POSTELJA OD ORAHOVE SJENE

MARINKO PLAZIBAT

SADRŽAJ

POSTELJA OD ORAHOVE SJENE 1 .........................................................................................

Pjegice 2 ...................................................................................................................................

Pismo dragoj na proljetnoj grani 3 ...........................................................................................

Maglooka klopka 4 ...................................................................................................................

Pomireni 5 ................................................................................................................................

Šala u ravnici 6 ........................................................................................................................

Povratnik u jagode 7 ................................................................................................................

Predah kopača na kraju reda 8 ................................................................................................

Sonja je sunce 9 .......................................................................................................................

Ukoliko sat bude pozvonio (volio sam jagodu) 10 ....................................................................

Istomišljenici (motrište muško) 11 ...........................................................................................

BIO BIH SJAJAN ZLATAR 12 ...................................................................................................

Kiša ne može padati stalno 13 .................................................................................................

Chambord 14 ...........................................................................................................................

Manda traži ugodniju ulicu i stan 15 .......................................................................................

Prevert 16 ................................................................................................................................

Bio bih sjajan zlatar 17 ............................................................................................................

Puce 18 ....................................................................................................................................

Tako je toplo biti karakter 19 ...................................................................................................

Noć 20 ......................................................................................................................................

Na svomu mjestu 21 .................................................................................................................

Bojanje istine na šumskom panju jasena 22 ............................................................................

ONA VOLI SPAVATI 23 ............................................................................................................

Ljubav voli odspavati 24 ..........................................................................................................

Vodostaj 33 25 .........................................................................................................................

Gubitak je na nebu tiha pojava 26 ...........................................................................................

Mirjana je opet pospana 27 ......................................................................................................

Vrbanjski toranj, notturno 28 ...................................................................................................

Balkon 29 .................................................................................................................................

Premda je voda vrlo jaka 30 .....................................................................................................

Opis unutrašnjeg prostora 31 ..................................................................................................

Iz dnevnika umjerenoga romantika 32 ....................................................................................

Moj štićenik, zimsko jutro 33 ...................................................................................................

DOK VLAŽNI VJETROVI PRELIJEVAJU VRBANJICU 34 ..........................................................

Istok, sunce pod petama 35 .....................................................................................................

Vrbanja, 29.11.1998. 36 ...........................................................................................................

Nije da nisam seljak 37 ............................................................................................................

Gusti šiz 38 ..............................................................................................................................

On 39 ........................................................................................................................................

Život je suncokret 40 ...............................................................................................................

Nevaljalko 41 ...........................................................................................................................

Tuga mraka rosi po sokaku 42 .................................................................................................

Kako je Zvonko postao pijanac 43 ............................................................................................

KRAJOLICI VREMENA 44 ........................................................................................................

A onda se pojavilo sunce 45 .....................................................................................................

Namještaj 46 ............................................................................................................................

Plavo se smije 47 ......................................................................................................................

Muškarac sa zdravim želucem 48 ............................................................................................

Moj tata s teškom crnom i poslovnom torbom 49 ....................................................................

Promet 50 .................................................................................................................................

Usidjelica 51 ............................................................................................................................

Milka kuha ručak 52 ................................................................................................................

Misao na vječnost 53 ...............................................................................................................

Rosa 54 ....................................................................................................................................

Pogledi 55 ................................................................................................................................

Kiša je čista i vesela 56 ............................................................................................................

O autoru 57 ..............................................................................................................................

Impresum 58 ............................................................................................................................

POSTELJA OD ORAHOVE SJENE

1

PJEGICE

volio sam sladoled pa su mi se u životupojavile pjegice.

gladan je to bio dan. koracisu bježali u sjene a češalj je slomljenočučao u zabrinutoj travi.čitav tanjur lutajućih čežnji kockao je balavi anjcs ćelavim markom iz barake pet be(žena i troje bose, ajme, odavna su dimili starome antiopušak popušene cigare)i ljigavo se razbiou stotinu.a ja bih lizaosirota.

i tako, kesten pod bijelim oblakomruča moju dušurazbarušenu u gustomu hladu pospanebirtije.sve je tu čisto kao noć od porculanagolo ko slanina.

dakako da mi je gladni smijeh od šećeraispružio jezik.

pjegice su sjedile za nedalekim stolomi gađale me punom žlicomsladolednih jaja.

sav sam se rastopio.

2

PISMO DRAGOJ NA PROLJETNOJ GRANI

A ja bih malo. I ništa drugo. I noć je.Dok snijeg.Jučer sam – autobus stenje, suputnik snen, milina – šetao slikama: ti, pijanstvo, bjelina. Pardebeljuškastih beba. U nebu mjesec bolestan, žut. Što li to zgriješi? S čega to bježi?… Idokle?Ali su to slike. A ti si tu. Očiju pod šljivu obješenih.I ja bih malo. I ništa drugo. I lažem.Volim te.

