GODINA 9. BOŽIĆ, 2011. BROJ: 2. (21.)

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICEBILICE

PomišljPomišljaajj

IZ ŽIVOTA ŽUPE

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA - BILICE

Godina 9. BOŽIĆ, 2011. Br. 2. (21.)

ŽUPNIKOVA UVODNA RIJEČ

Božić je blagdan zajedništva

Svake godine u vremenu pripreme za Božić do nas dopire Božja Ri-

ječ koja nas poziva na obraćenje, na novi život. Bog nam uvijek iznova daje novu šansu. On nam daruje svoj život. Daje nam šansu novoga života. To je život u kojem će dobro trijumfirati nad zlom. Bog nam neprestano daje razna sredstva i načine kako trebamo doći do novoga, kvalitetnijega života.

Problem je u tome što jedan broj lju-di, vjernika Bilica, misli da više nemaju nikakve šanse za novi početak. Takvi zaboravljaju da je Bogu sve moguće. Radost novoga života je ponuđena svi-ma. Ako želimo i odlučimo se, moguće

je izići iz ponora grijeha i započeti novi život. Jedna skupina vjernika misli da njima nije potrebno obraćenje jer su oni već dovoljno dobri. I njima Bog po-ručuje da se ne zavaravaju. Naša vjera stalno raste i nikad nismo pred Bogom potpuno pravedni. U život moramo uvijek ići naprijed i u vjeri, kao i u dru-gim poslovima, svima nama je potreb-no usavršavanje i sazrijevanje. Zato se u vremenu priprave za Božić stalno go-vori o obraćenju, o potrebi mijenjanja dosadašnjih loših navika i stila života.

Da li je uopće moguće osjetiti Bo-žić, Božju blizinu bez blizine čovjeka? Ako nismo zaista susreli Boga je li mo-

PomišljPomišljaajj

Zajedništvo vjernika pokazuje se i na misnim slavljima nedjeljama i svetkovinama

2 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE

guće doživjeti blizinu čovjeka. To ide jedno s drugim. Samoća i Božić ne idu skupa. Ljudi su veoma tužni kada Bo-žić moraju dočekati sami. To je svetko-vina ljudskog i božanskog zajedništva. Božić je slavlje blizine.

Ako zaista želimo doživjeti isku-stvo Boga pokušajmo čovjeku biti bli-zu ne samo tjelesno već i duhom, za-jedništvom i cijelim svojim bićem. Du-hovno zajedništvo bez fizičke blizine i djelotvornosti nije uvjerljivo. Čovjeka, onoga malenoga, ostavljenoga, prezre-noga, siromašnoga treba posjetiti i da-rovati. Treba mu najprije darovati sa-

moga sebe, svoje vrijeme, svoju ljubav a onda i, po mogućnosti, darovati mu lijek i hranu za tijelo.

Zbog naše sebičnosti, udaljenosti, slabe vjere mnoga naša braća pate, osjećaju se žalosnima, praznima i od-bačenima. Što ćemo ovih dana učiniti da se Bog u nama rodi kako bi se mo-gao roditi i u našoj braći koja žive sami i napušteni? Kad otkrijemo vrijednost duhovnog i fizičkog zajedništva otkrit ćemo smisao Božića i smisao života. Pokušajmo i vidjet ćemo da je sve mo-guće onome koji vjeruje.To vam želi vaš župnik fra Tomislav Brekalo

BLAGOSLOV OBITELJII ove godine, u vremenu došašća, od 5. do 23. prosinca 2011., župnik će poho-

diti vaše kuće i blagosloviti vaše obitelji. Župa Bilice svake godine ima sve veći broj obitelji i stanovnika. Zbog toga župnik

mora početi s blagoslovom ranije kako bi do svih došao, sa svima razgovarao, zajed-nički molio i sve upoznao o planovima koje namjeravamo ostvariti u našoj župi.

Za vrijeme blagoslova, po mogućnosti, obitelji neka budu na okupu. Dobro bi bilo da pripremite svijeću i blagoslovljenu vodu. Župnik će blagosloviti uokvirenu sliku Gospe od Pomišljaja onim obiteljima koje to zatraže.

One obitelji koje do sada, zbog bilo kojeg razloga, nisu prošle godine pozvale svećenika da blagoslovi njihovu obitelj, a sada to žele, neka ispune prijavnicu za bla-goslov obitelji koju mogu dobiti kod župnika kako bi im svećenik ove godine mogao doći, ali i u buduće,i blagosloviti njihovu obitelj. Župnik je za ove obitelji predvidio vrijeme od 2. do 12. siječnja 2012.)

Prigodom redovnog blagoslova župnik u nekim kućama možda neće naći nikoga od članova obitelji. I ove obitelji neka ispune prijavnicu za blagoslov kako bi im sve-ćenik naknadno mogao doći za blagoslov. Župnik je za naknadni blagoslov predvidio vrijeme od 29. – 31. prosinca 2011 ili od 2. – 12 siječnja 2012. godine.

Blagoslov obitelji župnik će započeti od Jurasa (5. prosinca) i planira završiti u Stublju – kod naših doseljenika iz Banje Luke (23. prosinca). Župnik će dnevno bla-goslivljati samo oko 30 obitelji u vremenu od 9 – 13 sati.

Planirano je ovim redom blagoslivljati obitelji: Jurasi, Podlukovnik, Novo Naselje, Piližote, Gatare, Mihaljevići, Lugovići, Slavice-Jolići, Dulibići, Slavice, Vrulje, Ćaleta-

Cari, Grubišići, Buve, Šarići, Bure, Mikulandre, Stubalj.

POMIŠLJAJ 3

RIJEČ I ŽIVOT

KAKO SLAVITI BOŽIĆ

Svake godine slavimo Božić. Sama riječ do-

nosi nam radost. Kako se bliži taj dan, osjeća-mo se ushićeniji. To su dani kada je sve drukči-je. Željeli bismo da bude drugačije. Osim slavlja, radost ushićenja treba ići dalje, dublje i više, treba se zapitati odakle ta radost. Je li ona samo plod obilnijeg stola, od-mora od svakodnevnog posla ili iza svega toga i uz to ima nešto zaista trajnije?

Božić kao nadaČovjek je sve pokušao

kroz svoju dugu i burnu povijest da bi osmislio svoj život, da bi mu dao dublji i dugoročniji smisao. I uvi-

jek je to bilo na kraju veo-ma površno i veoma krat-kotrajno. Svatko od nas može to posvjedočiti iz osobnog iskustva: sve što smo pokušali i u što smo stavljali svoju nadu poka-zalo se veoma krhko i ne-stabilno. To su uvijek bile neke privremene vrijedno-sti dobra koja smo naslije-dili od svojih prethodnika, ili koja su bila na cijeni našeg životnog razdoblja ili možda neka o kojima se govorilo da će biti vrijed-nosti bliže budućnosti.

POMIŠLJAJ

Tako smo nekad vjero-vali u zemlju i druga mate-rijalna bogatstva koja smo baštinili ili sami stjecali, drugi put u obitelji za koju smo živjeli, treći put mož-da u najobičnija prazno-vjerja. Doživjeli smo da se sve to i prebrzo može izgubiti, da nas sve to ve-oma lako može iznevjeri-ti i da na kraju ostajemo sami, osamljeni i prazni.

Bog (Božić) dolazi upravo u tu našu stvar-

nost koju smo stvarali, u koju smo stavljali svu svoju nadu i bili iznevje-reni, da nam pokaže oda-kle smo, tko smo i kamo nam je poći. Naravno da nas onda upozorava i na vrijednosti, dobra koja trebamo unijeti i stalno unositi u svoj život.

Čovječe, otvori seSve vrijednosti i dobra

kojima se mi redovito slu-žimo i za kojima toliko če-znemo zatvaraju nas, do-

vode do sukoba, svađa pa i ratova. Čovjek više ne živi od tih vrijednosti i dobara, nego jednostavno za njih. Toliki i toliki ostvariše te vrijednosti, dobra, ali ne postadoše sretniji i zado-voljniji. Ona su potrebna, ali nisu dovoljna za sreću i osjećaj ispunjenosti, ko-risnosti i dugovječnosti. Te nas vrijednosti, dobra ograničavaju, a mi težimo za neograničenim.

Božić je upravo upo-zorenje čovjeku da živeći od tih vrijednosti dobara, ne živi za njih nego da uzdigne svoje misli, riječi i djela prema božanskim visinama, prema Bogu odakle i potječu te njego-ve neograničene težnje za srećom, za zajedništvom, za sigurnošću i dugovječ-nošću. Samo onaj od koga smo naslijedili težnju za tim vrijednostima, dobri-ma, može ispuniti čovječje srce i život. Božić je tako postao svjedočanstvo, po-ziv i izazov svakom čovjeku, svakom od nas da se otvori-mo prema Bogu upravo kao što se Bog otvorio, prema čovjeku, prema svakom od nas što svjedoči Božić.

RIJEČ I ŽIVOT

POMIŠLJAJ 5

Božić kao ljubavOno što Božić pokazuje

i dokazuje jest ljubav. Samo ljubav može premostiti sve suprotnosti. Kada nekog istinski ljubimo, možemo za njega sve pretrpjeti. Kada istinski ljubimo, onda smo s malim zadovoljni. Samo ljubav čovjeka može ispuniti i samo ljubav ne vara. Zato svi oni koji ne shvaćaju i ne prihvaćaju Božić, kojima se to čini ne-vjerojatnim, zaboravljaju na ljubav koju Bog ima prema čovjeku. Njima jednostav-no nedostaje ljubav. Samo ako živimo ljubav, možemo oskudijevati u materijalnim dobrima i opet biti zado-voljni; samo ako živimo u ljubavi, možemo aktivno čekati da se poprave ova oskudna vremena; samo tko živi u ljubavi, može imati nadu da će sutra biti bolje nego danas.

Božić je izraz Božje ljubavi. Božić je poziv da se obnovimo u ljuba-vi da bismo se obnovili u cjelokupnom životu. Tko mrzi, nije u ljubavi i nje-govo je slavljenje Božića samo privid. Živjeti pri-vid ljubavi uvodi nas u još

veće i veće neizvjesnosti i životne poteškoće, poseb-no u osobnom životu.

Ako je ijedno vrijeme naše duge nacionalne po-vijesti bilo potrebno ljuba-vi, kako u osobnom tako i u obiteljskom a isto tako u širem narodnom živo-tu, to je upravo ovo naše vrijeme i buduće vrijeme. To je lijek koji je naju-činkovitiji u ovim veoma teškim vremenima. Samo s tim lijekom možemo iz ove situacije izići zdravi i sposobni za gradnju nove i bolje budućnosti.

Božić je potrebno slavitiSlaveći Božić, mi se

odlučujemo za vrijednosti,

dobra koja imaju trajnu vri-jednost i koja našem sadaš-njem životu daju smisao i ispunjenje, bez obzira u kakvim se neprilikama na-lazili. Možda sada živimo u tolikim poteškoćama stam-benim, obiteljskim, druš-tvenim, najsličnijim onima u kojima se slavio prvi Bo-žić: štala, na putu i neizvje-snosti cijele obitelji, svi oni koji su se snašli nastavljaju svoj put, a za nas nemaju ni riječi ohrabrenja, uopće nas ne primjećuju. Upravo nam je sada potrebno otva-ranje, nada i ljubav koju nam je donio i donosi sva-ki, pa tako i ovaj Božić

fra Jure Šimunović

RIJEČ I ŽIVOT

IZ ŽIVOTA CRKVE

6 POMIŠLJAJ

KRIŽ IMA MJESTO U JAVNOSTI

Među vijestima koje su posebno važne za budućnost cijele Europe

svakako je ona o presudi Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga koji je presudio, da tako slikovito ka-žemo, „u korist križa“, u korist - ras-pela. Naime, taj je Sud s 15 glasova za

18. ožujka. Takvu su odluku s radošću i zadovoljstvom dočekale sve Crkve u Europi, jer je riječ o drugostupanjskoj i konačnoj presudi Europskoga suda za ljudska prava. Presuda je potvrdila da isticanjem raspela u učionicama javnih škola Republika Italija ne krši pravo roditelja na odgoj djece u skladu sa svojim svjetonazorom i načelo svje-tonazorske neutralnosti države.

Po donošenju ove konačne presu-de javio se i predstojnik Tiskovnog ure-da Svete Stolice o. Federico Lombardi koji je izrazio zadovoljstvo i istaknuo da ova presuda „stvara povijest“. Kon-kretno, to znači da je visoki europski sud potvrdio kako su ljudska prava spo-jiva s religijskim temeljima, a i sama se Europa temelji i na kršćanstvu. Osim toga, presudom je potvrđeno da svaka država prema načelu supsidijarnosti može vrednovati vrijednost vjerskih simbola u vlastitoj kulturnoj povijesti i nacionalnom identitetu. Isto to vrijedi i za mjesto njihova isticanja. Slobodno se može reći da je ova presuda i znak da se „vjetar“ u Europi mijenja, te da „strah od kršćana“ - kristijanofobija ili kršćanofobija – ipak ne nadjačava, nego slabi. I to zahvaljujući djelovanju demokršćana političara u raznim tije-lima Europske unije. Jedan od njih je i Mario Mauro, talijanski zastupnik u Europskom parlamentu.

M.K. (ŽIVA ZAJEDNICA, 4/2011.)

i 2 protiv zaključio da „nema kršenja članka 2. Protokola br. 1“ koji govori o pravu na odgoj „Europske konvenci-je o ljudskim pravima“ i ta je presuda objavljena u službenome priopćenju

POSVEĆENA CRKVA HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINIZagrebački nadbiskup kardinal Josip

Bozanić predvodio je na Dan hrvatskih mučenika, 10. rujna 2011., euharistijsko slavlje tijekom kojega je posvetio crkvu Hrvatskih mučenika na Udbini i u oltar po-ložio moći bl. Alojzija Stepinca. Kardinal je najavio da će se od sljedeće godine na na-cionalnoj razini, u skladu s poticajima Eu-ropskog parlamenta, održavati Dan crkve-noga spomena na žrtve totalitarnih režima upravo na Udbini, i to na posljednju subotu u kolovozu, kao spomen na žrtve daleke, ali i nedavne prošlosti.

Na Krbavskom polju je g. 1493. u samo jednome danu poginulo oko deset tisuća branitelja, među kojima i „cvijet hrvatsko-ga plemstva“. Spomenik je to zahvalnosti svim žrtvama na hrvatskim prostorima, od prvih mučenika do današnjih dana. Nala-zi se na kraju uspona od crkve sv. Marka na Krbavskom polju do mjesta na kojemu je nekada stajala župna crkva sv. Nikole koju su srušile partizanske vlasti. Projekt je nadahnut prvom hrvatskom katedralom – crkvom Svetoga Križa u Ninu, a svetište je obogaćeno tradicionalnim oblicima hr-vatskoga graditeljstva. Uz ideju mučeništva koju izražava i sam tlocrt crkve koji simboli-zira križ, naglašena je braniteljska sudbina hrvatskoga naroda kao „predziđa

kršćanstva“, osebujnost glagoljske kultu-re, kao i vjernost krsnim obećanjima.

Projekt obuhvaća nekoliko sadržajem i prostorom povezanih jedinica: crkvu, pro-stor ispod crkve ili kriptu koja će biti svoje-vrsna „učionica hrvatske povijesti“, pasto-ralni centar, dnevnu kapelu, muzej, Knjiž-nicu hrvatskih mučenika, Memorijalni park sa spomen kamenjem s hrvatskih stratišta i replikom Vukovarskog križa, temelje stare crkve s vanjskim oltarom, trg ispred crkve sa spomenikom Ivanu Pavlu II., te križni put s Krbavskog polja do memorijalnog parka. Cijeli se kompleks crkve Hrvatskih mučeni-ka proteže na prostoru od 2 890 m2.

Temeljni kamen za gradnju crkve blago-slovio je papa Ivan Pavao II. u Rijeci 2003. godine, a u temelje crkve položio ga je kar-dinal Bozanić u rujnu 2005. godine. Crkvu je prošle godine blagoslovio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

Još treba poraditi na unutrašnjem ure-đenju crkve, kao i na uređenju okoliša. Crkva Hrvatskih mučenika građena je da-rovima institucija, pojedinaca i skupina iz domovine i inozemstva.

Tomić

IZ ŽIVOTA CRKVE

8 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA CRKVE

DRINSKE MUČENICE PROGLAŠENE BLAŽENIMASestre Kćeri Božje ljubavi otvorile su 1911.

na Palama nedaleko Sarajeva samostan Marijin dom, mjesto oporavka bolesnih se-stara i sestara nastavnica iz Zavoda sv. Jo-sipa u Sarajevu. Dom je postao poznat po dobrim djelima prema svim potrebnima, oso-bito prema pravoslavcima, zbog čega je pro-zvan „gostinjcem siromaha“.

Za vrijeme rata, 1941., u zajednici na Palama živjele su predstojnica s. M. Jula Iva-nišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fa-bjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Ba-nja (Hrvatica, mađarskog podrijetla, 29. g.). Svojim životom i radom djelotvorno su svje-dočile kršćansku ljubav u duhu svoje Družbe. Njegovale su bolesnike, dijelile kruh djeci dr-žavnog Dječjeg doma ne praveći razliku pre-ma vjeri i naciji te pomagale siromahe. Čet-nici su 11. prosinca 1941. svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda, a samostan opljačkali i zapalili.

Njihov četverodnevni križni put po hlad-noći i snijegu, a one bez odgovarajuće odje-će, uz preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja, vodio ih je najprije do Sjetline, gdje je 76-go-dišnja s. Berchmana, iznemogla od puta, od-vojena od ostalih sestara i zadržana. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat. Iste večeri, 15. pro-sinca 1941., četnici su provalili sestrama u sobu i nasrnuli na njih. U obrani svoga ljud-skog dostojanstva i zavjetovane čistoće se-stre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu.

