Po svjetskim morima

POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA RIJEKA

P P M H P

1

1. Pulena na pramcu jedrenjaka

Rijeka, travanj 2010.

Na pomoći pri realizaciji izložbe zahvaljujemo se gospođi Ireni Dlaka i gospodinu Julijanu Sokoliću.

Izložba je ostvarena sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke.

Copyright © Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog Primorja Rijeka, Rijeka, 2010.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 120404019ISBN 978-953-7196-08-9

≠ Po svjetskim morima ≠

Nikša Mendeš

POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA RIJEKA

P P M H P

54

Mora, ta velika plava prostranstva, odvajkada su izazivala maštu pomoraca i putnika namjernika, bilo da je riječ o velikim oceanima bilo da se radi o daleko manjim morima poput sredozemnog bazena s pripadajućim morima. Jedno od njih površinom je malo, ali veliko snagom, mističnošću i poviješću – Jadransko more. Od najstarijih vremena njime prolazi ne samo glavni prometni pravac za brodove koji su spajali njegove obale već i središnji plovni pravac za naseljenike srednje i sjeverne Europe; poveznica je ono antičkog Jantarskog puta sa zemljama uz Sredozemno more. Predivan jantar obilježio je velik dio prošlosti sjevernog Jadrana, a trgovina njime povezivala je kvarnerske otoke Cres i Lošinj. I nakon završetka antičkog razdoblja, nakon ne baš ugodnih bliskih susreta Histra, Liburna, Grka, Rimljana, zbivanja nas vode u nama bliže razdoblje ranoga srednjeg vijeka, u doba sukobljavanja saracenske mornarice i Mlečana kod otoka Suska 842. godine, a zatim i u vrijeme

starohrvatskih kneževskih pa kraljevskih vladajućih dinastija. Svi spomenuti primjeri sukobljavanja na moru, osobito u akvatoriju Kvarnera, ostavili su nam olupine potonulih brodova i izblijedjela sjećanja na njih. No ne trebamo posezati tako daleko u prošlost da bismo rasvijetlili važnost kvarnerskog plovnog puta za pomorce i za okolno stanovništvo. Strma istočna obala Istre, koja gleda prema sjeverozapadnoj obali Cresa, mnogim će pomorcima i u novije vrijeme djelovati jednako zastrašujuće, mistično i hladno kao i starim Ilirima, Grcima i Rimljanima.

Stanovnici otoka i priobalja sjevernog Jadrana, u početku orijentirani na zemljoradnju i stočarstvo, već će tijekom srednjeg vijeka sve više zanimanja pokazivati za pomorstvo, da bi se od druge po-lovice 17. stoljeća u službi Venecije i Austrije, a kasnije i vlastitim brodovima okrenuli moru i po-morstvu kao glavnom izvoru prihoda.

76

Još iz davnih vremena kada su se stanovnici otisnuli od oba-la rodnog kraja na otvoreno more datira strah od nepoznatog, od nevera i različitih pogibelji koje su vrebale na moru. U težnji da sačuvaju vlastiti život, posadu i brod, da osiguraju mirnu plovidbu i sretan povratak kući pomorci su pribjegavali raznim postupcima. U tu se svrhu još u najranija vremena tražila pomoć od različitih božanstava kojima su se prinosili darovi, a nakon što je prevladalo kršćanstvo, glavni su sveci zaštitnici pomo-raca postali Blažena Djevica Marija i sveti Nikola. Također se vjerovalo da pomorce na moru čuva i vatra sv. Elma. Ta je poja-va raspaljivala maštu pomoraca. Naime kod jakih oluja na moru iznad vrhova je jarbola, na križevima, užadi i brodskim jedrima dolazilo do električnih pražnjenja, a vatra je koja je time bila izazvana u prošlosti smatrana zaštitničkom. No kod nekih se au-tora sv. Elmo često vezivao uz sv. Nikolu. Naime kultovi dvojice svetaca često su izjednačavani, odnosno pripisivana im je ista zaštitnička uloga. Kao svjedočanstva te nebeske zaštite, ostale su zavjetne slike koje su vlasnici brodova naručivali od umjet-nika, a najčešće su prikazivale njihove jedrenjake i lik Gospe. Također je bilo više primjeraka slika na kojima je bio ispisan tekst s opisom događaja ili određena molitva u znak zahvalnosti. Apotropejsku ulogu imale su i pulene. Najčešće su to bile drvene skulpture u obliku ljudskog lika, a ranije i životinjske figure, koje su se obično postavljale na pramcima. Pulene su u svijesti i vjerovanju pomoraca djelovale zaštitnički, kao obrana od zla. U ranijoj prošlosti isticanje pulena na pramcu često se nazivalo božanskom zaštitom.Navikli na razne opasnosti na moru, prepušteni sami sebi, pomor-ci su se oduvijek odazivali i svakom pozivu upomoć. Brojne su humane geste i akcije spašavanja u kojima su sudjelovali naši pomorci, o čemu svjedoče brojna priznanja i novinski napisi. Stjepan Benčinić, zapovjednik riječkog jedrenjaka Henry, sagra-đena u Martinšćici kod Rijeke 1855. godine, spasio je, u blizini portugalske obale, putnike britanskog parobroda Alfonso. O tome svjedoči priznanje kapetanu Benčiniću za nesebičan podvig, koje je on 1858. godine primio od britanske Vlade.

2. Pramčana pulena

u liku

djevojke, 19. st.

4. Pramčana pulena s

bracere Vesna, 19. st.

3. Ukrasni medaljon s krme jedrenjaka, 18./19. st.

≠

98

Zlatno doba jedrenjacke plovidbePrve plovidbe Lošinjana izvan Sredozemlja

Na hiljadu i osamstotina sedamdeset deveta godina, od kada su postali brodovi i po moru veliki valovi, nije ljepša mladost sastavljena nit je bolja vojska sakupljena što je vojska od ove đemije, Antonietta bješe joj ime. Stjepan Dujmić vojsku sakupljaše, Više mladih nego ženjenih, iz Kvarnera, najveć iz Kostrene. Kad ujutro zora zarudila, kapitana dozivala vila, na noge ti Stipe kapitane i pokupi vitezove mlade, došlo j' vrime treba zajedriti za odlazak brod ti pripraviti.

Ulomak pjesme o is

praćaju barka Anto

nietta na put iz

Kostrene 1879. god

ine. Rukopis čuva

obitelj Milovana

Pezelja, a ovdje s

e navodi prema dje

lu Kostrena pod

jedrima Jure Suzan

ića iz 1995.

Uporaba jedara kao glavnog pokretač-kog sredstva na brodovima označila je prekretnicu u savladavanju morskih prostranstava. Od 1492. i putovanja Kristofora Kolumba otkrivaju se novi svjetovi (iako su već u 11. stoljeću i Normani iz Europe naselili Sjevernu Ameriku). Tomu u prilog ide i grad-nja bržih i većih jedrenjaka. Širi se i prekomorska trgovina. Već je tijekom 16. st. Dubrovnik imao tada najveće jedrenjake, karake, prozvane argosy (od Ragusa, Aragosa). Njima su Dubrovčani plovili i izvan Sredozemnog mora. Od sredine 18. do druge polovice 19. stoljeća u prekooceanskim su putovanji-ma i istraživanjima sudjelovali i po-morci sa sjevernog Jadrana, među koji-ma su najzastupljeniji bili Lošinjani. Nerijetko su brodovi kojima se putovalo bili sagrađeni u brodogradi-lištima Rijeke, Sušaka, Lošinja i Kraljevice.Prva značajnija plovidba pomoraca kvarnerskog područja izvan Sre-dozemlja bila je ona kapetana Petra Petrine. On je već oko 1650. plovio od Trsta do Londona. Zasluge za jedno od najranijih putova-nja preko Atlantika pripadaju također Lošinjaninu Petru Budiniću, koji je 1779. svojim brodom Santo Domenico plovio iz Venecije prema Jamajci. Njegovo je putovanje trajalo dvije godine. Petar Budinić oženio se na Jamajci, te je unatoč želji za povratkom u Europu ondje ostao do kraja života. Umro je 1782. godine, a smrt ga je zatekla nakon drugog putovanja brodom Cavallier Angelo, kojim je doplovio na otok Martinique. Njegov je posao trgovačkog zastupnika naslije-dio brat Gašpar. No i on je ubrzo preminuo. Tek nekoliko desetlje-ća nakon Budinićevih putovanja Lošinjani su nastavili ploviti prema Americi. Naime zbog napoleonskih ratova tijekom više je desetljeća opala gradnja jedrenjaka u lošinjskim brodogradilištima, a time i njihova putovanja u prekomorske zemlje. U prvoj polovici 19. stolje-ća najznačajnije su pomorske lošinjske porodice bile Leva, Budinić, Petrina i Busanić. Jedan se od nasljednika Petra Petrine, osnivača porodice iz 17. stoljeća, također Petar iz prve polovice 18. stolje-

6. Paravan s prikazom karake

5. Maketa karake, 16. st.

1110

Turska putovnica kapetana Jurja Medanića, 1839.

Pošto su činovnici, koji su pozvani da na-dziru utvrđenja nalazeća se u dardanelskom tjesnacu i Bosporu, sprječavali iz raznih razloga prolaz bro-dovima kapetana Jurja Medanića, koji plove pod austrijskom zastavom i koji jedre radi žitnih transporta prema Rusiji, Njegovo je Veličanstvo Sultan blagoizvolio odrediti, nakon pred-stavke upućene sa strane Austrijskog ambasadora Baruna Esmera, da se ima izraditi ovaj visoki Feran, koji je providjen carskim znakom i potpisom privatnog tajnika Njegova Veličanstva, i isti uručiti gore spomenu-tom kapetanu, da bi se ovaj mogao slobodno i neometano i u svim pravcima te sa svim mogućim olakšicama prela-ziti sa svojim brodovima kroz tjesnace. U prijestol-nici našeg vječnog carstva, u Carigradu. U godini Hedžre 1256.3

Sultanov ukaz svjedoči o normali-ziranim odnosima u pomorskoj trgo-vini između dviju carevina, Ha-bsburške i Osmanlijske. One su u to vrijeme proživljavale razdoblje mirnih odnosa, bez ratnih napeto-sti, koje je trajalo do Berlinskog kongresa 1878. i austrijske okupa-cije Bosne i Hercegovine.

8. Kapetan Petar Jakov Leva, 19. st.

9. Ferman turs

kog sultana

Mehmeda II. za k

apetana

Medanića, 1839

.

ća (1706–1758), koji je zapovijedao jedrenjakom Grazia Divina, ista-knuo u borbama protiv alžirskih gusara kod Aleksandrije 1752, te je odlikovan redom Viteza sv. Marka. Najpoznatiji pripadnik porodice Petrina koncem 19. i početkom 20. st. svakako je Aldebrand Petrina. On je bio jedan od najznačajnijih zapovjednika jedrenjaka početkom dvadesetog stoljeća, na zalazu ere jedrenjaka. Kapetan Petar Jakov Leva krenuo je 1834. na plovidbu od Trsta do Valparaisa u Čileu. Plovio je na jedrenjaku Ferdinando V. Re d`Ungheria od 296 tona, sagrađenome 1831. godine u Trstu. Putovanje je trajalo svega 125 dana, i tom je prigodom oplovljen Cape Horn, najjužniji rt američkog kontinenta i jedan od najopasnijih morskih prolaza na svijetu. No o samom putovanju kapetana Petra Jakova Leve postoje samo šturi podaci, a njegov je portret objavljen u djelu Lussingrande a cura di Neera Hreglich e Piero Budinich iz serije Ri-cordando Lussino, vol. VI, Trst, 2006.1 Nakon putovanja Petra Jakova Leve na važniji se put preko Rta dobre nade sve do indijskog Bombaya 1843. godine otisnuo Anton Busanić. Plovio je na jedrenjaku Joac-himb, prvom brodu s istočnog Jadrana koji je oplovio najjužniji rt Afrike.2 Za proučavanje pomorske baštine vrlo je važna arhivska građa iz fundusa Muzeja koja svjedoči o vezama naših pomoraca s Osmanlijskim Carstvom te s Venecijom, iako Venecija u 19. stoljeću više nije bila republika. Riječ je o potvrdi sultana Mehmeda iz 1839. godine, tzv. fermanu-ukazu o slobodnoj plovidbi kroz Bospor i Dardanele, napisa-noj pomorcu Jurju Medaniću iz Kostrene. Ferman je ispisan arapskim pismom, uz potpise sultana i njegova tajnika.

1 Prema podacima g. Julijana Sokolića iz Malog Lošinja, Rijeka, 2009.2 J. SOKOLIĆ, Zavičajni kalendar cresko-lošinjskog otočja, Mali Lošinj, 2008, str. 43–44.

3 V. CIHLAR, Turska putovnica kapetana Jurja Medanića, Pomorstvo, br. 5–6, Rijeka, 1953, str. 221.

7. Brik Fe

rdinando V

. Re

d'Ungheria

, 1834.

1312

Putovanja jedrenjaka Splendido, Eolo i Stefano

Plovidbe lošinjskih pomoraca preko Atlanti-ka i oko roga Afrike u Indijski ocean pa do Indije i jugoistočne Azije svakako su mno-go značile za razvitak trgovačke mornarice Habsburške Monarhije. No sve do sredine 19. stoljeća Monarhija nije još mogla konkuri-rati zapadnoeuropskim zemljama u prekomor-skoj kabotaži, niti je imala spremne jedre-njake za višegodišnju plovidbu po svjetskim morima. Od početka pedesetih godina 19. stoljeća stanje se u austrijskom pomorstvu stubokom promijenilo. U brodogradilištima se grade sve veći jedrenjaci, a jedan je od njih bio brik Splendido nosivosti 311 tona, izgrađen kod brodograditelja Andrije Zanona u Rijeci. Brodograditelj Zanon sagradio je u svom brodogradilištu 80 jedrenjaka.

preko Cape Horna do Valparaisa u Či-leu, a zatim do San Francisca, u koji je doplovio 17. ožujka 1853. godine. Ondje je kapetan imao velikih proble-ma jer je gotovo sva posada napustila brod. Nakon što je sakupio novu po-sadu, brod se uputio prema Kini. Na plovidbi između Tajvana i filipinskog otoka Luzona brod je 1854. godine bio teško oštećen izgubivši četiri glavna jedra. Prvi je tajfun zahvatio Splen-dido 27. srpnja 1854. na filipinskome području, a drugi 9. kolovoza istočno od središta otoka Luzona. O tome je Visin zapisao sljedeće:

Više je godina Visin boravio u Aziji, da bi se tijekom 1858. godi-ne u Shangaju susreo sa zapovjednikom fregate Novara. To je bio drugi istraživački brod Monarhije koji se 1857. zaputio oko svijeta. Nakon susreta s Novarom brik je Splendido krenuo na plovidbu prema domovini. Naposljetku se kapetan Visin 30. srpnja 1859. vratio u Trst, čak prije fregate Novara. Smjer putovanja brika Splendido bio je ovaj: Antwer-pen–Valparaiso–San Francisco–Honolulu–Tajvan–Filipini–Kina–Sidney–Ma-nila–Melbourne–Jakarta–Singapore–Macao–Manila–Timor–Bangkok–Shangai–Singapore–Rt dobre nade–Azori–Gibraltar–Jadran–Trst. Tako je Bokelj Ivan Visin kao kapetan na riječkome Splendidu postao prvi austrijski

Dvije godine nakon što je izgrađen, brod je u Antwerpenu preuzeo ka-petan Ivan Visin, ro-dom iz Boke kotorske, i njime je sredinom 19. stoljeća oplovio svi-jet.Visin je okupio jeda-naest članova posade te je na put krenuo iz Antwerpena 11. veljače 1852. Put ga je vodio

Nalazim da je nemoguće izbjeći ciklon, ali na najmanji pad barometra, oko 29 palaca, tj. 736.5 mm, zatvarao sam sva jedra i vezivao ih tankim konopcem, da ih osiguram od svakog vjetra. Sa nepromočivim platnom pokrio bih sve otvore na palubi kako bih spriječio da jaki udarci mora koji su navaljivali u valovima ne bi prodrli u unutrašnjost broda.4

10. Kapetan

Ivan Visin,

19. st.

