Darko Ropac

SJENE PROŠLOSTI

Uvod

Identifikacija

Crni ulašteni mercedes, vojnih registarskih oznaka, polako je klizio

zagrebačkim ulicama. Kretao se od Hrvatskog vojnog učilišta »Petar

Zrinski« prema središtu grada. Vozilom je upravljao mladi narednik u

urednoj dočasničkoj odori. Na zadnjim sjedalima sjedili su brkati

muškarac srednjih godina u generalskoj odori, a do njega ţena

prosijede kose, isto tako srednjih godina. Vozili su se šutke, svatko

zaokupljen svojim mislima. Duboke bore izbrazdale su

generalovo lice. Odsutnim pogledom prelazio je zgradama pored kojih

su prolazili, a misli su mu odlutale nekamo daleko. I ţena je bila

zamišljena, ispaćena, gotovo suznih očiju. Svo vrijeme voţnje gledala

je u stranu kao da promatra prolaznike, a gledala je u prazno duboko

utonuvši u svoje misli. Vozač se nije usudio ničim prekinuti grobnu

tišinu koja je vladala u automobilu. U nekim drugim okolnostima mladi

bi narednik upalio radio i slušao glazbu s lokalne radiostanice. Prošavši

zelenim valom skrenuli su prema Vlaškoj ulici, a potom se Voćarskom

ulicom počeli uspi- njati prema Salati. Pri vrhu te zavojite ulice

skrenuli su lijevo, a vratar pored kojega su prošli odmah im je podigao

rampu. Uvezli su se u krug bolnice i Medicinskog fakulteta na Salati.

Uskom asfaltiranom cestom skrenuli su desno i nakon pedesetak

metara stali ispred secesijske dvokatnice. Vozač je zaustavio vozilo

ispred stubišta gdje ih je dočekao visok, mršav, proćelav čovjek u

urednom tamnosivom odijelu s kravatom oko vrata. Prišao je vozilu i

predstavio se.

»Gospodine generale, gospodo, ja sam Grujić«, rekao je tihim

glasom rukujući se s njima.

General je jako dobro znao tko je pukovnik Ivan Grujić. Bio je to

izuzetno marljiv i odgovoran čovjek koji je već godinama na čelu

vladine Komisije za zatočene i nestale. Njegovim zalaganjem

otkrivene su brojne veće i manje grobnice i mjesta stradanja hrvatskih

branitelja i civila, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji. Mirnoća, staloţenost

i njegov topao glas umirivati su sugovornike, a upornost u traganju za

istinom ulijevala je obiteljima nestalih povjerenje i nadu.

»Izvolite za mnom. Profesor nas čeka u svom uredu«, rekao je

pokazujući prema ulazu u zgradu, iznad kojeg je stajao veliki natpis:

Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku, Medicinski fakultet u

Zagrebu.

Prvi je krenuo pukovnik, a za njim general i ţena koja se pridrţavala

za njegovu ruku. Bilo je očito da joj svaki korak zadaje veliki napor.

General ju je više vukao negoli je ona išla sama uz tih desetak stuba do

ulaza u zgradu. Popeli su se na prvi kat i ušli u uski hodnik Zavoda.

Sjedne i druge strane, izmeĎu vrata prostorija i prozora, koji su bili

okrenuti prema unutarnjem dvorištu zgrade, nalazile su se visoke,

gotovo do stropa, ostakljene police s prašnjavim knjigama i starinskim

protokolima. Pukovnik je pokucao na vrata na kojima se isticala

pločica s imenom prof. dr. Milovana Kubata. I njega je general vidio

već nekoliko puta, ali u televizijskim emisijama koje su govorile o

identifikaciji poginulih branitelja i civila u Domovinskom ratu. Ušli su

u veću sobu čiji su stolovi bili pretrpani spisima, stručnim časopisima i

knjigama te protokolima, a na jednom je bio i veći binokularni

mikroskop. Čim su ušli, od radnog stola se digao profesor. Bio je to

čovjek mladih srednjih godina u bijelom mantilu.

»Moje poštovanje gospodine generale. Gospodo. Ja sam profesor

Kubat. Molim vas budite ljubazni i sjednite za ovaj stol«, predstavio se

profesor rukujući se s oboma, pokazujući prema stolu na kojem nije

bilo nikakvih papira niti dokumenata.

Sjeli su. Na trenutak je zavladala neugodna tišina. General i njegova

supruga znali su što ih čeka. Moraju se suočiti s okrutnom istinom.

Koliko god se briţljivo i s krajnjom obazrivošću takva vijest priopćava,

to ne umanjuje njihovu strepnju. Znali su to i na to su se pripremali, ali

još uvijek je postojao tračak nade. Za svojim sinom tragaju već punih

devet godina. Nestao je u Vukovaru 20. studenog 1991. godine, dan

nakon što je grad okupirala JNA, jedinice teritorijalne obrane, lokalna

milicija i brojne paravojne formacije, poput Arkanovaca i Šešeljevaca.

Znali su da je bio zarobljen na Mitnici kada njihov proboj kroz

neprijateljski obruč nije uspio. Nebrojeno puta su razgovarali s

njegovim preţivjelim suborcima i zapovjednicima. Rekli su im ono što

su znali. Sa svojom skupinom boraca nije se uspio probiti. Bio je

zarobljen i dva dana je proveo u hangaru na Ovčari. Nakon toga je

odvezen u Srbiju ujedan od tamošnjih koncentracijskih logora, nakon

čega mu se vrlo brzo gubi svaki trag. Kao roditelji nikako se nisu mogli

pomiriti s činjenicom da je njihov jedinac najvjerojatnije ubijen negdje

u Srbiji. Uvijek je postojala nada. Sve dok se posve sigurno ne pronaĎu

njegovi posmrtni ostaci. Kako bi se to sa sigurnošću utvrdilo, oba

roditelja dala su uzorke krvi radi DNK-a analize. Zadnjih nekoliko

godina u Hrvatskoj je proces identifikacije ubrzan i posve pouzdan

zahvaljujući uvoĎenju DNK-a genetske metode, kojom se utvrĎuje

sličnost genetskog materijala bliskih roĎaka - najčešće roditelja i

poginulog. Nakon DNK-a analize rezultat je posve pouzdan. Nema

više nikakve sumnje o tome čiji su posmrtni ostaci. Roditelji su ranije

prolazili frustrirajuću metodu identifikacije osobnih predmeta

poginulih i dijelova tijela po kojima su mogli biti prepoznati, poput

zubala ili nekih oţiljaka i prijašnjih prijeloma koji su se lako mogli

utvrditi na ekshumiranim ostacima. DNK-a metoda je posve sigurna i

manje frustrirajuća, jer roditelji i drugi bliski roĎaci ne moraju

prepoznavati ostatke ubijene osobe, već se proces identifikacije odvija

u genetičkom laboratoriju. Najteţi je trenutak priopćavanje istine.

»Dakle, gospoĎo i gospodine generale. Pozvali smo vas kako bismo

vam priopćili da smo završili identifikaciju posmrtnih ostataka deset

tijela ekshumiranih na groblju u blizini Novog Sada. Tijela su nam

dopremljena početkom dvijetisućite godine. Izvršili smo detaljnu

obradu njihovih ostataka i za svakoga DNK-a analizu. Iz genetske baze

podataka rodbine nestalih osoba neosporno smo utvrdili da je jedno od

dovezenih tijela ono vašeg nestalog sina. Ţelim vam pokazati podatke

koji to potvrĎuju«, iznio je profesor činjenice. »Prije svega molim vas

da primite izraze moje najdublje sućuti«, rekao je izvadivši fascikl na

kojem je bilo ime njihova sina.

Iz golemog iskustva i profesor i pukovnik znali su koliko je ovaj

trenutak delikatan i bolan za roditelje. Bol je u času preplavila

prostoriju. Ţena u tamnom kostimu i bijeloj košulji počela je jecati,

brišući maramicom suze koje su navirale. Generalove bore su se

produbile, oči stisnule, a mišići na vilicama bolno napeli. Vidjelo se da

jedva suzdrţava suze. Znao je da bi njegove suze samo oteţale situaciju

i produbile njezinu agoniju. Teško mu je kao i njoj, ali se suzdrţava

pokazati svu svoju bol. Dat će si oduška u osami svoje radne sobe. Nisu

rekli niti riječi kad je profesor tihim glasom počeo detaljno obrazlagati

nalaze DNK-a analize uzoraka posmrtnih ostataka njihova sina i

njihove krvi. Profesorove riječi prolazile su kroz njih. Bol im je proţela

misli i dušu. Kao u nekom transu digli su se od stola kad je profesor

završio sa svojom kratkom ekspertizom.

»Gospodine generale, još nešto vaţno«, rekao je na kraju pukovnik i

nastavio: »Pokop posmrtnih ostataka identificiranih branitelja obavit

će se, uz sve vojne počasti, za nekoliko dana na Mirogoju. Točan datum

pokopa javit ćemo vam na vrijeme. Molim da primite moju iskrenu

sućut«. General i njegova supruga rukovali su se s profesorom, a potom

u pratnji pukovnika napustili zgradu Zavoda za sudsku medicinu i

kriminalistiku. Narednik, koji im je otvorio vrata vozila, uočio je

dramatičnu promjenu na njihovim licima u ovih pola sata. Bili su to

sada posve drugi ljudi. Oboje shrvani dubokom boli, šutljivi, kao da su

nestali sami u sebi. Crni mercedes lagano je vozio dvoje oţalošćenih

prema njihovu stanu, kako bi u tišini svoga doma iskazali poštovanje

prema poginulom sinu, dragovoljcu i branitelju Vukovara.

Prvo poglavlje

Pogreb

Tuţna povorka polagano i tiho napuštala je prostoriju mrtvačnice na

Mirogoju. Ispred rodbine zavijene u crno sluţbenici groblja obučeni u

siva odijela, iznosili su lijes s pokojnikom. Pokreti su im uigrani pa

rutinski spretno polaţu lijes na odar ispred mrtvačnice. Jedan od njih

donosi, umjesto kriţa, na hrastovoj dasci izrezbarenu zvijezdu

petokraku. Stavlja je ispred lijesa čime je jasno istaknuto kako je

pokojnik sa svojih 59 godina ţivota bio aktivni graditelj socijalističkog

poretka. Oni koji su bolje poznavali pokojnog druga Milana prisjetili su

se zajedničke borbe za slobodu i teških ratnih dana. Bio je i dobar borac

i pošten drug. Zasluţio je da ga se dostojno isprati. Iza lijesa stoji

shrvana supruga, sva u crnini. Pridrţava je mladi muškarac sjedne

strane, a s druge uz nju stoji mlada ţena. Nitko ne plače, premda se na

podbuhlom ţeninu licu vidi da je provela neprospavanu noć. Očito je

na pogreb stigla i njena bliţa rodbina. Stoje iza lijesa, onako malo po

strani. Uokolo, na asfaltiranoj površini ispred mrtvačnice stoji mnoštvo

koje je došlo ispratiti pokojnika do njegova posljednjeg počivališta.

Dosta je starijih muškaraca, očito ratnih drugova pokojnog Milana.

Neki meĎusobno razgovaraju, šapćući. Drugi se rukuju i teško

prepoznaju jedan drugoga. Očito se rijetko viĎaju, samo na pogrebima

svojih drugova. Eto, s Milanom je počela odlaziti i njihova generacija.

Postrance, iznad stubišta, pod lukovima mrtvačnice stoji mlaĎi par.

Mogli su imati tridesetak godina. Mlada ţena svijetle kose umotane u

punĎu bila je u crnini. Imala je na sebi crnu vunenu vestu zakopčanu

preko crne svilene bluze. Sudeći po tome, pripadala je oţalošćenima

premda je bila podalje od lijesa. Uz nju je stajao vitak, tamnokos

muškarac uredno podrezanih brkova. Nisu ulazili u mrtvačnicu dok je

lijes bio unutra, niti uz njega stajali kako bi primali sućut. A sada stoje

po strani i kao da se neodlučno ţele pribliţiti odru.

»Ne znam ima li to smisla? Tamo nikoga ne poznajem. Osjećam se

nelagodno. Što ako me napadne njegova ţena?«, tiho ispod glasa

govorila je ţena muškarcu pored sebe.

»Marina, ne stvaraj probleme. 0 tome smo dosta razgovarali. Što te

briga što ona misli, a i ostali koji tamo stoje. Ti si mu kći i imaš pravo

stajati iza lijesa svoga pokojnog oca. A eno i tvoj vijenac je na samom

lijesu«, odgovori joj tiho ali razloţno muškarac, očito njen suprug.

Primivši je pod ruku krenu prema lijesu istodobno s nekim

čovjekom iz mjesne zajednice koji se spremao pročitati svoj oproštajni

govor od druga Milana. Dok se on primicao postavljenom razglasu,

vadeći napisan govor iz unutarnjeg dţepa tamnoga kaputa, par je stigao

do preostale oţalošćene rodbine. I kao da je to posve normalno, stali su

tik do starije ţene u crnini, očito pokojnikove supruge. Ona je mrko

ispod oka pogledala mlaĎi par i procijedila nešto nejasno izrazivši tako

svoje negodovanje. Neupućeni bi pomislili kako stenje zbog smrti

dragog pokojnika. Premda se nisu poznavali, u zraku se osjećala

njihova netrpeljivost. Dragutin je čvršće stisnuo nadlakticu svoje

supruge dajući joj do znanja da je uz nju i da ostane pribrana. Pravda je

na njenoj strani. Ona je Milanova, doduše nezakonita i nepriznata, ali

jedina kći.

Dakako, svećenika nije bilo jer je drug Milan bio komunist još iz

ratnih dana. Ostao je to do kraja ţivota, premda zadnjih godina nije

odlazio na partijske sastanke, pravdajući se povišenim krvnim tlakom.

Članarinu je plaćao po automatizmu. Čovjeku je bilo neugodno da se

ispiše iz Saveza komunista. »Nije Partija dječji vrtić pa sad hoćeš - sad

nećeš«, tako je nekada govorio drug Milan. A njegovoj ţeni je uvijek

bilo ţao što novac od mirovine nepotrebno odlazi za članarinu u

mjesnu partijsku organizaciju. No, sada to više nije bilo vaţno. I dok je

napetost medu oţalošćenim ţenama rasla, drug iz mjesne zajednice

monotonim je glasom čitao svoj oproštajni govor. Bio je to jedan od

tipskih govora, a drug koji je govorio bio je redovito zaduţen da se

oprašta od pokojnika prema kojima je mjesna zajednica imala obveze,

zbog njihove uloge u stvaranju nove drţave. Vjerojatno je prigodom

čitanja oproštajnog govora samo mijenjao imena pokojnika i godinu

roĎenja. Sve ostalo bila je tipska i dosadna frazeologija. Srećom njegov

govor nije dugo potrajao, a završio je uobičajenom frazom:

»Neka mu je vječna slava i hvala!«

»Slava mu!« ljudi su kao u zboru ponovili.

Grobari podigoše lijes i spustivši se niz stube poloţe ga na kolica s

gumenim kotačima. Na kuke oko kolica poslagali su vijence, a na sam

lijes poloţiše dva velika vijenca. Na jednom je pisalo »Posljednji

pozdrav od supruge«, a na drugom »Posljednji pozdrav od kćeri

Marine s obitelji«. Ostali, manji vijenci bili su od susjeda, Saveza

komunista, Socijalističkog saveza i mjesne zajednice. Na tim

vijencima, od umjetnog cvijeća, obavezna je bila zvijezda petokraka.

Tuţna povorka krenula je prema ulazu na groblje, a s obliţnjeg

zvonika, podno crkve Krista Kralja, odjeknulo je zvonce koje ispraća

sve pokojnike na vječni počinak, bez obzira na njihov odnos prema

Bogu. Jednako za vjernike i nevjernike. Takav je običaj na groblju.

Pokojnika se dočekuje sa zvonom

koje najavljuje njegov dolazak i ukop. Odmah iza lijesa hodala je

supruga koju je pridrţavao mlaĎi čovjek. Iza njih išli su pod ruku

Marina i Dragutin, a onda ostali koji su ga došli ispratiti tiho

razgovarajući u povorci koja se kretala kroz aleje prema sjevernom

rubu groblja gdje se mirogojski proplanak spušta u dolinu. Dan je bio

lijep, proljetni.

Kad je povorka stigla, otvorenom grobu prišao je neki brkat

muškarac, prekaljeni ratnik, mrka pogleda. Izvadio je nekoliko listova

strojem ispisanog papira i počeo čitati svoj nadgrobni oproštajni govor.

To je bio drug iz rata. Govorio je o ratnim danima pokojnikove slave i

hrabrosti te njegovu doprinosu u zajedničkoj borbi protiv neprijatelja i

domaćih izdajnika. Njegov govor bio je nadahnut pravednom borbom

za stvaranje nove Jugoslavije. Kad je prisutnima postalo pomalo

dosadno, govornik je završio već poznatom frazom. Samo oni najbliţi

grobu čuli su što on govori, dok su drugi razgovarali o svakodnevici

prisjećajući se teških ratnih dana i njihova poznanstva s Milanom.

Četvorica grobara spustiše lijes u raku do pola ispunjenu vodom zbog

obilnih kiša koje su padale tih dana. Marini je bilo teško što lijes s

posmrtnim ostacima njezina oca polaţu u vodu, i nelagodno gledati

kako pluta na površini.

Ubacivši nekoliko grumena zemlje na lijes, rodbina se udaljavala od

groba. Marina i Dragutin uputili su se prema izlazu. Pri izlasku im je

prišao stariji bračni par, pokojnikovi prijatelji još iz rane mladosti i

ratnih dana. Bili su to i prijatelji Marinine majke, koja nije ţeljela doći

na pogreb, opravdavajući se lošim zdravljem.

»Eto, ode Milan prerano! Šteta što se niste sreli kako je bilo

dogovoreno. Tko zna, moţda je umro od uzbuĎenja što će vidjeti svoje

unuče. To nikada nećemo saznati«, rekla je starija gospoda.

»Ma on je bio običan vjetropir, premda o mrtvima sve najbolje«,

nadodao je stariji muškarac kojeg je ţena drţala ispod ruke.

»Nemoj tako govoriti. Milan je bio dobar, samo što je bio ţenskaroš.

To mu je bila jedina mana. Zato je i ostavio tvoju mamu tek što si se

rodila. Ali neka to bude na njegovu dušu. Marina, dobro si postupila što

si došla na pogreb svome ocu i ponosno stajala odmah iza lijesa. Neka

ona gadura vidi da je Milan imao kćer koja ga i u smrti poštuje«,

nastavila je govoriti ţena.

Prilazili su im ljudi koji su se vraćali s pogreba izraţavajući Marini

sućut i pozdravljajući se srdačno sa starijim parom.

»A sada hajdemo kod nas na piće za Milanovu dušu, da se još

jednom dostojno od njega oprostimo i da nazdravimo našim ţivotima!«

inzistirao je muškarac.

»Ali samo na čas. Kod kuće nas čeka dijete. Prijatelji ga čuvaju dok

se ne vratimo«, zamoli Marina. Došli su do obliţnjeg parkirališta,

naguravši se u »fiću« koji je Dragutin spretno vozio.

Susret

Tri tjedna prije pogreba, a bilo je to u rano proljeće 1979. godine,

najavila je Marinina majka da će doputovati u Zagreb kako bi

proslavila povišicu boračke mirovine. Napokon su joj priznali ratni staţ

od početka 1942. godine, pa će joj mirovina biti znatno veća. Gotovo

da je prvoborac. Bila bi ona i prvoborac da nije bila tako mlada i tek

udata.

Mlada i lijepa, imala je momka u kojeg je bila zaljubljena i s kojim

se sastajala već neko vrijeme. Imala je tada jedva devetnaest, a Ivan tek

dvadeset jednu godinu. A rat samo što nije počeo. Ratna mašinerija se

zahuktala i posvuda su odjekivali ratni pokliči, osobito u Njemačkoj i

Italiji. Nijemci su tada već anektirali Austriju i zauzeli Poljsku. Mladi

par odlučio je vjenčati se. Roditelji su mladoţenji savjetovali da se ne

ţeni jer dolaze nesigurna,

ratna vremena. Što će mu za vratom još i ţena bude li on morao u rat.

Ne daj Boţe, ali svi su izgledi da će tako biti. Unatoč roditeljskim

savjetima, odlučio se oţeniti. Ode li u rat ţeli zadrţati djevojku kao

ţenu. Neka ga čeka dok se ne vrati. I doista, tek što su se vjenčali, on je

dobio poziv za vojsku. Obukao je uniformu vojnika Kraljevine

Jugoslavije i više se nikada nije vratio u svoj grad. Mlada ţena ţivjela

je u nadi kako će se muţ brzo vratiti jer se vojska raspala. Nije se

vratio. Ponadala se da je otišao s prijateljima u partizane i da je sada

negdje na obliţnjim moslavačkim brdima. Odlučila je potraţiti muţa

pa makar i ona morala u šumu. Uz pomoć prijatelja prebacila se u

planinu i pridruţila jednoj partizanskoj postrojbi. I tako je dospjela u

rat početkom 1942. godine, premda muţa nikada nije našla. Poginuo je

na samom početku rata, a za grob mu se nikada nije saznalo.

E, sada su joj drugovi napokon, nakon 34 godine, priznali ratni staţ

od kada se i priključila partizanima. To donosi i znatno veću mirovinu,

premda ne onako dobru kakvu primaju prvoborci. To je ostvarila

zahvaljujući svojim prijateljima iz djetinjstva i suborcima koji su dali

izjavu u Savezu boraca, potvrdili njene navode i podrţali zahtjev za

boljom mirovinom. Sada se treba s njima sastati i počastiti ih. U

Zagrebu je njena kći Marina pa moţe biti kod nje. Udata je i ima dijete.

Bit će to prilika da vidi i svoga unuka. I tako je Marinina majka stigla u

Zagreb.

Susret s prijateljima koji su joj pomogli oko mirovine dogovorila je

u »Vinodolu«, poznatom zagrebačkom restoranu. U predvorju

restorana, za šankom Milan je ispijao svoje piće.

»No, ti moraš odlučiti hoćemo li ga pozvati ili ne«, kaţe ţena svojoj

ratnoj kolegici i nastavi: »Vjerojatno pretpostavljaš o kome je riječ.«

»Da nije moţda Milan ovdje u restoranu?«, upita Marinina majka.

Na spomenuto ime Marina se uspravi i vidno uzbudi. Znala je da je

riječ o njenom ocu kojega je do sada vidjela svega dva puta. Nije znala

ţeli li ga vidjeti ili ne? Ostavio je njezinu majku čim se ona rodila. Nije

gotovo nikada pitao za nju.

»Mama, idemo do šanka. Moramo ga pozvati da nam se pridruţi.

Ţelim ga vidjeti«, inzistirala je Marina.

»Idi ti s Dragutinom po njega. Ja vas čekam ovdje«, odgovorila je

uzbuĎeno njena majka.

Marina je uţurbano krenula prema šanku gdje je bio njezin otac, a

zapravo stranac. Dragutin ju je jedva sustizao. Toga čovjeka nije

nikada vidio, osim na slikama. Kada su uletjeli u predvorje, od šanka je

ustao čovjek koji bi mogao biti njen otac. Prepoznala ga je, premda se

nisu vidjeli petnaestak godina. Zagrlili su se i poljubili. Potom je

Marina predstavila ocu Dragutina koji je bio pomalo suzdrţan jer je a

priori zamjerao čovjeku koji je napustio svoje dijete i nije se o njemu

nikada brinuo. A sada, kad ga kći ne treba, on bi se druţio. Ali to je otac

njegove supruge i on se u to nikako nije ţelio miješati. Neka Marina

sama odluči u kojoj mjeri će dopustiti svome ocu da uĎe u njen ţivot,

ako to on uopće bude i ţelio.

Drţeći se pod ruku krenuli su prema stolu za kojim je sjedila majka s

prijateljima. Kad ih je ugledala, digla se i krenula im u susret. Rukovala

se s Milanom i poljubila ga u obraz. Razgovor su nastavili za stolom.

Premda je majka predloţila da im se Milan pridruţi za ručkom, on se

zahvalio i odbio. Mora na ručak kući. Ţena bi se naljutila da ruča vani,

a osobito bi se naljutila kad bi saznala s kim se danas susreo. I to

namjerno, a ne slučajno. U razgovoru se često obraćao Marini, ţeleći

saznati više o tome što radi, čime joj se bavi muţ, koliko djece ima.

Sam je izrazio ţelju da bi ţelio upoznati svoga unuka pa je predloţio da

se uskoro naĎu.

»Veselim se tome i jedva to čekam«, rekao je, još jednom

pozdravivši se sa svojim ratnim drugovima i Marininom majkom.

Otišao je još jednom za šank da rakijom s nogu umiri uzburkanost

koju je u njemu izazvao ovaj susret.

Ubrzo je napustio restoran jureći prema Trgu Republike i na tramvaj

za Novi Zagreb, kako bi na vrijeme stigao kući na ručak. Za stolom su

pomalo zbunjeni komentirali kako je Milan postao »papučar« od kada

ţivi s tom ţenom. Nije im bilo jasno što je u njoj našao. Čak s njom

nema ni dijete, a ona ima sina iz ranije izvanbračne veze. Sada se o

njemu brine Milan, a on obilato koristi njegovu dobru mirovinu. Nije

završio nikakvu školu. Bio je majci i Milanu na grbači. I sve tako riječ

po riječ o Milanu i njegovu ţivotu. Marina je više razmišljala negoli

slušala. Napokon, kao odrasla ţena moţe se susresti s ocem kako bi se

pohvalila svojim uspjehom, da ima sretan brak, da ima prekrasnog sina.