3

MAGLOOKA KLOPKA

U trenutku moga ambicioznog koljenapojavljuje se u tvojoj čaši vjetari slika okakoje nosi tvrdu haljinu s plavim cvjetovima na ovratnikuneba u nevolji.Znam da to svakako nema veze sa mnomcvjećarom metalnoga mesa u slatkomselu bez rijeke i zrcala.Nosi me brodod pakla i sjajnog papirau izglede zakašnjeloga prosca malih mirisatoploga mlijeka.Ruka mi je tvrda prst grbav a razina čistaod mladih obzora. Mostsatkan od ruža, vatrei zaljuljanog pogleda odvest će mepuca već šapućuu vrlo besmislene rubove.

4

POMIRENI

tišina je jednostavnai danas ne ljulja prostor između željei kožepomiren sam jednostavnom varkom ceste dugom 12premdadok ljubim tvoj oproštajni obrazpredobro znam da je čežnja jaka poput nove djevojkeu pregustomu koluznam da ostavljam kravu u tvojim očima i topli vjetaru hrapavim, suviše zbrinutim prstimakoji su me vazda zakidali na račun nejasnogaali tvrdog i zamorenog mirajedne dugovjeke kuhinjei u ovom času nadutom od muklih isparavanja hranjivogati nalaziš razlog za uzimanje sjekire i bijeg u cijepanjeuvijek vječne tvaritvoje su ruke precizne poput svih zora sitei zaista ne znam čemu ti trzaj zavisti u glasuo kad bi samo znalakoliko je prestajati biti provincijalachendikepkoliko je moje stopalo blijedo poputkurvekoliko jeU i 2

5

ŠALA U RAVNICI

Djevojkosa zavodljivim nježnim olovom u dubokim očimas putovanjem u povremenim dolascimaZdrobit ću teu solte trajno začiniti svoju nejasnu tugunasutu u trošnomu lavoru pri sobičku moga odrastanja(zima, kamin je tu, dakako)Bit ću napokonukusanpoput tame u duge ljetne danekad si gostila široku, gustu baku i cijelo našemomačko i cursko zeleno seloodijevala u svilubajkom od kože, planine i narančeBili smo šuma i busodjednom puni lješnjaka i šećerau traljavim džepovimaZatim si poderala cipelea jaNaoštren do zaljubljenostina klupčici vremenaiznenađeno milujem iglui umireno krpam čarapeDok sol nagriza kožu

6

POVRATNIK U JAGODE

Parkirajući osmijeh u tvomu dvorištuposuđujem bol na kratkoneodređeno dobaNekoliko okolnih zgrada sasvim su čvrstei ne će mi u redovitim noćima dopustitizavirivanja:sve je tu složeno načinom koji podsjeća na gamaru za zimuoblijepljenu lijepim znojem muškarcabez ljetovanjaU sveopćoj čami ulica prozora staromodnih ružatvoj mi pogled dobro služi kao bjelilositnica prostrtih po svakodnevnomu stolnjakučini snažnom iluziju svježega povratka s tržnices novom košaricom u sivomu danuOdjenula si opravu od bijelih plodova zemljei novom nadom naglo ojačana u rukama i želucunosiš me do trošne postelje od orahove sjeneTu ćeš me smjestitiu zeleno perjeTvrdo me milovati po kosi zalijepljenojza neke druge trenutkepo peti tromojod asfaltne čežnjeOrah će s grane potrčati u kolačna momu mekom čeluI boljet će me

7

PREDAH KOPAČA NA KRAJU REDA

Dok pijem sivi čaji mislim na dobar keksgromovi tuge kaplju po mojoj livadizasijanoj s toliko strasti koliko imajusamo oči snješkau trenutcima kašljucanja antifrizaMotike raonici srpovibačeni pod sunce i jagodeskrivaju svoju molitvu i pokoruA ti plavokosa nestašnice popravljaš rubove košuljepo kutovima prljave šupebez vrata i prozorahladnoj od drva i nadolazeće zimeIpakjesenski sajam duša dobra je prigodaza cjenkanje s cestama