11. Brodogradilište, g

radnja

jedrenjaka duge plovid

be, 19. st.

12. Brik Splendi

do, 1850.

4 M. S. LIPOVAC, Putovanje kapetana Visina oko svijeta, Godišnjak pomorskog muzeja u Kotoru, sv.1, Kotor. 1952, str. 28.

1514

pomorac koji je oplovio svijet, te je od carevine, zbog promicanja austrijske mornarice, dobio počasnu bijelu zastavu Merito navali.

Približno u vrijeme Visinova povratka s putovanja oko svijeta jedan se drugi lošinjski pomorac istaknuo vrijednim poduhvatom na Jadran-skom moru. To je bio Lošinjanin Anton Celestin Ivančić. Krajem pede-setih godina 19. stoljeća Austrija i Francuska našle su se u kopne-nom i pomorskom sukobu, koji se preslikao i na Jadransko more. Jednu manju epizodu u sukobu dviju najvećih europskih sila toga vremena odigrao je i kapetan Ivančić, zapovjednik riječkog jedrenjaka Eolo. On je 1859. krenuo iz Cardiffa za Rijeku. Kada je stigao do Dugog otoka, a ne znajući za rat između Francuske i Austrije, pao je u zarobljeništvo francuske mornarice te je odveden u Veneciju. Nakon toga je odlučeno da ga se vodi na sud u Toulon. No Ivančić je isko-ristio nevrijeme prilikom prolaska svoga broda Eolo pored Lastova i uspio je razoružati francuske vojnike na svome brodu. Zatim je sti-gao u Gruž. Bečki je dvor taj postupak kapetana Ivančića ocijenio vrlo pohvalno, te mu je u znak priznanja dodijeljena počasna crvena zastava Fortitudini navali.5 O tome svjedoči nagrada koju je u znak zahvalnosti dobio od nadvojvode Ferdinanda Maksimilijana. U Pomor-skom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka čuva se svečani poziv nadvojvode Maksimilijana Antonu Celestinu Ivančiću na sveča-nost u povodu dodjele nagrade. Nagrada mu je uručena u Trstu 1859. godine.

Samo deset godina nakon Visinova putovanja naši su se pomorci ista-knuli kao zapovjednici parobroda.Pavao Randić iz Kostrene plovio je 1865. godine parobrodom Primo na relaciji Port Said–Suez–Port Said. Tijekom 1869, nekoliko mjese-ci prije otvorenja kanala, Randić je oplovio Sueski kanal. Na grad-nji Sueskog kanala sudjelovali su mnogi pomorci s područja Hrvatskog primorja. Kasnije, tijekom zadnjih desetljeća 19. stoljeća, na Sue-skom su kanalu radili mnogi Kostrenjani kao piloti ili službenici. Jedan od najpoznatijih bio je kapetan Mate Ivan Randić, poznat kao barba Jovanin, koji je u Sueskom kanalu službovao preko 30 godina, do 1932. kada je umro.6 U vrijeme prvih plovidbi Sueskim kanalom u svjetskoj su jedrenjačkoj plovidbi bili izuzetno popularni jedrenjaci kliperi. Smatrali su se najbržim brodovima svoga vremena. Pedesetih, šezdesetih i sedamdese-tih godina 19. stoljeća česte su bile plovidbe oko Južne Amerike, pa je nastala kategorija jedrenjaka tzv. capehornera, koji su prolazili oko rta Horn, tzv. rutom East Bound (prema istoku). Jedan je od takvih capehornera bio i riječki jedrenjak Marietta W. Njime je 1869. na putovanju iz Montevidea u Callao kapetan Pavao Po-trata iz Krasice oplovio rt Horn. U fundusu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja slika je tog jedrenjaka na kojoj je prika-zan upravo prolaz oko rta Horn.

13. Jedrenjak Marietta

W. u trenutku

prolaska oko rta Horn,

1869.14. Poziv na dodjelu priznanja Antonu Celestinu Ivančiću, 1859.

Razdoblje od početka šezdese-tih godina do 1883. – vrijeme zlatnog doba jedrenjaka prije početka dominacije parobroda – veoma je plodonosno za riječko i kvarnersko pomorstvo. Grade se najznačajniji jedrenjaci, od kojih je za riječku prošlost osobito važan bark Stefano, sa-građen 1873. u Rijeci u brodo-gradilištu braće Brazzoduro, a njegovi su vlasnici bili Nikola Bačić, Eugenio Cunradi, Anton Kovačević i Franjo Kovačević.

Prvi njegov vlasnik bio je Niko-la Bačić, rodom iz Dubrovnika, a brod je nosio ime mladog kapetana Stefana, Nikolina sina koji je umro vrlo mlad, u 24. godini, 1. prosinca 1874. u Trstu, a pokopan je u Ri-jeci. Njegova je majka bila Vicen-za, iz pomorske porodice Vranić iz Kostrene Sv. Lucije.

5 V. FORETIĆ, Udio naših ljudi u stranim mornaricama, Pomorski zbornik, sv. II, Zagreb, 1962, str. 316.

6 R. F. BARBALIĆ, Kostrenska spomenica, Kostrena, 1957, str. 78.

1716

Nikola Bačić (Dubrovnik, 1825–Rije-ka 1884) bio je brodovlasnik i trgovac

i svoj je radni vijek proveo u Rijeci. Naime u Rijeku se doselio još kao veoma mlad

i u njoj je 1865. godine osnovao svoju tvrtku – Nicolo Bacich per vendita granaglie all’ ingro-

sso. Bavio se izvozom žitarica na tržišta Sredozemnog i Sjevernog mora. Bio je suvlasnik više jedrenjaka, ali

najvažniji je bio upravo bark Stefano. Njegov je sin Stefano Bačić položio ispit za kapetana duge plovidbe te je zapovijedao na barkovima Vincenza od 1871. do 1872. i Stefano od 1873. do 1874. Ka-petan jedrenjaka Stefano, nakon smrti Stefana Bačića, Nikolina sina, postao je Blaž Miloslavić iz Dubrovnika.Nikolin nećak i član posade Miho Bačić posebno je nadahnuto pričao o svome stricu i njegovu jedrenjaku Stefano: Brod kojim sam sutradan trebao isploviti bio je osobito lijep. Moj stric, Nikola Bačić, sagradio je Stefano te godine u Rijeci. Bio je veličanstven! Goto-vo 1.000 tona, ukupne dužine 160 stopa – dvostruko duži od prosječnog barka.7 Svi su članovi posade barka Stefano bili hrvatski pomorci: kapetan Blaž Miloslavić, I. časnik Karlo Kosta, II. časnik Martin Osojnak, III. časnik Ivan Lovrinović, kadet Miho Ba-čić, vođa palube Grgur Pavišić, dispenzir Mate Zanetović, kormilari Baldo Vukašino-vić, Jozo Perančić, Srećko Bučić, Pavao Radović, mornari Ivan Jurić, Toma Dediol, Božidar Vulović, mali Nikola Brajević i ka-marot Henry Groiss. Dispenzirom se nazivao brodski ekonom, a kamarotom brodski sobar.

15. Članovi posade barka Stefano: zapovjednik Vlaho Miloslavić, kadet Miho Bačić, zamjenik Karlo Costa, 1875.

Frementle, Western Australia, 16. svibnja, godine 1876.

Siguran sam, da Vi, kao i svi koji me poznaju, držite da sam mrtav, a za što je vrlo malo trebalo. Sada ću Vam ispričati strahovit događaj, koji se dogodio u vrijeme od 27. listopada, 1875. do 15. travnja 1876.Dana 27. listopada prošle godine u 2 sata jutrom bark Stefano kap. Vlaha Miloslavića nasukao se na neki greben u blizini rta NW Australije. Čim se nasukao, nagnuo se na desnu stranu i nijesu prošla ni tri sata, kad je bio čitav razlupan u veće i manje komade. Činili smo sve moguće napore, da bismo bacili barkacu u more, ali smo uzalud uložili 7 G. RATHE, Brodolom barka Stefano kod rta North

West Cape u Australiji godine 1875, Dubrovnik, 1992, str. 14.

16. Dnevnik putovanja bark

a

Stefano, 1875.

Zanimljivost ovog jedrenjaka za riječku pomorsku prošlost nije sâmo putovanje u Australiju, gdje su kapetan Miloslavić i posada doživje-li brodolom, već priča o jedrenjaku Stefano koju je – prema kaziva-njima preživjelih, Mihe Bačića i Ivana Jurića – napisao dubrovački dominikanac Stjepan Skurla. Osobita zanimljivost dnevnika jest pri-dodan aboridžinski rječnik. O tome kakav je bio život riječkih po-moraca sa Stefana kazuje nam i pismo koje je preživjeli pomorac Miho Bačić uputio iz Australije rodbini u Rijeku i Dubrovnik:

17. Australski aborigini

1918

sve svoje snage, jer ju je jako more odmah razbilo u komadiće. Tada su, na zapovijed pokojnog kap. Vlaha, pošla dva ili tri mornara na krmu, da bace guc u more. Teškom mukom im je uspjelo, da ga napokon bace u more, te smo u nj prešli ja, kapetan, poručnik i jedan mornar. Ali, što se tada dogodilo? Tek što je guc bio u moru, prevrnuo se. Ja se spretno uhvatio kolumbe, dok su se ostala trojica potopila. Tako sam prestrašen, jer je noć bila sasvim tamna, plutao po moru 10 sati. Zatim mi je uspjelo spasiti se na kopno, gdje sam se skoro polumrtav bacio na goli i topli pijesak, čekajući da vidim nekoga od mojih drugova. Uskoro se je spasio na brodskim ljestvama i Karlo Kosta, zatim vođa i ostali mornari, koji su doplutali na raznim komadima broda. Bilo nas je deset. Sutradan smo odlučili poći na položaj, da pronađemo pića i jela, koje je doplutalo sa razbijenog broda. Sagradili smo kolibu od krhotina brodskog drva. Sutradan smo ugledali gole divljake, žene i ljude. Ispočetka smo se bojali da nas ne pojedu, ali nam nijesu ništa učinili. S neznatnom zalihom vode i hrane pješačili smo šest dana, i da nijesmo

naišli na neke divljake, koji nam pokazaše gdje ima vode, bili bismo svi umrli od žeđe nasred pijeska. Tu smo živjeli tri mjeseca hraneći se jedino nekim sirovim školjkama. Na Božić je padala strahovita kiša, koja je trajala tri dana. Za to vrijeme nismo ništa jeli, jer u mraku nijesmo mogli ništa da pronađemo. Zbog toga su umrla dvojica istodobno, a poslije nekoliko dana ostala šestorica. Ja i moj drug smo preživjeli, jer smo uvijek imali više srčanosti. Ali na koji način? I mi smo skoro umrli od gladi. Kada su došli crni divljaci, mi smo ih sklopljenih ruku zamolili, da nam dadu jesti. Dirnuti, uzeše nas pod ruke i odvedoše sa sobom, te nas nahraniše ribom i vodom. S njima smo ostali goli tri mjeseca, pateći skoro uvijek od gladi. Kroz to vrijeme prošlo je više brodova, ali nas s mora nijesu mogli vidjeti. Konačno 18. travnja 1876. približio se obali engleski kuter. S ovim kuterom smo plovili 17 dana, dok smo konačno doplovili u luku Fremantlea koja ima 600 stanovnika.8 8 J. LUETIĆ, Katastrofa barka Stefano, Pomorstvo, br. 1–2, Rijeka, 1955, str. 31–32.

2120

Dok se čamčić bližio obali, još nisam bio siguran da su urođenici imali pravo. Jurić i ja smo

potrčali u vodu vičući iz svega glasa, on mašući kapom a ja poderanim šeširom. Kraj mene bio je moj prijatelj Gjaki koji mi je govorio, na moje čuđenje, kako će Cialli, kada pristane uzeti mene i Jurića do Tien Tsina ili Pulimandura, zajedno s Tondogorom i Cincigom, dvojicom odabranih ljudi iz drugog, sjevernog plemena. More je bilo sasvim mirno kad je čamac pristao na žalo. Kada su pristali, neizmjerno su se čudili neobičnoj pojavi dvojice mršavih mladića dijelom smeđe, dijelom ružičaste kože, raščupane, pola godine neošišane kose. Dršćući, gledali smo u onu dvojicu, a oni u nas. Stariji nam se približi ispružene ruke i samilosnog, pomalo zbunjena izraza lica. Izgovorio je nekoliko riječi na engleskom. No

Nakon povratka u domovinu, 1877. godine Miho Bačić položio je ispit za poručnika, a 1879. ispit za kapetana.

Putovanja oko svijeta – istraživačka putovanja

Krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća hrvatski su se pomorci u više navrata istaknuli na plovidbama, a ovdje ističemo one najpozna-tije: na austro-ugarskoj fregati Novara, koja 1857–1859. godine s oko 250 hrvatskih mornara oplovila svijet; putova-nje na područje Arktika brodom Admiral Tegetthoff 1872–1874.godi-ne te putovanja profesora bakarske Nautike Jurja Ca-rića brodom Jared po Sredozemlju i Atlantiku.

9 G. RATHE, o. c., str. 100–101.

Po spašavanju i odlasku u Fremantle engleskim kuterom Jessie dvojica su preživjelih pomoraca konačno, nakon višemjesečne neizvjesnosti, mogla krenuti kući. Kako je dirljiv bio susret sa spasiocima, kazuje nam i ovaj opis:

speak english, promrmljao sam, gotovo plačući. Suze su potekle kad smo se rukovali, a nikad do tada moje mlado srce nije ispunjavala tolika radost. Sreća je bila svuda.9

18. Indijski ocean i jugoi

stočna

Azija, pomorska karta, 176

7.

22 23

Put oko svijeta fregate Novara

Fregata Novara sagrađena je u Veneciji 1850. godine. Godine 1857. austrijske su vlasti odlu-čile započeti znanstvenoistraživačku plovidbu oko svijeta upravo tom fregatom. Za zapovjed-nika je imenovan komodor B. de Wüllerstorf-Urbair. Na Novari se nalazilo oko 350 članova posade, od toga oko 250 mornara s hrvatske obale Jadrana. Među njima su se isticali i Primorci, a to zaključujemo na temelju ovih prezimena: Car, Franković, Randić, Vranić, Žic.10 Povijest putovanja fregate Novara de-taljno je opisana u djelu samog zapovjedni-ka B. de Wüllerstorfa-Urbaira – Viaggio in-torno al globo della fregata austriaca Novara, I –III, 1862–1865. Na toj plovidbi fregata se, prilikom boravka u Shangaju 27. srpnja 1858. godine, susrela s brikom Splendido kapetana Ivana Visina. Svrha su Novarina putovanja bila znanstvena istraživanja. U spomenutoj kasnije napisanoj povijesti putovanja fregate Novara sa-kupljene su brojne karte otoka i otočnih skupina koje je brod do-takao, zabilježeni su nalazi s putovanja, uzorci stijena s dalekih mora i sl. Smjer putovanja broda bio je Trst–Gibraltar–Madeira–Rio de Janeiro–Rt dobre nade–Otoci St.Paul i Amsterdam–Sri Lanka–Madras–Nikobari–Singapur–Džakarta–Manila–Hong Kong–Šangaj–Puynpet–Sicayana–Sidney–Auckland–Tahiti–Valparaiso–Gibraltar–Gruž–Pula–Trst.11

Ekspedicija na Arktik 1872–1874.

U prvoj polovici sedamdesetih godina 19. st. Austro-Ugarska Monarhi-ja već je bila važna pomorska sila. Svoja je istraživanja usmjerila ne samo na Jadran i Sredozemlje već se otisnula i na druga mora, kao što su, npr., Sjeverno more i Arktik. Dvije je godine (1872–1874) trajala znanstvenoistraživačka ekspedicija parobrodom Admiral Teget-hoff, pod vodstvom Carla Weyprechta i Juliusa Payera.

