KLASINA (GRKA, ATENSKA) DEMOKRACIJA

KLASINA (GRKA, ATENSKA) DEMOKRACIJA Grka urbana civ. razvija se 800e 500e god. Sredinom tog razdoblja progresivno vodstvo plemstva zamjenjuje nestabilna vlast tirana. Rast stanovnitva jaa pritisak na privilegirane. U sloenoj i intenzivnoj politici rade se ustupci radi odranja ravnotee moi, pa jaaju srednji, mali i jo neki seljaci. Status tih grupa popravlja i promjena vojne organizacije, a pojava robovske privrede konano doputa nagli procvat civ. Pojava ekonomski i vojno nezavisnog graanstva u kontekstu relativno malih i kompaktnih zajednica odnjegovala je demokratski nain ivota. Politiki ideali: jednakost graana, sloboda, potovanje zakona i pravosua. Institucionalno ureenje: graanstvo (muki iznad 20e) podijeljeno u teritorijalne deme drijebom bira skuptinu (6000 ljudi za kvorum, bar 40 sjednica godinje), slijedi vijee 500 iz kojeg lanovi rotiraju kroz vijee 50orice i jednodnevni proelnik odbora. Iz skuptine proizlaze i sudita i 10 vrhovnih vojnih zapovjednika. Realiteti bogatog tkanja participacije: ovisnost potpunog sudjelovanja o govornikoj vjetini, sukobi voa suparnikih grupa, neformalne mree komunikacija i spletki, podlonost skuptine uzbuenjima. Oni visoka roda ili poloaja imali su vie vremena i resursa da njeguju veze i slijede svoje interese. Jer mo nije bila strukturirana u vrst ustavni i upravni sistem politike borbe esto su poprimale oblik osobnih obrauna i uklanjanja. Politika stablinost Atene vie je objanjiva povijeu uspjene osvajake drave nego unutranjim djelovanjem pol. sistema. Osipanje poinje pod udarom problema koordinacije, nadzora i financiranja s jedne, te napadima suparnikih drava s druge strane. Antike demokracije potpuno su atipini reimi u pol. povijesti.PROTEKTIVNA DEMOKRACIJA Srednji vijek homo politicusa zamjenjuje homo credensom. Temeljni razlog pol. djelovanja seli se u teoloki okvir, a drutvo se shvaa strogo organicistiki. Ipak, ve se kod Tome Akvinskog moe nai ideja ograniene, ustavne vlasti. Vrlo sloeni procesi mijenjaju shvaanje politike prema karju srednjeg vijeka. Reformacija, s odlunim postavljanjem pitanja obveznosti i pokornosti i sa shvaanjem osobe kao pojedinca, moda je i najvie pridonijela preobrazbi. Meu tradicijama pol. misli koje se tada pojavljuju dvije postaju sredinje: graanska humanistika ili klasina republikanska (prvenstveno Machiavelli) i liberalna (Hobbes i Locke). Liberalizam: nastojanje da se nasuprot tiraniji i apsolutizmu podre vrijednosti slobode izbora, razuma i tolerancije. On je elio ograniiti mo drave i definirati privatnu sferu kao nezavisnu od njenog djelovanja. Unato razliitim tumaenjima, sve varijante su slone oko posredovanja ustavne drave, privatnog vlasnitva i natjecateljske trine ekonomije kao kljunih mehanizama za koordinaciju pojedinevih interesa. Sredinji problem postaje odnos suverene drave i suverenog naroda, kao legitimnog izvora svekolike moi drave. MACHIAVELLI U gradovima rensansne Italije kljunu ulogu u pol. teoriji odigralo je pitanje ouvanja stanovitih vrijednosti grkih polisa u korijenito izmjenjenim pov. uvjetima. Machiavelli nije vjerovao u neko zadano ili fiksirano naelo pol. org. Politika ima dunost stvoriti red. Kao kljune institucionalne elemente za ucjepljenje vrline isticao je odranje religioznosti i provoenje zakona. Kulturu za razvoj vrline moe promicati samo mjeoviti sustav (monarhije, aristokracije i demokracije), jer on omoguuje slobodu. Slobodu je izjednaio sa samoupravom, ali ne shvaa je kao slobodu govoa i udruivanja. Prijetnju slobodi uvijek predstavljaju stranaki interesi i druge drave, pa M. prvenstvo graanskog ivota izravno povezuje s politikom moi. Drava se tako mora iriti, a i primjenjivati silu unutra, kako bi se ouvala sloboda. Ciljevi kolektiva ili drave visoko su iznad