8

SONJA JE SUNCE

dosta je kršan paket uliceu koju me već danima jedne noćiuporno pozivašna spoj koji zbunjuje

aaazar si zaboravilada sam jagoda iz krupnog ljetada je mjesečina sestra repe šećerneda krava ulicu nasmijava mlijekomi suzom plavom kao most

i doručak naš bit će obilan i žuti pjesma pijevca i vrapca tromai jutarnja lenija dugačka ko umordo moje drage busije

premda je sonja sunce

makar je moda crna

9

UKOLIKO SAT BUDE POZVONIO (VOLIO SAM JAGODU)

srce će ustatii nasmijati se u facu mrtvačniciu koju sam polegao priču o klupčicijabuci i snijegujoš prije pijetlova.kratka je to ulica, u kojoj sunce kucana kućnom broju 33 nedjeljomkatkadkad pile obuče plavo u susjedstvu.u njoj su dvorišta troma a kućesitne ko anđeli nakon svakodnevnoga posla.široka je tu livada i brijegdaleko.o zraku ne treba govoritičista šljivai trava dugačka s pčelom u poljupcu.a jagoda je leptir kojeg sam volio.trebalo je tu zalutati, doista,te zime u mojim grudima.kad sam se najeo željeza postao samžega i dobio krila.pilotiram sreću po asfaltu i smoguljubim gospojice.

10

ISTOMIŠLJENICI (MOTRIŠTE MUŠKO)

Srest ćemo seu natrijukiseli i mokri od tolikih mjesečinai nezasitnih koračanja po dahu ruža, vjetrovai izboraDonijet ću ti i tada cvijetplav od sjećanja i zelen od ljubavipremda već izvježban vrčkavom djecom u naručjuna jasan komad u predjelu općega nebaI čarapeću ti ponijetione što su me u neshvaćenim požudama grijale migom smijehomili dodirom čistoga smjerakupanog u jednoj drskoj smjelojradoznaloj kožida ih podereš samaU paruVidjet ću te slomljenu do osmijehai zagrljajabrzui očiglednuSasvim sam siguranI neću biti

11

BIO BIH SJAJAN ZLATAR

12

KIŠA NE MOŽE PADATI STALNO

košulja koju po sebi vješam već danimateška jebolesna kao upornost.svake noći kariram po njoj nove izlogedotjerane čvrste lutke i hranjive pisteali uzalud:pamuk redovito suzi plavoustrajno nadopunjuje crvene šamcea za večeru mi se vrati gladan i slab.potom se dugo jedemogolonježno i vatreno.posljednji sati pred jutrovazda su puni umornih kapiramenakliskih očiju i flastera koljena.zatim je staklo gusto. konacmladigla brza.modrice koje slažem u ormar od zemljeplodne susmještene u srce hrabre crne pticei smiješe se oblaku toplinehaljini punoj ruže.a kiša ne može padati stalno.

13

CHAMBORD

bijelo se kreči moj velebni dvoracdok njim glasno odjekuje tvoješutljivo odsuće.pluća su mi ogromnanovi prostrani zrak guši me svojimnovootkrivenim stubištem.majstori u dimnjačarskim odoramanjišu se mojom spavaćom odajom poput modisticai jasno osjećam drsko sivopenjanje.miris koji si skrojila dimom i dodirom moje roseznatiželjom i korakom u moj kamenodsutnom kosom i zrcalom od guste čežnjefotografijom od zelenoga snakočijom i crvenim trkomusnomtvrdom poput bolaobećanjem dugim kao zimaokruglim poljupcem očijudlanom od svile iuhom od školjkeglasom od dunje i travepjesmom smirene panike

čvrstom snagompoveo meu staromodni dimnjak.

dok mi mašeš iz kraljevskog vrtabijeli se oko mene.

14

MANDA TRAŽI UGODNIJU ULICU I STAN

to kad siotišlau neke nove povratke dušei slaganja slika kućice u podatnom brašnulomilo je cvjetove.taložilo osmijehe u korakeduge kao grčpospane od zelene ravnice.napijao sam se lutanjai naslanjao na dugometražne američkeormare bez braveu neuglednoj prodavaonici nedovršenognamještaja.stanovao sam u ulici porušenih jablanovai sunce je nemilosrdno žeglodok bih se vraćao iz tvornice u stečajuprijevremeno iumoreno.

15

PREVERT

već danima tražim te na onomu istom trgu.siguran sam da nježnim strojem od kratkoga letai tankoga crvenila pratiš svaki moj korak.osjećaš li pritom tu silnu stiskugladan raskorak u mojim očima?vidiš li more u žutilu i iskrugnjilu bez sugovornika?slomljen od tolikoga petkanemam krvi za puzanje mršave nade.tvoja je pletenica gusta poput nejasne smrtii teško je pronaći čvoriz kojega bih mogao povući ravnu nitprema izvoru koji je oko obećalo.jedne oblačne subote.

jedne oblačne subote.