Brod je nazvan Admiral Tegetthoff po admiralu Wilhelmu von Te-getthoffu, čuvenu po pobjedi nad talijanskom flotom kod Visa 1866. godine.U ekspediciji su sudjelovala 24 člana posade, od kojih čak 13 hrvatskih pomoraca. Vođa je posade bio Petar Lusina s Cresa. Od hrvatskih pomoraca u posadi su bili zastupljeni već spomenuti Petar Lusina s Cresa, kapetan i vođa posade, te mornari Ante Zaninović iz Svete Nedjelje na Hvaru, Ante Lukinović iz Puči-šća na Braču, Ante Katarinić iz Malog Lošinja, Petar Falešić i Juraj Štiglić iz Bakra, Josip Latković iz Plomina, Fran Letiš, Jakov Sučić i Vicko Palmić iz Voloskog, Lovro Marola iz Rijeke, Ante Večerina iz Drage i Ante Scarpa iz Trsta.

U istraživanjima su otkriveni novi otoci, koje su članovi ekspe-dicije nazvali Zemlja Franje Josipa. Iako zbog velike studeni nisu uspjeli krenuti prema Beringovu tjesnacu, ti su pomorci učinili izuzetno mnogo za promidžbu austrijske trgovačke mornarice, ali i za čast svoga kraja – Primorja i Dalmacije.

10 F. BARAS, Jadranom i oceanima, Zagreb, 2008, str. 52.11 F. BARAS, o. c., str. 55.

19. Fregata Novara, 1864.

20. Parobrod Admiral Tegetthoff, 1876. 21. Poziv na

arktičku

ekspediciju,

1872.

2524

Svrha ekspedicije navedena je i u ugovoru potpisnika ekspedicije:

Trebalo je istražiti sjeveroistočni prolaz između Nove Zemlje i Spitzbergena, sve do Karskog mora i Čelju-skinova rta, odakle vodi put do Beringova prolaza.13 Parobrod Admiral Tege-tthoff krenuo je na put iz luke Bremenhaven 13. lipnja 1872. godine. Va-lja spomenuti dvije oso-be koje su sudjelovale u pripremanju ekspedicije i u njezinoj realizaciji. To su bili Johann Wilczek, mecena ekspedicije, koji je jahtom Isbjorn godinu dana ranije obišao iste krajeve, te Hen-rik von Littrow, koji je u Rijeci i okolici prikupljao posadu.14 Brod Admiral Tegetthoff na svom je putu iz Bremenhavena doplovio u nor-veški grad Tromso. Ondje im se pridružio još jedan član ekspedicije, Norvežanin Eling Carlsen, kapetan i vješt harpunar.

Glavna je pak ekspedicija, u kojoj su sudjelovali naši mornari, već u rujnu iste godine naišla na velike teškoće. Našli su se opkoljeni i zarobljeni ledom. To međutim nije dovelo u pitanje dobro mišlje-nje koje je zapovjednik ekspedicije Weyprecht imao o brodu i posadi. U jednome pismu iz 1872. godine Weyprecht opisuje svakodnevicu na brodu:

U listopadu 1872. godine, kada je već nastupila polarna noć, brod je bio na obalama Nove Zemlje i led je potpuno zarobio brod. Tijekom studenoga i pro-sinca posada je, uz pomoć pasa, saoni-cama obavljala istraživanja. Hrvatski

O prehrani na brodu Petar Kuničić navodi ovo:

Cilj je putovanja istraživanje nepoznatih krajeva na sjeveru Sibirije. Ako led dopusti putnicima naprijed, neka kušaju da stupe do tijesna Beringova, i da se povrate po istom putu.12

S brodom sam bio zadovoljan. Na probnoj vožnji učinili smo 128 rotacija, išli smo 12 stopa duboko iako je naš gaz proračunat na 11. Kuhar je iz Graza, naučio je kuhati u jednoj obitelji u Puli.

Za zajutrak je bio dvopek, kakao, maslac, za objed juha, meso, leća, crna kava, a za večeru tvrdi kruh, čaj, maslac, sir i butine. Zajutrak je bio oko 8 sati ujutro, ručak oko 12 do 13 sati, a večera između 5 i 6 sati uvečer.15

12 P. KUNIČIĆ, Hrvati na ledenom moru, Zagreb, 1893. (1994), str. 4.13 M. ZANINOVIĆ, Ante Zaninović iz Svete nedjelje na Hvaru u arktičkoj ekspediciji 1872./1874, Hvarski zbornik, sv. 6, Hvar, 1978, str. 227.14 Littrow je to najavio na predavanju o Sjevernom polu. Tada je istaknuo potrebu uključivanja domaćih pomoraca u ekspediciju. Započeo je s agitiranjem među riječkim mornarima kako bi ih privolio na sudjelovanje u ekspediciji. 15 P. KUNIČIĆ, o. c., str. 38.

22. Posada broda Admiral Tegetthoff, 1872.

23. Sjeverni pol,

H. von Littrow, 1872

.

2726

su se mornari pokazali kao izuzetno marljivi članovi ekspedicije. Sam zapovjednik Julius Payer često ih je hvalio, pa o njima kazuje:

Spomenimo najprije Lukinovića, on je jedna vrsta Harpagona koji stalno prikuplja. Skuplja malo-pomalo svoje blago od čavala, praznih boca, stjenjaka svjetiljki. Tu su i dvojica velikih pjevača, Manola, skladištar i Falešić, bivši radnik na Sueskom kanalu, zatim Palmić, nevjerojatno marljiv čovjek što sve sređuje u tren oka. Tu je i Večerina, rečeni JOB, zatim veseli divovi Sušić i Katarinić, zatim Škarpa koji voli leškariti, da bi se unaprijed odmorio od budućih napora; zatim Latković i Letiš tako reći dva filozofa. Predstavljam vam i Štiglića koji je uzor pasivne poslušnosti, čovjek koji ne dopušta da se netko usprotivi. Napokon tu su Zaninović, rečeni Perla, i Haller, zvani Pastir. Na kraju je Tirolac Klotc, brodski prorok. On i njegov zemljak Haller brinuli su se o oružju i lovu. Petorica njih ostavili su kod kuće žene (…)16

Tijekom 1873. brod se sve više naginjao i nošen je vjetrom prema sjeveru. Proljeće je donijelo promjenjivo vrijeme, a u kolovozu su se opet počeli javljati veći komadi leda. Dana 30. kolovoza 1873. brod Admiral Tegetthoff nalazio se na 79o 43` sjeverne širine i 59o 33` istočne dužine, a posada je opazila kopno. To su bili već prije spomenuti otoci prozvani Zemlja Franje Josipa.

Od ožujka do svibnja 1874. godine posada je izvršila tri znanstvenoi-straživačka putovanja po novootkri-venoj zemlji. Kretali su se saoni-cama koje su vukli psi. Weyprecht je na Zemlji Franje Josipa odlu-čio ostaviti zastavu, dokument o ekspediciji i o otkriću nove zemlje, sliku cara, novi-ne, primjerke novca. Krajem svibnja svima je već bilo jasno da treću zimu neće izdržati. Odlučeno je da čamcima, opremljenima samo najnužnijom opremom, odje-ćom i hranom, posada napu-sti brod. Brod su napusti-li teška srca. On je ipak bio kakva-takva sigurnost, a povratak je bio nepo-znanica. Ukrcali su se u tri čamca, od kojih su dva bila norveške ribarice duge 6,50, široke 1,60 i gaza 0,80 m. U prvom su čamcu bili Weyprecht, Kepes, Lu-sina, Oraš, Latković, Pal-mić, Večerina i Klotz; u drugome Zaninović, Haller, Lukinović, Škarpa, Štiglić, Pospišil, Orel i Payer; u trećemu i najmanjemu bili su Brož, Carlsen, Ka-tarinić, Letiš, Sušić, Marola i Falešić.17

16 F. BARAS, o. c., 70. 17 M. ZANINOVIĆ, o. c., str. 233.

24. Život

na Arktik

u,

1872.-1874

.

25. Članovi ekspedicije na Arktik, 1872.-1874.

2928

Dana 20. svibnja napustili su brod. Kako bilježi Kuničić, vrlo im je teško bilo pri srcu, a ganutljiv je čas kada se i u najobičnijim zgodama družina vazda dijeli s brodom.18 Nakon sedamdeset dana preš-li su oko 500 milja. Otvoreno se more pred njima konačno ukazalo 14. kolovoza 1874. godine. Dana 24. kolovoza – više od dvije godine na-kon polaska – ugledali su druge ljude. Susreli su dva ruska ribara u malenoj ribarskoj barci. Oni su ih odveli do ribarskoga broda kape-tana Fjodora Voronova.19 Slijedi put u norveški grad Vardo, na samome sjeveru, ruskim ribar-skim brodom kapetana Fjodora Voronova. Prije dolaska u Beč 25. rujna 1874. godine prošli su još Tromso, Bergen i Hamburg.Tako je okončano prvo austrougarsko putovanje na Arktik, a ono što i danas može izazvati sjetu, osim smrti strojara Otona Križa, jest činjenica da je brod ostao zarobljen u tami polarne noći.20 Tragovi te ekspedicije otkriveni su 1920. godine kada je kod Novaje Zemlje pronađena Weyprechtova boca s porukama, koja je potom otpremljena Zemljopisnom društvu u Beč.Nakon dvije godine članovi su se ekspedicije uspješno vratili u do-movinu, dok je brod ostao zauvijek zarobljen u ledu Arktika.

Slike s pomorskih putovanja

Osim putovanja morem radi trgovinske razmjene u 19. se stoljeću pokreću velike pomorske ekspedicije čiji su ciljevi u prvome redu znanstveni. Financiranje takvih putovanja podupirale su državne vlasti, a posadu su činili vješti pomorci i mornari te znanstveni-ci. Kako bi se daleki i nepoznati krajevi približili Europljanima, rezultate je pomorskih ekspedicija bilo važno i vizualno predoči-ti. Stoga su se kao članovi znanstvenih timova ukrcavali i slikari.

18 P. KUNIČIĆ, o. c., str. 105–106.19 „Poslije četiri sata opočinka uspeše se na obližnju visočinu, da vide imade li kakve lađe po moru. Ništa! Najednom zaori se jedan te isti klik iz svih lađica, klik života. Iza rta vide malu lađu, a u njoj dva čovjeka.“ P. KUNIČIĆ, o. c., str. 122. 20 Prva austrougarska arktička ekspedicija bila je važna iz nekoliko aspekata: znanstvenoistraživačkoga, ali i političkoga. Članovi ekspedicije vršili su znanstvena istraživanja, a otkrili su i novo kopno, skupinu otoka koju su prozvali Zemlja Franje Josipa. Ekspedicija je otvorila put novim istraživanjima. U političkome smislu ekspedicija je značila jačanje ugleda Monarhije, njezino širenje prema rubovima kontinenta i jačanje austrougarskog pomorstva i parobrodarstva.

21 To su bili ovi znanstvenici: geolog dr. Ferdinand Hochstetter, botaničari dr. Eduard Schwarz i Anton Jellinek , zoolozi Georg Freuenfeld i Johann Zelebor, etnolog i antropolog dr. Karl Scherzer.

Njihov je zadatak bio što vjernije prikazati sve ono novo što su na svojim putovanjima vidjeli i ono što su znanstvenici otkrili. U 19. st. austrougarska flota provela je dvije velike pomorske ekspedici-je. U posadama je tih ekspedicija bilo i pomoraca s današnjeg teri-torija Hrvatske. Riječ je o putovanju oko svijeta na fregati Novara te o ekspediciji na Sjeverni pol brodom Admiral Tegetthoff.

Novarom na put oko svijeta

Novara je krenula na put oko svijeta iz tršćanske luke 1857. godine. Primarni cilj putovanja bio je znanstveni, stoga je na brod ukrcan tim znanstvenika: geolog i paleontolog, botaničari, zoolozi te etno-log i antropolog.21 Kao dio njihovog tima ukrcao se i slikar Joseph Selleny. Kako fotografija u to vrijeme nije bila u širokoj uporabi, to je važnija bila uloga slikara. Malo je koji slikar poput Josepha Sellenya imao priliku oploviti svijet u dvije i pol godine i nepo-sredno doživjeti daleke egzotične krajeve, ljude i njihovu tradici-ju, što je kasnije inspiriralo čitavu generaciju umjetnika romantiz-ma.

26. Tihi o

cean, pomo

rska

karta, 177

6.

3130

Joseph Selleny rođen je u Beču 1824. godine. Školovao se na bečkoj umjetničkoj akademiji. Već kao vrlo mlad dobio je u Beču više nagra-da i priznanja te je stekao reputaciju kao slikar i grafičar. Osobi-to su bili cijenjeni njegovi pejzaži i vrlo precizne studije biljnog svijeta. Nakon što je 1854. osvojio Grand Prix, preselio se u Itali-ju, gdje je radio kao štićenik admirala Ferdinanda Josefa Maximili-jana, mlađeg brata Franje Josipa.Kada se ukrcao na Novaru, čekao ga je zahtjevan posao izrade vizual-nog dnevnika putovanja. Od Sellenya se očekivalo da tijesno surađuje sa svim članovima znanstvenog tima jer je njegov zadatak bio skici-rati materijale što su ih znanstvenici prikupili i uočili. Portreti-rao je pripadnike etničkih skupina koje su tijekom putovanja susreli istaknuvši njihove bitne značajke. Portreti koje je izradio činili su osnovu za daljnja antropološka istraživanja. Skicirao je karakte-rističnu floru i faunu, na što su mu pozornost skretali znanstvenici iz tih područja. Osim toga crtao je luke, predjele, pejzaže karakte-ristične za posjećena mjesta. Kada bi brod pristao u nekoj od luka, svaki bi se od znanstvenika prihvatio svog dijela posla u priku-pljanju što više materijala za daljnja istraživanja, dok je Selleny skicirao pejzaže, portretirao tamošnje stanovništvo, radio studije njihovih nastambi i prijevoznih sredstava, studije životinja itd. U nekim lukama brod se zadržavao više dana, ali se na mnogim mjestima zaustavljao na svega nekoliko sati22, te je u vrlo kratku vremenu na-stala čitava mapa crteža koje je Selleny kasnije kolorirao. Tehnika koju je primjenjivao na najvećem broju radova jest kolorirani crtež olovkom na papiru. Osim olovkom crtao je kredom i ugljenom, a radio je i u tehnici akvarela.

Joseph Selleny je tijekom putovanja napravio više od 2000 crteža i skica, koje možemo podijeliti u tri skupi-ne: znanstvene studije flore i fau-ne, portreti i etnografske studije te pejzaži. Životinje skicira u razli-čitim razvojnim stadijima i u karak-terističnim pozama. Često se na istom papiru ponavlja isti motiv faune u

22 Na polinezijskom otoku Sikiana u četiri sata Selleny je napravio petnaest crteža.

23 Poppelka, Liselotte, Ein Österreichischer Maler Segelt um die Welt. Joseph Selleny und seine Aquarelle von der Weltreise der Novara, 1857–1859, Graz – Köln, 1964.

različitim kretnjama. U tim studijama ne prikazuje pozadinu jer je ona za zada-tak nebitna. Slijedeći istu logiku radi i portrete ljudi. U skupini portreta nalaze se crteži koji prikazuju po jednu stojeću figuru u poluprofilu, prostorno izoliranu te oni koji prikazuju veći broj figura. Cilj studija grupnih portreta jest pri-kazati osobu u ulozi koju obnaša unutar etničke skupine, s komplet-nom odjećom i nakitom ili dru-gim značajkama (kao što je, npr., tetoviranje kod Maora). Takvih studija donio je Selleny iz In-dije, Tahitija, Jave, Kine, Mani-le, Novog Zelanda te manji broj iz Australije i s Cejlona. Njihova je svrha antropološka i etnografska. U usporedbi s opisima koje donosi etnolog Scherzer vidimo da, uza svu umjetničku slobodu, Selleny jasno naglašava bitne odrednice motiva koji prikazuje. Autorica njegove mono-grafije Liselotte Poppelka23 nazvala je tu grupu studija portreti nacija. Rađeni su tehnikom potpuno razvije-nog akvarela, boja je intenzivnija i ne svodi se samo na koloriranje crteža kao u ostalim radovima. Se-lleny je slikao stanovnike dalekih krajeva, a isto tako i krajolike u kojima oni žive. Skupinu crteža pejzaža sačinjavaju prikazi luka, gradova i trgova te tipičnih scena u njima. Rađeni su tehnikom ko-loriranog crteža na papiru. Prema nekima od njih Selleny je poslije radio ulja na platnu i drvu.