Sestra Berchmana ostala je desetak dana u Sjetlini u zatočeništvu, a zatim je, kako joj je rečeno, trebala poći u Goražde k ostalim sestrama, koje su već bile ubijene. Četnici koji su je odvezli izjavili su po povratku da je sretno stigla svojim sestrama, a jedan je od njih imao oko vrata njezinu krunicu. Zapisa-no je da je ubijena 23. prosinca 1941.

Glas o mučeničkoj smrti ovih sestara, poznatih kao Drinske mučenice, nadaleko je raširen od samih početaka.

U Olimpijskoj dvorani „Zetra“ u Sarajevu 24. rujna 2011. pročelnik Kongregacije za proglašenje svetih i izaslanik Svetoga Oca, kardinal Angelo Amato, tijekom svečane mise proglasio je Drinske mučenice blaženi-ma. U koncelebriranom euharistijskom slav-lju sudjelovala su trideset i tri (nad)biskupa, više od četiri stotine biskupijskih i redovnič-kih svećenika, sedam stotina redovnica, bo-goslovi, novaci, novakinje, sjemeništarci, te gotovo dvadesetak tisuća hodočasnika.

Ovih pet sestara iznimni su uzori vjernosti Bogu i djelotvorne ljubavi prema bližnjemu. Vjerujemo da će njihova prolivena krv biti sjeme novih kršćana i novih duhovnih zvanja. One su moćne zagovornice u svim potreba-ma, napose u teškim životnim kušnjama i po-gibeljima. Mnogi su se u to već osvjedočili.

F.T.B.

VELIKA GOSPAPoslije Gospodnjih

svetkovina i blag-dana tijekom crkve-ne godine, najviše je onih koji spominju Blaženu Djevicu Ma-riju. Tako i priliči. Ne samo zbog činjenice kako je ona Majka Spasiteljeva, nego i zbog svjedočanstva savršena života ko-jeg nam je ostavila u trajan zalog.

Velika Gospa ili svetkovina Uzne-senja Marijina za-sigurno je najveći Marijanski blagdan. Marijanska svetišta su toga dana najpo-sjećenija. Mnoštvo vjernika u svim kra-jevima svijeta toga dana traže utočište i toplinu u Majčinu krilu. No što zapra-vo slavimo?

Nauk o Marijinu uznesenju na nebo dogmom je proglasio papa Pio XII., 1. stu-denoga 1950. Tome prethodi duga tradi-cija, stara gotovo kao

i samo kršćanstvo. Mno-gi crkveni oci i sveci kroz stoljeća su razma-trali i pisali o Marijinu uznesenju na nebo. Što znači da iako je kratko-ga vijeka postojanja, dugo se slavi među vjer-ničkim pukom. Blagdan uznesenja Marijina nije planiran, niti naprav-ljen, nego je izrastao. Korijen iz koga je nikao je u srcima vjernika kao i u objavi kojom nam se Bog predstavlja.Knjiga otkrivenja nam toga dana govori o ne-

UZ PROSLAVU GOSPE OD POMIŠLJAJA

POMIŠLJAJ 9

Bruno Bulić, Uznesenje Marijino,ulje na platnu, Šibenik 1972.

Zborovođa Božo Mihaljević sa župnim zborom predvodio je pjevanje

10 POMIŠLJAJ

prestanoj borbi dobra i zla. Zlo izgleda tako moćno i jako, poput mitskog stvo-renja zmaja. Često nam se čini da ov-dje na zemlji opstaju samo jaki u zlu, oholosti, grabežu. Takve, zle, pamte do neke granice ali postepeno tonu iz ljudskog pamćenja u tamu ljudske proš-losti. Dobro, naprotiv, često je u liku žene trudnice ili tek rođene bebe; do-brohotno, bezazleno i nemoćno. Slika je to Marije, slika je to Crkve, slika je to običnog čovječjeg života. A Marija, ona koju danas slavimo, uistinu je bila malena, neznatna i naizgled nemoćna. Ona se predstavlja kao službenica, i to ne bilo čija, nego Gospodnja. Vjeruje

kako nije slučajno odabrana, nije tek igračka u Božjim rukama. Unatoč svim opasnostima i nesigurnostima svog vla-stitog života i života svoga Sina, sve do najgore kušnje Njegove muke i smrti, vjerovala je i živjela. Tu je Marijina ve-ličina. Iako izabrana, nije bila posebno zaštićena, nije joj se puno objasnilo od Božjega plana. Pa i Isus joj se ne trudi puno objašnjavati. Zašto ste me traži-li?; Ženo, što ja imam s tobom?; Tko su majka moja, braća moja? Na sva ta pitanja Marija je morala nalaziti odgo-vore u vjeri.

Njoj, kao nikome drugome moglo se činiti kako samo zlo opstaje, kako

Mladi su nosili Gospinu sliku u procesiji

UZ PROSLAVU GOSPE OD POMIŠLJAJA

zmaj strašan sa sedam glava i deset rogova, odnosi pobjedu. No Marija jednostavno vjeruje. Umjesto kuka-nja i jadikovke, ona kliče: „Veliča duša moja Gospodina!“ I ona primjećuje zlo, no ne suobličuje mu se. Živi zlu usprkos. Silni će biti zbačeni s prije-stolja, a bogati otpušteni prazni. I ako je već slavimo, zar i mi ne bismo treba-li tako? Svu njezinu malenost i osjet-ljivost nalazimo u njezinom susretu s Elizabetom. „Veliča“ je izraz duboke vjere u kojoj Marija pristaje izvršiti svoje poslanje.

Marija je prva od svih ljudi na ko-joj se ostvaruje ono što molimo u cr-kvama svake nedjelje i svetkovinama: „Vjerujem u uskrsnuće tijela.“ Savrše-

nim životom Marija je postigla ono na što svi ostali još uvijek čekaju. Svet-kovina Velike Gospe okitit će mnoge crkve i kapele, ukrasiti nebrojene slike i kipove. Izraz je to naše potrebe za vidljivim i opipljivim. No od Marije nam nije ostala nikakva relikvija, ništa opipljivo. Njena slava je na nebesima, a sve crkve i kapele, kipovi i slike, ljud-skih su ruku djelo. No ostalo nam je nešto puno više i vrjednije: primjer ne-umornog i potpunog predanja vršenju volje Božje. Vjera u Marijinu pomoć i zagovor ostaje uvijek vjera na njezin način. Vjera bez puno objašnjenja, vje-ra čvrsta, vjera srcem, vjera koja se po-tvrđuje tek pod križem i iza križa.

fra Damir Ćiro Čikara

Fra Damir Ćiro Čikara predvodio je misno slavlje a u koncelebraciji su sudjelovali osim župnika i župnik Banjevaca fra Žarko Maretić. Župniku je pomagao i fra Ante Vukušić, župnik Dubrave.

POMIŠLJAJ 11

UZ PROSLAVU GOSPE OD POMIŠLJAJA

12 POMIŠLJAJ

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE

Život često iznenađuje problemima koji nas

nadilaze. Mnogo toga nismo u stanju riješiti. A htjeli bismo svemu doskočiti. Nismo u sta-nju pomiriti dvoje ljudi iz naše najbliže okolice, a htjeli bismo spriječiti ratove među narodima. Nama je to nemogu-će. Često nas nadilaze zdravstveni problemi. Stojimo bespomoćni uz krevet drage nam bole-sne osobe. Vidimo kako se njezin život bliži kraju i nismo u stanju ništa učiniti. Niti liječnici ni-šta ne mogu. I oni dođu do određene granice kad mogu samo čekati i nadati se. Nismo u mo-gućnosti riješiti svoje ili tuđe financijske probleme, a ima ih puno. Često i mi sami, a i naši najbliži, muku mučimo u dugovima ne vi-djevši izlaza. Ni sutra neće biti ništa bolje. Stojimo pred krizama života i sve nam izgleda teško i nerješivo.

Nije nikakvo čudo da u takvim situacijama poželi-mo nemoguće. Htjeli bismo imati čarobni štapić kojim bismo i sebi i drugima rješa-vali probleme, vraćali zdrav-lje i život. Htjeli bismo naći alkemijske formule kojima bismo pozlatili ovaj tmurni život. Htjeli bismo dobiti na lutriji, pobijediti na igri mili-junaša i konačno riješiti sve financijske probleme. Bilo

ČUDESNIBO G

bi to divno! A opet – sve to tako nama je daleko i nedo-hvatljivo. No možemo ba-rem maštati o tome.

Tu je i naša vjera u Boga. Vjerujemo da je Bog dobar, da je svemoguć. Želimo spojiti to dvoje prema kriteri-jima naših ljudskih potreba. On bi sve mogao riješiti. U trenu bi mogao riješiti finan-cijske probleme svakoga od nas. Mogao bi ispuniti srca mirom i stvoriti uvjete da ne-stane rata. Mogao bi izliječiti dragu osobu koja umire. Ta Bogu ništa nije nemoguće. Često se pitamo zašto to ne čini; zašto na taj način ne pokaže svoju moć? Mnogi bi povjerovali u njega. Bilo

bi to senzacionalno. Jer upravo to bismo mi učini-li kad bismo za trenutak mogli biti kao Bog.

Bog je ipak drugačiji nego što ga mi zamišlja-mo. On djeluje, ali na svoj način. Ne čini ništa što bi bilo jednostavno i po našim mjerilima. Kad bi tako činio, ponašao bi se upravo kao mnogi lju-di. Zar mnogi roditelji ne rješavaju probleme svoje djece tako da ih umire skupocjenim darom, da im kupe neku igračku koja će ih razveseliti. To košta novca, ali ne traži veliku žrtvu što se tiče vremena i života. Otac će radije ku-piti djetetu igračku nego se s njim igrati. Radije će mu dati nešto što će ga

zabaviti, umjesto da rješava s njim domaću zadaću ili raz-govara s njim kako bi ga pri-pravio za odgovornost zrelog života. Bog ne čini tako. On koji sve može odabire onaj najteži, najzahtjevniji način: postaje čovjekom. Želi s čovjekom podijeliti njegov život, naučiti nas da živimo punim životom. On želi biti si-romašan kako bi nam otkrio blaženstvo siromaha; želi s nama trpjeti kako bi nam ot-krio i drugu, plemenitu stra-nu patnje i trpljenja. U Isusu Kristu, Božjem Sinu, koji je postao čovjekom, on nam ne daruje neki skupi dar, da-ruje nam samoga sebe.

fra Zvjezdan Linić

BILIČKI NEBESKI ZAŠTITNICI

Kip Majke Božje s djetetom Isusom izrađen prema skici akademskog

kipara Krune Bošnjaka i Vene Jerko-vića, blagoslovljen je 14. kolovoza na odmorištu Krka na autocesti Zagreb – Dubrovnik. Kip je blagoslovio šiben-ski biskup Ante Ivas, a na svečanosti su sudjelovali nadbiskupi splitsko-ma-karski Marin Barišić i umirovljeni Ante Jurić te zadarski Ivan Prenđa, biskup dubrovački Želimir Puljić, požeški An-tun Škvorčević, kotorski Ilija Janjić i banjalučki Franjo Komarica.

Projekt je inicirao počasni pred-sjednik humanitarne udruge Cro Unum Dragan Primorac, koji se prije godinu i pol dana na nedjeljnoj misi zavjetovao da će izgraditi kip i postaviti ga na tu dionicu autoceste. Primorac se obra-tio nadbiskupu Barišiću koji je odmah podržao tu inicijativu i predložio po-stavljanje kipa na jednu od najljepših lokacija u Hrvatskoj, plato ponad rijeke Krke, a ideju je podržao i biskup Ivas.

Primorac je kazao kako je ljubav pokretač svijeta i upravo ta ljubav ga je vodila u ideji realizacije kipa Majke Božje na odmorištu Krka. Kriza duha je puno teža kriza od one financijske. Zato našem narodu danas darujemo ovaj kip istine, morala, nade i poštenja. Ovo je mali doprinos izgradnji Hrvat-ske morala i duha, poručio je Primo-rac, dodavši da je neizmjerno sretan zbog postavljanja kipa.

Biskup Ivas kazao je kako kip svje-doči da je Gospa danas s nama. Gos-pa je put hrvatskom narodu u teškim vremenima. Istaknuo je kako čovjek treba Mariju s Isusom na rukama kao sigurni putokaz na svim putovanjima. Molio je stoga da vozači na putu budu strpljivi i pažljivi prema drugima, a kip je nazvao „Gospa od puta“.

POMIŠLJAJ 13

GOSPA OD PUTA

Blagoslovljeni kip je visok s po-stoljem tri i pol metra. Stijena visoka pet metara i teška više od deset tona dolazi iz Dalmatinskih kamenoloma. Vodički fotograf Šime Strikoman pri-godom blagoslova snimio je svoju 177. milenijsku fotografiju.

Ivo Kronja

Gospa od puta

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Hrvatska humanitarna udruga „Cro Unum“ u nedjelju 14. kolovoza je, pred više od

300 ljudi, na lokaciji Odmorišta Krka, jed-nome od najljepših odmorišta na dionici Au-toceste Zagreb – Split, na prigodnoj sveča-nosti izvršila primopredaju Kipa Gospe od Puta s Djetetom Isusom Šibenskoj biskupiji. Svečanu primopredaju odluke o darivanju

kipa šibenskom biskupu Anti Ivasu obavio je predsjednik udruge dr. Dragan Primorac.

„Budite uvjereni da ste ovaj kip Gospe od Puta predali u prave ruke i da ćemo se o njemu skrbiti kako se skrbimo i o brojnim

14 POMIŠLJAJ

KIP GOSPE OD PUTAdrugim kipovima u našoj biskupiji“ – kazao je biskup Ivas. Biskup je pritom uručio po-seban dar predsjedniku Primorcu za huma-nitarnu udrugu „Cro Unum“, krunicu koju je osobno primio kao dar od svetog oca Be-nedikta XVI. prigodom posjeta Hrvatskoj.

Kip Gospe od Puta, visine 3,5 metra i težine osam tona, najviši je kip Majke

Na prigodnoj svečanosti pjevao je i Ljubo Grubišić, zvonar iz Bilica, koji je, sa svojom užom rodbinom iz roda Grubišića, darovao svoje zemljište za postav-ljanje kipa. Teren na kojem je postavljen kip katastarski pripada Općini Bilice.

Božje u Hrvatskoj, a djelo je akademskih kipara Krune Bošnjaka i Vene Jerkovića te njihovih suradnika.

Ivica Luetić (Glas Koncila, 28. VIII. 2011.

RADOVI NA CRKVI

Odmah nakon preuzimanja župe Bilice župnik fra

Josip Žarko Mandarić raz-mišljao je o potrebi obnove župne crkve jer ju je našao u veoma lošem stanju. Zbog Domovinskog rata odmah se nije moglo ništa poduzeti. Nakon završetka rada župnik je počeo uvjeravati župljane da treba što prije obnoviti Gospinu crkvu jer je postojala opasnost da se krov crkve sam od sebe uruši.

Na Veliku Gospu 1997. župnik je osno-va Župno ekonomsko vijeće koje se skupa sa ostalim vjernicima angažiralo oko ob-nove Gospine crkve.

Od 1997. do 2003. godine na crkvi i na terenu oko crkve izvedeni su ovi radovi:- Na crkvu je postavljen novi krov.- Dovedena je struja u crkvu i voda u

groblje.- Sa vanjskih zidova crkve uklonjena je sta-

ra i postavljena nova žbuka.- Postavljen je armirano betonski vijenac

koji je spojio lađu crkve s prezbiterijem.- U crkvi su postavljene elektro instalacije

kao i instalacije za razglas.- U crkvi kao i izvan crkve postavljeni su

zvučnici i nabavljeno pojačalo za razglas.- Postavljen je oluk na crkvu.- Postavljen je novi gromobran.- Postavljena je vanjska rasvjeta crkve i

okoliša crkve.- Nabavljen je novi luster (čoka) od luk-

siranog bakra(45 žarulja) i montiran na sredini crkve.

POMIŠLJAJ 15

OBNOVA CRKVE OD 1997. DO 2003.- Unutrašnji zidovi crkve su gletovani i obojani.- Nabavljena dvoja hrastova vanjska vrata na ulazu u crkvu.- Postavljeno 10 novih aluminijskih prozora.- Nabavljeno 18 novih crkve- nih klupa (željezo + drvo) sa tapeciranim sjedištima.- Nabavljene električne manje orgulje.

- Uređen je okoliš crkve prema nacrtu ar-hitekta Gostijanovića.

- Uređeno i prošireno parkiralište kod crkve (3000 m2) i put (kružni tok) oko crkve i starog groblja.

- Kod crkve je postavljen drveni križ s kor-pusom od bronce.

- Po cijeloj crkvi je postavljen tepih a na-bavljena je i tepih staza (12 m).

- Nabavljen je usisivač za čišćenje tepiha.Vjernici su za ove radove prikupili

266.000 kuna. Veći dio radova izveli su vjer-nici besplatno. Neki poduzetnici i obrtnici iz župe besplatno su izveli neke radove ili su darovali neki građevinski materijal. Bilo je poduzetnika i obrtnika izvan župe koji su se dobrovoljno uključili u ovu akciju. I Grad Šibenik bio je uključen u ovaj pothvat.

Iako su za vrijeme župnika fra Josipa Žarka izvedeni veliki, većinom vanjski rado-vi, na crkvi i okolišu crkve, potrebno je već razmišljati o temeljitom unutarnjem uređe-nju crkve, posebno prezbiterija. Nadamo se da će se nešto i učiniti do 2016. godine kada ćemo proslaviti 50 obljetnicu osnutka Župe Uznesenja Marijina u Bilicama.

F.T.B.

16 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE

• FOTO PITALICA • FOTO PITALICA • FOTO PITALICA •

Godine 1991., za župni-ka fra Zvonimira Nim-

ca, pokrenuta je akcija da se na dijelu čest. zem. 3887/12, površine 134 m2 K.O. Bilice, uknjiženog kao društveno vlasništvo s pra-vom korištenja općine Ši-benik (Bilice), izgradi vjer-ski objekt – mrtvačnica.

