113,72 µg/m3, zatim u Velikoj Kladuši, 90 µg/m3. Iz ovoga se

zaključuje da su kućna ložišta imala dominantan uticaj na koncentracije dima s obzirom da je Bihać

područje sa najvećom gustoćom naseljenosti.

Generalno se može reći da su vrijednosti 98-og percentila koncentracije dima u periodu 1983-1992.

godina bile povišene, ali da su imale trend pada, s tim što je 1986. godine u Bihaću prekoračena

tadašnja granična vrijednost koja je iznosila 150 µg/m3. Kao što je ranije rečeno, danas ne postoji

granična vrijednost za dim. Uzimajući u obzir da je dim dio suspendovanih čestica, kada se uzmu u

obzir tadašnje vrijednosti koncentracija dima i današnje granične vrijednosti za suspendovane

čestice, može se reći da su koncentracije dima povišene i da treba poduzeti mjere za smanjenje

emisija.

S obzirom na relativno visoke vrijednosti koncentracije dima, naročito se to odnosi na 98-percentil,

može se zaključiti da su kućna ložišta imala značajan uticaj na kvalitet zraka u tom periodu. S obzirom

da se nisu vršila mjerenja koncentracije azotnih oksida, ne može se ocijeniti uticaj saobraćaja na

kvalitet zraka.

Granične vrijednosti kvaliteta zraka su značajno promijenjene u odnosu na propise iz 1980-tih godina.

Ta se promjena ogleda u dva aspekta. Kao prvo, propisi su postroženi što znači da su granične

vrijednosti niže jer se traži bolji kvalitet zraka. Drugi aspekt je taj da su relevantnije neke druge

zagađujuće materije. Na primjer, koncentracije sumpor dioksida nisu više tako visoke gotovo nigdje u

BiH kao što su bile 70-tih i 80-tih godina prošlog vijeka. To je posljedica smanjenja korištenja uglja u

gradovima zbog izgradnje daljinskih grijanja i značajnog smanjenja udjela sumpora u tečnim gorivima

(za grijanje i za saobraćaj). Međutim, prije svega zbog porasta intenziteta saobraćaja, povećane su

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

1983 1984 1985 1986 1987 1988 1989 1990 1991 1992

µg/m

3dim

Velika Kladuša

Sanski Most

Stanica Dvor na Uni

Cazin

Bosanski Petrovac

Bihać

GVKZ 80-te

41 | S t r a n a

koncentracije azotnih oksida i sitnih čvrstih (suspendovanih) čestica. Azotni oksidi pod djelovanjem

sunčevih zraka uzrokuju nastajanje prizemnog ozona čije povišene koncentracije mogu biti veoma

štetne za ljudsko zdravlje i ekosisteme. Značajan izvor čvrstih čestica su kućna ložišta, posebno u

kombinaciji niske energijske efikasnosti objekta i neadekvatne kombinacije goriva i peći ili kotla.

Dodatno, danas se preferira satno uzimanje uzorka (umjesto dnevnog) jer to omogućava bolje

djelovanje u realnom vremenu na pojavu epizoda povišene zagađenosti zraka.

Federacija BiH je usvojila granične vrijednosti kvaliteta zraka koje su u skladu sa zahtjevima Direktive

EU (navedeno u poglavlju 2). S obzirom na to, potrebno je vršiti monitoring, pored sumpor dioksida,

azotnih oksida, PM10, PM2,5 i prizemnog ozona sa opremom koja omogućava satno uzimanje

uzoraka. Kada se vrši mjerenje PM10 onda nije potrebno vršiti mjerenje dima.

42 | S t r a n a

4. ZAKONODAVSTVO

43 | S t r a n a

4.1. Zakonodavstvo EU iz oblasti zaštite zraka od značaja za BiH

Evropska politika zaštite okoliša temelji se na načelima opreznosti, preventivnog djelovanja i

uklanjanja onečišćenja na samom izvoru, kao i na načelu „onečišćivač plaća”. Višegodišnji programi

djelovanja za okoliš okvir su za buduće aktivnosti u cjelokupnoj politici zaštite okoliša. Oni su sastavni

dio horizontalnih strategija te se uzimaju u obzir prilikom međunarodnih pregovora na temu okoliša.

Ključnu ulogu ima i sama provedba.

Nadležnost EU-a proteže se na sva područja politike zaštite okoliša, kao što su zagađenje zraka i vode,

upravljanje otpadom i klimatske promjene. Područje djelovanja Unije ograničeno je načelom

supsidijarnosti i obaveznim jednoglasnim odlučivanjem u Vijeću u područjima fiskalnih pitanja,

prostornog planiranja, upotrebe zemljišta, upravljanja vodnim resursima, izbora izvora energije i

strukture opskrbe energijom.

Počeci evropske politike zaštite okoliša vežu se za sastanak Evropskog vijeća koji je održan u Parizu

1972. i na kojem su čelnici država ili vlada (nakon prve konferencije UN-a o okolišu) izrazili potrebu za

politikom zaštite okoliša na razini Zajednice koja prati gospodarski razvoj te zatražili pokretanje

programa djelovanja. Jedinstvenim evropskim aktom iz 1987. uveden je novi naslov „Okoliš” koji je

bio prva pravna osnova za politiku zaštite okoliša s ciljem očuvanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog

zdravlja i osiguranja racionalnog korištenja prirodnih resursa. Kasnijim revizijama Ugovora učvršćena

je predanost Zajednice zaštiti okoliša i uloga Evropskog parlamenta u njezinom razvoju. Ugovorom iz

Maastrichta (1993.) okoliš je postao službeno područje politike EU-a, uveden je postupak

suodlučivanja te je sustav glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću postao opće pravilo.

Strukturu zakonodavstva Evropske unije (EU) čine: propisi, direktive, odluke, smjernice, akcioni

programi, rezolucije, okolinski sporazumi, običajno pravo. Propisi se direktno primjenjuju u svim

zemljama članicama EU. Odluke Vijeća ili Parlamenta su strateški dokumenti. Smjernice su tehničke

odluke koje mogu biti savjetodavnog karaktera, ali mogu biti i obavezujuće. Sudske odluke i presude

(običajno pravo) EU Suda pravde u mnogim slučajevima pojašnjavaju primjenjivost i sadržaj

evropskog prava. Od izuzetne su važnosti slučajevi sporova između različitih pravnih osnova EU.

Evropska Unija je poduzela mnoge inicijative u oblasti smanjenja zagađivanja i uticaja i podupire

lokalne i regionalne vlasti u svojim akcijama za ublažavanje zagađenosti zraka i klimatskih promjene i

pruža ažurirane i usporedive informacije svojim građanima. Projektiranje, izvođenje i praćenje mjera

za smanjenje zagađivanja i zagađenosti je veliki izazov za kreatore politike i vlasti, kao i potreba za

podizanje javne svijesti.

Registri

Na nivou EU nema zakonskih odredbi koje su važeće, a tiču se registara zagađivanja i zagađenosti na

lokalnom nivou, postoje neka osnovna načela koja se primjenjuju većem broju urbanih regija u

zemljama članicama EU. Nivo detaljnosti prikupljenih podataka, struktura i organizaciona forma

rukovođenja registrom zagađenosti i zagađivača, modeli i softveri koji se koriste, u većini slučajeva

zavise od namjera lokalnih vlasti i ciljeva koje žele postići izradom registra zagađivanja i zagađivača,

te njegovom unaprijed definiranom svrhom. Pojedini primjeri u Evropi pokazuju da su sistemi

upravljanja registrima zagađivača i zagađivanja u smislu organizacionog okvira:

• potpuno prilagođeni potrebama lokalne zajednice- urbane regije i da nastoje da koriste rad

već postojećih institucija

44 | S t r a n a

• registri emisija mogu biti dati na upravljanje postojećim institucijama na lokalnom nivou, ili

pak nevladinim neprofitnim organizacijama, ili biti sastavni dio odjela lokalne administracije

ili pak kao forma javno-privatnog partnerstva (institucije i kompanije koje se bave datom

tematikom)

• što se tiče nivoa i vrste informacija koje se prikupljaju za registar one mogu biti bazirane na

mjerenjima zagađivanja i zagađenosti, procjenama zagađivanja i zagađenosti na bazi

proračuna, ili kombinacijom ove dvije metode

• individualna odgovornost lokalnih zajednica – urbanih regija je da odrede koju detaljnost i

koju vrstu parametara kvaliteta zraka žele da prate i u skladu s tim organiziraju sistematsko

prikupljanje i obradu podataka

Svi registri emisija sadrže minimalno one informacije koje su potrebne za formiranje i upravljanje

registrom emisija na višim nivoima.

Registar emisija na nivou lokalnih zajednica – urbanih regija se kreira korištenjem „bottom-up“ (od

dna ka vrhu) pristupa, što podrazumijeva prikazivanje posebnih emisija po sektorima i posebno

emisija ugljen dioksida. Cilj lokalnih zajednica- urbanih regija je da integriraju sve informacije u jedan

sistem upravljanja. Ovako integrirana baza podataka omogućuje prikazivanje u jednoj bazi podataka

emisije stakleničkih gasova i emisije koje utiču na kvalitet zraka, povezuju emisije stakleničkih gasova

i emisije koje utiču na kvalitet zraka sa istim izvorom, omogućavaju kreiranje scenarija emisija i, što je

najvažnije, generiraju ulazne informacije za modele kvaliteta zraka. Savjet Evropske agencije za okoliš

je da se koristi softver Collectair III, ali je moguće koristiti i druge baze podataka koje se kreiraju

prema potrebama sistema. Prikupljeni podaci mogu poslužiti i za nacionalno izvještavanje i kao ulazni

parametri za modeliranje kvaliteta zraka.

Međunarodni ugovori, konvencije i protokoli kojima je BiH pristupila ili koje je ratificirala

U daljem tekstu daje se osvrt na međunarodne ugovore, konvencije i protokole kojima je BiH

pristupila ili izvršila ratifikaciju, a direktno ili indirektno su vezane za oblast zaštite zraka.

• Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, Rio de Janeiro, 1992.

godine. Stupanje na snagu: 21.03.1994.god. ( Sl. glasnik BiH br. 19/00)

Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama predstavlja okvir unutar kojeg se

stranke obavezuju na međusobnu saradnju u cilju sprječavanja klimatskih promjena i njihovih

mogućih djelovanja na okoliš, te na ograničavanju antropogenih emisija, stakleničkih plinova na način

da se u prvom koraku stabiliziraju, a potom i reduciraju koncentracije CO2 na nivo koji će omogućiti

normalan razvoj zemalja stranaka.

Bosna i Hercegovina je Sekretarijatu Konvencije dostavila Prvi izvještaj o klimatskim promjenama u

BiH 2010. godine, a u junu 2012. godine počela je priprema i Drugog nacionalnog izvještaja.

• Protokol iz Kjota uz Okvirnu konvenciju UN-a o klimatskim promjenama, Kjoto, 1997. (Sl.

glasnik BiH 3/08), kojem je BiH pristupila u julu 2007. godine.

Protokol iz Kjota predstavlja osnovni dokument koji reguliše emisije zagađujućih materija u

atmosferu koje stvaraju tzv. efekat staklene bašte.

• Konvencija o prekograničnom zagađivanju zraka na velike udaljenosti, Ženeva, 1979. godine.

Stupanje na snagu: 16.03.1986. god. (Sl. list RBH 13/94, Sl. list SFRJ MU 11/86)

45 | S t r a n a

Prijenos zagađujućih tvari na velike udaljenosti, problem kiselih kiša i propadanja šuma ukazali su na

potrebu usklađenog međunarodnog djelovanja što je rezultiralo donošenjem ove konvencije.

Konvencijom se određuje zajedničko djelovanje svih njenih članica u cilju postepenog smanjenja

zagađujućih materija u atmosferi. Konvenciju prati osam protokola:

1. Protokol uz Konvenciju o prekograničnom zagađivanju zraka na velike udaljenosti iz 1979.

godine, o dugoročnom finansiranju Programa saradnje za praćenje i procjene prekograničnog

prijenosa zagađujućih materija u zraku na velike udaljenosti u Evropi (EMEP), Ženeva, 28.

septembra 1984. godine. Stupanje na snagu: 28.01.1988. god. (Sl. list R BH 13/94, Sl. list SFRJ

MU 2/87).

BiH nije ratificirala nijedan drugi protokol u okviru LRTAP Konvencije:

2. Protokol o smanjenju emisija spojeva sumpora ili njihovih prekograničnih flukseva za

najmanje 30 posto do novembra 2011. godine, Helsinki, 1984. godine

3. Protokol o reguliranju nitro oksida ili njihovih prekograničnih flukseva, Sofija, 1988. godine

4. Protokol o reguliranju emisija volatilnih organskih spojeva (VOC) ili njihovih prekograničnih

flukseva, Ženeva 1991. godine.

5. Protokol o daljnjoj redukciji oksida sumpora, Oslo, 1994. godine.

6. Protokol o perzistentnim organskim polutantima, Aarhus, 1998. godine.

7. Protokol o teškim metalima, Aarhus 1998. godine.

8. Protokol o smanjenju acidifikacije, eutrofikacije i prizemnog ozona, Geteborg, 1999. godine.

Postoji 55 međunarodnih konvencija, protokola, sporazuma u oblasti okoliša koje je Bosna i

Hercegovina do sada potpisala i ratificirala, odnosno preuzela sukcesijom bivše SFRJ.

U ovom kontekstu značajno je pomenuti Aarhusku Konvenciju o pristupu informacijama o

sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, Aarhus,1998. godine,

koja je ratificirana u oktobru 2008. godine.

U prvoj polovini decembra 2015. godine u Parizu je održan sastanak članica Okvirne konvencije

Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP 21). Na sastanku je postignut sporazum da se

ograniči porast globalne temperature ispod 2°C u odnosu na predindustrijski nivo, te da se ulože

dodatni napori s ciljem ograničavanja porasta temperature do 1,5°C.

Bosna i Hercegovina je ispunila obavezu izrade INDC-a (Intended nationally determined

contributions) u sklopu priprema za COP21 u Parizu, krajem 2015. godine. Prema INDC izvještaju,

Bosna i Hercegovina je definirala cilj za smanjenje emisije stakleničkih plinova do 2030. godine.

Međutim, u INDC izvještaju navodi se da je značajno smanjenje emisije moguće postići samo uz

međunarodnu podršku, što bi rezultiralo smanjenjem emisije od 3% u odnosu na 1990. godinu, dok u

odnosu na scenarij bez promjene (bez međunarodne podrške) potencijal smanjenja iznosi 23%

(razlika u nivou emisija u 2030. godini prema scenariju bez promjene i prema scenariju ublažavanja uz

međunarodnim podršku).

