platonizam u djelu hermana dalmatina de essentiis - … iv–vi. potom se analizom djela de...

IzvorničlanakUDK141.131(091)HermanDalmatinPrimljeno7.1.2015.

ErnaBanić-PajnićInstitutzafilozofiju,UlicagradaVukovara54,HR–10000Zagreb

[email protected]

Platonizam u djelu Hermana Dalmatina De essentiis

Uz pitanje o izvorima Hermanove filozofije*

SažetakS obzirom na ovako formuliranu temu vezanu uz djelo Hermana Dalmatina Deessentiis, u razradi teme nameće se prije svega pitanje metodologijskog značaja: koliko je uopće primjereno Hermanovu djelu pristupati analitički, tj. tako da se pokuša izdvojiti jedan sloj njegova mišljenja, u ovom slučaju »platonički«, s obzirom na to da je po karakteru i inten-ciji njegovo djelo bitno sinteza. Sljedeće je pitanje koliko je iz Deessentiis uopće moguće izlučiti jedan određeni sloj mišljenja s obzirom na to da su u tom djelu elementi različitih misaonih tradicija objedinjeni u jednom koherentnom tumačenju svijeta. To je najuže po-vezano s jednom od ključnih značajki srednjovjekovne recepcije antičkih filozofa – većina ih je ranosrednjovjekovnim misliocima, pa tako i Hermanu, poznata tek posredno, preko parafraza, interpretacija i citata. Stoga se u izlaganju prije svega propituje način na koji je Hermanu mogla biti i na koji mu je uistinu bila posredovana Platonova filozofija. Pritom je naglašeno kako još uvijek nisu dostatno istraženi sviizvori Hermanova filozofiranja, napo-se oni arapski. Premda se Herman deklarira sljedbenikom Platona, dosad su u znatno većoj mjeri istraženi elementi Aristotelove filozofije (također posredovane arapskim autorima) u njegovu djelu, zahvaljujući prije svega R. Lemayu koji je istražio Abu Ma’sharov utjecaj na Hermana, negoli oni Platonove filozofije.U izlaganju se stoga u temeljnim crtama navode pretpostavke »platonizma« u Hermanovu djelu. Ukratko su navedene značajke filozofiranja predstavnika škole u Chartresu s kojima je Herman usko povezan. Uz tu je tradiciju recepcije vezano prije svega poznavanje Plato-nova opusa preko Kalcidijeva prijevoda i komentara Timeja, utjecaj kojega je u Deessentiis nesporan. To je tzv. Platonnalatinskom. Osim spomenutog prijevoda Timeja, Zapad u 12. stoljeću poznaje Platonovu filozofiju kroz navode iz Cicerona, Makrobija, Marcijana Ca-pelle, Augustina i Boetija. Navedeni su potom mogući arapski izvori Hermanova »platoniz-ma« (tzv. Platoarabus) ili točnije novoplatonizma. Pritom se napose postavlja pitanje Her-manova poznavanja djela TheologiaAristotelis, jednog od najznačajnijih i najutjecajnijih djela nastalih u al-Kindijevoj prevoditeljskoj školi, koje je prijevod – parafraza Plotinovih Eneada IV–VI. Potom se analizom djela Deessentiis pokušava odrediti temeljne značajke Hermanova »platonizma«. Ta analiza jasno pokazuje da je, ne samo u pojedinim stavovima, već i sagledano u cjelini, Hermanovo djelo, kojemu je u temelju nastojanje oko poveziva-nja krajnosti onim srednjim, u osnovi novoplatoničkog značaja. U vezi s tim, rezimirajući osnovne teze djela TheologiaAristotelis, pokušavamo odgovoriti na pitanje na koji je način taj spis, tako dugo pripisivan Aristotelu, mogao utjecati na uobličenje Hermanovih stavova novoplatoničke inspiracije izloženih u Deessentiis. Na temelju uvida u značajke Hermano-va »platonizma« odnosno »novoplatonizma« u zaključnom se dijelu izlaganja konstatira da se njegova filozofija po mnogim svojim značajkama može uistinu smatrati pretečom rene-sansnog novoplatonizma. Tako se i Hermanovim primjerom može potvrditi teza Raymonda Klibanskog o kontinuitetu srednjovjekovnog i renesansnog novoplatonizma.

KljučneriječiHermanDalmatin,Platon,novoplatonizam,De essentiis, Theologia Aristotelis

*Ovaj je tekst rezultat rada na projektu »Hr-vatskafilozofijaiznanostueuropskomkon-

tekstuod12.do20.stoljeća«štogafinanciraHrvatskazakladazaznanost.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 137God.35(2015)Sv.1(117–135)

E.Banić-Pajnić,PlatonizamudjeluHerma-naDalmatinaDe essentiis118

NatemeljuuvidauonoštojedosadnapisanooHermanuDalmatinu,1ikodnasiuinozemstvu,proizlazidajevećinaonihkojisusebaviliHermanomnjegovu filozofiju okvalificirala kao sintezu u kojoj se prožimaju različitemisaonetradicijeodplatonizmaiaristotelizmadohermetizma,posredovaneuglavnom interpretacijama arapskihmislilaca te kršćanstva. Premda bi se,zahvaljujući toj opsežnoj literaturi,moglo zaključiti da jeHermandobro idostatno istražen,2 u dosadašnjim prikazima uočava se jedan značajni ne-dostatak.U timobradamanjegovadjela izostale sudublje analize izvora ipretpostavkisastavnicaHermanovesinteze,sizuzetkomonogslojanjegovamišljenjakojiseodnosinarecepcijuAristotelovefilozofije.PremdavećinatumačaHermanovefilozofijegovorioplatonizmukaoozna-čajnojsastavniciHermanovesinteze,3dosadnitkonijepreciznomanalizomnjegovihtekstovajasnopokazaoučemusetajplatonizamsastojinitisujasnoidentificirani i prorađeni svi izvori njegova platonizma.U većini analiza iprikazaHermanovadjelauvezisplatonizmomspominjuseškolauChartresuinjegovopoznavanjeKalcidijevaprijevodaTimeja,aliseneprodubljujepita-njeneposrednihizvoraieventualnihdrugihutjecaja.Zanimljivojedajedosad,premdaseHermansmatraosljedbenikomPlatono-vefilozofije,uistraživanjunjegovadjelaprevladavaointereszaaristotelizamizaHermanakao jednogaodonihfilozofakojisumeđuprvimanaZapaduveliAristotelovuprirodnufilozofiju.TakojedosadjedinoRichardLemayudjeluAbu Ma’shar i latinski aristotelizam u 12. stoljeću4detaljnoistražioizvoreHermanovaaristotelizma i topoglavitokrozanalizunjegove recep-cijeAbuMa’sharovihstavova.NoniLemayevaanaliza izvoraHermanovaaristotelizmanijepotpuna.Naime,mnogapitanjavezanauzHermanovopo-znavanjeAristotelajošuvijeksuotvorena.TakojošuvijeknemadefinitivnogodgovoranapitanjejeliHermanuopćeneposrednopoznavaoAristotelaiakojest,kojejeAristotelovodjelopoznavao.TodaseprivaloriziranjuHermanovadoprinosaeuropskojfilozofskojmisliuprviplannametnuoupravoaristotelizamkaonajznačajnijaodrednicanjego-vamišljenja,pomomjemišljenjurezultatforsiranjaanticipatorskogstavauinterpretacijinjegovadjela.NesumnjivojedaHermanovodjelonaodređennačinpredstavljaraskrižjeuokvirusrednjovjekovnog,poglavitošartrovskogplatonizma,sobziromnatodaonosadržigotovoistotolikoelemenataAristo-teloveprirodnefilozofijekolikoiplatoničkihelemenatatedajeupravonakonnjegauslijediloopadanjeinteresazaPlatonovTimejkaoizvorzaistraživanjeprirodnefilozofije,apočeojačatiintereszanekaspecifičnapitanjaprirodnefilozofije,koja je razradioupravoAristotel.Novalja svagda imatinaumudajetajtrendmišljenjainiciran,prijesvega,prevođenjemdjelaarapskihfi-lozofa,kojasusvaodreda,odal-KindijevihdoAverroesovih,predstavljalaspecifičnusintezuplatonizmaiaristotelizma.Dakako,poznavanjeizvoranijesamoposebijamstvozapotpunorazumije-vanjenekogdjela,alibez togapoznavanjanijemogućevaljanoprocijenitioriginalnostiveličinudoprinosafilozofijiiznanostinekogautora.Toda izvoriHermanovamišljenjanisudostatnoistraženiuočilisudodušei neki od povjesničara filozofije koji su se dosad baviliHermanom.TakoCharlesBurnett,jedanodnajznačajnijihautorakojipišuoHermanu,autorkritičkog izdanjadjelaDe essentiis objavljenog1982.,5usvomkomentarupostavlja pitanje Hermanova odnosa spram njegovih suvremenika, napo-se pripadnika škole uChartresu, pa čak djelomično i razrađuje taj odnos,



alisenjegovizaključcioutjecajimanajčešćesvodenastav»mogaojebitipodutjecajem«.Svjestandau tompogledu treba jošmnogoučiniti,Bur-nettupozoravananeophodnostprovođenjakomparativnihanaliza,vezanihnaprimjeruzdjeloThierryjaodChartresailiVilimaodConchesaiostalihpripadnikaškoleuChartresu,ukojojHermanboraviod1130.do1134.6Većipovršnaanalizadjelânavedenih,ali inekihdrugihznačajnihpripadnikaškoleuChartresu,pokazujedaunjimaimamnogododirnihtočakasHer-manovomfilozofijom.Nokako jeHermanznaoarapski,uvideuPlatonovu filozofijumogao jecrpitiiizarapskihizvora.Postavljasepitanjekojejearapskeautore,osimAbuMa’shara, uopće poznavao i prekokojih je arapskih filozofa ikako mogaoupoznatiPlatonovufilozofiju.Pitanjeje,naprimjer,kojajedjelaal-Kin-dija,AbuMa’sharovadrugainanekinačinsljedbenika,poznavao,zatimjelipoznavaodjelaal-Farabija,uzal-Kindijamoždanajznačajnijegarap-skogfilozofadoAverroesa,tekakavjeutjecajkojiodnjihizvršionanje-ga. Naročito je značajno pitanje eventualnog utjecaja arapskih autora izal-Kindijevaprevoditeljskogkruga,čijadjelanalatinskiprevodiAdelardizBathesa,kojegaHermandobropoznajeičijeprijevodesarapskogjerevidi-rao.TojepitanjekojeiBurnettostavljaotvorenim.PitanjearapskihizvoranaglašavamzbogtogaštojeHermanuglavnomprekoarapskihizvoraupo-znavaodjela grčkih filozofa i znanstvenika.SvakakopitanjeHermanovapoznavanjaPlatonovefilozofijeizarapskihizvoradodanasnijepodrobnijeistraživano.

