Branko Kundih

POMORSKO DOBRO REPUBLIKE HRVATSKE JUČER, DANAS I SUTRA

Pomorsko dobro kao opće dobro Republike Hrvatske čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj uporabi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.

Pogled u prošlost RIMSKO PRAVO

Povijesni kontinuitet pravne regulative pomorskog dobra počinje već s Justinijanovom kodifikacijom''Corpus iuris civilis''.

Pomorsko dobro je '' res communes omnium'', odnosno stvar koja pripada svim ljudima i kao takva je van pravnog prometa odnosno ''res extra commercium''.

Justinijanove Institucije iz VI.st. određuju : ''Neke stvari kao zrak, tekuća voda,more i morska obala prema prirodnom pravu pripadaju svima, te se nikome ne može zabraniti pristup na morsku obalu …..''

AUSTRIJSKO PRAVO

Austrijski građanski zakonik iz 1811. koji je važio u Hrvatskoj i Slavoniji od 1853. god. među ostalim u § 287. je propisao :

''One stvari koje su državljanima dozvoljene samo na porabu kao ceste, velike i male rijeke, luke i obale morske zovu se općeno ili javno dobro.''

U svom antologijskom djelu ugledni teoretičar Ulikse Eg. Stanger '' Morska obala u teoriji i praksi '' još je 1909. u Beču dramatično upozoravao da u okviru pravnog instituta ''morske obale '' već desetljećima na tom području vlada stanje najzamršenije nejasnoće i opće nesigurnosti u kojem se praksa vrlo teško snalazi. KRALJEVINA JUGOSLAVIJA U Kraljevini Jugoslaviji donesena je 1939.god. ''Uredba sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru ''. Uredba je obzirom na vrijeme i okruženje u kojem je donesena , iznimno vrijedan pravni propis , a mnoga rješenja Uredbe mogu se primijeniti i danas nakon skoro sedamdeset godina.Uredba , kao i njena kratkotrajna provedba nisu uspjele razriješiti otvorena imovinsko pravna pitanja na pomorskom dobru.

1168

SFRJ

Zakon o pomorskom i vodnom dobru lukama i pristaništima iz 1974.god. je po svojem sadržaju pravni refleks tadašnjeg društvenog vlasništva koje je podržavalo i omogućavalo društveno pravnim osobama mogućnost stjecanja prava korištenja, raspolaganja i upravljanja.

Zakon nije uspio spriječiti svekoliku uzurpaciju, devastaciju kao i nezakonitu gradnju i nasipavanje , koja je trajno narušila i umanjila vrijednost pomorskog dobra Republike Hrvatske na pojedinim lokalitetima.

Takvo stanje zasigurno ne možemo pripisati samo rješenjima i odredbama Zakona , nego i cjelovitom političkom i pravnom sustavu tadašnje SR Hrvatske.

Očigledno da i tada nije postojala dovoljno jaka politička volja i odlučnost da se problemi pomorskog dobra riješe i stave pod kontrolu. REPUBLIKA HRVATSKA

Na sjednici Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske održanoj 27. siječnja 1994. god. donesen je Pomorski zakonik (N.N. 17/94. ) kao prvi cjeloviti i sustavni pomorski zakonodavni zbornik.

Pomorski zakonik stupio je na snagu 22. ožujka 1994. god. te je ujedno prvi zakonodavni akt u Republici Hrvatskoj pod nazivom '' zakonik '' (codice,codex,code ).

Pomorsko dobro danas

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama donio je Hrvatski sabor na sjednici 25. rujna 2003. god. Zakon je stupio je na snagu 15.10.2003. god.

Iako se radi o iznimno važnom nacionalnom interesu , Zakon je donesen po hitnom postupku bez sudjelovanja struke i javnosti.

Zakon je sve kontroverzne odredbe i pravne praznine, kako Pomorskog zakonika iz

1994.god. tako i Zakona o morskim lukama iz 1995.god. , trebao precizno i sustavno razriješiti.

Zbrka koja je već postojala na pomorskom dobru Republike Hrvatske dodatno je multiplicirana donošenjem novog Zakona .

Postavlja se pitanje kako je moguće da je Republike Hrvatska ušla u iznimno važan zakonski projekt i donijela novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koji normativno regulira gospodarski razvoj i zaštitu jedne trećine njezinog teritorija , dok se istovremeno glas struke nije respektirao , a Sabor Republike Hrvatske nije definirao ciljeve i Strategiju na pomorskom dobru.

Posljedice donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. godine Zakon ima za posljedicu pravnu nesigurnost, zbrku i permanentne sukobe

interesa, Zakon je rezultirao svojevrsnom gospodarskom blokadom na pomorskom

dobru , a istovremeno nije osigurao zaštitu pomorskom dobru, Zakon je konzervirao neriješena imovinskopravna pitanja na pomorskom

dobru, posebno rješavanje stvarnih i stečenih prava kao i uknjižbe pomorskog dobra.