Neka Milan vidi što je propustio napustivši nju i majku. Razgovor o

ratnim danima i Milanu se nastavio uz poznatu pašku janjetinu po kojoj

je ovaj restoran glasovit u gradu.

U očekivanju susreta

Nakon »slučajnog« susreta u restoranu zavladala je izvjesna

napetost u Marininoj obitelji. Niti sama nije znala što joj je činiti. Bila

je svjesna činjenice da njen roĎeni otac nikada nije mario za nju, a sada

se odjednom pojavljuje u njezinu ţivotu i očekuje odreĎenu paţnju. A

bilo je očito da i dalje svojoj ţeni o tome ne kani govoriti. Smetala ju je

njegova podreĎena uloga u tom odnosu. Bilo joj je jasno da sada kad je

stariji ţeli sačuvati svoj mir. Ali on o njoj nije govorio ni kada je bio

mladi. Sjeća se njihova dva jedina kratka susreta još kad je bila

djevojčica. Dobro ih je upamtila, bili su upečatljivi.

I sada nakon dvadesetak godina ponovno susreće svoga oca, sada

već gotovo zaboravljenog i znatno starijeg. Osjetila je uzbuĎenje pri

tom susretu, ali sad ona odlučuje hoće li se vidjeti, a ne samo on, ili

njena majka. Ţeljela je upoznati oca sa svojim sinom. Neka vidi unuka

i što je sve do sada propustio ţiveći sa ţenom s kojom ni djece nije

imao. U njoj se javio neki prkos. Ipak je ona u ţivotu uspjela i bez

njegove pomoći. Očekivala je telefonski poziv kako je obećao. Nazvao

je tek dva tjedna nakon njihovog susreta u restoranu. Dogovorili su se

da se naĎu u gradu za desetak dana. Ona će povesti i dječaka kako bi

upoznao svoga djeda. Kad već ona nije imala oca neka dječak ima

djeda. Dragutin je obećao da će ju pratiti kako bi mogao pripaziti na

maloga, ako poţeli na čas ostati sama s ocem.

Svega nekoliko dana prije dogovorenog susreta, kao grom iz vedra

neba, odjeknula je vijest da je Milan naglo preminuo. Išao je ujutro u

obliţnji dućan i tek što je uzeo košaricu, kod blagajne se srušio i na

mjestu ostao mrtav. Najvjerojatnije je doţivio moţdani udar. Pričalo se

da je uzimao lijekove protiv visokog tlaka. Što se u glavi i duši toga

čovjeka dogaĎalo zadnjih dana teško je reći. Vjerojatno ga onaj susret u

restoranu nije ostavio ravnodušnim. Unuka nije dospio upoznati.

Razgovori i spoznaje

Nakon pogreba Marina i Dragutin navratili su do majčinih ratnih

prijatelja, bračnog para Franje i Agneze Sviben. Upoznali su ih

nedavno, na ručku u »Vinodolu«, kada je Marinina majka slavila

povišicu mirovine. Svibenovi su ţivjeli u prostranom stanu

u blizini Kvaternikova trga. Primaća je soba bila vrlo velika. Na sredini

sobe bio je veliki okrugli stol, za desetoro ljudi. Uokolo starinski

namještaj od punog drveta. Parket je bio poput mozaika, od

najkvalitetnijeg drveta.

»Ovo je nekada bio stan nekog Ţidova«, pomisli Dragutin, ali ne

reče ništa.

Gospoda Agneza odmah je na stol postavila kristalne čašice za

ţestoko piće.

»Donesi rakiju, onu domaću«, rekao je Franjo, »Ljudi su prvi put

kod nas u gostima«.

Marini je bilo pomalo neugodno. Došli su ljudima u stan, premda

neočekivano, a nisu ništa donijeli. Upravo je htjela izustiti neku ispriku

kad gospoda Agneza shvati:

»Ma i nije ovo neki posjet. To je tek tako, na brzinu. Nadam se da

ćemo se dogovoriti da nam uskoro doĎete na nedjeljni ručak«.

Rekavši to nestane u kuhinji. Ubrzo je donijela pladanj s narescima,

košaricu s kruhom, zdjelicu s malim kiselim krastavcima i tanjuriće.

»Malo prezalogajite da vas ova Franjina rakijetina ne dotuče«,

pridodala je, stavljajući sve na stol pred svoje goste.

»Šteta što tvoja majka nije došla na pogreb«, obratio se Franjo

Marini i nastavio: »Trebala je, bez obzira na sve. Ipak je on tvoj otac, a

ona je bila zaljubljena u njega. Bili smo zajedno i u partizanima. Red je

ispratiti svoga ratnog druga«.

»Očito je ţeljela izbjeći susret s njegovom ţenom. A moţda joj ipak

nije dobro. Stalno je boleţljiva. Dosta je provela u lječilištima pa i nije

čudo da se ne osjeća dobro kad je izloţena ovakvom stresu«, pokušala

je Agneza opravdati postupak svoje prijateljice. »Dajte djeco, uzmite

malo. Nije bogzna što, ali dobro će vam doći nakon rakijice«.

»Tko su bili oni ljudi uz lijes?« upita Marina i tako promijeni temu.

»Prepoznala sam jedino njegovu ţenu. Ali tko je onaj mladi čovjek

koji je stajao uz nju? Je li to njezin sin?«

»Da to je sin Milanove ţene. Milan se o njemu brinuo kao o svom

vlastitom«, potvrdio je Franjo.

»Rekla bih znatno bolje negoli o svojem djetetu. Da je barem o meni

vodio takvu brigu«, doda Marina.

»Imaš pravo«, sloţila se Agneza te nastavi, »a on to nije ničim

zasluţio. Bitanga. Ništa ne radi«.

»Oprostite gospo'n Franjo. Rekli ste »bolje nego o svom vlastitom

sinu«. Znači li to da je moj otac imao još djece osim mene?«,

zainteresirala se Marina za detalj sugovornikove izjave.

»Pa što ti to ne znaš? Imao je Milan još dva sina s dvije različite

ţene. Niti jednu ţenu s kojom je imao dijete nije oţenio. Zanimljivo i

neobično. Tko zna što mu se vrzmalo po glavi. Rekao sam vam da je

Milan bio vjetropir«, nastavio je Franjo.

Marina je gledala zabezeknuto, bez riječi. Ovo je za nju bio

svojevrstan šok. 0 očevoj drugoj djeci, njegovim sinovima, nije nikada

čula niti jedne jedine riječi. Majka joj o tome nije govorila, kao što je

općenito izbjegavala govoriti o Milanu.

»Nisam o tome imala pojma. Pa gdje su ti sinovi? Zar su i oni danas

bili na pogrebu? Nisam uočila druge muškarce iza lijesa. Zar je moguće

da nisu došli ocu na pogreb?«, provalila je iz Marine bujica pitanja.

»Ne, nije ih bilo. Agneza i ja ih ne poznajemo, ali smo čuli od

prijatelja na pogrebu da je jedan u vojsci negdje na Kosovu. Vjerojatno

ga vojne vlasti nisu pustile na odsustvo i put u Zagreb. A drugi je

navodno stradao na ţeljeznici. Vagon mu je smrskao lijevu ruku. Sada

je invalid. Ni on nije bio na pogrebu. Vidjeli bismo ga«, objašnjavao je

Franjo ono što je i sam saznao od ratnih drugova za vrijeme pogreba.

»Milan nam je samo jednom spomenuo sina koji je ostao bez ruke

kada se dogodila ta nesreća. Inače o njima nije govorio.«, rekla je

gospoda Agneza.

Marina i Dragutin samo su slušali, bez riječi. Osobito se Dragutin

nije uplitao u razgovor. Ionako to nije bila njegova rodbina. On je sa

svima svojima bio u dobrim odnosima i gotovo da nije razumio ovakav

način ţivota u kojem se zanemare vlastita djeca. Kako bi to bilo da se

odrekne svoga sina? Da ga ne prizna i da ga ne vidi godinama.

Nezamislivo. Doista je gospo'n Franjo imao pravo. Taj Milan je bio

obični vjetropir, premda o pokojnima sve najbolje.

»Ţeljela bih upoznati svoju polubraću. Moţda mi se ukaţe prilika«,

rekla je rezignirano Marina.

»A sada doista moramo poţuriti. Dijete nas čeka, a prijatelji su već

nestrpljivi. Mogu li se javiti telefonom da stiţemo uskoro kući?«, pitala

je Marina.

Agneza je povela svoju gošću u prostrani hodnik gdje je na malom

stoliću bio starinski Siemensov telefon, kakav su obično u uredima

imali viši drţavni činovnici. A Franjo je na brzinu natočio sebi i

Dragutinu još jednu čašicu i nazdravivši brzo ispi, kako to Agneza ne bi

primijetila. Volio je popiti poneku preko mjere, pa ga je supruga drţala

pod budnim okom.

»Idemo brzo. Mali već pita za nas«, obratila se Marina svome

suprugu onako s vrata ne ulazeći u sobu.

»Kad ćete nam doći u goste? Vidite da imamo o čemu razgovarati.

Tko zna što sve još ne znaš o svome ocu, ali i o svojoj majci«, dovikne

Franjo.

»Tiše, Franjo! Opet si previše popio pa galamiš. Čut će nas susjedi

pa će biti ogovaranja. Dogovorila sam se s Marinom da nas

posjete već iduće nedjelje. Dolaze nam na ručak. Baš se veselimo«,

uzvratila je ţustro gospoda Agneza na Franjino podvikivanje.

Zahvalivši na gostoprimstvu i vrlo zanimljivom razgovoru, mladi

bračni par srdačno se pozdravio s domaćinima i ţurno odjurio kući,

obećavši da će doći na nedjeljni ručak.

Drugo poglavlje

Početak Drugog svjetskog rata

Zdravka je potkraj zime 1941. godine, nakon udaje za svog Ivana, bila

vrlo sretna. Njenu sreću pomutila je najava mogućeg napada Nijemaca

na Kraljevinu Jugoslaviju. Znala je da će drţava sigurno mobilizirati

sve zdrave momke koji su završili vojsku i koji su sposobni za rat. A

njen Ivan je vojni rok odsluţio prije dvije godine i bio je vojni

obveznik. Imao je ratni raspored, to je jedino znala. Rekao joj je, budu

li ga mobilizirali da će morati otići na frontu. To nije mogao izbjeći.

Proglasili bi ga dezerterom, uhapsili i osudili na dugogodišnju kaznu

teške robije. A on je i domoljub. Bude li njegova domovina napadnuta

ionako ide u rat. Pod domovinom Ivan je više podrazumijevao svoj

gradić Garešnicu u Moslavini, u kojem su ţivjeli, negoli Kraljevinu. U

svojoj bračnoj sreći nisu dugo uţivali. Krajem oţujka stigao je

mobilizacijski poziv. Ivan se spremio i oprostio od svoje obitelji. A

Zdravka ga je pratila do autobusne postaje, drţeći ga pod ruku, milujući

mu lice i kriomice ga ljubeći. Prije rastanka obećala je da će ga čekati.

Stajala je na postaji sve dok autobus nije posve zamakao u smjeru

Novske i u nepovrat odvezao njenog ljubljenog Ivana.

Nakon Ivanovog odlaska u vojsku, sve se počelo odvijati filmskom

brzinom. Nijemci su početkom travnja napali Jugoslaviju.

Jugoslavenska vojska očito nije bila spremna, a niti sposobna

oduprijeti se moderno opremljenoj i uvjeţbanoj vojsci Trećeg Reicha.

Došlo je do kraha i kapitulacije. U novinama Zdravka je mogla vidjeti

velike naslove o bijegu kralja iz zemlje i o rasulu u redovima vojske. U

Garešnici se pričalo kako je u nedalekom Bjelovaru došlo do pobune

hrvatskih vojnika i do oruţanog sukoba. Čak ima i mrtvih. Novine joj

nisu bile pouzdani izvor obavijesti. Više je vjerovala svojim

poznanicima i Ivanovim prijateljima. Očekivala je brz Ivanov povratak

iz propale vojske.

»Samo da ga nisu zarobili i odveli u Njemačku na prisilni rad«,

govorila bi.

Jedino je s Ivanovim roditeljima i s pouzdanim prijateljima

razgovarala o svojim strahovima i nadanjima. Vrijeme je prolazilo, a

Ivan se nije vraćao.

»Kad još ne dolazi, vjerojatno je zarobljen«, govorila bi njegovim

roditeljima.

U susretima s prijateljima govorila bi malo drugačije:

»Moţda je uspio prijeći meĎu partizane i da je sada tu negdje u

blizini na obliţnjim moslavačkim brdima. Nadam se da će mi se javiti

kako bih znala što je s njim«.

A neki njeni prijatelji potajno su se sastajali, uvijek kod nekog

drugog i na drugom mjestu. Bilo joj je jasno da kuju nešto potajno i

vrlo opasno. Čula je i za komuniste, ali nije znala tko je meĎu njima.

Oni koji su to bili, pa i njeni prijatelji, šutjeli su o tome, kako ne bi bili

uhapšeni. Poneku obavijest dobila je u razgovoru s nekim od tih

momaka, ali nikada nešto konkretno i pouzdano o svom Ivanu. Neki su

joj javili da je Ivan viĎen s puškom na ramenu u brdima meĎu

partizanima. Čula je da se u Moslavini osnivaju manje naoruţane

skupine, partizanski odredi. Pričalo se o tome meĎu ljudima. Vlast je

šutjela ne ţeleći tome pridavati značaj. Ipak se radilo o šačici

naoruţanih mladića koji ni na koji način nisu mogli ugroziti novu vlast.

Ljeto je brzo prošlo, a o Ivanu niti glasa, osim nekih glasina da je

viĎen u obliţnjim selima na obroncima okolnih brda. Ništa nije bilo

pouzdano jer oni koji su ga navodno vidjeli nisu ga ni poznavali. Bilo je

to više po opisu koji im je Zdravka davala kad se propitivala o njemu.

Ali da se na okolnim brdima osnivaju partizanski odredi, to joj je bilo

posve jasno i u to nije dvojila. Načula je čak i to da iz Zagreba

povremeno dolaze neki ljudi i sastaju se potajno s domaćim momcima.

Neki od njih ostaju u brdima spremajući se za neizbjeţan rat. Potkraj

studenog susrela je prijatelja koji se ţurio na neki tajni sastanak. U

prolazu joj je samo rekao da se sprema nešto veliko i da će se o tome

sigurno pisati, ali da joj više od toga ne moţe reći. A Zdravka ga

zamoli:

»Molim te Tomo, vidiš li mog Ivana reci mu da ga čekam i da mi

barem po nekome pošalje poruku da znam da je ţiv. Bilo bi mi puno

lakše«.

»Dobro Zdravka, ne brini se. Vidim li Ivana reći ću mu. Sigurno će ti

se javiti«, u ţurbi izusti tiho Tomo i udalji se zaogrnut debelim šalom i

s kapom na glavi.

Dolazi zima i sigurno će biti oštra. Toga se Zdravka i bojala. Kako li

će njen Ivan tamo u brdima? Promrznut će. Početkom prosinca

odjeknula je vijest kako je skupina naoruţanih »bandita«, a ona je znala

da je riječ o partizanima, napala skupinu mladića iz Kulturbunda u

obliţnjem selu Brestovcu. U tom selu bilo je dosta Folksdojčera, ljudi

koji su pripadali njemačkoj nacionalnoj manjini. Radilo se o kulturnom

savezu koji je okupljao pripadnike njemačkog naroda, njegujući svoju

kulturu i jezik. Pred rat i jačanjem nacističkog pokreta u Njemačkoj u

selima s preteţito njemačkim ţivljem mogli su se vidjeti transparenti s

natpisom »Jeder Deutsche Mitglied im Kulturbunda, ali i onaj »Ein

Volk, Ein Wille, Ein Weg«. Ti natpisi nisu više bili bezazleni i pozivali

su Nijemce na udruţivanje i pripremu za preuzimanje vlasti u zemlji.

Da se nije radilo samo o nekakvom kulturnom savezu, govori činjenica

da su im partizani jednom prigodom zarobili nekoliko pušaka koje su

im bile prijeko potrebne.

Zdravka je uočila da se neki njeni znanci više ne pojavljuju na

ulicama Garešnice. Kao da su u zemlju propali. Raspitivala se o njima

meĎu preostalim prijateljima, ali oni su uglavnom šutjeli, kao da ne

znaju kamo su otišli njihovi prijatelji. Bila je svjesna činjenice da rade

u konspiraciji i da joj nitko ništa ne govori kako ne bi doveo u opasnost

svoje prijatelje, ali i njihovu rodbinu koja je ostala u gradu ili obliţnjim

selima. Pred kraj te prve ratne godine, prije Boţića odjeknula je nova

vijest kako su se partizani spustili s Kupčić brda i napali straţu na

ţeljezničkoj postaji Prečec. Još više je. odjeknula vijest da je u tom

prepadu meĎu partizanima poginuo njen znanac Andrija. 0 tome su

izvješćivale i novine, kao o uspješnoj obrani postaje i ubijenom

banditu. Ipak su partizani i tom prigodom straţarima oteli nekoliko

pušaka.

Napokon je veza uspostavljena

Kako je sve više Zdravkinih znanaca i Ivanovih prijatelja odlazilo iz

grada, i više se nisu pojavljivali, u njoj je dozrijevala ideja o odlasku

medu partizane. Ipak su tamo njeni prijatelji, a moţda i njen Ivan.

Premda je u tu mogućnost sve manje vjerovala. Znala je da bi joj se on

javio. Moţda bi se noću spustio u grad i potajno je posjetio. Na drugu

mogućnost nije ţeljela ni pomisliti. Tek su se vjenčali pa da je već

mrtav. To nije moguće. Sada je na njoj da poduzme nešto konkretno.

Više nikako ne moţe čekati u gradu i razmišljati o Ivanu i gdje je. Ako

je medu partizanima ona će ga svakako naći. Lakše će ga pronaći na

okolnim brdima nego ga susresti ovdje na gradskim ulicama. Ne

preostaje joj drugo već pronaći vezu za prebacivanje u brda. No, u

gradu je sve manje onih kojima moţe vjerovati, ali i onih koji njoj

vjeruju. Ima i izdajnika, onih koji su spremni prokazati druge kako bi

se dodvorili novoj vlasti. Mora biti jako oprezna kome priopćiti svoju

odluku o bijegu u partizane. 0 tome se nije usudila govoriti niti

Ivanovim roditeljima, premda im je u više navrata rekla da će učiniti

sve kako bi ga pronašla i kako bi mu se pridruţila. I njegovi roditelji su

se potajno nadali da im je sin ţiv pa makar i promrzao u brdima, medu

partizanima.

Obilazila je Zdravka uobičajena mjesta na kojima je nekada

susretala prijatelje nadajući se da će s nekima moći porazgovarati o

svojoj odluci. Jedne zimske večeri sreća joj se osmjehnula. Posve

nenadano ugledala je Tomu kako oprezno, pod okriljem mraka, prelazi

cestu u smjeru svoje kuće. Oprezno se osvrćući, pohitala mu je ususret.

Kad mu je prišla, tiho ga je oslovila i zamolila za kraći razgovor i

uslugu:

»Molim te Tomo, poslušaj me samo čas. Vaţno je. Moraš mi

pomoći!«

»Kreni za mnom i ne govori više niti riječ«, odgovori Tomo

uvukavši glavu u ovratnik kaputa.

Kapa mu je pokrivala lice tako da ga je bilo teško prepoznati.

Zdravka ga je prepoznala po hodu i drţanju, a ne po izgledu. Tomo je

hodao brzo, nekoliko metara ispred Zdravke. Naglo je skrenuo u mrak

obliţnjeg dvorišta, a Zdravka je pošla za njim.

»Jesi li ti poludjela? Što ţeliš? Hoćeš li da me uhapse?«, rekao joj je

pritisnuvši je rukama uza zid.

»Na tajnom sam zadatku i nitko ne smije znati da sam ovdje. Dolazi

nam drug iz Zagreba, iz Mjesnog komiteta. Moram ga preuzeti i

sprovesti u našu jedinicu«, rekao je šapćući Zdravki u uho.

Za mogućeg prolaznika doimali su se kao zaljubljeni par koji se grli

u mraku tuĎeg dvorišta.

»Tomo, odlučila sam otići u brda. Ne mogu više ovako. Nema mi

Ivana. Sve manje je u gradu i vas, mojih prijatelja. Nisam blesava.

Vidim što se dogaĎa. I ja ţelim u partizane«, govorila je Tomi u lice,

šapćući zadnje riječi.

Kad je Tomo čuo što kani Zdravka, pritisnuo joj je dlan na usta da

šuti kako ih netko iz obliţnje zgrade ne bi čuo.

»Ne mogu sada o tome razgovarati ovdje na ulici. Nije to tako

jednostavno. Odlazak se mora pripremiti, a ja sada imam drugog puno

vaţnijeg posla. Sad se vrati kući i nikome niti riječi o našem susretu i

razgovoru. Da ti koţu deru ne smiješ progovoriti. Jesi li razumjela?«,

tiho je govorio Tomo unoseći joj se u lice.

»A što da ja radim? Kako ću doći do vas? Hoćeš li mi pomoći?«, bila

je uporna Zdravka.

»Hoću, pomoći ću ti. Budi spremna. Idućih dana netko će ti se od

drugova javiti i preuzeti brigu oko tvog dolaska. Vjerujem da nećeš biti

jedina. Sve više ljudi dolazi iz Zagreba, pa ćeš s njima. Uzmi sa sobom

ono što bi ti moglo trebati, osobito se dobro obuci, a oruţje ćeš dobiti

kada doĎeš. A sada ostani nekoliko minuta ovdje pa kreni svojoj kući.

Ne okreći se za mnom«, rekavši to Tomo se udalji kao sjena i ubrzo

nestane u obliţnjim uličicama.

Zdravka je bila ispunjena nekom nenadanom toplinom, premda je

vani bilo dobrano ispod ništice. Sada je bila sigurna da će ubrzo

napokon saznati da lije njen Ivan meĎu partizanima ili mu se izgubio

svaki trag. Neki su se vratili koji su bili u njemačkom zarobljeništvu, a

o Ivanu ni medu njima nitko nije ništa znao. Već je počela 1942.

godina, a od njega ni traga ni glasa. Tiho se uputila, snjeţnim ulicama

svoga grada, kući. UzbuĎena nakon ovog susreta, neće moći lako

zaspati. Mora ubrzo započeti s pripremama za odlazak u partizane. 0

ovome neće nikome ništa govoriti, čak niti Ivanovim roditeljima. To je

njezina odluka i njen rizik.

Odlazak u partizane

Ushićeno se idućih dana pripremala za svoj odlazak. Pronašla je na

tavanu Ivanovu naprtnjaču i u nju počela slagati ono najnuţnije. Do

sada nikada nije na duţe izbivala od kuće i nije imala iskustva s

boravkom u prirodi ni u planinama. Zdravka je pokušavala zamisliti što

bi joj zapravo trebalo i bez čega ne bi mogla preţivjeti. Svelo se to na

malo stvari. Ionako ne moţe ponijeti puno toga, jer sve što uzme mora

sama nositi na svojim plećima. A uz to, moţda će s vremenom dobiti i

neko oruţje, pa makar pištolj. Svakako će nositi hlače jer se tako

najlakše kretati, a tamo gdje ide su ionako uglavnom muškarci. A na

nogama mora imati dobre i udobne cipele za snijeg i blato. Potrebna joj

je debela vunena vesta i neka deblja jakna, samo da nisu kričavih boja.

Bila je svjesna činjenice da odlaskom iz grada prelazi u ilegalu i da

mora biti sposobna snaći se u nepoznatom, moći se prikriti kada to

bude potrebno i napokon znati se oduprijeti kad bi joj ţivot bio u

opasnosti. Mnoge od tih vještina tek treba svladati. Nakon nekoliko

dana bila je spremna za polazak. Najteţe joj je bilo to što nikome ne

smije govoriti o svojoj odluci i dogovoru. Time bi mogla ugroziti

mnoge ljude kojima se ţeli pridruţiti.

Sad treba biti strpljiva i čekati da joj se netko javi. Nadala se da će to

biti neka njoj poznata osoba, jer strancu se ne moţe vjerovati. Mogla bi

to biti i klopka. Bila je svjesna toga da novoosnovana drţava nastoji

ubaciti svoje doušnike medu partizane i njihove simpatizere.

Partizanski pokret postajao je sve snaţniji i sve hrabriji u svojim

akcijama, a to vlast nije mogla tolerirati i ne reagirati. Manje

partizanske skupine brzim noćnim prepadima i zasjedama napadale su

čak i kolone vojnika koji su se kretali izmeĎu većih gradova u ovom

području. U zraku se naprosto

osjetio oruţani sukob. Samo da na vrijeme napusti grad i pridruţi se

drugovima u brdima. Prije negoli se pooštre mjere kontrole u gradu i na

cestama izvan njega. Čula je da su neki njeni znanci uhapšeni i

odvedeni na ispitivanje. Što ako oni izdaju svoje drugove? Moglo bi to

postati opasno za sve koji se spremaju prijeći u partizane, pa čak i

nemoguće.