MogućiizvoriplatonizmauHermana

Kadasizadajemoistražiti»Hermanovplatonizam«,sobziromna istaknutikarakternjegovadjela,namećunamsenekametodološkapitanja,prijesvega pitanjeadekvatnogpristupanjegovudjelu.Naime,pitanjejekolikojefokus

1

Najznačajniji naslovi navedeni su u popisuliterature.

2

ToseodnosiinaistraživanjeHermanauHr-vatskoj. Premda interes zaHermana postojiveću19.stoljeću(ŠimeLjubić,FraneBulić),tek je Franjo Šanjek izlaganjem na znan-stvenomskupu»Prirodneznanosti i njihovaprimjenakodHrvatausrednjemvijeku«,odr-žanom1983.,upozorionaznačenjeHermanaDalmatina te inicirao sustavno istraživanjenjegovadjela.UPazinu,uIstri,1993.godi-neodržan jeznanstveniskupposvećenHer-manuupovoduobljetnicenastankadjelaDe essentiis(djelojenapisanouBéziersu1143.).Čakavski sabor je1990.objaviokritičko iz-danjetogadjelasprijevodomAntunaSlavkaKalenića,kojijeuspostaviolatinskitekst,na-pisaokritičkikomentartenapomeneuztekst.NakontogaobjavljenojejošdesetaktekstovaoHermanu.

3

U potkrjepu rečenog navest ću samo jedanprimjer: Žarko Dadić u knjizi Na razmeđu civilizacija, Izvori,Zagreb2013., na str. 111.

piše:»UdjeluDe essentiisHermanspajaza-padnoeuropsku platonističku filozofsku tra-diciju koju je upoznao u katedralnoj školi uChartresusfilozofijomkojujeupoznaoizdjelaAbuMashara,akojajedjelomičnosadržavalaiskrivljeniaristotelizam.«(istaknulaE.B.P.)

4

RichardLemay,Abu Ma’shar and Latin Aris-totelianism in the Twelfth Century,AmericanUniversityofBeirut,Beirut1962.

5

Charles Burnett, Herman de Carinthia, De essentiis. A Critical Edition with Translation and Commentary, E. J. Brill, Leiden–Köln1982.;ostalasukritičkaizdanjaDe essentiis onoManuelaAlonsa iz 1946. (Hermann de Carinthia. De essentiis, Santander) te bilin-gvalno latinsko-hrvatsko izdanjeČakavskogsaboraiz1990.

6

Podatakprema:ŽarkoDadić,Herman Dalma-tin / Hermann of Dalmatia / Hermannus Dal-mata,Školskaknjiga,Zagreb1996.,str.90.



na jednumisaonu tradiciju u tomdjelu i izdvajanje jednog slojamišljenja–sastavnicenjegovesinteze–primjerenotemeljnojintencijinjegovadjela,kojeječitavousmjerenonaspajanjerazličitog,naizmirenjerazličitihtradici-ja,štosudosadvećistaknulimnogipovjesničarifilozofije.7Uviduintencijuskojomjedjelopisanoopravdanimčinipitanjekolikojeuopćeopravdanoupuštatiseuanalizudjelapolazećiodnjegovihpretpostavkiurazličitimtra-dicijama,tj.razlučujućiunjemurazličiteslojevemišljenja.Napokon,postavljasepitanjekolikojeuopćemogućeizlučitipojedineslo-jevemišljenjaizcjelineHermanovafilozofiranja,sobziromnanačinnakojisumuantičkiautori,paondaiPlaton,uopćepoznati.Onihnaimepoznajeuglavnomposredno,krozcitate,komentareiinterpretacije,kojiseoslanjajuponajvišenanovoplatoničkeizvore.Bezobziranasvatapitanjaidvojbe,valjapokušatiistražitiučemusetemeljegorespomenutekvalifikacijeHermanovefilozofijetekakosumuposredova-naučenjapojedinihsmjerovamišljenja–sastavnicanjegovesintezeizloženeuDe essentiis.UvezisrecepcijomPlatonovefilozofijeuHermanovovrijeme,možesekon-statirati:znanjaoPlatonovojfilozofijiHermanovisuvremenicicrpilisusjed-nestraneizlatinskih,asdrugeizarapskihizvora,naravnooni,kojisupoputHermana,znaliarapski,itesedvijelinijemoguoznačitikaoPlato latinus i Plato arabus.KodHermananalazimoobjelinijerecepcije.Pitanjekojimseovdje bavimo jest što je odPlatonove filozofijeHermanmogaopoznavatizahvaljujućitimdvjemalinijamaposredovanjaPlatonovefilozofije.

Platonizam na latinskom

Najznačajniji izvor poznavanja Platonove filozofije sve do druge poloviceXII. stoljećabio jeKalcidijevprijevod ikomentarPlatonovaTimeja. Valjanaglasitida srednjivijekunavedenomrazdobljupoznaje samodio Timeja kojiprevodiikomentiraKalcidije,atojeTimej17a–53b,stimdasenjegovkomentarodnosisamonadiood31cdo53c.MnogidijeloviHermanovadjelaDe essentiisodnosesenamjestaizTimeja,kojasumupoznatazahvaljujućiKalcidijevuprijevoduikomentaru.međutim,dosadnijeprovedenakompa-rativna analizaKalcidijeva komentaraTimeja i djelaDe essentiis da bi sevidjeloštotočnoHermanpreuzimaodKalcidija.Tu liniju recepcijePlatonaHermanpreuzimaprekoškoleuChartresu.Ne-kolikopredstavnika teškolepišenaimekomentareTimeja. OsimThierryjaiBernardaodChartresa,iVilimodConchesapišeGlossae super Platonem,štojezapravonjegovkomentarTimeja.Vilimovkomentarnastajeotprilikeizmeđu1130.i1140.,dakleneštojeranijiodDe essentiis.ŠkolauChartresu injennajznačajnijipredstavnik iHermanovučiteljThi-erry, kome Herman, kao »reinkarnaciji« Platona, posvećuje svoj prijevodPtolemejevePlanisfere,odigralisupresudnuuloguuHermanovuintelektual-nomformiranju.Naznačenjeteškolekaospecifičnogfenomena12.stoljećameđuprvimajeupozorioRaymondKlibanskyusvomznačajnomspisuThe Continuity of the Platonic Tradition during the Middle Ages objavljenomuLondonu1939.8Unovijevrijemeuliteraturisuprisutnaznatnarazmimoila-ženjavezanauzpostojanjeiznačenjeteškole.Neki,poputRichardaWillia-maSout herna,9čakdovodeupitanjepostojanješkole,akosepod»školom«mislinajedinstvenoučenjeilitumačenjePlatonaodstranenjenihpripadnika.Southernnaposeosporavatezuorevolucionarnomznačenjuškoleštojojse



pripisujezbogfokusiranjainteresanapitanjaprirodnefilozofije.ZaSouther-na platonizamChartresa predstavlja radije jedan »skolastički platonizam«,nastavakkarolinškerenesanse,negolizačetakznanstvenerevolucije.EdouardJeauneau10 podržava tezu o neophodnosti preispitivanja značenja te škole.Drugiopet,poputPeteraDronkea,11priznajuškolizasluguzainiciranjeinte-resazaznanstvenoproučavanjeprirode,atreći,poputTineStiefel,12napri-mjer,govorečako»genuinojznanstvenojrevoluciji«kojusuiniciralipred-stavniciškole,teojakomracionalističkomimpulsudokojegadolaziuokviruškole,zahvaljujućiprijesvegarecepcijiTimeja.Naime,obveznopolazišteutumačenjusvijetaprirodnimuzrocimauškolijeupravoTimej(takavpristupzastupljenjeuokvirulectio physica)iprovodiloseparalelnostumačenjemprirodepremaBiblijiipatrističkojtradiciji.ThierryodChartresanaprimjertumačiKnjigu postanka secundum physicam, štoznačibaremdjelomično ipremaTimeju, aVilimodConchesa izlažeprvipokušajutemeljenjascien-tiae naturalis iopetpozivajući senaTimeja.Ukratko,upravozahvaljujućitumačenjuTimeja uškoliuChartresudolazidoemancipacijefizikekojasedonekleoslobađateološkihokvira.VećinaonihkojisebaveškolomuChartresuipakseslažeutomedasetemelj-naučenjaBernardaizChartresa,Thierryja,BernardadeSilvestrisa,VilimaodConchesa,daklenajznačajnijihpredstavnikateškole,moguoznačitikaoplatonizam. Pritomje»teološkakozmologija«kojurazvijataškolasvaizve-denaupravoizTimeja. AkosezaključujepobrojurukopisatogaPlatonovadijalogaodnosnonjegovaprijevoda,periodukojemTimejigraglavnuuloguuškolskomistraživanjujeonajizmeđu1050.i1150.godine.Okosredine12.stoljećaopadaintereszatajdijalog,paizaplatonizamuopće,ajačaintereszanekaposebnapitanjaprirodnefilozofijetematiziranauglavnomuAristote-lovojprirodnojfilozofiji.Zahvaljujućiintenziviranjuinteresazaracionalnotumačenjeprirodeipostan-kasvijetaneovisnoodobjave,uškoliuChartresuizraženajetendencijavra-ćanjaantičkimautorima.Osimlatinskihizvora,uChartresukoristeprijevodenalatinskidjelâarapskihznanstvenika,aliiprijevodearapskihprijevodaan-tičkihmislilacanalatinski,zahvaljujućičemutunalazimospecifičnostapa-njeantičkihučenjaposredovaniharapskimprijevodimaikršćanskognauka.SpecifičnostplatonizmaškoleuChartresusastojiseprijesvegautomeštojeiprijebuđenjainteresazaAristotelovufizikuinovogvalaaristotelizmau13.stoljeću,zahvaljujućiinteresuzaPlatonovTimej,potaknuonaizučavanjepri-

7

Spomenut ću samo Richarda Lemaya kojikao temeljno Hermanovo nastojanje ističe»Hermann’sstrenuouseffortatageneralcon-ciliation«;R.Lemay,Abu Ma’shar and Latin Aristotelianism in the Twelfth Century,str.235.

