27|11|201527|11|2015 2524

Politika

Dvadesetu obljetnicu kraja rata i potpisivanja mirov-nog Daytonskog sporazuma Bosna i Hercegovina je do-čekala žalosno, sahranjujući Armina Salkića iz Viteza i

Nedeljka Radića iz Nevesinja, profesional-ne vojnike i pripadnike Oružanih snaga BiH. Njih je u srijedu 18. studenoga u Raj-lovcu pored Sarajeva ubio Enes Omeragić

terorističkom napadu i svjedočio protiv Čauševića, nagodivši se s tužiteljstvom za 14 godina zatvora.

Ubojstvo dvojice vojnika posebno je dra-matično odjeknulo jer se dogodilo samo ne-koliko dana nakon napada u Parizu u petak 13. rujna, koji je odnio 130 žrtava. Napad u Parizu i napad u Rajlovcu pored Sarajeva nemaju puno sličnosti: u prvom slučaju imamo dobro organiziranu i opremljenu skupinu ljudi s kriminalnim dosjeom, u drugom labilnog pojedinca za kojeg se teš-ko moglo pretpostaviti da bi mogao učiniti tako nešto. Nakon napada ponovno su sve oči uprte u selefije, sljedbenike radikalne verzije islama, kakvih u BiH ima nekoliko tisuća. “Nepravedno je sve ih optuživati, jer većina ih je miroljubiva, nenasilna”, objašnjava za Globus sarajevski stručnjak za terorizam Vlado Azinović.

MaRGiNalCi Osim toga, napadač nije istaknuti ni dugogodišnji član te zajedni-ce. Kao i u slučaju Nerdina Ibrića, koji je u travnju ove godine ubio policajca prilikom napada na policijsku stanicu u Zvorniku, napadač iz Rajlovca Enes Omeragić tek se rubno očešao o radikalne skupine. Obojica su napad počinili friško radikalizirani, ne-koliko mjeseci nakon što su stupili u kon-takt s vehabijsko-selefijskim skupinama. Oni koji su policiji a nekad i javnosti pozna-ti kao radikali nikad nisu napadači, ističe Azinović. Omeragić, kao i Ibrić prije njega, solo je igrač: da je postojala neka organiza-cija iza napada u Rajlovcu ili onoga u Zvor-niku, policija bi je već otkrila. U BiH štošta ne funkcionira, no policijsko-sigurnosnim

snagama nitko ne odriče profesionalnost, posebno u ovakvim slučajevima gdje dobi-vaju i znatnu pomoć zapadnih saveznika.

Terorizam je našao plodno tlo i u europ-skim zemljama koje nemaju ratnu prošlost ni tako tešku ekonomsku situaciju. U po-dijeljenoj i ratom traumatiziranoj Bosni i Hercegovini ideologija ISIL-a je nešto poput detonatora, koji se lako nalijepi na frustri-rajuću, besperspektivnu svakidašnjicu.

“ONI KOJI SU POLICIJI POZNATI KAO RADIKALI NIKAD NISU NAPADAČI, OMERAGIĆ, KAO I IBRIĆ PRIJE NJEGA, SOLO JE IGRAČ: DA JE POSTOJALA NEKA ORGANIZACIJA IZA NAPADA, POLICIJA BI JE VEĆ OTKRILA”, KAŽE AZINOVIĆ

Još u rujnu 2014. Islamska država objavila je poziv sljedbenicima i

simpatizerima u svijetu: “Izdvojite

nevjernika, razbijte mu

glavu kamenom, zakoljite ga nožem,

pregazite ga autom, bacite ga s neke

uzvisine, udavite ga ili otrujte. Ne

oklijevajte. Budite nemilosrdni”

Pakleni zov ISIL-a u Bosni

(34), da bi nekoliko sati kasnije izvršio samoubojstvo kad je policija opkolila obi-teljsku kuću u kojoj je živio s ocem. Samo nekoliko dana poslije, u noći između 23. i 24. listopada, bačena je bomba na zgradu policije u Zavidovićima.