1169

Pomorsko dobro sutra

U dokumentu ''Hrvatska u 21. stoljeću '' definirani su osnovni strateški ciljevi Republike Hrvatske na pomorskom dobru :

1. Republika Hrvatska treba osigurati institucionalne i zakonske okvire koji će omogućiti trajno održivo korištenje prirodnih resursa pomorskog dobra.

2. Republika Hrvatska treba osigurati institucionalne i zakonske okvire koji će trajno pružiti pomorskom dobru odgovarajuću zaštitu, očuvati biološke raznolikosti obalnih ekosustava, spriječiti zagađivanje, nezakonitu gradnju kao i nezakonito korištenje pomorskog dobra.

Nakon definiranja strateških ciljeva i donošenja cjelovite strategije upravljanja, gospodarenja i zaštite morske obale, unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora predlažem da Republika Hrvatska :

Donese novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kojim će razriješiti sva otvorena pitanja upravljanja, gospodarenja i zaštite pomorskog dobra i morskih luka , uvažavajući pravnu tradiciju Republike Hrvatske na pomorskom dobru . Novim Zakonom je potrebno razriješiti složena imovinsko pravna pitanja , uključujući stečena prava i pretvorbu na pomorskom dobru.

Pokrene proces integralnog modela upravljanja pomorskim dobrom u sklopu integralnog upravljanja obalnim i morskim područjima. Integralnim upravljanjem pomorskim dobrom Republika Hrvatska će na koordiniran način očuvati prirodne resurse pomorskog dobra, te omogućiti gospodarski razvoj djelatnosti vezanih uz morsku obalu i more , uz osiguranje maksimalne gospodarske dobiti.

Luke i pomorsko dobro

Nakon donošenja Pomorskog zakonika iz 1994. god. u stručnim i političkim krugovima pa i široj javnosti osjećalo se zaprepaštenje i nevjerica : '' luke nisu bile uključene u pravni režim pomorskog dobra ''.

Grupa saborskih zastupnika podnijela prijedlog za izmjenu i dopunu Pomorskog zakonika , te je nakon burne saborske rasprave donesen :

''Zakon o izmjenama i dopuni Pomorskog zakonika ( N.N. 74/94.)'' Zakon je stupio na snagu 26.10.1994. te je uključio odnosno vratio morske luke u

pravni režim pomorskog dobra, širinu morske obale kao pomorskog dobra utvrdio na ''najmanje šest metara'', i izbrisao članak 1054 . koji je doveo do pravne blokade na pomorskom dobru od stupanja na snagu Pomorskog zakonika 22. ožujka, 1994.

Zaključak

1. U pravnom kontinuitetu od ustroja zemljišnih knjiga na našim prostorima ne provodi se konzistentni upis prije pomorskog javnog, a danas općeg, pomorskog dobra.

2. Čini se da je svaka javna vlast neriješene složene i isprepletene imovinskopravne odnose na pomorskom dobru , a posebno pitanje upisa pomorskog dobra u zemljišne knjige i katastar, stvarna i stečena prava iz ulaganja , jednostavno prenosila na buduće generacije.

1170

1171

3. Svjedoci smo dubokog poremećaja vrijednosnog sustava u procesu pretvorbe , privatizacije i globalizacije koja nemilosrdno ostavlja tragove i na općem pomorskom dobru kao najvrednijem prirodnom resursu Republike Hrvatske.

4. Zakonska rješenja Republike Hrvatske na pomorskom dobru nisu uvjetovana od strane međunarodne zajednice i Evrope nekim posebnim zahtjevima kojima bi se morali prilagoditi. Na osnovi komparativne analize zakonodavstva i rješenjima mediteranskih zemalja, vidimo da institut pomorskog dobra ima duboke korijene u pravnoj tradiciji sredozemlja, posebno pod utjecajima rimskog prava.

5. Pomorsko dobro kao pravni institut koji danas predstavlja opće dobro na našem jadranskom prostoru treba zaštititi od prijeteće posebno urbane devastacije , kao i od svih oblika uzurpacije . Istovremeno zakonodavstvo o pomorskom dobru treba osigurati pravni okvir koji će omogućiti i pokrenuti održivi gospodarski razvoj. U tom smislu pravna sigurnost je imperativ i nema alternative.

Pomorsko dobro nije samo nacionalni ukras, nego uz primjerena zakonska rješenja može biti izuzetno važan instrument gospodarske politike u cilju razvoja gospodarskih aktivnosti kako na samom prostoru pomorskog dobra , tako i na priobalnom zemljištu van granica pomorskog dobra .

Literatura

1) Kundih, B.: Pomorsko dobro i granice pomorskog dobra. Edicija Božičević, Zagreb, 2000.

2) Kundih, B.: Pomorsko dobro. Zbornik Hrvatskog pravničkog društva. Rijeka, 2002.

3) Kundih, B.: Hrvatsko pomorsko dobro u teoriji i praksi. Hrvatski hidrografski institut, Rijeka, 2005.

4) Kundih, B.: Upravljanje pomorskim dobrom i lokalna samouprava. Udruga gradova Republike Hrvatske, Zagreb, 2008.