Jedne večeri potkraj siječnja, kada je već gotovo izgubila svaku

nadu u svoj odlazak u partizane, začula je kucanje na vratima svoga

stančića.

»Tko je?«, gotovo se uplašila i sa strahom upitala.

»Otvori Zdravka. Ja sam, Vinko«, začula je tihi muški glas pred

vratima.

Poznavala je Vinka od ranije. Tih i gotovo neprimjetan mladić često

je bio u Tominu društvu. Odmah je znala da mu moţe vjerovati. To je

sigurno njezina veza za odlazak u partizane. Otvorila je vrata ugasivši

svjetlo u predsoblju. Mladić je tiho ušao u stan stresavši snijeg sa sivog

zimskog kaputa i šilt kape.

»Došao sam po tebe. Večeras idemo u brda. Sve je spremno. Ide još

nekolicina drugova. DoĎi sama za točno dva sata na izlaz iz grada

prema Hrastovcu. Kad budeš dolazila, nemoj ići glavnim i

osvijetljenim ulicama. Kreći se tiho i polako sporednim ulicama

neosvijetljenom stranom. Izbjegavaj moguće susrete, jer tada vani

mogu biti samo sumnjivi tipovi i doušnici te snage drţavne sigurnosti.

Ja vas sve čekam iza zadnje kuće uz cestu. Nemoj zakasniti jer nikoga

ne čekamo. Još jednom, budi jako oprezna i nikome se ne javljaj prije

odlaska. Ponesi najnuţnije. Ja idem dalje. Vidimo se«, rekao je gotovo

bez daha Vinko.

I ne čekajući Zdravkim odgovor tiho je otvorio vrata stana i nestao u

mračnom hodniku. Zdravka je imala dva sata za spremiti se i doći na

dogovoreno mjesto. Znala je gdje je čeka Vinko. Stotinu puta prolazila

je tim dijelom grada kada bi s društvom

djevojaka i mladića, u neka druga vremena, odlazila na kupanje u

obliţnjem jezeru.

Preobukla se. Debela majica, Ivanova topla košulja, vunena vesta,

debela kratka jakna, duge čarape, pa vunene čarape i napokon čizme. A

na glavu je nataknula vunenu kapu. Naprtnjaču je izvukla iz skrovišta i

ubrzo je bila spremna za trenutak koji je s nestrpljenjem dugo

očekivala. Bila je svjesna da napušta topli dom kamo se vjerojatno

nikada više neće vratiti. Tko zna koliko će rat potrajati i gdje će na

kraju završiti. Napokon, hoće li uopće pronaći Ivana? Već je pomalo

izgubila nadu, jer predugo od njega nije bilo nikakvih vijesti. Još se

jednom osvrnula po stanu i promislila treba li joj još štogod. Uvjerivši

se da sve ima i da nije ostavila nikakav trag budu li dolazili u

premetačinu stana, tiho je krenula niz ulicu prema mjestu sastanka.

Pazeći da je nitko ne vidi, kretala se gotovo neprimjetno ulicama

koje je dobro poznavala. Imala je sreću i nikoga nije srela,

izbjegavajući ulice s gostionicama u kojima su se skupljali ljudi u

večernjim satima. Grad nije velik i brzo je stigla na odredište. U mraku

napuštene kuće, iza koje je već čekao Vinko, stajalo je nekoliko sjena.

Bili su to drugovi s kojima će krenuti u brda. Nije ih mogla prepoznati,

a razgovarali su šapatom. Nitko nije pušio kako ih ţar cigarete i dim ne

bi odali. Javila se Vinku.

»Čekamo još pola sata dvoje drugova pa idemo. Sve je po planu.

Nadam se da nitko nije provalio naš plan i da će drugovi stići«, rekao je

Vinko.

Zdravka je osjetila neku sigurnost i početna napetost je naglo

popustila. Bila je medu svojima i vjerovala je da neke, koji sada

neprepoznati stoje u sjeni voćnjaka, sigurno poznaje. Zbog sigurnosti

Vinko nikome nije rekao tko sve ide. To će saznati noćas kada stignu

na odredište. Vrijeme je sporo odmicalo i postajalo je sve hladnije.

Uvukla se u svoj topli kaput, kapu navukla preko ušiju i pomislila na

svoju toplu sobu koju je netom ostavila. Nije ţalila za napuštenim. Pred

njom je sada novi ţivot pun brojnih iskušenja i opasnosti.

Nakon petnaestak minuta čuli su da netko dolazi cestom iz grada.

Prepoznali su korake i odjek vojničkih čizama na makadamskoj cesti.

To sigurno dolazi neka vojna ophodnja. Gotovo je, treba brzo napustiti

ovo mjesto. Drugovi koje su čekali nisu došli. Moţda je netko uhapšen

i pod pritiskom batina odao isljedniku što se planira i gdje se trebaju

sastati. U skupini koja se sastala, samo je Vinko bio naoruţan

pištoljem. Time se ne mogu obraniti. Kada bi imali puške mogli bi

iznenaditi neprijatelja i napasti ga iz zasjede. Ovako jedina opcija bila

je brzo i neprimjetno povlačenje. Sve je to Vinko dobro znao. Stoga

nije oklijevao niti časa.

»Idemo drugovi. Samo bez buke. Krećite se iza mene po travi uz

cestu. Moramo biti tihi i brzi da nas neprijatelj ne sustigne« rekao je

Vinko okupljenima i odmah krenuo uz cestu prema Hrastovcu. Jedan

za drugim hodali su tiho. Mala kolona brzo je nestala u mraku. Daleko

iza sebe s mjesta na kojem su oni nedavno bili, čuli su nepoznate

glasove. Ipak je netko odao tajnu, u to su sada bili sigurni. Zamalo su

bili uhapšeni. Vinko je bio iskusan i dobro je poznavao teren. Po

mrklom mraku kretao se kao da je bijeli dan. Ostali u maloj koloni nisu

bili tako vični pa' su stalno zaostajali. Morao ih je čekati i poţurivati.

Znao je da će neprijatelj shvatiti da su se okupili na onom mjestu u

voćnjaku iza zadnje kuće i moţda krenuti za njima. Ili će zatraţiti

pojačanje pa će ih neki kamion pun vojnika sustići cestom. Nema

zastajkivanja, mora se brzo naprijed. Daleko je do odredišta, do sela

Gaj gdje je bio smješten dio partizanskog odreda. Ubrzo su stigli

nadomak sela Hrastovca. Zaobišavši ga, nastavili su put prema

Uljaniku, potom Duhovima i Antunovcu. Prošavši to selo, Vinko je

najavio da su sada na sigurnom i da ima još malo do odredišta. Dao

je drugovima kraći odmor. Neki su jedva dočekali da im dopusti

pripaliti cigaretu. Bilo je dosta uzbuĎenja za ovu noć. Dobro su prošli.

Uvjerili su se da ih nitko ne prati niti da je za njima pokrenuta neka

veća akcija. Očito je potjeri bilo milije ugrijati se u nekoj toploj sobi,

zapaliti cigaretu i popiti koju čašicu kuhane domaće rakije, negoli juriti

po bespućima za nekolicinom ljudi koji su nestali kao da su duhovi.

Vinko je zapovijedio pokret. Ljudi su tiho krenuli hodajući jedan iza

drugoga. Oko ponoći bili su nadomak sela Gaj. Selo je bilo visoko u

brdima i daleko od neprijatelja. Vinko se kretao spretno i slobodno.

Dopustio je da se zapali cigareta. Pred selom je napravio kraći odmor i

rekavši da ga pričekaju, nestao u mraku u pravcu prvih seoskih kuća.

Ubrzo se vratio u pratnji nekog čovjeka koji je na ramenu imao pušku,

a na glavi kapu sa zvijezdom petokrakom. Bio je to prvi pravi partizan

kojeg je Zdravka vidjela. Pozdravio se sa svima koji su pridošli pa su

krenuli prema selu. U jednoj od kuća smjestilo se zapovjedništvo

odreda. Dočekali su ih drugovi iz štaba jedinice. Ubrzo su bili

rasporeĎeni po kućama radi odlaska na zasluţeni odmor. Sutra će se

bolje upoznati s jedinicom i svojim budućim obvezama te upoznati

drugove koji su ovdje već mjesecima.

Neprijateljska ofenziva

Idućeg jutra Zdravka se rano probudila, premda su sinoć kasno legli.

Nije osjećala nikakav umor. Bila je uzbuĎena i ţeljna čim prije uroniti

u novi ţivot. Probudila se u maloj sobici u kojoj je spavala još jedna

djevojka. Preko naslona drvenog stolca bila je sloţena partizanska

uniforma, a na remenu u futroli nalazio se pištolj. Dakle, ovdje ima i

drugih djevojaka. Neće biti jedina.

»Zovem se Zdravka«, rekla je pruţivši ruku djevojci.

»Drago mi je. Ja sam Marija«, odgovori djevojka i prihvativši

ispruţenu Zdravkinu ruku, nasmiješi se.

»Spremi se. Pokazat ću ti gdje se što nalazi. Upoznat ćeš drugove.

Sinoć smo vas čekali sa strahom. Naše izvidnice najavljuju da

neprijatelj priprema veću akciju protiv nas. Bojali smo se da bi vas

mogli pohapsiti. Dobro ste prošli«, nastavila je govoriti Marija.

Zdravka se umila u lavoru te obukla svoju odjeću. Nije bila baš pravi

partizan. Više je sličila gradskoj djevojci koja je zalutala medu ove

ljude. Razlikovala se od drugih i jedva je čekala da odjene nešto

prikladnije, da napokon sliči partizanki. Marija ju je provela selom.

Gotovo u svakoj kući nalazilo se po nekoliko drugova. Bilo je ovdje još

djevojaka i mladih ţena. Odvela ju je do kuhinje gdje su doručkovale.

Bio je to skroman doručak. Tek komad kruha i topli zaslaĎeni čaj.

Potom su se uputile do oveće kuće u sredini sela. Kad je ušla u

prostoriju prepoznala je sobu u kojoj je sinoć upoznala zapovjednika

ove partizanske jedinice. Ponovno su se rukovali.

»Ja sam Jakov, zvani Brko«, rekao je s osmjehom brkat naočit

muškarac u ranim tridesetim godinama.

»Dobro nam došla. Vidim da si se upoznala s Marijom. Marija će ti

sve pokazati. Ona je zaduţena za nas ovdje u štabu. Odlično piše na

pisaćem stroju pa nam vrijedi zlata«, nastavio je objašnjavati Jakov.

»Moramo se dogovoriti koji će u jedinici biti tvoj zadatak. Što si

radila do sada? Imaš li nekog praktičnog znanja koje bi nama ovdje

moglo koristiti«, zainteresirao se zapovjednik.

»Završila sam školu za rad na pošti. Tamo sam naučila raditi na

telefonskoj vezi. Moţda bi to mogla raditi ako imate neku centralu i

telefone«, rekla je Zdravka blistajući od sreće što zna nešto što bi

moglo biti vrlo korisno.

»To je jako dobro. Takva nam osoba treba, premda za sada nemamo

prave radiostanice niti radiovezu s našim drugovima. Za sada

kontaktiramo preko kurira. To je dobro, ali je jako sporo. Vjerujem da

ćemo u nekoj od naših budućih akcija zarobiti i neku radiostanicu ili

manju telefonsku centralu. Tada će tvoje znanje doći do punog izraţaja.

Od danas si naša vezistica«, ovim riječima odredio je Jakov njenu

buduću ulogu ali i partizanski ţivot.

»Javi se drugovima u skladište i pogledaj što ti paše od odjeće.

Moraš izgledati kao prava partizanka. Provjeri kod našeg oruţara ima li

pištolj za tebe. Ne bude li ga imao, prvi koji zarobimo tvoj je. Neka te

Marija nauči baratati pištoljem i puškom. To je naše osnovno

naoruţanje i to moraš znati pravilno i pouzdano koristiti. Vrijeme ćeš

provoditi uz Mariju u susjednoj prostoriji. Dok ne nabavimo ureĎaje za

veze, pomagat ćeš njoj. A sada, Marija, priredi nam čaj u našoj kuhinji.

Za pola sata navrati k meni, a ostali na posao. Moram napisati

zapovijed za slučaj napada neprijatelja«, dao je upute Jakov.

Dvije mlade ţene su izišle iz prostorije i uputile se u obliţnju seosku

kuću u kojoj je bilo malo privremeno skladište. Zdravka je uspjela naći

odgovarajuću partizansku bluzu koju će nositi ispod šinjela koji je

uspjela pronaći ispod hrpe naslaganih kaputa. Preodjenula se. Svoje

stvari u kojima je stigla u partizane poklonit će nekoj ţeni u selu. Dobro

će joj doći gradska odjeća. Brzo su se vratile u štab. Voda je zakuhala i

pripremile su čaj za ljude u štabu.

Marija je odnijela čaj zapovjedniku i ljudima koji su sjedili oko stola

nagnuti nad kartu terena. Iz susjedne prostorije Zdravka je jasno čula

Jakova koji je drugovima objašnjavao:

»Imamo pouzdane podatke da se neprijatelj sprema napasti nas s

nešto jačim snagama. Bit će ozbiljne borbe. Moglo bi se dogoditi da se

odavde moramo povući i prebaciti na drugi slobodni teritorij. Za sada

se naše snage nesmetano kreću u prostoru planinskog masiva izmeĎu

Garešniee, Pakraca, Lipika i Nove Gradiške. Ovdje imamo svoje baze i

ljude kojima moţemo vjerovati. Koliko dugo ćemo moći zadrţati ovaj

poloţaj ne znam. Mislim da bismo morali pripremiti jedinicu za slučaj

potrebe prebacivanja na drugi teritorij. Sada ćemo odlučiti o tome i

napisati potrebne zapovijedi. Kojim pravcem se povlačiti u slučaju

potrebe? Moramo dobro razmotriti sve mogućnosti i odabrati

najbolju«.

Tek sada je Zdravki postalo jasno da se našla u središtu ratnih

zbivanja. Ovo nije nimalo bezazleno niti je ovo šala. Najeţila se pri

pomisli da bi mogla poginuti. Ali znala je da je njena odluka konačna i

da povratka nema. Našla Ivana u partizanima ili ne, ovo će ubuduće biti

njen ţivot. Nalazi se meĎu drugovima kojima je vjerovala. Pa kako

bude njima bit će i njoj. Svoju je sudbinu vezala uz njih i njihovu ideju

slobode, premda do sada o svemu tome nije znala puno. Tek joj

predstoji učenje o novim idejama koje će nakon rata prihvatiti kao

svoje ţivotno opredjeljenje.

Čula je kako Marija piše na pisaćem stroju ono što joj diktira drug

Jakov. Nakon nekog vremena pridruţila joj se, a Marija joj je samo

kratko rekla:

»Moramo se pripremiti za borbu i mogući pokret s napuštanjem

ovog sela i ovog terena. Bit će mi ţao jer sam se ovdje gotovo

udomaćila za ovih nekoliko mjeseci koliko sam meĎu drugovima.

Bude li očekivani napad neprijatelja ţestok, nećemo se moći sami

obraniti pa ćemo otići u slavonske planine. Tamo je puno slobodnog

teritorija. Zdravka, znam da si tek došla, ali budi spremna za brzo

napuštanje ovog sela«.

Obje su se uputile u kuću kako bi svoje stvari spremile u naprtnjače.

Ubacile su i malo kruha, a Zdravka je dobivenu vojničku čuturicu

napunila vodom. Naţalost pištolj nije dobila. Bit će beskorisna doĎe li

do borbe. Ionako do sada nije pucala iz pištolja, a ni iz puške. To će tek

morati naučiti, a sve joj je postajalo jasnije da bi joj te nove vještine u

nekim situacijama mogle spasiti glavu. Očito ovdje u planini vrijede

neka druga pravila nego u gradu.

Prvog dana nisu dobili zapovijed o povlačenju. IzviĎači su javili u

štab da jače neprijateljske snage kreću iz smjera Kutine i Novske prema

njihovim poloţajima. U štabu su čekali što će neprijatelj poduzeti.

Moţda je to samo demonstracija sile pa se neće niti upuštati u borbu.

Ali krene li neprijatelj u čišćenje terena nema im druge već se uz

aktivnu obranu i zaštitu povući s dosadašnjih poloţaja. Uočene su jače

neprijateljske snage s kojima se neće moći upustiti u otvoreni oruţani

sukob. Nemaju teţeg naoruţanja, samo ono pješačko. Puške, pištolji i

pokoji mitraljez. A čuju da neprijatelj dovozi topove i minobacače.

Nema šale, bit će ovo ozbiljan test sposobnosti partizana za borbu.

ZapovjeĎene su diverzantske akcije. Napadi iz zasjede na neprijatelja u

planinskim usjecima uz brzo povlačenje. Osim toga mineri su postavili

mine ispod mostova kako bi usporili napredovanje neprijatelja cestom

u srce slobodnog teritorija. Dići će mostove u zrak bude li potrebno.

Zima je. Kraj je siječnja. Teško se kretati po planinskom terenu pod

snijegom. Utješno je da će i neprijatelj, kad iziĎe iz svojih vozila, biti u

jednako teškim vremenskim uvjetima, a pri tome napadan iz zasjeda.

Onaj u zasjedi je uvijek u prednosti. To je Zdravki postalo ubrzo posve

jasno, kao i činjenica da niti uz znatno slabije naoruţanje i znatno manji

broj boraca nisu bespomoćni. Bolje poznaju teren, a bez teškog

naoruţanja lakše se kreću po planini, ne koristeći ceste. Uzmak je

uvijek moguć. Vjerovala je da su drugovi u štabu pronašli najbolje

pravce evakuacije i sigurno područje u koje će se, zatreba li, prebaciti.

Idućeg dana Zdravka je začula eksplozije. Rečeno joj je da to naši

uništavaju cestu i most kako bi usporili neprijatelja. Svi oko nje bili su

uţurbani u pripremama za moguću blisku borbu i za povlačenje.

Svatko je na sebi imao sve svoje stvari. Ništa se nije smjelo ostaviti u

selu. Dogovoreno je da se i stanovnici sela povuku kako ne bi bili

pobijeni u odmazdi. Odjednom je to bila masa ljudi, što partizana, što

seljana sa stokom. Teško će se tako kretati kroz planinska bespuća.

Borci će biti jako usporeni, ali zapovijed štaba je da se narod ne

napušta. Mora im se pruţiti zaštita i po cijenu vlastita ţivota. Nakon

eksplozija začulo se puškaranje. Potom štektanje mitraljeza. Očito naši

napadaju zaustavljenu neprijateljsku kolonu. Začule su se nakon toga

snaţne eksplozije. Rekli su joj da to neprijatelj puca iz minobacača, a

da će sigurno uskoro sasuti topovske granate nasumce po planini.

Treba biti oprezan. Kada čuje zviţduk granate mora skočiti u najbliţi

zaklon. Još prije dva dana mirno je ţivjela u svom gradiću, očekujući

povratak Ivana. A danas evo je u ţiţi neprijateljskog napada. Osjetila

se nemoćnom, pomalo izgubljenom, osobito kada su prve granate pale

u blizinu sela. Znala je da je neprijatelj probio partizanske zasjede i

klopke te se primiče srcu slobodnog teritorija. Vrijeme je za

povlačenje. Veći dio sela već je ispraţnjen. Ostali su samo borci

sposobni za borbu. I Zdravku su poslali s glavninom snaga koje su se

povlačile. Za borbu nije bila spremna niti osposobljena. A takvi su laka

meta neprijatelju. Bila je svjesna da bi je mučili kada bi neprijateljskim

vojnicima pala u ruke.

Glavnina snaga u povlačenju krenula je dogovorenim smjerom.

Prvo selo do kojeg su stigli bilo je Kukunjevac. Bez zadrţavanja

nastavili su usiljeni marš, kako su nazivali brzo kretanje bez zastanka,

do Malih Banovaca pa na Gornji Obrijeţ. Ali niti tu još nisu bili

sigurni. Trebalo je neopaţeno presjeći cestu Daruvar - Pakrac. A tom

cestom neprijatelj je mogao stići svakog časa i ugroziti povlačenje

partizanskih snaga. Stoga su uz osiguranje prijelaza omogućili brzo i

neprimjetno prebacivanje snaga na drugu stranu ceste u smjeru

slobodnih slavonskih planina. Tamo je njihov cilj, tamo je njihov spas.

Uspješno su prešli cestu i nastavili s pokretom preko Srača do Pakrana.

Od tamo počinje uspon kroz planinske usjeke strmim puteljcima. Ceste

su izbjegavali. Moraju do noći stići u područje triju sela Borki, onog

Donjeg, Srednjeg i Gornjeg. Tek tu se mogu odmoriti i pripremiti

obranu. Neprijatelj će im se teško pribliţiti, a i njihova artiljerija je

ovdje beskorisna. Ne mogu im nauditi, predaleko su odmakli. Dio

jedinice ostao je radi zaštite oko tih sela, a preostale snage nastavile su

probijanje do malog planinskog sela Zaile.

I doista. Neprijatelj ih je prestao progoniti. Ljudi i borci razmjestili

su se po kućama, štalama i štagljevima. Idućih dana uredit će prostor za

svoj duţi boravak. Kada će se vratiti na svoj teritorij, nitko nije mogao

znati. Nadali su se brzom povratku. Čim njihove izvidnice jave da se

neprijatelj posve povukao i napustio to područje, eto njih nazad u svoj

kraj. U štabu su znali da na ovim planinama ima slavonskih partizana.

S njima će se povezati i uspostaviti suradnju i meĎusobnu zaštitu, te

snabdijevanje. Najdalje će odlaziti do glavne prometnice Daruvar -

Đulovac - Slatina i nadzirati kretanje neprijatelja. Kad su uredili

prostor za svoj boravak, započeo je uobičajeni ţivot partizanske

jedinice. Zdravka je dobila svoj pištolj i prvu obuku o rukovanju. Bila

je spretna i brzo je svladala tehniku preţivljavanja u teškim terenskim

uvjetima. Nakon uspostavljene suradnje sa slavonskim partizanima,

jedinica je poduzela nekoliko borbenih akcija uz prepade na

neprijateljske snage pri čemu je zarobljena mala pokretna telefonska

stanica i radio ureĎaj. Evo napokon posla za Zdravku. Brzo je svladala

vještinu rukovanja tim sredstvima za veze i postala je nevjerojatno

korisna pripadnica partizanskog odreda. Bez njene sposobnosti ljudima

u štabu postalo je nezamislivo uspješno zapovijedati. Jedinica je

svakim danom brojčano rasla. Pristupali su im momci, ali i djevojke, iz

sela kroz koja su prolazili i na čijem području su boravili. Ti ljudi dobro

su im došli jer su odlično poznavali teren i omogučili brojne uspješne

akcije napada i brzo neprimjetno povlačenje.

Premda su se svi nadali skorom povratku u svoju Moslavinu, tamo

su se vratili tek početkom proljeća. Šuma je ponovno ozelenjela i

omogućila neopaţeno kretanje sada već prilično brojne i osnaţene

partizanske jedinice. A medu njima bila je i Zdravka sa svojom

opremom za vezu. Uspjela je uspostaviti vezu s drugim obliţnjim

partizanskim jedinicama. Naţalost nigdje nije bilo njenog Ivana. Nitko

ga nije vidio niti čuo bilo što o njemu. Premda je teško, morala se

pomiriti s činjenicom da Ivana nikada više neće vidjeti. Nestao je u

vihoru rata u njegovim prvim danima. Vjerojatno nikada neće saznati

niti za njegov grob. Sljedeći dogaĎaji prisilit će ju da zaboravi zbog

čega je uopće došla u partizane. To za nju nije više bila potraga za

izgubljenom ljubavlju već ţelja da aktivno sudjeluje u borbi za

slobodu, u stvaranju novog društvenog poretka radničke drţave nakon

njihove pobjede protiv neprijatelja.

Treće poglavlje

Drug Milan

Potkraj 1944. Zdravka je bila stari prekaljeni partizanski borac. Iza nje

je bilo puno neposrednog ratnog iskustva. Nebrojeno puta bila je u

smrtnoj opasnosti. Izvukla se zahvaljujući svojoj snalaţljivosti, a neki

su govorili i hrabrosti. Svojim poslom odlično je ovladala. Za nju u

području telefonije i veza nije bilo tajni. Mogla je lako osposobiti svaki

ureĎaj koji bi joj donijeli, bez obzira na teţinu kvara. Mnoge je uputila

u tajne toga posla da budu korisni u svojim jedinicama. Tijekom ove

godine broj boraca je znatno narastao. Sada to više nije bila neka šačica

naoruţanih ljudi već dobro organizirana i vojno ustrojena jedinica

ranga brigade.

Za tako velik broj ljudi štab brigade, ali i više zapovjedništvo često

je organiziralo kulturno-umjetnički program. Nastupali su različiti

orkestri i sastavi. Na repertoaru su bile brojne partizanske koračnice,

narodne i popularne ruske pjesme. Priredbe su se odrţavale u

domovima kulture, vatrogasnim domovima, školama i drugim većim

dvoranama u osloboĎenim mjestima i manjim gradovima. Takve

priredbe unosile su radost meĎu borce, ali i narod koji je dolazio slušati

partizanske umjetnike. A nerijetko su glazbenici svojom svirkom

podizali moral umornim i iscrpljenim borcima. Osim glazbe sluţba

agitpropa u brigadi organizirala je i večeri poezije na kojima su se

recitirale borbene i druge klasične pjesme naših poznatih pjesnika.