SElEFiJE To su samo neki u nizu izolira-nih terorističkih napada u BiH od kraja ra-ta, počevši od autobombe pred policijskom stanicom u zapadnom Mostaru 1997. koju

su postavili strani mudžahedini, preko ni-kad rasvijetljenih bombaških napada na po-licajce i hrvatske povratnike oko Travnika te autobombe pred policijskom stanicom u Bugojnu koja je 2010. ubila jednog policajca a teško ranila njegovu kolegicu. Za to je na 35 godina zatvora ovog ljeta pravomoćno osuđen Haris Čaušević, Naser Palislamović oslobođen je optužbe dok je trećeoptuže-ni Adnan Haračić priznao sudjelovanje u PIŠE SNJEŽaNa PaViĆ | SNIMKE CRoPiX i aFP

Kao i u slučaju Nerdina Ibrića, koji je u travnju ubio policajca u napadu na policijsku stanicu u Zvorniku, napadač iz Rajlovca Enes Omeragić tek se rubno očešao o radikalne skupine. Obojica su napad počinili friško radikalizirani, nekoliko mjeseci nakon što su stupili u kontakt s vehabijsko-selefijskim skupinama

TEROR U SUSJEDSTVU

POZADINA TERORISTIČKIH NAPADA U BIH:

KAKO SE REGRUTIRAJU UBOJICE “NEVJERNIKA”

R

27|11|201527|11|2015 2726

Politika

Sveučilišni profesor dr. Vla-do Azinović, koji na Odsje-ku za sigurnosne i mirovne studije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu predaje, među ostalim, Uvod u studi-

je terorizma i Terorizam i političko nasilje, godinama sustavno izučava terorizam u Bosni i Hercegovini. Nekadašnji novinar, često barata s najsvježijim informacijama sigurnosnih službi i nije mu potrebna aka-demska distanca da bi iznosio zaključke.

■ Što smo saznali o napadu u Rajlovcu, gdje je Enes Omeragić prošle srijede ubio dvojicu vojnika?

– ISIL već više od godinu dana preko svo-jih medijskih platformi i društvenih mre-ža poziva simpatizere i sljedbenike koji ne mogu doći na teritorij pod njegovom kon-trolom da izvode upravo ovo što se dogodilo u Parizu, a ranije u Belgiji, Kanadi, Australiji i više drugih zemalja. Glasnogovornik ISIL-a Abū Muhammad al-Adnani as-Shami još je u rujnu 2014. objavio poziv u kojem se doslovno kaže: “Ako niste u stanju napra-viti improviziranu eksplozivnu napravu ili naći metak, izdvojite nevjernika – Ameri-kanca, Francuza ili bilo kojeg od njihovih saveznika. Razbijte mu glavu kamenom, zakoljite ga nožem, pregazite ga autom, ba-cite ga s neke uzvisine, udavite ga ili otrujte. Ne oklijevajte. Budite nemilosrdni. A ako ni to ne možete, spalite mu kuću, automo-bil, dućan ili mu uništite žetvu.” Ono što se dogodilo u Parizu, dobro je isplanirana i koordinirana operacionalizacija tog pozi-va. Zločin u Rajlovcu, po načinu izvršenja, znatno je primitivniji, ali sve ukazuje da je to po svojoj suštini bio identičan odgovor na zov ISIL-a. Naravno, nama se čini da ne poznajemo nikoga tko bi se na te pozive odazvao. Međutim, ne znamo kako takve poruke, ponavljane do besvijesti, odzva-njaju u nečijoj glavi i kakvu reakciju mogu proizvesti kod neke frustrirane, nesređene, uskraćene, društveno odbačene, neprila-gođene, ranjive ili traumatizirane osobe. U nekim slučajevima, ovakav bezbroj puta ponovljen poziv može biti “okidač” koji će nekoga potaknuti na nasilje. Mi ne znamo kako takvu poruku prima ovisnik o heroi-nu, koji je u apstinencijskoj krizi i nesposo-ban za zdravo rasuđivanje, sve dok takva ili slična osoba ne uzme kalašnjikov, izađe na sarajevsku ulicu i ubije dvojicu pripadnika Oružanih snaga BiH vjerujući da pritom ispunjava Božji nalog. A onda je, naravno, kasno.

■Po čemu je ovaj napad sličan onome u Zvorniku u travnju, gdje je Nerdin Ibrić ubio jednog policajca a dvojicu ranio?