46 | S t r a n a

U kontekstu ograničavanja klimatskih promjena i postizanja cilja Sporazuma iz Pariza imperativ je

postizanje nisko-karbonskog društva čija je osnova energijski sistem koji se temelji na:

� obnovljivim izvorima energije,

� zgradama kao “pozitivnim” energijskim postrojenjima,

� skladištenju energije (dnevno i sezonsko) i

� “pametnim” elektro i toplotnim mrežama, te električnim vozilima.

4.2. Zakonski okvir u BiH, Federaciji BiH i USK iz oblasti zaštite kvaliteta zraka

Zakonski okvir za područje okoliša u Bosni i Hercegovini postavljen je donošenjem zakona i većeg

dijela podzakonskih akata, koji se odnose na sve elemente okoliša, uvažavajući najznačajniji aspekt

niza međunarodnih konvencija, protokola i EU direktiva, s naglaskom na Okvirnu konvenciju

Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Protokolom iz Kjota (Kyoto, Japan), te Konvenciju o

prekograničnom zagađivanju zraka na velike udaljenosti (CLRTAP) i prateće Protokole, kao i među

ostalim, LCP direktivi (2001/80/EZ) o graničnim vrijednostima emisije iz velikih ložišta, IPCC direktivi

(96/61/EZ) o integrisanom sprječavanju i reguliranju zagađivanja i EU-ETS direktivi (2003/87/EZ) o

sistemu trgovanja pravima na emisiju CO2, kao i okolinskim elementima međunarodnog Ugovora o

Energetskoj zajednici zemalja jugoistočne Evrope.

Od decembra 2010. godine u EU je na snazi Direktiva 2010/75/EU o industrijskim emisijama (IED).

Ova direktiva objedinjuje i mijenja sedam Direktiva, između ostalog i LCP i IPPC Direktive. Direktiva

„Integrisano sprječavanje i reguliranje zagađivanja“ 96/61/EZ od 24. septembra 1996. koja se odnosi

na osnovna pravila za izdavanje jedne integrirane dozvole, koja reguliše cjelokupni uticaj

industrijskog postrojenja na okoliš (emisije u zrak, vodu, tlo, proizvodnju otpada, korištenje sirovina,

energetsku efikasnost, buku,prevencija akcidenata - sigurnost na radu).U svojoj biti IPPC Direktiva se

bavi minimiziranjem onečišćenja kroz integrativni pristup mjera prevencije i ''end of pipe'' rješenja.

IPPC se provodi kako bi se ostvarili sljedeći ciljevi u zaštiti okoliša:

� Zaštita okoliša u cjelini sprečavanjem ili smanjenjem na najmanju moguću razinu emisija u

zrak, tlo i vodu,

� Smanjenje potrošnje energije i sirovina te recikliranje i ponovna upotreba,

� Upotreba čiste tehnologije radi smanjenja zagađenja na izvoru,

� Poticanje inovacija i odgovornosti industrijskih operatera za razvijanje zadovoljavajućih

rješenja za zaštitu okoliša,

� Osnivanje centara u kojima bi se na jednom mjestu moglo saznati sve o izradi aplikacija

� Pojednostavljenje i jačanje uloge nadležnih organa.

� Objedinjeni uslovi zaštite okoliša odnose se na postrojenja (uključujući stara i nova

postrojenja) koja od nadležnih tijela moraju dobiti okolišnu dozvolu.

U poljoprivrednoj djelatnosti IPPC direktiva 96/61/EC definira postrojenja za intenzivan uzgoj peradi

(nesilice, brojleri, pure, patke ili biserke) i svinja. IPPC direktiva navodi tehnike koje se moraju

primjenjivati u svakom koraku proizvodnog ciklusa kako bi se umanjio negativan uticaj na okoliš. U

Unsko-sanskom kantonu ne postoje industrijska postrojenja sa velikim kapacitetima, te se mogu

koristiti dokumenti sa najboljom raspoloživom tehnikom koji su rađeni za Bosnu i Hercegovinu.

U periodu od jula 2007 - jula 2008. godine, u okviru LIFE projekta “Jačanje kapaciteta za

implementaciju integralne prevencije i kontrole zagađivanja u BiH (IPPC-BiH pripremljena su prva

47 | S t r a n a

Tehnička uputstva o najboljim raspoloživim tehnikama (BAT-ima) u odabranim sektorima

prehrambene industrije u BiH. Tehničke upute o BAT-ima pripremljeni su za sektore: prehrambene

industrije i poljoprivrede: klaonice krupne stoke, prerada mesa, uzgoj i prerada ribe, prerada mlijeka i

proizvodnja mliječnih proizvoda, prerada voća i povrća i proizvodnja piva. Tehničke upute o BAT-ima

za prehrambenu industriju predstavljaju podršku cjelovitoj implementaciji Zakona o zaštiti

okoliša/životne sredine i pratećih pravilnika.

Navedene industrije su prisutne u Unsko-sanskom kantonu. U sklopu projekta CARDS izrađene su

tehničke upute i za kamenolome, površinsku obradu i premaz metala, velika ložišta i monitoring

emisija. Preduzeća u Unsko-sanskom kantonu su uglavnom manjih kapaciteta, i spomenuti

dokumenti se mogu koristiti kod preuzimanja najbolje prihvatljive prakse. Unsko sanski kanton ima u

većem broju postrojenja za proizvodnju polimera, tretman otpada, preradu drveta-pilane, za koja

nisu izrađeni referentni dokumenti u Bosni i Hercegovini.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma je na osnovu odredbi članka 87. Zakona o zaštiti okoliša

(„Službene novine Federacije BiH“, broj 33/03) i Pravilnika o donošenju najboljih raspoloživih tehnika

kojima se postižu standardi kvaliteta okoliša (Sl. novine Federacije BiH br. 92/07) donijelo rješenje

kojim se usvajaju Tehničke upute za najbolje raspoložive tehnologije – BAT dokumenti, koje je

objavljeno je u Službenim novinama Federacije BiH br. 61/09 od 28.9.2009. godine.

Državni program za nadzor kvaliteta zraka ne postoji. Za problematiku kvaliteta zraka nadležni su

federalni i kantonalni organi (nadležna ministarstva za okoliš i zakonodavna tijela). Federalni organi,

kantonalni organi i opštine su obavezni da usklade i koordiniraju svoje politike koje se odnose na

kvalitet zraka. Na nivou FBiH uspostavlja se federalna politika o kvalitetu zraka koja je dio federalne

politike zaštite okoliša i koja ima za cilj poboljšanje kvaliteta zraka. Federalnu strategiju zaštite

kvaliteta zraka donosi Parlament FBiH, a strategija donesena za period 2008-2018 je definirala plan

mjera i aktivnosti u oblasti kvaliteta zraka. Prema zakonskom okviru, kantonalni planovi zaštite

kvaliteta zraka moraju biti usklađeni sa Federalnom strategijom zaštite kvaliteta zraka. Neki kantoni

su donijeli svoje planove zaštite kvaliteta zraka kao dio kantonalnih planova zaštite okoliša. Također,

veliki broj opština je donio svoje lokalne akcione planove u oblasti okoliša.

Kvalitet zraka

Monitoring kvaliteta zraka u FBiH je u nadležnosti Federalnog hidrometeorološkog zavoda i nadležnih

organa kantona i jedinica lokalne samouprave koji treba da osiguraju mjerna mjesta i mjerne stanice

za fiksna mjerenja u federalnoj i lokalnim mrežama za monitoring kvaliteta zraka; kontinuirana i

povremena uzorkovanja zagađujućih materija na fiksnim lokacijama; povremena mjerenja i

uzorkovanja zagađujućih materija koja nisu obuhvaćena mrežom monitoringa kvaliteta zraka;

prijenos, obradu, provjeru validnosti i analizu dobijenih rezultata; provjeru kvaliteta mjernih

postupaka i održavanje mjernih mjesta, instrumenata i prateće opreme u cilju osiguranja zahtjeva

kvaliteta podataka. Zakonom propisane metode vršenja monitoringa koncentracija pojedinih

zagađujućih materija u ambijentalnom zraku je:

� Referentna metoda za analizu azot dioksida i oksida azota u ambijentalnom zraku je

kemiluminiscencija (CLD), a princip mjerenja je modulacioni tip unakrsnog toka uz reducirani

pritisak (prema standardu BAS EN 14211).

� Referentna metoda za analizu i princip mjerenja sumpor dioksida u ambijentalnom zraku je

ultravioletna fluorescencija (standard: BAS EN 14212).

48 | S t r a n a

� Praćenje koncentracije ugljen monoksida u ambijentalnom zraku se vrši metodom

nedisperzivne infracrvene apsorpcije (NDIR-CFM), a princip mjerenja je modulacija unakrsnog

toka (standard BAS EN 14626).

� Monitoring koncentracija isparljivih organskih jedinjenja odnosno BTEX spojeva

(Benzen/toulen/etilbenzen/ksilen) u ambijentalnom zraku je gasna hromatografija s jednom

komorom visokih performansi s jonizacijskim detektorom plamena (FID).

� Monitoring koncentracija lebdećih čestica PM10 i PM2.5 u ambijentalnom zraku se vrši

metodom apsorpcije beta zračenja (standard: BAS EN 12341- 1).

� Monitoring koncentracija prizemnog ozona u ambijentalnom zraku se vrši metodom

nedisperzivne ultraljubičaste apsorpcije (NDUV) (standard: BAS EN 14625).

U FBiH je po osnovu člana 7, Zakona o zaštiti zraka donesen novi Pravilnik o načinu vršenja

monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih

standarda kvaliteta zraka („Službene novine Federacije BiH“, br. 01/12) kojim su utvrđene granične

vrijednosti zagađujućih materija u zraku, definirane gornja i donja granica ocjenjivanja kvaliteta zraka,

privremene granice tolerancije, odnosno tolerantne vrijednosti, pragovi upozorenja i ciljne

vrijednosti za određene zagađujuće materije, kriteriji za uspostavljanje mjernih mjesta, metodologija

mjerenja, mjerni postupci, način provjere kvaliteta mjerenja i tačnosti podataka, način obrade i prikaz

rezultata mjerenja i njihove usklađenosti sa propisanim normativima, sadržaj izvještaja o izvršenim

mjerenjima i rokovi dostavljanja podataka, način ocjenjivanja nivoa zagađenosti, kao i rokovi za

postepeno smanjivanje granica tolerancije, odnosno tolerantne vrijednost. Granične i ciljne

vrijednosti su usklađene sa vrijednostima propisanih Direktivom 2008/50 o kvalitetu zraka i čistijem

zraku u Evropu i Direktivom 2004/107 o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličnim aromatičnim

ugljikovodicima u zraku. Također, pravilnik propisuje granične vrijednosti emisije i za druge

zagađujuće materije koje nisu regulirane navedenim direktivama, a koje zbog određenih industrijskih

aktivnosti mogu biti specifični parametri kvaliteta zraka u FBiH.

Pravilnik o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija,

graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka po pitanju parametara usklađen je sa

Direktivom 2008/50 koja je uobzirila norme, smjernice i programe Svjetske zdravstvene

organizacije(WHO). U tabeli 4.1. date su vrijednosti WHO smjernica vrijednosti kvaliteta zraka (Global

update 2005 Summary of risk assessment) za suspendirane čestice, azot dioksid, sumpor dioksid i

ozon i važećeg propisa na nivou FBiH u svrhu poređenja.

Tabela 4.1. Uporedba graničnih vrijednosti WHO i propisa u FBiH

Zagađujuća materija WHO uputstvo

(µµµµg/m3)

Propis na nivou FBiH

(µµµµg/m3)

PM2,5 godišnja srednja vrijednost 10 25

PM2,5 24-satna srednja vrijednost 25 -

PM10 godišnja srednja vrijednost 20 40

PM10 24-satna srednja vrijednost 50 50

Ozon 8-satna srednja vrijednost 100 120

NO2 godišnja srednja vrijednost 40 40

NO2 1-časovna srednja vrijednost 200 200

SO2 24-časovna srednja vrijednost 20 125

SO2 10-minutna srednja vrijednost 500 350 (jedan sat)

49 | S t r a n a

Federalnim Pravilnikom o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih

materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka se obuhvata, između ostalog,

metodologija mjerenja i ocjenjivanja kvaliteta zraka (referentne metode mjerenja i kriteriji za

ocjenjivanje koncentracija). Ove vrijednosti se utvrđuju za pojedina područja pri izradi prostornih i

urbanističkih planova, izradi programa toplifikacije i prometa, mogućeg unošenja zagađujućih

materija u prostor, izbora lokacije izvora zagađivanja i određivanje parametara ispusta (dimnjaka), a

da prirodni sadržaji (stanovnika, biljke i životinje) i izgrađena dobra ne budu ugroženi djelovanjem

zagađujućih materija, kao i kod poduzimanja sanacionih mjera, čiji je cilj zaštita zdravlja stanovnika,

ekosistema i izgrađenih sadržaja od djelovanja zagađujućih materija u ambijentalnom zraku.

Donošenjem ovog Pravilnika, između ostalog, transponirane se granične vrijednosti kvaliteta zraka iz

Direktive EU o ambijentalnom kvalitetu zraka i čišćem zraku za Evropu, a koja je usvojena 2008.

godine (Directive 2008/50/EC). Pravilnik propisuje granične i tolerantne vrijednosti ambijentalnih

koncentracija zagađujućih materija, te rokove za dostizanje graničnih vrijednosti. Granične vrijednosti

kvaliteta zraka u FBiH za zagađujuće materije relevantne za procjenu uticaja termoelektrana na

kvalitet zraka (sumpor dioksid, azotni oksidi, i čvrste čestice) date su u poglavlju 4.2.

Na osnovu Zakona o zaštiti zraka („Službene novine FBiH“ broj 33/03; 04/10) prema nivou

zagađenosti zraka, koji se utvrđuju mjerenjem, korištenjem standardizovanih matematičkih modela i

drugih modela procjene, razlikuju se tri kategorije kvaliteta zraka:

• I Kategorija: čist ili neznatno zagađen zrak – područja u kojima nisu prekoračene granične

vrijednosti (GV) niti za jednu zagađujuću supstancu;

• II Kategorija: umjereno zagađen zrak – područja u kojima su prekoračene granične vrijednosti

(GV) za jednu ili više zagađujućih supstanci, a nisu prekoračene tolerantne vrijednosti (TV) ni

za jednu zagađujuću supstancu i

• III kategorija: prekomjerno zagađen zrak – područja u kojima su prekoračene tolerantne

vrijednosti za jednu ili više zagađujućih supstanci.