Sellenyevi su crteži relativno malih dimenzija. Kreću se u rasponu od najmanjih studija flore i faune 7 × 10 cm do najvećih crteža pej-zaža 35 × 50 cm. Iz crteža i skica možemo iščitati oštrinu njegova

27. Nikobarski otoci

28. Hinduističke žene, 19. st.

29. Šangaj, 19. st.

30. Capetown, 19. st.

3332

zapažanja te crtačku preciznost jer u svega nekoliko poteza uspijeva dočarati bitno. Kasnije nanesenom bojom dočarava atmosferu. Boja je uvijek umjerena, tako da na prikazu dominira crtež. Crteži što ih je Selleny izradio tijekom putovanja oko svijeta po-služili su kao predlošci za izradu grafika, drvoreza i litografija kojima su ilustrirane knjige24 koje opisuju tijek putovanja. Knji-gu je tiskao Karl Herrold, a na izradi grafika radilo je tridesetak grafičara, od kojih su neki potpisani – R. v. Waldheim, E. Riewel, Ietzler v. Berghof. Iako je postojala namjera da se izradi litograf-ski album Sellenyevih radova, to nikad nije ostvareno.Po povratku Novare s putovanja grad Trst organizirao je izložbu ma-njega opsega, dok je velika izložba o ekspediciji postavljena 1860. godine u Beču. Ondje je izazvala velik interes i posjetilo ju je više od 10000 posjetitelja. Nakon Sellenyeve smrti 1875. godine or-ganizirana je memorijalna izložba u bečkoj Kunstlerhause, na kojoj je izloženo 540 crteža koji su ostali u autorovu vlasništvu sve do njegove smrti. Danas su njegovi radovi s Novare raspršeni po muzeji-ma i privatnim kolekcijama diljem svijeta.

Slike sa Sjevernoga pola

Ekspedicija na Sjeverni pol bila je opasan put u nepoznato. Posadu su, uz osam pasa, sačinjavala svega 24 člana. Svi su članovi posa-de bili širokih interesa i širokog obrazovanja kako bi mogli pokriti što više područja znanstvenih ciljeva koji su bili postavljeni ek-spediciji. Voditelj znanstvenog tima Julius Payer bio je vojni ča-snik, iskusan alpinist, kartograf, osoba izraženih likovnih sklono-sti te najvjerojatnije autor ilustracija s putovanja. Rođen je 1841.

24 Najpopularnija među njima jest Reise der Österreichischen Fregatte Novara um die Erde in den Jahren 1857–1859, Beč 1861–3 autora Karla von Scherzera, službenog historiografa ekspedicije.

31. Riba sa Ar

ktika, 19. st.

u Šanovu (Češka), a umro je 1915. na Bledu u Slo-veniji. Prošao je vojno obrazovanje u Poljskoj te na vojnoj akademiji u Wiener Neustadtu. Služio je kao kadet u sjevernoj Italiji, a zatim je ra-dio kao učitelj povije-sti u školi za kadete u Eisenstadtu u Austriji. Nakon promaknuća poslan je u vojni garnizon u Veneciji odakle je započeo istraživačke ture po Alpama, što je rezultiralo izradom detaljne topografske karte. Zbog svojih postignuća preba-čen je u Austrijski vojni kartografski institut u Beču. Sudjelovao je u drugoj njemačkoj ekspediciji na Sjeverni pol brodom Germania te u preliminarnoj ekspediciji Austro-Ugarske u Novu Zemlju s Karlom Weyprechtom, da bi iduće godine zajedno s njime vodio ekspediciju. U knjizi koja je tiskana po povratku s ekspedicije25 iscrpno je opisan i ilustriran tijek putovanja koje je započelo iz Bremerhavena 1872. godine. U to je vrijeme upotreba fotoaparata već bila raširena, te je posadu ekspedicije prije polaska na put fotografirao L. Brade.

Na istraživačkim putovanjima bila je nužna participacija fotografa i slikara kako bi se mogli prenijeti i vizualni doživljaji. No na putovanjima poput ovoga na Sjeverni pol fotografiranje je, zbog vre-menskih uvjeta i teške fotografske opreme, bilo ograničeno na pro-stor broda, te se nije moglo računati na snimanje fotografija izvan njega. Zbog toga je uloga slikara bila još važnija. Payer navodi da je sam izrađivao crteže faune i ostalog materijala što ga je saku-pio dr. Kepeš te da su prema njegovim skicama izrađivane grafike i slike. Njegov je zadatak kao voditelja znanstvenog tima bio istraži-vanje i prikazivanje, a njegov najveći doprinos znanosti jest izra-

32. Prizor iz života na Arktiku, 1872.-1874.

25 Payer, Julijus, Die Ősterreich-Ungarische Nordpol Expedition in den Jahren 1869, 1870, 71, 72-74, Beč, 1876

35

Uz to zasievne strašno a još strašnije zagrmi, te se pojavi nešto vjetra s juga, a s vjetrom počme padati i kiša.

34

da karte novootkrivenog kopna nazvanog prema Franji Josipu. Za to je otkriće dobio novčanu nagradu te se povukao iz vojske i posvetio slikarstvu.

Payer se školovao na frankfurtskom umjetničkom institutu i na min-henskoj umjetničkoj akademiji. U Münchenu je nastao njegov prvi ciklus slika, ulja na platnu koja prikazuju ekspediciju na Sjeverni pol. Nakon umjetničkog školovanja preselio se u Pariz, gdje je imao svoj atelje i radio kao slikar. Družio se s pariškim slikarima koji su imali svoje radionice blizu njegove. Za Payerovo je slikarstvo značajan susret s Mihalyem Munkacsyem, mađarskim slikarom od kojega je učio slikanje kontrasta svjetla i sjene. Tematski interes Juli-jusa Payera usmjeren na arktičke pejzaže i dramatične scene koje su mu ostale u sjećanju s putovanja na Sjeverni pol. Usprkos tome što je oslijepio na jedno oko, naslikao je niz monumentalnih slika koje se danas čuvaju u muzejima Austrije i ostalih zemalja. Godine 1890. vratio se u Beč gdje je osnovao slikarsku školu za žene.

Knjiga o ekspediciji na Sjeverni pol bogata je grafikama koje ilu-striraju mjesta i događaje s puta te znanstvena otkrića. Nekoliko je kategorija ilustracija: znanstvene studije, pejzaži, žanr sce-ne i portreti. Znanstvene studije odnose se na crteže u ekspediciji novootkrivenih životinjskih vrsta. Pejzaži čine najveći broj ilu-stracija; prikazani su ledenjaci, efekti polarne noći s mjesečinom. Scene iz svakodnevice također su brojne. Događaji su prikazani vrlo realistično i životno. U scenama napada medvjeda na posadu jasno se iščitava strah na licima članova posade. U prikazima svakodnev-nih poslova, kao što je vuča saonica, osjeća se sva težina življenja u ekstremnim uvjetima. Vrlo je toplo prikazan odnos čovjeka i psa, njihova privrženost i međusobna ovisnost te je izuzetno snažno do-čarana potresenost i tuga na licima ljudi u prikazu ubijanja pasa.26 U žanr scenama portretirani su članovi posade uključujući i pse. U usporedbi s fotografijom posade jasno možemo zaključiti da su sudi-onici ekspedicije na grafikama vrlo realistično prikazani. Članove posade na fotografiji identificirao je Petar Kuničić27, a na grafika-

ma su portretirani i pomorci s današnjeg teritorija Hrvatske koji su sudjelovali u otkriću novog kopna i istraživanju Arktika.

Putovanja Jurja Carića

Izuzetno važan trag u našoj je pomorskoj prošlosti 19. stolje-ća ostavio i Juraj Carić, poznati književnik, pomorac i profesor na Nautičkoj školi u Bakru. Istaknuo se književnim djelom Slike iz pomorskog života iz 1884. godine, u kojem je opisan put jedrenjaka Jared po Sredozemnom i Crnom moru te Atlantskom oceanu. Na jedre-njaku Jared plovio je Carić kao kadet. Njime je plovio iz Carigrada prema Gibraltaru, preko Atlantskog oceana do Engleske, zatim prema Sjevernoj Americi, sve do New Yorka i Philadelphije. To se putovanje protegnulo na dvije godine, 1884. i 1885. U prvoj knjizi Carić je detaljno opisao putovanje po Crnom i Sredozemnom moru, a u drugoj po Atlantiku. Osim opisa događanja na brodu donio je i panoramske crte-že s različitih krajeva svijeta. Na putovanju prema Carigradu zabi-lježio je Carić zanimljiv prikaz oluje, kada su na brodu prizivali vatru sv. Elma:

33. Jedrenjak bark Jared,

1884.26 Posada je morala ubiti pse prilikom napuštanja broda okovana ledom jer ih nisu mogli ukrcati u barke kojima su isplovili.27 Kuničić, Petar, Hrvati na Ledenom moru, Zagreb, 1994.

3736

≠28 J. CARIĆ, Slike iz pomorskog života, Zagreb, 1884, str. 252.

Na prve kaplje vode vjetar kao razdražen, razjušen, počme duvati jače; brod se počme nagibati pod vjetar, a konopi zviždati. To je i nije tako trajalo pol sata, kad riedki pojav, koji se je na jarbolah sbijao, povuče na se svu našu pozornost. Kad je tamo, čujem kao da nešto zuji, čvrčkoče izpod plamena. Znao sam, da je to munjina, koja se malo po malo toči kroz šiljke munjovoda, kroz vrhunce tornjeva i jarbora kad je električna napetost u oblacih jako razvijena. Znao sam, da je taj plamen sv. Elma nevin, da negori; pa se spustih preko bumpreša na baštun.28

34. Prizor vatre sv. Elma

Suton kvarnerskih jedrenjaka

Kvarnerski capehorneri

Početkom osamdesetih godina 19. stoljeća korjenito su se promijenili odnosi u riječkom brodarstvu. Godine 1883. u brodogradilištu Josipa Bačića Belca sagrađen je posljednji jedrenjak duge plovidbe – Capri-corno. Ipak, jedrenjaci su nastavili ploviti morima, i još s počet-ka dvadesetog stoljeća zapamćeni su posljednji kvarnerski jedrenjaci na putovanjima oko svijeta. To su bili nava Francesco Giuseppe I. i bark Contessa Hilda. Na obama je jedrenjacima plovio mladi Bran-ko Širola, rodom s Hreljina: na prvom kao kadet, a na Contessi Hil-di kao kapetan. Brodovi su sagrađeni u britanskim brodogradilištima, a pripadali su brodovlasniku Franji Levi z Velog Lošinja. O svojim putovanjima spomenutim jedrenjacima pisao je i sam Širola u svo-jim brodskim dnevnicima (pisanima hrvatskim jezikom) iz 1902/03. i 1908/09. godine. Kapetan Širola svakodnevno je vodio dnevnik doga-đanja na brodu, stražā i noćnih dežurstava. Zabilježeni su i opisi zanimljivosti poput dočeka Nove godine, prelaska ekvatora, olujā na moru, svakodnevne prehrane i sl. Dnevnik završava dolaskom jedrenja-ka Contessa Hilda u Genovu 1909. godine, nakon plovidbe oko svijeta. Tim je događajem za sva vremena okončana plovidba kvarnerskih cape-hornera po svjetskim morima.

Uz navedene lošinjske jedrenjake izuzetno značajni jedrenjaci s kra-ja 19. i početka 20. stoljeća bili su barkovi Capricorno, Trojednica i Hervatska/Poščić.

Ovdje su navedeni samo djelići burne pomorske prošlosti Hrvatskoga primorja. Oni svjedoče o značaju naših pomoraca i u svjetskim rela-cijama. Predstoje međutim još brojna istraživanja naoko malenih, ali važnih detalja pomorske prošlosti, značajnih u sveukupnim povijesnim zbivanjima, pa i izvan granica Jadranskog mora.

Našavši se u Newcastleu, smjestio sam se kod obitelji Wafker. 12. rujna 1908. oprostio sam se od obitelji Wafker i s teškim prtljagom krenuo na bark. Zahvaljujući kapetanu Aldebrandu Petrini koji je brodom upravljao od 1902. do 1906. snast broda i njegova oprema bili su prvorazredni i dobro očuvani. Jarboli su bili

39

Plovidbe oko svijeta lošinjskih jedrenjaka

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće nezaobilazna ličnost pomorske po-vijesti Lošinja bio je kapetan Aldebrand Petrina. On je brodom Con-tessa Hilda plovio od Glasgowa do Fremantlea u Australiji, i tu je udaljenost preplovio za 106 dana, a iste je 1902. godine svega 56 dana plovio od Londona do Iquiquea u Čileu. Najveće je pomorske spo-sobnosti kapetan Aldebrand pokazao na svom posljednjem putovanju od Trsta do Taltala u Čileu: udaljenost od 19.000 milja preplovio je za samo 94 dana, što je tada bio rekord. Kapetan se Aldebrand Petrina nije vratio u domovinu. Umro je u Iquiqueu u Čileu.

Kapetana Petrinu u zapovijedanju je bro-dom Contessa Hilda naslijedio Branko Ši-rola.

Branko Širola rođen je u Hreljinu 1884. godine. Sedamdesetih godina prošlog sto-ljeća, koju godinu prije smrti, predao je svoje dnevnike, spise s putovanja na jedrenjacima, fotografije i sl., vrsnu poznavatelju pomorske prošlosti Kvarnera i sjevernoga Jadrana Radojici Barbaliću. Zahvaljujući prof. Barbaliću – koji je često pisao o kvarnerskim jedrenjacima te s Ivom Jurkovićem napisao knjigu Oplovi-ti Cape Horn – Pomorski i povijesni muzej dobio je u vlasništvo vrijednu ostavštinu kapetana Širole.

Jedrenjak Contessa Hilda bio je sagra-đen u Glasgowu 1875. godine. Bark je imao 1646 BRT i 1458 NRT. Bio je dug 76,81 m, a na njemu je bilo 17 članova posade, većinom Lošinjani. To su bili kuhar Tućo, kormilari Tone Kamalić, Josip Filinić i Barković, mornari Tone Belić i Menigo te časnik Romano Cosulich. Među članovima posade bilo je i stranaca: kormilar Si-

36. Branko Širola sa

suprugom, početak

20. st.

35. Kapetan Aldebrand

Petrina, 19. st.

37. Isprava o položenom ispitu

za kapetana duge plovidbe,

1907.

38

lenzi, vođa palube Ettore da Venezia, kamarot Sam te mornari Alfre-do, Lavanja, Calabria, Scotland i Marshal Smith.29 Branko Širola kao mladi kadet već je 1903. oplovio svijet navom Francesco Giuseppe I. Nakon više od 400 dana plovidbe oko svije-ta jedrenjak Francesco Giuseppe I. stigao je u London. Članovi su se posade iskrcali kojekuda, a jedino je kapetan Ivan Rodinis ostao na brodu. Bio je to kraj prvog Širolina putovanja oko svijeta. Na-kon što je pri Pomorskoj vladi u Rijeci 1907. godine položio ispit za kapetana duge plovidbe, o čemu svjedoči isprava Decreto di qua-lifica, pisana na talijanskom i mađarskom jeziku, iz 1907. godine, a koja se nalazi u fundusu Muzeja, Branko Širola nastavio je svoju službu i prvi put preuzeo brod kao zapovjednik. Godine 1908. on je kao mladi kapetan duge plovidbe krenuo put Newcastlea, u Australiju, da bi u tom gradu preuzeo zapovijedanje jedrenjakom Contessa Hilda. Koncem kolovoza 1908. godine izvršena je primopredaja broda, koji je Širola preuzeo od kapetana Volarića, da bi početkom rujna iste godi-ne konačno stupio na dužnost zapovjednika Contesse Hilde. Evo kako je Širola opisao svoj prvi susret s brodom:

29 R. F. BARBALIĆ – I. JURKOVIĆ, Oploviti Cape Horn, Rijeka, 1972, str. 88.

41

Bark Contessa Hilda isplovio je iz Newcastlea. Evo kako je sam Širo-la opisao polazak broda iz luke u brodskom dnevniku, inv. br. OPP-ZBD 939.