– Sličan je po tome što ga je izvela osoba koja nije bila smatrana kao sigurnosno za-

Za sljedbenike ISIL-a smrt je sama sebi ciljČini nam se da ne poznajemo nikoga tko bi se na pozive ISIL-a odazvao. Ali ne znamo kakvu reakciju te poruke, ponavljane do besvijesti, proizvode kod neke nesređene i odbačene osobe

PIŠE SNJEŽaNa PaViĆ | SNIMIO DaDo RoViĆ /CRoPiX

nimljiva. Za razliku od Nerdina Ibrića, Enes Omeragić je bio poznat policiji, ali ne kao radikalni pripadnik selefijskog pokreta, ne-go kao narkoman, sitni diler i pljačkaš, koji je bio i zatvaran. U svakom slučaju malo je što iz njegova profila ukazivalo na moguć-nost da bi se mogao angažirati u terorizam. U Sarajevu živi barem nekoliko stotina oso-ba s puno problematičnijim profilima, za koje bi se prije očekivalo da izvedu ovakav napad, a eto nisu one, nego Enes Omeragić.

■ Tko su selefije u BiH? Koji je njihov centar u BiH, ako centar postoji?

– Selefijska zajednica ni u Bosni i Herce-govini niti u svijetu nije jedinstvena. Ne postoji jedan centar. Ranije su živjeli u izo-liranim zajednicama po raznim zabitima, ali ih sve više ima i po većim gradovima. Nema jednog vođe. Ranije zajednice se po-malo osipaju jer više nema potrebe da se ljudi zavlače i izoliraju kako bi mogli živjeti po svojim svjetonazorskim izborima. Sada imaju svoju državu u Siriji i Iraku i mnogo ih se tamo preselilo.

■Prije nekoliko godina se tvrdilo da im je centar u Beču, u jednoj od tamošnjih džamija. Stoji li to i danas?

– Velik broj bosanskohercegovačkih se-lefija ima veze s dijasporom. Najviše ih se vezalo za Austriju i Njemačku. Skoro če-tvrtina državljana BiH za koje se zna da su otišli u Siriju, dolaze iz zemalja EU, SAD-a i Australije, ili su povezani s tim zemljama. Među njima ima i mnogo ljudi iz Sandža-ka. Radikalizacija dijaspore nije nov feno-men. Kada je netko manjinskog identiteta okružen većinskim, kao što su ti ljudi u dijaspori, znatno je lakše odgovornost za sve svoje osobne neuspjehe, uskraćenja i frustracije pripisati upravo tom većin-skom okruženju i tvrditi da vas mrze i to baš zato što ste tako odani svojim identi-tetskim vrijednostima.

■Osim Bilala Bosnića, je li još netko procesuiran po zakonu o kažnja-vanju regrutacije i odlaska na strana ratišta? Što je s njihovim nekadašnjim

vođom Nusretom Imamovićem? – Bilal Bosnić nije osuđen po novoj odred-

bi Kaznenog zakona BiH, članak 162b., ko-jom se sankcioniraju novačenje, organiza-cija i odlasci na strana ratišta. On je osuđen za javno poticanje na terorističke aktivno-sti iz članka 202a. No, u listopadu ove godi-ne po tom je članku, a za protuzakonito for-miranje i pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim postrojbama, osuđena četveročlana skupina na čelu s Huseinom Erdićem, koji je nakon Bosnićevog hapše-nja u rujnu 2014. preuzeo njegovu ulogu u vrbovanju za odlaske u Siriju. Nusret Imamović je jedan od rijetkih sele-fija u BiH koji se opredi-jelio za al-Nusru i time otuđio od sebe veliku većinu svojih negdašnjih sljedbenika koji su ga se svi redom odrekli.

■Možemo li Vijesti ummeta smatrati gla-silom ISIL-a?

– Portal Vijesti ummeta uređuju ljudi porijeklom s ovih prostora i njegovi su sadržaji najčešće čisto zlo. To je lokalizi-rana medijska platforma ISIL-a na kojoj se veliča brutalno nasilje protiv svakoga tko misli ili vjeruje drugačije i prijeti se građa-nima i institucijama BiH, od islamske za-jednice do sigurnosnih snaga. Svima koji ne prihvaćaju takav izopačen pogled na svijet