16

BIO BIH SJAJAN ZLATAR

ponovno ne smijem.a događa mi se.radim u poslovno vrlo uspješnoj luci ljubavina skupljanju kamenjai katkad osjetim kako bih bio sjajan zlatar.događa mi se uvečerumornom od divne težine svakodnevicedok plave gospoje neuspješno razbijaju zrak crne navikepridržavajući se za neudobna krcata kolica inametljivo gladeći ogrlice od negdašnjih sanjada zijevnem prejako.i da pokrenem livaduraskorak i prste u oluju bez krajnjega cvijeta.osjetim kako ljuljam kamenje uz obalui dižem suknju alkemije do nježnoga grla.a ondadok krik okamina para oluju tupim sjajem svoga mliječnog zubanespretno odskakutamo za kolicima.slomljeni kotačić zavarim starim dobrim kamenom.tvrdo je jako zlatno.

17

PUCE

to što te ne smijemšto tekarirano gledami nježno dodirujemslinim bedastoće povodom izvoza šećerne repekupanja otpalih oraha tananom kišomšto crtam krhkim makom i smijem se rosomšto se rugam ulicama punim dugačkoga crnog suncai bradavicašto pjevam u hladu sjene i grijem se sivim plinomdomišljate djedove jabukešto tucam kamenjei cijepam fini glas u na rame naslonjeni sumrakšto u rukama nosim sjetu i milujem je zelenom salatomšto ti sitnu dojku pakiram u tišinupunu smijeha i lažnog zaboravašto ti pričam hromo i trčkaram bez plave vode postazi pjegave pčelešto sam vrata pristojnostii buka dlanaštonaslonjeno

sve je to pucekošuljo moja

18

TAKO JE TOPLO BITI KARAKTER

Danas bolujem od svakodnevna psaPitaš me zašto se ne zavučem napokon u kožui ne zagrijem tu malu sobu nove krvijer peći su već sasvim tihe od crvena umoralake i topljive poput zaboravaČudiš se što vazda grijem mjesečinu i post

DobroVidjet ću što rade mačkedok crna mašna maše s krova

Ništaduga je očito pospana od tople konkurencijeu kravljemu danu

Nećeš me smesti ne navlačim rukavicesunčane u osmijehu i žute u dodiruPrstom od sive nadekružim po mladom želucu vjetra

19

NOĆ

polagano ispijam tvoju usnuzagrijanbolestan do modrih očiju i laganog koljenačudan od jednostavnosti dlana dostižem najvećueleganciju tugesav sam u pokretusmirivanja jednog pospanog otkucaja mjesečinevodim te sporom linijomu mrak

kada me pogledašzabluda pjeva u tvojim očimaočaji od svježega pijeskaglatki i tvrdibrzopleto mjere moju crvenu temperaturui kašljua sova je sasvim čista od plača

zar je čudno da se ne vidimo

20

NA SVOMU MJESTU

Tvrd sam ja muškaraczalogaje novog vjetra i dosadnog odsuća obrnutimdlanom pomilujemi zaspimA zatim vježbam salto aerobicistezanjeUstanem se i kažem Mirnažao mi je ali ja bih te pojeoPuste me na miru priznajem skupljampo cijeli dan po močvarama šibe metleod živčanih biljnih čudovišta načinimSjednem i provozam selijepim mrakom cesteCuriceiz plave kave sa dna mimašusasvim je to primjeren poljubacIz dalekih dvorišta ljubičice ijorgovani staromodno mirišuTvrd sam jamuškaracne dam sevjetrom zavestiSvaki put kad zaplačemnajedem se korijenja

21

BOJANJE ISTINE NA ŠUMSKOM PANJU JASENA

Noć je već sitaumorna od prozirne čađi tvojih riječii pepela koji mi sipaš ravno u dušute umrtvljuješ dlanNoć napokon osjeća tajanstvenu snagusvoje ličilačke pjesmei puši svoju posljednju cigaretuu ovako lošem društvuNoć, trudna a laka, skida svojuromantičnu opravu susretljivostispram svih duša podjednako podatnui diže svoju crnu rukuNoćubija moju ljubav

22

ONA VOLI SPAVATI

23

LJUBAV VOLI ODSPAVATI

buka je u mojim dlanovimateška ko nedostupnostljupka kao ljuljanje.osvaja tete postaješ mrzovoljna i mirna od navike.krajolik u kojemu odmaraš sjećanječini ti se topao i privlačno žutpa titranje kojim moji uzdasi nastoje postati pticeostaje bez krila i zagrljaja.nastojanja napokon sjednu u pokošenu travui dugo se dugo valjaju.te zaspu od tolikoga ljeta.

24

VODOSTAJ 33

vodaje fanj visoko.i kosti.i more pliva mojom željom.tako je slano.a plave ribe nema.