8

Raymond Klibansky, The Continuity of the Platonic Tradition during the Middle Ages,TheWarburgInstitute,London1939.

9

RichardW. Southern,Platonism, Scholastic Method and the School of Chartres,Univer-sity of Reading, Reading 1979. i Medieval Humanism and Other Studies,Harper&Row,NewYork–Evanston1970.

10

EdouardJeauneau,»Lectio philosophorum«.Recherches sur l’École de Chartres,A. M.Hakkert,Amsterdam1973.

11

PeterDronke, »Thierry ofChartres«, u: Pe-terDronke(ur.),A History of Twelfth-Century Philosophy,CambridgeUniversityPress,Cam-bridge–NewYork1988.,str.358–385.

12

Tina Stiefel, The Intellectual Revolution in Twelfth Century Europe, St.Martin’s Press,NewYork1985.



rode.TajinteresočitjeiuHermana.NažalostjošuvijekvrijedikonstatacijaMichelaLemoineaiz1998.da»nemajednestudijekojabiobuhvatilacjelinušartrovskedoktrine«.13

Osim izKalcidijevaprijevoda ikomentara,Platon jeZapadupoznatprekoizvodaiznjegovihdijalogauCicerona,Makrobija(iznjegovakomentaraCi-ceronovaScipionova sna),Seneke,Apuleja,crkvenihOtaca,naposeAugusti-na,MarcijanaCapelleiBoetija.14CiceronovprijevodikomentarTimejakojiseodnosisamonadiodijalogaod27ddo47b, izkojeganavodepreuzimaAugustin,poznavalisusamofragmentarno.Hermanposežezaizvodimasvihnavedenihmislilaca.Valjanapomenutidau12.stoljećunastajuAristipoviprijevodiMenona i Fe-dona kojinisuimaliznačajnijegodjeka.Kakonastajuizmeđu1150.i1160.Herman ih nijemogao poznavati. Proklov pak komentarTimeja, jedan odnajznačajnijihkomentaratogadijaloga,teku13.stoljećuprevodiVilimodMoerbekaiHermanganijemogaopoznavati.Kompleksnostsrednjovjekov-nogplatonizmasastojiseutomeštogačinegotovosvedotadašnjetradicijeinterpretiranjaPlatonaodhelenističkogperiodanadalje.OnoštoHermanovupozicijučiniizuzetnomuokviruzapadnjačkerecepcijeplatonizma je njegovopoznavanje arapske filozofske literature.Herman jeprije svega revidiraonekeprijevode s arapskogAdelarda izBathesa.Ade-lard izBathesabavio searapskim tekstovima inekimproblemimakoji se,premaŽarkuDadiću,mogu»neposrednopovezati skasnijimHermanovimradom«.15PremaBurnettu,Herman je»prviautor latinskogokruženjakojikonstruira filozofski sustav utemeljen na dubokom razumijevanju arapsketradicije«.16

Većinaautora,međutim,kadagovorioHermanovuposezanjuzaarapskimizvorima, misli prvenstveno na astrologijsko-astronomski aspekt njegovadjela te na recepcijuAristotelove prirodne filozofije prekoAbuMa’shara.OsimAbuMa’shara,Hermanoviarapskiizvori,naročitozaastronomskias-pektnjegovadjela, prije svega su al-Battani i al-Farghani.Uvezi smate-matikomi fizikom,kaomogući izvorHermanovihstavovaBurnettnavodial-Farabija.17

BurnettmeđutimnavodiinalazeMarie-Thérèsed’Alverny,18kojajeual-Kin-dijevimspisima(poglavitouDe radiis)19pronašlazanimljivenovoplatoničketezeosimpatijiizmeđudijelovasvijeta.DiotihučenjanalazimoikodHerma-na.Štoviše,RichardLemayjesigurandaseHermanusvomnaukuopetbitiiliesencijaoslanjaonaal-Kindijevoučenjeobitima.VećipovršnausporedbanjihovihtemeljnihučenjapokazujedasuHermanovistavovivrlobliskial-Kindijevim.20Hermanjesigurnopoznavaoal-KindijevodjeloIudiciajermujenjegovsudrugRobertodChesterailiRobertodKettona,skojimjeradionaprijevoduKur’ana,posvetioprijevodtogadjelanalatinski.Detaljnapo-redbenaanalizatemeljnihstavovadvojicemislilacapredstavljatemuzasebeinijepredmetistraživanjauovomtekstu.OvdjesamoupozoravamnapotrebudetaljnijegistraživanjaHermanovaodnosaspramovogznačajnogarapskogfilozofa,čijejedjelomoglobitiinspirativnozaHermana.Nosverečenoupu-ćujenatodajepotrebnoispitatiidrugulinijukojomjeHermanmogaodoćiukontaktsPlatonovomfilozofijom,atosuarapskifilozofi.

Arapski platonizam

U9. stoljeću intenzivira seprevodilački raduokvirual-Kindijeveprevo-diteljske školeukojoj seprevodedjelaPlatona,Aristotela,Aleksandra iz



Afrodizijade,Hipokrata,Galena,Ptolemejaidrugihgrčkihautora.Najzna-čajnijasuprevodilačkasredištaAleksandrija,kojusuArapiosvojiliused-momstoljeću,HarranuSiriji, koji je značajan radi zajedniceSabejanacakoja jenjegovalahermetičku tradiciju iGondeshapur.Arapskiautori togaperiodapoznajudijelovePlatonoveGozbe,Fedona,Politeije,Sofista, par-menida, Kratila i Zakona.KalcidijevkomentarTimeja prevedenjenaarap-skiu9. stoljeću, s timdaveć ranijepostojeprijevodibaremdijelova togdijaloga.Osimtoga,ual-Kindijevojprevoditeljskojškolinastaječitavnizprijevodaili,točnije,parafrazanovoplatoničkihfilozofaPlotina,Prokla,Fi-loponaiOlimpiodora.međutim,djelatihautoranisupoznatapodnjihovim,nego pod imenimaAristotela,Aleksandra izAfrodizijade i drugih grčkihfilozofa.KodranijiharapskihautoradoAverroesaprevladavauglavnomnovoplato-ničkainterpretacijaPlatonakojijepoznatkaoAflatun.UarapskojrecepcijiPlatonadominiraju,premaRicharduWalzeruiFranzuRosenthalu,parafrazeipopularniprikaziPlatonovihučenja.Ponekima to jezapravobio»novo-platoničkiaristotelizam«21ukojemjetemeljnonastojanjeokousklađivanjaPlatonoveiAristotelovefilozofije,okopomirenjakoncepcijestvoritelja,efi-cijentnoguzrokainepokrenutogpokretača,koncepcijetvorcakojistvaraex nihilo,voljno,u skladusučenjemKur’ana inovoplatoničkeemanatističkekoncepcijeihijerarhijebića.Kodarapskihmislilacanaročitojeaktualnobilopitanjeoprima materia iliprvotnojtvari.Svanavedenapitanjaprisutnasuudjelukojejenastaloual-Kindijevukruguu9.stoljećuiutomkruguimaloposebnoznačajnomjesto,uTheologia Aristo-telis. RadisezapravooekscerptimaizPlotinovihEneadaIV–VI,točnijeoparafrazitogadijelaEneada.Tosudjeloizučavalisvinajznačajnijiarapskimislioci od al-Kindija i al-Farabija, do Ibn Sine (Avicenne), Suhrawardijaidr.,amnogestavove izTeologije nalazimo iudjelimasamogal-Kindija,kojijeredigiraoiobjavioprijevoddjelanaarapski.Onjenaročitonastojaookopomirenjagrčkefilozofijei islama,aosimnaPlotina,oslanjaoseinaFilopona,branećinaposetezuocreatio ex nihilo.PremaPeteruAdamsonu,»Teologija jeza ranu islamsku filozofiju jednakovažan tekstkao i izvorni

13

Usp.MichelLemoine,Il n’existe pas d’étude d’ensemble sur la doctrine chartraine,Pariz1998.,str.42.

14

MakrobijevkomentarCiceronovaScipionova sna, Boetijev spis De consolatione philo-sophiae i Timejčitajuseod9.stoljećakaotri»fizička« teksta, pa se često i u rukopisimanalazezajedno.

15

Ž.Dadić,Herman Dalmatin,str.90.

16

CharlesBurnett,»Introduction«,u:Ch.Burnett,Herman de Carinthia, De essentiis, str.25.

17

Ibid.,str.35.

18

M.-T.d’AlvernyiF.Hudryobjavilisual-Kin-dijevo djeloDe radiis uArchive d’Histoire

Doctrinale et Littéraire du Moyen Âge 49(1975),str.139–260.

19

O tome izvještavaCh.Burnett u »Introduc-tion«,u:Herman de Carinthia, De essentiis,str.41.

20

NekaodključnihučenjaukojimaseHermanslaže s al-Kindijem su učenje prema kojemBog stvara ex nihilo, učenje da vrijeme na-staje s gibanjem, naglašavanje volje tvorcau stvaranju svega što jest, nepostojanje tva-ri prije stvaranja, isticanjeulogeastrologije,naglašavanjeulogeiznačenjaposrednikakojisuuslužbinajvišegtvorcaitd.