nudi se jasna alternativa, kako tamo stoji – “sablja pod vrat i

metak u čelo”. ■Netko je rekao da je ISIL

novi punk. Slažete li se s time?– ISIL je tipična apokalip-

tična skupina ili kult smrti. Ideološki narativ te organi-

zacije sugerira ka-ko je njen cilj

isprovocira-ti globalnu

konfrontaciju koja će dovesti do završnog obračuna kršćanske i muslimanske vojske iz kojeg će muslimani izaći kao pobjednici i urediti svijet tako da bude spreman za dola-zak Sudnjeg dana, odnosno Smaka svijeta. Za razliku od najvećeg broja do sada pozna-tih terorističkih grupa, ISIL nema cilj koji je postavljen u objektivnoj stvarnosti. Za te ljude smrt je sama sebi i cilj i smisao jer uvodi u vječnost. One koji su uz njih čekaju vječiti užici i naslade raja, a one koji su pro-tiv čekaju vječite muke pakla. Čini mi se ovo važnim napomenuti zato što kod jed-nog broja ljudi postoji vizija ISIL-a kao ne-ke revolucionarne i avangardne snage koja ispravlja nepravde i sveti se za poniženja koja je kroz prošlost pretrpjela identitet-ska zajednica koju ISIL tvrdi da predstavlja i za nju se bori. Za velik broj nestabilnih, ranjivih, frustriranih i dezorijentiranih ljudi, ISIL je pesnica koja uzvraća za njima nanesenu nepravdu – stvarnu ili umišljenu, na način na koji oni sami to nikada ne bi mogli. Ti ljudi likuju kada vide uplašene, uplakane i okrvavljene Parižane jer kroz njihov očaj doživljavaju kompenzaciju za vlastita uskraćenja i nemoć. Međutim, ISIL nije nikakva ruka zakašnjele pravde. Nje-

gov krajnji cilj je smrt svima, i to što prije.

■Da li se itko u BiH ideologi-ji džihada trudi suprotstaviti neku drugu, koja bi mlade od-vratila od bombi, Sirije i ISIL-a?

– Agencije za provedbu zakona rade najbolje što znaju i mogu. Preklapanje nadležnosti u sluča-jevima terorizma za sada je naj-veća prepreka. Ako sam dobro shvatio, u Rajlovcu su timovi po-licijskih istražitelja iz više agenci-ja čekali ishod spora između sara-jevskog Kantonalnog tužiteljstva

i Tužiteljstva BiH oko nadležnosti u ovom slučaju, kako bi doznali koja će od agencija obaviti uviđaj. Slično je bilo u proljeće ove godine nakon napada na policijsku stanicu u Zvorniku, kao i tijekom napada na Amba-sadu SAD-a u Sarajevu 2011. godine. Svaka država, pa i naša, od terorizma se brani po-licijom i pravosuđem, ali neophodno je da se počnemo braniti kao društvo i da razvi-jemo djelotvorne modele prevencije koji će uključiti porodice, škole, akademsku zajed-nicu, medije, organizacije civilnog društva i vjerske zajednice, a sve kako bi se afirmirale univerzalne vrijednosti na kojima bi tre-balo graditi društvo i tako se suprotstaviti ideološkoj radikalizaciji u nasilni ekstremi-zam. Sve je to prepoznala i nova Strategija BiH za prevenciju i borbu protiv terorizma 2015.-2020. Usvojena je, i sada je treba ope-racionalizirati. I provoditi.

Daytonska podjela zemlje na dva entite-ta i tri naroda onemogućava zacjeljivanje ratnih rana. One se neprestano održavaju živim i jednako bolnim, što u kombinaciji s iznimno velikom nezaposlenošću čini ek-splozivnu smjesu.

Pričom o bošnjačkom terorizmu rado ma-nipulira Milorad Dodik i mediji pod njego-vom kontrolom: kad je nekome Sarajevo isto kao Teheran, ne treba mu puno da čitav narod označi kao teroriste. “Bošnjaci su fru-strirani, jer im se od 11. rujna na neizravan način pripisuje dio odgovornosti za ono s čime ne mogu imati nikakve veze”, upozo-rava Vlado Azinović. S jedne strane Dodik negira genocid u Srebrenici i poziva na re-ferendum i odcjepljenje srpskog entiteta, a s druge strane njeguje se mentalitet žrtve, koja je uvijek u pravu. Pa se onda dogodi da za vrijeme minute šutnje žrtvama u Parizu navijači BiH zvižde i skandiraju “Palestina, Palestina”, kako se to dogodilo prije nekoli-ko dana u Dublinu na nogometnoj utakmici reprezentacija BiH i Irske.