ciljeva pojedinca. Pod graanima je shvaao ljude lokalnog podrijetal koji su materijalno zainteresirani za dravu, tj. imaju ulog u zemlji. HOBBES Sredinji element u formiranju eng. liberalizma imala je debata o prirodi i dosegu monarhove moi. U Levijatanu (1651) Hobbes ljude opisuje kao duboko sebine i koristoljubive, ije stanje odreuje interesni sukobi i borba za vlast. No, to ne mora voditi beskrajnom ratu. Ako se pojedinci odrenu dijela svojih prava prijenosom na jaki autoritet koji ih moe prisiliti da se dre svojih pogodbi, onda je mogue oblikovati djelotvornu i zakonitu privatnu i javnu sferu (drutvo i dravu). Suverenitet mora biti samoobnavljaju, nepodijeljen i apsloutan (utjelovljen u monarhu), ali i uspostavljen autoritetom to ga daje narod. On je htio obraniti sferu civilnog drutva od uplitanja, u kojoj bi mogli procvasti obrt, trgovina i patrijahalna obitelj, ali nije uspio oblikovati potrebna naela i ustanove. LOCKE Kao i Hobbes, ustanovljenje pol. svijeta vidio je u prethodnom postojanju pojedinaca kojima su dana prirodna prava, ali na vrlo razliit nain. U prirodnom stanju ljudi su slobodni i jednaki jer ih pamet osposobljava za pokoravanje prirodnom zakonu, po kojem imaju pravo na ivot, slobodu i imetak. Glavna smetnja postaje neodgovarajua regulacija vlasnitva u irem smislu, te se uspostavlja sporazum ili ugovor koji e stvoriti nezavisno drutvo, a zatim i politiko drutvo ili vlast. Formiranje drave ne znai prijenos svih podanikih prava; mogunost opoziva vritelja i oblika vlasti. Politika aktivnost je instrumentalna drava je instrument za nesmetano ostvarivanje prirodnih prava unutar civilnog drutva. Lockeovi spisi upuuju na jo mnoge smjerove: vladavinu veine, podjelu vlasti, ustavnu monarhiju i predstavniki parlamentarni sistem. Ipak, teko ga je smatrati demokratom, jer kao uvjet legitimnosti nije shvaao redovite izbore, a kamoli i ope pravo glasa. MONTESQUIEU On se zanimao kako osigurati predstavniki reim posveen slobodi i sposoban da minimalizira korupciju i monopol na privilegije, pri emu su najznaajnija nepovrediva ustavna ogranienja dravne akcije. Moderne drave vidi kao velike nacije s centraliziranim birokratskim hijerarhijama, labavo povezanim trgovakim drutvima i slobodnim nastojanjima oko privatnih interesa. Drava mora organizirati zastupljenost razliitih monih grupacija, tj. biti mjeoviti reim (ustavna monarhija eng. tipa, s dva zastupnika doma, za plemstvo i narod). Puno bolje je poznavao razliku izvrne zakonodave i sudske vlasti od Lockea, ali njegova analiza njihovog razdvajanja nije bila ni sustavna ni sasvim dosljedna. Propustio je i utvrditi argumente i mehanizme za zatitu sfere privatne inicijative, a pol. mogunosti shvaao je kao ograniene geoklimatskim faktorima i organizacijom vlasti. Slobodu je odredio kao pravo da se ini sve to zakon doputa, pa je dilema ravnotee odnosa drave i drutva rijeena u korist zakonodavca. Biraima je smatrao vrlo uzak krug ljudi, zastupnike nije shvaao kao odgovorne biraima, a monarhu je dao goleme ovlasti (ak i rasputanje parlamenta). Protektivna teorija liberalne demokracije najvaniju elaboraciju dobiva u djelima Madisona, Benthama i Milla: upravljai moraju odgovorati upravljanima kroz pol. mehanizme koji graanima daju zadovoljavajue naine izbora, autorizacije i kontrole drutvenih odluka. Nejasno ostaje koga treba smatrati pojedincem i koja je tono priroda njegovog predvienog pol. sudjelovanja. MADISON Imao je vrlo loe o istoj, klasinoj, neposrednoj demokraciji. Sukobi miljenja i interesa stalno stvaraju suparnike strane, to se ne moe izbjei jer su razlozi sukoba usaeni u ovjekovu prirodu. Najobiniji i najtrajniji izvor sukoba i stranarenja je raznolika i nejednaka raspodjela bogatstva, ali ak da se ona i dokine homogenost interesa nikako nee