21

Usp.AndyByng,The Influences of Neo-Pla-tonism and Aristotelianism on Early Islamic Thinking, 2010., http://www.andybyng.com/downloads/pdf1.pdf.



Aristotel«.22Proizlazidakledajearapskiplatonizam,baremuranijojfazidoAverroesa,zapravonovoplatonizam.NatemeljuizvještajaosadržajudjelaarapskihfilozofainjihoveusporedbesonimočemupišeHerman,možeserećidasugotovosviključniproblemiko-jimaseHermanbaviuDe essentiis prisutniikodnavedeniharapskihautora.PostavljasepitanjekojajenjihovadjelaHermanpoznavaoiukojimajena-laziouporištezasvojestavove.Burnettpomommišljenjuopravdanopretpo-stavljadajeHermanpoznavaoispisTheologia Aristotelis.Onnaimekaže:»HermanmoždanijepoznavaoTeologijuizprveruke,alinemasumnjedajedjelovaoukontek-stuukojemjebilasnažnozastupljenalinijanovoplatoničkihideja–izarapskihkaoilatinskihizvora.«23

UsporednomanalizomključnihstavovaizloženihuDe essentiis teuTheolo-gia Aristotelis pokušatćuispitatiutemeljenosttepretpostavke.

Elementi platonizma u Hermana

UtekstuDe essentiisHermansenamnogomjestaizričitopozivanaPlatono-voučenje,pričemumujeglavnipredložakTimej.Najčešćeseipakpozivana»pitagorejce«i»platoničare«.Pritomnaravno,kadgovorimoo»platoničkimelementima«unjegovudjelu,trebaimatiuvidudaHermanPlatonačitakrozKalcidija,noupitanjeKalcidijeveinterpretacijePlatonaovdjenijemogućepodrobnijeulaziti.24BezobziranavećistaknutitemeljnikarakterHermanovadjela, pokušat ću ovdje izdvojiti najznačajnijemomente njegovamišljenjakojisunatragunekihPlatonovihpostavki.Uglavnomseplatoničkimamogudržatisljedećinaucinjegovadjela:– ontologijskoutemeljenjekozmologije;– određenje biti (esencija)25 kao onog nepromjenjivog što uvijek jest, štozbiljskijest,isteprirodeisavršenečitavosti;

– koncepcijastvaranjasvijetapremaidealnomuzoru(principale exemplar)kojijeuduhutvorca(in animo conditoris),premdajeprvotnorađanjevolj-nostvaranje ex nihilo;

– pridavanjebitneulogeIstomiRazličitom(tosu,premaR.Lemayu,»ključ-nipojmoviplatoničaraizChartresa«);

– koncepcijatvorcakojistvarasvijetpremanaumu(ex mente sua)iprepuštadaljnjestvaranjepomoćnicima(poPlatonunižimbožanstvima);

– koncepcijaharmonijekojavladameđunebeskimsferamautemeljenanama-tematičkimproporcijama;uopćenaglašavanjematematičkenaravikozmič-kogreda;proportionalitasje,premaHermanu,čvor(nodus)svihstvari;

– poimanjepravemjerekaotemeljasklada;– određenjeintervalameđuplanetimapremapostavkamapitagorejskeipla-toničkesljedbe;harmonijskeproporcijesvjetskeduše;

– teza o glazbi nebeskih sfera (budući da svako snažno gibanje proizvodizvuk,proizvodigaigibanjeplaneta);

– nebeskagibanjakaouzrokraščlanjivanjavremena;– definicijavremena:vrijemeje,premaHermanu,»diovječnostiizvlačeniznjeneprestanokružnimgibanjem«;(Hermankažeizričito:»mislimistoštoiPlaton«);26vrijemeisvijet(drugiporod)istovremenisu;

– stavpokojemsuoblici(formaei)presudnizauobličenjesvegaštojest;beznjihseništanedogađautvari;



– poimanjeoblikâustvorenomkaoslikâprvotnogoblika;– stavpokojemjesvijet,tj.drugiporod,savršenpremavoljitvorcakojijeDobrosamo;

– stavokorespondencijimakrokozmosaimikrokozmosa(sveštosenahodiuvišemsvijetu,drugotnomuzroku,nahodiseiučovjeku);čovjekjeshvaćenizcjelinekozmosa;

– stavpokojemjeracionalnadušaonobožansko,nepropadljivoučovjeku,pokojemjesamosvojnanetjelesnasupstancija;

– stavozakonitostiodvijanjaprocesaudrugomporodukojajeutemeljenauumu;

– određenjeodnosaBogaistvorenjakaoodnosaumjetnikainjegovadjela;– poimanjedemonâkaoposredničkihbića;– stavdajeljubavkozmičkasponaikreativnamoć;– stavoharmonijištopostojiizmeđudušeitijelateizmeđudušeigibanja–djelovanjanebeskihtijela.

TosunekeodznačajkiHermanovaplatonizma.Tosuuglavnomonaučenjakojasuodredbenazaplatonizam12.stoljećanadopunjenkršćanskimnaukomštoga susrećemo smanjim ili većimodstupanjimakodvećinepredstavni-kaškoleuChartresu,stimdauHermananailazimoinanekespecifičnosti:toseodnosiprijesveganaastrološkisegmentnjegovamišljenja.NoakoizHermanovadjelaneizdvajamosamopojedinačnestavovekojemožemodo-vestiuvezusnekimPlatonovimpostavkama,većpokušamosagledaticjelinunjegovatumačenjasvijeta,uočavamodajeonazapravonovoplatoničkikon-cipirana.Prijesvega,temeljnastrukturanjegovatumačenjasvijetajedihotomična.Unjoj susuprotstavljenedvijekrajnosti:najviši inajnižidiosvijeta,onopa-sivnoionoaktivno,onotjelesnoiononetjelesno,istoirazličito,esencija i supstancija(bitibivstvo),onopropadljivoiononepropadljivo.Istovremeno

22

PeterAdamson,The Arabic Plotinus: A Study of the Theology of Aristotle and Related Texts,doktorska disertacija, University of NotreDame,NotreDame2002.,str.302.

23

Ch.Burnett,Hermann de Carinthia. De essen-tiis,str.42:»Hermannmaynothaveknownthe Theologia at first hand, but there is nodoubthewasworkinginthecontextinwhi-chtherewasarichveinofneo-platonicideas–fromArabic,aswellasfromLatinsources.«OmogućemutjecajuTeologije naHermano-voučenjeoharmonijisferavidistr.295istogdjela.

24

KalcidijevjekomentarnaZapadupoznatod9.st.Ponekima,međutim,prijepisiprijevodapostojali suuŠpanjolskoj veću7. stoljeću.Najstariji rukopisi pronađeni su u 9. stolje-ćuuSt.GallenuiLyonuteuintelektualnomkruguokoSkotaEriugene.KalcidijevTimejusredište interesadolazi ipakteku11.stolje-ću.WaszinkusvomizdanjuTimeja(Studien

zum Timaeus Kommentar des Calcidius,Brill,Leiden1964.)navodi33rukopisatogadjelakojinastajuprijeVilimaizConchesa.IntereszaKalcidijevprijevodikomentarporastaojenaročitou14.i15.stoljeću.Mnogihumanistiposjedovali su rukopise njegova prijevoda ikomentara Timeja; Marsilio Ficino je imaovlastoručniprijepisdjela.Prijevodikomentardoživjelisueditio princeps1520.ZanimljivojedajerukopisštogajeposjedovaohrvatskirenesansnifilozofNikolaModruškiposlužiokaopredložakzaeditio princeps iz1520.go-dine.

25

O značenju pojma essentia uHermana te otomekakobipremanekimtumačimaHerma-nove filozofije trebalo prevoditiHermanoveessentiaevidi:Ž.Dadić,Na razmeđu civiliza-cija,str.125–128.

26

Ch.Burnett,Hermann of Carinthia, De essen-tiis,str.162.



seističeznačenjeonog srednjegkojeimasvojstvaobijukrajnosti.Tosrednje štoposredujeizmeđukrajnostiutemeljenojenamatematičkimproporcijama.ZaHermanajespecifičnodajetosrednjebitnopovezanosastrologijom.Notemeljno je ipak njegovo nastojanje oko iznalaženja sveze koja je jamstvojedinstvenosticjeline.Jedinstvenostsvijetautemeljenajeprijesvegaujedin-stvenostiprapočelâielementalnihsvojstavakojasubezobziranarazlike,istazagornjiidonjisvijet.Svijetjepojmljenorganički,kaojedinstvenacjelinastimdajenaglasaknaonomštopovezuje;toštopovezujenajčvršćajesveza–čvorsvijeta–ljubav.Dijelove svijeta povezuje harmonija utemeljena na proporcijama. Kako jesvijet produševljen,moguće je jednim dijelom djelovati na druge dijelovesvijeta. Propadljivi svijet – drugotni porod – spoj jematerije i forme, bitii bivstva, s tim da biti »silaze u tvar odozgo«, iz vječne božanske biti.OtomedaseuDe essentiiszapravoradiojednojnovoplatoničkojkonstrukciji,svjedočiiHermanovstavohijerarhiji uzroka.27Naimesvakiontološkinivouzrokjeonogispodsebe,anižiuzrocipomoćnicisunajvišeg,prvotnoguzro-ka.UDe essentiismožemo,međutim,govoritiioemanatističkoj koncepciji tj.oemanacijioblika.Izprvogjednostavnogoblikabožanskogbićakojijeessentia aeterna,odskakujunaime,premaHermanu,svidrugioblici»tanqu-amaspeculoquodamindiversaseffigiesresultantium«.Svimtimznačajka-maHermanovosedjelopokazujekaobitnonovoplatoničko.PremdasadržimnogoelemenataAristotelovefilozofije,toipaknijearistote-lovskaslikasvijeta.Prijesvega,kodHermanajošizostajestriktnorazdvajanjesupralunarnogisublunarnogpodručja.SobziromnatodaseHermanovafilo-zofijapokazujeprimarnokaonovoplatoničkasinteza,postavljasepitanjeutje-cajaarapskogplatonizmaodnosnonovoplatonizmananjegovodjelo,pričemuprijesvegapomišljamonavećspomenutispisTheologia Aristotelis ukojemjeizloženasržranogarapskognovoplatonizma.Pitanjeje,dakle,kolikojeičimetajspis(Theologia Aristotelis)mogaoutjecatinaHermanovnovoplatonizam.