Govor mržnje, s podrškom teroristima u Parizu, preplavio je portale i forume u BiH, kao i nakon napada na Charlie Hebdo. “Tra-žimo od medija u BiH da u ovakvim sluča-jevima ne objavljuju informacije koje nisu provjerene, i da onemoguće govor mržnje i relativiziranje terorizma u internetskim komentarima. Ako to nisu u stanju, neka

onemoguće komentiranje ispod takvih tek-stova”, kaže za Globus Suzana Mijatović, novinarka Slobodne Bosne i članica žalbene komisije Vijeća za medije u BiH. Slobodna Bosna i Dnevni avaz već su zabranili ko-mentare pod takvim tekstovima, kaže ona.

Mada skoro oko svega posvađane, poli-tičke elite nisu zloupotrijebile ubojstvo vojnika u Rajlovcu. “Umjesto međusobnih optužbi, izjave su više išle prema stvaranju neke sinergije, nego poticanju međusobnih obračuna. Kao da su prvi put shvatili da su svi ugroženi”, komentira za Globus Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke. Kao i u slučaju prethodnog napada na po-licajce u Zvorniku, dužnosnici Republike Srpske, kao i svi političari u BiH, shvatili su da je stvar previše ozbiljna da bi se krvavi napad koristilo za međusobne obračune. Ubojstvo dvojice vojnika u Rajlovcu osudili su svi. Možda najoštrije učinio je to poglavar Islamske zajednice u BiH Husein Kavazo-vić na tjednoj molitvi u sarajevskoj Gazi, Husrev-begovoj džamiji, dva dana nakon napada. Nije prvi puta da je svijet, i musli-mani u njemu, iskušan zloupotrebom naše časne vjere, rekao je reisu-l-ulema, poziva-jući vjernike da dignu glas protiv zločina a vlasti da “silom zaustave sve one koji šire mržnju i prizivaju teror”. Ubijanje neduž-nih ne može se ničim opravdati, zločinci ne predstavljaju ničiju vjeru, istaknuo je Kavazović, naglasivši da ne mogu niti “dr-žati stranu ubojicama nevinih ljudi u Gazi i Siriji, koji to čine za račun svjetskih sila”.

Milorad Dodik u prvoj izjavi nije uspio ne optužiti političke suparnike druge na-cionalnosti na zlodjelo propusta. Napad u Rajlovcu, rekao je, pokazuje da nisu oz-biljno shvaćena upozorenja obavještajne zajednice da u BiH postoje pojedinci, njih oko 3400, koji su spremni izvršiti indivi-dualne terorističke akte. ”Kada tome doda-te činjenicu da se u BiH već vraćaju ratnici takozvane Islamske države iz Sirije, koji donose određenu nestabilnost, i da se ne primjenjuje zakon koji predviđa kazne za one koji odlaze na strana ratišta, onda je BiH sigurno jedan od urgentnih prostora izloženih terorizmu”, upozorio je.

Ali i Dodik svojim izjavama bitno diže temperaturu u BiH. Umjesto da mu uzvra-te lopticu, iz Stranke demokratske akcije Bakira Izetbegovića pozvali su sve građane BiH na suradnju. “Terorizam je globalno zlo koje predstavlja direktnu prijetnju svjet-skom miru i sigurnosti i kojem se moramo odlučno suprotstaviti zajedničkim napori-ma”, poručili su.

A najbolji način da se zaustave političke manipulacije, koje predstavljaju plodno tlo za potpirivanje inih ekstremizama, jest u brzoj i efikasnoj istrazi.

Očevid nakon pohoda Enesa Omeragića u Rajlovcu 18. studenoga: nekoliko sati kasnije napadač je izvršio samoubojstvo kad je policija opkolila kuću u kojoj je živio s ocem

NAKON RAJLOVCA SVE SU OČI UPRTE U SELEFIJE, SLJEDBENIKE RADIKALNE VERZIJE ISLAMA, KAKVIH U BIH IMA NEKOLIKO TISUĆA.“NEPRAVEDNO JE SVE IH OPTUŽIVATI, JER VEĆINA JE MIROLJUBIVA, NENASILNA”, UPOZORAVA AZINOVIĆ

INTERVJU VLADO AZINOVIĆ

Selefijska zajednica nije jedinstvena. Ne

postoji jedan centar. Ranije su

živjeli u izoliranim zajednicama po

raznim zabitima, ali ih sve više ima i

po gradovima