uslijediti. Stvaranje stranaka je, dakle, neizbjeno, pa je osnovni problem njihovo obuzdavanje. Stranka ili frakcija je odreeni broj graana (veina ili manjina) koji su ujedinjeni i potaknuti nekom zajednikom pobudom, strau ili interesom, protivnim pravima drugih graana ili trajnim i ukupnim interesima zajednice. Rjeenje je narodna vlast s federalnom strukturom i razdvojenim funkcijama. Tiraniju veine mogu preduhitriti jedino zasebne ustavne odredbe, a najbitnije su: sustav pol. zastupljenosti i veliki teritorij. Presudna je u stvari drutvena raznolikost (neizbjena u velikoj dravi s privatno orijentiranom privredom), koja stvara pol. rascjepkanost, to spreava preveliku akumulaciju moi. On je bio za narodnu vladavinu sve dok se ne pojavi opasnost da bi veina mogla instrumente dravne pol. okrenuti protiv pirvilegija manjine. Madison je demokrat protiv volje. Bentham, Mill i UTILITARISTI openito najjasnije su izloili sr eng. liberalizma 19og st: drava je arbitrani sudac, a pojedinci slijede svoje interese u civilnom drutvu, prema pravilima trine utakmice i slobodne razmjene. Kao uvjet sine qua non ovdje se slobodnom tritu prikljuuje i periodino slobodno glasovanje. Nalije teorije minimalne drave je pristajanje uz dravnu intervenciju protiv svih koji ugroavaju sigurnost vlasnitva ili trino drutvo (poistovjeeni s javnim dobrom). U to ime oni predlau i novi sistem administrativne vlasti za uredovanje s osobama (vanost zatvorskog sistema). Osnova legitimnosti je podupiranje naela korisnosti. etiri pomona cilja dravne akcije po Benthamu: pribavljanje sredstava za ivot, stvaranje obilja, zatita jednakosti i ouvanje sigurnosti. RAZVOJNA DEMOKRACIJA Suprotan protektivnom modelu: novu koncepciju graana i drave nastoji spojiti s interesom za uvjete moralnog i socijalnog razvoja pojedinaca. Pojavio se u programima digera i levelera, a najsnanije atrikulirao u 18om i 19om st. Radikalne modele razvojne dem. ponudili su Thomas Paine (Prava ovjeka, 1791), Rousseau i Mary Wollstonecraft. Rousseau Atenu ne vidi kao ideal jer nije uspjela jasno odijeliti zakonodavnu i izvrnu vlast. Drutveni ugovor za njega stvara mogunost samoregulacije ili samoupravljanja, a suverenitet ostaje u narodu. Slodboda nije toliko u djelovanju za vlastito zadovoljstvo koliko u slobodi od odnosa dominacije (i vladati znai pokoravati se). Djelo M. WOLLSTONECRAFT Vindication of the Rights of Woman (napisano 1791, objvaljeno 1972) jedinstveno je po shvaanju emancipacije kao kljunog dijela restrukturiranja privatne sfere koje je nuno za slobodu u jednom racionalnom i moralnom poretku. Smatrala je da i bogastvo i siromatvo kvare duh, a naroito je bila kritina prema svima koji svoju mo vuku od nasljednog imetka i/ili sistema titula. Nije uspjela dati jasan alternativni model dem., a svoje uenje ograniavala je na srednje slojeve (emancipirana ena imat e slukinju da je rastereti ropskog dijela kunog posla). MILL (1806 1873) Njegovo liberalna koncepcija pol. ivota obiljeena je poveanom slobodom pojedinca, odgovornijom vlau i djelotvornijom upravnom administracijom (manje korupcije i sloenih propisa). Participacija u pol. ivotu presudna je u stvaranju neposrednog interesa za vlast, pa je prema tome i osnova za obavijeteno i razvijeno graanstvo oba. Drava se smije mijeati u slobodu samo kad se neko djelo ili propust tie drugih ili kada im teti. Podruje slobode: misli, osjeaja i izraavanja; ukusa i tenji; udruivanja i povezivanja. Jedino ogranienje je dobrobit drugih. Uvjet slobode i blagostanja je ogranienje vlasti naelom slobode i laissez-faire u ekonomiji. Prijetnje su dva povezana fenomena: bujanje upravne vlasti i tiranija veine. Moderna administracija iri svoje funkcije i uvlai sve vie ljudi ime se ugroava sloboda, i to sve vie s poveanje djelotvornosti i znanstvenosti. Graani