U Unsko-sanskom kantonu postoji veliki broj benzinskih pumpi te je vrlo važno napomenuti da

kontrola emisije VOC jedinjenja kod skladištenja i distribucije nafte nije regulirana. Zakonom o zaštiti

zraka u Federaciji date su odredbe koje se tiču skladištenja fosilnih goriva i benzina. Prema istim, svi

objekti, postrojenja, vozila i uređaji projektuju se i koriste na način da preostala isparenja: ostaju u

kontejneru nakon istakanja benzina, prihvataju i zadržavaju povratna isparenja iz prostora za

skladištenje na benzinskoj stanici ili glavnom skladištu, te da se isparenja zadržavaju u pokretnom

kontejneru dok ne dođe do ponovnog punjenja u glavnom skladištu. Po osnovu Zakona o zaštiti zraka

u FBiH donesen je Pravilnik o emisiji isparljivih organskih jedinjenja kojim su definiraju mjere i

postupci za sprječavanje ili smanjivanje direktnih i indirektnih posljedica emisija isparljivih organskih

jedinjenja uzrokovanih korištenjem organskih otapala i farbi i lakova u određenim djelatnostima i

pogonima, kao i monitoring emisija. Pravilnik je u velikom stepenu usklađen sa Direktivom

1999/13/EZ o ograničenju emisije volatilnih organskih jedinjenja VOC zbog upotrebe organskih

rastvarača kod određenih aktivnosti i instalacija. član 6, Pravilnika definira potrebu vršenja stalnog

monitoring kanala kojima je povezana oprema za smanjenje zagađivanja i koji na konačnoj tački

50 | S t r a n a

ispuštanja emituju više od 10 kg/h ukupnog organskog ugljika, kako bi se provjerilo da li su

emitovane vrijednosti u skladu sa propisima.

Emisije u zrak

Po osnovu Zakona o zaštiti zraka donesen je i Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u

zrak. Ovim pravilnikom uređuju se obaveze operatora da vrše provjeru ili praćenje emisije

zagađujućih materija iz postrojenja u zrak i stacionarnih izvora zagađivanja u ovisnosti od vrste

postrojenja, odnosno instalacija čija se emisija treba provjeravati, te zagađujuće materije čija se

emisija provjerava, metodologija uzorkovanja, uprosjećivanja, mjerenja i način izražavanja i

ocjenjivanja rezultata mjerenja kao i organizacija provjere i uvjeti koje treba da zadovolji osoba koja

vrši provjeru emisije. Kratak pregled značajnijih pravilnika kojima se regulišu emisije u zrak su dati u

tabeli 4.2.

Tabela 4.2. Pregled pravilnika vezanih za emisije u zrak u FBiH

Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija

u zrak

("Službene novine Federacije BiH", broj 9/14)

• Obveznik provjere emisije je operator postrojenja čija emisija u zrak iz stacionarnog izvora podliježu ograničenju na osnovu: -

• Pravilnika o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u zrak

• Pravilnika o graničnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje

• Obavezu provjere emisije imaju i operatori po osnovu uslova utvrđenih okolinskom dozvolom i posebnih kantonalnih propisa koji uređuju ovu oblast.

• Provjeru emisije obezbjeđuje i finansira pravno i fizičko lice, vlasnik ili operator stacionarnog izvora.

• Provjeru emisije vrše ispitne laboratorije.

Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija

zagađujućih materija u zrak


• Ovim pravilnikom se uređuju granične vrijednosti emisija zagađujućih materija u zrak iz industrijskih stacionarnih izvora zagađivanja i to: 1) anorganskih polutanata; 2) kancerogenih polutanata, 3) organskih polutanata. Odredbe ovog pravilnika ne primjenjuju se na emisije nastale spaljivanjem goriva i otpada.

Pravilnik o graničnim vrijednostima emisije u zrak iz

postrojenja za sagorijevanje


• Ovim pravilnikom propisuju se granične vrijednosti emisije zagađujućih materija u zrak iz postrojenja za sagorijevanje i načini ispunjavanja obaveza operatora postrojenja za sagorijevanje.

• Izvršena je podjela ložišta na mala, srednja i velika ložišta, te su propisani i referentni sadržaji kisika na koje se te emisije odnose.

Tokom implementacije propisa identificirana je potreba za unaprjeđenjem ovog zakonskog okvira.

Zahtijevano je da mjerenja emisije vrše akreditovane laboratorije od strane Instituta za akreditacije

BiH u skladu sa BAS ISO 17025. Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisije iz postrojenja za

sagorijevanje (Službene novine Federacije BiH br. 03/13), kao i Direktivom 2010/75/EU o

industrijskim emisijama (IED).

51 | S t r a n a

Tabela 4.3. Koncentracije zagađujućih materija u dimnim gasovima i granične vrijednosti emisije u

FBiH za velika postrojenja i poređenje sa IED

GVE FBiH mg/m

3 GVE IED mg/m

3 Zagađujuća materija

SO2 200 150 (200 u slučaju sagorijevanja u cirkulirajućem fluidiziranom sloju)

Čvrste čestice 20 10

NO2 200 150 (200 u slučaju sagorijevanja lignita u prahu)

Pravilnik o registrima postrojenja i zagađivanjima («Službene novine Federacije BiH br. 33/03»)

donesen je na osnovu člana 28. Zakona o zaštiti okoliša («Službene novine Federacije BiH br. 33/03»).

Pravilnikom o postrojenjima i zagađivanjima se reguliše uspostavljanje i održavanje Registra o

postrojenjima i zagađivanjima koji predstavlja osnovu za izvještavanje u skladu sa zakonskim

obavezama i međunarodnim ugovorima, uključujući i one koje proizlaze iz Kijevskog protokola i

Aarhuske konvencije o pristupu informacijama, učešću javnosti, odlučivanju i pristup pravosuđu u

oblasti okolinskih pitanja. Ovim pravilnikom se propisuju baze podataka o:

• ispuštanju zagađivanja;

• okolišnim dozvolama;

• aktivnostima okolišne inspekcije i

• tvarima štetnim za zdravlje stanovnika.

Obaveza mjerenja i praćenja kvaliteta zraka, ocjenjivanja nivoa zagađenosti zraka i poduzimanja

odgovarajućih mjera u cilju njegovog poboljšanja u Unsko-sanskom kantonu propisana je:

• Zakonom o zaštiti zraka („Službene novine FBiH“ broj 33/03; 04/10),

• Pravilnikom o emisiji isparljivih organskih jedinjenja („Službene novine FBiH“ broj 12/05),

• Pravilnikom o monitoringu emisija zagađujućih materija u zrak, („Službene novine FBiH“ broj:

09/14)

• Pravilnikom o uslovima mjerenja i kontrole sadržaja sumpora u gorivu („Službene novine

FBiH“ broj 6/08),

• Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje

(„Službene novine FBiH“ broj 03/13),

• Pravilnikom o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih

materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka („Službene novine FBiH“ broj

01/12)

• Uredba o vrstama naknada i kriterijumima za obračun naknada za zagađivače zraka

("Službene novine Federacije BiH", broj: 66/11; 107/14)

• Uredba o posebnim naknadama za okoliš koje se plaćaju pri registraciji motornih vozila

("Službene novine Federacije BiH", broj: 14/11; 26/11)

52 | S t r a n a

5. PRIJEDLOG BUDUĆEG

SISTEMA UPRAVLJANJA

KVALITETOM ZRAKA

53 | S t r a n a

5.1. Uvod

Strategija zaštite od zagađivanja zraka je nastala tamo gdje i samo zagađivanje, tj. u industrijski

najrazvijenijim zemljama, a oslanja se na iskustvo dugo preko 100 godina. Osnovni cilj upravljanja

kvalitetom zraka je omogućavanje industrijskog razvoja uz istovremeno obezbjeđenje povoljnih

fizičkih i hemijskih karakteristika zraka. U pogledu hemijskih karakteristika zraka, pod “povoljnim”

karakteristikama se podrazumijeva određeni optimum između zahtjeva za što čistijim zrakom i

zahtjeva za obavljanjem aktivnosti kojim se zrak zagađuje.

Pristup problematici zagađivanja zraka se mijenjao usporedo sa promjenom problema vezanih za

zagađivanje i zagađenost zraka. Praksa zaštite zraka ukazuje na tri generacije zaštite zraka. To su:

reguliranje zagađivanja zraka, upravljanje kvalitetom zraka i održivi razvoj. Svaka generacija pristupa

problematici zagađivanja zraka sadrži u sebi prethodnu generaciju, ali djeluje šire i dublje. Prva

generacija se odlikuje ekološkim, druga tehnološkim, a treća društveno-razvojnim pristupom. U

trećoj generaciji se ponovo pojavljuje i ekološki pristup u funkciji razvoja društva na prirodnim

osnovama.

Reguliranje zagađivanja zraka kao pristup problematici zagađivanja zraka ima tradiciju dugačku preko

150 godina. Ekolozi i medicinari su ustanovili uticaje lošeg kvaliteta zraka i upozorili na opasnost.

Rezultat je ograničavanje zagađenosti zraka, a da bi se to postiglo, istovremeno i ograničavanje

zagađivanja zraka. Na taj način stvorena je prva strategija zaštite zraka koja se zasnivala na

ograničavanju zagađivanja i ograničavanju zagađenosti, a što je osnov i savremenog pristupa.

Upravljanje kvalitetom zraka je širi koncept od koncepta reguliranja kvaliteta zraka. Ustvari, koncept

reguliranja zagađivanja se proširuje na taj način što se vrši prognoziranje zagađenosti kod izgradnje

novih naselja ili novih postrojenja koja emituju zagađujuće materije. Gradnja je dozvoljena samo ako

su preduzete sve tehničko-tehnološke mjere da zagađenost bude u dozvoljenim granicama, kao i to

da se koristi savremena tehnologija koja će omogućiti da zrak bude čist koliko je to tehnički moguće,

a ne koliko je to medicinski dozvoljeno.

Održivi razvoj postavlja pitanje zbog kakvog zadovoljavanja i kojih ljudskih potreba se zrak zagađuje, a

kako je i kvalitetan zrak ljudska potreba, vrši se usklađivanje potreba – biološko-egzistencijalnih i onih

koji se zadovoljavaju kroz proizvodnju. Usklađivanje se vrši u okviru više sektora, pri tome ne

zaboravljajući primjenu savremenih tehnoloških mjera, niti osnovni koncept ograničavanja

zagađivanja i zagađenosti.

5.2. Reguliranje zagađivanja zraka

Emisije i kvalitet zraka imaju čitav niz aspekata. Najuže gledajući, značajna su dva aspekta: (i) tehnički

i (ii) prostorno-urbanistički. Tehnički aspekt se odnosi na zahtjev da se primjenjuju tehnologije

određenog nivoa tehnike, na primjer najnaprednije ili manje napredne, kada se prate emisione

koncentracije (na primjer mg/m3), bez obzira kolike su apsolutne vrijednosti emisije, dok prostorno

urbanistički aspekt posmatra apsolutne emisije (na primjer, tona godišnje), te lokaciju ispuštanja i

način ispuštanja dimnih gasova. Tako, ovaj pristup traži zadovoljenje dva prilično nezavisna uslova: (i)

dozvoljene emisije i (ii) dozvoljene zagađenosti, odnosno, promjene kvaliteta ambijentalnog zraka.

54 | S t r a n a

Osnov za određivanje dozvoljene emisije su Granične vrijednosti emisije, koje se propisuju državnom

regulativom. Granična vrijednost emisije je vrijednost izvedena iz tehno-ekonomskih kriterija, tj. iz

zahtjeva da emisija ne bude veća nego što omogućavaju tehno-ekonomski uslovi države. Dozvoljena

zagađenost (kvalitet ambijentalnog zraka) se određuje preko granične vrijednost zagađenosti, koja se

opet izvodi iz ekološko-sanitarnih kriterija, tj. iz zahtjeva da kvalitet zraka ne bude ispod vrijednosti

koje se smatraju štetnim, s tim što je prihvaćen određen rizik po zdravlje kako se ne bi usporio razvoj

(slika 5.1).

Slika 5.1. Princip reguliranja zagađivanja zraka

5.3. Upravljanje kvalitetom zraka

Upravljanje kvalitetom zraka u sebi sadrži kompletan pristup reguliranja zagađivanja, ali ga proširuje i

produbljuje. Ovaj pristup povećava broj mjera za ograničenje emisije ne samo kroz brojčane

vrijednosti koje se odnose na postrojenja, nego i kroz izbor vrste goriva, izbor tipa i obima

proizvodnje, poboljšane termičke izolacije zgrada. Osim toga, razvoj sektora koji su povezani sa

zagađivanjem se usmjerava kako bi se emisije smanjivale (racionalizacija potrošnje energije,

korištenje ne-ugljičnih nosilaca energije, tehnološki razvoj itd.). Upravljanje kvalitetom zraka je

pristup koji se danas najviše koristi u svijetu. Primjena ove strategije se podupire i ekonomskim

stimulansima i destimulansima, dobrovoljnim sporazumima, državnim programima, međunarodnom

saradnjom. Važan element ovog pristupa je i studija uticaja na kvalitet zraka koja dokazuje da su

pravilno određeni kapacitet, izabrana tehnologija, uključujući i opremu za prečišćavanje dimnih

gasova, parametri dimnjaka, lokacija.

Održivi razvoj

Održivi razvoj je treća generacija strategije zaštite kvaliteta zraka i predstavlja proširenje i

produbljenje pristupa Upravljanja kvalitetom zraka. Održivi razvoj se bazira na usaglašavanju potreba,

kako onih egzistencijalnih (kvalitet zraka), tako i onih koje se zadovoljavaju ljudskim aktivnostima, i to

ne samo sadašnjih nego i budućih generacija. Održivi razvoj ima i svoje alate gdje je najvažniji

GVE

GVE

GVE

GVZSGVZ

EMISIJA -ZAGAĐIVANJE

PROMJENA KVALITETAVAZDUHA - ZAGAĐENOST

GVE – Granične vrijednosti emisijeGVZ – Granične vrijednosti zagađenosti

(kvaliteta zraka)SGVZ – Stroge granične vrijednosti zagađenosti zraka

GVE

GVE

GVE

GVZSGVZ

EMISIJA -ZAGAĐIVANJE

PROMJENA KVALITETAVAZDUHA - ZAGAĐENOST

GVE – Granične vrijednosti emisijeGVZ – Granične vrijednosti zagađenosti

(kvaliteta zraka)SGVZ – Stroge granične vrijednosti zagađenosti zraka

55 | S t r a n a

Procjena životnog ciklusa proizvoda kojom se određuju okolinski uticaji u cijelom životnom ciklusu

proizvoda. Za razliku od Studije uticaja čiji je osnovni cilj bio dokazivanje zadovoljenosti propisa

dozvoljenog zagađivanja i dozvoljene zagađenosti, osnovni cilj Procjene životnog ciklusa proizvoda je

pronalaženje optimalne varijante zadovoljavanja ljudskih potreba posmatrano i sa ekonomskog i sa

okolinskog aspekta. Održivi razvoj na taj način djeluje međusektorski i omogućuje donošenje

dugoročno optimalnih rješenja.

Analogno generacijama zaštite kvaliteta zraka, postoje i tri nivoa mjera za zaštitu kvaliteta zraka.