Izvodile su se i jako popularne kazališne predstave. Zbog velikog

značaja umjetnosti u propagandi narodnooslobodilačkog pokreta

značajnu ulogu su imali časnici zaduţeni za taj rad. Premda

organizacija kulturnog i umjetničkog ţivota u partizanima nije imala

neposredno borbeni karakter bila je podjednako značajna, a za

rukovodioce ponekad i značajnija u širenju novih ideja od same borbe s

neprijateljem. Zapovjednici i partijski rukovodioci kao komesari u

jedinicama bili su svjesni činjenice da će u rušenju neprijatelja veliku

ulogu imati saveznici sa svojim velikim ofenzivama, ali pridobiti narod

za nove ideje moguće je samo ozbiljnim radom kroz sluţbu agitpropa.

Stoga se taj posao povjeravao najprovjerenijim drugovima koji su bili

ugledni, komunikativni i imali dobre organizacijske sposobnosti.

U agitpropu korpusa bio je angaţiran mladi kapetan Milan. Zračio

je optimizmom i nekom unutarnjom energijom. Svojom pojavom i

nastupom plijenio je paţnju ljudi i sugovornika, a mnoge mlade

partizanke krišom su uzdisale za njim. Otvorena ljubav medu

partizanima bila je zabranjena. Mladi ljudi nisu otvoreno pokazivali

svoje osjećaje, ne samo zbog stava štaba već i zbog nesigurna vremena

u kojem su ţivjeli. Svaki čas Zdravka je čula kako je u nekoj akciji

poginuo ili zarobljen neki njoj poznati suborac. Najveća nevolja

zadesila je drugove iz njene brigade kada su dobili zadatak preuzeti

oruţje iz Bosne. Dogodilo se to potkraj oţujka 1943. kada je dio njene

jedinice, čekajući najavljeni transport oruţja, bio razmješten na

području izmeĎu sela Rugvice i Prečna, pokraj Oborova. Našli su se u

neprijateljskom okruţenju izmeĎu Save i potoka Črnec. Napad

Nijemaca i ustaša bio je snaţan i trajao je čitavog dana. Omjer snaga

bio je nepovoljan, jer je neprijatelj nastupao s deseterostruko većim

brojem vojnika. U tako teškoj situaciji borci su uspjeli probiti obruč pri

čemu je sa svake strane poginulo po 150 vojnika. Medu poginulima bili

su brojni Zdravkini znanci, drugovi i prijatelji. Rat nije bilo dobro

vrijeme za ljubav, opasne i nesigurne situacije zbliţavale su ljude.

Naravno, raĎale su se simpatije i ljubavi, ali se javno nisu smjele

izraţavati. Od svake bliskosti jedino su bili dopušteni zagrljaji u kolu

oko logorske vatre. Imajući to na umu, Zdravka je vrlo vješto naučila

kontrolirati svoje osjećaje i ostati suzdrţana, ma koliko joj netko bio

drag.

Tako je bilo i kad je ponovno srela mladog kapetana Milana iz

agitpropa. Prvih godina rata bili su u istom moslavačkom odredu.

Kasnije, Milan je premješten u štab korpusa u kojem se bavio

organizacijom kulturno-umjetničkog ţivota u brigadama. Sada je s

istim zadatkom bio upućen u njezinu brigadu. Očito je u tom poslu bio

iskusan. Dobro je poznavao sve tajne javne komunikacije, ali i one s

lijepim ţenama. Niti jednu nije ostavio ravnodušnom. Tako se

dogodilo i sa Zdravkom kada ga je ponovno vidjela. Ivana, zbog kojeg

je došla u partizane gotovo je i zaboravila. Toliko se toga dogodilo,

toliko toga je prošla i doţivjela. A sada još i ovaj mlad zgodan kapetan

što se vrti ovdje oko nje po zapovjedništvu. Dolazi svakodnevno na

dogovore s komesarom, a ponekad i komandantom brigade. Kad čeka

na razgovor sjedi u zgradi štaba, gdje je redovito i Zdravka. Naravno da

je primijetila kako joj se obraća neuobičajeno često i bez osobitog

razloga, i kako se jako trudi razlozima svojih dolazaka dati neki

sluţbeni ton. Bilo joj je jasno da mu se sviĎa. Nije to prvi put da se

nekom u brigadi svidjela. Pa što onda? Ne znači to da mu i ona treba

otkriti svoje simpatije. Mora svakako izbjegavati njegove poglede i

zavodljive riječi izrečene poluglasno uz tajanstveni smješak. Ljubav joj

drugovi u brigadi ne bi oprostili. Opravdano bi bila javno kritizirana na

sastanku boraca, a prije toga na sastanku komunista. Imala je prigodu

vidjeti neke zaljubljene koje su drugovi u brigadi javno prozvali,

osramotili i zauvijek razdvojili.

»Dobro jutro drugarice Zdravka«, pozdravio ju je jednog jutra kada

je ušao u njenu sobu.

»Dobro jutro«, odgovorila je pomalo hladno, bez podizanja pogleda

s poruke koju je upravo primila preko radioveze, ţeleći ga na taj način

obeshrabriti u nastojanju da joj se pribliţi.

»Zar nisam zasluţio ni jedan najobičniji pogled?«, s osmjehom je

zapitao kapetan.

»Ţao mi je, nemam vremena. Ako trebaš nešto sluţbeno reci, jer

moram komandantu odnijeti upravo primljenu poruku«, odgovorila je

još uvijek gledajući u papir s porukom.

»Dobro, samo ti odi. Pričekat ću ovdje. Trebam s tobom razgovarati

sluţbeno«, bio je uporan kapetan Milan. Rekavši to sjeo je na drveni

stolac preko puta Zdravke.

Zdravka se digla od stola, poravnala vojničku bluzu i uputila se prema

sobi komandanta, ostavljajući mladog kapetana samog. Nadala se da ga

neće tamo zateći kad se vrati. Prevarila se. Čekao je pripalivši cigaretu.

Očito mu se nije ţurilo.

»Molim te nemoj mi smetati. Imam posla«, rekla mu je sjedajući na

svoje mjesto.

»Ispričavam se ako ti smetam, ali ja ovdje imam posla upravo s

tobom«, bio je uporan Milan.

»Kakvog posla? 0 čemu se radi? Kako ti mogu pomoći?«, zapitala je

Zdravka misleći da se ovaj samo šali.

»Trebamo riješiti problem razglasa u vatrogasnom domu. Čula si da

organiziram nastup glazbenog orkestra iz korpusa, a bit će i pjevača

solista. Osim toga okupljenima će se obratiti drugovi iz Oblasnog

komiteta i višeg zapovjedništva. Zato mi treba dobar razglas. Čujem da

si vična radu s tehnikom za vezu pa se nadam da mi moţeš pomoći oko

razglasa kako bi umjetnički program uspio. U dvorani će biti jako puno

boraca i naroda. Mora se dobro čuti i u zadnje redove. Trebamo

razmisliti i o mogućnosti prijenosa putem radiovalova, a to je tvoje

područje. Ako si sposobna to izvesti uz pomoć nekih mojih ljudi otići

ću u štab i dogovoriti da to bude tvoj prioritetni zadatak sljedećih dana.

Što kaţeš na to? Moţeš li mi pomoći?«, napokon je obrazloţio svoje

zadrţavanje kapetan Milan.

Što mu odgovoriti? Kulturno-umjetnički program drţao se jednim

od najznačajnijih aktivnosti u vrijeme kada nije bilo borbi s

neprijateljem. Često puta se isticao njegov značaj jednako kao da je

riječ o borbi. Bila je to svojevrsna borba za propagiranje ideologije

novog budućeg drţavnog poretka. Ideološka borba teţa je i

kompliciranija od one oruţane. Tako su često isticali komesari i drugi

visoki politički funkcioneri na sastancima u njihovoj brigadi. A njima

je vjerovala. Stoga nikako nije mogla odbiti prijedlog kapetana Milana.

»Dobro. Moţeš računati na moju pomoć«, kratko je odgovorila

Zdravka.

»Dakako da ću učiniti sve da program uspije. Treba zatraţiti

dopuštenje komandanta ili komesara kako bih mogla neko vrijeme biti

angaţirana na pripremi te manifestacije«, zaključila je Zdravka.

I od tog časa, pa sve do kraja planirane priredbe, gotovo se nisu

odvajali. Milan je dolazio često i ostajao u brigadi danima. Sve je

pomno planirao kako ne bi bilo pogrešaka i problema u tijeku

programa. Donio je i dobru opremu za razglas. Zdravki nije bilo teško

sloţiti to u funkcionalnu cjelinu. Izdavala je naloge Milanovim ljudima

oko rasporeda razglasa po dvorani, kako bi svaki kutak bio dobro

ozvučen. Napokon, došao je i taj dan. Isprobala je kako postavljeni

razglas funkcionira. Uz nju je bio kapetan Milan. Zadnjih dana radili su

naporno ne samo oko tog razglasa već i na oglašavanju predstojeće

manifestacije. U tome je Milan bio izvrstan. Znao je točno kada mora i

na koji način obavijestiti javnost i pojedine partizanske jedinice koje će

poslati svoje borce na priredbu. Za sve ionako nije bilo mjesta, pa se

umjetnost i kultura širila putem delegata iz jedinica.

Kapetan Milan stajao je iza Zdravke koja je isprobavala kvalitetu

zvuka u velikoj dvorani. Odjednom se sagnuo i s leda je poljubio u vrat.

Ukočila se od straha i uzbuĎenja. Već neko vrijeme teško odolijeva

njegovom otvorenom udvaranju, govoru ljubavi. A to nije čula već

godinama. Nije mogla zanijekati da joj ne godi, premda je izbjegavala

razmišljati o tom mladom simpatičnom čovjeku. Bez obzira na sva

njena nastojanja da ga odbije, nekako joj se uvukao pod koţu. Kada ne

bi stigao u dogovoreno vrijeme strahovala je da mu se moţda nešto

dogodilo. A kada je stajao uz nju osjećala je neku toplinu i bliskost.

Nije se niti pomaknula i Milan ju je nastavio ljubiti po vratu. Gotovo

njeţno se izmaknula rekavši:

»Nemoj Milane. Netko bi nas mogao vidjeti«.

Iskusni Milan uočio je igru riječi. Nije mu odrješito rekla da

prestane, niti ga je ošamarila, niti grubo odgurnula. Nije čak rekla niti

da to ne ţeli. Rekla je da se boji da ih netko ne vidi. To je nešto posve

drugo. Znači, sviĎa joj se i ima šanse kod te lijepe mlade ţene.

Ljubav

One večeri, nakon završnog govora drugova iz komiteta i korpusa,

kada su se svjetla na pozornici ugasila, ostali su sami prepušteni svojim

osjećajima, poneseni uspjehom upravo obavljena posla. Osobito je

ponosan i zadovoljan bio Milan, jer to je dio njegova posla. Navikao je

obavljati ga besprijekorno i za to primati pohvale. Osim toga ovdje je

uz njega bila mlada lijepa ţena koja

mu je pokazala svoju naklonost, a on njoj svoju ljubav. Jako mu se

svidjela i ţelio je s njom ljubavnu vezu: Ţelio je intimnost, premda je to

moglo biti jako opasno za oboje. Ostavši u dvorani sami, petljajući

nešto oko opreme za razglas, jedva su dočekali baciti se jedno drugom

u strasni zagrljaj. Ljubila ga je, a on je ljubio nju. Poljupcima u tim

mladim a zrelim ljudima rasla je napetost i ţelja da se sjedine. Ali kako

to izvesti, a ostati neotkriven? Posvuda su drugovi. Gotovo nitko nije u

sobi sam, pa tako ni ona. Sobu dijeli s jednom drugaricom koja radi u

obavještajnoj sluţbi. Ne bi bilo dobro da ona nešto posumnja.

Prijateljstvo niti moljakanje ne bi pomoglo. Ona bi to sigurno prijavila

nadleţnima, a oni bi bili osramoćeni, degradirani i izbačeni iz brigade.

To nisu smjeli dopustiti. Što su bili oprezniji, to su se više raspirivali

osjećaji i strasti.

Svojim dolaskom u brigadu radi pripreme kulturne manifestacije,

Milan je sa svojim ljudima dobio jednu kuću na raspolaganje. Bila je

odmah uz vatrogasni dom, podalje od zapovjedništva.

»Ţelim da noć provedemo zajedno«, rekao joj je Milan nastavivši:

»Ne mogu više ovako. Ţelim biti s tobom. Volim te i trebam tvoju

blizinu. Molim te provedi noć sa mnom.«

»Ali to nije moguće. Kako ćemo biti zajedno čitavu noć, a da to

nitko ne primijeti. I ja bih ţeljela biti s tobom. Tko zna kada će nam se

opet pruţiti prilika da se vidimo«, šaputala je uzbuĎena Zdravka.

»Ipak, to je moguće. Dogovorio sam sa svojim ljudima da večeras,

nakon priredbe, mogu otići natrag u našu postrojbu. Ne moraju se više

zadrţavati ovdje. Oni to jedva čekaju. Pomalo im je dosta terenskog

rada. Stalno su negdje na terenu po istom poslu. Ţele se odmoriti.

Zasluţili su. Stoga ću noćas u kući biti sam. Bilo bi lijepo kada bi za

jedan sat došla k meni. Vrata će biti otvorena, a ja ću dobro naloţiti peć

da nam bude toplo. Izmisli neko opravdanje za drugaricu s kojom si u

sobi pa doĎi. Čekam te ljubavi s nestrpljenjem«, uzbuĎeno je govorio

Milan.

Vidjelo se da je sve unaprijed dobro isplanirao računajući s tim da će

ona pristati doći k njemu u sobu. Premda ju je malo zasmetala ta

njegova sigurnost u ljubavni uspjeh i njen pristanak, ubrzo je prestala o

tome razmišljati jer je doista istinski ţeljela voditi ljubav s tim

čovjekom. Ţeljela je pokazati Milanu da joj je jako stalo do njega, da ga

je zavoljela i da je spremna s njim podijeliti svoj ţivot. Nadala se da je

i on nju zavolio i da to nije samo njegov muški hir i potreba za

osvajanjem ţenskih srdaca.

Nakon nekoliko poljubaca i strasnih zagrljaja zategnula je svoju

partizansku odoru, preko pleća prebacila topli šinjel i uputila se u svoju

sobu. Tamo je već bila drugarica iz OZNE. Spremala se na počinak.

Zdravka je počela nespretno slagati svoje stvari koje su ostale od jutros

razbacane po njezinu krevetu. Kako nije kanila spremiti se za spavanje

najavila je:

»Idem još do zapovjedništva. Rekli su mi da im se javim. Tamo su u

štabu drugovi iz komiteta i korpusa. Slave večerašnji uspjeh i ţele da

im se pridruţim. Vjerojatno ću se kasno vratiti. Moţda i rano ujutro. Ti

me ne čekaj, ali vrata nemoj zatvarati kako te ne bih probudila kada se

vratim. Laku noć«, rekavši to Zdravka se brzo udaljila iz sobe kako ne

bi otkrila svoju nesigurnost i uzbuĎenost.

UzbuĎenost i crvenilo njezinih obraza moglo bi iskusnoj drugarici

postati sumnjivo. Stoga nije suviše govorila niti se dugo zadrţavala.

Brzo je stigla do Milanove kuće i neopaţeno se uvukla u zamračenu

sobu. Čekao ju je nestrpljivo kao što se čeka voljena osoba. Bacili su se

jedno drugom u zagrljaj. Uz njeţne riječi skidali su odjeću jedno s

drugoga ţeljni da se što prije sjedine u ljubavi. Obnaţenih tijela koja su

se bijelila, uz slabu svjetlost koja je dolazila iz zahuktale peći na drva,

legli su u krevet. Milan

se pokazao kao iskusan ljubavnik. Osjetila je silno zadovoljstvo.

Gotovo je zaboravila što znači biti u zagrljaju voljenog muškarca i

voditi ljubav s njim. Nakon Ivanovog nestanka nije imala drugog

muškarca, osim nekih simpatija. Ljubav se u njoj nikada do sada nije

rasplamsala niti je ona to dopuštala. Bila je suzdrţana. Ali sada to više

nije ţeljela propustiti. Voli Milana i ţeli s njim strasnu ljubav.

Neumorno su vodili ljubav gotovo do jutra. Pred zoru se tiho iskrala iz

njegova zagrljaja ostavivši ga da se odmori, a ona se spremila i još za

mraka tiho uvukla u svoj krevet, neopaţena od djevojke koja je spavala

u njenoj sobi.

Rastanak

Idućeg dana Milana gotovo da i nije vidjela. On se spremao za

odlazak iz brigade. Mora se javiti kod svojih u agitprop korpusa.

Čekaju ga novi zadaci na poloţajima drugih brigada. Za ljude u

njegovu poslu nema odmora. Nema predaha, kao za borce izmeĎu

bitaka. Bitka za ideju je trajna i vaţnija od nošenja puške. Milan je to

znao i potpuno se posvetio svojim obvezama. Znao je svoj posao i u

njemu uţivao. A Zdravka se morala rano ustati. Gotovo da nije ni

spavala, niti se odmorila. Prije kratkog sna još je u mislima

proţivljavala prekrasnu noć i osjećaje koji su se razbuktali tako naglo i

s takvom ţestinom da je i sama bila iznenaĎena. Ne sjeća se da je ikada

tako voljela. Pogledavala je često kroz prozor ne bi li ugledala Milana

kako dolazi u štab. Nije ga bilo sve do podneva. Kada je pomislila da je

otišao bez pozdrava, uletio je nenadano unoseći svjeţinu dana u

pregrijanu prostoriju. Obradovala mu se. Bio je svjeţ i odmoran. Bilo

joj je jasno da je sve do sada spavao i odmarao se od burne ljubavne

noći. Svjeţe obrijan i nasmijan, uredno zategnute časničke odore i

uglačanih crnih čizama, djelovao je jako zadovoljno. A Zdravki je

izgledao prelijepo. Bio je to njen i samo njen Milan. Odmah se digla od

stola i krenula mu ususret. Ispruţio je ruku te su se rukovali kao stari

znanci i drugovi, nikako kao ljubavnici. Zdravki nije bilo baš drago što

se Milan drţi pomalo rezervirano i gotovo sluţbeno. U tom času u

prostoriju je ušao i komesar. Nasmijano i veselo pozdravio ih je i sjeo.

Zdravka je odmah shvatila zašto se Milan drţao tako rezervirano.

Primijetio je komesara kako dolazi pa nije ţelio riskirati.

»Ţelim vam još jednom čestitati na izvrsno obavljenom poslu.

Druţe kapetane, o tomu ću izvijestiti štab korpusa, a za Zdravku ćemo

se pobrinuti mi ovdje. Navratio sam ovamo samo da vam to kaţem, a

sada ţurim. Čekaju me sastanci po bataljunima«, rekao je i izišao u

hodnik.

»Zdravka, došao sam te pozdraviti. Moram otići. Ţelim ti reći da mi

je s tobom bilo prelijepo i da ću stalno misliti na tebe i ovaj naš susret.

Nadam se da ću moći ponovno doći ovamo i biti s tobom. Javljat ću ti

se kad god budem mogao. Ne brini se za mene«, rekao je Milan čim su

ostali sami i privukao je mladu ţenu u zagrljaj.

Stajali su tako zagrljeni, gotovo bez riječi. Oboje su osjećali strašnu

tugu zbog rastanka koji nisu mogli izbjeći.

»Hoću li te ubrzo vidjeti, Milane?«, pitala ga je tiho.

»Čim bude moguće, doći ću«, odgovorio je.

»Moramo naći načina da se susretnemo i budemo zajedno, a da nas

nitko ne vidi«, izrazila je Zdravka svoju veliku ţelju.

»Smislit ću nešto. Budi bez brige. Molim te da ne misliš previše na

mene, jer moj je posao takav da nikada nisam na jednom mjestu.

Nemoj tugovati ako ne primiš od mene poruku nekoliko dana. Znaj da

te nisam zaboravio već da nisam u mogućnosti javiti se ili doći do tebe.

Jesi li me razumjela?«, govorio je Milan posve logično.

Privukao ju je k sebi i strasno poljubio u usta. Opustila se i prepustila

njegovu zagrljaju i poljupcu. Gotovo da joj nije bilo vaţno hoće li ih

netko ovog časa vidjeti. 0 tome nije razmišljala. Kad su začuli korake

vojničkih čizama u hodniku odvojili su se i pozdravili drugarski. Milan

se okrenuo i ostavivši vrata sobe otvorenima izišao u hodnik, a potom i

prema terenskom automobilu koji ga je čekao pred zgradom štaba.

Pratila ga je pogledom sve dok nije sjeo na prednje sjedalo automobila

i naredio vozaču da krenu. Još jednom je bacio pogled na njen prozor i

pogledi su im se sreli. Zdravka se nadala da je Milan osjetio u njenom

pogledu svu tugu zbog njihova rastanka. Još više ju je mučila

neizvjesnost kada će se ponovno susresti. Neće li je Milan brzo

zaboraviti? Tisuću nedoumica, nepoznanica, pitanja, a odgovora

niotkuda. Ostala je u svojoj sobi prateći pogledom automobil s

njezinim dragim kako se udaljava zamrznutim putom. Odjednom je

ostala sama preplavljena osjećajem nemoći i nesigurnosti. Toga dana

više se nije mogla usredotočiti na svakodnevne obveze. A i sljedećih

dana je bila uznemirena. Nikako nije mogla prestati misliti na Milana,

na ljubav koja se naglo razbuktala medu njima i na svoju tugu što je isto

tako naglo ponovno ostala sama.

Iščekivanja

Kulturni dogaĎaj u brigadi bio je fascinantan. Svi su bili zadovoljni.

Kako izvoĎači koji su imali odlične uvjete za svoj nastup, pa publika

koja je frenetično pljeskala nakon svake skladbe, do zapovjedništva

brigade i oblasnog komiteta. Pohvale su pljuštale sa svih strana. Nisu

mimoišle niti glavnog organizatora kapetana Milana, ali niti njegovu

desnu ruku drugaricu Zdravku. Još danima nakon priredbe

prepričavalo se o tom dogaĎaju. Kad god bi se pojavila u

zapovjedništvu, svi su je dočekali s osmjehom i u mislima se vraćali na

ugoĎaj koji su im priredili partizanski glazbenici, uz dobru

organizaciju.

»Da nam nisi ovdje potrebna poslali bismo te u agitprop. I njima bi

dobro došla tako okretna i sposobna drugarica. Konzultirao sam se s

komesarom i odlučili smo da prijedlog kapetana Milana

o tvom premještaju za sada odbijemo«, rekao joj je jednog jutra

komandant.

Tek tada je shvatila da je u zapovjedništvu bilo razgovora o njenom

mogućem odlasku u agitprop. Očito je Milan predloţio da je premjeste

bliţe njemu, obrazlaţući to njenom sposobnošću. Nije znala što bi o

tome mislila. S jedne strane bilo joj je drago da se Milan zalaţe za nju i

da ju ţeli što bliţe sebi. Bilo joj je još draţe što hvale njen trud i

postignute rezultate. A s druge strane, ovdje je već godinama. Poznaje i

ljude, a još bolje svoj posao. U zapovjedništvu su bili zadovoljni

njenim radom. Imala je i brojne prijateljice meĎu drugaricama u

brigadi. Nije joj se odlazilo u nepoznato, pa makar tamo bio i Milan.

Ubrzo je iz zapovjedništva brigade stigla i sluţbena pohvala za njen

rad, osobito pri organizaciji glazbene priredbe. Uspjeh te manifestacije

je ocijenjen kao senzacionalan. Još je neko vrijeme uţivala u

pohvalama, ali se ubrzo vratila svakodnevnim obvezama kojih je bilo

sve više s obzirom na to da su se zahuktale borbene operacije za

oslobaĎanje zemlje.

Premda je Milana sada viĎala rjeĎe jer je otišao svojim poslom u

druge partizanske postrojbe, nije prestajala razmišljati o njemu

i njegovim poljupcima. Često joj je po kuririma slao kraća pisamca u

kojima joj je izjavljivao ljubav i ţelju da što više vremena provedu

zajedno, kao i nadu da će ovaj rat brzo završiti i da će napokon moći

uvijek biti zajedno. Svaka vijest i svako Milanovo pisamce obiljeţili su

njezinu partizansku svakodnevicu. Posao u brigadi je obavljala

korektno, ali bez onog ţara s kojim je radila na organizaciji priredbe s

Milanom. Sve više je razmišljala o njemu i sve joj je više nedostajao.

Kada ne bi dobila od njega vijesti tjedan dana, počinjala je strepiti za

njegov ţivot. Znala je da se često kreče po vrlo nesigurnom terenu.

Moguće su izdaje i zasjede. Gotovo joj je postala bolna pomisao da bi

mogla ostati i bez ovog čovjeka, premda se izmeĎu njih prava ljubav

tek nazirala. Ivana je izgubila tek što se udala. Samo da se to ne ponovi

s Milanom. Iz dana u dan bivala je sve zaljubljenija i sve teţa joj je bila

njegova odsutnost.

Prisjećala se često sa sjetom svog oproštaja od Milana, nakon

završene priredbe. Znala je da će završetkom priredbe Milan nuţno na

neko vrijeme otići iz njenog ţivota. Pribojavala se da bi rastanak u

ovako nesigurna vremena mogao biti trajan. Ne treba zlo slutiti. Samo

su trenutačno odvojeni. Rat je. Svaki obavlja svoj dio ratnih obveza.