su sve vie krivo informirani i gube nadzor nad vlasti, te se vie nikakva inicijativa nee uzimati ozbiljno ako nije u skladu s interesom birokracije. Kmetska ovisnost o birokratskoj org. postaje jo potpunija, a obuhvaa i svoje pripadnike. Po pitanju predstavnike vlasti tvrdio je da je ope pravo glasa bitno, ali je preporuio sistem viestrukog glasovanja u korist obrazovanih i strunih za zatitu od neuke mase. Osim glasakog sistema, izlaz iz vladavine operativnih slojeva (politikog neznanja) i sebinih posjednikih slojeva (klasne pol. najue) jest u jamstvu upravljake strunosti, pri emu je vana korjenita razlika izmeu nadzora nad poslovima vlasti i njihovog obavljanja. Parlament je sredinji forum za artikulaciju poterba i zahtjeva i on imenuje pojedince za dravne funkcije, ali zbog nekompetencije ne bi se trebao baviti zakonskim pojedinostima i nacrtima. Millovu viziju moe se nazvati liberalno demokratskom koncepcijom dinamike harmonine ravnotee: dinamike jer omoguuje slobodni samorazvitak pojedinca, a harmonine jer natjecateljski politiki i ekonomski odnosi, zasnovani na slobodnoj razmjeni ine drutvenu kontrolu u mnogo emu suvinom. U zanemarenom spisu Podlonost ena zagovarao je prestanak spolne dominacije (utemeljene u sili) i ravnopravno sudjelovanje ena u politici, ali cijeli argument lei dosta nesigurno u Millovom uskom koncpetu politikog, a i nije analizirao kunu podjelu rada. Na koncu, Mill saima ciljeve vlasti ovako: sigurnost osoba i vlasnitva, te ravnopravnost pojedinaca prve su potebe drutva i prmiarni ciljevi vlasti. U njegovom uenju prisutne su tri tendencije: obrazovni elitizam (ostao je daleko od pol. i drut. jednakosti); slobodnotrina pol. ekonomija i minimalna drava anticipiraju neoliberalizam; neke ideje mogu se dislocirati kao reformistike ili intervencionistike (u Naelima pol. ekonomije ak kae da bi svi radnici trebali iskusiti obrazovni uinak vlasnitva i kontrole nad sredstvima za proizvodnju) i shvatiti kao jedan od najranijih izraza ideje o intervencionistikoj dravi blagostanja i mjeovitoj ekonomiji.KONKURENTSKE KONCEPCIJE MARKSIZMA Marx je pokuavao pomiriti nepomirljivo. Postkapitalistiku budunost zailjao je kao udruenje svih radnika, asocijaciju u kojoj e sloboda i ravnopravnost biti spojene: demokratskom regulacijom drutva; svretkom politike; planiranim koritenjem prirodnim bogatstvima; efikasnom proizvodnjom; veom dokolicom. Iz tig uenja nastaju tri koncepcije: libertarijanska, pluralistika i ortodoksna. Libertarijanci vide Marxa kao pobornika dem. preobrazbe i dosljednog kritiara hijerarhije, centralizacije i detaljnog planiranja, te dre da ne moe biti kompromisa s dravom, koja je uvijek kondenzirana mo i instrument vladajuih ekon. interesa. Pluralisti naglaavaju da je Marx prijelaz iz kapitalizma vidio razliito s obzirom na zemlju u pitanju, slijedei njegovu koncepciju drave kao relativno neovisne preporuuju da se u zemljama s jakom liberalnodemokratskom tradicijom njome treba posluiti za prijelaz na socijalizam. Naglaavaju da klase nisu jedini izvor prinudne moi; ak i ukidanje oskudice ne moe stvoriti potpunu homogenizaciju politikih prioriteta. Ortodoksni kao jedino sredstvo prijelaza vide profesionalno rukovodstvo discipliniranog revolucionarnog kadra (partije).KOMPETITIVNI ELITIZAM I TEHNOKRATSKA VIZIJA Krajem 19og i poetkom 20og st. nastaju mnogo mraniji pogledi na budunost nego ranije. Razvija se vrlo suen koncept demokracije, zamiljene u najboljem sluaju kao sredstvo za izbor onih koji odluuju i obuzdavanje njihovih neumjerenosti. WEBER Slagao se s Marxovim prikazom prirode kapitalizma, ali ne i s njegovim pol. idejama. Nije prhvaao teoriju vika vrijednosti, a klase je konceptualizirao neeksploatacijski, kao skupine pojedinaca koje dijele priblino isti skup ivotnih ansi na