Mjere za zaštitu kvaliteta zraka mogu biti sanacione, preventivne i razvojne, i one se odnose kako na

postrojenja tako i na područja. Na nivou prve i druge generacije, zaštita zraka se reguliše zakonima i

pravilnicima, tj. na nivou preventivnih i sanacionih mjera (tabela 5.1.).

Tabela 5.1. Generacije zaštite zraka i nivoi mjera

Generacije Tip Mjere Dokumenti

3. generacija integralno planiranje razvojne strategija razvoja

2. generacija prognoziranje i usaglašavanje preventivne zakon i pravilnici

1. generacija ograničenje sanacione

Prijedlog sistema upravljanja kvalitetom zraka u Unsko-sanskom Kantonu je predstavljen elementima

u šemi na slici 5.2. gdje je predstavljena logika određivanja i upravljanja kvaliteta zraka označena

poljima i brojevima. Odgovornosti su podijeljene u osam cjelina:

1. upravljanje emisijom,

2. inspekcija emisije,

3. monitoring kvaliteta zraka,

4. zaštita zdravlja,

5. urbanističko planiranje.

6. tržišna inspekcija

7. saobraćajna policija

8. aktivnosti Zavoda za statistiku

Glavni nosilac sistema upravljanja kvalitetom je Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i

zaštitu okoliša USK. Ovakav pristup upravljanja kvalitetom zraka ostvaruje se kroz opšte ciljeve i

druge grupe ciljeva. Opšti ciljevi praćenja kvaliteta zraka su:

• utvrđivanje stanja i trendova (poređenje sa GVKZ13),

• za prostorno i urbanističko planiranje,

• za promptno djelovanje u slučaju alarmnih stanja,

• za potrebe izrade sanacionih planova,

• djelovanje u uslovima specifičnih meteoroloških situacija,

• indikativna mjerenja,

• u slučaju sudskih sporova,

• za naučne svrhe.

13 Granične vrijednosti kvaliteta zraka

56 | S t r a n a

Slika 5.2. Šema upravljanja kvaliteta zraka u USK

57 | S t r a n a

U daljnjem tekstu su dana pojašnjenja i preporuke za uspostavljanje sistema kvaliteta zraka prikazanog na

slici 5.2.

1. Podaci o pravnim licima u Unsko-sanskom Kantonu

1.1. Vrsta djelatnosti

Da bi izračunate emisije od pravnih lica za svaki polutant bile tačnije potrebni su kvalitetni ulazni podaci.

Pristup izračunu emisija ovisi o djelatnosti kojom se bavi određeno pravno lice, budući da su brojni faktori

koji utiču na stvaranje emisije. Tako da prvi korak treba biti utvrđivanje vrste djelatnosti kojom se pravno

lice bavi. Entitetski i kantonalni zavodi za statistiku imaju evidenciju o tome čime se pravno lice bavi, tj.

kako je registrirano, međutim u praksi preduzeća često obavljaju aktivnosti koje ne mogu biti prepoznate

u opisu djelatnosti za koju su registrirani. Ova neslaganja bitno utiču na proračun emisija. Da bi se ovi

nedostatci u budućnosti ublažili i time omogućili egzaktniji proračun emisija, potrebno je obezbijediti listu

preduzeća sa tačnim opisom djelatnosti kojim se bavilo to preduzeće u godini za koju se izrađuje Registar.

Ovo je moguće uraditi kroz uvezivanje postojećih sistema za praćenje vrste djelatnosti, te putem reformi u

ovom području.

1.2. Karakteristike tehnologije

Pored utvrđivanja djelatnosti pravnog lica potrebno je prikupiti i podatke o tehnologijama za eventualnu

proizvodnju koje pravno lice koristi pri svom radu:

• vrste tehnoloških postrojenja specificiranih za određenu granu industrije,

• instalisani kapacitet tehnoloških linija,

• prosječni godišnji kapacitet rada u toku prethodne godine i

• druge specifičnosti vezane za predmetnu tehnologiju.

Također, potrebno je prikupljati i podatke o načinu grijanja i vlastitim kapacitetima proizvodnje energije

za tehnološke potrebe pravnog lica kao što su:

• podaci o proizvođač i tip ložišta;

• snaga ložišta;

• koordinate izvora emisije;

• visina i prečnik dimnjaka;

• prosječni radni kapacitet u protekloj godini po mjesecima;

• instalisana snaga unutar objekata;

• snaga potrebna za obavljanje tehnoloških postrojenja;

• vrsta energenta koja se koristila u protekloj godini itd.

Spomenuti podaci se mogu prikupljati kod aktivnosti za dobivanje/izdavanje okolinskih dozvola, pri

provjerama emisija (aktivnost 2.2.) i na terenu od samih inspektora (aktivnost 2.4.). Njihov zadatak bi bio

da se ti podaci proslijede do baze podataka u Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu

okoliša USK, te da se isti obrade i unesu u Registar zagađivača (aktivnost 4.1.).

1.3. Karakteristike goriva/sirovine

Od karakteristike i hemijskog sastava goriva zavisi i emisija određenih polutanata u zrak. Da bi se

izračunali emisioni faktori za pojedino preduzeće potrebno je poznavati i hemijski sastav goriva koja su se

koristila u prethodnoj sezoni. Na osnovu Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva, koje je donijelo Vijeće

58 | S t r a n a

ministara BiH („Sl. glasnik BiH “, br. 27/02) dobavljač goriva je dužan su obezbijediti izvođenje postupka

utvrđivanja usklađenosti kvaliteta goriva sa ovom odlukom. Dokaze o usklađenosti goriva koja pravna lica

kupuju se dostavljaju u aktivnostima vezanim za dobijanje okolinske dozvole i godišnjeg monitoringa

kvaliteta zraka. Ovi podaci bi se trebali svake godine unositi u registar zagađivača (aktivnost 4.1.). Podatke

o karakteristikama goriva koje troše pravna lica, domaćinstva i prevozna sredstva u USK (čvrsta i tečna

goriva) bi trebalo prikupljati na način i u vrijeme kad i podatke o godišnjoj potrošnji goriva/sirovine

(aktivnost 1.3.).

1.4. Evidencija godišnje potrošnje goriva/sirovine

Za proračun godišnjih emisija iz pogona i postrojenja, uz proračun emisionih faktora (aktivnost 2.1.) i na

osnovu sastava goriva (aktivnost 1.3.) potrebno je voditi i evidenciju o potrošnji goriva, kako pravnih lica

tako i domaćinstava, kao i potrošnju goriva za prevoz putnika i robe. Podaci o potrošnji goriva pravnih lica

može se skupljati pri godišnjem monitoringu i dostavljanju podataka od strane preduzeća za distribuciju

tečnih goriva (svi distributeri tečnih goriva u USK) i distribuciju i prodaju čvrstih goriva pravnim licima i

domaćinstvima.

1.5. Obim proizvodnje

Pored podataka o vrsti djelatnosti, karakteristikama tehnologije, goriva i njihovom utrošku potrebno je

raspolagati i podacima o obimu proizvodnje za svako preduzeće posebno. Federalni zavod za statistiku je

u mogućnosti za one grupe djelatnosti za koje preduzeća dostavljaju podatke o proizvodnji sačiniti

agregatnu proizvodnju za kanton. Međutim agregirani podaci za jednu privrednu djelatnost se ne mogu

koristiti za proračun emisija, pa je potrebno dostavljati obim proizvodnje za svako pravno lice pojedinačno

koje je dostavilo podatke. Za ona preduzeća koja ne dostavljaju podatke moguće je doći do podataka i

putem fiskalnog sistema.

2. Monitoring emitera

2.1. Emisioni faktori

Za određivanje emisija iz tehnoloških postrojenja putem proračuna potrebno je odrediti emisione faktore

za svako postrojenje, odnosno tip industrijskog postrojenja. Da bi se odredili emisioni faktori potrebno je

prikupiti i obraditi podatke opisane od aktivnosti 1.1. do 1.5. Dakle, podaci koji su potrebni za proračun

emisija, odnosno određivanje emisionih faktora, iz industrije su:

• Količina energenata

• Količina glavne sirovine

• Količina pomoćnih sirovina

• Kapacitet proizvodnje

• Karakteristika tehnologije-vrste procesa

Podaci potrebni za proračun emisija, odnosno određivanje emisionih faktora, iz sagorijevanja goriva u

ložištima/kotlovima su:

• Količina energenta

• Vrsta ložišta

• Uslovi sagorijevanja (temperatura)

• Hemijski sastav goriva

59 | S t r a n a

• Gubici u procesu sagorijevanja

2.2. Monitoring/provjera emisije

Na osnovu Zakona o zaštiti zraka («Službene novine Federacija BiH» br.3 3/03), odnosno Pravilnikom o

monitoringu zagađujućih materija u zrak («Službene novine Federacija BiH» br. 09/14) operateri

postrojenja za sagorijevanje vrše svake godine mjerenja emisije iz ložišta u cilju dokazivanja da postrojenje

zadovoljava granične vrijednosti emisije. U tu svrhu na tržištu u BiH je akreditovano desetak laboratorija

koje su u mogućnosti da vrše mjerenja emisija u zrak. Pored postojećih podataka, a da bi se mogle

izračunati godišnje emisije u zrak, u izvještaj je potrebno unijeti i sljedeće podatke:

• Koordinate izvora emisije (ispusta, tj. dimnjaka)

• Izmjerenu brzinu i količinu dimnih gasova (Nm3/h) u trenutku mjerenja

• Prečnik dimnjaka na izlazu

• Temperatura dimnih gasova na izlazu iz dimnjaka

• Radno opterećenje kotla u trenutku mjerenja

• Prosječno radno opterećenje kotla u protekloj godini

2.3. Ocjena zadovoljenja GVE

Na osnovu godišnjih provjera emisija u zrak (aktivnost 2.2.) rezultati provjera se porede sa Graničnim

vrijednostima emisija u zrak datih u Pravilniku o graničnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za

sagorijevanje („Službene novine Federacija BiH“ br. 03/13) i Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisije

zagađujućih materija u zrak (Sl. novine FBiH 12/05). Svrha ovih pravilnika je da se, u slučaju da se ustanovi

da emisija u zrak nastala od djelovanja pravnog lica prekoračuje GVE iz spomenutih podzakonskih akata,

poduzmu odgovarajuće mjere. Ovlaštena laboratorija trebala bi trebala biti osposobljena da, u dogovoru

sa pravnim licem, predloži optimalne mjere sa razumnim rokovima za smanjenje emisija u zrak, koje bi se

provjeravale nakon implementacije istih. Odgovornost za učinkovitost predloženih mjera bi trebala da

snosi ovlaštena laboratorija.

2.4. Inspekcija

U provjeru emisija treba da se uključe i razne inspekciona tijela, svako iz svog domena. Ta inspekciona

tijela su:

a) Tehnička inspekcija – ovlašteno inspekcijsko tijelo koje ima za cilj da provjerava ovlaštene

laboratorije za mjerenje emisija u zrak. Ove provjere vrši Institut za akreditiranje BiH –a BATA.

b) Tehnički pregled – ovlašteni servisi za tehnički pregled vozila treba da vrše provjere emisije iz

vozila te da izvještavaju nadležno ministarstvo o tim tehničkim pregledima, koje dalje izvještava

ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša FBiH. Također, treba da se pri tehničkim

pregledima vodi i evidencija o broju godišnje pređenih kilometara vozila.

c) Saobraćajna policija – treba da provjerava vozila u saobraćaju i da isključuje vozila koja imaju

prekoračenu potrošnju. Treba statistički voditi podatke o udjelu vozila koji ispuštaju emisije

zagađujućih materija veće od propisanih;

d) Tržišna inspekcija – treba nadgledati da li se uređaji za loženje prodaju u skladu sa tehničkim

propisima datim u Pravilniku o sistemima grijanja i hlađenja (''Službene novine FBIH'' broj 49/09).

Također, potrebno je da se vrši i nadgledanje kvaliteta i sastava goriva koje se prodaje u USK i da

Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK raspolaže sa tim podacima.

60 | S t r a n a

3. Godišnje emisije

3.1. Podaci o pravnom licu

Podatke o pravnom licu prikupljeni tokom aktivnosti opisanih u aktivnostima od 1.1. do 2.4. je potrebno

ažurirati i spremiti u jedinstvenu bazu podataka kako bi se isti adekvatno mogli adekvatno obraditi u svrhu

proračuna stanja kvaliteta zraka na određenom području (aktivnosti od 3.1. do 4.4).

3.2. Godišnja emisija iz izvora

Na osnovu prikupljenih podataka o pravnom licu, opisanih u prethodnim tačkama, izračunavaju se

godišnje emisije svakog pravnog lica. Pored emisije nastalih od strane pravnih lica, potrebno je izračunati i

emisije iz domaćinstava i saobraćaja. Emisije iz domaćinstava je potrebno računati na osnovu statističkih

podataka, anketiranja građana, popisu stanovništva, rasprostranjenosti i/ili dostupnosti određenih

energenata itd. Emisije iz saobraćaja se računaju na osnovu:

• Podataka o količini i vrti prodanih goriva u godini dana na pumpama u Kantonu (pristup ''top-

down'')

• Podataka o vrsti, starosti i broju registriranih vozila u USK

• Podataka o PGDS-u na saobraćajnicama u USK (pristup ''bottom-up'')

• Podataka o strukturi vozila na saobraćajnicama u USK itd.

3.3. Klasifikacija i prostorna raspodjela izvora

Godišnje emisije izračunate za pravna lica, domaćinstva i saobraćaj treba klasificirati:

• Prema načinu nastanka (npr. u svrhu grijanja ili u svrhu tehnoloških potreba)

• Prema načinu emitovanja (kontrolisani izvori- emisija kroz dimnjak i nekontrolisana emisija -

fugitivna emisija)

• Prema vremenu emitovanja (sezonska, vansezonska, dnevna i sl.)

• Prema vrsti izvora (tačkasti, linijski-mobilni, površinski, zapreminski)

Također potrebno je geografski rasporediti i prikazati emisije prema mjestu nastanka. Za to je potrebno

koristiti neki od softverskih GIS (geografski informacioni sistem) alata.

4. Vođenje registara

4.1. Registar zagađivača

Na osnovu Zakona o zaštiti okoliša (“Službene novine Federacije BiH br. 33/03” od 19.7.2003.) donesen je

Pravilnik o registrima postrojenja i zagađivanjima koji je objavljen u Službenim novinama Federacije BiH

broj 82/07. Ovim pravilnikom se reguliše uspostavljanje i održavanje Registra o postrojenjima i

zagađivanjima koji predstavlja osnovu za izvještavanje u skladu sa zakonskim obavezama i međunarodnim

ugovorima, uključujući i one koje proizlaze iz Kijevskog protokola i Aarhuske konvencije o pristupu

informacijama, učešću javnosti, odlučivanju i pristup pravosuđu u oblasti okolinskih pitanja. Od pogona i

postrojenja se prikupljaju, između ostalih, i neki od podataka opisanih u prethodnim koracima. U ovaj

registar u narednom periodu treba da se uvežu i baze podataka iz kantonalnih registara, čime bi se stvorila

jedinstvena baza podataka o zagađivačima. Podaci vezani za emisije u zrak bi se koristile za izradu registra

emisija i pravljenja bilansa potrošnje energije za USK (aktivnost 4.2.).