„Mrtvačnica“ je završena za župnika fra Žarka Mandarića. Zgrada („mrtvačnica “) zauzima 92 m2 površine a dvorište 42 m2. Do danas, osim izvedenih grubih građevinskih radova, ništa nije učinjeno na konačnom uređenju (namjeni) zgrade.

Gradnja zgrade je započeta na neprikladnom mjestu, odmah uz cestu i bez odgovara-juće većeg prostora za okupljanje vjernika prigodom sprovoda.

Nadamo se da će zgrada, koja je vlasništvo župe Bilice, uz pomoć i angažiranje op-ćine Bilice i u dogovoru sa župnikom i članovima ekonomskog vijeća župe Bilice, dobiti novu namjenu.

Župi Bilice, koja osim crkve nema nikakvog prostora za pastoralno djelovanje itekako je potrebno da se i ovaj problem riješi i tako dobije dio sredstava za gradnju pastoralnog – duhovnog centra za vjerske potrebe župljana.

Po razbijenim griljama na školi i po drugim nečasnim radnjama unutar i oko zgrade mje-sne škole u Bilicama, mnogi se župljani s pravom pitaju tko to radi, zašto to radi i s kojim

namjerama. Lako zaključujemo da oni koji „uništavaju“ školu ne žele dobri ni sebi, ni svome mjestu, svo-joj Općini i svojoj Župi. Neki kao da ne znaju da je škola napravljena za sve nas, i da služi za opće dobro svih stanovnika Bilica. Svi bismo trebali poraditi na tome da svoju djecu, u svojim obiteljima, izmalena

učimo da sve ono što je napravljen o u Bilicama ili zasađeno treba čuvati, njegovati i ob-navljati a ne uništavati.

Svi mi trebamo puno više poraditi da nam Bilice, koje pomalo postaju poznato naselje ali i turističko mjesto, postaju sve više uređenije, čistije i ljepše naselje. Svaki stanovnik Bili-ca treba uraditi svoj dio posla i onda neće biti nikakvih problema. Dali smo za to spremni?

MRTVAČNICA ILI »MRTVAČNICA«?

ŠKOLA U BILICAMA: NAŠA, »VAŠA« ILI …?

POMIŠLJAJ 17

IZ ŽIVOTA ŽUPE

• FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI •

ZLATKO LUGOVIĆ UZ CRKVU IZGRADIO VODOPAD

Vrijedni župljanin Zlatko Lugović, član Žu-pnog pastoralnog vijeća, projektirao je i ve-

ćinu radova oko uređenja vodopada uz župnu crkvu Gospe od Pomišljaja sam je izveo. U radu su mu pomoli njegov otac Živko Lugović i župljanin Rade Mihaljević.

Prije betoniranja terena (bazena) i postav-ljanja starog kamena i ploča trebalo je izbaciti sav materijal i deponirati ga na odgovarajuće mjesto. Nakon ovih izvedenih radova u bazen je ulivena voda koju pokreće elektro motor. Voda se sada preko stepenastih starih ploča spušta sa najviše točke do dna bazena.

Planiramo u sklopu vodopada s vremenom postaviti i manji Gospin kip.

SLAVLJE GOSPE POMOĆNICE KRŠĆANA U JERKULOVCU

Svečano misno slavlje u crkvici Gospe Pomoćnice kršćana, 12. lipnja 2011., pred-vodio je fra Blaž Toplak, profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju.

Prije slavlja, kao i uvijek do sada, teren u blizini crkvice gdje se parkiraju auto-mobili, očistili su župljani – članovi lovačke udruge. Teren uz samu crkvu već godinama uređuju obitelji Ante Mikulandra i njegova p. brata Čedomira.

Nakon misnog slavlja na kojemu se okupio ve-liki broj vjernika neki žu-pljani su počastili nazoč-ne vjernike pićem i kolačima. Predloženo je da to bude i u buduće jer se tako više pokazuje naše zajedništvo i ljubav jednih prema drugima.

Župnik je nakon mise krstio četvero djece iz roda Mikulandra.

10 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Župljani Bilica hodočastili su 4. rujna 2011. godine u Ludbreg, jedino hrvatsko

svetište posvećeno Predragocjenoj Krvi Isusovoj, povodom proslave jedinstvenog jubileja - 600. obljetnice ludbreškog euhari-stijskog čuda. S nama su bili i naši prijatelji iz nekoliko susjednih župa. Uputili smo se rano jutro, jer je pred nama bio dug put.

Grad Ludbreg se nalazi u Podravini, u plodnoj doli-ni na obala rijeke Bednje, na raskrižju putova koji vode prema Ptuju, Varaždinskim Toplicama, Osijeku…

Svečanosti povodom proslave počele su već 21. kolovoza spomenom na sve poginule za vjeru i domo-vinu u II. svjetskom ratu i Domovinskom ratu i nasta-vile su se sve do 4. rujna (nedjelja), kada se održava središnja proslava.

Stigli smo na vrijeme kako bi se uključili u sveča-nu procesiju koja je krenula od župne crkve Presvetoga Trojstva, kada je pokaznica s relikvijama uz molitvu i pje-smu prenesena na oltar zavjetne kapele.

Ludbreško proštenište jedinstveno je i u javnosti poznato po zavjetu Hrvat-skoga sabora da će u Ludbregu sagraditi kapelu u čast Presvetoj krvi Kristovoj. Zavjet je učinjen još 1739. godine u vri-

18 POMIŠLJAJ

HODOČAŠĆE U SVETIŠTE PREDRAGOCJENE KRVI KRISTOVE - LUDBREG

jeme dok je u tom kraju punih 7 mjeseci harala strašna epidemija kuge. Kako su u to vrijeme opustjela mnoga ognjišta, hrvatski staleži i redovi na saboru u Va-raždinu učinili su zavjet. Iz nepoznatih razloga taj zavjet nije ispunjen i vrlo brzo je pao u zaborav.

Tek 200 godina kasni-je, u vrijeme priprave za proslavu 1 300 godina kr-šćanstva u Hrvata prihva-ćena je inicijativa da se za-vjet što prije izvrši. Zabilje-ženo je da je Preuzvišeni g. nadbiskup dr. Alojzije Stepinac uzeo pokrovitelj-stvo nad tom akcijom, te je 1939. sačinjen plan za ludbrešku zavjetnu kape-lu u obliku jeruzalemske kapelice Kristova groba. Kapela je sagrađena 255. godina nakon učinjenog zavjeta, na svetu Nedjelju 4. rujna 1994. godine.

U procesiji su sudjelo-vala brojna crkvena i civil-

na društva; od vatrogasaca do molitvenih zajednica Krvi kristove s prigodnim sim-bolima, zastavama i znakovljem. Procesi-ja je prošla kroz popularno zvani „centar svijeta“ – grad Ludbreg, čije su ulice i trgovi na Svetu nedjelju bili prepuni ho-dočasnika koji su u prošteništu zaželjeli dobiti potpuni oprost.

Pokaznica s relikvijomPredragocjene Krvi Kristove

Središnje misno slavlje, koje je po-sredstvom izravnog TV prijenosa u 10,30 sati pratila domovinska i iseljena Hrvat-ska, predvodio je posebni izaslanik pape Benedikta XVI., slovački kardinal Jozef Tomko u zajedništvu s hrvatskim kardi-nalom Josipom Bozanićem, 24 nad(bis-kupa) i oko 160 svećenika.

Zaželjevši svima dobrodošlicu, lud-breški župnik i upravitelj svetišta, preč. Jo-sip Đurkan je istakao kako nazočnost uzo-ritog kardinala Jozefa Tomka očituje za-jedništvo mjesne Crkve s općom Crkvom. Podsjetio je da je Krist, koji se neprestano daruje u euharistiji, prije 600 godina dao u Ludbregu i vidljiv znak svoje nazočnosti.

U propovijedi, koju je izrekao na hr-vatskom jeziku, kardinal Tomko je pod-sjetio na riječi pape Benedikta XVI., koje je početkom lipnja u Zagrebu uputio katoličkim obiteljima, kada se posebno obratio roditeljima da trajno uče djecu moliti i da mole s njima, da ih približe sa-kramentima, osobito euharistiji. Istaknuo je kako je Papa mislio na ovo sveto mje-sto i za posjeta Zagrebu, ali nije mogao osobno doći. Zato je poslao njega, kao

POMIŠLJAJ 19

svoga posebnog izaslanika, da vjernicima prenese njegov poticaj, njegovo ohrabre-nje i njegov apostolski blagoslov.

Kazao je da nam u euharistiji i danas Isus nudi svoje spasenje za život našeg svi-jeta, za otkupljenje onih koji vjeruju i onih koji još ne vjeruju. Podsjetio nas je da se hrvatski narod može dičiti velikim svjedo-kom vjere, bl. Alojzijem Stepincem, a i na događaj iz 1411. godine, kada je započelo čašćenje dragocjene „relikvije Krvi euhari-stijskog čuda“ te se osvrnuo na svetu biblij-sku povijest presvete Krvi Kristove koja pri-bližava značenje euharistije i toga slavlja.

Predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kape-lici dvorca Batthyany 1411. godine zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogo-služja, svećenik koji je sumnjajući u istini-tost riječi Pretvorbe: „Ovo je tijelo moje“ i „Ovo je moja krv…“ u kaležu je, nakon lomljenja hostije primijetio pravu ljudsku krv. Zaprepašten i silno preplašen, sveće-nik je brzo završio svetu Misu.

Krv iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, sakrio u zid i o događaju šutio do

Među mnoštvom hodočasnika (oko 80.000) bili su i župljani Bilica

IZ ŽIVOTA ŽUPE

20 POMIŠLJAJ

kraja života. Tek je na smrti javno priznao što se dogodilo i ampulicu s tekućinom pre-dao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi Presvetog Trojstva. Glas o tome događaju brzo se pronio cijelim kra-jem. Svi su željeli vidjeti taj znak Božje pri-sutnosti. Od tada su se u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Predragocjene krvi.

Zagrebačke metropolije. U misnom slavlju je sudjelovalo više od 80 000 hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva, a na-zočni su bili i predstavnici svjetovne vlasti.

Tako smo nakon završetka slavlja, uz Božji blagoslov, morali krenuti svojoj kući. Prolazeći kroz Ludbreg, mogli smo se uvjeriti u ljepotu toga kraja, a posebno me, kao vjerojatno i mnoge od nas, odu-

ševilo cvijeće koje krasi gotovo sve kuće.Hvala našem fra Tomislavu koji je s

nama hodočastio. Hvala i Živani čije su riječi i pjesma, kao uvijek, lijek za dušu. Hodočasnici su zahvalni i vozaču Jeri na sigurnoj i ugodnoj vožnji, kao i njegovoj supruzi na fritulama i jabukama.

Svima nama koji smo hodočastili, a i onima koji su željeli a nisu pošli, želim čim prije novo hodočašće i da proteče u pjesmi i dobrom ozračju kao i ovo.

Branka Mikulandra

Prva svjedočenja o čudesnim ozdravlje-njima istraživali su i njihovu autentičnost provjeravali izaslanici pape Julija II. Broj-na svjedočenja o uslišanjima sačuvana su nam u knjizi „Liber miraculorum“. Bulom kojom je 1513. Leon X. dozvolio štovanje Krvi Kristove, donedavno je bilo prvo i je-dino službeno očitovanje Katoličke Crkve i njenog poglavara o ludbreškom događaju.

Ovo završno veleslavlje Crkve u Hrva-ta bilo je vrhunac višegodišnjih jubilejskih sadržaja na razini Varaždinske biskupije i

Dio hodočasnika iz Bilica u svetištu sa župnikom fra Tomislavom i upraviteljem svetišta Josipom Đurkanom

VJERA I ŽIVOT

Vjerujem ti, Gospodine, jer si postao čovjekom. Običnim malenim čovjekom.

Vjerujem ti, Gospodine, jer si bio dije-te, maleno i nemoćno.

Vjerujem ti, Gospodine, jer si se poi-stovjetio s malenima i siromašnima.

Vjerujem ti, Gospodine, jer ti bogati i moć-ni nisu dali ni da se rodiš u ljudskoj nastambi, niti da živiš djetinjstvo u svojoj domovini.

Vjerujem ti, Gospodine, jer si se rodio i živio u ljudskoj obitelji.

Vjerujem ti, Gospodine, jer si gotovo cijeli ži-vot radio najobič-nije fizič-ke poslove.

Vjerujem ti, Gospodine, jer si imao toli-ko povjerenja u čovjeka da si se predao u njegove ruke i bio poslu-šan Josipu i Mariji.

Vjerujem ti, jer se nikada nisi pozivao na svoje kraljevsko podrijetlo da bi sebi priskrbio privilegije i lago-dan život.

Vjerujem ti, Gospodine, jer, una-toč svijesti da svojom moći i dostojan-stvom natkriljuješ čovjeka, uvijek si se odnosio prema nama u svemu jednak osim u grijehu.

Vjerujem ti, jer si se odrekao svake oholosti, nadmenosti i ba-hatosti, iako si za to mogao naći „ra-zloga“.

Vjerujem ti, jer svoje učenike nisi birao po vezi, niti iz interesa, niti iz društvene elite.

Vjerujem ti, Gospodine, jer si se una-toč zemaljskom i nebeskom kraljevskom podrijetlu odrekao vladanja nad ljudima.

Vjerujem ti, jer si od svih ponuđenih kru-na, časti i vlasti prihvatio jedino trnovu krunu.

Vjerujem ti, jer si pokazao da ti je ljud-ska blizina potrebna, da ti je čovjek potre-ban, makar si Bog.

Vjerujem ti, Gospodine, jer si plakao na grobu svoga prijatelja.

Vjerujem ti, jer si oprostio i onima koji su te zataji-li, izdali, nevino osudili i ubili.Vjerujem ti, jer je

tvoja ljubav prema čovjeku bila veća od svih naših ljudskih

pakosti i zloća. Vjerujem ti, Gospodine, jer se

nisi odrekao čovještva ni onda kad su te ljudi potpuno ponizili, ostavili, ra-

zočarali…Vjerujem ti, jer si vjerovao u

čovjeka i onda kad te je potpuno iznevjerio.

Vjerujem ti, Gospodine, jer si i poslije fizičke smrti, o uskrsnuću, ostao čovjekom.

Vjerujem ti, jer si tako zajam-čio da nećeš samo

ti živjeti vječno i sretno, nego sva-ki od nas tko ljubi poput tebe.

fra Ante Grbeš(Ja Ti vjerujem, Zagreb, 1998.)

POMIŠLJAJ 21

VJERUJEM TI!

ZNATE LI...?

22 POMIŠLJAJ

IZ POVIJESTI ŽUPE

• Da je O. biskup Josip Arnerić, 5. studenoga 1966. godine, prvom župniku Bilica fra Boni Prceli, koji je tada stanovao na Meterizama jer je imenovan i župnikom Meteriza, donio službeni dekret o uspostavi Župe Uznesenja Marijina u Bilicama i dekret o imenovanju župnikom Bilica.

• Da je župnik Bilica fra Josip Klarić, 12. listopada 1975. godine, o svom pastoral-nom radu i o vjerskom životu svojih župljana u župnoj kronici zapisao ovaj podatak: „Prije podne išao sam misiti u župu Bilice. Padala je velika kiša. Ostavio sam automobil na „počivalištu“ ispod jednog bora, i uputio sam se s kišobranom u ruci u crkvu na brdo Pomišljaj. Do crkve sam bio gotovo mokar do kože. Otvorio sam crkvu u 10,30, stresao rosu sa habita i pošao na kor zazvoniti. Dugo sam zvonio, plašio ptice, a ne okupljao vjernike. Ostao sam u crkvi sve do 11,30, a onda onako satrven pomalo u grad. Očekivao sam istu sliku u Dubravi. Na moju sreću ne bijaše tako crno. Kiša je malo prestala i vjernika se nešto skupilo. Bilo ih je pedeset.“

• Da je početkom 1967. godine u Bilicama uvedena misa svake nedjelje u 11 sati i da se do tada obično slavila samo svake prve nedjelje u mjesecu.

• Da je prva pobožnost križnoga puta u Bilicama održana 19. veljače 1967. godine za župnika fra Bone Prcele i da je to svijetu bilo neobično drago.

• Da je, 15. kolovoza 1939.,Frane Mikulandra p. Marka darovao uokvirenu sliku Gospe Sinjske Gospi od Pomišljaja za zdravlje svoje, sina Drage i svoje kćeri Kate. Zbog velike vlage u crkvi slika je propala a novi župnik Bilica fra Tomislav Brekalo nabavio je novu sliku i okvir, 26. svibnja 2011., ispisao isti natpis na pole-đini slike i postavio je na zid u sakristiji.

• Da su seoski bunari u Stublju i Vrulji sagrađeni 1925 godine.• Da su na brdu Pomišljaj bile redovite straže 1508. godine a na jednom malom

nacrtu iz 1782. godine vidljiva su dva polukružna branika i kućica za stražare.• Da je podno brda Gvozdenovo, blizu ceste, 1938. godine otkrivena oveća pećina

u kojoj se našla okamenjena glava, rogovi jelena te dijelovi žare i drugih kostiju koji se sada nalaze u gradskom muzeju.

• Da se prvi put, za vrijeme slavlja Gospe od Pomišljaja – 15. kolovoza 1990., nosio u procesiji hrvatski barjak s trobojnicom.

• Da su prigodom osnutka Šibenske biskupije 1298. godine Bilice pripadale župi Zašvina a imale su samo 10 kuća u kojima je živio 51 stanovnik.

• Da je stara župa Bilice formalno pripala župi Gospe van Grada 1604. godine jer se veliki dio pučanstva razbježao pred Turcima.

• Da je župnik Bilica fra TomislaV Brekalo imao izložbu slika (akvarel) u Franjevač-kom samostanu Svete Marije – Karin od 2. – 15. kolovoza pod nazivom PROZORI I VRATA ZAGORE.

IZ POVIJESTI ŽUPE

Crkva u 14. i 15. stoljeću velikim dije-lom djelovala je preko crkvenih bra-

tovština. Pojavile su se osobito djelova-njem dominikanaca i franjevaca.