tritu roba i rada. One nisu definirane skupine, ali mogua je skupna akcija na temelju zajednikih interesa. Jednako znaajne kao klase su i statusne skupine, pol. stranke i nacije-drave. Industrijski kapitalizam shvaa kao izrazito zapadnu pojavu. Racionalizacija proima sve ustanove kapitalistikog drutva i ima duboke posljedice (nauavanja o vrstom ureenju prirode i drutva uzmiu pred fluidnijim shvaanjima). Poto sve vrijednosti gube objektivnu valjanost liberalna politika moe se odrati jedino na proceduralnim osnovama, koje naglaavaju njenu vrijednost kao mehanizma za promicanje konkurencije vrijednosti i slobode izbora. Racionalizaciju neizbjeno prati irenje birokracije, koja je u biti nedemokratska. Neposredna demokracija mogua je jedino u org. koje ispunjavaju slijedee uvjete: loklanost ili ograniena brojnost; homogeni drutven poloaji lanova; relativno jednostavne i stabilne administrativne funkcije; minimum razvitka obrazovanja u objektivnim uvjetima. Njezin nain zastupanja koi mogunost pol. pregovaranja i kompromisa. Pri definiranju drave Weber istie dva elementa njene povijesti: teritorijalnost i nasilje. Drava poiva na monopolizaciji sile unutar zadanog teritorija. Trei kljuni pojam je legitimnost: monopol na silu je legitimiran, tj. odravan vjerovanjem u opravdanost i/ili zakonitost tog monopola. Moderna drava prethodi kapitalizmu, ali potonji daje silan poticaj irenju racionalne administracije. Birokracija je nuna zbog problema koordinacije to ih stvaraju moderni ekon. sistem i masovno graanstvo (kval. i kvant. rast zahtjeva na dravu). Razlozi vanosti parlamentarne vladavine: odravanje neke mjere otvorenosti vlasti (forum za raspravu); da bi bili uvjerljivi zastupnici moraju razvijasti govornitvo, te je paralament pokusni poligon za budue voe; prostor za pregovore u sluaju ukopanih pozicija (predstavnici donose odluke po logici drukijoj od birokratske i trine). irenje birakog prava pogoduje pojavi novog tipa profesionalnog politiara, te stranaka politika postaje presudna. Weber svoj model naziva plebiscitarnom demokracijom voa: rutinski izbori o popularnosti i vjerodostojnosti pol. elita. Demokraciju zagovara jer nudi maksimum dinamike i rukovoenja u modernom drutvu, a negdje ju oznaava i cezaristikom (birai mogu razrijeiti neposredno rukovodstvo i to je sve). SCHUMPETER Demokracija je inst. ureenje za donoenje pol. (zakonodavnih i administrativnih) odluka tako da su odreeni pojedinci glasovanjem ovlateni da odluuju o tome. Naglaavao je izrazito dinamiku prirodu kapitalistikog drutva. Kljune toke koncepta moderne demokracije: osipanje djelovanja trita s porastom dimenzija i koncentracije sredstava za proizvodnju; sve vea tendencija racionalizaciji i birokratizaciji; sve vea nunost planiranja u ekon. i pol. ivotu; vanost i birokracije i dem. u reguliranju uvjeta centristike ekonomije. Kapitalizma se osipa s neprestanim napredovanjem tehnikih procesa. Na temelju psihologije masa i svojih istraivanja reklama, odbacuje autentinu narodnu volju (konstruirana je reklamnim asocijativnim tehnikama, kojima se politiari sve vie slue). Jedino sredstvo po. sudjelovanja za graane su diskusija i povremeno glasovanje. Do svretka dem. politike dolazi ako ljudi ie nisu spremni na kompromis. Schumpeter svoj model naziva kompetitivnim ali on je prije oligopolistiki. PLURALIZAM, KORPORATIVNI KAPITALIZAM I DRAVA Weberov i Schumpeterov rad bili su priblini izvor pluralizma, ali njegov intel. okvir najvie su zacrtale dvije misaone struje: medisonovsko naslijee (problem stranki) i utilitarijanska shvaanja o neizbjenosti konkurentske potrage za zadovoljenjem interesa. Pod moi su shvaali sposobnost ostvarivanja vlastitih ciljeva nasuprot opoziciji. Dahl: sposobno A da djeluje na takav nain da kako bi mogao kontrolirati reakcije od B.