61 | S t r a n a

4.2. Registar (katastar) emisija u zrak i bilans

U skladu sa Zakonom o zaštiti zraka („Službene novine FBiH“ br.33/03 i 04/10) Kantoni, u aprilu svake

godine, objavljuju izvještaje o emisijama zagađujućih materija u zrak (uključujući emisije iz prirodnih

izvora) za pretprošlu godinu za teritorij svog kantona. Registri emisija se pripremaju najmanje za slijedeće

zagađujuće materije zraka: sumpor dioksid, nitro oksid, ugljen dioksid, ugljen monoksid, amonijak, nitro

suboksid, metan, nemetanske ugljenvodonike, benzen i PM10.

U Registar emisija se upisuju podaci o izvorima emisija u zrak, njihovim pravnim licima i zagađujućim

materijama, koje izvori ispuštaju u zrak. Registar emisije treba da posluži:

• U procesu izvještavanja nadležnom Federalnom ministarstvu,

• U planiranju, provedbi i kontroli politike i programa zaštite okoliša,

• U prostornom planiranju,

• U izgradnji informacijskog sistema,

• U prenosu znanja i informacija zainteresiranim stranama i javnosti.

Teško je utvrditi kolika greška se napravi pri izradi katastra (registra) emisije. Greška je funkcija:

• Procjene ukupne količine energenata, strukture energenata, te hemijskog sastava energenata,

odnosno sirovina kada se radi o tehnološkim izborima emisije,

• Procjene koeficijenata emisije i

• Procjene teritorijalnog rasporeda izvora emisije.

Međutim, s obzirom na svrhu katastra emisije, sretna je okolnost da apsolutna greška u procjenama,

nema veliki značaj, tj. važno je da je relativna greška što manja. Ovo stoga što je važno poznavati relativnu

promjenu emisije. Sasvim je svejedno da li je emisija 5.000 ili 6.000 tona godišnje; važan je podatak da se

ona smanjila ili povećala za 20 %. Isto tako kod prognoziranja promjene emisije u slučaju poduzimanja

mjera sanacije ili unošenja novih izvora u prostor, relativna greška neće igrati nikakvu ulogu. U opštem

slučaju, koncentracija zagađujuće materije će biti:

C = a + k * E (5.4.1.)

gdje je:

C – koncentracija zagađujuće materije

a – fon (vrijednost koncentracije koja bi bila da nema ni jednog izvora na datom području,

k – koeficijent koji u sebi uključuje meteorološke i orografske faktore, ali i relativnu grešku procjena

emisije. Tako, ukoliko se koeficijent k određuje na bazi emisija i podataka monitoringa zraka, ukoliko je

relativna greška + 20 %, koeficijent k će biti manji (1,2 puta) i ova greška će se izgubiti.

Stoga je važno, kod izrade registra emisije u narednim godinama, da se relativna greška procjene emisije

ne mijenja. Ili, ukoliko se ona promijeni, tada je potrebno preračunati rezultate prethodno urađenih

registara emisije na novu vrijednost relativne greške, kako bi se podaci po godinama mogli uspoređivati.

62 | S t r a n a

5. Monitoring kvaliteta zraka

5.1. Uzorkovanje kvaliteta zraka

Na osnovu Pravilnika o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija,

graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka ( ''Službene novine FBiH'' broj 1/12) vrši se

određivanje minimalnog broja mjernih mjesta i lokacija za uzimanje uzoraka u svrhu mjerenja

koncentracija sumpor dioksida, nitro dioksida i oksida nitrogena, suspendiranih čestica (PM10, PM2.5),

olova, benzena i ugljen monoksida u zraku. Također je propisano i određivanje minimalnog broja mjernih

mjesta i lokacija za uzimanje uzoraka u svrhu mjerenja koncentracija i brzine taloženja spomenutih

polutanata.

Na osnovu Pravilnika potrebno je u USK uspostaviti monitoring kvaliteta zraka, pošto na području Kantona

se trenutno ne vrše nikakva mjerenja stanja kvaliteta zraka.

Kada se govori o mjerenju kvaliteta zraka, važno je saznanje da se kvalitet zraka ne može odrediti

direktnim mjerenjem, nego uzorkovanjem te obradom rezultata mjerenja. Kako se radi o uzorkovanju, a

imajući posebno na umu da kvalitet zraka neprekidno osciluje zbog promjena emisije, kao i meteoroloških

uslova, od kojih zavisi rasprostiranje zagađujućih materija, jasno je da se do rezultata ne može doći bez

statističke obrade.

5.2. Reagovanje u realnom vremenu

Monitoring kvaliteta zraka služi, da se može reagovati u slučaju posebnih situacija u kojima su

prekoračene granične vrijednosti kvaliteta zraka (što bi se pratilo na osnovu buduće stanica za kvalitet

zraka i uspostavljanjem informacionog sistema izvještavanja), pragovi upozorenja i pragovi uzbune, a

kojima mogu biti ugroženi život i zdravlje stanovnika i okoliš. U slučaju potrebe, što će se utvrditi

monitoringom kvaliteta zraka, moguće je izraditi i Plan na kantonalnom nivou kojim bi se definirale

aktivnosti koje se poduzimaju u slučaju prekoračenja graničnih vrijednosti kvaliteta zraka. Aktivnosti mogu

biti podijeljene u ovisnosti od proglašenja epizode pripravnosti, upozorenja ili uzbune i slično.

5.3. Proračun kvaliteta zraka

Kvalitet zraka na nekom području može se ocijeniti (i) mjerenjem, (ii) proračunom i (iii) kombinovano.

Mjerenjem se kvalitet zraka može ocijeniti relativno tačno, ta ocjena se odnosi samo na mjernu lokaciju i

samo na vrijeme kada je uzorak ili uzorci uzeti ali se ne zna šta će biti kada se promijeni emisija i/ili uslovi

rasprostiranja i kakav je kvalitet na nekom drugom mjestu unutar posmatranog područja. Proračunom se

može dobiti kvalitet zraka na bilo kojem mjestu i u bilo kojem trenutku. Međutim, ne zna se koliko je

proračun pouzdan. Jedini ispravan način praćenja kvaliteta zraka je kombinovano, mjerenjem se kalibrira

atmosferski model. Na ovaj način se pouzdano može pratiti kvalitet zraka na čitavom području i vršiti

prognoziranje kvaliteta zraka za slučaj promjena u emisijama i/ili uslovima rasprostiranja. Za početak

potrebno je na području USK uspostaviti sistem monitoring kvaliteta zraka.

Rezultati analize kvaliteta zraka pored neposredne praktične primjene imaju za cilj i primjenu u naučna

istraživanja. Naučni istraživanja ogledaju se kroz proučavanja djelovanja onečišćenog zraka na razne

receptore (ispitivanje stepena izloženosti stanovnika, vegetacije, građevinskih materijala i drugo) ili zbog

proučavanja ponašanja onečišćenja u zraku (burne hemijske reakcije, daljinski transport onečišćenja,

smanjenje onečišćenja iz zraka adsorpcijom i drugo).

6. Urbanističko planiranje sa aspekta kvaliteta zraka

63 | S t r a n a

Planiranje kvaliteta zraka, kao dio izrade prostornih i urbanističkih planova, vrši se tako da se postave

ciljevi kvaliteta zraka (npr. zadovoljavanje graničnih vrijednosti zagađenosti ili za određeni period neka

viša vrijednost), te se primjenom katastra emisije i atmosferskog modela disperzije, vrši matematsko

modeliranje i kompjutersko simuliranje zagađivanja zraka za slučaj različitih scenarija (na primjer sanacija

zagađivanja iz nekog postojećeg izvora ili uvođenje novog izvora na određenu lokaciju sa određenom

visinom ispusta i parametrima dimnih gasova).

Urbanističko planiranje kvaliteta zraka sastoji se u zoniranju područja prema kvalitetu zraka (zatečeno

stanje), te prema planiranom (područje gdje se planira prekoračenje graničnih vrijednosti određeni broj

godina, područje gdje je se planira zadovoljenje graničnih vrijednosti kvaliteta zraka i područje gdje se

zahtijeva zadovoljenje ciljnih graničnih vrijednosti kvaliteta zraka.

6.1. Reagovanje u integrisanom vremenu

Radi boljeg praćenja stanja kvaliteta zraka, odnosno njegovog upoređivanja sa prethodnim godinama,

potrebno je uspostaviti integrisano praćenje kvaliteta zraka, tj. upoređivanja kvaliteta zraka za duži

vremenski period (minimalno 5 godina). Na ovaj način će se dobiti jasnija slika o promjenama emisija, te

omogućiti identifikaciju kritičnih područja, tj. područja koja imaju kontinuiran rast emisije. Naravno, vrlo je

bitno poznavati razloge rasta emisije, da li se radi o rastu emisije uzrokovanom urbanističkim razvojem,

promjenom energenta i načina loženja i sl.!? Također, podaci dobiveni ovakvim načinom praćenja

omogućit će i urbanističkim planerima da donose odluke i sa aspekta kvaliteta zraka.

6.2. Zoniranje kvaliteta zraka

Zonom se u urbanizmu naziva površina koja ima izvjesna obilježja tako da svojim pojmom ujedinjuje

većinu homogenih značajki koje tu površinu čine različitom od susjednih zona. Dijeljenje nekog teritorija u

„zone“ naziva se zoniranje.

Zoniranje teritorija gradova i ostalih naselja sprovodi se u cilju obezbjeđenja higijenskih uslova stanovanja,

obezbjeđivanja adekvatnih uslova za rad i rekreaciju, u cilju obezbjeđenja pravilnog razvoja saobraćaja i

drugih infrastrukturnih sistema. Postiže se utvrđivanjem određene namjene građevinskih površina prema

različitim funkcijama. Zone koje mora da ima svako naselje su: (i) stambena zona, (ii) privredno-

industrijska zona i (iii) zona saobraćaja.

Urbanističko planiranje kvaliteta zraka sastoji se u zoniranju područja prema kvalitetu zraka (zatečeno

stanje), te prema planiranom (područje gdje se planira prekoračenje graničnih vrijednosti određeni broj

godina, područje gdje je se planira zadovoljenje graničnih vrijednosti kvaliteta zraka i područje gdje se

zahtijeva zadovoljenje ciljnih graničnih vrijednosti kvaliteta zraka).

Sa stanovišta urbanizma, mogu se razlikovati tri (moguće je uvesti i više) područja u vezi kvaliteta zraka

(zoniranje):

a) područja gdje je kvalitet zraka iznad graničnih vrijednosti kvaliteta zraka – zatečeno stanje ili

planirano stanje određeni broj godina (npr. rekreaciono ili zaštićeno područje, kao i urbano

područje u razvoju)

b) područje gdje je kvalitet zraka između graničnih vrijednosti kvaliteta zraka i ciljnih vrijednosti

kvaliteta zraka – ovo područje može planski da zadrži te vrijednosti ili da se planira da u

određenom roku pređe u područje gdje su vrijednosti kvaliteta zraka niže od graničnih vrijednosti

kvaliteta zraka (npr. Urbano područje) i

64 | S t r a n a

c) područje gdje je kvalitet zraka ispod ciljnih vrijednosti (npr. industrijska područja)

Ulazni podaci budućeg registra kao i njegovi rezultati, te uspostava sistema monitoringa su odlična

podloga za utvrđivanje zona prema kvalitetu zraka.

6.3. Planiranje razvoja/novih postrojenja i naselja

Jedan od uslova za prihvatljivost gradnje pogona i objekata je njihov očekivani ili ostvareni uticaj na

okolinu. Kao primjer se može uzeti jedno termoenergetsko postrojenje. Stanovništvo su informisali o

štetnom uticaju termoenergetskih postrojenja na okolinu, pa se taj uticaj ponekad stavlja čak i ispred

njihove ekonomske i energetske vrijednosti. Unutar postrojenja termoelektrane toplotna energija se

proizvodi u parnim kotlovima ili ložištima gasnih turbina. Kada se radi o uticaju na okolinu presudan je

uticaj dijela termoelektrane koji proizvodi pokretačku silu za električni generator. Opterećenje okoline

zbog rada električnog dijela je zanemarivo ili veoma maleno.

U segmentu planiranja unapređenja postojećih i razvoja novih postrojenja i naselja bitna je komunikacija

između sljedećih tijela:

• Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK

• Zavod za planiranje

• Općinskih službi za planiranje

• Ministarstvo unutrašnjih poslova USK

• Ministarstvo privrede USK

• Organizacije uključene u izradu/ažuriranje Registra emisija u zrak USK

Kao i zoniranje kvaliteta zraka tako i planiranje unapređenja postojećih i razvoja novih postrojenja i

naselja s aspekta kvaliteta zraka treba integrisati u buduće Registre emisija u zrak. Cilj ove integracije jeste

da se rezultati Registra emisija u zrak koriste kao ulaz za urbanističko planiranje.

6.4. Stanje/prognoze kvaliteta zraka

Urbanističko planiranje objekata podrazumijeva i planiranje kvaliteta zraka. Kalibrirani atmosferski model

omogućava simulaciju promjene kvaliteta zraka za slučaj očekivane / predložene / zahtijevane:

• redukcije emisije iz pojedinačnih izvora,

• gradnje novog objekta,

• gradnje novog naselja,

• promjene sistema grijanja i drugo.

Bitno je naglasiti da izgradnja novih naselja bitno može uticati na kvalitet zraka u USK. Prognoza stanja

kvaliteta zraka se vrši na osnovu postojećeg stanja kvaliteta zraka (opisanog u tački 5.3.) i planiranih novih

izvora emisija u zrak. Prognoze je moguće vršiti pomoću međunarodno priznatih softvera koji uzimaju u

obzir podatke o postojećem i budućem (prognoziranom) stanju kvaliteta zraka, kao i meteorološke i

orološke podatke.

Prognoza kvaliteta zraka u zavisnosti od planiranih postrojenja i naselja može biti urađena samostalno.

6.5. Poređenje sa GVKZ

Nakon utvrđivanja postojećeg i/ili prognoze budućeg stanja kvaliteta zraka potrebno je usporediti

izračunate vrijednosti sa graničnim vrijednostima kvaliteta zraka (GVKZ) u skladu sa važećim pravnim

65 | S t r a n a

aktima. Ukoliko se primijeti prekoračenje GVKZ potrebno je reagovati na način da se emisije svedu na

dozvoljene vrijednosti. To se može postići na više načina od drugačijeg pristupa projektovanju do

realokacije samog naselja ili postrojenja.