U njima su se vjernici uključivali u evangelizaciju, usklađivali svoj dnevni život s ritmom crkvene godine, nasto-jali živjeti u duhu siromaštva i čistoće. Bratimi su birali svoga svećenika, bri-nuli se za oltar i crkvu, prisustvovali u ophodima i obredima, molili večernju svojem zaštitniku, sudjelovali u pjeva-nju, u čemu je znalo biti i natjecanja.

Prema pravilima (matrikula – ma-dre regola), koja u Šibeniku nastaju uglavnom u 15. stoljeću, bratimi su morali uzorno živjeti, o čemu se ispi-tivalo kod primanja, boriti se protiv nepravda, krađa ili psovke. Ulicama su išli ponizno i strpljivo, očiju oborenih s „molitvom na usnama i u srcu“. Po-

magali su bolesne i nemoćne članove, one koji su upali u nenadanu nesreću, siromaštvo, brinuli se za zatvorenike. Bratimi su davali pobude za otvaranje bolnica: U Šibeniku hospital sv. Marije za siromahe blizu crkve sv. Spasa ili za lazaret u Mandalini (ustanovljen 1404. g.) te leprozorij sv. Martina što ga je osnovao biskup Pulšić.

Bratimi su i kulturno djelovali. U Šibeniku su podizali crkve među koji-ma je i župna u Docu. Početkom 16. stoljeća bratimi Gospe od Milosrđa sagradili su renesansnu Novu crkvu na kojoj je radio i Nikola Firentinac.

I po selima je bilo bratovština. Posebno se isticala u Vrhpolju Velike Gospe ili Stomorije. Ona je okupljala vjernike iz Donjeg polja, Krapnja i Ši-benika i djelovala sve do turskih pusto-šenja. Bratovština u Bilicama je imala

POMIŠLJAJ 23

BRATIMI

Stare bratimske grobove (54 grobnice - poklopca) kao spomenik treba sačuvati u izvornom obliku bez dogradnje novih natpisa na novim pločama

24 POMIŠLJAJ

svoj pravilnik (matrikulu) od godine 1452., u kojoj su bili mnogi bratimi iz Šibenika. Zna se za podatak da je Jakov Oletić poklonio 15. 2. 1549. bratovštini Gospe od Pomišljaja vinograd od 2 go-njaja u Zašvinji za 5 misa svake godine, dok bude loze.

Pravilnik bratovštine Gospe od Po-mišljaja nije sačuvan. Danas u Bilicama imaju prijavljena 94 bratima. Bratimi daju svoj godišnji prilog (100 kuna) za potrebe crkve. Od toga novca župa da-ruje svakom bratimu pred Božić svije-ću, lumin, tamjan i kalendar sa 12 lista. Ostatak novca (50 kuna) upotrijebi se za razne crkvene potrebe. Šteta je što nije sačuvan pravilnik i što se bratimi puno više ne uključe u vjerski život župe.

Iz nekoliko službenih dokumenata koji su sačuvani u arhivu župe Gospe van Grada, koji „govore“ o sporu među bratimima, ponešto doznajemo o djelo-vanju bratima u Bilicama.

Tomić

IZ POVIJESTI ŽUPE

Pjevač Mile Piližota, a i drugi, za svetkovinu Velike Gospe pjevali su lekcije na častGospe od Pomišljaja iz knjižice koja je

napisana 1823. godine

POMIŠLJAJ 25

U biskupskoj Kuriji, 3. veljače 1910. u nazočnosti Presvietloga Biskupa

Prikazao se je glavar Bilica iz Vrulje gosp. Jakov Petrović, sa šest drugova, nai-me Erceg Krste p. Tome, Filip Mihaljević p. Mate, Piližota Jure seoski pristav, Krnić Mate p. Pave, Slavica Mate p. Jose, Jakšić Marko Jakovljev, te izložiše što sliedi:

U našoj seoskoj crkvi Gospe od Pomi-šljaja, bio je od pamtivieka običaj, da se na Gospu Kandeloru daje svim bratima, kojih ima okolo 150, blagoslovljenu svieću. Ovo su ove godine uskratili nekim bratimima, kao što su se istina uskratili običajnu bratimsku ručnu svieću, koja se preko svete mise gori za mrtve.

Dodaju, da misle, da je ovo učinjeno zato što su dotični bratimi ove godine, mjesto 10 kruna članarine dali 8 osam kruna, kao što je u skupštini naročito držanoj većina bratima bila zaključila, obzirom na slabo stanje pučanstva, usljed žiloždere i drugih nedaća – a uvjereni su da je ovom sniženom članarinom dostatno proviđeno potrebam crkve i bratovštine.

Ovi dakle zahtjevaju da im se dade kako je i do sada bio običaj, blagoslovljenu svieću kandeloru, i kao i dosad ručnu svieću na misi, kao i što da uživaju ostale blagodati kao i dosad, uz članarinu glasovanu od većine bratima. Ako se pak sumnja da većina ovako nije zaključila, traže, da se pozove druga skupština bratima prigodom prve mise koja bude u njihovoj crkvi te se uspostavi dali je većina za rečeno sniženje starine ili ne, te se prema isplatku odredi.

Ivan Mirić, tajnik

VELIKA GOSPA, 15. kolovoza 1969.Glavna svetkovina u Bilicama na Pomišljaju. Trinaestog kolovoza poslije podne neke

ženske iz Grubišića očistile su i oprale crkvu. Četrnaestog kolovoza sakristan Ivan Grubišić i zvonar Jerko Ćaleta – Car očistili su groblje a ženske iz Grubišića okitile su crkvu. Nekoji su vjernici već počeli dolaziti, pomolili su se Gospi i poklonili svoj dar. Petnaestog kolovo-za na sam blagdan sv. misa je ujutro bila u 10,30 s. Prisutnih je bilo oko stotinu vjernika, nešto i iz okolnih mjesta. Svetih pričesti 5. Poslije podne je u 4 sata pjevač Mijo Piližota pjevao skraćene lekcije, zatim je bila procesija i sv. misa. Prostor između oltara i izložene slike je bio prazan, a tako je isto bio prazan skoro prezbiterij i kor. Ostalo je bilo dupkom puno, zbijeno. Moglo je biti oko 200 do 300 vjernika. Većinom su bile žene. Muškaraca, pa i mladih je bilo surazmjerno malo. Propovijed je održana na jednoj i na drugoj misi. Slika je Gospina skinuta s oltara i postavljena posred crkve poslije jutarnje mise.

fra Ivan Štambuk, župnik

IZ POVIJESTI ŽUPE

26 POMIŠLJAJ

Prepoštovanom Biskupskom Naredniš-tvu – Šibenik, 1910.

Usljed naloga tog Prepošt. Biskup. Ordi-narijata od 9. svibnja tg. Broj 333 na usme-nu prijavu glavara Bilica – Vrulje i šestorice drugova zbog godišnjeg uplatka bratovštine u istom selu izvijestiti je sliedeće:

Istina je, da se u crkvi Pomišljaja na Gos-pu Kandeloru davala i daje svieća blago-slovljena svim bratimim, kojih ima okolo 156, pa se taj običaj gonio i ove godine. Što se nije dalo glavaru i ostaloj šestorici, to su se oni toga prava sami odrekli, kad nedaju go-dišnji iznos od kr. 10 do 31. prosinca, već sami nagovarali i uckali bratime na kr. 8 mje-sto kr. 10. bez da je igda bila sjednica bra-

timska u kojoj se o manjku o komu oni govore, raspravljalo.

Istina je, da se je predlagalo dne 24. studenoga 1908. u glav-noj skupštini pri izboru uprave, da se dokine davanje rakije, vina 4 li-tre i dvie glave kruha s pristane na članarinu kruna 8.

Nitko nije na to htio pristati pa ni isti glavar, niti ijedan od šestorice, već, mi hoćemo baš stari običaj, a kad nas neće smesti ono kr. 8, neće ni te vođe.

Jedino se zaključilo to, da svaki bratim dužan je prvo mjesec dana, i to, na svesvete izjaviti usmeno ili pi-smeno dali se odriče danjka kruha, vina i rakije, i tako daje kr. 8.

Kad bi bratimi zatražili sjednicu e da o tome pretresaju spravan je potpisani u svako doba udovoljiti po pravu i dužnosti, dok prkosu glavara i ove šestorice, koji bi htjeli da im se daje jesti i piti i svijeća i stali na kr. 8. To nemože biti, obzi-rom na troške pogreba, uzdržava-nje crkve i njihove potroške.

Tu sedmoricu u prijavi nijesu vodili dobri ciljevi do bratovštine koja se iz prijave jasno razabire kad vele, da je sjednica bratimska zaključila većinom glasova – dok ne kažu kad je ta sjednica bila i zaključci prihvaćeni.

Pa nadodaju: Ako se pak sumnja da većina nije ovako zaključila, traže da se po-zove druga skupština bratima i.t.d. U tome i stoji njihova lukavština i sazov sjednici do koje bi oni mutili, a to može svak svatiti, da bi ne većina već svi prihvatili, da im se sve daje ko i prvo, a ostati na kr. 8.

Ta što treba sjednica, kad je njihov običaj davati kruna 8 tko neće da uzme rakije, vina i kruha. A to je, što bi oni jedno i drugo htjeli.

IZ POVIJESTI ŽUPE

POMIŠLJAJ 27

U mojem vjerskom životu važnu ulogu odigrala je propovijed ba-

njalučkog biskupa Franje Komarice. Naime, kad je on jednom zgodom po-sjetio moju župu Trn kod Banje Luke čula sam njegovu propovijed i te riječi sam zadržala u svome srcu. To su bile riječi da je potrebno uvijek moliti i da su različite vrste molitava: osobna, molitva u crkvi i zajednička. Ima-la sam tada 13 ili 14 godina. Kada sam poslije te sv. Mise došla kući odlučila sam od tada moliti svaki dan tri puta. Tada još nisam ni pomišljala da bi bila časna sestra. Isus me polako pri-premao za služenje Njemu kroz različite događaje.

Kada sam završila osnov-nu školu postavljala sam sebi pitanje: Gdje dalje? Koji je uop-će smisao moga života? Iako nisam odmah znala odgo-voriti na ta pitanja, jedino što mi je bilo jasno je bilo to da sam željela biti sretna. Mislila sam

da su sretni npr. pjevači i glumci. No, ubrzo sam otkrila ispraznost toga nači-na života. Kupovala sam tako časopise za mlade te ljepila njihove postere na zidu moje sobe. Jednoga dana kad sam gledala slike u jednom od tih časopisa, moje je oko palo na svjedočanstvo jed-

ne časne sestre koja je pisala o svome pozivu. Pročitala sam to njezi-

no svjedočanstvo i čula sam jedno pitanje u svome srcu: Renata, želiš li i ti biti časna sestra? Odgovorila sam Bogu

sada ne, možda kasnije. Zatim sam zatvorila taj časopis i mislila

sam da ću biti mirna. Međutim, to svjedočanstvo mi nije davalo

mira. Bilo je to iskreno pitanje za mene. Od tada

sam počela još više mo-liti i tražiti Božje svijetlo u mome srcu.

I tako sam godinu dana molila i razmišljala o Božjem pozivu da bi jednoga dana pri-je sv. Mise pitala jednu sestru Klanjateljicu Krvi Kristove

(jer su one bile u mojoj

SVJEDOČANSTVO

SVJEDOČANSTVO „BILIČKE“ ČASNE SESTRE RENATE RELJA KOJA JE PRIMILA, 4. RUJNA 2011., VJEČNE ZAVJETE U TRNU KOD BANJE LUKE

SVE JE BOŽJE DJELO U MOJEM ŽIVOTU I ZNAM DA JE ON UVIJEK BIO SA MNOM!

28 POMIŠLJAJ

župi), kako mogu postati časna sestra. Roditelji o tome još nisu ništa znali. Kada sam im to priopćila da želim poći u samostan moja mama je cijelu noć plakala. Sestra iz moje župe mi je rekla da napišem molbu i da raz-govaram, sa sestrom Provincijalkom o mojim motivacijama. Ja sam to uči-nila. To vrijeme je bilo vrijeme rata u Bosni, pa smo se morali svi zajedno preseliti u Hrvatsku. Kad smo došli u Šibenik ponovno smo uspostavili kontakt s tim sestrama i samo nakon 3 mjeseca provedenih s roditeljima u Šibeniku, ušla sam u samostan sesta-ra Klanjateljica Krvi Kristove u Zagre-bu. Imala sam tada 16 godina. Kroz 4 godine išla sam u srednju školu kao kandidatica i samo sam zadnjih 6 mje-seci bila postulantica. Međutim, prije odluke ulaska u novicijat rekla sam sestrama da idem kući. Jednostavno sam u sebi i dalje željela biti sestra ali nešto mi je nedostajalo što tada nisam znala izraziti. Te sestre su mi rekle da se uvijek mogu vratiti.

Zatim sam se vratila u Šibenik i za-počela sam drugi način života koji je za mene bio sasvim drugačiji. Tražila sam posao i našla sam ga u Zagrebu gdje sam 2 godine radila s napušte-nom, bolesnom, socijalno ugroženom djecom i mladima. Na tom poslu sam se naučila davati sebe jer sam za tu djecu i mlade bila osoba koja se za njih brinula na svim područjima. U tome

sam našla radost. Dok sam s njima radila a posebno u slobodno vrijeme osjećala sam da trebam neku zajedni-cu mladih gdje se zajedno moli, pjeva, razgovara i ujedno čini dobra djela za druge. Našla sam je na Kaptolu 9 kod franjevaca u Frami. Bila sam jako sret-na za tu mogućnost susreta 2 – 3 puta tjedno. To je bila oaza moga života i snaga za moj rad s djecom i mladima. Gospodin je želio da učinim jedan ko-rak više. Bilo je dobro da radim, da se družim s mladima ali u sebi sam osjećala potrebu i želju da donesem konkretnu životnu odluku. Tada više nisam razmišljala o samostanu nego više o obiteljskom životu.

Na početku jubilarne 2000. godi-ne kada sam znala da ću s Framom poći u Rim na susret mladih iz cijelo-ga svijeta s papom, molila sam Isusa da mi na tom hodočašću da milost da spoznam koji je moj životni put. Prije odlaska na put naglo sam se raz-boljela ali unatoč tomu odlučila sam poći na to hodočašće. Tako smo prije Rima prošli kroz Asiz, grad sv. Fra-nje, i tamo smo prospavali jednu noć. Kad smo se probudili osjećala sam se još gore i morala sam hitno poći liječniku. Došavši u bolnicu, liječnik mi je savjetovao da se vratim nazad u Hrvatsku ili da ostanem u bolnici. Nisam na to pristala, nego sam poput Abrahama vjerovala da će mi Bog u toj kušnji pomoći. Liječnik mi je dao

SVJEDOČANSTVO

POMIŠLJAJ 29

samo neku gorku tekućinu da popijem i još jednu za poslije i to je bilo sve. Poslije sam osjećala glad i zaželjela sam s prijateljicom poći na picu. Ali pater koji nas je odveo i doveo iz bol-nice nama je predložio da odemo kod časnih sestara koje su tamo živjele. To su bile sestre Franjevke Marijine mi-sionarke. Nikada neću zaboraviti tih 20 minuta razgovora sa sestrom koja nas je primila i dala nam doručak. U razgovoru s njom o načinu života sestara otkrila sam da je to ono što tražim i želim živjeti u potpunosti. A kada je rekla da sestre žive u Bosni u mom srcu je već je bilo sve odlučeno.

Dogodilo se pravo čudo vjere jer sam i tjelesno ozdravila i mogla sam nasta-viti hodočašće u Rim.

Kad sam se vratila u Zagreb, bila sam jako radosna da sam dobila mi-lost za koju sam molila. Preostalo mi je još pronaći adresu sestara u Bosni. Nju mi je pronašla sestra koja je bila moja magistrica kod Klanjateljica Krvi Kristove, jer sam se njoj obratila za pomoć. Ona mi je rekla da sestre Franjevke Marijine misionarke žive u Odžaku. Prvi put sam posjetila sestre u siječnju 2001. i željela sam odmah poći u samostan ali su mi sestre sa-vjetovale da malo sačekam jer i one

SVJEDOČANSTVO

Č. s. Renata Relja (u sredini) sa ocem Nikolom, majkom Marijom i č. s. Provincijalkom iz Poljske

30 POMIŠLJAJ

SVJEDOČANSTVO

mene moraju upoznati. Tako sam krajem listopada došla u Odžak i 15. studenoga sam ušla u prednovicijat. U Odžaku sam provela samo godinu dana a onda sam pošla u Lyon gdje sam nastavila drugu godinu predno-vicijata i intenzivno sam učila francu-ski jezik. Tomu je slijedio novicijat u mjestu Provins udaljenom od Pariza 100 kilometara gdje sam provela 2 godine. To je vrijeme u kojem sam se s još većom odlučnošću opredijelila da želim dati svoj život za Isusa Kri-sta. Tako sam u rujnu 2005. položila prve zavjete.

Nakon 3 godine koje sam provela u Francuskoj dobila sam poslanstvo

da idem u Sloveniju. Tu sam studira-la teologiju i kad sam završila studij došla sam ponovno u Odžak gdje se nalazim već 2 godine.

Zahvalna sam Gospodinu da ži-vim u Njegovoj blizini već skoro 20 godina otkako sam počela svaki dan moliti i za 10 godina boravka u našoj Družbi. Sve je Njegovo djelo u mom životu i znam da je On uvijek bio sa mnom, Neizmjerno sam mu zahval-na da sam upoznala sestre Franjevke Marijine misionarke i da tako mogu biti sestra svakom čovjeku na ovoj ze-mlji bez obzira na rasu, kulturu, jezik i tradiciju. Preporučujem se u vaše molitve već sada.

Franjevke Marijine misionarkeMeđunarodnu zajednicu Franjevki Marijinih misionarki, utemeljila je francuska

redovnica blažena Marija od Muke Kristove u Indiji 1877.Družba sestara je nastala iz misijskih potreba Crkve u 19. stoljeću, a njezin prvi

cilj je evangelizacija kroz molitvu i apostolat, darivajući potpuno svoj život za Crkvu i spasenje svijeta.