25

GUBITAK JE NA NEBU TIHA POJAVA

već nekoliko sjećanjaskriva mi se zvjezdica u nekomu drugom nebukutiji od zgužvana svjetla.dok čučim misli u umornomu stolcui kilavo ih rasprostirem po slatkoj prašiniivan aron šeće obalom i kašlje.na ramenu nosi zastarjeli recepti ljulja ga daljinomali korača uporno.ne smetaju ga valoviteški i prljavi od šećera i kilograma prošlosti.napaćen dahom gole pomodnostion hrabro pušta ostarjelu kosu rastii sasvim dobro podnosi jutarnju rosu.duboko zavaljen u svoju foteljune zavidim mu.natežem uski crni fraki ne mičem zrak nikamo.zvjezdica očito mora svojim putem.

26

MIRJANA JE OPET POSPANA

S tišinom u nogama i umornim mrakomna ispucalim usnamaulazim u ured nadeu vedar korak danaTrenutak je oslobođen drugih miljenica željea soba dostatno velika ljepoteza crveno strujanje valovai topao čajJučerašnjitjeralicom savjesti naredbe i navike posloženizapisnici i pokretimiruju u staromodnoj krutojno izazovnoj kutijii češljaju zahtjevno neboProzori su obasjani pozivom i veličinom upozoravajukako bi unutarnje cvijeće koje upravo uživam sammoglo sagorjeti od upornoga nadolazećeg suncaOdškrinuta vrata još ne upozoravaju na druge sretnikete moja plava usnapuna vjetra i mladoga snapoziva na plesU trenutku zijeva

27

VRBANJSKI TORANJ, NOTTURNO

a čim se popnem do dizanjanoć brzo pobijeli silnom mjesečinom.krajolik sav diše bogat i vidljivtravom od neizmjernih iskušenja icestom od pekmeza najplavijih šljivabazenom punim naranči i ljetacvijećem tolikih zaboravadalekom rijekom po različitim muljima zagubljenih djetinjstava.moj predugački jezikpremda umoran od cjelodnevnoga učiteljskog njihanjavješta je mahovina sise u gluho doba.noge već nespretno tuku zidove no toranjbožanskim projektom grbav i kosostaje za jednu krhku sezonu ljepotedovoljno čvrst.

28

BALKON

veselo je i bučnou mojoj skromnoj košuljimalo je i nedostaje mi, kaže sanjato je i previše, misli i taji martazar ne bi more mogao sačuvati za me

veselo jeu košuljiprsti u mlijeku miču ladicei ližuružu na sporom balkonu sa stolcemza meko ljuljanje

večer se popelabuku tiho slomilaniti jedna djevojka ne naginje panjunoguglavom roni u moju mekoću

29

PREMDA JE VODA VRLO JAKA

OdnedavnoKoračamo kamenjeNoćas samKišaI udaram po njezinoj kosi kaoLjepilo za zaljubljivanjePotezi su mi dugi i meki, iscrpljujuMeGotovo sam kravaOči su mi puneMagla prodire do srca i koljena. Svjetiljka?Svjetiljčica?Dok perači ulica zabavljeni tamomI lopatom vremena vuku svoj širok zamah obnovePrstom provirujem kroz noćZapitkujem sanPođi po doručak, kažeMala vila, jakoSam gladna

Što li hladnjak ima ssVim?

30

OPIS UNUTRAŠNJEG PROSTORA

tu je neka crtica palupkam cipelomčitav je ormar nezasitnih predmeta pun i plavrubova pospanihizgleda drvenihu bližoj perspektivi okružuju mezidovi boje kamilice stol nagnut jena nebo i zabrinutu fotografiju stabilne čežnje čašapuna svježega limunaklima se poput cesteuzdasi su punikorakakoje si tiho sadila po kutovima lusterima čavlimatkaninamasoba je punaprehlada čvrsta

31

IZ DNEVNIKA UMJERENOGA ROMANTIKA

potezod srca do mostamoguć je mjesečinom ili nedjeljom događanja lišćai sukoba igalainače je drven i gluhvodim li te prečicom i znojem odfinoga grudanja uskočit ću u tvrd čamacza niski dani poćimekan i jablanom nafiksanputovima močvaradim će oplakivati cvijet tucanoga pijeska i ubijene zemljepo rubovima nježnosti i po kožipa ću lako zazijevatizanijetiprodimiti

32

MOJ ŠTIĆENIK, ZIMSKO JUTRO

Jutro je upravo mlado. NekakoSporo i iskusno. Ide miNa živce.A moglo bi biti lijepa dekica. ZaštoTo izbjegava?Prepušteno, tromo diše svoju razglednicuKoju ću za sat skrivati odMirte, Suzane i Nade.Zašto već jednom ne odustane od samoćeIzoliranosti od Neba iNe odraste?U kutovima pronalazim njegove cipelice,Poderanu kapicu, umoran trbuhI suze. Kratke,Pospane.Noćas sam ga dugo čekao. Večer mi jeProletjela brže nego ugodan objed,Miran poljubac. O strasti, ili nježnosti,Čitao sam u knjigama.Obuo sam čarape od tintilinića te potrčao u susretLišću, Stanki,Zidu.