Theologia Aristotelis i De essentiis Hermana Dalmatina

Postoje dvije poznate verzije odnosno redakcijeTheologiae.Kraća verzijaimadesetknjiga,duljačetrnaestknjiga.Kraćaverzijanastalajeu9.stoljećukaoarapskiprijevodsgrčkogiliradijekaoparafrazaPlotinovihEneadaodIV. doVI.Na arapski ju je preveo ili točnije parafrazirao sirijski kršćaninizEmese28Naimahal-Himsi.Redaktor i izdavačTeologijebio jeal-Kindi.Teologijajesastavnidiozbirke(tzv.Plotinus arabusiliskraćenoAP),kojučinetriteksta:Dicta sapientis graeci,Epistola de scientia divina i Theologia Aristotelis. ČinisedajepredložaksvihtekstovazbirkePorfirijevaparafrazaEneada.29GrčkipredložakarapskeverzijeTheologiae jeizgubljen.Dulja verzijaTeologije bila je predložak za latinski prijevod objavljen tek1519.uRimu.IzvjesniRoseuspronašaojerukopisuDamaskuiangažiraožidovskogliječnikaArovasadajeprevedenalatinski.Arovasjepreveotekstinahebrejski,aodtogaprijevodasačuvanjesamojedanmalidio.TaduljaverzijaobjavljenajejošjednomuParizu1572.,aizdaojujeJacquesCharpen-tier.LatinskiprijevodpoboljšaojePetrusNicolausCastellaniusFaventinusiposvetiogapapiLeonuX.Premadanašnjimuvidimaiduljaverzijanastalajedosredine10.stoljećajernekenjenedijelovedonosiusvojimdjelimaal-Farabi,dokazujućinavodimaiztekstadajeAristotelvjerovaoustvaranjeizničega.30



IzmeđutekstalatinskeduljeverzijeTeologije ikraćearapskeverzijepostojenekerazlike,prijesvegauorganizacijiteksta.Notekstduljeverzijerazlikujeseisadržajnoodkraćeverzijeprijesvegapotomeštojeunjojzastupljenstavocreatio ex nihilo,auposljednjihsenekolikopoglavljagovorioRiječiBož-joj(Verbum Dei)kaoprvomumupokojemtvoracsvestvara.Kraćajeverzijabližagrčkomizvoru.Duljaverzijasadržinekeinterpolacijezakojesedugodržalodasudjelokršćanskinastrojenihredaktoraiz16.stoljeća,aodnoseseprijesveganaiskazeoVerbum Dei.No ruski znanstvenikAndrejBorisov pronašao je u Sankt-Peterburgu po-četkom20.stoljećaarapskerukopisezakojejeotkriodasubilipredložaklatinskogprijevodaduljeverzijeTeologije iobjaviootometekst1929.go-dine.31Ondržidaupravosanktpeterburškirukopisipokazujudatidijeloviduljeverzije,kojesesmatralokršćanskiminterpolacijama,potječujošizsi-rijskogkrugaukojemsudjelovalikršćaninestorijanciimonofiziti,izčegazaključujedajeduljaverzijas»kršćanskim«interpolacijamaranijaodkraćeverzije.PremaBorisovu, al-Kindi jeTeologiju očistiood tih»kršćanskih«natruha i ujedno skratio.Kasnije jeBorisovbio sklon razlikovnedijelovepripisatikasnoantičkomsinkretizmuisabijancimailisabijejcima,32gnosti-cimaizHarrana,33kojisučuvali tradicijuhermetičkihspisa.Premanekimnovijimistraživanjimainterpolacijeuduljojverzijidjelosuismailita,jedneislamskesekte.34PeterAdamson,kojijenapisaočitavnizradovaposvećenihTeologiji, držidajekraćaverzija,kojujeondetaljnoproanaliziraoikojapo

27

Prema Ch. Burnett,Hermann of Carinthia.De essentiis,knjigaII,str.156–157.

28

To je danas treći po veličini grad u Siriji,Homs.

29

Obrojnimraspravamakojesevodeokoau-torstvaTheologiaenajpotpunijeizvještavaF.W.Zimmermannu»TheOrigins of theSo-calledTheologyofAristotle«, u: JillKraye,William F. Ryan, Charles B. Schmitt (ur.),Pseudo-Aristotle in the Middle Ages: The Theology and Other Texts,TheWarburg In-stitute,UniversityofLondon,London1986.

30

Novija izdanjaTeologije.Teologiju je na te-melju triju rukopisa (Berlin, Pariz, Tabriz)objavioFriedrichH.Dieterici1882.uBerli-nu (Die sogenannte Theologie des Aristote-les. Aus dem arabischen übersetzt umd mit Anmerkungen versehen),aal-BadawiobjaviojearapskitekstuKairu1947.Kraćaverzija,kojujepoznavaoal-Kindi,objavljenajeuPlo-tini opera,sv.2,ur.P.HenryiH.R.Schwy-zer,Pariz1959.,atoizdanjesadržiiLewisovengleskiprijevodTeologijeslatinskog.

31

Usp. Paul B. Fenton, »TheArabic and He-brewVersionsoftheTheologyofAristotle«,u: J.Kraye,W.F.Ryan,Ch.B.Schmitt(ur.),Pseudo Aristotle in the Middle Ages,The The-ology and other Texts,str.241–264.

32

Upostojećoj,kakostarijojtakoirecentnojli-teraturi,imajakomnogonejasnoćaokotogatkosubilisabijanciilisabijejci.SpominjeihKur’annatrimjestakaoonekojivjeruju,po-putŽidovaikršćana.Premanekimautorimatrebalobi tesabijancerazlikovatiodsabije-jaca, tj.pripadnika jedne religiozneskupinečiji jenaukvrloblizaknaukumandejanaca.Jedna skupina sabijanaca svakako je djelo-valauHarranu,gdjesusečuvalihermetičkispisi i gdje suHermesaTrismegista štovalikaoistinskogproroka.MichelTardieuujed-nojodnovijihrasprava(»Sabienscoraniqueset ‘Sabiens’deHarran«)povezujesabijances gnosticima i razlikuje one koje spominjeKur’an kao gnostike u užem smislu, tj.pa-gane koji su uHarranu imali školu u kojojseproučavaonadasvePlaton ikoji su imalisvoje rituale i običaje, od gnostika u širemsmislu,podčimmislinagnostikekoje jeusvojimEneadama kritizirao Plotin. S »grč-kim«sabijancimavežeihproučavanjeišto-vanjePlatona.

33

O tome vidi pobliže: Michel Tardieu, »Sa-bienscoraniquesetSabiensdeHarran«,Jo-urnal asiatique274(1986),str.1–44.

34

TutezuzastupaizraelskiznanstvenikShlomoPines.



njemuizražavaizvornumisaoprevoditeljailiredaktoraizal-Kindijevakru-ga,ranijaodlatinskeverzije.35

UvezisTeologijomnajčešćesepostavljapitanjenatemeljučegajeatribuira-naAristotelu,sobziromnatodaseradioparafraziPlotinovadjela.OdgovorsenalaziuprologukraćeverzijegdjesekažedajeautordjelaAristotel.UstosenavodidajeautorTeologije ranijenapisaoMetafiziku.NoizdaljnjegtekstajejasnodasemislikakojetekstzapravonadopunaAristotelova»govoraobogu«,kojijeupitanjimateologijebio»preštur«.36

ZaistraživanjehrvatskefilozofijezanimljivojemeđutimdaduljuverzijuTeo-logije objavljujeFranePetrić i touDodatku svojeNove sveopće filozofije podnaslovomTheologia sive mystica philosophia secundum Aegyptios 1591.godine.NoPetrićoTeologiji piševećuprvomsveskusvojihPeripatetičkih rasprava.OndjenavodinekolikorazlogazbogkojihAristotelnebimogaobitiautorTeologije.PremaPetrićuautor jemoraobitineki»Platonisaudi-tor«.37KasnijećeuDodatkuNove sveopće filozofijeoAristotelovuautorstvuTeologijepisatiponeštodrukčije.38

HermanjemogaopoznavatiobjeverzijetekstaTeologije. NekiodrukopisaTeologije naarapskommogaojenaćiipročitatizavrijemesvogboravkauSiriji.OvdjeukratkoiznosimoključnestavovekraćeverzijetogadjelakojećeimativrloznačajnuuloguiuokvirurenesansnognovoplatonizmakomejeiPetrićpripadaoterazlikovnedijeloveizduljeverzije,kojunalazimoiuDodatkuPetrićeveNove sveopće filozofije.TemeljtumačenjasvijetauTheologia Aristotelispredstavljaontološkahije-rarhijapričemusustupnjevibićavrijednosnorangirani.TisustupnjeviBog,um,dušaipriroda.Svijetjeprikazankaohijerarhija uzroka.Navrhuljestvi-cejeBog,Jedno,ujednonepokrenutipokretač.Čovjekganemožespoznatiu potpunosti.Uodnosunamogućnostspoznajeprvoguzrokaprisutanjeutojverzijiiapofatičkiikatafatičkipristup.Prviuzrokjeujednoauctor,effector,conditorsvijeta,kojisvesadržiusebiikojijeiznadvječnostiivremena.Bogstvaranaimesveodjednom.Samostvaranjejeiznadvremena.SvevrijemejenaimeuBogukaovječno.TekstvariodvojeneodBogajesuvremenite.Bog stvara samimsobom.Ako je svekodnjega, sve stvara savršeno.On,međutim,stvaraiznadnužnostiivoljejerjesvemuuzrok.Premdajeiiznadvolje, ipak i samstvaravoljno.Ta jedvojakostodređenjanajvišeguzrokaodredbena za čitavu kratku verzijuTheologiae. Samo je prvi uzrok posveslobodanudjelovanju.Bog,prviuzrok,čistojesvjetlo,lux vera,svjetlosvje-tala.Sljedećistupnjeviontološkehijerarhije,kojisuprikazaniikaostupnjevisvjetlosti,jesuumiduša,kojistvarajuvoljno,alisvagdapomoću moćiprvoguzroka.Kozmosjedaklehijerarhijauzroka.Učinciprvoguzrokasuuzrocinižihučinaka.Dušastvarapriroduiusredinijeontološkehijerarhije.Nanekijenačin»raza-peta«izmeđuinteligibilnogiosjetilnog.UvezisdušomkratkaverzijanavodiPlatonovestavoveodušiizTimeja i Fedra.Utekstuseizričitokritičkigovoriomaterijalističkomodređenjudušekojeovuvidikaotijelo.Istotakoizričitosetvrdikakodušanijeharmonijatijela.Dušatrajnoostajepovezanasvišim,duhovnimsvijetom.Onajebesmrtna,samostojnahipostaza.Dušasvojumoć,kojudobivaoduma,izlijevaučitavsvijet.Onasveoživljava,pasuielemen-tiodkojihsesastojisvijetživi.Ljudskajedušatrodijelna.Njenracionalnidiojebesmrtan.DušasespuštauosjetilnisvijetdabinjimeupravljalaidabisečovjekmogaouzdićinatragkBogu.Tajusponjemogućostvarenjem