Danas Družba broji više od 7000 sestara iz 82 naroda na svim kontinentima u 77 država. U Provinciji koja obuhvaća centralno-istočnu Europu, sestre žive u 30-tak zajednica u 8 država: Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, Ukrajini, Poljskoj i Rusiji.

Godine 1997. sestre Franjevke Marijine misionarke došle su u Bosnu i Hercegovi-nu i po želji kardinala Vinka Puljića, naselile se u Odžaku.

Sestre su angažirane na pastoralnom, odgojno – obrazovnom, zdravstvenom, socijalno – karitativnom području, promičući i međureligijski dijalog, mir, pomirenje i pravednost. Surađuju sa skupinama ili pojedinim volonterima.

Kao misionarke spremne su ići svuda i doći do svih kako bi navijestile Radosnu vijest tamo gdje Krista ne poznaju, služiti tamo gdje je Crkva manje nazočna – po-sebno najsiromašnijima, napuštenima, preseljenima…

Za više informacija sestre su dostupne i na internetu: http: // www.fmm.org

POMIŠLJAJ 31

SVJEDOČANSTVO

Nema veće radosti na Nebu od slike vjernog katolika na zemlji koji se, unatoč tome što

ne vidi duhovni svijet, odano bori protiv nevid-ljivog Neprijatelja nevidljivim oružjem i na strani nevidljivih prijateljskih snaga koje ga podupiru.

To je veličanstven prizor, jer je to prizor svetosti koji nije moguće postići mimo Božje volje. To je čudo Kristova otkupljenja.

Odano povjerenje u nevidljivu Božju moć, u neopipljivu potporu koju nam on daje po na-šoj vjeri, nadnaravne je prirode i moguće je samo po Njemu i zbog Njega.

Biti u dodiru s nebeskim snagama dobra jest nadnaravan čin i dopušta nam, kao običnim smrtnicima, sudjelovati u nečem nadnaravnom.

Biti svjesno aktivan u toj duhovnoj vojsci čini čovjeka nadnaravnim pred niskim silama zla, jer je po vjeri uzdignut na visinu Božjega anđela na području duhovnog ratovanja.

Čak i najmanji na zemlji, ako se bori u savr-šenoj poslušnosti našemu Gospodinu Isusu Kri-stu, našemu Bogu, sposoban je poraziti najve-ćeg diva pakla. Nema granica moći koja je dana Božjim izabranicima za borbu protiv Sotone.

Kada bismo samo malo poznavali svoju vjeru, kojoj kao kršćani pripadamo, bili bismo najsretniji i najodaniji vjernici. Svijet nas zavara-va tako da gubimo najvrjednije vrijeme u životu. To je sve dio plana Neprijatelja, po kojemu on crpi snagu krštenih ljudi, navodeći nas da pre-vidimo i zanemarimo darove svoje vjere.

Tužno je vidjeti kako kršćani koji su odlučili slijediti putove svijeta mrze i toliko gaze Božje veličine. To je kao da gledamo Isusa ponovno raspeta, kao da gledamo kako mu opet čavli-ma probijaju ruke.

IMAJMO BESKRAJNO POVJERENJEU NEVIDLJIVU BOŽJU MOĆ

Strašno je gledati Kristova vojnika koji ima i potrebnu odoru i oružje, ali je izgubljen u cirkusu ovoga svijeta, kako prostituiranjem s lažnim bogovima svijeta, kao što su novac, prestiž, slava, politička moć i zadovoljstva, iskvaruje dušu, otvrdnjuje srce i čini ga neo-sjetljivim na vjerske aktivnosti, što vjernika pre-tvara u izdajnika.

Pronalaženje svoga mjesta i dužnosti u Božjoj Crkvi samo je pitanje razumijevanja pr-voga od svih pravila koje glasi: Bog zna, a on je Onaj koji jest.

No, kamo nas to vodi? Vodi nas do razu-mijevanja činjenice da nam predanje u Njego-vu svetu volju daje mir i sigurnost u spoznaji da smo pod krilima njegove ljubavi i zaštite i da on ima savršen plan za nas.

Što to znači predanje u njegovu volju? Kako to djeluje u životu?

To je vjerovanje da je Isus Bog, ispovijeda-nje naše vjere. To je prihvaćanje otajstava naše katoličke vjere bez preispitivanja, i odvažnost da se pokoravamo tim otajstvima unatoč na-

Svjedočanstvo Marina Restrepoa, obraćenog katoličkog misionara i laika

32 POMIŠLJAJ

kao dar, kao poslanje čiji smo mi dio – po-slanje nad poslanjem – poslanje spašavanja duša. Ne može postojati veće poslanje na ze-mlji od poslanja spašavanja duša.

Spašavanje duša automatski podrazu-mijeva istinsku bitku protiv neprijatelja duša – Sotonine vojske palih anđela. Tu bitku pro-tiv neprijatelja duša ne možemo nikako voditi bez savršene svijesti o odgovornostima koje ona uključuje. Ovdje ulazimo na područje bit-ke koje zahtijeva najveću pozornost. Moramo sebe pripremiti kao savršeno poslušne vjer-nike kako bismo se suočili s takvom vojskom oholosti, neposluha i zla.

Stoga, jedini način na koji se možemo suočiti s Neprijateljem jest da potpuno pre-kinemo svaku vezu s njim. Istina je da dokle god živimo u ovome smrtnome tijelu, živimo na području grijeha i nema načina na koji može-mo prijeći cijeli put svoga progonstva bez po-srtaja; ali dokle god se budemo opirali rukama neprijatelja koji nas pokušavaju gurnuti u pad, pokazujemo da naš pad nije dragovoljan, nego neizbježan dio bitke. Tako možemo biti ranjeni vojnici, koje odnose u bolnicu pomirenja, ali

šoj tvrdoglavosti i ponosu. To je nasljedovanje učenja Evanđelja kao naše savršene istine po kojoj trebamo živjeti. To je podređivanje Bo-žanskim zakonima što ih je Bog objavio Moj-siju u gorućem grmu. To je poimanje nauka kao zemljovida na kojemu slijedimo svoje pu-tovanje na ovoj zemlji progonstva. To je prihva-ćanje da trebamo živjeti svoj vjerski život bez svjetovnih praksa i bez robovanja buntovnim strastima tijela. To znači pripadati Bogu, a ne Đavlu ovoga svijeta.

Ako smo svjesni i potpuno prožeti spozna-jom vjere, sposobni smo ići stopama našega Spasitelja Isusa Krista i bit ćemo kadri svladati sve prepreke na koje naiđemo na hodočasnič-kom putu ovoga zemaljskog života.

Pronaći katoličku vjeru svjesno, znači do-živjeti osobito iskustvo Isusa. To znači doživjeti obnovu u kojoj sav sadržaj blaga naše vjere počinje dobivati savršen smisao u duši i srcu te počinjemo živjeti život s Bogom, u kojemu je sve povezano s njegovom slavom bez obzi-ra na prirodu stvari ili njihove okolnosti.

Shvatiti moć katoličke vjere znači pronaći najčudesniju moć, znati da nam je ona dana

SVJEDOČANSTVO

U samostanskoj dvorani na Šubićevcu, 2. VII. 2011., veliki broj vjernika pažljivo je slušao zanimljivo i poučno Marinovo svjedočanstvo

POMIŠLJAJ 33

Marino Restrepo rođen je u gradiću Ansermi (Caldas), smještenom na andskim visinama u zapadnom dijelu Kolumbije i okruženom plantažama kave. Kada je imao četrnaest godina otišao je na školovanje u Bogotu i ondje završio srednju školu. U dva-deset prvoj se oženio i odselio u Hamburg, gdje je završio studij glazbe i umjetnosti.

Poslije šest godina boravka u Nje-mačkoj vraća se sa suprugom i dva sina u Kaliforniju, gdje je stekao svjetsku slavu i živio vrlo imućno. Od kada je otišao iz rodnoga grada, živio je bez Boga te usvo-jio sve navike hipijevskog života – drogu, istočnjačke poganske prakse i sve vrste ezoterije i praznovjerja.

Prilikom jednog posjeta obitelji, za Bo-žić 1997. godine, oteli su ga trgovci drogom i tražili za njega golem novac. U zatočeniš-tvu je proveo šest mjeseci, bio osuđen na smrt i prošao kroz mnoge kušnje. U toj pat-nji doživio je mističan susret s Isusom i nje-gov se život iz temelja promijenio. Božjom je milošću spašen i od tada živi dosljedno život vjernika katolika.

Priča o njegovu životu brzo se širila i nadahnjivala mnoge katolike diljem svijeta. Nema nikakve dvojbe da je njegovo obra-ćenje i život djelo Božjega milosrđa, što po-tvrđuje i njegov biskup.

Marino je danas katolički misionar laik. Već dvanaest godina putuje svijetom i u svim župama u koje je pozvan svjedoči svoje obraćenje. Za manje od četiri godine njegov se apostolat, zvan „Pelegrinos del Amor“ (hodočasnici ljubavi) proširio u dva-deset jednoj zemlji svijeta.

U Hrvatskoj su tiskane njegove tri knji-ge: Iz tame u svjetlost, Katolici i utjecaj Novog doba i Katolici, probudite se!.

koji se odande mogu vratiti na bojišnicu. Po oproštenju naših grijeha mi ćemo ozdraviti, oporaviti se i bit će nam vraćena snaga za na-stavak borbe.

Da bi razumio ovaj vojni duhovni jezik, čovjek mora prvo shvatiti što znači prihvatiti ulogu vojni-ka. U protivnom će zaći na intelektualno područ-je, koje će samo potaknuti carstvo mašte i hraniti ljudske tlapnje te tako pretvoriti cijelo djelovanje iz duhovne bitke u puku očaravajuću dolinu uzvi-šene teologije. Može uzeti stvarnost onoga što se ovdje duhovno iznosi i pretvoriti je u bogatu pustolovinu sofisticirane ljudske znatiželje.

Posjedujemo urođen smisao za usvajanje istina, koji je poput snažnog tonika za našu ta-štinu, koji je jednak bilo kojoj vrsti duhovnog poticaja što umiruje potrebu za hranjenjem duše. Dakle, prepoznajemo nešto kao istinu i to tako cijenimo, prihvaćamo, prihvaćamo kao duhovnu hranu, ali ne živimo po toj istini.

Ta prijetvorna narav upravlja srcem brojnih katolika koji nisu imali pravi osobni odnos s darovima Duha Svetoga i koji, stoga, nemaju nikakvih milosti, nemaju pojma o snazi koju im je dala Crkva po svetim sakramentima.

SVJEDOČANSTVO

Nakon svjedočanstva Marino se sastao sa fratrima i sa don Olegom u samostanskom blagovalištu

CRKVA, VJERA I BOG NAS VRAĆAJU SAMOM IZVORU ŽIVOTARazgovarao sam s Milenom i postavio joj nekoliko kratkih pitanja: o životnom izboru; umjetnosti; odnosu umjetnosti i vjere; vjeri, Bogu i Crkvi; duhovnom životu; našoj župi Bilice i njenoj poruci za sve nas. Evo što nam je ona odgovorila i što nam poručuje.

Rođena sam u Šibeniku 1979. godine, gdje sam

završila osnovnu i srednju školu. Upisujem Akademiju likovnih umjetnosti u Zagre-bu, gdje sam diplomirala ki-parstvo 2007. godine. Posli-je završenog studija vraćam se u Šibenik, gdje radim kao učitelj likovne kulture.

Moj izborOd malih nogu na po-

dručju likovno umjetničkog izražavanja osjećala sam se kao svoj na svome. Spletom okolnosti poslije osnovne škole upisujem srednju Pro-metno-tehničku školu, a ne neku drugu koja bi možda više odgovarala daljnjem usmjeravanju, dijelom zbog nepostojanja srednje Umjet-ničke škole u Šibeniku.

P r o m e t n o - te h n i č k a škola donijela je sa sobom dobre stvari, a isto tako i spoznaju da to nije područ-je mojih interesa. Vrijeme je prolazilo, događaji, susreti i situacije su se nizale i put se razbistrio…

Na prijemnom na Aka-demiji likovnih umjetnosti

bila sam tri puta i treći put sam primljena. Nakon prva dva puta želja nije bila po-ljuljana, već je bila svaki put jača i zrelija. Kako bi se re-klo „to je bilo to“.

Od vremena upisa na Akademiju do danas izla-gala sam na više od tride-set skupnih i tri samostalne izložbe u Šibeniku, Zagre-bu, Zaprešiću, Osijeku, Sla-vonskom Brodu, Koprivnici, Gorskom Kotaru, Vinkovci-ma, sudjelovala sam na više likovnih kolonija i radionica,

a bila sam i voditelj kiparskih radionica na MDF-u.

Neka od izlaganih djela bila su tematski određena samom zadanom temati-kom izložbe, npr. Izložba na temu Pasije, gdje sam izla-gala skulpturu „Job“ u pri-

Razgovor s Milenom Mikulandra, magistrom kiparstva

CRKVA, VJERA I BOG NAS VRAĆAJU SAMOM

IZVORU ŽIVOTA, JEDNO-STAVNOSTI I SPOZNAJI DA IZNAD SVEGA STOJI

BOŽJE LICE PRED KOJIM SMO SVI JEDNAKI, KOJI POZNAJE NAŠE ČEŽNJEI NE ODUSTAJE OD NAS fra Julijan Ramljak, terakota

34 POMIŠLJAJ

RAZGOVOR

POMIŠLJAJ 35

RAZGOVOR

rodnoj veličini, a ostale su nastale u procesu stvaranja iz osobne priče, pa je tako cijeli jedan ciklus radova „Pletenica“ posvećen uspo-meni na Dida.

O umjetnostiUmjetnost je percepcija

svega što je oko mene, nera-skidiv dio. Uvijek je prisutna u bilo kojem obliku, u filmu, u likovnoj umjetnosti, vizual-nom dojmu, poeziji, glazbi, dobrom tekstu, u razgovoru, pa i u misli. A kiparstvo kao medij izražavanja sam iza-brala, jer sam u njemu vidje-la najviše mogućnosti za svoj senzibilitet, odnosno povela sam se i fascinirala time što svaka emocija, svaka misao, „daleka“ uspomena može postati opipljiva i stvarna. Umjetnost uvijek pronađe način da me vrati meni samoj i izvuče najbolje iz mene.

Umjetnost i vjera u sa-mom startu nisu imale do-dirnih točaka ili jesu ali ih tada nisam uočavala, a kako vrijeme prolazi te dvije osi su se počele prožimati i više se ne mogu odvojiti, što je re-zultiralo time da više razmi-šljam o kiparstvu kao kom-ponenti vjere.

Za mene je umjetnost odgovornost, Božji dar, koji čovjek treba njegovati i razvijati, blagoslov za koji čovjek treba biti hrabar i u

trenucima malovjernosti, kriznih faza pronaći vjeru i nastaviti „hodati“.

Mnogi ljudi gledaju na umjetnost kao razbibrigu, a kao učitelj likovne kulture uo-čavam koliko se malo pridaje pažnje likovnom odgoju. Do-voljno je spomenuti da je u osnovnoj školi samo jedan sat likovne kulture tjedno.

Smatram da treba osvi-jestiti društvo da osim što djeca uče o zakonitostima uočavanja i služenja likov-nim tehnikama da isto tako njeguju osjetilni, taktilni do-življaj, daje im se mogućnost da budu kreativna, da izraze emociju, da stvore i oblikuju jedan svoj svijet, što uvelike pridonosi formiranju ličnosti djeteta. Ponekad je baš to put kojim ljudi trebaju poći i usmjeriti se u životu.

Umjetnost i vjeraUmjetnost i vjera su se

stoljećima prožimali i nasta-la su velika umjetnička djela u kiparstvu s biblijskom te-matikom, npr. Meštrovićev Job; Michelangelova Pieta, Mojsije i David; Rodinova Vrata pakla i mnoga druga. Meni kao umjetnici je isto tako izazov kroz kiparsku materiju razmišljati o vjerskoj tematici, pa se i kroz moj rad provlače djela kao što su već prije spomenuti Job, fra Julijan, Isus na križu i drugi.

Skulptura iz ciklusa »Brat«;tkanina, drvo i stiropor

Žena, terakota

36 POMIŠLJAJ

Isto tako se nadam da ću u budućnosti kroz ljubav pre-ma kiparstvu oblikovati, izra-ziti i materijalizirati veća dje-la, čime bi dala svoj doprinos župi i slavljenju Gospodina.

Često dolazim u crkvu Gospe od Pomišljaja, jer je to crkva mog djetinjstva, moga mjesta, a tu su i moji pokojni sahranjeni.

Moja obitelj i stričeva obi-telj brinu se o crkvici Gospe Pomoćnice kršćana dugo godina. Svake godine okupi-mo se dan prije Duhova i pro-vedemo cijeli dan u čišćenju i uređivanju crkvice i prostora oko nje. To je za svakoga od nas intiman i blizak trenutak kojeg smo svi u obitelji svje-sni i za koji smo zahvalni.

Svatko od nas ima emo-ciju koju nosi, a veže ga za crkvicu i Gospu, pa tako imam i ja, i sigurno da je dio i moje „povijesti“ koja me čini čovjekom kakva jesam.

Zašto vjerujemPostavili ste mi pitanje:

„Što Vas potiče na jedan bolji, praktičniji vjerski život u ovom našem nemirnom i previše materijaliziranom vremenu?“ na što ću Vam odgovoriti da je to upravo jedan od razloga, nemirno, površno, materijalizirano vrijeme u kojem se istin-ske vrijednosti s lakoćom zanemaruju i predmet su izrugivanja. A Crkva, vjera i Bog nas vraćaju samom izvoru života, jednostavno-sti, vrijednostima i spoznaji da bez obzira gdje smo, tko smo i kuda idemo iznad svega stoji Božje lice pred kojim smo svi jednaki, koji poznaje naše čežnje i ne odustaje od nas.