Subota 19. 9. 1908. Na sva jedra jurimo put juga brzinom od 7 milja na sat. Kada se ustajem iz lijepog kreveta u lijepom kamarinu idem u salon, gdje već jedu poručnik i stari pilot od 70 godina, koji je već 60 godina po moru ploveći u svakom stupnju i po cijelom svijetu. Vrlo je dobre ćudi. Jedemo jaja i pijemo čaj. Do podne navijem sve ure na krmi i bilježim sve provište, što su na brodu. Prekrasno vrijeme. Na vidiku smo Australije. Nedjelja, 20. 9. 1908. Od polnoći puše sve jače i sve veći se gomilaju valovi. Tamno je kao u rogu. Nitko ne spava. Refuli JZ duvaju pakleno. Bojimo se da će se razderati nove gabije. Do podne jednako. Jede se bez volje s pladnjima u ruci.

31 Originalni dnevnici kapetana Branka Širole, dnevnik jedrenjaka Contessa Hilda, rukopis, 1908, str. 38–39 (R. VIDOVIĆ, o. c., str. 135, gabije – četverokutna jedra vezana za penun-deblenjak).32 F. RUŽIĆ, Kapetan Branko Širola – posljednji kapetan posljednjeg lošinjskog jedrenjaka Contessa Hilda, Pomorstvo, br. 7, Rijeka, 1955, str. 292.

40

od tri komada, donji od željeza, a košni i vršni od drva. Brod je bio građen od čeličnih ploča, što mu je davalo osobitu čvrstoću. Imao je zapovjednički most i stan za zapovjednika i dvojicu časnika.30

30 R. F. BARBALIĆ – I.JURKOVIĆ, o.c., str. 87.

Barometar je već veoma nizak. Okrenusmo u 8 sati u jutro brod na lijeve oglave, da se ne udaljimo od kraja i da čim se promijeni vjetar zaokrenemo put Zapada okolo Gabo Islanda.31

I tako je Contessa Hilda nastavila ploviti prema otvorenom Pacifiku. Dana 10. prosin-ca konačno su prešli zloglasni Cape Horn i uputili se prema sjevernoj polutki, te se počeli približavati rodnoj grudi. Sredinom siječnja 1909. godine Contessa Hilda pre-plovila je ekvator, približila se Sredoze-mnom i kraju putovanja. U Biskajskom zalje-vu umjesto oluje i vjetra dočekalo ih je mirno more. Širola je zapisao i ovo:

Kako smo se osjećali bijedni, nemoćni, poniženi, donkihotski nesuvremeni u sus-retu parobroda koji je u tom trenutku pred-stavljao budućnost i našeg broda koji je pripadao prošlosti.32

38. Brodski dnevnik jedrenjaka Contessa Hilda, 1908./1909.

39. Bark Contessa Hilda, 1908.

4333 A. RAČKI, Povijest grada Sušaka, Sušak, 1929, str. 283–285.

lia, Tartaro, Industre, Stilicone, Saggetario, Marte, Capricorno, Conte Geza Szápary, Ararat i dr. Niko Bačić imao je bark Eugenio i još dva broda, Večerini sa Sušaka pripadali su bark Padoša, škuner Karla i Draga Donja.34 Brodograditelj Josip Bačić-Belac započeo je izgradnju broda na vla-stiti račun, no zaustavila ga je kriza u brodarstvu, te u ožujku 1882. u dnevnom tisku objavljuje oglas o dražbi trupa broda, međutim bez uspjeha. Tek nakon nesreće koja se dogodila na sidrištu riječke luke u listopadu 1882, kada su u jakoj ekvinocijskoj oluji potonu-la četiri jedrenjaka duge plovidbe – Arcasfad, Commendatore Tonello, Andrich i Dunaj – brodovlasnik Kazimir Kozulić nabavio je na draž-bi spašenu brodsku opremu, snast i prihvatio Belčevu dražbu.35 Tako je nastavljena izgradnja novog barka na Pećinama, gdje je 21. rujna 1883. porinut bark Capricorno. Jedrenjak je upisan u upisniku bro-dova.36 Bio je jedan od većih Kozulićevih jedrenjaka: dug 42,40 m, širok 9,48 m, visok 6,29 m te nosivosti 589 tona.37 Kao brodovlasnici spominju se Kazimir Kozulić s 8 karata, Luigi Kozulić s 8 karata i Virginia Kozulić također s 8 karata.38 Prvi kapetan jedrenjaka, pre-ma publikaciji Annuario marittimo, 1889. godine, bio je Jakov Pezelj iz Kostrene. I drugi kapetan bio je Kostrenjanin – Alojzo Šodić. Treći zapovjednik, Anselmo Kiselić, bio je iz Drage. Njega je na-slijedio Srećko Ursičić, a Ursičića kapetan Paškval Dujmić, koji je bio pretposljednji zapovjednik broda. Kapetan Dujmić iskrcao se sa Capricorna u prosincu 1900. u Cardiffu, gdje je predao brod kapeta-nu Eduardu Peroviću iz Kostrene Sv. Lucije, prijašnjem zapovjedni-ku barkova Urinj i Conte Géza Szápáry. No na putu iz Cardiffa prema

42

Nakon dolaska broda u Cardiff početkom ožujka 1909. godine, Contessa Hilda ukrcala je svoj zadnji teret ugljena za Genovu te se uputila na svoje zadnje putovanje. Naime upravo za boravka u Cardiffu bro-dovlasnik je poslao poruku da je brod prodan za staro željezo. Na-kon pristajanja u Genovi te iskrcaja tereta Branko Širola se zauvi-jek oprostio od Contesse Hilde, a time i od jedrenjaka duge plovidbe uopće. Na njima više nikada nije zaplovio, tj. nastavio je svoju službu na parobrodima.Na temelju zadnjeg ovdje navedena zapisa iz brodskog dnevnika kape-tana Širole može se zaključiti kako se kapetan osjećao u susretu s parobrodom te kako je bio svjestan činjenice da će jedrenjaci, ti bijeli romantičari daljina, zauvijek nestati kao brodovi duge plo-vidbe, odnosno da će ih zaustaviti galopirajući napredak u pomor-stvu.

Bark Capricorno

U knjizi Povijest grada Sušaka dr. Andrija Rački, povjesničar Sušaka i Trsata, ističe da je u brodogradilištu na Pećinama, u kojem je ra-dio brodograditelj Josip Bačić Belac, u rujnu 1883. bio porinut bark Capricorno.33

Andrija Rački iznosi detaljne podatke o gradnji brodova, odnosno jedrenjaka od sredine pedesetih do pred kraj osamdesetih godina 19. stoljeća. U svome djelu Rački prati gradnju jedrenjaka u značajnijim sušačkim brodogradilištima, a to su ova: uvala Martinšćica, Pećine, brodogradilišta Bačića-Belca, Kozuluća i Sablića te u samom Suša-ku. Podaci kazuju da je po tonaži najviše jedrenjaka sagrađeno na Pećinama: u razdoblju od 1855. do 1886. sagrađen je 31 jedrenjak s 13.665 tona. U Martinšćici je izgrađeno 7 jedrenjaka s 2.756 tona, a u Sušaku 10 jedrenjaka s 3.283 tone. Također spominje i ove bro-dograditelje: na Delti vlasnik Spadon, u Sušaku, tik do bivše kuće Clementi, sada kuća Kovačić-Vranić, vlasnik Brazzoduro, tik do ulaza u današnji tunel vlasnik Kozulić, na mjestu kuće Kozulić u Pećinama vlasnik Bačić-Belac, nešto podalje škver Sablić, konačno u Martin-šćici škver Katalinićev, kasnije Jakovčićev. Naš najbolji principal bio je Kozulić, koji je imao 15 brodova: Ame-

34 Može se zaključiti da su sušački brodovlasnici davali jedrenjacima često i pohrvaćena imena, što je bilo u duhu vremena i borbe protiv dominacije Mađara, odnosno otpora prema banovanju Khuena Hedervarya. To su bila osobna imena ili nazivi dijelova grada Sušaka i Trsata. Kao što je vidljivo, Rački i dalje upotrebljava nazive principal za brodovlasnika, odnosno armatur za brodograditelja, koji su se ustalili kod domaćih ljudi s kraja 19. i početka 20. stoljeća.35 Čuvena ekvinocijska oluja u riječkoj luci dogodila se s 27. na 28. listopada 1882. godine. O tome piše riječka La Bilancia u tekstu Disastri maritimi. Oluja je bila tako strašna da je potpuno nastradao pelješki jedrenjak Arcasfad. Malo je brodova uspjelo izbjeći posljedice oluje, i to samo oni koji su se te večeri našli izvan riječke luke, na pučini. Od komada Arcasfada građen je zadnji riječki jedrenjak Capricorno.36 Registro dei navigli al lungo corso, 1890–1912, Upisnik brodova duge plovidbe, DAR, JU-9, inv. br. 241, str. 112.37 Annuario marittimo, per l`anno 1886, o. c., str. 134.38 Ibidem.

44 45

tim morem. More je zelenosive boje, s bijelim nijansama morske pje-ne. Jedrenjak ima razvijena pramčana križna jedra. Na središnjem su jarbolu također razvijena dva križna jedra, dok krmeni jarbol ima skupljena jedra. Jedrenjak je opremljen čamcima, a na palubi se mogu zamijetiti članovi posade. Na jedrenjaku se dobro uočava nadgrađe na palubi, kao što su grotla, prostorije za posadu i slično. Poseban ugođaj slici daje prikaz udaranja i razbijanja valova o rub palube.

Pored jedrenjaka Capricorno dva su najpoznatija barka duge plovidbe bila bark Trojednica, građen u Kraljevici kod brodograditelja Vatro-slava Arčanina za brodovlasnika Vjekoslava Turkovića, i bark Her-vatska, građen u brodogradilištu Senjskog brodarskog društva 1874. godine.41

39 R. F. BARBALIĆ – I. MARENDIĆ, Onput kad smo partili, Rijeka, 2004, str. 49–51.40 Bark Capricorno, nepoznati autor, 1883, ulje na platnu, inv. br. OPP-LZ 16, 75 × 50 cm.

40. Bark Capricorno, 1883.

41. Bark Trojednica,

1873.

luci San Paolo di Loanda Capricorno je u žestokom nevremenu doživio brodolom u Zaljevu Bude u blizini obale Cornwalla. U prosincu 1900. kapetan Perović preuzeo je u luci Cardiff bark Capricorno, no nije njime upravljao ni petnaest dana kada je 28. prosinca nevrijeme ba-cilo brod na hridi sjeverne obale Cornwalla. U brodolomu su živote izgubili kapetan i većina članova posade. Jedini preživjeli bila su dva kormilara. U osamnaest godina plovidbe Capricorno je plovio Cr-nim morem, uz Južnu Ameriku, Meksičkim zaljevom, Antilima, Baltičkim morem, a prevozio je žitarice, ugljen, industrijske i kolonijalne proizvode, drva, dužice, kost.39 Gradnjom barka Capricorno u riječkim brodogradilištima okončava razdoblje gradnje jedrenjaka duge plo-vidbe. Taj je jedrenjak u svakom slučaju predstavljao prekretnicu. Izdvaja se ne samo zbog načina gradnje, jer sagrađen je od ostataka brodova stradalih u riječkoj oluji, već najavljuje prekretnicu u po-vijesti riječkog brodarstva, budući da nakon njega prevlast u prije-vozu robe i putnika na sjevernom Jadranu, a i šire, preuzimaju paro-brodi.Slika broda Capricorno dio je fundusa likovne zbirke Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka.40 Na slici je istaknut natpis Capt. P. Dujmich. Na slici dominira bark u plovidbi valovi-

41 R. F. BARBALIĆ – I. MARENDIĆ, o. c., 126–133.

U fundusu Muze-ja čuva se slika jedrenjaka Tro-jednica, čiji je autor poznati slikar iz 19. stoljeća Bazili-je Ivanković. Na slici je istaknut natpis Trojednica Cap. St. Gudac 1873.Jedrenjak s trima jarboli-ma. Pramčani i središnji jarbol

imaju razvijena sva križna jedra. Jarboli su povezani i manjim let-nim jedrima, a na krmenom se jarbolu nalaze i sošna jedra. Jedrenjak nosi austrougarsku zastavu kao glavnu, ali i zastavu s imenom broda i brodarskog društva.

4746

Bark Trojednica bio je jedan od šest velikih jedrenjaka koji su gra-đeni kod brodograditelja Vatroslava Arčanina u Kraljevici. Naime u tom su brodogradilištu sagra-đeni ovi jedrenjaci: Grad Karlovac, Grad Zagreb, Josip Juraj Strossmayer, Tri sina, Tri brata i Trojednica. Trojednica je imala 479 registar-skih tona, bila je duga 41,58 m, široka 8,62 m i visoka 5,58 m.42 Brodo-vlasnik Vjekoslav Turko-

vić unio je 1873. godine svoj dio udjela broda u Senjsko brodarsko društvo, a Trojednica je plovila još dugih dvadeset i osam godina, sve do potonuća 1901. godine. Jedrenjak bark, koji je naslikao Bar-tol Ivanković, bio je jedan od najpoznatijih senjskih barkova, sve do 1877. godine kada je Senjsko brodarsko društvo bilo ukinuto. Prvi zapovjednik Trojednice bio je 1873. Giusti Eduard,43 a zatim su usli-jedili Gudacz Stefano, koji je zapovijedao sljedećih šest godina. Njega je naslijedio Bonaventura Urpany, koji je Trojednicom zapo-vijedao do 1894, kada je postao prvi zapovjednik bakarskog školskog broda Margita.44 Do kraja njezina života Trojednicom su još zapovije-dali Bakranin Žiga Kopajtić, Srećko (Felice) Stangher, kratko vri-jeme Bakranin Frane Marochini, a kao posljednji se spominje Dmitar Tomanović, koji je brodom zapovijedao devet godina.45 Brod je tra-gičnu sudbinu doživio 1901. godine, točnije, u zoru 5. travnja. O tome svjedoče sačuvani zapisi Miloša S. Lipovca, koji je o stradanju jedrenjaka detaljno pisao u Godišnjaku pomorskog muzeja u Kotoru.46

42. Maketa barka Gra

d Karlovac, 1873.

Lipovac spominje kapetana Dmitra (Mitra) Tomanovića, koji se rodio 1840. godine u Lepetanima u Boki kotorskoj. Zapovijedao je Trojed-nicom od 1892. do 1901. godine. Dana 5. travnja 1901. godine u ne-vremenu je oštećen veliki jedrenjak nekad Senjskog brodarskog druš-tva, a osobito je stradalo kormilo na putovanju iz Floride za luku Cette u Francuskoj. Tijekom 2. i 3. travnja u brod je prodrlo more, a brodske su crpke sve slabije radile. Brod je bio teško oštećen u nevremenu, i kako je nekontrolirano plutao, bilo je očito da će još dugo lutati i predstavljati opasnost drugim parobrodima.47 Stoga ga je posada odlučila potopiti. Zapovjednik broda Tomanović, škrivan (brodski pisar, a često i prvi časnik) Ivan Ružić i Božo Bogišić, dispenzir (brodski ekonom) Krsto Stojanović i mladić palube M. Šimac polili su brod katranom i naftom te ga zapalili. Tako je jedan od najljepših jedrenjaka Senjskog brodarskog društva doživio tužnu sud-binu. Ostalo je samo izvješće Lloyd Registra da je nađen zapaljen na poziciji 31° 23‘ N i 49° 20‘ W.48

Jedrenjaci brodovlasnika Andrije F. Poščića

Osim prethodno opi-sanih jedrenjaka čije slike postoje u fundusu iz fundu-sa Muzeja potrebno je upozoriti i na jedrenjake brodo-vlasnika Andrije F. Poščića iz Volo-skog. U sklopu Li-kovne zbirke Muzeja osobito se ističe i veliko platno sli-kara Bartola Ivan-kovića – Poščićeva flota.42 R. F. BARBALIĆ – I. MARENDIĆ, o. c., str. 127.