Tako se tješila i vjerovala da će na koncu ipak biti zajedno.

Vojno savjetovanje

Novu 1945. godinu Zdravka je dočekala medu svojim drugovima u

brigadi. Ljudi su se veselili unatoč ratnim uvjetima, ali ona je bila

utučena. Na proslavi nije bio Milan. Znala je da je bilo nerealno s njene

strane očekivati njegov dolazak. Rat je i ne moţe čovjek ići kamo hoće

i kada hoće. Osobito ne oni koji su u sastavu narodnooslobodilačke

vojske. Nadala se da će Milan pronaći načina da se ponovno sretnu.

Kako je vrijeme prolazilo od njihova posljednjeg susreta, njena ljubav i

ţelja da bude uz tog čovjeka nije jenjavala. Bivala je sve jača.

Potkraj siječnja pozove komesar brigade na sastanak nekolicinu

boraca, a medu njima pozvana je i Zdravka. Nije znala razlog ali u to

vrijeme sastanci su učestali, a nerijetko ih je sazivao sam komesar.

IzmeĎu ostaloga, uvijek bi osobito isticao i značaj ideološke borbe.

Sigurno će i sada to biti tema sastanka. U manjoj dvorani sjedila je

nekolicina boraca.

»Drugarice i drugovi«, započeo je svoje izlaganje komesar, »nadam

se da se poznajete. Ako ne, upoznajte se kad bude pauza, jer će te neko

vrijeme provesti zajedno. Naime, iz štaba korpusa dobili smo zapovijed

da oformimo manju skupinu odgovornih boraca koji će otići u Beograd

u Glavni štab NOV-a i POJ-a. Tamo će se skupiti predstavnici i drugih

korpusa i brigada. Cilj susreta je koordinacija kulturno-umjetničkih

aktivnosti koje bi pratile završne operacije za oslobaĎanje naše zemlje.

Osim toga, tamo se mora dogovoriti koji će sastavi oruţanih snaga,

kojim redom i s kojim naoruţanjem ući u Zagreb nakon njegova

osloboĎenja. Pripremite se za put. Zaduţite opremu koja vam

nedostaje. Tamo predstavljate našu brigadu pa očekujem da se

predstavite u najboljem svjetlu. Očekujem vaše aktivno sudjelovanje u

radu koordinacionog tijela. Idem, dakako, i ja s vama. Polazak je sutra

ujutro. Budite spremni! Ima li tko kakvo pitanje?«

Pogledao je na prisutne očekujući neko pitanje. Osim što su bili

iznenaĎeni i počašćeni činjenicom da su baš oni odabrani predstavljati

svoju brigadu u Beogradu, pitanja nije bilo. Komesar je završio

sastanak i uputio ih na pripreme za putovanje. Zdravka je bila radosna

što će vidjeti Beograd i što će tamo provesti nekoliko dana. Osim toga

nadala se da bi tamo mogao biti i Milan. Pa on radi u agitpropu.

Kulturno-umjetnički ţivot u postrojbama njegov je svakodnevni posao.

A sigurno bi njegovo iskustvo dobro došlo i u pripremi svečanog

mimohoda oruţanih snaga prilikom ulaska u osloboĎeni Zagreb. Milan

mora biti tamo. To je priţeljkivala i s tim mislima Zdravka se

pripremala za put. Zaduţila je novu bluzu, hlače i novi šinjel. Red je da

bude uredna i da izgleda dobro, osobito ako sretne Milana. Zadnju

poruku od njega dobila je prije tjedan dana. Pisao joj je kako ne moţe

zaboraviti njihov susret i kako čezne ponovno biti s njom. Doduše,

uočila je da nigdje ne spominje ljubav niti je igdje napisao da je voli.

Moţda je to stoga što je ne ţeli kompromitirati, ako bi netko slučajno ili

namjerno otvorio pismo i pročitao sadrţaj. Tako se tješila, premda bi

rado pročitala kako joj izjavljuje ljubav. Samo da bude i on u

Beogradu, da se uvjeri u njihovu vezu, da se ona učvrsti. Od misli koje

su se rojile u njenoj glavi te noći je jedva zaspala.

Osvanulo je vedro i prohladno siječanjsko jutro. Automobilom će se

odvesti do grada, a potom vlakom do Beograda. Taj dio teritorija bio je

već osloboĎen i pod kontrolom narodnooslobodilačke vojske. U

večernjim satima stigli su u Beograd. Na ţeljezničkoj stanici dočekali

su ih drugovi i prevezli u vojarnu gdje će biti smješteni idućih desetak

dana. Za vrijeme večere pogledom je traţila Milana. Nije ga bilo meĎu

pridošlima. Rekli su im da još nisu stigli svi drugovi. Neki će doći

noćas, a neki još tijekom sutrašnjeg dana. Savjetovanje počinje

prekosutra. Neka se odmore, razgledaju grad i pripreme za naporan rad.

Nadala se da će Milan biti meĎu onima koji će tek pristići. Za vrijeme

doručka netko joj priĎe s leĎa i potapša je po ramenu. Okrenula se i s

radošću ugledala Milana. Kao i uvijek bio je obučen u besprijekornu

časničku odoru. Obrijan i namirisan kolonjskom vodicom za brijanje. S

osmjehom na licu drugarski su se zagrlili. Sjeo je pored nje. Od

uzbuĎenja doručak gotovo nije taknula. Najhitnije joj je bilo da je

Milan pored nje i da će zajedno biti idućih deset dana. To joj se činilo

beskonačno dugim i tome se radovala. Još da vrijeme sada teče što

sporije...

Nakon doručka bili su slobodni, jer se čekaju još neki drugovi s

terena. Imaju na raspolaganju čitav dan samo za sebe. Spremili su se i

krenuli u grad. Oboje u partizanskoj odori nisu se izdvajali od većine u

gradu. Grad je velik, nitko ih ne poznaje i neće na njih obraćati posebnu

pozornost. Mogu se slobodno kretati i razgovarati. Dakako, grljenje i

ljubljenje na javnom mjestu nije dolazilo u obzir. Moraju se ponašati

kao dvoje dobrih poznanika, a ne kao ljubavni par. Zdravki je to teţe

polazilo za rukom. Zaljubljeno je pogledavala Milana i nije mogla

sakriti svoje uzbuĎenje i sreću da su napokon ponovno zajedno. On ju

je sa smiješkom pratio, ali je bio odmjereniji. Nije odavao ludu

zaljubljenost kakva je svojstvena obično ţenama. Doduše, Zdravka to

od njega i nije očekivala. Vaţno je da su zajedno. Otišli su do

Kalemegdana. Prošetali su utvrdom i promatrali ušće Save i Dunava,

stapanje moćnih rijeka. Na skrivenim mjestima Milan bi ju zagrlio i

strasno poljubio. Kako li je samo nestrpljivo očekivala takve trenutke.

»Predlaţem da nakon ručka odemo do mojih prijatelja koji u gradu

imaju stan. Mogli bismo kod njih boraviti ovih dana. Moram s njima

porazgovarati o toj mogućnosti«, rekao je Milan. Bila je oduševljena

njegovim prijedlogom.

Predvečer su se vratili u vojarnu s jasnim planom kako će biti

zajedno a da ih nitko ne ometa. Milanovi prijatelji bili su srdačni i

dopustili im da povremeno koriste njihov stan. Dali su im na

raspolaganje jednu sobu koja je ionako bila prazna. A dobro je da u stan

dolaze osobe u partizanskoj odori kako nekome ne bi palo na pamet da

im u stan useli sustanare. Ionako je stambenog prostora malo, a sve više

je pridošlica koji traţe krov nad glavom. U vojarni su na počinak otišli

svaki u svoju sobu. Prije negoli je zaspala prisjećala se današnjeg dana

i veselila svakom idućem.

»Drugarice i drugovi, dopustite da vam obrazloţim zašto smo vas

ovdje okupili«, počeo je sljedećeg jutra svoje izlaganje mladi general iz

Glavnog štaba.

»Kao što vidite pristigli ste ovamo iz različitih jedinica iz čitave

zemlje. Glavni cilj našeg savjetovanja je koordinacija aktivnosti

tijekom završnih borbenih operacija naših oruţanih snaga. Moramo

dogovoriti dva segmenta tih aktivnosti. Prvo je intenzivniji

kulturno-umjetnički program u našim jedinicama radi podizanja

morala boraca. A drugi dio se odnosi na organizaciju svečanog ulaska

naših snaga u Zagreb, čim ga oslobodimo. U ovom drugom dijelu

sudjelovat će drugarice i drugovi iz onih naših jedinica koje će

sudjelovati u završnim operacijama za osloboĎenje zemlje. A sada vas

ţelim upoznati sa stanjem na ratištima. Mi suraĎujemo sa snagama

saveznika i imamo obvezu drţati frontu aktivnom u našoj zoni

odgovornosti, kako bismo usporili neprijatelja u njegovom povlačenju,

a pri tome mu nanijeli što veće gubitke u ljudstvu i prikupili što veći

ratni plijen«.

Nastavio je detaljno opisivati stanje na pojedinom ratištu te

zaključio:

»Saveznici su otvorili zapadnu frontu u Ardenima u Francuskoj,

aktivni su na jugu Italije, a tu su im se pridruţili talijanski partizani, dok

su snage sovjetske armije došle na granicu Poljske i Njemačke.

Očekuje se brzo napredovanje saveznika na svim tim frontama i

slamanje neprijatelja u srcu Njemačke. I naše snage su znatno

pridonijele tom uspjehu«.

Potom je opisao stanje na ratištu u Jugoslaviji i zaključio:

»Uspjeli smo osloboditi velik dio zemlje i zadrţati znatne snage koje

bi inače bile prebačene na neku drugu frontu. Saveznici su vrhovnoj

komandi odali posebno priznanje. Kraj rata se očekuje do polovice ove

godine. Na nama je da se pripremimo za taj trenutak. Borbene operacije

brzo će prestati, a tada još više do izraţaja dolazi naš rad u propagandi.

Naša borba će se nastaviti i nakon što zadnja puška pukne i to protiv

kolaboracionista i domaćih izdajnika. To će biti naš posao i saveznici

će nam to prepuštiti. To je naša unutarnja stvar. Ali o tome drugom

prilikom. Sada se podijelite u radne skupine kako je označeno na

oglasnoj ploči i započnite s radom. Pred vama je tjedan dana

intenzivnog rada. Ţelim vam puno uspjeha. Smrt fašizmu, sloboda

narodu«.

Tim riječima završio je svoj poduţi govor drug general. Prisutni su

se uskomešali. Nisu očekivali ovako otvoren govor i toliko podataka o

stanju na ratištima diljem svijeta i u nas, te o onome što nas čeka.

Osobito nije do kraja bilo jasno što je drug general mislio kad je najavio

obračun s neprijateljima i domaćim izdajnicima. Nitko se nije usudio to

ni pitati. Na vrijeme će dobiti upute i zapovijedi. Barem je u vojsci to

jasno. Uvijek se drţi zapovijedi i ne moţeš pogriješiti. Zdravka je bila

rasporeĎena u skupinu u kojoj su bili drugovi iz drugih postrojbi njenog

korpusa, ali i drugih s područja Hrvatske. Tu je bio i Milan. Znači, čitav

dan će biti zajedno, a predvečer u šetnju pa u stan kod Milanovih

prijatelja.

Nakon završenog napornog rada i savjetovanja koje je bilo dobro

organizirano, jedva je dočekala da budu slobodni. Odšetali su do stana

koji će im idućih dana biti ljubavno gnijezdo u kojem će neometano

voditi ljubav. Strasti su se ponovno rasplamsale i obuzele Zdravku još

snaţnije i još potpunije. Ţeljela je da ovo nikada ne prestane. Ali, za

tren pribliţio se kraj boravka u Beogradu. Vrijeme je prošlo prebrzo.

Brţe nego je to Zdravka mislila kad je stigla u ovaj grad. Rastali su se

na ţeljezničkoj postaji. Ona se pridruţila drugovima iz svoje brigade, a

Milan je nastavio prema svom odredištu. Obećali su si da nikada neće

zaboraviti jedno drugo, da će iskoristiti za sebe svaki trenutak kad im se

za to ukaţe prilika te da će nakon završetka rata ţivjeti zajedno.

Zdravka se veselila tom sretnom danu bez obzira na to koliko dugo na

njega morala čekati. Mora biti strpljiva.

Trudnoća

Zdravki je vrijeme u brigadi brzo prolazilo. Neprestano je mislila na

boravak u Beogradu i provedeno vrijeme s Milanom. Dva tjedna po

povratku sa savjetovanja nije dobila mjesečnicu. Nadala se da je

izostala zbog stresa kojem je bila izloţena u posljednje vrijeme. Znalo

se i inače dogoditi da joj kasni koji dan pa se nije osobito brinula. Kada

je prošlo još mjesec dana, a mjesečnicu i tad nije dobila, postalo joj je

jasno da se vjerojatno radi o trudnoći. Bila je to spoznaja koja je u

Zdravki izazvala dvostruke osjećaje. S jedne strane, veselila se tome da

je trudna s voljenim čovjekom i da je začeto dijete plod njihove ljubavi.

A s druge strane, znala je da je trudnoća nespojiva s obnašanjem vojne

duţnosti u brigadi. Čim se sazna, morat će napustiti brigadu. DogaĎalo

se to već nekim drugaricama i uvijek je završilo na isti način. Trudnica

je morala napustiti vojnu postrojbu i demobilizirati se. Kakva bi to bila

vojska koja bi usred neke vojne akcije sa sobom vukla trudne ţene ili

kasnije novoroĎenčad. Počela je o tome razmišljati. Kamo krenuti kada

se njeno stanje uoči? Nazad u Garešnicu ne moţe. Tamo su Ivanovi

roditelji. Što bi oni rekli? Oni se sigurno još uvijek nadaju njegovu

povratku iz zarobljeništva, a supruga mu je trudna s drugim

muškarcem. Zdravka je znala da Ivana više nema i da je ona zapravo

slobodna ţena. Vjerojatno će morati otići u Popovaču. Tamo ţivi

njezina teta, majčina sestra. Majka je nekoliko godina prije rata umrla

od tuberkuloze, a otac davno prije. Njega se čak i ne sjeća. Teta je

dobra ţena i sigurno će joj pomoći. A kad se oslobodi Zagreb odmah će

otići k svom Milanu kako bi uz njega rodila i odgajala dijete.

Prvih mjeseci trudnoća se nije primjećivala. Drugarici s kojom je

dijelila sobu nije rekla ni riječi. Ona bi je odmah prijavila komesaru te

bi morala brigadu napustiti i prije negoli to bude

doista potrebno. Šutjela je i nosila se sama sa svojim problemom. U

jednom pisamcu javila je Milanu sretnu novost. Odgovorio je da mu je

drago premda se boji kako će to sve završiti s obzirom na to da rat još

traje. Potkraj travnja, u trećem mjesecu trudnoće, osjetila je mučninu.

Češće je povraćala i izgubila je apetit. Srećom nitko nije uočio njene

tegobe, a trbuh još nije počeo rasti. Tek je ona primijetila da se u struku

malo zaokruţila.

Ratne operacije za oslobaĎanje zemlje primicale su se kraju.

Brigada se pribliţila Zagrebu i očekivalo se da će grad biti osloboĎen

svakog časa. I napokon su postrojbe 1. i 2. armije ušle u Zagreb 8.

svibnja 1945. godine. Ušli su s juga preko savskog mosta i s istoka,

preko Maksimira. Otpor razbijenog neprijatelja bio je slab. Ubrzano su

se u panici povlačili iz grada prema Austriji. Tijekom jednog dana grad

je bio osloboĎen. Pripadnici Zdravkinog korpusa u grad su ušli 9.

svibnja, a s njima i ona, nešto drugačije od onoga kako je dogovoreno u

Beogradu. Bilo je dogovoreno da 10. korpus, nazvan Zagrebački, uĎe u

Zagreb kao njegov osloboditelj, a ušle su snage kojima je zapovijedao

general Košta Nad. Milan je čuo kako komesar Korpusa general Ivan

Šibi izraţava nezadovoljstvo takvim odnosom Glavnog štaba prema

njima. U svečanom mimohodu ulicama grada, u kojem nije bilo

domaćih partizana, osloboditelje su srdačno pozdravljali brojni

Zagrepčani. Zdravka je bila ponosna što je pripadnica

narodnooslobodilačke vojske i što su zemlju gotovo oslobodili. Još koji

dan i neprijatelj će biti slomljen, a nakon toga nastupa ţeljno očekivani

mir. Formalni završetak rata je bio 15. svibnja. Zarobljen je

zapovjednik za jugoistok Europe general von Lehr te je potpisana

kapitulacija i predaja Nijemaca.

Zdravka je ostala u gradu i imala je priliku potraţiti Milana. Ali gdje

ga naći? Borbe oko Zagreba i prema Sloveniji još su u tijeku. Milan je

sigurno negdje uz štab korpusa. Mora se raspitati u ko

mandi grada gdje su smješteni, pa će ga potraţiti. Sada je četvrti mjesec

trudna i više nema mučnine. Dobro se osjeća, a trbuh još nije uočljiv.

Osobito kada ga stegne pomoću širokog vojničkog remena na hlačama

i bluzi. Raspitala se za Milana i potraţila ga. Otišla je u vojarnu,

deţurni je pogledao popis i rekao da je drug kapetan upravo u ovoj

vojarni, ali je sada na zadatku. Neka navrati predvečer, do tada će se

sigurno vratiti. Zdravka je šetala gradom i uţivala u novonastaloj

slobodi. Sve je bilo drugačije. Nije se morala nikoga bojati niti se

sakrivati, kako je to činila nekoliko zadnjih godina. Rat je pri kraju i

moţe slobodno pokazati da je trudna. Više to i nije vaţno. Ionako će

ubrzo biti demobilizirana, kao i većina njenih suboraca. Vraća se

normalnom ţivotu. Samo da nade Milana i da se dogovore kako će

dalje. Da li će iznajmiti neki stančić ili samo sobu? Gdje će zapravo

ţivjeti? I još brojna druga pitanja mučila su Zdravku. Stoga je jedva

dočekala večer i ponovno došla pred vojarnu. Ovoga puta deţurni je

rekao da se kapetan Milan vratio i da će ga pozvati, a ona neka pričeka

u susjednoj sobi.

Nesuglasice

Kada je već pomislila da Milan nije u vojarni, jer je čekala pola sata,

stigao je nasmijan i vedar. Poljubio je u obraz i stisnuo joj ruku, kao

staroj, dobroj drugarici iz iste postrojbe. Ipak, pred pogledima

deţurnog nije mogao pokazivati prisnost prema drugarici koja je došla

u posjet. Spremio se odmah za izlazak. Ionako je ne moţe uvesti u

svoju sobu. Ovo je vojarna i ne dolikuje da se par ovdje sastaje, u

spavaonici za više ljudi. Primivši je ispod ruke, laganom šetnjom

krenuše niz ulicu prema centru. Predloţio je da sjednu u neku

gostionicu gdje će moći u miru porazgovarati o svemu. Prikrila je trbuh

vojničkom bluzom, ali primijetila je kako mu pogled bjeţi u tom

smjeru.

»Što gledaš? Moj trbuh? Ima ga ima, samo ga prikrivam. Evo

pogledaj«, rekla je Zdravka i pridigla bluzu, a trbuh malo ispustila kako

bi se doimao većim.

»Istina je, trudna sam. A ti dobro znaš da sam trudna upravo s

tobom. Ti si jedini muškarac s kojim sam spavala u partizanima. A

prije tebe bio je jedino još moj nestali muţ. To znaš, pričala sam ti

o njemu«, govorila je Zdravka, kao da se ispričava.

»Dobro, dobro. Vjerujem ti da si trudna i znam da je to moje dijete«,

odgovorio je Milan drţeći Zdravku ispod ruke.

»I što ćemo sada?«, zapitala je pomalo zabrinuta Zdravka.

»Razmišljam i ni sam nisam pametan što učiniti«, odgovori Milan i

nastavi: »Rat je završio, ali ne i moje terenske obveze. Tek sad ću biti

jako zauzet. Najteţe je i najopasnije kad je vojska besposlena. Do sada

su borci navikli na pokret i česte borbe, a sada toga više nema. Moramo

im misli odvući na drugu stranu dobrim kulturno-umjetničkim

programom. To će traţiti od mene stalni terenski rad i puno izbivanja iz

Zagreba. Osim toga za sada moram boraviti u vojarni. Nismo dobili

odobrenje da stanujemo negdje u gradu. Tko zna kada će to biti i kada

ćemo u vojarnu dolaziti samo na posao? Eto to me zabrinjava, ali i

tvoje stanje«.

»Kakvo moje stanje? Pa nisam bolesna, samo sam trudna. I to s

tobom!«, uzbuĎeno mu je odgovorila i dodala: »Moramo se dogovoriti

kako dalje. Da li ćemo ţivjeti zajedno? Hoćemo li se vjenčati? Sada to

neće biti nikakav problem. Ja ću se ionako ubrzo demobilizirati pa

mogu ţivjeti gdje hoću i s kim hoću. A ţelim ţivjeti s tobom«.

Govorila je uzbuĎeno Zdravka, imajući dojam da Milan izmiče

i izbjegava razgovor o zajedničkom ţivotu. Ta pomisao malo ju je

uznemirila, ali nije ţeljela u nju povjerovati. Ipak, nije upitno da se

ona i Milan vole, to joj je barem bilo jasno. Ili moţda nije? Vrijeme će

pokazati. Tako je hodajući uz Milana prevrtala po glavi.

»Razmišljao sam o nama ovih dana, osobito otkad sam saznao da si

trudna. Za sada bih mogao u nekih od prijatelja koji imaju stan u

Zagrebu naći sobu pa da se tamo sastajemo. To bih ţelio više od svega.

A za kasnije ćemo vidjeti. Sve ovisi o mojim obvezama i o tome hoće li

nam biti dopušteno ţivjeti izvan vojarni. A ovisi i o tvojoj trudnoći. Bit

će lako bude li sve u redu. Ali ako se nešto zakomplicira, tada ti nikako

ne moţeš biti sama ovdje, a ja izvan Zagreba. Moraš razmisliti kod

koga bi bila u tom slučaju«, govorio je Milan.

Njegove riječi malo su je obeshrabrile. Nije u njima osjetila čvrstu

ţelju da ostanu zajedno. On već govori o mogućim problemima, a još

nisu razgovarali ni o kakvim zajedničkim planovima.

»Sutra je novi dan. Sada smo zajedno i to nakon nekoliko dugih

mjeseci. Jedva sam dočekala ovaj trenutak i nemojmo ga pokvariti. Za

sve će biti vremena«, rekla je Zdravka ţeleći tako promijeniti mučnu

temu.

Upravo su dolazili na Jelačić plac kojim je dominirao spomenik

bana Josipa Jelačića na konju, pogleda uprtog prema Medvednici.

Posvuda ljudi u partizanskim odorama. Osjeća se radost. Neki su i kolo

zaplesali uz svirku harmonike. A graĎani gledaju to veselje, pa se neki i

hvataju u kolo. Otišli su do Gradske kavane. Tamo je uvijek vrlo

ugodno. Nekako, intiman štimung. Sjeli su za prazan stol i naručili čaj i

čašu bijelog vina. Konobar kaţe da je vino s Plešivice i da je dobro.

Dugo su razgovarali, pokušavajući smisliti najbolje rješenje. Napokon

su se dogovorili da će za sada svatko biti u svojoj postrojbi, a Milan će

pronaći mjesto gdje će se redovito sastajati. To oboje stvarno ţarko

ţele. Dugo nisu bili zajedno, trudnoća nije visoka pa mogu još malo

uţivati. Neće se opterećivati s tim što i kako dalje.

Demobilizacija

Zdravkina postrojba bila je smještena u Zagrebu, kao i Milanova.

On je često izbivao po nekoliko dana pa bi se vraćao. Sastajali su se

svakog dana kad je bio u Zagrebu. Bilo im je lijepo. Početkom srpnja

Zdravka više nije mogla prikrivati trudnoću. Trbuh joj se jasno isticao,

koliko god ona stezala remen i nosila suknju. Prve su to primijetile

drugarice s kojima je dijelila sobu u vojarni. Bila je to velika soba pa ih

je dosta spavalo u njoj. A i kupaonica je bila zajednička. Intima se nije

mogla zadrţati. Zajedno su se kupale u dane kad je bilo nekoliko sati

tople vode. A tada se trbuh pogotovo ne moţe prikriti. I tako je njen

boravak u vojsci završio. Jednog jutra pozvao ju je drug komesar.

Znala je što je razlog poziva.

»Drugarice Zdravka. Kao što znaš, tvoja se trudnoća više ne moţe

prikriti u brigadi. Ja sam neko vrijeme zaţmirio na činjenicu da si

trudna. Znao sam ali nisam odmah reagirao. Znam da si pametna i da

sama razmišljaš o novonastaloj situaciji i što ti je činiti. Ţelio sam ti

dati dosta vremena da se snaĎeš. Nisam se obazirao na neke zle jezike.

Ti si odana drugarica koja je u ovom ratu s nama gotovo od prvog dana.