vrlina.CiljječovjekovsjedinitisesJednim,štojemogućesamoakojeduša oslobođenatjelesneprljavštine.Najvišebićejepuninasvihvrlina.Tvoracječovjekovoishodišteicilj.Dušajeprincipgibanjainepropadljivaje.Čovjekposebijeduša.Obliciizbožanskogoblikaemanirajuunižisvijetprekoduše.Osjetilnisvijetodrazjeumskogasvijeta.Svejeuosjetilnomsvijetuznak/simbolumskoga.Prirodase dijeli na osjetilnu i umsku.Duša ima udjela u obje.Ona nižem svijetuposredujesvjetloprvoguzroka,kojedobivaoduma.Prvotnijeuzrok,uzrokistinskih,netjelesnihbićaneposredno,aosjetilnihbićaposredno.Uumu,kojijejednoimnogo,jesveukupnostbićaionihstvarasusljedno,aneodjednomkaoprvopočelojersuonaunjemupodijeljena.Umimasveusebiikadgledasvojubitvidisve.Iumidušasveukupnostistvorenisuutrenu,odjednomiunjihsuusađenioblicisvega–uzori,exempla.Stvorenisvijetjedobarilijepjerjeprvotniuzroksamodobro.Svijetjednimdijelomtrpi,ajednimdjeluje.Njimevladajuumiduša.Posrednici izmeđuBoga i svijeta suzvijezde,koječineonosrednje ikojenižemsvijetuposredujudjelovanjetvorcaiuma.Utekstuseizričitonagla-šavadaonenisuuzrocizlaunižemsvijetu.Svakidionižegsvijeta jepodutjecajemvišeg,nebeskog svijeta.Nebo jeposredničkiuzroknižeg svijetakoji djeluje pomoćumoći tvorca. Zahvaljujući harmoniji koja vlada svije-tom,mogućejedjelovatinapojaveusvijetu.Svenaimepovezujeljubav.Sveunižemsvijetusamojeodrazonogauvišem.Prvotnatvarjebezvremena,neuobličena (substantia informis). Svijet je organizamukojem sudijelovimeđusobnopovezani.Uzavršnomdijeludonosiseopširnoizvješćeodemonima.Naročitojeista-knutamogućnostutjecajanademonemagijom.VelikiodsječakTeologijebavisefenomenomfascinacije,začaravanja,tj.mogućnošćuutjecanjanabića,pričemusekoristi ipoznavanjenebeskihsila.Pritomsenaročitoističuučincimuzike.Odfascinacijejeizuzetaracionalnaduša.

35

Usp.P.Adamson,The Arabic Plotinus.

36

U tekstu neosporno ima mnogo elemenataAristotelove filozofije i predmet je raspravajesulielementiuinterpolacijamautekstkojenemaju predložak u grčkom tekstu unijetipodutjecajemAristotelovihdjelaprevedenihnaarapski,npr.Metafizike,ilisutoelementiaristotelizma prisutni već u samoga Plotina(npr. tripartitna podjela duše na hranidbeni,osjetilniirazumskidio,aneplatonovskapo-djelanarazumski,srčaniipožudnidioduše).Ne treba zaboraviti da većPorfirije u svomdjeluoPlotinovuživotu(Vita Plotini)tvrdidajeuEneadamasažetčitavAristotel.

37

Usp.Discussionum peripateticarumI,3,25–26.Za Teologijupiše:»Aristotelisnonesse,ipsostatiminitioprodunt;namibimetaphysi-caappellantur,etrestractandaeproponunturlongeabAristotelicareliquaphilosophiadis-sidentes…Videtur attamen eorum librorumauthorPlatonisauditorfuisse.«

38

UDodatkuNove sveopće filozofijegdjeobjav-ljujetekstTheologia Aristotelispodgorena-vedenimnaslovom,Petrić je i dalje sumnji-čavupogleduAristotelovaautorstva.Ipakuskladu sa svojimviđenjemodnosaPlatona iAristotelakojeovdjeiznosi,prihvaćaAristo-telovoautorstvotvrdećikakojeAristotel,kojijekaomladslušaoPlatonovatajna predavanjaza izabrane, teku starosti shvatiovrijednosttihpredavanjaizapisaoih,pajetakonastaonjemuatribuiranspisTheologia.Petrićkaže:»Ali vjerojatno je on (sc.Aristotel), nakonšto je napisao knjige o prirodi, nebu, duši imetafizici(onihkaoranijenapisanenavodiumističkojfilozofiji)kaostaracikadjenestalamržnja,zapisaogovoreobožanskimstvarimakojeonsam(sc.Platon)nijenapisao,štose,kakokažePlaton,dogodilo i sdrugimakojisugaslušali.«Dakle,premaPetriću,Aristotelje u »mističkoj filozofiji« zapisao Platonovnepisaninauk.Vidi:F.Petrić,DodatakNSF,str.2.



Razlikovni dijelovi dviju redakcija Theologiae Aristotelis

UduljojverzijinalazimostavpremakojemBogstvaraex nihilo.TunalazimoiodređenjaBogakojasusvojstvenagotovosvimarapskimfilozofimaal-Kin-dijeva kruga. Tako je Bog »effector mundorum, primum agens, summumbonum, supernus conditor, ensbonum, absolutum,verum, actus absolutus,essentiavera,bonumbonorum,entitasentium,dignitasdignitatum,causacau-sarum,luxvera«.Tosu,premaAdamsonu,kanonskaimenazaBoga.Bog,prviuzrok, čisto svjetlo, lux vera, svjetlo svjetala, stvarabezpromišljanja.Bog,čistiakt,nijeneposredniuzrokstvorenogavećautoruzrokakojeproi-zvodiex nihilo.Prviuzrok,causa primastvaraintelektualnebitikojesuuzro-cisupstancija,onogsloženogodmaterijeiforme.Onjepotpunonepokretan,asvepokreće.Zapravojenajtočnijerećidajeiznadgibanjaimirovanjajerim je uzrok.To je bit iz koje beskonačno emaniraju druge biti. Stoga je isuper-essentiatj.nad-bit.Premdanad-bitanpadakleitranscendentan,ipakjestupojedinačnimbićimajeroblikujenjihovebiti.Tvoracnijenivremenitnitrajanniumještenjersvetopostojiponjemu.Uduljojverzijigibanjebivaprimarnozahvaljujućiželji.Prvamaterijapokretanaježeljomdaprimiformu.Tojenjenappetitus formae.Niprvostvorenonijevremenitonitijeumjestu.Tojeum.Umjepremaduljojverziji stvoren creatione perfecta momentanea, dakle savršenim trenutnimstvaranjem.Onželibiti sličanonomešto je iznadnjega,prvomdjelatnomkojeječističin,igledajućiuonoiznadsebeizvodisvojedjelovanje.Uumujesveukupnostbićaionihstvarasusljedno,aneodjednomkaoprvopočelo.Prvojebićeuzrokistinskih,netjelesnihbićaneposrednoiosjetilnihtjelesnihbićaprekoposrednika.IzmeđuBogaiumajeRiječBožja–Verbum Dei,kojijeintellectus conagens,su-djelatnium.Uduljojverzijirazlikujuseintellectus agens i intellectus possibilis,kojijeujednobesmrtnidioljudskeduše.Intellectus agens jedrugi(secundarius)odprvoguma(a mente primaria).Daklemens divinaserazlikujeodintellectus agens.UposljednjimpoglavljimaduljeverzijeTeologijegovori seo tomekakointellectus agensstvarasvabića.Istovremenosegovoriotomedabićaiznjegaemaniraju.Prvistvorenium,primum receptivum,nestvarabeznajvi-šegautorasvega.Onstvaramisleći(speculatio)injegovomišljenjejenjego-vavolja(voluntas).Intellectus agensjeprvidoBoga,aproizvodidušuinikadseodnjeneodvajaposve.Svabićaemanirajuiznjega.Onupravljamogućimumom(intellectus possibilis),aovajosjetilnomdušom.Intellectus agensjeverbum expressum–izraženaRiječ,ionjeprviuzrokstvorenoga,anesamBog.Našumspoznaje iniži iviši svijet i»stogagospodari svimstvarimaovogasvijeta«.39