Naša župaŽupa Bilice ima jako

puno mladih ljudi, djece i osobno mislim da bi treba-lo poraditi na tome da se ti naraštaji okrenu vjeri i da se oslobode predrasuda da u crkvu idu samo starije žene i ljudi koji imaju pro-blema. Svjedok sam tome da se vjera svodi na to da

Kiparska radionica 50-og MDF, Šibenik

Četvrta, ciklus radova»Pletenica«, pleksigas

Treća, ciklus radova»Pletenica«, tkanina

RAZGOVOR

POMIŠLJAJ 37

crkva služi za obred kršte-nja, vjenčanja i sprovoda, a štovanje sv. Mise svake ne-djelje za mnoge graniči s fa-natizmom. Često se pitam, pa zašto je tim ljudima onda toliko stalo da se vjenčaju u crkvi, a kad krene razgovor o Bogu, vjeri tada s lakoćom odmahuju rukom, a i Božje ime često im je prisutno u psovkama.

Sve što može jedan vjer-nik kao pojedinac učiniti jest to da bude dosljedan vjeri, Bogu i Crkvi i kao takav biti primjer svima. Isto tako po-trebno je angažirati se u cr-kvenom životu na području koje njemu kao pojedincu s određenim afinitetima naj-više odgovara. A mi kao za-jednica vjernika molitvom, organiziranjem hodočašća, odlascima na duhovne ob-nove, susretima mladih, čita-njima i razmatranjima Sveto-ga pisma, pjesmom, strplje-njem i razgovorima trebamo se ujediniti i pomoći duhov-nom rastu naše župe.

PorukaSvim župljanima Bilica i

njihovim obiteljima želim Sre-tan i blagoslovljen Božić. Svi-ma želim čisto i otvoreno srce u kojem će maleni Isus pro-naći mjesto i osvijetliti njihovo biće, život i put kojim hodaju.

Prirediofra Tomislav Brekalo

Prva i druga, ciklus radova »Pletenica«, terakota i kamen

Čuvari, terakota

Prostorne instalacije, postav izložbe u Koprivnici, tkanina i stiropor

RAZGOVOR

A POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPEŠIBENSKE ČASNE SESTRE

DRUŽBA SESTARA FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE - ŠIBENIKŠibenik je sjedište i

mjesto ustanovlje-nja najstarije hrvatske redovničke zajednice, Družbe sestara fra-njevki od Bezgrješne ili Šibenskih franjevki. Družba sestara franjev-ki od Bezgrješne spada u veliku obitelj Trećeg samostanskog Reda sv. Franje Asiškoga. Svoj početak bilježi u 17. stoljeću, 1673. kada je u vrijeme turskih osvajanja utemeljiteljica Družbe s. Klara Mara Žižić došla iz Promine, koja je bila pod turskom vlasti, u Šibenik koji je bio pod vlasti Mletačke Republike i započela je pod okriljem franjevačke provincije Bo-sne Srebrene život posvećen Bogu prema Pravilu sv. Franje za Treći samostanski

red, potvrđen od pape Leona X. Zajednica okupljena oko majke Klare Žižić započela je, uz odobrenje tada-njeg šibenskog bisku-pa Ivana Dominika Callegarija, svoj hod kroz povijest koji tra-je do današnjih dana. Majka Klara umrla je 1706. godine na veliku glasu svetosti i poko-pana je u franjevačkoj crkvi sv. Lovre u Šibe-

niku. Za nju je na dan njezine smrti, 21. rujna 2004., otvoren u Šibeniku biskupij-ski kanonski postupak za proglašenje bla-ženom i svetom.

Svojim višestoljetnim postojanjem i djelovanjem zajednica Šibenskih fra-njevki postala je osobitim dijelom izvor-

Vlado Šerić, Majka Klara Žižić

Šibenik, 1935. godine

38 POMIŠLJAJ

POMIŠLJAJ 39

ne hrvatske duhovne baštine. Po svojoj franjevačkoj duhovnosti utemeljenoj na idealu evanđeoskog načina života s izra-zitim naglaskom na siromaštvu, pokori i zajedništvu zajednica je svoje poslanje prepoznavala u služenju siromašnijim slojevima ljudi, bolesnima, starima i umirućima. U svom hospiciju sestre su od samih početaka, počevši od svoje ute-meljiteljice majke Klare, pružale sve do druge polovice 20. st. besplatno prenoći-šte i okrjepu seljacima koji su iz Zagore dolazili u Šibenik zbog raznih potreba. “Knjiga posjetitelja” spominje kako je jedne godine pred Prvi svjetski rat kroz hospicij prošlo preko 5000 putnika. Da bi mogle prehraniti sve koji su pokuca-li na njihova vrata, sestre su odlazile u prošnju. Odlaženje među narod redovito je bilo popraćeno poučavanjem u vjeri, ne samo riječima, nego nadasve primje-rom vlastitog Bogu posvećenog života po redovničkim zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće. Tako su sestre us-postavile posebna bliskost s narodom koja ni do danas nije iščezla.

Priredba za Božić

Priredba za Majčin dan

Zavjetovane sestre s biskupom Srećkom Badurinom, u Šibeniku 12. rujna 1991. godine

Prema povijesnim izvorima vidimo da su se sestre kroz dugo razdoblje bavile tkanjem, sve do 1966., i drugom kućnom radinosti. U umijeću tkanja poučavale su djevojke i žene. Poučavale su ih i u kršćan-skom nauku na hrvatskom jeziku, osobito one iz siromašnijih obitelji. Godine 1900. otvorile su u Šibeniku obdanište za djecu. Posebnu brigu i skrb vodile su za ratnu siročad nakon Prvog i Drugog svjetskog rata. Briga i skrb za djecu ostala je do da-nas jednom od glavnih djelatnosti Družbe. Odgojna djelatnost provodi se u dječjim vrtićima „Brat Sunce“ u Šibeniku, Zagre-bu, Primoštenu i Podstrani kod Splita.

Od značajnih godina za život Druž-be svakako treba spomenuti 1930. kada sestre po prvi puta počinju djelovati izvan Šibenika. Te godine sestre Kongregacije Bezgrešnog začeća iz Senja uputile su im molbu za sjedinjenje. Molba je prihvaće-na i od Svete Stolice potvrđena te u Se-

nju otvaraju novicijat i odmah počinju s radom dječjeg obdaništa a 1934. otvaraju i internat za gimnazijalke - Dom svete Te-rezije, koji je djelovao do zabrane takvih ustanova 1948. godine. Tada je zabranjen i rad dječjih vrtića. U Šibeniku su također sestre otvorile internat za djevojke pred Drugi svjetski rat (1937.-1938.), ali je usli-jed oštećenja nastalih bombardiranjem 1943. prestao s radom.

Slijedeći svoju tradiciju poučavanja u vjeri i odgoja ženske mladeži sestre se da-nas bave katehizacijom - predaju vjerona-uk u osnovnim i srednjim školama, uklju-čene su u župski pastoral i doprinose od-goju ženske mladeži održavajući prigodne duhovne obnove za djevojke osnovnih i srednjih škola, njeguju bolesne i nemoćne u staračkim domovima i bolnicama, vode liturgijsko pjevanje, uređuju crkve, rade u domaćinstvu i uključuju se u rad u me-dijima i crkvenim učilištima. Djeluju na

ŠIBENSKE ČASNE SESTRE

Hodočašće sestara i novakinja u Asiz (Rivotorto), 2003. godine

POMIŠLJAJ 41

raznim mjestima u više (nad)biskupija: u šibenskoj biskupiji, splitskoj i zagrebačkoj nadbiskupiji te u inozemstvu.

Za vrijeme Domovinskog rata (1991.-1995.) sestre su radile s prognanicima u ši-benskom prognaničkom hotelskom naselju Solaris, u vodičkom hotelu Imperial te u splitskim hotelima Lav i Duilovo. U samo-stanima u Podstrani kod Splita, u Zagrebu, Primoštenu i Šibeniku pružile su smještaj i pomoć brojnim prognanicima i izbjegli-cama. Tako se ponavlja povijest da žive s narodom, s kojim zajedno trpe, mole, tješe ga, stradaju, plaču i nadaju se vjerujući i zalažući se za bolju budućnost.

Znajući da uspješnog apostolata nema bez brižljivo njegovanog duhovno-molitve-nog života, kao i bez pravog zajedništva

velik naglasak stavlja se na svakodnevno slavljenje euharistije, zajedničku molitvu časoslova naroda Božjega, molitvu kruni-ce Blažene Djevice Marije, križni put, raz-matranje, česti pohod i poklon Presvetom Sakramentu i druge pobožnosti kojima je isprepleten svakodnevni život i rad.

Kao osobiti izraz odanosti Majci Bož-joj Družbu je od samih početaka stavila pod njezinu zaštitu utemeljiteljica majka Klara Žižić, o čemu nam svjedoči staro-drevna Gospina slika s djetićem Isusom iz 16. st. koja se nalazi u samostanskoj ka-peli kuće matice u Šibeniku (štuje se kao Gospa od Zdravlja), a i sve samostanske kapele redovito su posvećene Majci Bož-joj (Bezgrješnoj).

s. Terezija Zemljić

Djevojke iz Bilica koje su zainteresirane za redovnički život mogu se javiti na adresu:Ulica Majke Klare Žižić, HR – 22 000 Šibenik • Tel. +385 /22/ 401040 ili 401044

e-mail: sestre-franjevke-sibenik@si.htnet.hr

DV Brat Sunce iz Primoštena

42 POMIŠLJAJ

PRIRODA GOVORI O BOGU

Jedan od sinonima za ljeto i mediteransku pre-

hranu svakako je smokva, voće koje još uvijek nije dobilo važnost kakvu za-služuje s obzirom na nutri-tivne vrijednosti koje ima.

Smokva (ficus cari-ca) iz porodice dudova (morceae) raste kao veliki listopad-ni grm ili manje drvo, podrijetlom je iz jugoistočne Azije i istočnog Sredozemlja. Na-rodni su joj nazivi: smokvenica, smo-kvina, smoka, figa, glušac, sikimora… Danas se najviše uzgaja u zemlja-ma sredozemnog pojasa, pa tako i duž naše obale. Za-hvalna je za uzgoj, uspijeva i na krše-vitom tlu. Dosta je rasprostranjena, pa uspijeva i u uvjetima umje-reno kontinentalne klime. Vrijednost smokve kao hrane i lijeka spominje se još u staroegipatskim me-

SMOKVAdicinskim spisima. U sta-roj Grčkoj bila je jedna od glavnih namirnica u pre-hrani, dok su je u Rimu smatrali svetim voćem.

Danas ima oko 600 različitih vrsta ovog voća. Zbog specifičnog okusa, ali i bogate nutritivne vri-

najčešće kao džem, kom-pot i fermentirano piće, pa je tako dostupna cijele godine. Plod smokve je mesnat, sladak, kruškoli-kog oblika, zelene do lju-bičaste boje.

Svježi zreli plodovi smokve imaju najviše

vode, i do 80%, 10-15% voćnog šećera, sadrže i pektine, or-ganske kiseline, vi-tamine i minerale. Kalorijska vrijed-nost svježeg ploda je 57 kcal/100 gr, za razliku od suhih smokava koje sadr-že 213 kcal/100 gr. Smokva je bogata kalcijem, magnezi-jem, fosforom, po-sebno kalijem koji dominira. Omjer kalcija i magnezija od približno 2:1 upravo je propor-cionalan omjeru

ovih minerala u našem organizmu, poglavito ko-stima. Magnezij je izuzet-no važan za metabolizam mišićnih i živčanih stani-

jednosti, omiljeno je voće svih generacija. Može se konzumirati svjež plod, ali i kao osušena smokva, te u prerađenom obliku,

POMIŠLJAJ 43

PRIRODA GOVORI O BOGU

ca, za normalan rad srca i regulaciju elastičnosti krvnih žila, a samim tim i bolju regulaciju krvnog tlaka, djeluje antistresno.

Od vitamina najviše je zastupljen beta karoten, ali i vitamini B skupine. U svježim zrelim smokva-ma ima nešto C vitamina, dok ga sušene smokve sa-mim postupkom sušenja gube. Visoke koncentra-cije jednostavnih šeće-ra: glukoze i fruktoze u smokvama predstavljaju zdraviju zamjenu za bijeli šećer. Napokon, smokva je bogata i vlaknima, pa se savjetuje za regulaciju probave (purgativ). Re-cept za regulaciju proba-

ve: isjeći 3-4 suhe smokve i 3-4 suhe šljive, preliti sa 200 ml vode, ostaviti stajati preko noći. Ujutro procijediti i konzumirati (poput kompota). Terapi-ja traje 30-tak dana.

Sušene smokve se mogu puniti bademima ili

orasima i tako biti prirodna zamjena za energetske plo-čice. Nanizane na vjenčiće s lovorovim listom prepo-znatljive su i omiljene kao jestivi suvenir. U nekim dalmatinskim krajevima suhe smokve i lozovača predstavljaju tradicionalni znak dobrodošlice.

Poput zemalja istoč-nog Sredozemlja dajmo joj veći značaj u svakod-nevnoj prehrani. Možda na taj način doprinesemo da se na policama naših trgovina umjesto uvo-znih, češće nađu domaće sušene smokve čija je kva-liteta neupitna.

Mirjana Grga, dr. med. (Novi svijet br. 7-8/2011.)

TRAŽIMO STARE FOTOGRAFIJE SNIMLJENENA PODRUČJU BILICA

U našem župnom listu POMIŠLJAJ ubuduće ćemo objavljivati stare fotografije koje su snimljene na području Bilica ili na kojima se nalaze osobe podrijetlom iz Bilica.

Zato molimo sve župljane da pogledaju u svoje albume i ako imaju starih fotografija da ih predaju župniku kako bi ih mogao objaviti. Župnik će fotografije skenirati i odmah ih vratiti vlasniku. Prigodom predaje fotografija župniku treba reći i najosnovnije podatke o događajima i osobama koje se nalaze na fotografijama kao i mjesto, datum i ime osobe koja je snimila fotografiju.

Fotografije mogu ponekad više govoriti o nama i našem mjestu nego mnoštvo riječi koje napišemo ili izgovorimo.

Odazovimo se ovoj akciji i iz naših prašnjavih ormara i albuma izvucimo fotografije koje će razveseliti sve župljane, pogotovo mlade kojima treba i na ovaj način „govoriti“ o osobama, običajima, događajima na području Bilica, u stara vremena.

fra Tomislav Brekalo

40 POMIŠLJAJ

ZDRAVLJE

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije,

ovisnost je duševno, a pone-kad i tjelesno stanje koje na-staje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisno-sti. Obilježava je ponašanje i drugi duševni procesi koji uvi-jek uključuju prisilu za povre-menim ili redovitim uzimanjem sredstva ovisnosti u namjeri da se doživi njegov učinak za du-ševne procese ili da se izbje-gne nelagoda zbog odsutnosti takvog sredstva.

Djeca i mladi teže novim doživljajima i iskustvima, naj-teže se kontroliraju u pona-šanjima koja rezultiraju nepo-srednim doživljavanjem užitka. Postoji mnoštvo teorija koji čimbenici utječu na razvoj ovi-sničkog ponašanja. Posebno se ističu funkcionalnost obite-lji, tj. kvaliteta odgoja te utjecaj okruženja u kojem dijete odra-sta (dostupnost droga, utjecaj i pritisak supkulture konzume-nata u vršnjačkim skupinama, negativni utjecaji medija, kakvi su programi prevencije…).

Sve više znanstvenih istra-živanja govori da je utjecaj odgoja presudan u formiranju osobnosti i stvaranju mental-ne konstrukcije u kojoj su te-meljne funkcije mozga dobro razvijene i organizirane. Nai-me, disfukcionalnost obitelji vrlo je često u pozadini život-ne povijesti ovisnika. Premda

KAKO PREPOZNATI OVISNOST?ima ovisnika i iz „normalnih“ obitelji, najčešće se ipak radi o razorenim obiteljima, obite-ljima s teškim poremećajem obiteljskih odnosa u kojima nedostaje privrženosti, ljubavi, obiteljima u kojima prevladava indiferentnost, zanemarivanje ili zlostavljanje djece.

Često roditelji ne žele prepoznati da se njihova dje-ca drogiraju. Čitava okolina vidi da se nešto događa, no

tivnih tvari nosi sa sobom niz posljedica: spolno prenosive bolesti, suicidalno ponašanje, neželjene trudnoće, bježanje od kuće, delikvencija…

Svaka vrsta ovisnosti za-robljava čovjekovu slobodu. Ovisnik više nije sposoban sa-mostalno odlučivati, upravljati vlastitom voljom, on više nije slobodan. Kako je sloboda duhovna kategorija, ovisnost je moguće izliječiti jedino ako

roditelji podsvjesno negiraju da njihovo dijete ima problem. Zakazivanje u školi, problemi u komunikaciji, često su prvi signali koji zahtijevaju pomoć stručnih osoba. Vjerojatnost da će netko eksperimentirati s drogom, a poslije i postati ovisan veća je ako je njegova izloženost rizičnim čimbenici-ma veća. Zloporaba psihoak-

se, osim biologijskog, psiho-loškog i socijalnog pristupa, uzme u obzir i duhovnu kom-ponentu. Stoga je definicija ovisnosti kao kronične recidi-virajuće bolesti mozga pojed-nostavljena, svedena samo na biološku dimenziju.

Ivan Ćelić, dr. med., spec. psihijatrije

(Glas Koncila, 19. lipnja 2011.)

44 POMIŠLJAJ

POMIŠLJAJ 45

Zlatko Gunjača voditelj Arheološkog odjela MGŠ-a u svom radu: REZULTA-TI NEOBJAVLJENIH I NAJNOVIJIH ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA ANTIČKIH I SREDNJOVJEKOVNIH LOKALITETA NA ŠIBENSKOM PO-DRUČJU, HRVATSKO ARHEOLOŠ-KO DRUŠTVO – novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji, Znanstveni skup VODICE, 10 – 13 svibnja 1976. god. str. 69.–80., sa fotografijama.