43 R. BARBALIĆ – I. MARENDIĆ, o. c., str. 127.44 Ibidem45 Ibidem46 M. S. LIPOVAC, Posljednje putovanje i propast barka Trojednica, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru , Kotor, sv. IV. 1955, str. 156–157.

47 R. F. BARBALIĆ – I. MARENDIĆ, o.c. str. 129.48 Ibidem

43. Pošćićeva flota,

1870.

4948

Na slici dominira skupina jedrenjaka brodovlasnika Andrije Poščića iz Volo-skog. Prikazani su barkovi Dampier, Matilda i Mimi te brigantin Andrić. Nalaze se pred riječkom lukom. Posebno dolaze do izražaja četiri velika jedrenjaka, koji svi nose austrougar-ske zastave. U prvom je planu jedrenjak bark sku-pljenih jedara, a njemu slijeva čamac je s četiri-ma veslačima i kormilarom. Lijevo, nasuprot drugoga barka, također je jedan čamac sa šest veslača.

Bark Dampier dobio je ime po mje-stu Dampier Straibon kod Nove Gvi-neje. Sagrađen je 1862. u Rijeci u brodogradilištu braće Schiavon. Imao je 411 registarskih tona. Prvi su njegovi vlasnici bili braća Poščić, Karlo i Andrija, a 1866. Andrija Poščić otkupljuje od svog oca i njegov dio. Prvi kape-tan barka bio je Ludovik Bačić.Bark je Matilda sagrađen 1855. u Rijeci. Njegov je vlasnik bio Andrija F. Poščić, a kasnije i Kazimir Kozulić iz Rijeke.

Bark Mimi sagrađen je 1864/1865. u brodogradilištu Pul Fortice u Ri-jeci. Vlasnik barka bio je Andrija F. Poščić, a kasnije njegov sin Karlo.Brigantin Andrić sagrađen je 1858. u Rijeci, a njegovi su prvi vla-snici bili Andrija Poščić i Anton L. Luković iz Cardiffa.

Osim navedenih jedrenjaka brodovlasnik je Andrija F. Poščić je 1882. godine kupio i bark Hervatska Senjskog brodarskog društva. Naime u sedamdesetim je godinama 19. stoljeća Senjsko brodarsko društvo dalo graditi pet jedrenjaka: Grad Senj, Trojednica, Grad Zagreb, Zora i Hervatska.49 Iako u fundusu Muzeja ne postoji nijedna slika barka Hervatska, ipak je sačuvana jedna fotografija s konca 19. stoljeća, kada je bark već preimenovan u Poščić. Taj je brod bio ponos senj-skog, ali i vološćanskog brodarstva, te zaslužuje da se o njemu kaže nešto više. Prema izvorima, brod je sagrađen 1874. godine u brodo-gradilištu Senjskog brodarskog društva, bio je 53,74 m dug, 10,24 m širok i 6,16 m visok, te je upisan s 853 BRT.50 Ovdje je potrebno naglasiti upitnost podatka da je bark Hervatska izgrađen u brodogra-dilištu Senjskog brodarskog društva. Naime Senj nije imao brodogra-dilišta za gradnju velikih barkova. Brod je, kao što je već nave-deno, u travnju 1882. godine kupio brodovlasnik Andrija F. Poščić, a nakon njegove smrti jedrenjak je bio u vlasništvu njegovih kćeri – Marije Bačić, Albine Rak, Antonije Kremešek i Ide Jellouscheg.51 Bark Hervatska najviše je plovio – više od tri desetljeća pod do-maćim vlasnicima – na rutama prema istočnoj obali SAD a, zatim za jugoistočnu Aziju, sjevernu Europu te prema zemljama Sredozemlja. Posljednje putovanje pod originalnim imenom bilo je iz Philadelp-hie u Rijeku 1882. godine. Prema Annuario marittimo, zapovjednici su barka Hervatska bili: 1878. godine Giacomo Schnautz iz Bakra, a od 1889. godine Giuseppe Tominich iz Lovrana, koji je najduže od svih bio zapovjednik.52 Osim njih još su zapovijedali, Amadej Paravić iz Kraljevice, Anton Medanić iz Bakra, a posljednji je bio Anton Antić također iz Bakra.53 Godine 1906. osobito je bilo svečano u Senju na dan kada je bark Poščić na plovidbi iz Rijeke po drugi i posljednji put (osim na dan porinuća) boravio u tome gradu.54 I kako je to sud-bina odredila mnogim našim barkovima duge plovidbe, tako je i Poščić 1909. godine prodan stranom brodovlasniku u Ulcinj.

49 R. F. BARBALIĆ – I. MARENDIĆ, o.c., str. 133.50 Annuario marittimo ungherese, Fiume 1902, str. 202.51 R. F. BARBALIĆ, Bark Hervatska, Pomorstvo, br. 6., Rijeka, 1959, str. 230.52 Annuario marittimo, 1878, str. 94; 1889, str. 137.53 R. BARBALIĆ, o.c., str. 230.54 Ibidem

44. Brzinomjer, 19. st.

45. Brodski kronometar, 19. st. ≠

5150

Rijecko parobrodarstvo

Čuveni pomorci s kraja 19. i početka 20. stoljeća

Ovdje u prvome redu valja naglasiti veliku važnost nekolicine po-moraca koji su svojim djelovanjem zadužili naš kraj. Ističemo ove kapetane: Ivana Mandekića iz Kraljevice, Ivana Perovića iz Kostrene, Josipa Cara iz Rijeke i Josipa Kalafatovića iz Pelješca.

Mandekić je prije službe na parobrodima plovio kao časnik na je-drenjacima. Jedan od najpoznatijih bio je kraljevički jedrenjak

Tri sina u vlasništvu kraljevičkog brodo-vlasnika Vjekoslava Turkovića, a koji je dobio ime prema trojici brodovlasni-kovih sinova. Kape-tan Mandekić bio je njegov zadnji zapo-vjednik. Zadnja je plovidba jedrenjaka Tri sina bila iz Rijeke za Cagliari te prema Toulonu i Marseilleu u Fran-cuskoj.55 Nakon što je prestao plovi-ti na jedrenjaci-ma, Mandekić je započeo službu

55 R. F. BARBALIĆ – I.MARENDIĆ, o.c., str. 125.

kao zapovjednik parobro-da, i to na kompanijama Adria i Ungaro-Croata. Godine 1907. za vrijeme plovidbe parobrodom Buda kapetan je Ivan Mandekić sudjelovao u spašavanju putnika talijanskog pa-robroda Sirio. Dobio je odlikovanje, odnosno Or-den Ministarstva pomorstva Kraljevine Španjolske za zasluge u pomorstvu upravo zbog spašavanja brodolom-ca s talijanskog parobroda Sirio u blizini španjolske obale. Parobrod Buda pripa-dao je floti riječkog bro-dara Ungaro-Croata. Sagrađen je 1904. godine u Sunderlan-du, a imao je 3858 BRT. Kao iskusan kapetan na brodovima duge plovidbe, ploveći dugi niz godina na jedrenjacima, Mandekić se nije nimalo dvou-mio, a ni uplašio situacije u kojoj su se zatekli putnici i posada parobroda Sirio, već je iskoristio svoje bogato pomor-sko iskustvo i reagirao na pri-mjeren način.

Od kapetana Ivana Perovića iz Kostrene sačuvana je bočica s pijeskom iz Sahare, koji je sakupljen na palu-bi parobroda Duna 1910. godine dok je plovio u blizini grada Orana u

46. Parobrod Buda, 1907.

48. Orden za kapetana Mandekića, 1908.

47. Isprava Minist

arstva pomorstva

Kraljevine Španjol

ske za kapetana

Mandekića, 1908.

5352

Alžiru. O tome je sačuvano i pismo. Parobrod Duna pripadao je riječkom brodaru Adria. Sagrađen je 1902, a imao je 2899 BRT. Procesi globalizacije u pomorstvu, odnosno povezivanje obala i stvara-nje sve tješnjih prometnih, gospodar-skih, potom i političkih veza između različitih naroda osobito dolazi do izražaja zahvaljujući prosperitetu parobrodarstva kao sastavnoga dijela industrijskog napretka. Početkom 20. stoljeća duž čitave hrvatske obale Jadrana jačaju parobrodarska druš-tva, a među najvećima su bila riječka društva Adria, Ungaro-Croata i, nakon Prvoga svjetskog rata, Jadranska plo-vidba d.d. Sušak. Jedan od poznatijih parobroda iz kategorije duge plovidbe početkom je 20. stoljeća bio paro-brod Kostrena. Taj je parobrod poznat i po svojem zapovjedniku Josipu Ka-lafatoviću, kapetanu duge plovidbe, rođenome u Janjini na Pelješcu 1881. godine. Kapetan Josip Kalafatović istaknuo se spašavanjem posade fran-

cuskog hidroaviona na Sredozemnom moru 1924. godine. O tom događa-ju svjedoče isprave Pomorske oblasti u Bakru iz 1924. godine i Luč-kog poglavarstva Sušak iz 1925. godine, koje govore o zahvalnosti i čestitkama na tom pothvatu. Uz isprave ističemo i pomorsku knjižicu Josipa Kalafatovića, ali i međunarodno priznanje – brončanu plaketu koju mu je 1925. godine dodijelila Vlada Republike Francuske. I po-morska knjižica i brončana plaketa dio su fundusa Pomorskog i povi-jesnog muzeja Hrvatskog primorja. Uz kapetana Josipa Kalafatovića za hrvatsku je pomorsku baštinu veo-ma važan još jedan mornarički časnik s prijelaza stoljeća. To je bio kapetan korvete Karlo Luppis, jedan od mnogobrojnih pripadnika poro-dične loze Luppis, doseljene s Pelješca u Rijeku. Od njega su osta-le sačuvane razglednice iz Azije, pisane u vrijeme neposredno prije

49. Saharska prašina s parobroda Duna, 1910.

51. Parobrod Kostrena, 1925.

i za vrijeme Prvoga svjet-skog rata. Također sačuvana je i njegova važna diploma, odnosno ukaz o odlikovanju Vojnim križem treće klase za zasluge.56

50. Kapetan Jo

sipa Kalafatov

ić, 1925.

52. Brončana

plaketa za

kapetana

Josipa Kalaf

atovića, 192

5.

56 Povelja o odlikovanju iz 1916., inv. br. OPP-ZBD 956.

5554

Detalje iz života naših pomoraca u 19. i početkom 20. stoljeća zaokru-žujemo osvrtom na sudbinu pomorca Josipa Cara. Vjerojatno je najzah-tjevnije, a sigurno i najpoznatije bilo spašavanje putnika s potonulog Titanika. U podne 10. travnja 1912.

parobrod Titanik brodara White Star Line krenuo je iz Southamptona prema New Yorku. Bilo je to njego-vo prvo, ali i posljednje putovanje. Na brodu je bilo više od 2.200 putnika i članova posade. Titanik je potonuo nakon udara u ledeni brijeg na pozici-ji 41° 46' N I 50° 14' W, više od 500 km udaljen od obale Newfoundlanda. Pozivu upomoć upućenu s Titanika u noći s 14. na

53. Povelja o odlikovanju kapetanu

Karlu Luppisu, 1916.

54. Kapetan

Karlo Luppis

,

početak 20.

st.

15. travnja 1912. odazvao se samo parobrod Carpat-hia brodara Cunard Line. Bio je to puno manji brod od Titanika, i po veličini i po kapacitetu putni-ka, međutim uspio je spasiti više od 700 brodolomaca te ih odvesti na si-gurno, u New York. Po povratku broda u riječku luku, kamo je stigao 6. svibnja 1912, spa-siocima je prire-đen svečan doček, što su popratile sve dnevne novi-ne. Član posade Carpathie bio je i Josip Car, koji je kao spomen na taj događaj saču-vao spasilački prsluk s potonuloga broda. Brižljivo ga je čuvao, da bi ga dva desetljeća kasnije darovao Gradskom muzeju Sušak.Njemački proučavatelj sudbine Ti-tanika Hermann Söldner objavio je popis posade broda Carpathia, na kojemu se doista nalazi i ime Jo-sipa Cara. Štoviše, po Söldnerovim istraživanjima spomenuti je prsluk jedini u Europi sačuvan prsluk s Titanika. Na pomorca Josipa Cara upozorili su i istraživači Günter Bäbler i Slobodan Novković. Osamnaestogodišnji Car na brodu je Car-pathia, koji je plovio na liniji New York–Rijeka, radio kao konobar.

56. Brodsko zvono, 1

916.

55. Atlantski

ocean,

pomorska karta

, 1766.

5756

Tri njegova prezimenjaka – Ivan, Bartol i Ljudevit – stradali su na Titaniku. Kako se na Carpathiji nalazio velik broj spasilačkih pr-sluka s Titanika, Josip Car jedan je zadržao. Nakon Drugoga svjet-skog rata, nasljeđujući građu nekadašnjeg Muzeja Hrvatskog primor-ja, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka došao je u posjed tog spasilačkog prsluka.

57. Spasilački p

rsluk s

Titanika, 1912.

Riječka brodogradnja do 1911.

Na prijelazu 19. u 20. stoljeće u gradu Rijeci osnovana su dva velika brodogradilišta: brodo-gradilište Lazarus, koje je vodio Josip Lazarus, i još važnije brodogra-dilište tvrtke Howaldts Werke iz Kiela na Brgu-dima. Već 1895. bili su u tom brodogradilištu dovršeni brodovi Ugar-sko-hrvatske parobro-darske plovidbe, Volosko i Crikvenica, a također je, za Pomorsku oblast u Rijeci, bio izgrađen i parni tegljač Elöre.57 Nakon desetak godi-na djelovanja prostor tvrtke Howaldts Wer-ke preuzela je tvornica Danubius d.d. iz Budim-pešte. Ugovor o početku brodogradnje u Rijeci za tvrtku je Danubius pot-pisao mađarski ministar trgovine Ladislav Vörös 23. kolovoza 1905. godi-ne. Brodogradilište Danubius ujedinilo se s tvrtkom Ganz iz Budim-pešte u Ganz Danubius, i bilo je temelj budućeg 3. maja. Tijekom 1911. u brodogradilištu je sagrađen jedan od četiriju austrougar-skih bojnih brodova Szent Istvan.

57 3. Maj SOUR Brodograđevne industrije, Izdavački centar Rijeka, Rijeka 1984, str. 23.

58. Brodogradilište

u Rijeci, 19. st.