Dugo sam ga čekao: duga ga jeOstavila.Dolazi blijedih obraza bez rajčica uSrcu, na dlanovima. OsmijehaBez naraštaja.Jako sam bio za njegaZabrinut.

33

DOK VLAŽNI VJETROVI PRELIJEVAJUVRBANJICU

34

ISTOK, SUNCE POD PETAMA

Puna je ulica žutih brodova kojido grla pritišću i prezirujednu mirnu vodunaočale na visokoj palubiDok krhko guraš svoj vazda modri biciklod bijeloga žitai crne zemljes pomoćnim kotačima umorne jesenipiškišu vjetarPremda načelno doličannemaš se gdje sakritiOstaje ti tek suprotnoskinuti gaće do blatapokazati svoju palu bjelinuvisokom

35

VRBANJA, 29.11.1998.

Hladan je mrakNove seljačke brazde.U jakoj tišini, smutljivoj buciMijesi ju troma, nezasitna baka.ĐukaKavalir novoga imenaNije isti bećar.Lenije su opet pune rupa, miševiGusti i slabiNe vesele nikoga.Klipovi kratki, neplodni: ogroman brojUsamljenih frajera bez ženke.Sijena će biti tekUjesenPremda je jaka, gladna već zima.A pjesma?Tamburica preselila naNeka čudna, zbunjujuća sijela.

36

NIJE DA NISAM SELJAK

Moja je košulja teškai staromodnaPod snijegom mojih nadanjai osmijehaskrivaju se sklizalištaNijema su i diče se svojom strpljivom moćinositi sve terete i zadahe snau niskomu naručjuČim popijem koktel zemlje i pokretanisam im sklon tražim ženuispod pokrivača od sjemenai kišeJaja su mi dugačka i živčanakokošitrčkaraju glupavoŠeširo čardaku okačen

37

GUSTI ŠIZ

Moja mama je službenik. Zaglađuje koješta plavo i poslušno.Zgrada je česta i zeleno se održaje, ali traje. Nakon istrajalog vremena kogod se popiški uboju i zbriše. Onda neko vika, vika.Prije nego sam se ponovno rodio, moja mama je nabavila piliće i pazljivo ih čuva. A ako nekood njih griišši, mama vika.Živina je živina, ali ja ću popizditi.

38

ON

Jednoga će dana osjetiti dah dugotinjajućeg crijepakoji u vlastitomu dvorištu nema komupasti na glavupremda napokon ima to prokleto pravoGodine nalik čajunosit će oko vrata poput ogrlice odnajfinijih lješnjakanačetih dosadnim zagrljajima i surovom konkurencijomsumnjive čokoladeSkupljat će tek kamenčiće po najčešćim stazama jerguranje mulja od magle kiše maka i slave bit ćeteško i zaigrano kao gladi u rukamaafričke dječiceSelo želja bit će pustoklupčicatraljava poput pamćenja noguKroz vile će propadati slamai tvoriti nezasitnu postelju anđelu neumitnosti

39

ŽIVOT JE SUNCOKRET

ivana danas mijenja zahrđale pločiceza novu sjetvu masne biljke.opet je zemlja toplaa pokretljiv zrak.prašina se smije zora trčiokrenuti se uravnoteženomu hodanju.ivana jebosaali sjaji –sunce na golomu štapu.dok vlažni vjetrovi prelijevaju vrbanjicu i drugekanaleu trudovima uporno diže glavu.jasnonakon slatkoga koprcanja po vlažnomu tijestuivana će rado roditistarimalisuncokret.i odaahnuti sjemenke.

40

NEVALJALKO

u četvrtak sam kušao napisatidječju pjesmuonu o učiteljici s hrapavom suknjom is nebom u nemirnim očima“moja je učiteljica jako dobra”, pisalo biali me stid rukopisaružnog i zaboravljivog do kamenaučiteljica je već imala hrpu djecei “nije me trebala”u svojim plavim i rasutimplanovimadanas sam već kućas krovom od magle, trčanja i vodevodim razred zaštićene tišine i šamaramtrepavice u prečestomu hodufina suknja moje Nade brzaljepljiva jei glatkaa ruka mi je nemoćna

41

TUGA MRAKA ROSI PO SOKAKU

Vrijeme je za oblak noći. Pa ću prošetati, eto, nos.Naočita mi je tama.A boli me, ona.Pa se popnem fino u kost, slatko uz most pospane tišine. I trčim, trčim li sijeno! Pa okliznem.Trgnem.I sasvim sam, već.A ograda je bila prehlađena, Marija spremna…

Sjetiti se Marije približnoje kao staviti cvijetu vazudosade jednoga ljeta.Podužeg.