Bila si hrabra i odlučna kada je to trebalo, a bila si nam od velike

koristi. Bila si pravi stručnjak za vezu što je bilo presudno, osobito u

samom početku, kada nismo imali gotovo ništa. U štabu smo odlučili

da ćemo te časno demobilizirati. Imat ćeš sva prava kao svaki borac

koji će biti demobiliziran. Kao što znaš, naše vojne snage ubrzo će biti

znatno smanjene. Postoje zahtjevi saveznika o smanjenju broja vojnika

u Jugoslaviji. To ćemo morati ispoštovati jer od njih očekujemo

odreĎenu političku podršku novom poretku, ali i moderno naoruţanje.

Demobilizacija naše brigade već je u tijeku. Eto, Zdravka, primakao se

kraj našem zajedničkom ratovanju. Javi se u personalnu sluţbu radi

dobivanja dokumentacije o demobilizaciji. Moraš se i razduţiti s

opremom, a i snaći se za civilnu odjeću. Imaš za to još vremena.

Naredio sam personalcima da se ne ţure. Imaš vremena do kraja

mjeseca. Čestitam ti na svemu i ţelim svako dobro tebi i djetetu«.

Rekavši to, komesar je ispruţio ruke i srdačno zagrlio Zdravku,

upravo onako kako to rade stari suborci i iskreni prijatelji. Zdravka je

izašla iz zgrade potištena i pomalo smušena. Ipak je taj dan došao.

Dalje mora sama. Pred njom i djetetom je posve neizvjesna budućnost.

Gdje će ţivjeti? Što će raditi? Od čega će ţivjeti? Da li će Milan biti uz

njih stalno, povremeno ili moţda uopće neće biti? Stotinu pitanja, a

nigdje jasnog i sigurnog odgovora. Mora odmah o tome obavijestiti

Milana i čuti što će on reći. Kroz dvadesetak dana napušta vojarnu i

mora započeti s civilnim ţivotom. To će joj biti nešto posve novo.

Zaboravila je kako je to biti civil, ne odgovarati nikome za svoje

postupke i imati slobodu donositi vlastite odluke.

Milana je pronašla još istog dana. Ispričala mu je što se dogodilo i

kako uskoro mora naći vlastiti smještaj i po mogućnosti neki posao. Ali

kako je trudna sigurno joj nitko neće ponuditi posao. Mora čekati da

prestane s dojenjem pa da onda potraţi neki posao. Očekivala je da bi

joj drugovi mogli pomoći da dobije posao, moţda negdje u pošti. Tu

ima velikog iskustva. Milan je predloţio da se iz vojarne, nakon

demobilizacije, preseli u stan u kojem su se sastajali. Dogovorit će tako

s prijateljima. Problema, barem za sada, ne bi trebalo biti. A nakon toga

će vidjeti. Zdravka je bila zadovoljna ovakvim prijedlogom.

Krajem mjeseca dobila je dokumente o demobilizaciji, razduţila se s

opremom i pištoljem (premda nerado jer joj je u nekoliko navrata glavu

spasio), preodjenula se u civilnu odjeću, pozdravila s drugaricama i

drugovima te zauvijek napustila vojarnu i oruţane snage. Ovako, u

civilnoj odjeći, osjećala se pomalo čudno. Sigurnija je bila u uniformi.

A i trudnoća se više isticala u šarenoj haljini nego u sivoj suknji. Kao

da je tek sada postala trudnica. Do maločas je bila pripadnica

narodnooslobodilačke vojske, a već idućeg trena preobrazila se u

anonimnu trudnicu kakve je često viĎala po ulicama Zagreba.

Zanimljivo, trudnice je redovito uočavala i promatrala kako hodaju,

kako su odjevene, kako se drţe pod ruku sa svojim muţevima i kako

ulaze u trgovine s dječjom opremom. To i nju uskoro čeka. Dolazak

djeteta mora dočekati spremna.

U stanu koji su iznajmili bilo je malo njenih stvari. Do sada

gotovo da osobnih stvari i nije imala. Najmanje je imala onih stvari

koje u civilnom ţivotu ţenu čine ţenom. Mislila je na parfeme, šminku,

kreon, ruţ za usne, češljeve, ukosnice, lak za nokte, pincetu za obrve,

fine škarice i turpijicu za nokte i slične sitnice. Mora se dotjerati kako

bi se još više svidjela Milanu. Znala je da trudnoća nuţno deformira

ţensko tijelo i da ono muškarcu nije privlačno. Ako je tako, barem

moţe njegovati lice i lijepo ureĎivati kosu. Nastojala je uvijek veselo i

lijepo ureĎena dočekati Milana. Ţeljela ga je zadrţati uz sebe. Milan je

dolazio i provodio dosta vremena s njom. Izlazili su svakoga dana u

šetnju jer joj je to preporučio liječnik. Nastojala se dobro hraniti, koliko

je to bilo moguće u prvim poslijeratnim danima. Milan je redovito jeo

vojničku hranu. Barem je bio sit, a povremeno se našlo i konjskog

mesa. Nije bio izbirljiv i nikada se nije ţalio na hranu. Niti Zdravka nije

bila izbirljiva u hrani, ali sada je trudna i zbog djeteta se treba

kvalitetnije hraniti, a do namirnica se teško dolazilo. Morala se

zadovoljiti s onim što je uspjela naći na trţnici i u obliţnjoj trgovini. A

to nije bilo bogzna što. Milan je povremeno donosio kakav komad

goveĎeg mesa ili konjetine. Jelo je bilo jednolično, ponekad i neukusno

zbog nedostatka začina i priloga.

Početkom rujna trbuh je bio već jako velik, kao da nosi dvojke.

Ponekad je to i pomislila. U njenoj obitelji su se već raĎali dvojčeki.

Ginekolog joj je rekao da je grlić maternice otvoren više nego bi trebao

biti i da postoji opasnost od pobačaja ili preranog poroda. To nikako ne

bi bilo dobro za dijete. U bolnici ne postoje uvjeti za odrţavanje na

ţivotu prerano roĎene djece. Moglo bi biti opasno. Mora mirovati.

Gotovo je sa šetnjama. Čak ne bi trebala ni kuhati. Ne smije se

naprezati. Do kraja trudnoće, a to je gotovo dva mjeseca, mora

mirovati. Nije se mogla pridrţavati svih tih preporuka. Pa tko će joj

pripremiti ručak? Tko će oprati rublje? Po cijele dane je bila sama. 0

svojim tegobama nije previše govorila Milanu kako ga ne bi uplašila.

Mjesec dana prije poroda prokrvarila je. Ginekolog je rekao da joj

prijeti prerani porod jer da ga očito nije slušala. Što joj je činiti? Ne

moţe ovdje više ostati. Mora otići svojoj teti koja će se brinuti o njoj

idućih mjesec dana, zapravo do poroda, a i poslije. Čim se oporavi, ona

će se s djetetom vratiti Milanu. Milan se odmah sloţio s njenim

prijedlogom. Organizirao je prijevoz automobilom i pratio ju u

Popovaču, gdje je ţivjela njena teta sa svojom obitelji. Istoga dana

vratio se u Zagreb. Nije mogao zbog obveza duţe ostati. Prepustio ju je

teti.

RoĎenje

Zdravkina baka po majci bila je MaĎarica. Stoga se njena teta zvala

Juliška. Ţivjela je u kući svoje stare majke koja jedva da je govorila

hrvatski. Njezin suprug je radio kao poslovoĎa u pilani, a teta se brinula

o majci i dvojici sinova. Ţivjeli su u lijepoj, prostranoj, prizemnoj kući.

Prostora je bilo dovoljno za sve, pa i za trudnu Zdravku. Prihvatila je

svoju nećakinju bez oklijevanja.

Uostalom, bila je jedina kći njezine pokojne sestre koja ju je podsjećala

na nju. Smjestila je svoju nećakinju u prostranu, dobro namještenu

sobu. Zdravka se u njoj osjećala ugodno jer je svoje najranije

djetinjstvo provela s majkom upravo ovdje. Za proteklih desetak

godina, od kad je otišla odavde, gotovo da se ništa nije promijenilo.

Starinski namještaj od punog drveta. Na zidu iste slike, a nasred sobe

veliki okrugli stol s masivnim stolcima uokolo. Čak su i zavjese na

prozorima bile one iste, iz njezinog djetinjstva. Kao da odavde nikada

nije otišla. Voljela je ovu kuću. Tu joj je bilo lijepo i u njoj se osjećala

sigurnom. Pa tako i sada. A sigurnost i mir itekako će joj trebati

sljedećih mjeseci. Teta Juliška će kuhati i prati. »Gdje ima za njih

petoro ima i za nju«, govorila bi. Ono malo stvari koje je donijela sa

sobom, Zdravka je poslagala u ormar. Srećom, na vrijeme je za dijete

kupila sve što je potrebno za prvu ruku. Čak i dosta platnenih pelena.

To je s ljubavlju sloţila u posebnu ladicu. Teta ju je okruţila toplinom i

pruţala joj je sigurnost i potrebnu njegu. Shvatila je, premda nerado, da

je Milan imao pravo kad je predloţio da ode teti i ovdje rodi. Tko bi se

u Zagrebu brinuo o njoj sada kad mora mirovati?

Mjesec dana brzo je prošlo. Jedne noći potkraj listopada osjetila je

grčevitu bol u trbuhu. Nije odmah shvatila o čemu se radi. Ali kad se

grč ponovio bilo je jasno da je dobila trudove. Uostalom vrijeme se

poklapa s očekivanim terminom poroda. Dozvala je tetu i rekla da su

počeli trudovi. A teta je bila iskusna te je već unaprijed dogovorila da

će njena nećakinja roditi kod kuće. Uostalom u ovoj kući su se rodili

svi oni. Poslala je sina po babicu. Ubrzo je započeo porod. Babica je

bila uz Zdravku, ulijevala joj sigurnost i pomagala pri porodu. Ubrzo je

istekla i plodna voda pa su trudovi postali jači i učestaliji. Teta Juliška

je uţurbano ulazila i izlazila iz sobe donoseći sve što je babici bilo

potrebno. A muški su se probudili i u kuhinji nestrpljivo iščekivali

roĎenje djeteta.

Juliškin muţ, njen tetak, na stol je stavio rakiju kako bi nazdravili kada

dijete doĎe na svijet. Ubrzo su iz sobe začuli prodoran plač djeteta.

Nakon nekog vremena iz sobe je izišla Juliška i muškima ponosno

obznanila da je roĎena djevojčica, ţiva i zdrava, i da je rodilja dobro.

Nazdravili su sretnom dogaĎaju, a onda ih je Juliška poslala na počinak

jer ona i babica imaju još dosta posla i oko djeteta i oko Zdravke.

Nakon velikog dogaĎaja i neprospavane noći u kući je zavladao mir.

Svi su utonuli u san. Započeo je novi ţivot koji je ukućanima

promijenio dosadašnje navike i dnevni ritam. Razgovaralo se tiše.

Hodalo polaganije. Vratima više nitko nije lupao. A tetak je čak i šarke

na vratima podmazao da škripa ne budi djevojčicu. Teta Juliška je

muškima u kući podijelila zaduţenja. Jedan je donosio vodu s bunara,

drugi cijepao i donosio drva, a treći je tresao tepihe češće negoli ranije.

Zdravki nije ništa nedostajalo. Pazilo se što će pojesti da dijete ima

dovoljno mlijeka. Uz takvu tetinu brigu, koja joj je bila bolja od vlastite

majke, nije se morala brinuti ni o čemu. A djevojčica je napredovala. U

mjesnom uredu je prijavljeno roĎenje djevojčice kojoj su dali ime

Marina. Sluţbenik je odbio upisati ime oca u za to predviĎenu rubriku

jer Zdravka nije bila udata za Milana, a on nije bio nazočan da se izjasni

priznaje li dijete kao svoje. Moţda je i baka, koja je prijavila roĎenje,

bila neodlučna i oklijevala pa je sluţbenik odbio upisati ime oca. A

moţda se nisu dobro razumjeli jer baka je hrvatski slabo govorila.

Zdravki to nije bilo drago, ali je vjerovala da će se to ispraviti kada

Milan doĎe i kada počnu zajedno ţivjeti. To ionako nije bitno kad ona

zna tko je otac.

Desetak dana nakon roĎenja Marine, posjetio ih je Milan. Rekao je

kako je dobio trodnevni dopust. Više mu drugovi nisu odobrili. Tri

dana su dovoljna da vidi dijete i ţenu i da se vrati u postrojbu, gdje ima

puno posla. Na dar je donio sklopivi dječji krevetić. Zagledao se u to

malo stvorenje, svoju kćer. U njezinim crtama lica nastojao je

prepoznati svoj lik, a ukućani su govorili kako je mala isti otac. Tetak je

čak rekao kako je Marina »pljunuti« Milan. Dolaskom djetetova oca,

Zdravka je ţivnula. Napokon su zajedno kao prava mala obitelj. Milan

je bio njeţan prema djetetu a i prema Zdravki. Sloţili su se da je za njih

dvije najbolje da ostanu još neko vrijeme ovdje, kod tete Juliške. U

Zagrebu je ionako rijetko radi terenskih obveza, a imali bi i dodatne

troškove za stan, grijanje, hranu. Ovako je doista bolje, napokon je

prihvatila i Zdravka, koja je ţeljela što prije ţivjeti s Milanom. Strpjet

će se do proljeća i toplijih dana, a onda evo njih u Zagrebu kao obitelj.

Tri dana su brzo prošla i Milan je otputovao. Ponovno se sve vratilo

u uobičajenu kolotečinu. Zdravka se veselila dolasku Nove 1946.

godine, jer je Milan obećao da će taj praznik provesti zajedno. I došao

je, opet na tri dana. Ovaj put je donio dječja kolica kako bi na proljeće

Zdravka mogla izvoditi dijete u šetnju, na svjeţi zrak i sunce.

Djevojčica je sada imala dva mjeseca i gugutala je s osmjehom kada bi

je roditelji pridigli u zagrljaj. Osobito se veselila ocu kad bi je drţao u

naručju. Milan se doimao kao zadovoljan otac koji se ponosi svojom

djevojčicom. A Zdravka je sve to promatrala sa strane i pustila da

Milan uţiva u djevojčici. Ionako je rijetko vida, a ona je s malom

svakog dana. Zdravka je uočila kako Milan u zadnje vrijeme sve manje

pokazuje interes za nju kao ţenu. Njegovi zagrljaji nisu više onako

strasni kao nekada. Njegovi poljupci nisu bili tako česti kao prije. Kao

da ih je roĎenje djeteta udaljilo. I ljubav su vodili kraće i gotovo

rutinski. Pripisivala je to Milanovoj obazrivosti prema ukućanima. Sve

će se vratiti na staro kada počnu ţivjeti zajedno u svom stanu u

Zagrebu, iskreno se nadala. I novogodišnji praznici prošli su brzo i

prebrzo. Milan tek što je došao, već odlazi. Tako se njoj činilo. A i

teta Juliška se malo čudila kako to Milan ne moţe ostati koji dan duţe s

njima. Ali ona ne razumije vojne obveze, tako joj je tumačio tetak.

Vojska je vojska i ne brine se ona o maloj djeci i ţenama svojih

kadrova. A i Milan ponovo nije zaboravio istaknuti kako je prezaposlen

i kako se od njega puno očekuje.

Četvrto poglavlje

Izostanci

Zima je bila oštra, puna snijega. Posvuda poteškoće u ionako rijetkom

prometu. Čak su i vlakovi bili neredoviti i kasnili po nekoliko sati.

Moţda je to razlog zašto Milan ne dolazi. A rekao je da će doći za dva

tjedna. Stigao je i kraj mjeseca, a njega još nema. Zdravka se ponovno

zabrinula, a ovaj puta i teta Juliška. Što bi to moglo zadrţati Milana da

tako dugo ne dolazi?

»Sigurno je prezauzet. I ti si godinama bila u ratu pa dobro znaš da je

obveza u vojsci prije svake druge, pa čak i one koja se odnosi na

vlastitu obitelj. Milan bi došao da moţe, sigurna sam«, tim je riječima

teta Juliška tješila svoju nećakinju u trenucima njene tuge i brige, i

nastavila: »Doći će on čim bude mogao«.

»Zabrinuta sam za Milana. Ne javlja se, a i ne dolazi. Valjda mu se

nije nešto dogodilo. To bi nam javili. Pa drugovi u brigadi znaju da smo

mi zajedno i da je on otac moga djeteta. Priznala sam to i svojim

prijateljicama, ali i komesaru. Moţda se razbolio pa je u bolnici. Ranije

je bilo dosta oboljelih od pjegavca. Da nije i on obolio? Mogao se

zaraziti na terenu. Tko zna tko je bio uz njega ušljiv? A i spava

kojekuda, takav mu je posao«, sa strahom je Zdravka pokušavala

opravdati Milanov nedolazak.

»Ne doĎe li za dva tjedna ja ću, teta Juliška, u Zagreb. Barem na dva

dana. Morat ću ga potraţiti. Tko zna što je s njim? Drugovi

će mi sigurno pomoći pronaći ga. Nadam se da ćeš moći s malom ta dva

dana bez mene«, zabrinuto je kazala mlada ţena.

A teta će se naravno pobrinuti za malu Marinu. Odluka koju je

donijela i podrška tete Juliške umirili su Zdravku. Na mogućnost da

Milan ne ţeli više dolaziti, premda je sve u najboljem redu, nije htjela

ni pomisliti, iako joj je na čas i ta misao prošla kroz svijest.

Polovicom veljače spremila se Zdravka za višednevni put u Zagreb.

Pronaći će ona Milana pa makar u zemlju propao. Vlakom je stigla do

Glavnog kolodvora u Zagrebu, a potom tramvajem do vojarne u kojoj

je ranije bila Milanova postrojba. Deţurni joj je rekao da su

premješteni u drugu vojarnu i objasnio kako doći do nje. Nakon pola

sata voţnje stigla je na Črnomerec. Ponovno kod deţurnog s istim

pitanjem. Deţurni pogleda na popis postrojbi koje su razmještene u toj

vojarni i pronaĎe onu koja se bavi organizacijom kulturno-umjetničkog

ţivota u postrojbama na terenu. Da, ovdje bi trebao biti i drug kapetan

Milan. Ali on je sada sigurno izvan vojarne. Neka pričeka i on će

provjeriti. Nakon pola sata javio joj je da je kapetan vani na zadatku.

Navodno se vraća kasno popodne na ručak, a moţda i ne doĎe jer se zna

dogoditi da i preko noći ostane vani. Najbolje da doĎe predvečer,

moţda ga naĎe.

Zbunjena, uplašena i nesigurna sjetila se svoje prijateljice i

drugarice iz brigade, Marije, koja je takoĎer demobilizirana. Marija je

pronašla mali stančić za sebe na periferiji grada, negdje u Dubravi. Ima

njenu adresu, pronaći će je. Ali i ona radi pa ne treba ţuriti. Ima

vremena prošetati gradom. Još uvijek je hladno, premda je zima pri

kraju. U zraku se osjeća dah proljeća. U središtu grada svi su ubrzani.

Svi su u nekom poslu. Nema više one svečane atmosfere, smijeha,

veselja, pjesme i plesa kao kad je grad osloboĎen. Premda još ima onih

u uniformama, više ih je u civilnim odijelima. Nije ni čudno. U grad se

vraća normalan svakodnevni graĎanski i radnički ţivot. Vojska je

uglavnom obavila svoju zadaću, a sada je na radnicima, seljacima i

drugima da izgraĎuju novu drţavu koju su im stvorili boreći se protiv

neprijatelja. Sa sjetom je ušla u Gradsku kavanu i prisjetila se lijepih

trenutaka koje je ovdje provodila s Milanom. Činilo joj se da je to bilo

davno, a od tada je prošlo tek nekoliko mjeseci. Za »njihovim« stolom

sada sjedi neki drugi par. Njeţno se gledaju.

Djevojka za stolom sigurno nije puno mlaĎa od nje. A ona kao da je za

ovih nekoliko mjeseci jako ostarjela, a svakako je puno zrelija. Sjela je

za susjedni stol i naručila čaj. Imali su samo miješani biljni, domaći čaj.

Mora negdje sjesti i dočekati to prokleto popodne.

Vrijeme je sporo protjecalo. Ljudi u kavani su se izmjenjivali.

Napokon se i Zdravka uputila na tramvaj pa u Dubravu. Raspitivala se

medu ljudima koji su stajali na zadnjoj tramvajskoj stanici za Marijinu

ulicu. Uputili su je meĎu brojne male ulice i kućerke na periferiji

velikog grada. Napokon je pronašla ulicu i traţeni kućni broj. Bila je to

visoka prizemnica s dva stana. Pokucala je na vrata stana s Marijinim

imenom. Nitko se nije javljao. Vjerojatno još nije stigla. Pokucala je na

druga vrata. Otvorila joj je starija ţena i objasnila da Marija dolazi kući

tek za jedan sat. Moţe pričekati kod nje kad joj je prijateljica. U

razgovoru vrijeme joj je brţe prošlo pa je ubrzo začula otključavanje

susjednog stana. Bio je to znak da je Marija stigla. Brzo je istrčala i

zagrlila iznenaĎenu prijateljicu. Ona joj se iskreno obradovala i uvela

je u svoj skromni stan.

»Pa što ti radiš ovdje?«, upitala je Marija svoju prijateljicu.

»Došla sam potraţiti Milana. Ne javlja se od Nove godine. Bojim se

da mu se nije štogod dogodilo. Morala sam doći«, odgovorila je

Zdravka sjedajući za kuhinjski stol, dok je Marija potpaljivala vatru u

peći na drva ne bi li nešto priredila za jelo.

»Kako to da se ne javlja? Srela sam ga dva puta u zadnja dva

mjeseca. Dolazi povremeno k nama u Ministarstvo kulture radi

suradnje civilnog i vojnog sektora. Pitala sam ga za tebe i dijete. Rekao

mi je da ste dobro, ali nije spominjao da već neko vrijeme nije bio kod

vas. Uvijek je u nekoj ţurbi zbog posla«, utješila ju je prijateljica.

Ipak je zdrav. Nije mu se ništa loše dogodilo. Barem je tu brigu

skinula s vrata. Ubrzo je u kuhinji bilo ugodno toplo, a u tavi na masti

cvrčale su krvavice koje je Marija donijela od svojih iz Moslavine.

Kruh je bio star i crn, ali ipak dobar. Ručale su gotovo u tišini.

»I što ćeš sada?«, upita je Marija.

»Moram ga pronaći. Jutros sam bila u vojarni, ali je bio negdje na

terenu. Nadam se da ću ga predvečer pronaći. Ostavila sam mu

ceduljicu kod deţurnog s porukom da sam stigla i neka me čeka«,

pojasnila je svoju nakanu.

»Mislim ostati dva-tri dana u Zagrebu i vidjeti kako ćemo dalje i što

Milan misli. Ţeljela bih doći s djetetom u Zagreb i da napokon

započnemo zajedno normalno ţivjeti. Ovako više ne ide. Ja tamo kod

tete s malom, a on ovdje kao da nema nikakvih obaveza prema nama«,

jadikovala je Zdravka.

»Imaš pravo. Neka kaţe što misli. Nije on mutav, to dobro znamo.

Prisili ga na to da se doselite ovamo. Neka iznajmi neki stančić. Barem

se on kreće stalno meĎu ljudima. Poznaje mnoge i neće mu biti teško

pronaći stan. Bit će vam bolje zajedno, premda moţda teţe nego je tebi

sada kod tete. Kaţeš da se teta brine o vama kao da ste joj djeca. To

ovdje nećeš imati, ali imat ćeš muţa a dijete oca. To je najvaţnije. Budi

odlučna i gotovo«, savjetovala ju je Marija.

»Ţeliš li doći s njim ovamo dakako da moţeš. Ima tamo onaj

sobičak gdje moţete spavati. Doduše nema peći, ali vam ona ne

bi ni trebala. Ţeliš li da idem s tobom u grad?«, upita je prijateljica.

»Hvala ti na gostoprimstvu. Bude li trebalo, doći ćemo ovamo. Ipak

se nadam da Milan ima neko rješenje. Idem u grad. Nadam se da ću ga

pronaći. Bude li problema vraćam se ovamo, makar kasno noćas.

Dobro?«, bila je zahvalna Zdravka.

Marija je kimnula glavom s dozom nevjerice i bojazni. Za razliku od

svoje prijateljice Zdravke, ona je mislila da bi uzrokom njegova

nedolaska mogli biti posve drugi razlozi. Dok je Zdravka mislila na

bolest, pa na velike radne obveze, na boravak na terenu, ona je slutila i

ono na što se njena prijateljica nije usudila ni pomisliti. A što ako je

Milan našao drugu ţenu i zaljubio se u nju? A što ako on ne ţeli ţivjeti

s njima, ako ne ţeli preuzeti brigu o njoj i djetetu? Sve je to bilo

moguće, poznavajući Milana i njegov nemiran duh. 0 svojim slutnjama

prijateljici nije mogla reći ni riječi. To bi je sigurno dotuklo i uništilo

sav njen optimizam i vjeru u zajednički ţivot. A moţda se i vara. Milan

sada ima dijete pa se moţda i promijenio. Znala je da se voli udvarati

ţenama. Zgodan je i toga je svjestan pa to vješto koristi lako

zadobivajući njihovu naklonost. Bolje da na to i ne misli.