59. Nautičko ravnalo, 19. st.

≠

5958

Zakljucak

Izložbom Po svjetskim morima željeli smo podsjetiti na važno raz-doblje pomorske prošlosti Rijeke i kvarnerskih otoka, ono u koje-mu je domaće jedrenjačko brodarstvo doživjelo izuzetan napredak u tehnološkom pogledu. To je osobito došlo do izražaja u razdoblju od 1780-ih godina do 1900. Politička i gospodarska zbivanja koja su u 18. stoljeću omogućila gradnju većih brodogradilišta na prostoru Liburnije i Kvarnera učinila su mogućom i gradnju jedrenjaka duge plovidbe. Nadalje, plovidba njima Habsburškoj je Monarhiji omogući-la ovladavanje otvorenim morima, u početku Sredozemnim, a kasnije i oceana, Atlantika, i drugih svjetskih mora. Uz dominaciju Venecije kao jadranske pomorske sile te u 15. i 16. stoljeću i manjih uskoč-kih veslarki domicilno se stanovništvo sjevernoga Jadrana sve do po-četka 18. stoljeća nije moglo izrazitije orijentirati na brodograd-nju, odnosno okrenuti se pomorskoj trgovini kao glavnoj gospodarskoj grani. Posljedično, sve do početka 18. stoljeća jedino se isticao Dubrovnik, koji je kao samostalna država izgradio svoju flotu i ona je dominirala ne samo Jadranom već i šire.Političke odluke austrijskih vladara s početka 18. stoljeća stvori-le su mogućnost gospodarskog napretka grada Rijeke tijekom 18. i 19. stoljeća, a što se očitovalo i u brodogradnji. Jačanjem brodogradnje u gradu Rijeci posredno je uznapredovala i brodogradnja u njezinoj okolici, osobito u Kraljevici, te na otocima, naročito na Lošinju. Prva značajnija putovanja pomoraca s Kvarnera izvan Sredozemlja dogodila su se već u 17. stoljeću. Vezuju se uz izrazito pomorski orijentiranu lošinjsku porodicu Petrina. No pravi se procvat grad-nje jedrenjaka duge plovidbe dogodio u drugoj polovici 18. stolje-ća. Tada su zabilježena prva putovanja Lošinjana preko Atlantika, do Srednje Amerike, da bi zatim njihovi nasljednici u prvoj polovici 19. stoljeća krenuli i na duža putovanja, sve do Indije i jugoistoč-ne Azije. S druge strane pomorci iz Hrvatskog primorja, npr. Kostre-ne, trgovali su s centrima moći na Sredozemlju.

Svi ti događaji – koliko god bili znakoviti i važni za kvarnersku brodogradnju i pomorstvo – ipak su bili tek pojedinačne potvrde težnji lokalnih brodovlasnika za širenjem vlastitih interesa i na otvorena mora. No od sredine 19. stoljeća Monarhija je shvatila da bez trajne maritimne politike neće uspjeti proširiti svoj utjecaj izvan Jadrana, pa se od 1850. okrenula gradnji velikih jedrenjaka, fregata, barkova, a kasnije i parobroda, s ciljem provođenja znanstvenoistraživačkih ekspedicija.To je dovelo do izgradnje fregate Novara, brika Splendido i parobroda Admiral Tegetthoff, kojima su do sredine sedamdesetih godina 19. stoljeća izvršena najvažnija istraživačka putovanja oko svijeta te prva ekspedicija na područje Arktika.Među tim velikim ekspedicijama Monarhije za riječku je pomorsku povijest 19. stoljeća ne manje važno svakako bilo i putovanje jedrenjaka Stefano. Bark Stefano, jedan od većih riječkih jedrenjaka, imao je nesretnu sudbinu, te su se od ukupne posade spasila i preživjela samo dva pomorca.

6160

Njegov dnevnik donosi dramatične opise događaja na australskome kopnu, dojmove naših pomoraca o Aboriginima, njihovu jeziku i pismu, ali i podatke o životu naših pomoraca u australskoj divljini, o prehrani i vremenskim nepogodama koje su pratile preživjele te na kraju, nakon 6 mjeseci teška preživljavanja, o njihovu sretnu povratku u domovinu. Putovanje barka Stefano na tako dalek put ohrabrilo je i potaklo riječke brodovlasnike i brodograditelje na izgradnju većih i jačih brodova. Tome u prilog išla je i činjenica da su se u Rijeci i Primorju već počeli pojavljivati, pa i graditi i parobrodi, a brodograditeljska djelatnost Rijeke i njezine okolice, čije su dosege u to vrijeme predstavljali jedrenjaci, nije se olako mirila s novom konkurencijom u brodarstvu.Tako su zadnjih desetljeća 19. stoljeća sagrađeni neki od najljepših i najvećih jedrenjaka: Capricorno, Trojednica, Hervatska (Poščić).

Oni su plovili još početkom 20. stoljeća, unatoč nezaustavljivu tehnološkom napretku i razvoju parobrodarstva.I, konačno, iz razdoblja od 1902. do 1909. sačuvani su brodski dnevnici najpoznatijih lošinjskih capehornera koji su kao zadnji kvarnerski jedrenjaci oplovili svijet. To su bili jedrenjaci Fran-cesco Giuseppe I. i Contessa Hilda. O njima svjedoče trajno zabi-lježene uspomene kapetana Branke Širole.Dok je početkom 20. stoljeća grad Rijeka postajao sve važnija izvo-zna luka Monarhije i sjedište dviju najvećih parobrodarskih kom-panija, naime brodarā Ungaro-Croata i Adria, jedrenjačko je bro-darstvo sve više stagniralo, da bi se na kraju zadržalo samo kao brodarstvo male obalne plovidbe teretnih jedrenjaka trabakula, bragoca i sl. Oni su se još dugo zadržali u plovidbi Jadranom, pa tako i sve do današnjih dana krase naše obale, iako samo za potre-be lokalne turističke plovidbe. Napredak u parobrodarstvu, pa zatim razvitak motornih brodova potpuno je i zauvijek istisnuo jedrenja-ke kao nekadašnje gospodare svjetskih mora. Oni su ostali sačuvani samo u pričama i legendama pomoraca.

≠

636263

Katalog

1. Pramčana pulenanepoznati autor, 19. st.crtež, tuš, papir, 24 × 34 cmPPMHP OPP-ZBD 15302

2. Pramčana pulena u liku djevojkenepoznati autor, 19. st.drvo, 27 × 95 cm PPMHP OPP-ZNI 15211

3. Ukrasni medaljon s krme jedrenjakanepoznati autor, 18/19. st.polikromirano drvo, 95 × 92 cmPPMHP OPP-ZNI 117

4. Pramčana pulena s bracere Vesnanepoznati autor, Kostrena, 19. st. polikromirano drvo, 18 × 42 cmPPMHP OPP-ZNI 852

5. Maketa jedrenjaka karakenepoznati autor, 19. st.drvo, platno, 57 × 64 × 18 cmPPMHP OPP-ZMM 234

6. Navigare necesse estparavan s prikazom karake, 18/19. st.drvo, ulje na platnu, 156 × 191 cmPPMHP-OPP-LZ 29

7. Jedrenjak brik Ferdinando V. re d` UngheriaPietro Giacomo LevaItalija, 1834. akvarel, papir, 24 × 35 cmPPMHP OPM-LZ 6

8. Kapetan Petar Jakov Levafotografija iz knjige: Julijano Sokolić,Zavičajni kalendar cresko-lošinjskog otočja, Mali Lošinj, 2009.privatno vlasništvo

9. Ferman turskog sultana Mehmeda II.sultanov pisar, 1839.papir, rukopis, 77 × 55 cmPPMHP OPP-ZBD 354

10. Portret kapetana Ivana Visinanepoznati autor, oko 1930.ulje, lesonit, 68 × 53 cmPPMHP OPP-LZ 79

11. Gradnja jedrenjaka duge plovidbenepoznati autor, 19. st.crtež, papir, 24,5 × 29,5 cm PPMHP OPP-ZBD 570

12. Maketa brika SplendidoLuciano Keber, Rijeka, 1999.drvo, platno, M = 1 : 32, 140 × 95 cmPPMHP OPP-ZMM 1174

64 65

13. Nava Marietta W.Giovanni Luzzo, Venecija, 1869. akvarel, papir, 41 × 57 cmPPMHP OPP-LZ 222

14. Poziv za dodjelu priznanjaAntonu Celestinu Ivančiću, 1859.Centralna pomorska vlada u Trstupapir, akvarel, 37 × 25 cmPPMHP OPP-ZBD 358

15. Članovi posade barka Stefanofotografije iz knjige: G. Rathe, Brodolom barka Stefano kod rta North West Cape u Australiji godine 1875, Dubrovnik, 1992.privatno vlasništvo 16. Dnevnik barka Stefano I–III.Stefano Skurla, 1875.papir, rukopis, 39 × 27 cmPPMHP OPP-ZBD 15069

17. Australski Aboridžinigrafika iz knjige: B. De Wüllerstorf-Urbair, Viaggio intorno al Globo della fregata austriaca Novara, III, Beč, 1865.papir, tisakPPMHP KPO-ZKP 20471

18. Indijski ocean i jugoistočna Azija, 1767.Atlas maritime-Atlas pomorskih karata Francuska, 1751–1779.koža, papir, karton, 64 × 85 cmPPMHP OPP-ZPU 30

19. Fregata Novaragrafika iz knjige: Karl dr. Scherzer,Reise der östereichischen fregatte Novara um die Erde, Beč, 1864.papir, tisakPPMHP-MZK 864

20. Parobrod Admiral Tegetthoffgrafika iz knjige: Julijus Payer, Die Österreich-Ungarische Nordpol Expedition in den Jahren 1869, 1870, 71, 72-74, Beč, 1876.papir, tisakSveučilišna knjižnica Rijeka

21. Poziv za organizaciju arktičke ekspedicije (Avviso)H. von Littrow, Rijeka, 1872. rukopis, papir, 34 × 21 cmPPMHP OPP-ZBD 15044

22. Posade broda Admiral TegetthoffL. Brade, Bremenhaven, 1872.fotografija, papir, karton, 31 × 37 cmPPMHP OPP-ZPU 493

23. Austrijska ekspedicija na Arktik Sulla spedizione austriaca al Polo Artico)H. von Littrow, Rijeka, 1872. tisak, papir, 15,5 × 21 cmPPMHP OPP-ZBD 15050

24. Život na Arktiku, 1872–1874. grafika iz knjige: Julijus, Payer, Die Österreich-Ungarische Nordpol Expedition in den Jahren 1869, 1870, 71, 72-74, Beč, 1876.papir, tisakSveučilišna knjižnica Rijeka

25. Sudionici ekspedicije na Arktik, 1872–1874. grafika iz knjige: Julijus Payer, Die Österreich-Ungarische Nordpol Expedition in den Jahren 1869, 1870, 71, 72-74, Beč, 1876.papir, tisakSveučilišna knjižnica Rijeka

26. Tihi ocean, pomorska karta, 1776.Atlas maritime-Atlas pomorskih karataFrancuska, 1751–1779.koža, papir, karton, 64 × 86 cmPPMHP OPP-ZPU 30

27. Nikobarski otocigrafika iz knjige: B. De Wüllerstorf-Urbair, Viaggio intorno al Globo della fregata austriaca Novara, II, Beč, 1863.papir, tisakPPMHP KPO-ZKP 20471

28. Hinduističke žene, 19. st.grafika iz knjige: B. De Wüllerstorf-Urbair, Viaggio intorno al Globo della fregata austriaca Novara, II, Beč, 1863.papir, tisakPPMHP KPO-ZKP 20471

29. Šangaj, 19. st.grafika iz knjige: B. De Wüllerstorf-Urbair, Viaggio intorno al Globo della fregata austriaca Novara, II. Beč, 1863.papir, tisakPPMHP KPO-ZKP 20471

30. Capetown, 19. st. grafika iz knjige: B. De Wüllerstorf-Urbair, Viaggio intorno al Globo della fregata austriaca Novara, II. Beč, 1863.papir, tisakPPMHP KPO-ZKP 20471

31. Riba s Arktika, 19. st.grafika iz knjige: Julijus Payer, Die Österreich-Ungarische Nordpol Expedition in den Jahren 1869, 1870, 71, 72-74, Beč, 1876.papir, tisakSveučilišna knjižnica Rijeka

32. Prizor iz života na Arktiku, 1872–1874.grafika iz knjige: Julijus, Payer, Die Österreich-Ungarische Nordpol Expedition in den Jahren 1869, 1870, 71, 72-74, Beč, 1876.papir, tisakSveučilišna knjižnica Rijeka

33. Jedrenjak bark Jared, 1884.crtež jedrilje broda iz knjige: Juraj Carić, Slike iz pomorskog života, Zagreb, 1884.papir, tisakPPMHP KPO-ZKP 20475

34. Prizor vatre sv. Elmagrafika iz knjige: Juraj Carić, Slike iz pomorskog života, Zagreb, 1884.papir, tisakPPMHP KPO-ZKP 20475

66 67

35. Kapetan Aldebrand Petrina 19/20. st.fotografija iz knjige: Julijano Sokolić, Zavičajni kalendar cresko-lošinjskog otočja, Mali Lošinj, 2009.papir, tisakprivatno vlasništvo

36. Kapetan Branko Širola sa suprugomn. f., 1. pol. 20. st.fotografija, papir, 13 × 18 cmPPMHP OPP-ZPU 1990837. Isprava o položenu ispitu za kapetana duge plovidbeRijeka, 1907. papir, rukopis, 23 × 34,5 cmPPMHP OPP-ZBD 20250

38. Brodski dnevnik barka Contessa HildaBranko Širola, Rijeka, 1908.papir, rukopis, 21 × 33,5 cmPPMHP OPP-ZBD 939

39. Bark Contessa Hildanepoznati autor, 1908.ulje, lesonit, 59 × 74 cmPMHP OPP-LZ 76

40. Bark Capricornonepoznati autorHrvatska, 1883.ulje, platno, 50 × 75 cmPPMHP OPP-LZ 16

41. Bark TrojednicaBazilije Ivanković, 1873.ulje, platno, 43 × 72 cmPPMHP OPP-LZ 12

42. Jedrenjak bark Grad KarlovacAnte Meštrović, Rijeka, 1960–1970.drvo, platno, 102 × 76 cmPPMHP OPP-ZMM 15063

43. Poščićeva flotaBazilije IvankovićTrst, 1870. ulje, platno, 95 × 150 cmPPMHP OPP-LZ 213

44. BrzinomjerEdw. Massey, London, 19. st.mjed, željezo, 12 × 34 cmPPMHP OPP-ZNI 120 45. Brodski kronometar Alex Cairns, Liverpool, 19. st.drvo, mjed, staklo, 17 × 18 cmPPMHP OPP-ZNI 926

46. Parobrod Budan. f., 1907–1908.fotografija, papir, karton, 31 × 37 cmPPMHP OPP-ZPU 385

47. Isprava o odlikovanju kapetana Mandekića(Cedula de Cruz de plata del Merito Naval)Ministerio de Marina, 1908. rukopis, papir, 33 × 46 cmPPMHP OPP-ZBD 15046

48. Orden za kapetana MandekićaMadrid, 1908. platno, srebro, 9 × 3 cmPPMHP OPP-ZBD 486

49. Bočica sa saharskom prašinomAlžir, 1910.staklo, 6 × 2 cmPPMHP OPP-ZBD 621

50. Pomorska knjižica kapetana Josipa KalafatovićaLučka kapetanija Korčula, 1918.rukopis, tisak, papir, 18 × 11,5 cmPPMHP OPP-ZBD 15076

51. Parobrod Kostrenanepoznati autor, 1920–1930. ulje, platno, 44 × 59 cmPPMHP OPM-LZ 900

52. Brončana plaketa za kapetana J. KalafatovićaS. E. Vernier, Francuska, 1925. bronca, 7,5 × 5 cmPPMHP OPP-ZBD 15175

53. Kapetan Karlo LuppisAtelier Jelušić, Opatija, oko 1900.fotografija, papir, karton, 22 × 32 cmPPMHP OPP-ZPU 1056

54. Povelja o odlikovanju Karla LuppisaBeč, 1916. papir, tisak, rukopis, 39 × 46 cm PPMHP OPP-ZBD 956

55. Atlantski ocean, pomorska karta, 1766.Atlas maritime-Atlas pomorskih karataFrancuska, 1751–1779.koža, papir, karton, 64 × 87 cm PPMHP OPP-ZPU 30