Tada je Hrvatsko starinarsko druš-tvo provelo arheološka istraživanja na Dedića Punti u Bilicama, a radovima je rukovodio svećenik Petar Kaer. U vre-menskom razdoblju od 1908. do 1909. god. na tom položaju otkriveni su ostaci starokršćanske bazilike i rimske villae ru-stike. O rezultatima istraživanja pisalo je

više poznatih autora, ali su to nažalost, bili tek kratki usputni osvr-ti, dok je cjelovita obja-va istraženih građevina i spomenika izostala.

Prve vijesti o zna-čajnim arheološkim otkrićima u Bilicama donosi Č. Iveković, zatim L. Jelić koji je sasvim jasno spoznao pojedine faze gradnje biličke bazilike. Na-ime, po njegovu mi-šljenju, u 6. je stoljeću

ARHEOLOGIJA

Naselje Bilice, smjestilo se na početku Prukljanskog jezera, u zaleđu Šibeni-

ka, nekoliko kilometara udaljeno od grada blizu ceste koja vodi u pravcu Skradina.

Iako sve do danas nisu pronađeni tra-govi iz razdoblja mlađeg kamenog (neo-litik – oko 6 000 g. pr. Krista), odnosno starijeg i mlađeg željeznog (Hallstatt, La Tene) doba, nema sumnje da su i u tim davnim vremenima (1 200. g. pr. Krista do početka antike) ljudi boravili na tom području. Čitavim prostorom tada vlada-ju Liburni – suvereni gospodari Jadran-skog i Jonskog mora. Tome su svakako išli u prilog odlični prirodni uvjeti (blaga klima, blizina mora i plodna polja) koji su omogućavali razvitak ribarstva, stočar-stva i poljoprivrede. Stoga smo uvjereni da će se u doglednoj budućnosti pronaći i ti spomenici.

S druge strane an-tičko doba ostavilo je dosta tragova i mate-rijalnih pronalazaka o kojima ćemo u nastav-ku ovoga napisa više kazati.

Prije početka I. svjetskog rata na po-dručju grada Šibeni-ka i njegove okolice započinje jača arhe-ološka angažiranost. O tome piše i donosi već poznate podatke

BILICE U SVJETLU ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA

Plutej iz starokršćanske crkve u Bilicama

46 POMIŠLJAJ

bila sagrađena lađa sa troapsidalnim svetištem. Potom su u drugoj polovici 6. stoljeća bile prislonjene uz bočne apsi-de i dio južnog, odnosno sjevernog zida lađe i dvije prostorije, koje Jelić smatra sakristijama. U trećoj fazi bilo je prizida-no, uz istočne zidove „sakristije“ te uz preostale dijelove južnog, sjevernog zida lađe i uz dotadašnje pročelje, više pro-storija. Po Jelićevu mišljenju to se zbilo u razdoblju od 9. – 11. stoljeća. odnosno preciznije sredinom 11, stoljeća. Jelić istovremeno govori i o ostacima drugog građevinskog objekta na Dedića Punti koji se po njemu nalaze oko stotinjak metara udaljeno od bazilike (u pravcu mora). Isto toliki razmak dijelio je spo-menuti objekt (vila) od morske obale. Te otkopane ostatke Jelić datira u 4. ili najkasnije 5. stoljeće, a samu građevinu smatra rimskom vilom rustikom. Kasni-je nastale pregradnje stavlja u šire vre-mensko razdoblje od 7. do 11. stoljeća.

O vremenu nastanka bazilike u Bili-cama izjasnio se i Karaman, te drži da je „prvobitna crkva u Bilicama“ bila sagra-

đena prije dolaska Slavena u Dalmaciju i datira je u 5., odnosno 6. stoljeće. Svoju dataciju temelji na prisutnosti konstrukci-ja od pravilnih opeka i na izboru i načinu izvedbe ornamentalnih motiva, kojima su ukrašeni dijelovi oltarne pregrade.

Pišući o problemu ubikacije Porfiro-genetova grada „Belizzin“ (Konstantin VII Porfirogenet – bizantski car 913. – 959. godine napisao je spis De admi-nistrando imperio – o seobi Hrvata i o historiji gradova u Dalmaciji) biličke se bazilike dotakao i F. Šišić a spominje se i kasnije u literaturi te je donesen i tlocrt vile. Ipak, da bi se tada otkriveni spome-nici temeljito obradili trebat će studio-zno proučiti Kaerov izvještaj, te nakon toga izvršiti reviziona arheološka istraži-vanja. Dakako, da tada nanovo otkopane građevinske ostatke treba konzervirati, a od prikupljenih predmeta i manjih spo-menika u Bilicama osnovati područnu arheološku zbirku, a sve skupa privući će brojne turiste što će u svakom slučaju doprinijeti i razvitku samog mjesta.

Ivan Pedišić, prof.

Pogled na otkopane ostatke starokršćanske bazilike u Bilicama (Jelićev arhiv)

POMIŠLJAJ 47

NARODNO GRADITELJSTVO

TRADICIJSKO GRADITELJSTVO U BILICAMAGraditeljstvo spada u

red najranijih čovjekovih dje-latnosti, a posve je sigurno da mu je to prvo kreativno iskustvo. Od kada je izišao iz špilje čovjek sebi gradi zaklon. Od zaklona preko utočišta do doma prošla su stoljeća i mileniji.

Smatra se da su prva građena skloništa na otvo-renome prostoru bile stoža-ste kolibe složene od kola-ca i grana koje su se na tlu učvršćivale zemljom i ka-menjem. Prolazili su mileniji a pomaci su bili mali. Prvim

se pomakom može smatrati ukopavanje u zemlju u doba neolita (oko 10. 000 godi-na prije Krista) najprije kao polu zemunice a zatim kao zemunice. Nadgrađe nad zemunicom još je uvijek sto-žasto formirano i natkriveno je granama. Zemlja zimi daje toplinu a ljeti svježinu.

Nešto što bi se moglo na-zvati prakućom je jednopro-storna pravokutna brvnara, s vertikalnim stjenkama (zi-dovima) pokrivena dvostreš-nim krovom pokrivenim vje-rojatno slamom, zabilježena je na našim prostorima oko 5.000 godina prije Krista u Slavoniji (sopotska kultura). Time se napušta i kružna forma kolibe. Pretpostavlja se da su Hrvati doseljenjem na ove prostore sobom do-nijeli i tradiciju gradnje kuća od drva čak i u primorskim krajevima gdje je u prošlosti

bilo više šume. No očito je da se ubrzo prihvaća grad-nja u kamenu. Prilagođavaju to pravokutnom tlocrtu ali uz to zadržavaju i kružnu formu ćemera (bunje) što je opisa-nom u prošlom broju lista.

Još dugo je seosko gra-diteljstvo bilo skromno. Sve do 18. stoljeća ne samo na

našim prostorima nego šire, u europskim, seoski dom je skroman. Često je to jed-noprostorna prizemnica s ognjištem po sredini, s vrati-ma kao jedinim otvorom, uz eventualno kakav mali pro-zorčić, naravno bez stakla. Komin (ognjište) se pomiče u jedan kraj a u drugom kraju je bila stoka a prostor ogra-đen tek kakvim pleterom, dok su i ukućani i stoka ulazili na ista vrata. Takva stanja su se zaticala kod siromašnijih obitelji još sredinom prošlog (20.) stoljeća. U 18. stoljeću

dolazi do prostornog razvitka seoske kuće, najprije hori-zontalnog a zatim i vertikal-nog (po visini). Seosko se graditeljstvo naziva i narod-no, tradicijsko, pučko, pre-dajno… Sve su to sinonimi koji imaju poprilici isto znače-nje. Termin tradicijsko (kako smo ga ovdje nazvali) nagla-

Stari ćemer uz staru kuću u Podlukovniku

48 POMIŠLJAJ

šava graditeljstvo bez nacrta, to jest bez posrednika, koje je stečeno znanjem od svojih prethodnika.

Ovo, tradicijsko, narod-no… graditeljstvo je u biti ekološko jer se upotrebljava onaj materijal kojeg čovjek seljak nalazi u prirodi, u svojoj najbližoj okolici. Uz to gradi štedljivo i svrhovito ne razba-cujući se, danas bi se reklo u okviru održivog razvitka. U Bilicama je kamen materijal kojeg ima nadohvat ruke i on je bio osnovni građevni ma-terijal biličkim ljudima kao što je to na čitavom jadranskom području od Istre do Kvar-nera. No kako kamen nije u svim krajevima iste strukture i tonova to kamenom gra-diteljstvu pojedinih krajeva daje određeni „štih“. Kamen se osim za zidanje zidova ko-ristio i za pokrivanje krovova kamenim pločama. Kamen se vadio u kavama u bližoj okolici, ili zajedničkim ili po-jedinačnim. Drvena građa se upotrebljavala za izvedbu

krovišta i stropova. S drvom je ovaj kraj škrt pa je s njime bio veći problem. Za tu su se svrhu uzgajali jablani (tamo gdje je za to bilo mogućno-sti – obično blizu vode) ali se upotrebljavala i hrastovina koje je ranije ipak i u ovom kraju bilo više nego danas.

Što se tiče krovnoga po-krova najviše su se upotre-bljavale kamene ploče ali su se za pokrivanje krovova u prošlosti upotrebljavali i drugi materijali. To su biljna ražana slama i trstika (opet tamo gdje su je u prirodi bilo) a kasnije i crijep (kupa). Sa slamom i trstikom obično su se pokri-vale sporedne građevine kao što su jare, štale itd. Crijep je trebalo kupiti pa je crijep na kući već bio statusni simbol domaćina. Kuća je inače u prošlosti bila pa i sada je sta-tusni element. Uz kuću su u prošlosti bili konji i kola dok je danas to automobil.

Tek u 19. stoljeću tra-dicijska se kuća u ovome kraju razvija po visini. To su katnice ili „kule“ kako se če-sto zovu. U prizemlju je bila konoba a na katu prostorije za spavanje. Na katu je to uglavnom bio jedan prostor koji se tek kasnije pregrađi-vao u više soba. Vertikalna veza od tla do kata bile su najčešće vanjske kamene skale takozvane „slar“. To je najatraktivniji graditeljski ele-ment na čitavom jadranskom području. Zove se i sular,

solar a u Istri baladur. Termin „slar“ koji se upotrebljava u šibenskom okružju nastao je od imenice solar s „poje-denim“ glasom o. A korijen riječi solar izvedena je od imenice sole što znači sun-ce, pa bi naš slar u slobod-nom prijevodu bio „sunčar“ što je on zaista i bio. Naime donji svoltani dio je bio pred vratima konobe koja su naj-češće bila na južnoj strani jer je štitio konobu od pretjera-nih ljetnih zagrijavanja. Zimi, kada je sunce nisko taj dio slara je bio zaštićen od bure i pod slarom su žene sjedi-le, sunčale se, plele i prele. Gornji dio slara, pred vratima kata je obično bio ograđen kamenim zidom često još s kamenim klupama na kojem se također boravilo i s kojeg je bio dobar vidik.

Kužina, vatrenica, uvijek je ostala prizemnica iz razloga kako bi dim s komina (ognji-šta) slobodno mogao izlaziti u atmosferu. Kužina, prostorija s vatrom, bila je glavna prostori-ja seljačke obitelji. U kužini, na kominu, na vatri se kuhalo a kraj komina na siniji se blago-valo. Oko vatre se sjedilo, zimi grijalo, razgovaralo, šalilo i tu se vodio društveni život. Ljeti se blagovalo vani na kamenim klupama u hladu koštele, mur-ve ili kojeg drugog stabla.

Ima određenih elemena-ta koje su svojstvene svom tradicijskom graditeljstvu. To su primjerice prozori koji su

Stara kuća - Piližote

POMIŠLJAJ 49

malog formata. Bilo je više razloga za to: jedan je sta-klo kojeg je trebalo kupiti a seljaku je sve što je trebalo kupiti bio problem; drugi je opasnost od provala, hajdu-čije i tome slično i treći, čini se najznačajniji, proizlazi iz prirode seljačkog života i rada. Čovjek seljak je cje-lodnevno na otvorenom, na suncu, vjetru, kiši i on se u svom domu želi maksimalno ograditi od tih nepogoda. Inverzija tome je današnji gradski čovjek koji radni tje-dan provede u zatvorenom prostoru pa se na svojoj vi-kendici s velikim prozorima želi otvoriti prema prirodi.

Biličko tradicijsko gradi-teljstvo je nažalost u nedavnoj prošlosti doživljavalo zle sud-bine. Bilice, odnosno biličke kuće zapalili su talijanski oku-

patori 1943. a zatim, što je preostalo, četnici 1944. go-dine. Iza toga, hrvatsko selo i seljaštvo, zadesila je i još jedna zla sudbina. Sve što je seljačko i tradicijsko smatralo se nazadnim tako da se sami seljaci počinju sramiti svoje tradicije, svojih starih kuća, a to je bilo pogubno da po-

gubnije ne može biti. Može se postaviti pitanje što mi to vidi-mo u tim prostim kućama, tim zadimljenim kužinama, bez komfora i minimalnih higijen-skih uvjeta. One su svjedo-čanstvo naše prošlosti, uvjeta u kojima su živjeli naši preci i u kojima su se održali. To zatim svjedoči njihovu sposobnost

NARODNO GRADITELJSTVO

Plan izgradnje novog sela nakon II. svjetskog rata nije se ostvario

Stara kuća sa solarom u Grubišićima

nje sa svim suvremenim kom-forom a uređuju se i za bav-ljenje seoskim turizmom. Pa i biličke stare kamene kuće, iako već prilično zapuštene zbog posljedica nesretnih do-gađaja iz prošlosti, počinju se pomalo obnavljati.

Kada je riječ o tradicijs-kom graditeljstvu u Bilicama nezaobilazna je jedna činje-nica iz 1945. godine a to je plan izgradnje Novog sela za stradalnike II. svjetskog rata, za one kojima su kuće bile popaljene. Taj plan danas ima više kulturološko nego prak-tično značenje. Naime u okvi-

na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Mirko Miličić porije-klom iz Brusja na Hvaru rođen 1909. g. u Konjevratima gdje mu je otac bio učitelj. Autor je inače prve knjige s područja tradicijskog graditeljstva u Hr-vatskoj pod nazivom „Nepo-znata Dalmacija“, izišla u Zag-rebu 1955. g. Stambene kuće je projektirao Dragan Boltar a gospodarske zgrade Alek-sandar Freudenreich, najbolji poznavalac hrvatskog tradicij-skog graditeljstva, autor dviju knjiga s područja tradicijskog graditeljstva i to: „Narod gradi na ogoljenom krasu“ iz 1963.

i „Kako narod gradi“ iz 1972. g. Ovo navodim iz razloga da bude jasnije kako je na ovome projektu angažirana tadašnja hrvatska arhitektonska elita.

U samoj realizaciji se nije dugo stiglo. Izgrađeno je samo nekoliko stambenih kuća i tu se stalo. Usmeno se čulo da je razlog bio što su financije bile zamračene (!). Sličan plan izgradnje sela na jadranskom području uz Bili-ce bio je Gradac n/m. Razlika je bila u tome što je u Grad-cu plan izgradnje bio na istoj lokaciji, ali u realizaciji plan je doživio sudbinu Bilica jer je sagrađeno tek nekoliko kuća.

Ovdje nećemo ulaziti u so-ciološke i druge aspekte plana izgradnje Novog sela u Bilica-ma. Ljude bi se iz udaljenih sela odvojilo od zemlje a što je bilo na liniji tadašnje ideologije (socrealizma) o proletarizaciji seljaka. Možemo se upitati dali je bolje što se plan nije ostva-rio. Uz sve to navest ću još jednu činjenicu vezanu za ovaj plan opet u kulturološkom smi-slu. Godine 1986. u Zagrebu je održana izložba „Arhitektu-ra u Hrvatskoj 1945.–1985.“ koje je autor bio prof. arh. Neven Šegvić. Odabrane gra-đevine su predstavljene kro-nološki velikim fotografijama a prva je bila upravo kuća iz No-vog sela u Bilicama. Izložba je dokumentirana u časopisu AR-HITEKTURA iz 1986. godine.

Zdravko Živković,dipl. inž. arh., Ministarstvo kulture

50 POMIŠLJAJ

Sagrađeno je samo nekoliko kućaS đ k l k k

NARODNO GRADITELJSTVO

snalaženja u raznim civiliza-cijskim okolnostima. U osku-dici i siromaštvu znali su ipak ostvariti dom za svoju obitelj.

Zadnjih godina na sre-ću svijest se kod naših ljudi polako mijenja. Ljudi se više ne srame svoje tradicije. Vidi se da stare tradicijske kame-ne kuće mogu biti od koristi. Može ih se urediti za stanova-

ru ZAVNOH-a djelovao je Teh-nički odjel koji je imao zadaću planiranja poslijeratne obnove zemlje. Zamoljene su engle-ske zračne snage (RAF) da načine zračne snimke Bilica temeljem kojih su arhitekti Sei-ssel, Dragan Boltar i Mirko Mi-ličić izradili Regulacijski plan Novog naselja. Seissel i Boltar kasniji su profesori urbanizma

POMIŠLJAJ 51

E ‘vako je to nekad bilo dio je veliko-ga školskog projekta na temu „Što su

jeli i kako su se veselili naši stari“, koji se pripremao tijekom cijele školske godine 2010/2011. U projekt su bili uključeni svi učenici i učitelji naše škole. Uz bogat pro-gram kroz ples, pjesmu, igru, izložbe i de-gustaciju jela prezentirali smo naš projekt najprije u OŠ Jurja Dalmatinca, povodom dana škole, a potom u PŠ u Bilicama na kraju školske godine. Uz kreativnost na-ših učenika, učiteljica, uz brojne goste i sudjelovanje roditelja naš projekt je dopri-nio i društvenom životu cijele zajednice. Projekt je podržala i općina Bilice i to novčanim sredstvima za tiskanje knjižice „Kako su se igrali naši stari“.