6.6. Mjere za zadovoljavanje GVKZ

U ovisnosti od izvora emisije razlikuju se i mjere za zadovoljavanje graničnih vrijednosti kvaliteta. U okviru

sistema upravljanja kvalitetom zrak potrebno je poštovati mjere koje su definirane postojećim zakonskim

aktima kao što je Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija u zrak i svih ostalih zakonskih akata koji

regulišu emisije u zrak, te svih ostalih mjera koje doprinose zadovoljavanju graničnih vrijednosti kvaliteta

zraka.

Mjere za zadovoljenje graničnih vrijednosti kvaliteta zraka zavise i od ocjene ugroženosti zdravlja (tačka

5.6.). Uticaji polutanata na zdravlje čovjeka se mogu podijeliti na dvije grupe: akutni uticaji vezani za

promjene zdravstvenih pokazatelja iz dana u dan, i hronični uticaji, koji počinju da se ispoljavaju poslije

dužeg vremena izlaganja polutantima. Za sagledavanje akutnih uticaja polutanti se moraju mjeriti u

kratkim intervalima, a za sagledavanje hroničnog uticaja polutanata dovoljni su podaci o prosječnim

godišnjim koncentracijama, kao i vrijednosti koncentracija sezonskih mjerenja. Osim toga, razvoj sektora

koji su povezani sa kvalitetom zraka se usmjerava kako bi se emisije smanjivale (racionalizacija potrošnje

energije, korištenje neugljičnih nosilaca energije, tehnološki razvoj itd.). Primjena ovakvog načina

upravljanja kvalitetom zraka se podupire i ekonomskim stimulansima i destimulansima, dobrovoljnim

sporazumima, državnim programima, te međunarodnom saradnjom.

6.7. Ocjena ugroženosti zdravlja

Kada se bude uspostavio monitoring kvaliteta zraka u Unsko-sanskom Kantonu, Zavod za javno zdravstvo

USK, u saradnji sa Ministarstvom za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK, bi trebalo da vrši

analizu ugroženost stanovništva sa aspekta kvaliteta zraka, u skladu sa analizom podataka o mjerenjima.

Posebno je važno napraviti analizu izloženosti stanovništva u zavisnosti od gustine naseljenosti. Za

područja gdje je emisija/stanovnik visoka potrebno je primarno poduzimati mjere zaštite zdravlja, te

urbanistički i organizacijski reagovati.

66 | S t r a n a

6. AKCIONI PLAN ZAŠTITE

KVALITETA ZRAKA U

USK

Izrada akcionog plana zaštite kvaliteta zraka u USK

67 | S t r a n a

U svrhu izrade Akcionog plana zaštite kvaliteta zraka u Bihaću je održana radionica na kojoj su analizirane

potencijalne mjere zaštite kvaliteta zraka. Na radionici je učestvovalo 20 učesnika. Učesnici su bili

predstavnici Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK, grada Bihaća, Zavoda za

javno zdravstvo USK, Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, konsalting kompanija i nevladinih

organizacija. U okviru radionice učesnici su analizirali 15 mjera za zaštitu kvaliteta zraka. Analizirane su

sljedeće mjere:

1. Utopljavanje stambenih, javnih i komercijalnih objekata

2. Donošenje strategije upravljanja kvalitetom zraka

3. Uspostava baze podataka za monitoring emisija u zrak

4. Uvođenje autobusa u gradskom saobraćaju na CNG

5. Podsticanje korištenja i primjena OIE

6. Elektrifikacija javnog gradskog saobraćaja

7. Zamjena kotlova i vrste energenata

8. Uvođenje monitoringa kvaliteta zraka

9. Podsticanje i uvođenje energijske efikasnosti

10. Donošenje propisa o uređenju komunalne energetike (centralno grijanje)

11. Podsticanje korištenja i primjena OIE

12. Monitoring emisija u zrak

13. Provođenje redovnog inspekcijskog nadzora nad malim kotlovima i sobnim pećima (provjera

kvaliteta istih)

14. Uspostavljanje sistema daljinskog grijanja

15. Uvođenje zona ograničenog saobraćaja (u centrima gradova) za vozila koja ne zadovoljavaju

određene zahtjeve u pogledu sastava izduvnih gasova

Nakon rada u grupama može se zaključiti sljedeće:

• Ciljevi za sve mjere su postavljeni vrlo ambiciozno s obzirom na vremenski period,

• Sve predložene mjere se smatraju izvodljivim,

• Kod mjera koje uključuju obnovljive izvore energije, naglasak je dat na proizvodnju električne

energije, a ne toliko na grijanje zgrada,

• Barijere koje su identifikovane uglavnom se odnose na nedostatak međusektorskog pristupa

analiziranoj problematici,

• Predloženi su inovativni načini finansiranja mjera kao što je javno-privatno partnerstvo i

energetske zadruge,

• Teško je definirati cilj, indikatore i budžet za pojedine mjere,

• Mali broj mjera je ocijenjen visokim prioritetom,

• Generalno se može reći da se najviše pažnje do sada pridavalo energijskoj efikasnosti u

zgradarstvu.

Nakon radionice izvršena je analiza predloženih mjera i aktivnosti, koje su dalje grupisane u 7 mjera

praćenih određenim aktivnostima. Te mjere su:

1. Uspostavljanje sistema upravljanja kvalitetom zraka


3. Podsticanje korištenja i primjena obnovljivih izvora energije


68 | S t r a n a

5. Promocija i uvođenje biciklizma

6. Uređenje komunalne energetike

7. Uspostavljanje sistema daljinskog grijanja na biomasu

U nastavku teksta će biti prikazane mjere sa aktivnostima koje iz njih proizlaze.

69 | S t r a n a

Redni broj i naziv mjere 1. Uspostavljanje sistema upravljanja kvalitetom zraka

Aktivnosti u okviru mjere

1.1. Prikupljanje podataka o pravnim licima u Unsko-sanskom Kantonu 1.2. Monitoring emitera 1.3. Prikupljanje podataka o godišnjim emisijama u zrak 1.4. Vođenje registara 1.5. Monitoring kvaliteta zraka 1.6. Urbanističko planiranje sa aspekta kvaliteta zraka

Vizija i cilj mjere (za 5 godina)

Vizija:

• Uspostavljanje sistema upravljanja kvalitetom zraka na području USK

• Uspostavljanje monitoringa kvaliteta zraka na jednom mjernom mjestu

• korištenje rezultata monitoringa emisija i KZ u svrhu urbanističkog i prostornog planiranja

Cilj:

• 80% emisije obuhvaćeno bazom podataka

• pokrivenost USK monitoringom kvaliteta zraka uz mjerenje koncentracije minimalno SO2, NOx i čvrstih čestica.

Troškovi implementacije mjere

• izrada registra emisija u zrak: 40.000 KM

• izrada lokacijske studije za smještaj automatske stanice: 10.000 KM

• nabavka automatske stanice sa odgovarajućim softverima: 150.000 KM,

• obuka tehničara i inženjera za rad sa automatskom stanicom: 10.000 KM

• rad i održavanje: 90.000

• ostale aktivnosti navedene u poglavlju 6 – organizacione mjere: 0 KM UKUPNI TROŠKOVI ZA 5 godina: 300.000 KM

Sektor kojem mjera pripada Javni sektor

Vremenski okvir za provođenje mjere

Početak Kraj

2017. 2022.

Doprinos strateškom cilju Upravljanje kvalitetom zraka

Odgovorna institucija Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK, Ministarstvo zdravstva, Zavod za javno zdravstvo, grad/općine

Obuhvat mjere USK

Legislativni/strateški okvir • Pravilnik o monitoringu kvaliteta zraka FBiH,

• Lokacijska studija,

• Plan zaštite kvaliteta zraka USK

Pogođene strane

Pozitivno Negativno

• građani,

• turisti,

• ovlaštena laboratorija za mjerenje,

• donosioci odluka u vezi prostornog uređenja

• proizvođači i isporučioci opreme,

• izvođači radova,

• institucija zadužena za sistem (npr. ZJZ),

• inspekcijska služba.

Način promocije mjere • medijska kampanja,

• specijalizirane obuke.

Potreba za izgradnjom infrastrukture

NE

Izvori finansiranja • Budžet USK: 20.000 KM,

• Raspoloživi domaći fondovi: 230.000 KM,

• Međunarodni fondovi: 50.000 KM.

Indikatori uspješnosti mjere

• Broj kotlovnica obuhvaćen bazom podataka,

• Godišnji porast broja kotlovnica u bazi podataka,

• Ukupan iznos emisija obuhvaćen bazom podataka i registrom emisija,

• srednja vrijednost godišnjih koncentracija pojedinih zagađujućih materija,

70 | S t r a n a

• broj prekoračenja graničnih vrijednosti koncentracija pojedinih zagađujućih materija,

• procenat porasta gustine emisije u odnosu na bazno stanje (katastar za početnu godinu)

Ocjena nivoa prioriteta mjere (od 1 do 5, 1-najviši prioritet)

1

Opis aktivnosti:

Prijedlog sistema upravljanja kvalitetom zraka u Unsko-sanskom Kantonu je predstavljen u poglavlju 6.

gdje je opisana logika određivanja i upravljanja kvaliteta zraka prema aktivnostima navedenim u tabeli.

Odgovornosti su podijeljene u osam cjelina:

1. upravljanje emisijom – operateri, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Ministarstvo za

građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK, ovlaštene laboratorije, inspektor okoliša

2. inspekcija emisije- inspektor okoliša

3. monitoring kvaliteta zraka - Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK

4. zaštita zdravlja - Zavod za javno zdravstvo USK





Predviđene su sljedeće aktivnosti koje iziskuju određena sredstva za uspostavu sistema upravljanja kvalitetom zraka:

• izrada bilansa energije

• izrada registra emisija u zrak za područje USK

• izrada lokacijske studije za smještaj automatske stanice

• nabavka automatske stanice,

• obuka tehničara i inženjera za rad sa automatskom stanicom

• godišnji troškovi upošljavanja tehničara

• godišnji servis stanice

Pored navedenih aktivnosti potrebno je izvršiti aktivnosti koje su detaljno opisane u poglavlju 6, a koje su grupisane

u:

• prikupljanje podataka o pravnim licima u Unsko-sanskom Kantonu

• monitoring emitera

• prikupljanje podataka o godišnjim emisijama

• vođenje registara

• monitoring kvaliteta zraka

• urbanističko planiranje sa aspekta kvaliteta zraka

71 | S t r a n a

Redni broj i naziv mjere 2. Utopljavanje, javnih, stambenih i komercijalnih objekata


2.1. izrada Akcionog plana energijske efikasnosti USK, 2.2. provođenje detaljnih energijskih audita na objektima, 2.3. sanacija ovojnice objekata (ugradnja toplotne izolacije, zamjena stolarije i

bravarije), 2.4. uspostavljanje sistema monitoringa i verifikacije ušteda u saniranim zgradama.

Vizija i cilj mjere (za 5

godina)1

• vizija: Smanjenje potrošnje finalne energije u USK

• cilj: Uštede u potrošnji i troškovima finalne energije USK za 5%

Troškovi implementacije

mjere2

• izrada Akcionog plana energijske efikasnosti USK: 20.000 KM

• provođenje detaljnih energijskih audita na objektima: 500.000 KM (20.000 KM budžet USK),

• sanacija ovojnice objekata: 19.430.000 KM

• uspostavljanje sistema monitoringa i verifikacije ušteda u saniranim zgradama: 50.000 KM

ukupno: 20.000.000 KM Raspored po tipu objekata:

• javni: 3.000.000 KM,

• stambeni objekti: 16.000.000 KM,

• komercijalni objekti: 1.000.000 KM.

Sektor kojem mjera

pripada

stambene zgrade, javne i komercijalne zgrade i javne usluge

Vremenski okvir za

provođenje mjere

početak kraj

2018. 2022.

Doprinos strateškom cilju unaprjeđenje korištenja energije

Odgovorna institucija • Ministarstvo građenja, prostornog uređenja i zaštite okoliša USK, Ministarstvo finansija, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne politike, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Ministarstvo pravosuđa i uprave i

• Grad/općine kao jedinice lokalne samouprave

Obuhvat mjere • USK,

• općine u USK i

• ostale manje lokalne zajednice.

Legislativni/strateški okvir

• Pravilnik o tehničkim zahtjevima za toplotnu zaštitu objekata i racionalnu

upotrebu energije,

• Pravilnik o energetskom certificiranju objekata (usvojeni na nivou USK i FBiH),

• Zakon o prostornom uređenju i građenju USK,

• Zakon o zaštiti okoliša FBiH,

• Plan zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona 2014 – 2019.

Pogođene strane

pozitivno negativno

• građevinski sektor,

• građani,

• projektanti svih struka.

• prodajni lanac energenata,

• elektrodistribucija.

Način promocije mjere

• medijska kampanja,

• seminari,

• leci,

• plakati i

• ostali propagandni materijali

Potreba za izgradnjom

infrastrukture

NE

Izvori finansiranja3 • javni objekti:

72 | S t r a n a

- budžet USK: 790.000 KM - budžeti općina/grada

5: 750.000 KM

- raspoloživi domaći fondovi : 500.000 KM - međunarodni fondovi: 1.000.000 KM

• stambeni objekti: - privatni sektor (vlasnici zgrada): 12.500.000 KM, - raspoloživi domaći fondovi: 2.500.000 KM, - međunarodni fondovi: 1.000.000 KM.

• komercijalni objekti - privatni sektor (vlasnici zgrada): 500.000 KM - raspoloživi domaći fondovi: 210.000 KM - međunarodni fondovi: 250.000 KM

Indikatori uspješnosti

mjere4

• procentualno smanjenje potrošnje i troškova energije i

• uštede u KM,

• smanjenje budžetskih izdvajanja za grijanje javnih zgrada.

Ocjena nivoa prioriteta

mjere (od 1 do 5, 1- najviši

prioritet)

1

Napomene vezane za tabelu:

1. Cilj za uštede u potrošnji i troškovima finalne energije USK od 5% je određen u skladu sa ciljem definiranim u

okviru nacrta Nacionalnog plana za energijsku efikasnost za BiH (engl. National energy efficiency action plan,

NEEAP), koji iznosi 1% godišnje.

2. Troškovi implementacije mjere su procijenjeni na osnovu jediničnih troškova za mjere energijske efikasnosti

definiranih u okviru Studije energetskog sektora u BiH, koju je izradio Institut Hrvoje Požar.

3. Troškovi koji se pokrivaju iz budžeta USK su namijenjeni za javne kantonalne zgrade

4. Indikatori će se moći izračunati nakon uvođenja sistema monitoringa i verifikacije. Detaljnim energijskim auditima

biće poznata potrošnja energije prije implementacije mjera, a nakon implementacije mjera, potrošnja energije se

može utvrditi prikupljanjem podataka (u formi računa od električne energije i grijanja/energenata i sl.).