Prema duljoj verziji duša je »actus separabilis corporis physici« te »actuscorporisphysiciorganicipotentiaviventis«.Noudrugojknjiziduljeverzijeiznosise,premaPlatonovunauku,dasedušadijelinapožudni,rasudni,ima-ginativniterazumskidio.Uhijerarhijskomporetkudijelovadušeracionalnidiojenajvišiisamoonjebesmrtan.Dušačeznezanižimstvarimakaomaj-storzaalatom.Onasilaziunižisvijetgonjenaželjomdanjimeupravlja,daučiodobruizluper experimentumidabisečovjekuzdigaonatragkBogu(utolikosegovoriodescensus i ascensus duše).Dušaživiposvjetluumakojejenikadnenapuštaikojeonaposredujenižemsvijetu.Dušaprožimatijelo,alinijetijelo.Dajemuoblik,alinijeobliktijela.Onanižemsvijetuposredujesvjetloprvoguzroka,kojedobivaoduma.Manifestacijadušeodnosnoumauprirodisuvires seminales,sjemenske moći.Tosuodvjetciintelektualnihbiti



kojestvaraprviuzroki izkojihproizlazeakcidentalneforme.Prvi likkojidušautiskujeuniži svijet jeprima materia,počelo izkojegsusastavljenetjelesnesupstancije.Savživotštogadajedušajejedan.Umskisvijetutječeunebeski,aovajupodmjesečni.Svijetjednimdijelomtrpi,drugimdjeluje.Aktivanjeviši,umskisvijet,atrpiniži,tjelesnisvijet.Višinepromjenjividiosvijetadjelujenanižisvijetposredstvomneba.Racionalnadušaoblikujeprvumaterijupomoćusilekojujojdajeum,intellec-tus agens.Prvamaterijatežikoblikukaoštonesavršenotežiksavršenom.Njenojegibanjeprimanjeoblika.Materia primajebezobličnasupstancijaibezvremenaje(sine tempore).Tojeonoprvojednostavnouštosesverazrje-šuje.Materia primajereceptivitas formarum,prijemljivostoblikā.Iuduljojverzijivažnaulogauhijerarhijibićapripadaonomsrednjem,onoj»media natura coelestis«, koja nižem svijetu posreduju djelovanje tvorca iuma.Pritomnebodjelujesnagomkojumudajeupraviteljsvega.Iutojsever-zijinaglašavakakozvijezdenisuuzrocizalaunižemsvijetu.Onejesuznaci,alinisuiuzrocizala.Nakonštojeutvrđenodasesveštojeunižemsvijetuna-hodiuvišem,alinaplemenitijinačin,konstatirasedaduhovi(animi)pokrećuplanete.Uporetkuduhova ljudski jeduhnajniži.Uduljojverziji»nebeskikrugovi uzrok su rađanja i propadanjaunižemsvijetu stalnim istjecanjemBožje riječi«.Nebeska narav pokreće sve niže, ali zahvaljujući djelovanjuBožjeRiječi,prvoguma.40Svepovezujeljubavunione vitali,dakleživotnimjedinstvom.Svemujeciljvratitisesvomeizvoru,Bogu.NakrajutekstaduljeverzijeističesekakosuosvemuizloženomEgipćanipisalitajnovitoitasuznanjapohranjivaliuhramovima.Ključanjerazlikovni moment, daklepoimanjetvorca,Bogaistvaranja,stimdapremaduljojverzijiBogstvaraex nihilo.Drugirazlikovnimomentizmeđudvijuredakcijajestkoncepcija Riječi Božjeuduljojverziji.GovoroRiječiBožjojnalazimouknjigamaIX.doXIV.duljeverzije.TastvaralačkaRiječ,kojajeprvameđubitima,zapravomens divina,stvaraintellectus agensipo-tomposredstvomtogadrugogumasvaostalastvorenja.OnajeravnopravnasprvimJednim.Djelatniumusebisadržibitisvegaštojest.PremdaseHermannepoziva izričitonaTeologiju, ipak,umnogimstavo-vimaizloženimautomspisu,kaoštojeontološkahijerarhija,naglašavanjeznačenjaonogsrednjegštoimasvojstvakrajnostikojepovezuje,trijadičkaaristotelovska koncepcija duše, poimanjeBoga kao uzroka uzrokā koji jevrhhijerarhijeuzrokā,pridavanjeprioritetaonominteligibilnomštoodozgosilaziutvar,isticanjeposredničkeulogedemona,sagledavanjemogućnostiljudskogdjelovanjanazvijezde,duhove/demoneiokolnisvijet,astrologij-sko tumačenjeutjecajaplaneta iznakovazodijaka,Hermanjemogaonaćinadahnućezasvojufilozofiju.Osimtoga,trebanaglasitidaTeologijasadržiijedanpoduljiekskursizPlatonovaTimeja.Upravozahvaljujućiinterpola-cijama»kršćanskogznačaja«uduljojverziji,tj.razlikovnimmomentimauodnosunakraćuverziju,činisedajeHermansvojimstavovimabližiduljojverziji.IzmeđuobijuverzijaTeologijeiHermanovadjelaDe essentiispostojerazlike.Prijesvega,uTeologiji jeključnatemadušainjenpoložajuontološkojhije-rarhijijerseradioparafraziodređenihdijelovaEneadaiutolikoseusamoj

39

Navode iz dulje verzije donosim prema: F.Petrić,DodatakNSF,Theologia sive mystica philosophia secundum Aegyptios, »…obiddo-minaturcunctisrebushuiusmundi«,str.34.

40

Ibid.,str.23.



impostacijispisrazlikujeodHermanovadjelaukojemjedominantanintereszaprikazcjelinesvijeta.OstajeotvorenopitanjezaštoHerman,kojiuDe essentiisnavodinekemnogomanjeznačajneautore,ne spominje izričito Teologiju, a to je,uzLiber de causis,biomoždanajznačajnijispisnaarapskomsvedoAverroesa.Pomomemišljenju,onnavodiodređenogautoraondakadodnjegapreuzimanekikon-kretninauk.UslučajuTeologijemogloseraditijedinooutjecajučitavogdjelaistogaganijeposebnonavodio.Uostalom,HermannenavodiniKalcidijakaoautoramnogihstavovapreuzetihiznjegovakomentaraTimeja,aiztekstaDe essentiisevidentanjeutjecajKalcidijevakomentara.Valjausputnapomenutidaotvorenoostajeipitanjemogućegutjecajadjelanastalogual-KindijevomkruguLiber de causis,kojeseumnogimstavovimapodudarasTeologijom,naHermanovodjelo.Naročitosetoodnosinanaukohijerarhijiuzrokaštoganalazimo ikodHermana.Svebi to ipak trebalopobližeproraditi.

Herman i renesansna filozofija

NakrajubismomoglizaključitidagotovodanenalazimoznačajnijecrteuHermanovusustavukojunebismonašliuokvirurenesansnognovoplatoniz-ma.OnoštojenadasveodredbenozaHermanovsustavjestsinkretizamštosesastojiustapanjurazličitihtradicija:platonizma,aristotelizmaihermetizma41 kojepreuzimauglavnomprekoarapskihautoraikršćanstva.Naročitoznačaj-nuuloguimapovezivanjehermetizmasplatoničkomtradicijomikršćanskimnaukom.Premdatolikoistican,usamomdjeluDe essentiistajhermetizam,osimoči-glednogštovanjaHermesakaoautoritetauastrologijiiastronomiji,usadržaj-nomsmisluneigrabitnuulogu.OnoštovaljanaglasitiuvezistomtradicijomjestdasepočevšioddjelâpripadnikaškoleuChartresu,kojisubilipodarap-skimutjecajem,tahermetičkatradicijapovezujesplatoničkom.Hermanovajefilozofijajednanovoplatoničkasintezaimoglobiserećidas njompočinjeono štou renesansi doživljavakulminaciju: amalgamiranjerazličitihtradicijaujednozapravonovoplatoničkotumačenjesvijetakojesenastojiuskladitiskršćanskimnaukom.Doista,čitavjenizpodudarnostiunačinunakojijePlatonovafilozofijapri-sutnauHermanovudjeluionoganakojijeprisutnaurenesansnomplatoniz-muodnosnonovoplatonizmu.TakoseiHermanovomfilozofijommožepo-tvrditi tezaRaymondaKlibanskogokontinuitetuizmeđusrednjovjekovnogirenesansnogplatonizma.Srednjovjekovniplatonizam,premaKlibanskom,nijeniPlatonovniPlotinovniProklovnauk,većneštonovoštojeteškojed-noznačnodefinirati.No,premanjemu,tojesvakako»religiozniplatonizam«.A izmeđutogaplatonizmairenesansnogplatonizmapostoji,premaKliban-skom,kontinuitetusprkossvimrazlikama.42



Literatura

PeterAdamson,A Philosophical Study of the Theology of Aristotle,GeraldDuckworth&Co.,London2002.

PeterAdamson,The Arabic Plotinus: A Study of the Theology of Aristotle and Related Texts, doktorskadisertacija,UniversityofNotreDame,NotreDame2002.ManuelAlonso,Hermann de Carinthia. De essentiis,UniversidadPontificiaComillas,Santander1946.

LucBresson,Le même et l’autre dans la structure ontologique du Timée de Platon. Un commentaire systémathique du Timée de Platon,ÉditionsKlicksieck,Pariz1974.

CharlesBurnett,Herman de Carinthia, De essentiis. A Critical Edition with Translation and Commentary,Leiden–Köln1982.

AndyByng,The Influences of Neo-Platonism and Aristotelianism on Early Islamic Think-ing,2010.,http://www.andybyng.com/downloads/pdf1.pdf.

GuillaumedeConches,Glossae super Platonem,ur.E.Jeauneau,J.Vrin,Pariz1965.

ŽarkoDadić,»HermanntheDalmatianasaScientist«,Synthesis philosophica8(1/1993),str.91–115.

ŽarkoDadić,Herman Dalmatin / Hermann of Dalmatia /Hermannus Dalmata,Školskaknjiga,Zagreb1996.

HermanDalmatin,Rasprava o bitima,2sveska,uspostavalatinskogteksta,prijevodsla-tinskognahrvatskitekritičkikomentarAntun-SlavkoKalenić,Čakavskisabor,Pula1990.

FriedrichHeinrichDieterici,Die sogenannte Theologie des Aristoteles aus arabischen Hand-schriften zum ersten Mal herausgegeben,Leipzig1882.(repr.Rodopi,Amsterdam1965.).

PeterDronke,»NewApproachestotheSchoolofChartres«,Anuario de estudes medieva-les6(1969),str.117–140.