56. Brodsko zvono s parobroda AlbanienPag, 1916.drvo, mjed, željezo, 12 × 21 cmPPMHP OPP-ZNI 15174

57. Spasilački prsluk s parobroda TitanikRijeka, 1912.platno, pluto, 32 × 112 cmPPMHP OPP-ZNI 92

58. Brodogradilište Ramo di oliva (Maslinova grana)Rijeka, 19. st. crtež, tuš, papir, 42 × 82 cmPPMHP OPP-ZBD 638

59. Nautičko ravnaloRijeka, 19. st.drvo, mjed, 37,5 × 12,5 cmPPMHP OPP-ZNI 897

60. Brik JaneBazilije IvankovićDover, 1880. ulje, platno, 45 × 75 cmPPMHP OPP-LZ 233

61. Panorama grada Rijekenepoznati autorRijeka, 1. pol. 19. st.akvarel, papir, 32 × 62 cmPPMHP OPP-LZ 705

62. Parobrod u olujinepoznati autortempera, papir, 35 × 52 cmPPMHP OPP-LZ 842

68 69

63. Brigantin Minerva di BuccariMatteo Kopajtich, 1804.akvarel, papir, 52 × 72 cmPPMHP OPP-LZ 871

64. Jedrenjaci u olujnom moruE. Sieni, 1858.ulje, platno, 55 × 65 cmPPMHP OPP-LZ 1127

65. Bark Conte Geza SzaparyBazilije Ivanković, 1892. ulje, platno, 43 × 72 cmPPMHP OPP-LZ 11

66. Brigantin Picolo TobiaFelice Polli, 1795. akvarel, papir, 54 × 71 cmPPMHP OPP-LZ 77

67. Jedrenjak bark Fiumenepoznati autor, 1881.ulje, platno, 61 × 90 cmPPMHP OPP-LZ 85

68. Jedrenjak brik MaxAntonio Francesco Luppis, 1860.tuš, papir, 56 × 67 cmPPMHP OPP-LZ 212

69. Fregata Donaunepoznati autor, 70-e. godine 19. st.ulje, platno, 44 × 56 cmPPMHP OPP-LZ 230

70. Portret kapetana Petrinenepoznati autor, 2. pol. 18. st.ulje, platno, 90,5 × 70,5 cmPPMHP KPO-LZ 2328

71. Portret kapetana Petra Petrinenepoznati autor, 2. pol. 17. st.ulje, platno, PPMHP KPO-LZ 72. Maketa barkanepoznati autor, 19/20. st.drvo, platno, bakelit (?), 43 × 70 cmPPMHP OPP-ZMM 26

73. Maketa nave sa svjetionikomnepoznati autor, 1. pol. 20. st.drvo, platno, bakelit (?), 63 × 87 cmPPMHP OPP-ZMM 38

74. Maketa nave Falls of Aftonnepoznati autor, Glasgow, 1882. drvo, mjed, 52 × 276 cmPPMHP OPP-ZMM 45

75. Maketa brikanepoznati autor, 1. pol. 20. st. drvo, platno, 82 × 15 × 65 cmPPMHP OPP-ZMM 77

76. Maketa karakenepoznati autor, 19. st. drvo, platno, koža, 40 × 47 × 7 cmPPMHP OPP-ZMM 235

77. Maketa parobroda KostrenaShipbuilders & Engineer, Yoker, Glasgow, 1900–1910.drvo, mjed, staklo, 246 × 52 × 23 cmPPMHP OPP-ZMM 688

78. Maketa trabakulaAnte Meštrović, 1960–1970. drvo, platno, 89 × 77 × 19 cmPPMHP OPP-ZMM 729

79. Maketa venecijanske galijeAnte Meštrović, 1963.drvo, platno, 123 × 93 × 18 cm PPMHP OPP-ZMM 767

80. Maketa marsiljaneAnte Meštrović 1970–1980.drvo, platno, 115 × 95 cmPPMHP OPP-ZMM 77781. Maketa barka Contessa HildaAnte Meštrović, 1970–1980.drvo, platno, 98 × 67 cmPPMHP OPP -ZMM 848

82. Maketa uskočke veslarkeSrećko Ivančić, Split, 1960. drvo, platno, 60 × 35 cmPPMHP OPP-ZMM 949

83. Maketa barka Grad KarlovacAnte Meštrović, Rijeka, 1960–1970.drvo, platno, 102 × 76 cmPPMHP OPP-ZMM 15063

84. Maketa ribarskog čamca s Cejlonanepoznati autor, 20. st.drvo, platno, 78 × 48 cmPPMHP OPP-ZMM 20226

85. OktantParnell London, 19. st.drvo, bjelokost, mjed, 36 × 29 cmPPMHP OPP-ZNI 3

86. Brodski samostrel2. pol. 19. st.drvo, željezo, 88 × 60 cmPPMHP OPP-ZNI 34

87. OktantTower Hill, John Gilbert, London, 1778.drvo, bjelokost, mjed, 43 × 23 cmPPMHP OPP-ZNI 54

88. DromoskopIzumitelj kap. Frane Visković, 1882.mjed, drvo, staklo, promjer 25 cmPPMHP OPP-ZNI 66

89. Brodsko sidro19/20. st.željezo, 50 × 70 cmPPMHP OPP-ZNI 9490. Sekstant The Hezzanith T. L. Amsley, South Shields, 1902. mjed, željezo, drvo, 22 × 23 × 7 cm PPMHP OPP-ZNI 247

91. Oktant W. Hogg, London, 19. st.drvo, mjed, bjelokost, 24 × 31 cmPPMHP OPP-ZNI 614

92. OktantJ. Bianchetti, Marseilles, 19. st.drvo, bjelokost, mjed, 23 × 28 cmPPMHP OPP-ZNI 776

93. Brodski hladnjak19/20. st.drvo, lim, 75 × 65 × 45 cmPPMHP OPP-ZNI 786

94. KutomjerBrüder Voigtländer, Beč, 19. st.mjed, 8 × 28 cm PPMHP OPP-ZNI 897

70 71

95. OktantChampneys Cornhill, London, 18/19. st.drvo, bjelokost, mjed, 42 × 50 cmPPMHP OPP-ZNI 914

96. Brodski kronometar Alex Cairns, Liverpool, 19. st.drvo, mjed, staklo, 17 × 18 cmPPMHP OPP-ZNI 926

97. Svjetiljka s krme jedrenjaka18/19.st. rt Zaglav, Cresmjed, bakar (?), 16 × 31 cmPPMHP OPP-ZNI 947

98. Brodski koloturi19/20. st.konop, željezo, drvo, 12 × 86 cmPPMHP OPP-ZNI 1112

99. Ručni kompasT. G. C. LTD, London, 1943.mjed, željezo, staklo, 5,5 × 11 cmPPMHP OPP-ZNI 1122

100. Mornarska maramaRijeka, 1910–1918. (?)platno, pamuk, 43 × 40 cmPPMHP OPP-ZNI 1189

101. Časnička kapaRijeka 1. pol. 20. st.vuna, platno, 20 × 28 cm PPMHP OPP-ZNI 1191

102. Tanjur s broda AlbanienPag, 1916.keramika, promjer 23 cm PPMHP OPP-ZNI 15172

103. Zdjela s broda AlbanienPag, 1916.keramika, 12 × 23 cmPPMHP OPP-ZNI 15173

104. Ručni kompas18/19. kolorirano drvo, karton, 4 × 8 cmPPMHP OPP-ZNI 15183

105. Ruža vjetrovaLeiden, Nizozemska, 19. st. karton, papir, drvo, 15 × 23 cm PPMHP OPP-ZNI 15187

106. Dvogled Weidrecht19/20. st.mjed, koža, bakelit (?)PPMHP OPP-ZNI 15197

107. Dalekozor (durbin)Whitney, Hawaii, 19. st.mjed, staklo, platno, 5 × 85 cmPPMHP OPP-ZNI 15199

108. Brodske ljestve19. st.konop, drvo, 45 × 130 cm PPMHP OPP-ZNI 15200

109. Brodsko sidro19. st.željezo, 37 × 42 cmPPMHP OPP-ZNI 15201

110. Brodsko kormiloRosebank Ironworks Edinburgh, 19/20. st.drvo, mjed, željezo, promjer 90 cmPPMHP OPP-ZNI 15203

111. Globus ZemljeJohann Georg Klinger, 1800–1836. drvo, gips, papir, 60 × 64 cmPPMHP OPP-ZNI 15251

112. Brodsko svjetlo, Starboard, 19. stželjezo, staklo, 37 × 50 cmPPMHP OPP-ZNI 15289

113. Vrčić za mlijeko s parobroda Jadranske plovidbe d.d. Sušak,Rijeka, 1. pol. 20. st.keramika, 5 × 8 cmPPMHP OPP-ZNI 20204

114. Vrčić za mlijeko s parobroda Jadranske plovidbe d.d. Sušak,Rijeka, 1. pol. 20. st.keramika, 5 × 8 cmPPMHP OPP-ZNI 20203

115. Tanjur s parobroda Jadranske plovidbe d.d. Sušak, Rijeka, 1. pol. 20. st.keramika, promjer 23 cmPPMHP OPP-ZNI 20205

116. Držač za jaje, dio brodskog posuđa brodara Ungaro-CroataRijeka, 19/20. st.keramika, 8 × 5 cmPPMHP OPP-ZNI 20206

117. Zdjela za umakRijeka, 19/20. st.keramika, 15 × 17 cmPPMHP OPP-ZNI 20207

118. Brodski štednjak, fogun19/20. st.željezo, 80 × 55 × 40 cmPPMHP OPP-ZNI 20250 (?)

119. Brodski sat19/20. st.drvo, mjed, staklo, promjer 29 cmPPMHP OPP-ZNI 845

120. Brodski čajnik, dio brodskog posuđa brodara Ungaro-Croata Rijeka, 1. pol. 20. st.srebro, 15 × 27 cmPPMHP OPP-ZNI 20251

121. Držač za jaje, dio brodskog posuđabrodara Ungaro-CroataRijeka, 19/20. st.keramika, 7 × 4,5 cmPPMHP OPP-ZNI 20252

122. Vrčić za mlijeko, dio brodskog posuđabrodara Jadranska plovidba, SušakRijeka, 1. pol. 20. st.srebro, 7 × 11,5 × 8 cmPPMHP OPP-ZNI 20253

123. Vrč za čaj, dio brodskog posuđabrodara Ungaro-CroataRijeka, 19/20. st.srebro, mjed, 12 × 9,5 × 9 cmPPMHP OPP-ZNI 20254

124. Nava Francesco Giuseppe I.kolorirana fotografija, Adelaide, Sydney, 1903.akvarel, papir, promjer 17 cmPPMHP OPP-ZPU 338

72 73

125. Nava Francesco Giuseppe I.kolorirana fotografija, Adelaide, Sydney, 1903.akvarel, papir, promjer 17 cmPPMHP OPP-ZPU 339

126. Brodski dnevnik jedrenjaka CombinatoreAntonio Agostino Cosulich, 1822.rukopis, papir, koža, 40 × 28 cmPPMHP OPP-ZBD 353

127. Brodski dnevnik brik-škunera Nadir1876–1880. papir, karton, rukopis, 34 × 57 cmPPMHP OPP-ZBD 858

128. Jedrenjak bark Grad KarlovacVatroslav Arčanin, Kraljevica, 1867. papir, gvaš, 49 × 76 cmPPMHP OPP-ZBD 903

129. Isprava za kapetana Ivana MandekićaCarsko i kraljevsko apostolsko veličanstvo, Beč, 1918. tisak, strojopis, papir, 33,5 × 41,5 cmPPMHP OPP-ZBD 15049

130. Permesso di viaggio (pomorska knjižica), br. 784.Volosko, 1871. rukopis, tisak, papir, 12 × 18 cmPPMHP OPP-ZBD 15075

131. Pomorska knjižica br. 7Lučka kapetanija KorčulaKorčula, 1918. rukopis, tisak, papir, 11,5 × 18 cmPPMHP OPP-ZBD 15076

132. Potvrda o dodjeli zvanja poručnika trgovačke mornariceJosipu Kalafatoviću Pomorska vlada u TrstuTrst, 1900.rukopis, tisak, papir, 25 × 35 cmPPMHP OPP-ZBD 15104

133. Dopis Lučkog poglavarstava SušakLučko poglavarstvo SušakSušak, 1925. strojopis, papir, 34 × 42 cmPPMHP OPP-ZBD 15105

134. Dopis Brodarskog akcionarskog društva OceaniaBAD OceaniaSušak, 1925. strojopis, papir, 28 × 22 cmPPMHP OPP-ZBD 15107

135. Programma del grande trattenimentoGuglielmo De Tegetthoff, Zadar, 1867. tisak, papir, 22 × 15 cmPPMHP OPP-ZBD 15151

136. Zahvalnica britanske vlade kapetanu S. BenčinićuQueenstown, 1858. strojna izrada, rezbarenje, mjed, 13,2 × 13, 2 cmPPMHP OPP-ZBD 15176

137. Brodogradilište 3. maj (GANZ-DANUBIUS)Fotografija, 1910. Papir, 13 × 18 cm PPMHP OPP-ZBD 15277

138. Kapetan Branko Širolan. f., oko 1970.fotografija, papir, 9 × 14 cmPPMHP OPP-ZPU 19909

139. Afrika – gore i rijeke, Kozennov Geografički atlasH. Hranilović i I. Modestin; Geografski zavod E. HolzelBeč, početak 20. st.tisak, papir, 29 × 41 cmPPMHP KPO-PZ 18599

140. Prednja Azija – Kozennov Geografički atlasH. Hranilović i I. Modestin; Geografski zavod E. Holzel Beč, početak 20. st.tisak, papir, 29 × 41 cmPPMHP KPO-PZ 18602

141. Opća karta Koruške, Krajnjske, Goriške, Gradiške, Istre i Ugarskog primorjaK. k. militar. geografisches InstitutBeč, 08. 1872. tisak, papir, 100 × 131 cmPPMHP KPO-PZ 18797

142. Ragusa, MostarGeografska karta područja Dubrovnika i MostaraJ. Nimmerfroh; K. k. militar. geografisches Institut Beč, 1885. tisak, papir, 43 × 50 cmPPMHP KPO-PZ 18894

143. NargilaBliski istok, 19. st. (?)drvo, metal, 62,5 × 15 cmPPMHP KPO-ZUO 20506

144. Stolna svjetiljkaKina, 19. st. (?)ručna izrada, bjelokost, metal, 19 × 11 × 12 cmPPMHP KPO-ZUO 293

145.Japanska vazaJapan, početak 20. st.porculan, 12 × 22,5 cmPPMHP KPO-ZUO 289

146.GongJapan, 19. st. (?)kovano, željezo, drvo, 133 × 37 × 49 cmPPMHP KPO-ZUO 262

147. Signalna brodska zastavaHrvatska, 20. st.platno, 128 x 92 cmPPMHP OPP-ZNI 1211

148. Signalna brodska zastavaHrvatska, 20. st.platno, 120 x 93 cmPPMHP OPP-ZNI 1214

74 75

≠ Po svjetskim morima ≠

Nikša Mendeš

21.travnja 2010. - 4. rujna 2010.

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Biblioteka: Monografije i katalozi 24

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Margita Cvijetinović Starac

Nikša Mendeš

Tamara Mataija

dr. sci. Lada Badurina

Željko Stojanovićarhiva PPMHP

Veronika Uravić

Goran ŠnelerBranko Križnjak

Tihomir Tutek

Denis Nepokoj

Jadranka MaleševićVesna Keber

Tiskara Zambelli, Rijeka500 primjeraka

Organizator izložbe

Izdavač

Za organizatora i izdavača

Autor izložbe i teksta kataloga

Autorica poglavlja Slike iz pomorskog života

Lektura

Fotografije

Dizajn kataloga, letka, plakata i postava izložbe

Tehnički postav izložbe

Izrada multimedijalne prezentacije

Odnosi s javnošću

Administracija

TisakNaklada

149. Signalna brodska zastavaHrvatska, 20. st.platno, 130 x 92 cmPPMHP OPP-ZNI 1216

150. Signalna brodska zastavaHrvatska, 20. st.platno, 120 x 91 cmPPMHP OPP-ZNI 1220

151. Signalna brodska zastavaHrvatska, 20. st.platno, 245 x 65 cmPPMHP OPP-ZNI 1222

152. Signalna brodska zastavaHrvatska, 20. st.platno, 125 x 90 cmPPMHP OPP-ZNI 1224

≠