5. Učešće općina/Grada u petogodišnjem periodu:

Općina/Grad KM

Bihać 154.416

B. Krupa 70.112

B. Petrovac 20.113

Bužim 53.081

Cazin 181.554

Ključ 45.956

Sanski Most 113.833

Velika Kladuša 110.935

Ukupno 750.000

Opis aktivnosti:

Urađena je studija energijske efikasnosti za javne objekte na području USK. Potrebno je da Vlada finansira

izradu akcionog plana koji će obuhvatiti pored javnih objekata i stambene i komercijalne.

Na osnovu akcionog plana vršit će se izrada detaljnih energijskih audita (DEA), kojima će se definirati

mjere EE za svaki objekat koji će se utopljavati. Taj trošak za javne objekte treba biti pokriven iz javnih

budžeta i domaćih fondova.

73 | S t r a n a

Na osnovu DEA vršit će se sanacija ovojnice objekta. Sanacije ovojnica javnih objekata trebaju se

finansirati iz javnih budžeta, dok se sanacija stambenih objekata treba vršiti velikom većinom od strane

fizičkih lica (građana) – uz pomoć (sufinansiranje) raspoloživih domaćih fondova i manjim dijelom javnih

budžeta.

Monitoring i verifikacija u objektima vršit će se na osnovu provedenih audita nakon sanacije ovojnice na

dijelu (statistički dovoljnom broju) objekata i anketa o potrošnji energije nakon implementacije mjera EE,

a sve s ciljem izvještavanja o postignutim uštedama prema Državi i Sekretarijatu energijske zajednice. Ova

aktivnost (monitoring i verifikacija) se finansira iz javnih budžeta.

74 | S t r a n a

Redni broj i naziv mjere 3. Podsticanje korištenja i primjena obnovljivih izvora energije


3.1. izrada energijskog bilansa USK, 3.2. Akcioni plan primjene obnovljivih izvora energije za USK, 3.3. izrada studija izvodljivosti za pojedinačne projekte, 3.4. izrada projekata, 3.5. izgradnja postrojenja OIE, 3.6. izvještavanje o implementiranim projektima.

Vizija i cilj mjere (za 5 godina)1

cilj: Povećanje udjela obnovljivih izvora energije za 8% u ukupnoj finalnoj potrošnji

energije USK -za 5 godina


mjere2

o izrada energijskog bilansa USK: 10.000 KM o Akcioni plan primjene obnovljivih izvora energije za USK: 30.000 KM o izrada studija izvodljivosti za pojedinačne projekte: 500.000 KM o izrada projekata: 1.000.000 KM o izgradnja postrojenja OIE: 180.690.000 KM o izvještavanje o implementiranim projektima: 10.000 KM o ukupno: 182.240.000 KM ili o postrojenja na biomasu: 40.000.000 KM, o hidroenergetska postrojenja (male hidroelektrane): 25.000.000 KM o postrojenja za iskorištavanje energije vjetra (vjetroelektrane): 100.000.000

KM, o postrojenja za iskorištavanje geotermalne energije (toplotne pumpe):

4.000.000 KM, o postrojenja za proizvodnju električne energije iz solarne energije

(fotonaponske elektrane): 1.250.000 KM, o postrojenja za proizvodnju toplote iz solarne energije (solarni kolektori):

12.000.000 KM

Sektor kojem mjera pripada stambene zgrade, javne i komercijalne zgrade i javne usluge i industrija

Vremenski okvir za provođenje

mjere

početak kraj

2018. 2022.

Doprinos strateškom cilju unaprjeđenje korištenja energije

Odgovorna institucija • Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK,

• Grad/općine

Obuhvat mjere • Grad i

• općine u USK

Legislativni/strateški okvir • Akcioni plan za obnovljivu energiju BiH,

• Akcioni plan za obnovljivu energiju FBiH,

• Akcioni plan primjene obnovljivih izvora energije za USK,

• Zakoni i odluke općinskih/gradskog vijeća u skladu sa Akcionim planom iz

prethodne tačke.

Pogođene strane

pozitivno negativno

• građani,

• proizvođači i isporučioci opreme,


• privredna društva

• elektroprivreda u slučaju ne

uključivanja u projekte obnovljivih

izvora energije


• konferencije,

• seminari,

• specijalizirane obuke


infrastrukture

Da, različiti vidovi izgradnje infrastrukture u zavisnosti od vrste i lokacije

postrojenja obnovljivih izvora energije.

Izvori finansiranja3 • budžet USK: 40.000 KM,

• raspoloživi domaći fondovi: 2.000.000 KM ,

75 | S t r a n a

• međunarodni fondovi: 2.000.000 KM,

• privatni sektor: 178.200.000 KM

Mogući modeli finansiranja

• javno-privatno partnerstvo i

• energetske zadruge.

Indikatori uspješnosti mjere4

• procentualno povećanje udjela obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji,

energije USK,

• procentualno smanjenje emisije zagađujućih materija u zrak (SO2, NOx, ČČ),

• uštede energije zbog efikasnije tehnologije proizvodnje energije.

Ocjena nivoa prioriteta mjere5

(od 1 do 5, 1- najviši prioritet)

2

Napomene vezane za tabelu:

1. Petogodišnji cilj povećanja udjela obnovljivih izvora energije za 8 % u ukupnoj finalnoj potrošnji energije USK je

određen u skladu sa potencijalnom OIE u USK i uzevši u obzir cilj povećanja udjela OIE u BiH definiran u Akcionom

planu za obnovljivu energiju (Engl. National renewable energy action plan - NREAP) u iznosu od 6 %. Naime, uzeto

je u obzir da USK ima viši potencijal OIE u odnosu na prosjek u BiH.

2. Troškovi implementacije mjere obuhvataju troškove za implementaciju svih aktivnosti definiranih u okviru mjere,

za period od 5 godina. Troškovi implementacije mjere su procijenjeni na osnovu aktuelnih jediničnih troškova za

izgradnju postrojenja OIE.

3. Troškovi za implementaciju mjere koji se pokrivaju iz budžeta općina/grada USK su dati sumarno za sve

općine/grad, za period od 5 godina.

4. Indikatore će biti moguće izračunati nakon izrade energijskog bilansa za USK, koji je jedna od aktivnosti koje se

trebaju provesti u okviru ove mjere, a kroz obavezno izvještavanje o pojedinačnim implementiranim projektima.

5. Nivo prioriteta je 1 u slučaju zamijene fosilnih goriva, a naročito lož ulja sa biomasom, a nivo prioriteta za ostale

OIE kao što su vjetroelektrane i male hidroelektrane je 3.

Opis aktivnosti:

Izrada energijskog bilansa je jako bitna aktivnost iz razloga što se bez njega ne može imati uvid u sadašnje

stanje potrošnje energije u USK, kao ni izvršiti izračun emisija u sadašnjem sistemu proizvodnje energije u

USK. Energijski bilans je ulaz za izračun i indikatora za verifikaciju aktivnosti predloženih u okviru drugih

mjera. Akcioni plan primjene obnovljivih izvora energije za USK je neophodan kako bi se detaljno

analizirale sve mogućnosti primjene OIE u USK i identifikovali najpogodniji oblici primjene istih. Stoga

Akcioni plan najmanje treba da sadrži procjenu potencijala OIE u USK, definiranje ciljeva u smislu udjela

OIE u ukupnoj potrošnji energije u USK, izvore finansiranja, načine podsticanja uvođenja OIE te načine

verifikacije i izvještavanja o provođenju projekata. Nakon izrade energijskog bilansa USK i Akcionog plana

primjene OIE u USK treba se preći na izradu studija izvodljivosti za pojedinačne projekte obnovljivih izvora

energije, kako bi se utvrdili svi tehnički, ekonomski i pravni aspekti tih projekata i procijenila održivost

istih, te identifikovali benefiti koji bi nastali implementacijom tih projekata. Izradom studija izvodljivosti za

pojedinačne projekte OIE utvrdit će se koji od tih projekata su najpogodniji za implementaciju u USK, te će

se za te odabrane projekte OIE izraditi Glavni projekti od strane investitora, te će nakon toga uslijediti

izgradnja postrojenja OIE. Iz javnih budžeta trebaju biti finansirane aktivnosti izrade energijskog bilansa

USK, Akcionog plana primjene obnovljivih izvora energije za USK i izrade studija izvodljivosti projekata OIE.

76 | S t r a n a

Redni broj i naziv mjere 4. Elektrifikacija javnog gradskog saobraćaja


4.1. donošenje odluke o pružanju usluge JGS, 4.2. Studija izvodljivosti, 4.3. izgradnja infrastrukture (punionice za električna vozila), 4.4. nabavka vozila (autobusi i taksi vozila).


Vizija: smanjenje potrošnje fosilnih goriva u JGS,

Cilj: 10% od ukupnog broja vozila u voznom parku JGS grada Bihaća da je na

električnu energiju


mjere1

• Studija izvodljivosti: 50.000 KM,

• izgradnja infrastrukture: 1.000.000 KM,

• nabavka vozila (autobusi i taksi vozila): 450.000 KM,

• ukupno: 1.500.000 KM

Sektor kojem mjera pripada Saobraćaj


mjere

Početak Kraj

2018. 2022.

Doprinos strateškom cilju Ograničenje emisija

Odgovorna institucija Grad Bihać

Obuhvat mjere Grad Bihać

Legislativni/strateški okvir Odluka o pružanju usluge JGS

Pogođene strane

Pozitivno Negativno

• građani,


• isporučioci vozila i opreme

• distributeri tečnih goriva

Način promocije mjere Seminar za donosioce odluka


infrastrukture

Da, izgradnja punionica za električna vozila

Izvori finansiranja • budžet grada Bihaća: 500.000 KM

• privatni sektor: 450.000 KM

• raspoloživi domaći fondovi: 300.000 KM

• međunarodni fondovi: 250.000 KM

Mogući model finansiranja: javno-privatno partnerstvo.


• broj vozila na električnu energiju,

• broj km-putnik prevezenih na električni pogon,

Ocjena nivoa prioriteta mjere

(od 1 do 5, 1-najviši prioritet)

3

Napomene vezane za tabelu

1. Procijenjeni troškovi za nabavku vozila se odnose na razliku troškova nabavke električnih i konvencionalnih vozila.

Opis aktivnosti:

Grad Bihać finansira Studiju izvodljivosti elektrifikacije javnog gradskog saobraćaja. Pod infrastrukturom se

misli na izgradnju punionica za električna vozila sa vlastitim solarnim izvorom energije i baterijama, a

elektroenergetska mreža bi služila kao rezervni izvor. Okvirni broj punionica je 5, na području grada

Bihaća, a njihovu izgradnju finansiraju Grad Bihać i raspoloživi domaći i međunarodni fondovi. Grad Bihać

kroz javni poziv za pružanje usluge JGS, a u skladu sa Odlukom, daje zahtjev za minimalni udio vozila na

električni pogon u voznom parku potencijalnih pružalaca usluge javnog gradskog saobraćaja.

77 | S t r a n a

Redni broj i naziv mjere 5. Promocija i uvođenje biciklizma


5.1. Studija uvođenja biciklizma u USK, 5.2. promocija biciklizma, 5.3. izgradnja parkinga,

5.4. izgradnja i obilježavanje biciklističkih staza,

5.5. nabavka bicikala za iznajmljivanje,

5.6. održavanje sistema


Vizija: Izgradnja mreže biciklističkih staza i ostale potrebne infrastrukture u

urbanim sredinama USK ;

Cilj: 20% urbanih sredina pokriveno biciklističkim stazama i parkinzima za bicikle

Troškovi implementacije mjere • Studija uvođenja biciklizma u USK: 15.000 KM,

• promocija biciklizma: 10.000 KM,

• izgradnja parking: 100.000 KM,

• izgradnja i obilježavanje biciklističkih staza: 400.000 KM,

• nabavka bicikala za iznajmljivanje: 30.000 KM ,

• održavanje sistema: 25.000 KM,

• ukupno: 580.000 KM

Sektor kojem mjera pripada Saobraćaj


mjere

Početak Kraj

2019. 2022.

Doprinos strateškom cilju Ograničenje emisije

Odgovorna institucija • općine i Grad,

• Direkcija za ceste USK,

• Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje I zaštitu okoliša.

Obuhvat mjere Urbane sredine USK

Legislativni/strateški okvir Gradske/općinske odluke

Pogođene strane

Pozitivno Negativno

• građani,

• proizvođači i trgovci opremom,

• JKP

• distributeri tečnih goriva,

• pružaoci usluga JGS,

Način promocije mjere • medijska kampanja,

• leci,

• plakati


infrastrukture

Da, izgradnja infrastrukture navedene u aktivnostima ove mjere.

Izvori finansiranja • budžet USK: 10.000 KM

• međunarodni fondovi, a posebno prekogranična saradnja (IPA): 200.000 KM

• Grad Bihać: 270.000 KM

• raspoloživi domaći fondovi: 100.000 KM

Indikatori uspješnosti mjere • procenat pokrivenosti urbanih sredina USK biciklističkom infrastrukturom



3

Opis aktivnosti:

Održavanje sistema treba da vrše postojeća javna komunalna preduzeća, a pod održavanjem se

podrazumijeva održavanje bicikala, parkinga i biciklističkih staza.

78 | S t r a n a

Redni broj i naziv mjere 6. Uređenje komunalne energetike


6.1. Donošenje odluke o uređenju komunalne energetike (grad i općine), 6.2. Inspekcijski nadzor provođenja odluke


Vizija:

• zelene površine i prostori oko zgrada se ne koriste za skladištenje

energenata,

• goriva koja uzrokuju velike emisije se ne koriste u urbanim područjima,

• redovno se održavaju dimnjaci

Troškovi implementacije mjere • Inspekcijski nadzor provođenja odluke: provodi se u sklopu redovnih aktivnosti

Sektor kojem mjera pripada Stambene zgrade, javne i komercijalne zgrade i javne usluge


mjere

Početak Kraj

2018. 2022.

Doprinos strateškom cilju Ograničenje emisije

Odgovorna institucija Grad/općine i Kantonalna inspekcija

Obuhvat mjere Grad i općine USK

Legislativni/strateški okvir • Odluke o uređenju komunalne energetike

Pogođene strane Pozitivno Negativno

• građani,

• općinske vlasti,

• nema

Način promocije mjere • mediji,

• leci,

• plakati.


infrastrukture

NE

Izvori finansiranja • nisu potrebna sredstva


• smanjenje površine zauzete za skladištenje energenata u urbanim

sredinama,

• smanjenje potrošnje energenata čija je upotreba zabranjena Odlukom,

verifikacija se vrši kroz adekvatan inspekcijski nadzor

Ocjena nivoa prioriteta mjere (od 1

do 5, 1- najviši prioritet)

1

Opis aktivnosti:

Uređenje komunalne energetike podrazumijeva donošenje odgovarajućih zakonskih akata na nivou

lokalne zajednice (općine ili kanton) kojom se regulišu:

• Tehnički propisi za pojedinačne peći

• Kontrola prodaje kvaliteta goriva

• Dimnjačarske službe

• Propisi iz oblasti gradnje objekata (toplotna zaštita)

• Tehnički pregledi objekata

• Propisi za uspostavu sistema daljinskih grijanja itd.