»Kreni ti Zdravka. Treba ti dosta vremena da doĎeš na drugi kraj

grada, a sada su u tramvajima guţve jer se svi vraćaju s posla, ili idu na

posao. Bude li potrebno doĎi ovamo.«

Zdravka se spremila i s velikim očekivanjima krenula prema

Črnomercu. Već se smračilo kad je stigla do njegove vojarne. Ponovno

se javila deţurnom. Ponovno je čekala gotovo pola sata. Jedino ovog

puta nije otišla bez Milana. Pojavio se u čekaonici i srdačno zagrlio

svoju Zdravku. Tako zagrljenu izveo ju je u grad. Slobodnije se

ponašao nego prije. Tako zagrljena od sreće gotovo da je zaboravila na

svoje strahove. Bila je spremna oprostiti mu sve, samo da budu

zajedno.

»Milane, dragi moj Milane, svašta sam pomišljala, da si bolestan, da

si nastradao. Što se dogodilo da nisi došao kako si obećao? Nismo te

vidjeli od Nove godine«, propitivala ga je Zdravka.

»Zdravka, nikako nisam mogao doći. Imam još više obveza nego

prije. Mislio sam da će mi se svaki čas ukazati prilika pa se nisam

javljao. No, vrijeme je proletjelo. Kao da smo nedavno bili zajedno, a

evo prošla su dva mjeseca«, umirivao ju je Milan i nastojao opravdati

svoj nedolazak.

»Meni se ne čini da je to bilo nedavno. Meni je to bila čitava

vječnost. Što ćemo sada? Imaš li ti neko mjesto gdje bismo bili zajedno

dva-tri dana, koliko mislim ostati ovdje? Ili idemo k Mariji u Dubravu?

Pozvala nas je«, zanimalo je Zdravku.

A prije svega ţeljela je jasnu situaciju i čuti njegov konkretan plan o

zajedničkom obiteljskom ţivotu. Ona zna što ţeli. Od toga ne odustaje.

Moţe pričekati još malo da on nade stan, ali ovog proljeća to mora biti

sreĎeno.

»Ne moramo ići čak u Dubravu. Bit će nam ljepše u središtu grada.

Imam ključeve od stana jednog prijatelja koji je na putu ovih dana.

Molio me da ponekad navratim i pričuvam ga. Naime, u prazne stanove

upadaju naši demobilizirani borci. Otimaju stanove i izbacuju vlasnike.

Moram mu pomoći. Eto, moţemo kod njega. Bit će nam lijepo. Samo

se ti smiri, sve će biti u najboljem redu«, predloţio je Milan umirujući

je.

Njegove riječi bile su melem na ranu. Dakako, ima on pravo. Bit će

im ljepše ovdje u gradu u stanu, posve samima. Neće smetati Mariji.

Samo da dogovore kako će dalje. To nju zanima najviše. Ali o tome ne

moţe već prve večeri. Ima vremena, pitat će ga sutra.

Planovi

Proveli su strasnu ljubavnu noć, gotovo kao nekoć. Samo je ovoga

puta Zdravka bila opreznija kako bi izbjegla moguću neţeljenu

trudnoću. Moţda bi im bilo ljepše da nije odmah ostala trudna i rodila.

Moţda se Milan boji velikih obveza koje zahtijeva dijete. To tek mora

otkriti. Ujutro je otišao rano kako bi na vrijeme stigao na posao.

Obećao je da će popodne doći u stan. Ona će se dotle odmoriti. Ostavio

joj je i nešto novca pa će prošetati gradom i nešto kupiti za skroman

ručak. On će ionako jesti na poslu.

Zdravka se dobro naspavala. Napokon je bila spokojna. Ipak, Milan

nju voli i lijepo im je zajedno, premda nije spominjao zajednički ţivot.

Dobro, danas će ona načeti tu temu i osluhnuti kako on diše. Obukla se

i prošetala do grada. Obišla je trţnicu Dolac koja je bila dosta dobro

opskrbljena raznovrsnim namirnicama. Kumice su i dalje dolazile na

ovu trţnicu, a Zagrepčanke su voljele tu kupovati. Drugdje i nije bilo

svjeţeg povrća, a da o kokicama i sušenim kobasicama i ne govorimo.

Nudila se raznovrsna roba, osobito ispod klupe, za one koji su mogli

platiti. Imala je dovoljno vremena pregledati izloge i obići neke

trgovine sa ţenskom garderobom. Pronašla si je nešto za proljeće. Nije

zaboravila ni Marinu. Njoj je kupila slatku haljinicu koju će djevojčica

moći nositi sve do jeseni. Vjerovala je da će i Milan nešto kupiti svojoj

kćerkici. U tome joj je jutro projurilo.

Do Milanova dolaska stigne još obići znance iz svoje brigade, a oni

su ionako smješteni u obliţnjoj vojarni. Zanima je tko je ostao u vojsci

a tko otišao. U štabu će sigurno biti svi koje poznaje jer je od završetka

rata prošlo tek manje od deset mjeseci. Prijavila se na ulazu i dobila

propusnicu za odlazak do druga komesara. Pred njegovim uredom

sjedila je njoj nepoznata mlada djevojka, njegova nova tajnica.

Ponudila joj je čaj, dok čeka na prijem. Ubrzo je iz svog kabineta izišao

njen dobar poznanik i nekadašnji komesar brigade. Srdačno su se

pozdravili pa ju je uveo u svoj ured drţeći je pod ruku. Medu starim

prijateljima i suborcima osjećala se iskrena bliskost.

»Mala, donesi drugaričin čaj u moju sobu«, rekao je obrativši se

tajnici.

»Izvoli Zdravka, sjedni u fotelju. Ţeliš li i koju kap rakije uz čaj? Ja

ću popiti u tvoju čast i što si mi došla u posjet«, rekavši to natočio si je

punu čašicu ţućkaste tekućine koja je zamirisala sobu.

»Što te donosi u Zagreb? Kako je dijete i što si zapravo rodila?

Sigurno dječaka, jer u ratu se raĎaju samo dječaci«, rekao je u jednom

dahu komesar.

Zdravka mu je ukratko ispričala sve što ga je zanimalo, ali pravi

razlog svoga dolaska nije odmah otkrila. Nakon prijateljskog ćaskanja

Zdravka je rekla:

»Druţe komesare, došla sam te posjetiti, vidjeti jesi li dobro, kako su

moji drugovi ovdje, ali i s molbom«.

»Reci Zdravka kako ti mogu pomoći? Sve što je u mojoj moći ja ću

učiniti«, riječi su koje su joj ulile hrabrost da nastavi.

»Vjerojatno ću uskoro doći ţivjeti u Zagreb. Ţeljela bih se zaposliti.

Dijete će biti u jaslicama, a ja ne bih htjela ovdje besposličariti i ovisiti

o Milanu. Ti dobro znaš da poznajem rad na telefonskim centralama i s

radioureĎajima. U tom poslu vaţna je pouzdanost zaposlenika zbog

povjerljivih i vaţnih podataka i kojekakvih vojnih i drţavnih tajni. Ali

što ja tebi pričam o tome kada je to tvoje područje. Dakle, moţeš li mi

pomoći da dobijem neki posao u pošti ovdje u Zagrebu?«, završila je

Zdravka kazavši jasno što ţeli.

»Zdravka, dobro te poznajem godinama. U tebe smo mi iz štaba

uvijek imali potpuno povjerenje. Radila si na odgovornom i

povjerljivom poslu. Uvijek si bila pouzdana. Stoga nema sumnje da će

za tebe i u našoj novoj drţavi biti posla. Mi takve kadrove trebamo, one

prekaljene iz rata. Da vidimo što mogu učiniti za tebe«, rekavši to

digao se od stolića za kojim su sjedili i uputio se do svog radnog stola.

Podigao je slušalicu i zatraţio tajnicu da ga spoji s direktorom centralne

pošte. Pričekao je čas, gledajući kroz prozor u krug vojarne. Nakon

nekoliko trenutaka telefon je zazvonio. Komesar je podigao slušalicu i

sjeo na rub svoga stola.

»Zdravo druţe direktore. Kako ide tamo kod tebe? Da, dobro,

moramo se vidjeti na nekoj večeri. Svakako ću doći sa ţenom, a tvoja

neka spremi nešto domaće iz svog kraja. Zovem te radi posve druge

stvari. Kod mene je upravo naša drugarica koja je gotovo cijeli rat

provela s nama u brigadi i radila na poslovima telefonije i radioveze.

Nedavno je rodila. Namjerava doseliti u Zagreb ţivjeti s ocem svoga

djeteta. On je naš časnik iz agitpropa. Moramo joj pomoći i naći neki

dobar posao. Mislio sam da bi bilo dobro da radi kod tebe s obzirom na

ratno iskustvo. Što kaţeš?«, rekavši to, komesar je neko vrijeme slušao

i bez riječi lagano kimao glavom u znak odobravanja.

»Dobro, drugarica Zdravka će doći sutra k tebi i reći da je ja šaljem.

A ti sredi sve kao da je za mene. Jesi li razumio? Dobro, čujemo se«,

tim riječima komesar je završio najavljeni razgovor s direktorom pošte.

»Sutra ujutro javi se direktoru. Uostalom sve si čula. Riješit će tvoj

problem, ne brini. A sada da nazdravimo tvom djetetu i vašem brzom

dolasku u Zagreb«, natočio je rakiju u dvije čašice i svoju odmah

iskapio.

Srdačno su se pozdravili na rastanku, kao iskreni, stari, ratni

drugovi. Znala je Zdravka da se moţe pouzdati u druga komesara. Bio

je oštar i beskompromisan u svojim stavovima, ali uvijek pravedan.

Barem prema njoj. Premda su drugi govorili da je bio grub

i da su mnogi zbog njega stradali. Svakome prema zaslugama, tako je

mislila Zdravka. U politiku se ne petlja pa i nema bojazni da bi mogla

stradati. A oni koji se petljaju ili su prodali dušu vragu za vrijeme rata

neka sada snose posljedice. Prema njima ne treba imati nikakve

milosti.

Uvjeravanja

Vratila se na vrijeme da još stigne nešto pripremiti za ručak. Baš kad

je završavala s varivom u koje je stavila komadićak mesa, u stan je ušao

Milan. Poţurila mu je ususret i bacila mu se oko vrata. Bio je umoran

od posla i nekako mrzovoljan. Nije ga do sada vidjela takvog.

Uostalom, nije ga nikada dočekivala kao ţena muţa, doduše bez

djeteta. Ručali su u tišini. Nije mu ništa govorila o svojem jutarnjem

razgovoru s komesarom i planovima za posao. Bit će to njeno

iznenaĎenje kada doĎe vrijeme. Ţeljela mu je pokazati da je sposobna

naći posao, i biti samostalna i neovisna o njegovu novcu. Nakon ručka

su se odmorili, a potom prošetali gradom. Predvečer, pomalo umorni

od hodanja, vratili su se u stan. Zdravka je procijenila da je sada pravi

trenutak da s njim ozbiljno porazgovara.

»Vidiš Milane, dugo sam razmišljala, a imala sam vremena tamo u

Popovači. Ne bih ţeljela ostati tamo na teret svojim roĎacima. A red je

da dijete bude uz oca. Što ti misliš o tome?«, započela je oprezno i

pomalo oklijevajući.

»Razmišljao sam i ja o tome, moram priznati. Niti sam ne znam što

nam je činiti. Gledaj, ja mislim da za sada ne dolazi u obzir da tako brzo

doĎeš ovamo s djetetom. Prvo, moram naći neki prikladan stan, tebi

neki posao, a dijete smjestiti u jaslice. Nije to tako jednostavno. Osim

toga, moraš znati da sam ja i dalje često

na terenu pa ćeš ponovno biti sama. Ali ovog puta doista sama, bez

tvoje tete Juliške, tetka i njihovih sinova. Treba o tome dobro razmisliti

i odvagnuti sve činjenice za i protiv«, rekao je pomalo zabrinut i za

njih, tako da u njoj ne pobuĎuje nikakvu sumnju.

»Milane, pa ne treba se toliko brinuti unaprijed. Stvari se ponekad

same od sebe srede, onako u hodu. Bitno je da smo mi svi zajedno i da

ţelimo biti zajedno«, odgovorila je Zdravka naglašavajući riječ

»zajedno«.

Unatoč njegovoj fascinantnoj sposobnosti uvjeravanja, Zdravka je

ipak posumnjala.

Što je tom Milanu? Što on to priča? Kakvi su to problemi koje oni ne

mogu zajedno riješiti? Da on moţda njih ne ţeli ovdje uz sebe?

Gledajući ga kako se preznojava i meškolji u fotelji, naslutila je da je to

pravi razlog, da se izmiče od obiteljskih obveza. S radija se upravo čula

njena omiljena ljubavna pjesma. Riječi pjesme sada joj se nisu činile

tako romantičnima kao nekada. Bila je tuţna. Zabrinula se za njihovu

vezu jer više nije bila izvjesna.

»Nisam protiv, ali ponavljam, moramo dobro isplanirati tvoj

dolazak, zapravo vaš dolazak. Moglo bi to biti najranije u jesen. Do

tada ću sve pripremiti. Imaj povjerenja u mene«, izmotavao se Milan,

pokušavajući spasiti situaciju.

»Kako kad imam dojam da samo izbjegavaš i odlaţeš naš dolazak.

Što ću ja sama s djetetom? Dijete treba i oca i majku«, zaplakala je

Zdravka.

Milan se digao iz fotelje, zagrlio ju i počeo tješiti i obećavati da će

biti sve u redu, ali da mora biti strpljiva i vjerovati mu. Polako se

umirila jer mu je ţeljela vjerovati. Počeo joj je ljubiti obraze, pa vrat.

Ubrzo su se našli u krevetu i strasno vodili ljubav, najstrasnije do sada.

Ipak ju voli. Te noći nekoliko su puta vodili ljubav. Uţivala je u

njegovu zagrljaju i gotovo zaboravila na to zašto je došla. Ujutro, kad

se probudila, Milana više nije bilo.

Nakon laganog doručka, uputila se u poštu. Ipak će ona

porazgovarati s direktorom. Time će biti riješen barem jedan problem

koji je Milan spominjao. Direktor ju je ljubazno primio u svom

prostranom uredu u središtu grada.

»Znam drugarice Zdravka za vas. Sve mi je rekao naš znanac. Jučer

smo proveli večer zajedno. I tada mi je govorio o vama i vašem

angaţmanu tijekom rata. Svaka čast. Moram vam reći da će nam biti

čast da tako savjesna drugarica radi kod nas. U početku ćemo vam dati

neki posao na telefonskoj centrali, ali ubrzo ćete napredovati. Imam na

umu jedno dobro mjesto za vas, čim se isprazni. A bit će to ubrzo. Kada

biste mogli početi s radom? Što se mene tiče moţete ako hoćete već od

početka idućeg mjeseca, za koji dan«, rekao je direktor.

Ljepše riječi Zdravka nije mogla zamisliti. Posao je bio riješen.

Ostali su drugi problemi koje joj ne moţe riješiti niti komesar, a niti

njegov prijatelj, direktor pošte. To moţe riješiti samo Milan. A hoće li

on to? Zahvalila je direktoru na ljubaznosti i rekla da će razmisliti o

početku svoga rada jer to ovisi i o drugim okolnostima. A, svakako će

se prije toga javiti. Uputio ju je u kadrovsku sluţbu da tamo ostavi

svoje podatke, a on je telefonski najavio njen dolazak. Time je i

formalno njihov dogovor bio uspješno završen. Direktor je bio

zadovoljan da moţe ispuniti ţelju moćnom komesaru o kome ovisi

njegov ostanak na direktorskom mjestu, a Zdravka je bila zadovoljna

činjenicom da je posao čeka. Ostatak prijepodneva šetala je gradom i

uţivala. Odlučila je ponovno potaknuti razgovor o svom dolasku u

Zagreb i inzistirati na odreĎivanju točnog termina. Osim toga, Milan

mora obećati da će ih posjećivati barem svaka dva tjedna. Ionako joj za

dosadašnji izostanak nije dao nikakvo uvjerljivo obrazloţenje.

Predvečer, nakon objeda, ponovno je Zdravka upitala Milana za

mogućnost njihova dolaska. Milan je sada odlučno odbacio i

svaku pomisao da bi njih dvije uskoro mogle preseliti k njemu.

Ponovno tuga i razočaranje.

»Dobro Milane. Onda ću čekati jesen kad već inzistiraš na tome. Ali

mi barem obećaj da ćeš svaka dva tjedna doći k nama i obići dijete«,

pomirila se s činjenicom da Milan ima svoje za nju nedokučive razloge

za ovakvo ponašanje. Već je idućeg dana Zdravka morala otputovati.

Nije mogla duţe ostaviti dijete na brizi teti. Pomislila je da bi najradije

da djeteta i nema. Tako bi već sada mogla ostati ovdje. Činilo joj se da

Milan izbjegava očinske obveze. Umjesto da dijete učvrsti njihovu

vezu ono ih razdvaja. Otputovala je tuţna. Milan je našao vremena da

ju isprati. Obećao je da će uskoro doći k njima. Jedino ju je to donekle

umirivalo.

Laţna obećanja

S djetetom je kod kuće bilo sve u redu. Teta se brinula o maloj

Marini i bolje nego ona sama. Objasnila je teti da je dobro što je

putovala u Zagreb. Hoće li Milan redovito dolaziti, kako je obećao? Da

li će od jeseni ţivjeti zajedno, ili je to još samo jedna odgoda? Je li

Milanu uopće stalo do nje i djeteta? Ni na što nije imala jasan odgovor.

Ali o tome nije mogla razgovarati sa svojom tetom. Uznemirila bi se.

Bolje da svoje sumnje zadrţi za sada za sebe. Moţda ipak sve krene po

dobru. Nakon dva tjedna Milan je doputovao i obasuo ih darovima.

Nova bluza, a djevojčici cipelice. Uskoro će joj trebati. Njegov boravak

sada je doţivljavala drugačije nego prije. Vagala je svaku njegovu

riječ. ProsuĎivala svaku njegovu kretnju. Traţila je nelogičnosti u

njegovim pričama. Teţe joj je padalo dok je on bio uz nju nego kada ga

nije bilo. Nije se uspijevala opustiti pa ni u krevetu nije uţivala kao

nekada. A učinilo joj se da Milan sve to obavlja mehanički. Gotovo da

je jedva čekala da se vrati u Zagreb. A i on je to jedva čekao. Obećao je

da će uskoro ponovno doći i otputovao. Laknulo joj je. Ponovno se

vraća svakodnevici. Bila kakva ona bila, ali je njena.

Milan nije dolazio kako je obećao, ni za dva tjedna, ni nakon iduća

dva. Teta Juliška se zabrinula za nećakinju. Ponekad bi satima sjedila i

šutjela. Ni za što nije pokazivala interes. Zatvarala se u sobu i danima

nije izlazila. Jedva je nešto pojela. Počela je zanemarivati djevojčicu o

kojoj je ona preuzela kompletnu brigu. Jednog dana Zdravka se trgnula

kao iz ruţnog sna i rekla ukućanima:

»Idem u Zagreb. Moram prekinuti ovakvo stanje. Ovako više ne ide.

Ili ćemo biti zajedno ili se definitivno rastajemo«. Idućeg jutra sjela je

na vlak i otputovala u Zagreb.

Raskid

Došla je u Zagreb još prije podneva. S nestrpljenjem je čekala

vrijeme kada bi se Milan mogao vratiti s posla. Pomno analizirajući,

zaključila je da stan u kojem su bili zadnji puta nije stan nekog

prijatelja već Milanov. Teško joj se samoj suočiti s tim problemom.

Bilo bi dobro da je s njom prijateljica Marija iz Dubrave. Stoga je prvo

otišla k njoj pa će zajedno, predvečer, otići i u stan provjeriti jesu li

njene sumnje opravdane. Dočekala je prijateljicu pred kućom šećući

ispod prolistalih kestenova. Marija se iznenadila. Nije ju očekivala.

»Što ti se dogodilo? Izgledaš loše«, rekla je zabrinuta izgledom

svoje prijateljice.

Zdravka joj je potanko obrazloţila situaciju i razloge svog

nenadanog dolaska.

»Dobro, prvo nešto pojedimo pa u grad«, odgovorila je Marija,

znajući da mora pomoći prijateljici u nevolji.

Zdravki nije bilo do jela, ali ju je Marija natjerala da nešto stavi u

usta. Uputile su se u grad i uskoro stigle pred kuću u kojoj je Milanov

stan, što je sada išla provjeriti. Penjući se stubištem, navirala su pitanja

i sumnje. Moţda se prevarila, moţda ga neopravdano optuţuje. No, ne

javlja se nikako, zanemaruje ju, sve je s njim bila obična laţ. Pokucala

je. Nitko se nije javljao. Unutra je bio muk, kao da nikoga nema. Još

jednom je pokucala, ovaj puta snaţnije i odlučnije. Pričekale su, ali

ponovno bez ikakvog odgovora. U stanu nije bilo nikoga. Počele su se

spuštati niz stubište prema izlazu.

»Eto vidiš. Digla si paniku bez veze. Njega ovdje uopće nema.

Vjerojatno još radi ili je u vojarni. Bit će najbolje da ga tamo po-

traţimo. Vjerujem da će ipak na kraju biti sve u redu«, tješila ju je

Marija.

Ove riječi djelovale su kao melem na ranu. I kad su bile gotovo na

izlazu iz hodnika kroz ulazna vrata ušao je neki par. Muškarac se

nasmijao, a Zdravki je nestalo tlo pod nogama. To je u društvu neke

mlade ţene dolazio njen Milan. Grlio je neku drugu ţenu. Osjećala je

da nešto nije u redu. Bojala se i pomisliti da bi u pitanju mogla biti neka

druga ţena. A sada se u to uvjerila, imala dokaz. Vidjela ih je kako

zagrljeni ulaze u zgradu.

»Milane«, vrisnula je Zdravka i poletjela paru ususret mašući

svojom ručnom torbicom kao da ţeli tu drugu ţenu otjerati.

»Zdravka, pa što ti radiš ovdje?«, upitao je Milan ostavši zabezeknut

njenim nasrtajem.

Odgurnula je od njega ţenu koju je drţao zagrljenu oko ramena i

toga časa ju je prepoznala. Bila je to drugarica iz OZNE s kojom je

neko vrijeme dijelila sobu u brigadi, baš onda kad je Milan dolazio k

njima radi organizacije onog prokletog koncerta. Bilo bi bolje da

nikada nije dolazio i da ga nikada nije upoznala. Što joj je bilo da

popusti njegovom udvaranju? I drugi su joj prije udvarali

pa ih je sve odbila. On ju je prevario. Izigrao je njeno povjerenje.

»Idi ti gore, a ja ću doći kasnije«, rekao je Milan djevojci.

Ona se brzo uspinjala stubištem preskačući po dvije stube,

pogledavši prije toga s visoka svoju suparnicu. Dobro su se poznavale

iz rata, ali se nikada nisu druţile niti bile bliske. Zdravka joj nije

vjerovala, osobito kad je čula kako prokazuje ljude i igra se s njihovim

sudbinama. Teško ju je podnosila u svojoj blizini, ali to tada nije mogla

promijeniti. A sada joj je ta gadura preotela Milana. Najradije bi je

ubila. A i njega zajedno s njom. Mrzila ih je jednako.

»Što ti je Zdravka? Daj se smiri. Bit će sve u redu. Objasnit ću ti. To

mi je drugarica s posla. Imamo neke zajedničke obveze. Nije to ono što

ti misliš«, muljao je pokušavajući dobiti na vremenu i smisliti dobar

razlog za ovo što je Zdravka upravo vidjela.

»Kakva drugarica s posla! To je tvoja kurvetina«, gotovo je vrištala.

Na jednom od katova netko je otvorio vrata da vidi što se to dolje

dogaĎa. Ali kad je vidio čovjeka u oficirskoj uniformi, brzo je zatvorio

vrata. Ovih dana mnogi su sugraĎani jednostavno nestajali. Noću bi

dolazili ljudi u uniformama po njih i odvodili ih. Pametnom čovjeku

bolje je drţati se po strani.

»Medu nama je gotovo. Ne ţelim te više nikada vidjeti. Ti si obično

Ďubre od čovjeka. Kako sam ti samo mogla povjerovati?«, vikala je

dalje.

»Smiri se, molim te. Idemo preko u gostionicu. Daj joj ti reci da se

smiri«, govorio je Milan moleći Mariju za pomoć.

A Marija je stajala zaprepaštena scenom koja se upravo odvijala

pred njom. Bila je svjesna da je meĎu njima gotovo. Samo se bojala

kako će njena prijateljica to podnijeti.

»Zdravka, predlaţem da idemo. Nemaš što ovdje traţiti. Nemoj se

više poniţavati. Milane kakav si ti to čovjek? Ne poštuješ ništa

niti ti je do koga stalo. Ne priznaješ ni svoje dijete. Ne zasluţuješ

Zdravku. Idemo!«, rekavši to, povukla je prijateljicu za ruku i pokušala

je izvući iz tog prokletog hodnika.

Milan je izišao za njima pokušavajući nekako smiriti situaciju,

premda ni on nije znao što dalje. Zdravku je prestao voljeti, a nije

osjećao nikakvu očinsku ljubav ni prema djevojčici. Čak nije bio

siguran je li ju doista volio ili je to bio samo njegov hir i zabava u ratu.

Pustio ih je da odu niz ulicu, a on se vratio u hodnik i ušao u stan.