Malo je to mjesto. Meni najdraže. U kojem volim skloniti dvije – tri jabuke, orah, nešto sitnosoli i posve se dobro okupati od cijelog filma. Ako bih nabrajao tih nekoliko, čamac, pogled,lenija…, pogriješio bih kožu. Pa ali dakle. Stoga.Šećem se travom, travom mraka. Mekana je i skliska, nije mi zelena. O, zeleno, zeleno!A meni se činilo da je oblak noći…Glupa je neka tu. Te sjednem, volim ja drvo, odmoriti primisao, zabunu.

“I misliš da je zabuna?”

42

KAKO JE ZVONKO POSTAO PIJANAC

Ideš li katkad Lenijom prašinenaiđi kod Zvonka na čašicu hladne, plave rakijeOsjetit ćeš blizu podno koljena trzajtoplinu i smjerza jednu novu ženidbuNije se Zvonku dalo no ženadosadna i krasna do dnahtjela se valjatiI tako

Ideš li katkad Zvonkovom lenijomnaiđi kod čašice na

Sve je to prašina

43

KRAJOLICI VREMENA

44

A ONDA SE POJAVILO SUNCE

Jesen je dojahala novu tonu blatai cigle: zidat ćemo novu kuću za oblakeza rasplakanu čizmu i raspadnutu sreću.Stvorit ćemo brojne prostorijekako bi se kicoši iz umornih poljaokupani zlokobnim vjetrom i namirisanibojom ostarjele duge mogli lako duže skrivatipomisli potkivati.Zidove ćemo ožbukati žuljevimaod očnih potresa i kišnih dodira sjete.Nakon što u kutove složimo žirove aiznad prostirke od trpljenja razbacamo lješnjakeotvorit ćemo zaljubljena vrata.Kroz prozor ćemo nezasitnoistezati godinu.

Piškim od sreće.

45

NAMJEŠTAJ

skupili smo se u sitnim kolimajedne trome priče o ljubavi izajedništvui odvezli se daleko u polja suncabrašna i mirne vode.kućica koju su sivi vjetrovi podmuklim glasomporušili do čežnjeučinila nam se vrućom poput čokoladesigurnom kao neboderski san.čvrsto smo pristali na raspravus punoljetnim korovomi okupani jednom dubokom vodom i nadomnovim rukama odručali nježnost.u očekivanju redovitoga sumrakastari hrastov stol mirno je podnosio neke zalutalezarezei smiješio se nebumodrom kao vazda.ormari o kojima sam ti zbunjen govoriou hladna nježna predvečerja prekratkih malih odmoraostaše i dalje vrelom usnom zaključani.

46

PLAVO SE SMIJE

crtež kojim se preispitujem srijedom uvečerredovito zbunjuje moju postojanu tuguplavu priču o marini.na stolu se hladi čajsmrvljen od šarenila nakon trešnji pristigle dugena prozoru suzi ptica.sve grijanje je etorazvedeno.u poglede i dodire okolnih boja.

ptica i dalje kuca.boje se kuhaju.tuga se bojii plaši.udaren laktom ponoćismatam papir u srcei otvaram prozor doneba.

47

MUŠKARAC SA ZDRAVIM ŽELUCEM

Brzo se pozvati na snijeg, ciglu i žuto. Zazidatiprozor navike i sklonosti čaju.Odmahnuti na plin zavjese ičarape koje mijese usnulu modrinudo toploga bola.Nacijepati nekoliko boja stakla i proviritik cesti rose i zagrljaja.Dosađivati se mrakom,sluhom i kartanjem sitnih bombonica u raskoracimadviju pospanih rundi.Nahraniti se pretjeranom količinom trome svjetlosti, nadei novih sobičaka.Zasratinadolazeće ljeto.

48

MOJ TATA S TEŠKOM CRNOM I POSLOVNOMTORBOM

Upravo je njegova desna polovica snagezakoračila nogom ka dizaluLijeva je obično smotana ona ćežilavi trenutakkasnijeDizalo je posvema novoi jako poput snopa članskih iskaznica uvezanih Idejomi mrakomTreba mu dakle sićušan dah vremenaza popeti se s obveznim darom u zaboravljivom džepui s umorom u zadihanom bolesnom srcuBrzo ću mu potrčati u zagrljajuz nespretan pokret koji će kasnitistvar kič zaprljatiDakakos olakšanjem ću otrčati po manžetnu otpalu pred dizalomopet s one ruke koja nosi dosadni sporizapinjući pokret

49

PROMET

Udisale smo tih dana, zašto ne reći:godinajedan običan, siv zraks krasnim mjestimičnim mjehurićima bjeline,žutila,lubenice i srca, zastarjelog mosta,trošnoga sna.A izdisale vrlo podatnu, zanosnumekoću.