79 | S t r a n a

Redni broj i naziv mjere 7. Uspostavljanje sistema daljinskog grijanja na biomasu


7.1. izrada studija izvodljivosti daljinskog grijanja za veća urbana područja, 7.2. promocija rezultata studija izvodljivosti u cilju pronalaženja,

investitora/partnera, 7.3. izgradnja sistema daljinskog grijanja.

Vizija i cilj mjere (za 5 godina) vizija i cilj: Uspostavljen najmanje jedan održiv sistem daljinskog grijanja u USK


mjere1

• Izrada studija izvodljivosti daljinskih grijanja za veća urbana područja: 290.000 KM,

• promocija rezultata studija: 10.000 KM,

• Izgradnja jednog sistema daljinskog grijanja: 10.000.000 KM

• ukupno: 10.300.000 KM

Sektor kojem mjera pripada Multisektorski


mjere

početak kraj

2018. 2022.

Doprinos strateškom cilju ograničenje emisije

Odgovorna institucija • Grad/općine

Obuhvat mjere urbana područja USK

Legislativni/strateški okvir Gradske/općinske odluke

Pogođene strane

pozitivno negativno

• građani,

• konsultanti,

• projektanti,

• šumska uprava,

• proizvođači i distributeri drvne

sječke

• distributeri ogrjevnog drveta, uglja i

lož ulja


• medijska kampanja,

• konferencije,

• seminari,

• leci,

• plakati,

• ankete.


infrastrukture

Da, izgradnja toplane i distributivne mreže.

Izvori finansiranja • Grad Bihać: 50.000 KM,

• Raspoloživi domaći fondovi: 100.000 KM,

• Međunarodni fondovi: 150.000 KM

• Privatni sektor: 10.000.000 KM.

Mogući model finansiranja: javno-privatno partnerstvo

Indikatori uspješnosti mjere • Korisna površina zgrada priključena na daljinsko grijanje



2

Napomene vezane za tabelu

1. trošak izgradnje jednog sistema daljinskog grijanja na biomasu je uzet u obzir u mjeri “Podsticanje

korištenja i primjena obnovljivih izvora energije”, tako da ova mjera ima svega 300.000 KM novih troškova

za implementaciju.

Opis aktivnosti:

80 | S t r a n a

Prijedlog uvođenja sistema daljinskog grijanja isključivo na biomasu je dat zato što se pokazalo da

daljinska grijanja na fosilna goriva nisu više održiva, ali i s obzirom na dostupnost biomase na području

USK. Vlada USK u saradnji sa općinama/gradom i domaćim i EU fondovima treba da vodi i sufinansira

izradu studija izvodivosti sistema daljinskog grijanja i njihovu promociju u cilju pronalaženja

investitora/partnera, kao i kod krajnjih korisnika. S obzirom na nivo urbanizacije procijenjeno je da je za

USK potrebno uraditi studiju izvodivosti za 3 do 4 lokacije. U studiju izvodljivosti potrebno je izvršiti i

procjenu mogućnosti korištenja geotermalne energije, sa područja Muljevitih bara iznad Klokotskog

mosta, u svrhu grijanja. Finansiranje izgradnje jednog sistema daljinskog grijanja na području USK treba da

se realizuje od strane privatnog partnera, uz mogućnost implementacije projekta kroz model javno-

privatnog partnerstva.

81 | S t r a n a

7. IMPLEMENTACIJA PLANA

ZAŠTITE KVALITETA ZRAKA U

USK

82 | S t r a n a

Dinamički plan implementacije mjera

U poglavlju 7. su navedene mjere i aktivnosti koje treba izvršiti u narednom petogodišnjem periodu (2017-

2021. godina). Na osnovu navedenih mjera izvršena je izrada plana implementacije predloženih aktivnosti

po godinama i troškovima aktivnosti (tabela 8.1.).

83 | S t r a n a

Tabela 8.1. Plan implementacije mjera i aktivnosti Plana zaštite kvaliteta zraka za USK u periodu 2017-2022. godina

Mjere i aktivnosti

godina

UKUPNO (KM)

2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 204.940.000

1. Uspostava sistema za upravljanje kvalitetom zraka

300.000

1.1. Izrada registra emisija u zrak 20.000

40.000 20.000

1.2. Izrada lokacijske studije za smještaj automatske stanice 10.000

10.000

1.3. Nabavka automatske stanice

100.000

100.000

50.000 50.000

1.4. Obuka tehničara i inženjera za rad sa automatskom stanicom, 10.000

10.000

1.5. Rad i održavanje sistema 22.500 22.500 22.500 22.500 90.000


20.000.000

2.1. Izrada Akcionog plana energijske efikasnosti USK 20.000

20.000

2.2. Provođenje detaljnih energijskih audita na objektima

20.000 20.000

50.000 50.000 50.000 50.000 50.000 250.000

25.000 25.000 25.000 25.000 100.000

25.000 25.000 40.000 40.000 130.000

2.3. Sanacija ovojnice objekata (ugradnja toplotne izolacije, zamjena stolarije i bravarije)

250.000 250.000 250.000 750.000

100.000 100.000 100.000 100.000 100.000 500.000

600.000 600.000 600.000 600.000 750.000 3.150.000

250.000 600.000 350.000 410.000 420.000 2.030.000

2.500.000 2.500.000 2.500.000 2.500.000 3.000.000 13.000.000

2.4. Uspostavljanje sistema monitoringa i verifikacije ušteda u saniranim zgradama

50.000

50.000

3. Podsticanje korištenja i primjene obnovljivih izvora energije

182.240.000

3.1. izrada energijskog bilansa USK 10.000

10.000

3.2. Akcioni plan primjene obnovljivih izvora energije za USK 30.000

30.000

3.3. Izrada studija izvodljivosti za pojedinačne projekte

100.000 50.000 50.000 50.000 250.000

100.000 50.000 50.000 50.000 250.000

3.4. Izrada projekata

333.334 333.334 333.334 1.000.000

3.5. Izgradnja postrojenja OIE 750.000 1.000.000 1.750.000

84 | S t r a n a

Mjere i aktivnosti

godina

UKUPNO (KM)

2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 204.940.000

740.000 1.000.000 1.740.000

88.600.000 88.600.000 177.200.000

3.6. Izvještavanje o implementiranim projektima

10.000 10.000


1.500.000

4.1. Donošenje odluke o pružanju usluge JGS

0

4.2. Studija izvodljivosti 50.000 50.000

4.3. Izgradnja infrastrukture (punionice za električna vozila)

100.000 200.000 150.000 450.000

150.000 150.000 300.000

125.000 125.000 250.000

4.4. Nabavka vozila (autobusi i taksi vozila)

225.000 225.000 450.000


580.000

5.1. Studija uvođenja biciklizma u USK

10.000

10.000

5.000 5.000

5.2. Promocija biciklizma 2.500 2.500 2.500 2.500 10.000

5.3. Izgradnja parkinga

25.000 25.000

50.000 25.000 25.000 50.000

5.4. Izgradnja i obilježavanje biciklističkih staza

55.000 55.000 55.000 165.000 30.000 30.000 25.000 85.000 50.000 50.000 50.000 150.000

5.5. Nabavka bicikala za iznajmljivanje

10.000 10.000 10.000 30.000

5.6. Održavanje sistema

8.333 8.334 8.333 25.000


0


10.300.000

7.1. Izrada studija izvodljivosti daljinskog grijanja za veća urbana područja

50.000

50.000

50.000 25.000 25.000 100.000

50.000 40.000 50.000 140.000

7.2. Promocija rezultata studija izvodljivosti u cilju pronalaženja investitora/partnera

2.500 2.500 2.500 2.500 10.000

7.3. izgradnja sistema daljinskog grijanja 5.000.000 5.000.000

10.000.000

UKUPNO Budžet USK 270.000 330.000 260.000 860.000

Budžet općina/grada 200.000 200.000 348.333 448.334 373.333 1.570.000

85 | S t r a n a

Mjere i aktivnosti

godina

UKUPNO (KM)

2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 204.940.000

Domaći fondovi 20.000 660.000 890.000 755.000 1.630.000 2.025.000 5.980.000 Međunarodni fondovi 300.000 867.500 552.500 1.442.500 1.697.500 4.860.000

Privatni sektor 2.500.000 7.500.000 7.833.333 91.658.333 92.158.334 201.650.000 UKUPNO 4.150.000 4.431.667 4.785.000 95.830.000 95.743.333 214.920.000

Na osnovu tabele može se zaključiti da je za implementaciju mjera zaštite kvaliteta zraka planirano oko 215 miliona KM. Najveći iznos od toga otpada na mjeru 3. Podsticanje korištenja i primjena obnovljivih izvora energije (182.240.000 KM), gdje su predviđene investicije od strane privatnog sektora u iznosu od oko 178.200.000 KM u izgradnju postrojenja OIE (mini hidroelektrane, vjetroelektrane itd.). Predviđen je ukupni trošak budžetskih ustanova (Kanton i općine/grad USK) u iznosu od oko 2.430.000 KM, raspoređenih na šest godina.

86 | S t r a n a

8. ZAKLJUČAK

87 | S t r a n a

Skupština Unsko-sanskog kantona je 2015. godine Plan zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona 2014 -

2019. godine koji će kao odgovarajući razvojni planski dokument za Kanton sa aspekta okoliša, pomoći u

procjeni okolišnih problema, određivanju prioriteta i utvrđivanju aktivnosti u svrhu poboljšanja stanja

okoliša i zdravlja stanovnika. Na isti je dobivena saglasnost Federalnog ministarstva okoliša i turizma,

Savjetodavnog vijeća za okoliš Federacije BiH" te susjednog Livanjskog kanton (Kanton 10) /

Hercegbosanske županije, a što je propisano Zakonom o zaštiti okoliša Federacije BiH. Obaveza izrade

kantonalnog plana zaštite kvalitete zraka propisana je u članu 4. Zakona o zaštiti kvalitete zraka

(,,Službene novine Federacije BiH" broj: 33103 i 4/10).

Na osnovu navedenih zahtjeva izvršena je izrada Plana zaštite kvaliteta zraka USK na osnovu kojeg:

• je utvrđen osnovni cilj Plana – pružanje smjernica za kontinuirano unaprjeđenje organizacionih i

institucionalnih kapaciteta, te provođenje strukturnih i edukacionih aktivnosti u cilju zaštite

kvalitete zraka na području Unsko-sanskog kantona.

• su utvrđeni specifični ciljeva Plana

• su dati opći podaci o aktivnostima koji direktno i indirektno imaju uticaj na kvalitetu zraka u USK

• je izvršena podjela izvora prema sektorima u kojima nastaju (saobraćaj, stambeni sektor, javni

sektor i industrija).

• je dat pregled zakonodavstva EU iz oblasti zaštite zraka od značaja za BiH i zakonski okvir u BiH,

Federaciji BiH i USK iz oblasti zaštite kvaliteta zraka

• je izvršena ocjena stanja kvaliteta zraka na osnovu postojećih podataka.

U planu je zaključeno da u periodu poslije rata (1992-1995) ne postoji monitoring kvaliteta zraka na

području USK. Mjerenja kvaliteta zraka na području Unsko-sanskog kantona vršena su do 1992. godine. U

tom periodu su vršena mjerenja na pet lokacija (Bihać, Velika Kladuša, Sanski Most, Cazin i Bosanski

Petrovac) i jednoj lokaciji koja ja u Republici Hrvatskoj, ali je u blizini granice sa Unsko-sanskim kantonom

(Dvor na Uni). Na osnovu obrađenih podataka sa stanica, za parametre za koji su vršena mjerenja (SO2 i

čađ) su za sve godine i za obje zagađujuće materije, kvalitet zraka je bio i unutar današnjih graničnih

vrijednosti koje su dosta strožije, u odnosu na period kada se vršilo mjerenje.

Planom zaštite kvaliteta zraka dat je i prijedlog budućeg sistema upravljanja kvalitetom zraka u USK.

Odgovornosti za provođenje sistema su podijeljene u osam cjelina:

1. upravljanje emisijom,

2. inspekcija emisije,

3. monitoring kvaliteta zraka,

4. zaštita zdravlja,





Za svaku aktivnost dat je opis podaktivnosti sa mjernicama za njihovo izvršavanje.

Opšti ciljevi praćenja kvaliteta zraka su:

• utvrđivanje stanja i trendova (poređenje sa GVKZ),

• za prostorno i urbanističko planiranje

• za promptno djelovanje u slučaju alarmnih stanja,

88 | S t r a n a

• za potrebe izrade sanacionih planova,

• djelovanje u uslovima specifičnih meteoroloških situacija,

• indikativna mjerenja,

• u slučaju sudskih sporova,

• za naučne svrhe.

U svrhu izrade Akcionog plana zaštite kvaliteta zraka u Bihaću je održana radionica na kojoj su analizirane

potencijalne mjere zaštite kvaliteta zraka. Na radionici je učestvovalo 20 učesnika. U okviru radionice

učesnici su analizirali 15 mjera za zaštitu kvaliteta zraka. Nakon radionice izvršena je analiza predloženih

mjera i aktivnosti, koje su dalje grupisane u 7 mjera praćenih određenim aktivnostima. Te mjere su:

1. Uspostavljanje sistema upravljanja kvalitetom zraka


3. Podsticanje korištenja i primjena obnovljivih izvora energije





U Planu su prikazane mjere sve kroz: naziv mjere, aktivnosti u okviru mjere, viziju i cilj mjere za 5 godina,

troškove implementacije mjere, sektor kojem mjera pripada, vremenski okvir za provođenje mjere,

doprinos strateškom cilju, odgovornost institucije za provođenje mjere, obuhvat mjere,

legislativni/strateški okvir, zainteresirane strane, način promocije mjere, eventualnom potrebom za

izgradnjom dodatne infrastrukture, mehanizmima finansiranja, indikatorima uspješnosti mjere i ocjenom

nivoa prioriteta mjere.

Na osnovu aktivnosti napravljen je i dinamički plan implementacije mjera i aktivnosti proizišlih iz mjera po

godinama, sa potrebnim sredstvima za njenu realizaciju.

Za implementacije mjera zaštite kvaliteta zraka planirano oko 215 miliona KM, u narednih pet godina.

Najveći iznos od toga otpada na mjeru 3. Podsticanje korištenja i primjena obnovljivih izvora energije

(182.250.000 KM), gdje su predviđene investicije od strane privatnog sektora u iznosu od oko 177.000.000

KM u izgradnju postrojenja OIE (mini hidroelektrane, vjetroelektrane itd.).

Predviđen je ukupni trošak budžetskih ustanova (Kanton i općine/gradovi USK) u iznosu od oko 5.900.000

KM, raspoređenih na pet godina.

plan zastite kvalitete zraka usk-a 2017-2022

Documents