Teme projekta podijeljene su po ra-zredima. Prvi i drugi razred bili su zadu-ženi za prikupljanje starih zaboravljenih igara i brojalica. Treći i četvrti razred prikupljali su stare napjeve i legende na-

ŠKOLSKE AKTIVNOSTI

šeg kraja. Svi učenici i roditelji uključili su se u prikupljanje starih predmeta i pripravljanje jela iz tog vremena.

Osim toga učenici su kroz nastavu hrvatskoga jezika, prirode i društva, likovne i glazbene kulture imali razne aktivnosti kao: učenje igara, pjesama, brojalica i crtanje starih predmeta.

Ovaj projekt zapravo je poziv na oču-vanje starih običaja našega kraja, poticaj djeci da slobodno, spontano i originalno izraze svoje emocije na kreativan način. Želja nam je da djeca kroz projekt ste-knu nova znanja i aktivno sudjeluju u obiteljskom i školskom životu. Mi smo odškrinuli vrata naše baštine, a što se tu još krije možemo zajedno otkrivati.

U nastavku donosimo nekoliko mi-šljenja, pohvala, zapažanja… roditelja naše djece, školske djece, ravnatelja i učiteljica o našem projektu E ‘vako je to nekad bilo…

E ‘VAKO JE TO NEKAD BILO…

Djeca iz škole u Bilicama rado su sudjelovali u priredbi i pokazali nama starijima kako je to nekad bilo

Velike pohvale za veliki trud i brigu oko sva-kog detalja koji nije bio prepušten slučaju: od dječjih radova na panoima, brošura, recepata onog vremena, slika, pa čak i do mirisa smilja i brnistre koji se širio cijelom školom.

Jolanda Makaš, mama

Predstava naziva E ‘vako je to nekad bilo… održana u Bilicama, ostavila je na mene ugodan osjećaj. Na trenutak sam se i sama vratila u svoje djetinjstvo gdje sam također igrala te razne broja-lice i igre: „Kolo išulanac, Došla majka s kolalvo-ra… Lijepo je prisjetiti se da je nekad nešto takvo postojalo,a čega danas i nema baš tako često. U današnje vrijeme jako je teško zadržati „dijete u duši“, ali ako se potrudimo sve se može i ostvariti. Ponosan je osjećaj kad znaš da netko ipak misli na svoje rodno mjesto, tradiciju i sve te običaje.

Sanja Ćaleta, mama

Na priredbi smo nastupali gao gosti. Plesa-li smo staro šibensko kolo. Bilo je lijepo. Moglo se osjetiti kako su i djeca i roditelji i učiteljice uživali radeći na ovom projektu. Mi odrasli pri-sjetili smo se igara koje smo nekad igrali. Vje-rujem da su djeca uživala u ovakvom druženju koje sve više izostaje zbog dugotrajnog sjede-nja pred kompjutorom.Olga Lucić, učiteljica 3a, OŠ J. Dalmatinac

Hvala našim kolegicama što su nas po-zvale i što smo bili dio tog projekta. Lijepo su nas svi primili. Djeca i ja uživali smo gledaju-ći predstavu. Nadam se i daljnjoj suradnji na ovakvim i sličnim projektima. Dijana Radovčić, učiteljica 1a, OŠ J. Dalmatinac

Hvale vrijedan projekt PŠ Bilice koji nas je vratio u prošlost u smislu očuvanja kulturne ba-štine toga kraja. Zahvaljujem na suradnji svim učenicima, roditeljima i svima koji su nesebičnim trudom pridonijeli realizaciji ovog projekta.

Natko Duvnjak, ravnatelj OŠ J. Dalmatinac

Ovaj događaj u školi sve nas je obradovao, oživio srca nas starijih i naše djece. Fala našoj dici i našim učiteljicama što su nam uz pisme i igre unijeli dašak topline i oživjeli stare uspomene i zaboravljene običaje. Dobro je bilo i hvala svima od srca. A i naša dica bi još toga tila… Dobrovo-ljaca za rad na takvim projektima dal’ ima?!

Marijana Rajčić, mama

52 POMIŠLJAJ

POMIŠLJAJ 53

Učenici trećeg razreda PŠ Bilice predstavu su doživjeli ovako:

Na predstavu su došla djeca iz škole u gradsku školu. Bili su pjevači i jedna klapa. Igrali smo stare igre, brojalice… Bila sam sretna i zadovoljna.

Kristina Škobalj

E ‘vako je to nekad bilo kad su se naši roditelji, bake i djedovi igrali. Sad je vrijeme na nama da to pokažemo drugim ljudima.

Lana Ninić

Priredba je bila jako zanimljiva i pouč-na. Pjesmom, plesom, glumom i igrom po-kazali smo kako je to nekad bilo. Na kraju smo se počastili kolačima koje su mame is-pekle. Lijepo smo se družili.

Mate Buha

Bilo mi je lijepo. Želim da se obi-čaji nastave i da se ne zaboravljaju.

Ivana Marjanović

Htio bih da je ovako svake go-dine. Da bude fešte, slavlja, pjesme, veselja

Roko Rajčić

Pripremali smo se za školsku pri-redbu jako dugo, no to nije bio pro-blem. To mi je bilo veliko iskustvo.

Matea Strunje

Sva djeca su bila odjevena u sta-ru odjeću. Učiteljice su uredile školu. Mame su donijele kolače i fritule. U razredu je bilo starih stvari kojima su se ljudi prije služili. Djeca su se igrala starih igara. Vrijeme je brzo prošlo i morali smo poći kući. Meni je bilo jako lijepo i ja bih željela da se taj događaj ponovi.

Lucija Jakšić

Bilo mi je lijepo i zabavno. Imala sam malo treme pred svim tim ljudima koji su gledali u mene, ali mi je ipak bilo lijepo bez obzira na malu tremu. I htjela bih da to bude svake godine.

Iva Paćelet

Jedva sam čekala taj dan kada je tre-bala biti priredba. To je bio dan kad su nam mame plele pletenice, kad smo nosile stare nošnje i igrali igre koje su naše bake i djedovi nekad igrali. Bili smo jako sretni. Sve je bilo uređeno i lijepo a ja sam bila zadivljena.

Antonela Aužina

Irma Vukičević i Miranda Dujić

Učiteljica Miranda Dujić, u narodnoj nošnji sa djecom iz škole, šalje nam poruku da sačuvamo stare predmete i običaje

IZ VAŠIH PISAMA

54 POMIŠLJAJ

PISMA ČITATELJA

Dragi Tomislave!Jutros je jedna gospođa ostavila lijepi dar (voće) za naš Svećenički dom. Kad ju je časna

sestra opisala zaključio sam da je to Dunja r. Mikulandra, prof. iz Varaždina. Ako je susretneš zahvali i pozdravi.

Ostavila je Tvoj „Pomišljaj“. Čim sam ga otvorio i vidio Tebe s prvopričesnicima pregledao sam ga i odlučio Ti odati priznanje. Drago mi je da osim talenta, što sam i otprije znao, vidim da Ti je žar postojan. Imao sam u rukama i drugih listova vaših župa (Siverić, Danilo…) i oni su tehnički na visini, ali Ti si ih nadvisio: sveobuhvatnošću, širinom duha, nepristranošću, bogatstvom. Kad za sve stigneš? Da i samo jedan broj godišnje iziđe – mnogo je. Važno je za povijest župe i župnika. Sigurno postoji i dobra kronika iz koje si vješto izvukao zanimljivosti za stranicu „Znate li…?“, pa „Bilički župnici“.

Posebno Ti svaka čast, ako si Ti dao obnoviti sliku Gospe i skinuti srebrenu „košulju“, jer slika ovako puno jače govori i pobuđuje na pobožnost.

Sviđa mi se za naše prilike originalnost da nedjeljom ljudi mogu na misu autobusom besplatno. Svaka čast i Općini za to. Nabrojio si puno župa u kojima si djelovao, ne sumnjam: uspješno!

Kad iziđe novi broj „Pomišljaja“ nadam se dobiti ga od Tebe. Hvala unaprijed! Znat ćeš mi razjasniti riječ: pomišljaj i povijest Gospine slike!

Svako ti dobro i bratski pozdrav! don Slavko Mikelin (Šibenik, 2. kolovoza, 2011.)

Poštovani fra Tomislave Brekalo!Moja supruga Eva i ja dolazimo preko ljetnih mjeseci u Bilice – Stubalj u našu kuću, da nakon

mnogih napornih godina rada, uživamo u našoj starosti. Posjećivati nedjeljne svete Mise su nam duhovna osvježenja za jedan tjedan.

Kako vidimo iz župnog lista „Pomišljaj“, Župa ima razne potrebe za izvođenje radova u crkvi, kao i njezinoj okolini. U okviru naših mogućnosti, mi dajemo za te potrebe 100 Eura, a Vi i crkveni Odbor znate najbolje kako i gdje ćete sakupljeno rasporediti.

Koristim ovu priliku za jednu informaciju. U vrijeme kada mi još nismo znali da će fra Jozo Jukić otići iz Bilica, ja sam sakupio priličan broj podataka o protjeranim ljudima iz Banje Luke, nešto i o ostalim ljudima iz Stublja. Uz te osobne podatke, bilo je i ostalih podataka o mjestu Stubalj – Špara-dići, razni novinski članci, podaci o Općini Bilice itd. Sav taj sakupljeni materijal sam stavio u jednu fasciklu (mapu) i predao fra Jozi Jukiću, i to sa slijedećom zamolbom: Da fra Jozo Jukić, njegovo crkveno vijeće, načelnik Općine Bilice – Davor Ćaleta Car, odnosno jedan izabrani krug ljudi radi na daljnjem sakupljanju podataka stanovnika Općine (ne samo katolika), sa namjerom da se izda jedna knjiga, koja bi nas predstavila u Županiji Šibensko – Kninskoj, odnosno dala jedan koristan statistički pregled o radu svjetovnih, kao i crkvenih djelatnika; svećenika, đakona, ministranata, vijećnika itd.

Bilo bi interesantno nastaviti u okviru mojih prijedloga. Vjerujem da Župa i Općina imaju spo-sobne i voljne ljude za takav sveobuhvatni pothvat Općine sa svojim mnogobrojnim naseljima.

Treba dati do znanja da smo mi živa Općina i Župa, već i zbog toga korisna, jer se „državno“ misli da Hrvatska ima previše Općina, pa nekoje treba i ukinuti!

Ne želim Vas više zamarati, već Vam poželjeti jedan daljnji i uspješan rad.Primite srdačne pozdrave!

Erwin Burger (Bilice, 6. kolovoza 2011.)(Sve što ste predali fra Jozi nalazi se u župnom uredu!)

OBAVIJESTI I DOBROČINITELJI

Prilozi umjesto vijenacaza obnovu crkve

† Miro Grubišić200 kn: Dara i Ivica Gatara

† Zorka Lugović200 kn: Ivo Lugović, Zoran Lugo-

vić i Sveto Lugović; 100 kn: Marija i Živko Lugović, Frana Tesla; 50 kn: Mladenka Bukić

† Janja Mikulandra250 kn: Janja Kokić, Ankica Krnić;

200 kn: Mile Mikulandra, Ivica Bura† Anđelko Cota

70 kn: Zlatko Cota

PRIJATELJI – DAROVATELJIŽupnog lista Pomišljaj

200 kn: S.B.; 100 kn: Ana Josipović, Jelena i Šime-Jakov Ćaleta-Car, Jadran-ka Štefan; 50 kn: Ivica i Dara Gatara, Dinka Mikulandra, Vice Krnić, Slavka Krnić, Marija Slavica; 30 kn: Marina Ćaleta, Jelica Marić ud. Marijana

Kako bi naš župni list mogaoredovito izlaziti daruj svoj godišnji

doprinos za tiskanje lista!

ZAHVALJUJEMO SVIMDAROVATELJIMA!

ŽUPNE OBAVIJESTIMise

NEDJELJOM I ZAPOVJEDNIM BLAGDANIMA u 10,30 sati.

DNEVNA MISA – po dogovoru.Pobožnosti

Prije svake mise molimo sva otaj-stva krunice i litanije.

U korizmi vršimo pobožnost križ-noga puta prije misnih slavlja.

IspovijedŽupljani koji žele mogu se ispovjediti

prije svake mise nedjeljom i zapovjed-nim blagdanima od 9,30 – 10,30 s.

Ako nekome ne odgovara ovaj ter-min može dogovoriti sa župnikom drugi termin za ispovijed ili duhovni razgovor u franjeva kom samostanu sv. Ante na Šubi evcu.

Ispovijed bolesnika i starijih osoba po ku ama, koji žele, treba dogovoriti sa župnikom.

Na vrijeme treba prijaviti svoje bo-lesnike župniku za boži nu i uskrsnu ispovijed.

Bolesnici iz župe koji se na u u bol-nici neka se jave bolni kom kapelanu fra Mati Topi u (mob: 098/870 009) za ispovijed ili bolesni ko pomazanje.

Župni vjeronaukVjeronauk se održava u Bilicama, u

zgradi škole subotom:- za prvopri esnike (3. r.) u 9,45 sati,- za krizmanike (8. r.) u 10,45 sati,- za ministrante po dogovoru.

Crkveni zborProbe za crkveni zbor održavaju se povre-

meno (obi no subotom nave er) u dogovoru sa zborovo om Božom Mihaljevi em.

POMIŠLJAJ 55

VAŽNO! VAŽNO! VAŽNO!Oni koji su uplatili ili će uplatiti svoj dar na račun župe Bilice (ili putem pošte), za izgradnju DUHOVNOG CENTRA, ne-ka nam svakako dostave kopiju uplatni-ce kako bismo znali sva imena darova-telja i kako bismo njihova imena tiskali u župnom listu POMIŠLJAJ.

DOBROČINITELJI

56 POMIŠLJAJ

POMIŠLJAJLIST ŽUPE UZNESENJA

MARIJINA – BILICEIvana Mažuranića 3 A

22000 ŠIBENIKTelefon: 022/311 471Mobitel: 098/447 622

www.zupabilice.hrzupabilice2@net.hr

Izdavač: Župa Uznesenja Marijina - Bilice Glavni i odgovorni urednik:fra Tomislav Brekalo, župnik

Uredničko vijeće:fra Tomislav Brekalo, Marija Jozić – Mihaljević, Branka Mikulandra,

Ivo Lugović, Miranda Dujić,Perica Brkičić, Dara Gatara

Grafička priprema: Zvonko BareLektor: prof. Jelena Lojić - Pokrovac

List izlazi dva puta godišnje, uz dopu-štenje crkvenih i redovničkih poglavara.

List se uzdržava dobrovoljnimprilozima župljana i dobročinitelja.Tisak: Jafraprint d.o.o. Solin

OIB Župe:46680856735

Matični broj (MBS/MBO):01153293

Žiro račun:Privredna banka Zagreb2340009-1110127632

Naslovna stranica:Na Duhove (12. VI. 2011.) kršteno je četvero djece iz plemena Mikulandre

Druga stranica korica:Obnovljena Gospina slika naobnovljenom postolju i stalku

Treća stranica korica:Dan kruha - Bilice, 2011.Zadnja stranica korica:

Hodočasnici iz Bilica i drugihsusjednih župa u Ludbregu

SADRŽAJ:Župnikova uvodna rije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1Kako slaviti Boži . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3Križ ima mjesto u javnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6Posve ena crkva Hrvatskih mu enika na Udbini . . . . . . . . . 7Drinske mu enice proglašene blaženima . . . . . . . . . . . . . . . 8Velika Gospa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

udesni Bog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12Gospa od puta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13Kip Gospe od puta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14Obnova crkve od 1997. do 2003. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Foto pitalica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16Foto vijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17Hodo aš e u svetište Predragocjene Krvi Kristove - Ludbreg . . 18Vjerujem Ti! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Znate li...? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22Bratimi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Sve je Božje djelo u mojem životu i znam da jeOn uvijek bio sa mnom!. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Imajmo beskrajno povjerenje u nevidljivu Božju mo . . . . . 31 Crkva, vjera i Bog nas vra aju samom izvoru života . . . . . . 34Družba sestara franjevki od Bezgrješne - Šibenik . . . . . . . . 38Smokva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42Kako prepoznati ovisnost? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44Bilice u svjetlu arheoloških istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . 45Tradicijsko graditeljstvo u Bilicama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47E ‘vako je to nekad bilo... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51Iz vaših pisama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

Prilozi za Gospinu sliku i oltar50 kn: Božo Buha, N.N., Suzana Računica, Tanja Mišković,

Agneza Pavić, Vica Slavica, Milka Mikulandra, Nada Gulin, Miro Slavica, Biserka Rončević, Marina Ćaleta, Alenka Cvjetković, obi-telj Andrić; 60 kn: Dunja, Divna Slavica; 100 kn: Marina Ćale-ta, Ana Gatara, Vice Krnić, Marina Slavica, Ana Krnić, Zdenka Ivančević, Senka Kundid s ob., Joško Grubišić, Neda Rak, Dijana Slavica, Jasna Čović, Meri Pažanin, Stipica Piližota, Ljiljana Ju-kić, Živana Polimac, Željko Nimac, Milena i Drago Jakiš, Rada Mikšić, Mirjana Gašperov, Anđa Knežević, Ante Mikulandra, Ana Josipović p. Pere, Ankica Mikulandra, Ivica Marjanović; 150 kn: Slavka i Jakov Mikulandra, Janja Rajčić, Niko Perišić, Niko (Nikica) Slavica; 200 kn: Ankica Antić, Luka Brkić, Damir Krnić, Vikica Hamš, Damir Perišić, N. N., Davor Ćaleta-Car, Zora Gr-gić, Joško Gatara, Milanda MIkulandra, Ana i Klaudija; 300 kn: Drago i Milena Jakšić, Kata Bošnjak, Niko Perišić; 400 kn: Mirko Ćaleta-Car; 640 kn: Organizatori hodočašća za Ludbreg; 1.000 kn: Vlatko Petrović; 50 eura: Milanda Mikulandra, Slavica Paić Erceg, Slavko i Ljubica Tomašković s ob.; 70 eura: Mijo Mikulan-dra p. Jale; 100 eura: Obitelj Cota, Marko Višić.

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICE

Pomišljaj