PeterDronke,»ThierryofChartres«,u:PeterDronke(ur.),A History of Twelfth-Century Philosophy,CambridgeUniversityPress,Cambridge–NewYork1988.,str.358–385.

PaulB.Fenton,»TheArabicandHebrewVersionsoftheTheologyofAristotle«,u: JillKraye,WilliamF.Ryan,CharlesB.Schmitt(ur.),Pseudo-Aristotle in the Middle Ages:The Theology and other Texts,TheWarburgInstitute,London1986.,str.241–264.

CharlesGenequand,»PlatonismandHermetisminal-Kindi’sFi al-nafs«,Zeitschrift für Geschichte der arabisch-islamischen Wissenschaften4(1987–1988),str.1–18.

CharlesHomerHaskins,Studies in The History of Medieval Science,HarvardUniversityPress,Cambridge1924.

41

Jedna značajna tradicija na koju seHermanoslanjajeonahermetička.NaročitoznačajnuulogupritomimaAsclepius,diohermetičkihspisakojijekrozsrednjivijekbiopripisivanApuleju. Hermes je Hermanu kao i Thier-ryju veliki autoritet kao perzijski astrolog,slušač indijskog kralja Abidemona, koji jebio među prvim začetnicima astronomije.Hermesa spominjenadvanaestmjestauDe essentiis. Znanje o Hermesu preuzima Her-man iz arapskih izvora, prije svega iz djelaAbuMa’shara,nakogaseizričitopozivakadutvrđujeHermesovidentitet.Hermesaspomi-njeprijesvegaudijeluDe essentiis ukojemrazrađuje astrologijsko značenje planeta,nopotomiudijeluukojemsegovoriode-monimainjihovojuloziuteurgijskimčinima,gdjeprepoznajemodijeloveAsklepija,jednogodhermetičkihspisa.Onošto jeznačajnou

vezi s tom tradicijom jest da se, počevši oddjelâ pripadnika škole u Chartresu, koji subilipodarapskimutjecajima,hermetičkispisipovezujusplatoničkomtradicijom.Opširnijeoznačenjuhermetičkihspisazaranearapskefilozofevidi:CharlesGenequand,»Platonismand Hermetism in al-Kindi’s Fi al-nafs«,Zeitschrift für Geschichte der arabisch-isla-mischen Wissenschaften 4 (1987–1988), str.1–18.

42

»Prvo, prevladavajuća teorija o jasno odre-đenom prekidu između srednjovjekovnog irenesansnogplatonizma,kojajedominiralaupovijestifilozofije,bližimuvidomučinjenicenije održiva.«R.Klibansky,The Continuity of the Platonic Tradition during the Middle Ages,str.35.



EdouardJeauneau,»Lectio philosophorum«.Recherches sur l’École de Chartres,A.M.Hakkert,Amsterdam1973.

AntunSlavkoKalenić,»Temeljniproblemiuspostave teksta raspraveDe essentiisHer-manaDalmatinca«,Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine12(1–2/1986),str.31–64.

RaymondKlibansky,The Continuity of the Platonic Tradion during the Middle Ages. Out-line of the CorpusPlatonicumMediiAevi,TheWarburgInstitute,London1939.

JillKraye,WilliamFrancisRyan,CharlesB.Schmitt(ur.),Pseudo-Aristotle in the Middle Ages:The Theology and Other Texts,TheWarburgInstitute,London1986.

StipeKutleša, »Space,Time andMovement in theNatural Philosophy ofHermann ofDalmatia«,Studia historiae philosophiae croaticae3(1996),str.93–102.

RichardLemay,Abu Ma’shar and Latin Aristotelianism in the Twelfth Century,AmericanUniversityofBeirut,Beirut1962.

MichelLemoine,Théologie et platonisme au XIIe siecle,Cerf,Pariz1998.

GeoffreyLewis,»DerPlotinianisArabicis«,u: Plotini Opera tom. II, Enneades IV–VI,ur.PaulHenry&Hans-RudolfSchwyzer,Brouwer,Pariz–Bruxelles1959.

FrancisMcDonaldCornford,Plato’s Cosmology: The Timaeus of Plato,HackettPublish-ing,Indianapolis,repr.1997.

IvicaMartinović, »Ontički red u opisimaHermanaDalmatina«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 19(1993),str.9–30.

FranciscusPatricius,Theologia sive mystica philosophia secundum Aegyptios,u:Nova de universis philosophia,Ferrariae1591.

ShlomoPines,»LalonguerécensiondelaThéologied’Aristotedanssesrapportsavecladoctrineismaélienne«,Revue des études islamiques22(1954),7–20.

Platon,Timaeus a Calcidio translatus commentarioque instructus(Plato Latinus,Vol.4),ur.JanHendrikWaszink,TheWarburgInstitute,London1962.

FranzRosenthal,»OntheKnowledgeofPlato’sPhilosophyintheIslamicWorld«,Islamic Culture14(1940),str.387–422.

RichardWilliamSouthern,Medieval Humanism and Other Studies,Harper&Row,NewYork–Evanston1970.

RichardWilliamSouthern,Platonism, Scholastic Method and the School of Chartres,Uni-versityofReadingPress,Reading1979.

TinaStiefel,The Intellectual Revolution in Twelfth-Century Europe,St.Martin’sPress,NewYork1985.

FranjoŠanjek,»HermanDalmatinac,pisaciprevodilacznanstvenihdjelaizprvepolovice12.stoljeća«,Croatica christiana periodica3(1979),str.108–123.

Franjo Šanjek, »Hermann of Dalmatia in Scientific Literature«, Studia historiae phi-losophiae croaticae3(1996),str.9–26.

MichelTardieu:»SabienscoraniquesetSabiensdeHarran«,Journal Asiatique274(1986),str.1–44.

RichardWalzer, »ArabischeÜbersetzungen aus demGriechischen«, u: PaulWilpert etal.(ur.),Antike und Orient im Mittelalter(Miscellanea medievalis 1),DeGruyter,Berlin1962.,str.179–195.

WinthropWetherbee,»Philosophy,CosmologyandtheTwelfth-CenturyRenaissance«,u:PeterDronke(ur.),A History of Twelfth-Century Philosophy,CambridgeUniversityPress,Cambridge–NewYork1988.,str.21–53.

FranjoZenko,»Putokazutamnoporijekloevropskeznanosti«,Prilozi za istraživanje hr-vatske filozofske baštine12(1–2/1986),str.15–29.

Franjo Zenko, »Herman Dalmatin«, u: Franjo Zenko (ur.), Starija hrvatska filozofija (Hrestomatija filozofije,sv.9),Školskaknjiga,Zagreb1997.,str.77–148.



ErnaBanić-Pajnić

Platonism in Herman Dalmatin’s De essentiisTowardstheQuestionontheSourcesofHerman’sPhilosophy

AbstractDue to specifically formulated topic related to the work of Hermannus Dalmata Deessentiis, first the question of methodological character seems to impose itself in the elaboration of this topic. The question is whether the analytical approach, which consists of the attempt to single out one layer of Herman’s philosophical thought, in this case the “Platonic” one, is an adequate approach to Herman’s work, carrying in mind the basic character and fundamental intention of his work, which is essentially a synthesis. The next question is whether it is possible at all to extract from Deessentiis one particular layer of Herman’s thought with regard to the fact that in his work the elements of different traditions of thought are combined into a single coherent interpretation of the world. It is most closely related to one of the key features of the medieval reception of ancient philosophers – most of them, including Plato, are in fact known to the early middle age thinkers indirectly, through paraphrases, interpretations and quotations. Therefore, in our paper we primarily examine the way in which the philosophy of Plato could be and really was transmitted to Herman, whereby we emphasize the fact that, so far, all sources of Herman’s philosophy, especially Arabic, have not yet been sufficiently explored. Although Herman de-clared himself as a follower of Plato, the elements of Aristotle’s philosophy in his work (also me-diated to him by the Arab authors), primarily thanks to the work of R. Lemay on Abu Ma’shar’s influence on Herman’s work, are explored to a greater extent than those of Plato’s philosophy.Therefore, in this paper we examine primarily the fundamental suppositions of “Platonism” in Herman’s work; first of all the main features of philosophical thinking of the representatives of the school of Chartres, with whom Herman was closely related, are briefly elaborated. The knowledge of Plato’s oeuvre, first of all through Calcidius’s translation and commentary of Timaeus, the impact of which in Deessentiis is undeniable, must be brought in connexion with this school. Besides this translation of Timaeus, Western world in early 12th century knew Pla-to’s philosophy through some quotations in Cicero, Macrobius, Martianus Capella, Augustine and Boethius. This was so called PlatoLatinus. But there are some other possible sources of Herman’s “Platonism” or more specifically, Neoplatonism, which are mentioned in our paper (so called PlatoArabus). We especially stress the importance of the question about Herman’s knowledge of the TheologiaAristotelis, one of the most important and influential work produced in al-Kindi’s translator school, which is actually the translation – paraphrasis of Plotin’s En-neads IV–VI.Through the analysis of the work Deessentiis we are then trying to determine the basic charac-teristics of Herman “Platonism”. This analysis shows clearly that, not only in certain attitudes, but viewed as a whole, Herman’s work is basically of Neoplatonic character. In this regard, summarizing the main theses of TheologiaAristotelis, we are trying to answer the question in which way this writing, for a long time ascribed to Aristotle, could affect Herman’s attitudes of Neoplatonic inspiration in Deessentiis. Based on a review of the fundamental features of Her-man’s “Platonism” or, more precisely, “Neoplatonism”, in the final part of our paper we come to the conclusion that his philosophy in many of its features can be truly considered a forerun-ner of Renaissance Neoplatonism. So with Herman’s example too we can confirm the thesis of Raymond Klibansky of the continuity of medieval and Renaissance Neoplatonism.

KeywordsHermannusDalmata/HermanDalmatin,Plato Arabus,Plato Latinus,Neoplatonism,De essentiis,Theologia Aristotelis

platonizam u djelu hermana dalmatina de essentiis - … iv–vi. potom se analizom djela de...

Documents