Jednog je dana vrlo stasit muškaracpopušio svojumeku cigaretu.

Imala sam dovoljno prašine u blijedojkutiji od vjetrai zaljubila se u nove obzore. Osretnica!

Sasvim prosto muško.Eto.

I preplavio mecrn zrak.Tako je to normalno.I mislim da će me ugušiti. Ili

50

USIDJELICA

Slomila je korakumoran do laganja i plastičnog snadrvena joj cesta, bolesna od lutalica i prebjega,ne nudi noć toplu i miris blagbučna svjetlost koju si je priuštilabuši kanale i privodi zanosni muljkrupna i laka od nove snageosjeća već nepoznat trud

dok mlijeka ponestaje

51

MILKA KUHA RUČAK

I tako.Sjedim ja u sosui umačem toranj u dugačku, mutnu smjesu neba.Leđa sam utemeljio u mrkvu,pobjedu u okoi fil.Veselim srcem miješam jaje i boje,sav sam vrt!Prstima tucam šećer u cipelu,o, brzo!S krastavca mi maše zlatko.Kuhinja je blizu.Dvorište široko.Dok čokolada guta zrak. I vatru.Sunce mimaše.Bojim se podneva.

52

MISAO NA VJEČNOST

Teško mi je pokrenutikilograme tišine u kratkoj uliciKamion je prepun, očito ćemo tišina i jazajedno sletjeti u te spretne kanalekad jednomA pitaš me kad ću doći

Imam li uopće tvoju adresu?

53

ROSA

Moja baka je vrlo starai velikaglumi crva u mojim prstimaVidiš dragakoliko su mi prsti snažni!Lako te milujem, kao pepeo,glatko klizim tvojom podatnom kožomslatko se svađam s tvojim sitnim palcem ispisujemsrce cijelo samo malim tikomZadovoljna si mojom rosomsmiona si svojom malom kosomkrupna u oštrim grudimaSretan sam jako“O, bako moja!”Zahvalit hoću čas i njenimcrvimaA rosa utihnulovcina vrijeme kreću

54

POGLEDI

U slabačkom danukrov te jako gleda ismije se svojim snijegom.Vrlo si umoran i ne ćeš mu mahnuti dok pipašmokar trag u povelikom džepu.Blizak a nizakplašiš se opće pretrage vlastite zelene kože.Jer jako je vrućeu koljenu, stazi, snu.Krov tegledajadnog, ogromnogsnješka.

55

KIŠA JE ČISTA I VESELA

toliko te volim kišokad mi razapinješ korakližeš cestu u moju snagu.raskrinkan do osjećajne ponoćiobojam kosu tvojim poljupcemi veselim zrakposrtanjem klizanjem sutonom.prhkom rukom otvaram sve kože do snavjetrove do moćilizalice do mrena.dok mi životinje panično trče darivati milovanjasmireno rasprostirem pitku vodu oko groba.

56

Marinko Plazibat

Rođen 1966. u Vrbanji kod Županje. Srednju školu i studij hrvatskoga jezika i književnostizavršio je u Osijeku. Uređivao je osječki studenski književni časopis Rijek. Studije i esejeobjavljivao u Quorumu i Književnom Osijeku, a pjesničkim i kritičkim tekstovima te kratkimprozama surađivao je i u Poletu, Studentskom listu, Oku, Književnoj reviji, Glasu Slavonije, fanzinu Noise Slawonische Kunst. Sudjelovao je na nekoliko znanstvenih skupova i festivala.Priređivač je Izabranih djela Ferde Bačića i Martina Robotića (1994). Godinama radi kaoučitelj u osnovnoj školi.

Objavio je pjesničke knjige Postelja od orahove sjene (1989), za koju je 1988. dobio nagraduza najbolji neobjavljeni rukopis autora do 35 godina na Pjesničkim susretima u Drenovcima,te Vatra. Igre na cesti (2016).

57

Biblioteka Mali rakunknjiga 54

Marinko PlazibatPostelja od orahove sjene

© 2020 Marinko Plazibat© za elektroničko izdanje: Društvo za promicanje književnostina novim medijima, 2020

IzdavačDruštvo za promicanje književnostina novim medijima, Zagreb

Za izdavačaKrešimir Pintarić

UrednikKrešimir Pintarić

FotografijaTanteTati / Pixabay.com

ISBN 978-953-345-749-9 (HTML)ISBN 978-953-345-750-5 (EPUB bez DRM)ISBN 978-953-345-751-2 (PDF)ISBN 978-953-345-752-9 (MOBI)

Prvo izdanjeHrašće, Drenovci, 1999.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporuGrada Zagreba i Ministarstva kultureRepublike Hrvatske.

58

59