Bijeg

Kako je stigla u Dubravu nije znala. Kao da se čitav njen svijet

srušio. Gotovo je. Nema više natrag. Puknula je veza koja moţda to

uopće i nije bila. Moţda je to bio samo plod njenih ţelja i mašte. U

svome jadu dvojila je o tome je li pametno učinila što je rodila. Da nije

rodila moţda bi i dalje bila zanimljiva Milanu. Sad je gotovo. Nema

natrag. Noć je probdjela u razgovoru s prijateljicom koja ju nije uspjela

utješiti. Ujutro joj je Zdravka ipak zahvalila na potpori i pomoći da

raščisti ovaj odnos s Milanom. Bez obzira na bol, bolje je ovako. Sada

moţe okrenuti novu stranicu svoga ţivota. Marija je rano otišla na

posao, a Zdravka na kolodvor pa kući. Zapravo svoga doma i nema.

Dijete joj je postalo opterećenje, a ne radost.

Iskusna i mudra teta Juliška pronalazila je riječi utjehe da ublaţi

Zdravkinu bol. Govorila bi joj da će sve proći, a ovoga će se prisjećati

kao jedne ruţne epizode. Mlada je, još moţe uspjeti i još će sreća

pokucati na njezina vrata.

PovrijeĎena i prevarena Zdravka nije reagirala na tetine riječi. Nisu

dopirale do nje. Povukla se u sebe i postala nedokučiva i

nepristupačna. Onda je intenzivno počela razmišljati kako pobjeći od

ovog nepodnošljivog ţivota. Dijete je doţivljavala kao prepreku.

Ostavit će djevojčicu teti. Bit će joj bez nje lakše. Milan ih je obje

ostavio pa nema osjećaj krivnje. A zašto bi ga onda imala ona. Teta zna

s djevojčicom i voli je.

Donijela je odluku. Digla se rano i sloţila svoje stvari koje su stale u

dva kovčega. Više joj i ne treba. Teti je objasnila da ide potraţiti posao

pa kad se malo sredi i snaĎe, doći će po dijete. Koliko god ju je teta

nagovarala da ostane, da joj je ovdje bolje, da su ovdje sigurne i ona i

njeno dijete, ništa od toga nije pokolebalo povrijeĎenu ţenu u nakani

da nestane iz ove svakodnevice. Zdravka se pozdravila s ukućanima,

izljubila djevojčicu zaţeljevši joj više sreće negoli je imala ona te s

kovčezima u ruci krenula u neki novi ţivot.

Peto poglavlje

Sloboda

Milan je bio zatečen neugodnim i iznenadnim susretom. Zastao je pred

stubištem da se malo sredi. Nije očekivao da će Zdravka nenajavljeno

doći u Zagreb, da će potraţivši ga u stanu i otkriti da je lagao. Stan je

zapravo dobio na raspolaganje i u njemu je provodio svaku večer.

Uglavnom je tu i spavao. Da je Zdravki rekao istinu ona bi ga gnjavila

da se odmah doseli ovamo s djetetom. Ţelio je to izbjeći pod svaku

cijenu. Ţelio je biti slobodan. Bio je još mlad, zgodan i privlačan. Sada

je pred njim bio cijeli Zagreb. Mogao je imati svaku ţenu koju poţeli,

kako u vojsci tako još lakše izvan nje. Ograničiti slobodu i vezati se

sada trajno za neku ţenu i to još s djetetom ne bi mogao podnijeti.

Uţivao je u društvu mnogih ţena. Pa i ona gore u stanu bila je samo

jedna od njegovih brojnih ljubavnica. Doduše, ta je bila opasna. Da se

zaljubi mogla bi ga uništiti. Radila je u OZNI. A tih dana OZNA je bila

svemoguća. Oni zaposleni u toj sluţbi odlučivali su o ţivotu i smrti

svakog čovjeka u ovoj zemlji. Pa tako i o njegovu ţivotu. Ne smije

dopustiti da se ta ţena zaljubi u njega. Ta veza mora ostati više njen

interes za zabavom i sluţiti joj kao ispušni ventil zbog stresnog posla.

Ne smije si dopustiti pogrešku kakvu je učinio sa Zdravkom. Da nije

rodila dijete moţda bi se njihova veza drugačije razvijala. Nije mu

Zdravka bila mrska, čak štoviše. Ali s djetetom

je već nešto posve drugo. Takvu obvezu nije ţelio preuzeti. Stoga je

raskid sa Zdravkom bilo jedino logično rješenje. Samo nije mogao

pretpostaviti da će se sve tako zakomplicirati. Mislio je svojim

nedolascima naljutiti Zdravku i navesti je da ona napusti njega. U tom

bi slučaju on ispao »ţrtva«. Ovako, strategija mu nije upalila, ispalo je

da je on kriv za taj raskid zbog svoje nevjere i izbjegavanja obveze

prema djetetu. Sve to prostrujalo mu je mislima u djeliću sekunde dok

je onako naslonjen na rukohvat stubišta i gotovo slomljen, časak stajao

neodlučno u tom hodniku. Nije ni na trenutak osjetio potrebu potrčati

za Zdravkom i zaustaviti je, ispričati joj se, dovesti je natrag u stan,

izbaciti bezveznu ţensku na cestu i započeti sa smirenim obiteljskim

ţivotom. S druge strane, nije mu se ni osobito ţurilo gore u stan. Nije

mu previše stalo do te drugarice iz OZNE. Izbjegavao je inače da ih

netko vidi zajedno.

Neodlučno ipak krene prema svom stanu. Kratko je lupnuo po

vratima. Djevojka mu je otvorila vrata, prethodno pogledavši kroz

»špijunku« kako bi se uvjerila da se sam vraća k njoj. Nije joj trebalo

ovo što se dogodilo. Niti ona nije ovu vezu smatrala suviše ozbiljnom.

Čula je svašta o tom čovjeku. Bio je na glasu kao pravi razvratnik.

Prišla mu je nedavno s namjerom da provjeri kakav je u krevetu i je li

istina sve što se o njemu priča, kao dobrom ljubavniku. A njoj je to i

trebalo. Radila je u sluţbi u kojoj je vidjela i doţivjela svašta. Trebala

je nekog uz koga će se u krevetu opustiti i zaboraviti sve strahote koje

su se dogaĎale svakodnevno. Ni sama nije znala kako je završila u toj

sluţbi. U početku, kad su ispred sebe imali neprijatelja i domaće

izdajnike bilo je sve jednostavnije. Znao si točno tko ti je neprijatelj i

što s njim treba učiniti. Tako je bilo i onih mjeseci nakon osloboĎenja

zemlje. SuĎenje po kratkom postupku i metak u potiljak. Nije ţalila ni

za kim. Svi pred njom bili su neprijatelji koji su ubijali njene drugove

i oni još opasniji koji nisu nosili oruţje, ali su bili pametni i mogli

novom poretku nanijeti više štete i problema nego oni s oruţjem.

Nikoga od njih nije ţalila. Olako je pokazivala na koju stranu treba

odvesti zarobljenog neprijatelja, a to je najčešće značilo brzu smrt

strijeljanjem. Danas je u njenoj sluţbi puno teţe. Neprijatelj je lukaviji,

prikriveniji. Krije se iza maske intelektualaca, profesora, kulturnih

radnika, bivših političara i sve same neke društvene elite. A sve više ih

je i medu bivšim drugovima, prvoborcima, narodnim herojima,

političkim funkcionarima. Ti su najgori, a moguće je i pogriješiti.

Optuţiti nekog druga na poloţaju nije jednostavno. Nikad ne znaš tko

stoji iza njega i hoće li mu netko priskočiti u pomoć. Pogriješiš li, ode

glava tebi umjesto tom gadu. Vidjela je takve ishode istraga. Umjesto

da se likvidira onaj koga su pratili i ispitivali, nestao je netko od njenih

drugova. Za pogreške nema oprosta. Letiš iz sluţbe, a još lakše ti odleti

glava. Stoga valja biti krajnje oprezan. Ni u koga se ne moţe imati

povjerenja. Nikome se ne smije povjeriti, otvoriti dušu. Zbog svega

toga trebao joj je čovjek iskusan u krevetu poput Milana, za opuštanje.

Mora paziti i ne dopustiti da se zaljubi u nju. Bilo bi to opasno, a moţda

i kobno za nju. Za njega ju nije bilo previše briga.

Djevojka je Milanu otvorila vrata i propustila ga unutra. Neko

vrijeme nisu govorili ništa. Svatko je bio zaokupljen svojim mislima.

»Priredit ću nam nešto za večeru«, rekla je prekinuvši pomalo

mučnu tišinu.

»Imamo lijep komad mesa. Ţeliš li?«, pitala je umornog čovjeka

pored sebe.

»Donijet ću čaše i vino pa ćemo se malo opustiti. Trebamo oboje

ovaj incident zaboraviti. Ionako je medu nama već davno gotovo, a

sada je to i njoj jasno«, rekao je Milan ne odgovorivši na njeno pitanje.

Natočio je vino i zavalio se premoren u fotelju. Ona je sjela njemu

pred noge i naslonila svoju glavu u njegovo krilo. Ţeljela je odvući

njegove misli na nešto vedrije i ţivotnije. Ona je sada ovdje i ne

namjerava izgubiti jednu večer zbog one zaljubljene glupače. Ispijajući

drugu čašu vina počela ga je dodirivati po bedrima i preponama.

Osjetila je da je uzbuĎen. Imala je nad njim moć, i znala je da ga

seksualno izluĎuje. Vodili su ljubav satima. Uspijevala je zadrţati

njegovu erekeiju. Skinuvši se dokraja počeli su u fotelji. Neobuzdana u

seksu glasno je izraţavala svoje seksualno zadovoljstvo ne mareći za

susjede. Samo neka joj se netko usudi prigovoriti! Uţivala je u

spolnom činu i u spoznaji o svojoj neograničenoj moći nad tuĎim

ţivotima. To bi je tek uzbuĎivalo pa su njeni orgazmi bili još bučniji. I

njemu je imponirala takva ţenska uz koju se osjećao kao pravi

muškarac, a pritom bez obveza. Vodeći ljubav čitavu noć, pokušavali

su jedno drugom nametati svoju superiornost. Završilo je bez jasnog

pobjednika. Pred jutro su premoreni zaspali i nisu se budili gotovo do

podneva. Kad se probudio, Milan je napokon osjetio potpunu slobodu.

Nema više Zdravke s njenim zahtjevima, a ni o djetetu se ne mora

brinuti. 0 slobodo kako si slatka, pomislio je Milan proteţući se uz ţenu

koja je noćas ispunila sve njegove seksualne maštarije, ali i on njene.

Nova simpatija

Srećom, susreti s poručnicom OZNE nisu trajali dugo. Brzo su se

razišli bez osobite rasprave i bez osobitog razloga. Svatko od njih volio

je najviše svoju slobodu. Ponovno slobodan, Milan se neko vrijeme

posvetio svom poslu s osobitim ţarom. U jesen je dobio zadatak

sudjelovati u organizaciji republičke proslave Dana

Republike. Proslava će biti u suradnji Jugoslavenske armije s civilima,

onima iz gradske uprave, gradskog partijskog komiteta i brojnih

kulturno-umjetničkih organizacija u Zagrebu.

Počeo je obilaziti sve one koji će na bilo koji način sudjelovati u

proslavi. Sve mora biti dobro isplanirano tako da nadreĎeni budu

zadovoljni. Spominje se da bi moţda na proslavu došao i sam drug

Tito. To još nije sigurno jer ima brojne obveze, osobito zbog

meĎunarodne situacije i odnosa sa SSSR-om. Mora biti u središtu

zbivanja i reagirati na vrijeme jer su Sovjeti nezadovoljni politikom

koju vodi, osobito onom prema Zapadu. Bilo kako bilo pripreme

moraju biti kao da će Tito doći na tu proslavu. U tom pogledu Milanov

pukovnik bio je više nego jasan. A Milan je neobično volio terenski

posao. Nije se mogao zamisliti kako čitav dan sjedi u nekakvom

skromno opremljenom uredu, premda je imao sobu iz koje je

koordinirao svoje aktivnosti.

Bio je nemirna duha u svakom pogledu, pogotovo sa ţenama. Do

sada niti s jednom nije ostao duţe u vezi. Pogriješio je sa Zdravkom i

dopustio da se zaljubi u njega. Previše su vremena proveli zajedno na

pripremi onog koncerta, a i kasnije na savjetovanju u Beogradu. Moţda

joj je nesmotreno nešto i obećao, premda se toga nije mogao sjetiti. No,

sad je s tim gotovo. Završila je i kratkotrajna veza s onom seksualno

nezasitnom poručnicom. Napokon je ponovno slobodan. Posao mu je

omogućavao stalne kontakte s brojnim ljudima i u vojsci i u

graĎanstvu. Srećom, u kulturno-umjetničkom radu više su sudjelovale

ţene, bilo kao umjetnice bilo kao organizatorice. I tako je Milan bio

svakodnevno u prilici susretati nove potencijalne »ljubavnice«.

Obilazio je Milan drugove u komitetu, drugove u vojsci, drugove u

gradskoj upravi, drugarice i drugove u kulturno-umjetničkim

društvima. Svakodnevno je sastančio do kasno popodne. Uz to, uvijek

je bio nazočan na probama glazbenih orkestara i zborova. Te probe

odrţavale su se uglavnom u večernjim satima. Više se zadrţavao na

večernjim probama ţenskih pjevačkih zborova, nego na onim drugima.

Bilo je tu puno lijepih djevojaka i mladih ţena. Ostajao bi do kraja

njihovih proba, a potom razgovarao s dirigentom i nekim solisticama.

Analizirali su programe i dogovarali koji bi bio najprikladniji za ovu

svečanost. Svakako u obzir dolaze borbene, partizanske i domoljubne

pjesme, kao i pjesme kompozitora koji se nisu kompromitirali tijekom

rata. Bilo mu je ţao što je poznati dirigent Lovro Matačić u nemilosti.

OsuĎen je zbog svog umjetničkog rada u NDH-a i odnosa s

poglavnikom. Bilo bi kolosalno kada bi on dirigirao velikim orkestrom,

ali ovako bit će dobar i netko drugi. Milan je ţelio okupiti kulturnu i

umjetničku elitu grada i svečanost učiniti veličanstvenom i

nezaboravnom.

Jedne večeri, kao i mnogih drugih večeri, slušao je probu ţenskog

pjevačkog zbora. Odlično su odabrali repertoar i s uvjeţbavanjem se

dobrano primakli izvrsnosti. Uţivao je slušajući uigrane ţenske

glasove i promatrajući mlada tijela kako se u zanosu pjesme lagano

ljuljaju. Osobito mu se svidjela prelijepa Ivanka. U nekoliko navrata su

razgovarali. Hvalio je njene glasovne mogućnosti i redovito joj se

udvarao, čim se za to ukazala prilika. A bilo je to nakon probe u laganoj

šetnji prema obliţnjoj tramvajskoj stanici.

»Izvrsno pjevaš. Divno je slušati tvoj zbor, a osobito tvoj solo

nastup. To ja zovem prirodnim talentom«, obasipao ju je Milan

komplimentima.

»Mislim da je to samo djelomice točno. Ja znam da je talent vaţan,

ali za postizanje vrhunskih rezultata u bilo kojem području umjetnosti,

pa tako i u pjevanju, potrebna je vjeţba i samo vjeţba. One su ključ

mogućeg uspjeha čitavog zbora. A onda i nas nekoliko koje pjevamo i

solo dionice. Ja sam samo dio cjeline koju je osmislio naš dirigent. I on

je značajan za uspjeh čitavog zbora«,

odgovorila je Ivanka, pojašnjavajući svoje mišljenje o dosizanju visoke

umjetničke kvalitete.

»Zanimljivo govoriš. Vidiš, nisam razmišljao na taj način. Uspjehu

daješ neku novu dimenziju. Zanimljivo. Hajdemo na čaj i nastavimo s

našim razgovorom«, predloţio je Milan.

Ivanka nije odmah odgovorila. Pogledala je Milana onako sa strane

kao da ga procjenjuje i na čas oklijevala da li da prihvati poziv ili ne.

Znala je da se sviĎa tom naočitom, iskusnom muškarcu u odori koja mu

lijepo pristaje. A s ponosom je iznad desnog dţepa, na grudima, nosio

medalju za hrabrost koja je dovoljno govorila o njemu kao čovjeku.

Bila je svjesna toga da je prihvaćanje poziva znak da joj se sviĎa i da

pristaje na njegova udvaranja i moguću vezu. Nije bila spremna za

nešto ozbiljnije jer je prije svega nekoliko mjeseci njen dragi nestao u

ratnom vihoru. Bio je u ustaškoj mladeţi pa kad je ulazak partizana u

grad bio pitanje sata, odlučio se povući s velikom kolonom vojske i

civila koji su traţili spas u Austriji. Odgovarala ga je od toga, kao što ga

je molila da se ne petlja s ustašama, ali je nije poslušao. Odlazio je na

sastanke koje je organizirala ustaška vlast. A kad je došlo vrijeme

propasti i bijega ustaških glavešina iz Hrvatske, tada je sa svojim

prijateljima odlučio napustiti zemlju. Obećao je javiti se čim stigne na

sigurno. Od tada mu se gubi svaki trag. A čula je brojne priče o

stradanjima ljudi iz te kolone kod Bleiburga u Austriji. Nije znala

detalje, ali je činjenica da se ljudi nisu vratili ni javili svojima. Tako se

niti on nije više javljao. Znala je, da je ţiv, javio bi se. Ovako,

vjerojatno je poginuo u toj koloni i općem meteţu. A sada joj se udvara

oficir pobjedničke vojske. Moglo bi to biti čak dobro za nju, premda se

ona nikada nije nigdje pojavljivala gdje se okupljala ustaška mladeţ, a

najmanje je dijelila njihovo mišljenje. Bila je a priori protiv svakog

nasilja. Vjerovala je da nema razlike medu ljudima i da ih se ne smije

osuĎivati zbog rasne ili vjerske pripadnosti. Nekoliko se puta upustila u

ţustriju raspravu sa svojim dragim koji je vjerovao u stavove tih

ustaških skupova da su za sve krivi Ţidovi. Nije mu dala za pravo pa su

nekoliko puta vodili ţustru raspravu i ţestoko se posvaĎali. Ali to drugi

nisu znali. Činjenica je da se sastajala i druţila s nekim tko je bio u

ustaškoj mladeţi, a što bi sada moglo biti vrlo neugodno. Moţda bi bilo

dobro da je vide u društvu ovog časnika. Osim toga taj joj se čovjek

sviĎa. Osjetila je da ne dolazi na njihove probe samo zato da se uvjeri

kako napreduju u pripremi svoga nastupa za proslavu, več da dolazi

zbog nje.

»Slaţem se, idemo na čaj«, pristala je Ivanka, rekavši to

neuobičajeno odlučno, kao da do maloprije nije dvoumila što učiniti.

Nadala se da časak njenog oklijevanja nije uočio, a njoj je u jednom

trenutku toliko misli proletjelo glavom. Ušli su u otmjeni restoran

obliţnjeg hotela. Znala je da je to mjesto gdje sada dolazi elita novog

društvenog poretka, novi moćnici. A Milan je svakako pripadao njima i

s pravom je nonšalantno ušetao i odabrao stol. Pridrţao joj je kaput, a

potom primaknuo stolac da sjedne. Imao je manire pravog uglaĎenog

gospodina. Premda su sada svi bili »drugovi« ili »drugarice«. Nema

više gospode u sluţbenoj komunikaciji, iako su stare susjede u kući u

kojoj je ţivjela i dalje govorile »gospon« i »gospoĎa« i vjerojatno im

nitko zbog toga neće zamjeriti. Od konobara Milan je naručio čašicu

ţestokog pića za sebe, a Ivanka je odabrala čaj s malo ruma. Ionako u

restoranima nije bilo limuna koji bi rado stavila u čaj.

»Vidiš Ivanka«, nastavio je Milan. »Ţelim biti iskren prema tebi.

Moţda si uočila da češće dolazim na vaše probe. Nije to samo zbog

zbora. Jako mi se sviĎaš. Rado bih se sastajao s tobom i izlazio u šetnje,

ako i ti pristaješ na to. Moram ti reći da sam slobodan i da nema ni

jedne druge ţene u mom ţivotu. A vidim da si i ti sama. Primijetio sam

da se kući s proba vraćaš sama ili u društvu prijateljica. Ne traţim od

tebe odmah odgovor. Imaš vremena pa razmisli«.

Nije znala što bi mu odgovorila na ovako otvoren prijedlog. Nije

bila protiv toga da se viĎaju, ali je zamišljala da će barem prvi susreti

biti ispunjeni nekom romantikom, finim zavoĎenjem. S druge strane,

znala je da je Milan prošao rat i da sigurno zato nema profinjenosti u

kontaktima s djevojkama. Bio je direktan, a nadala se i iskren. Nije ga

ţeljela odbiti, ali ne smije ni olako pristati. Djevojka mora malo

oklijevati, a momak neka se potrudi.

»Ne znam Milane, ima li ovo smisla. I ja sam slobodna kao i ti, ali

ovo mi je nekako prenaglo. Moţda da si dademo malo vremena«,

odgovorila je pomalo srameţljivo, spuštenog pogleda na šalicu s

čajem.

»Predlaţem da u nedjelju odemo na izlet u Samobor. Bit će nam

lijepo. Nadam se da će i vrijeme biti lijepo pa ćemo čitav dan uţivati u

šetnji okolnim brdima i u specijalitetima samoborskih restorana. Što

kaţeš na taj prijedlog?«, upitao je Milan.

Prijedlog je bio privlačan. Provest će čitav dan u šetnji, a ugrijati se

u poznatim malim restoranima koje su Zagrepčani rado posjećivali i

prije, ali i za vrijeme rata. To je prilika da se bolje upoznaju i da ona

bolje procijeni je li Milan muškarac za nju. Fizički joj se svidio, ali ona

nije mislila na kratkotrajnu ljubavnu vezu već na nešto ozbiljnije.

»Bilo bi mi drago da odemo u Samobor. Tamo sam nekada rado

odlazila sa svojim roditeljima, još kao djevojčica. Veselim se rudarskoj

greblici i češnjofkama. Moţda popijemo koju čašicu bermeta, da se

ugrijemo«, prihvatila je Milanov prijedlog.

Nastavili su tihi razgovor, jer ovdje su svi tiho razgovarali kako bi

pokazali svoju otmjenost. A neki su vodili i vaţne razgovore koji nisu

bili za svačije uho. Nakon toga otpratio je Ivanku do kuće u

kojoj je ţivjela s majkom. Otac joj je umro još prije rata, navodno od

tuberkulozne upale moţdanih ovojnica. Tako su im rekli doktori kao i

to da mu nema lijeka. Pri rastanku pokušao ju je poljubiti ali je Ivanka

okrenula obraz pa su se oprostili kao prijatelji, a ne kao ljubavnici. Ona

je odugovlačila kako bi dobila na vremenu da odluči hoće li ozbiljnije

prihvatiti njegovo udvaranje, a on je što prije ţelio intimnost s tom

ljepoticom. Morao je priznati da mu se to sviĎa. Dobro je da se malo

potrudi oko nje, bit će slade. S tim mislima Milan je otišao u svoj stan

na počinak.

Ivanka je ispričala majci, koja ju je čekala, kako je bilo na probi i

kako sve bolje pjevaju. Mladog časnika i njegovo udvaranje nije

spominjala da se majka nepotrebno ne zabrinjava. Redovito je bila

budna sve dok se Ivanka ne bi vratila s tih proba. Bojala se za svoju

kćer, jer su vremena još uvijek bila nesigurna. Nova vlast je

uspostavljena, ali se po gradu dogaĎaju čudne stvari za koje je čula od

susjeda. Ljudi su odvoĎeni zbog sitnica, a njena kći je imala momka

koji je bio u ustaškoj mladeţi. Doduše, nije se ona s njim pojavljivala

na tim skupovima, ali ljudi su znali da su njih dvoje bili u vezi. Netko

zloban mogao bi to prijaviti pa da njena kći bude odvedena na

ispitivanje. A bi li se vratila u to nitko nije mogao biti siguran. Bolje da

što manje izlazi. Ali zbog tog njenog pjevačkog zbora, a prije svega

lijepog glasa koji je naslijedila od pokojnog oca, razumjela je njenu

ţelju da pjeva u zboru i druţi se.

»Majko, u nedjelju idem na izlet u Samobor. Neće me biti čitav

dan«, rekla je odjednom Ivanka.

»A s kim ideš u Samobor?«, ţeljela je znati majka.

»S kolegicama iz zbora«, snašla se.

Nije ţeljela majku nepotrebno opterećivati i zabrinjavati. Bolje da u

početku ništa ne zna o Milanu. Moţda od toga ionako ništa, pa što bi

onda brinula. A majka ima problema sa zdravljem, s tlakom i srcem.

Ako se ovo izrodi u nešto ozbiljnije, tada će joj reći.

S mislima na Milana i maštajući o nedjeljnom izletu usnula je s nekom

toplinom u duši.

Izlet u Samobor

Dogovorili su se da se u deset sati nadu na kolodvoru

»Samoborčeka«, malog uskotračnog vlaka koji je vozio do Samobora.

Milan je došao nešto ranije kako bi dočekao Ivanku. Šetkarao je

peronom nestrpljivo je iščekivajući. Obećala je da će doći, ali nikad se

ne zna. Ţene su prevrtljive. Tek kad je vidio da prolazi ispod drvoreda

bio je siguran. Istrčao je pred nju veselo mašući, kako bi ga uočila u

mnoštvu što se naguravalo peronom. Ponovno je Samobor postao

nedjeljna izletnička destinacija. A bilo je tu i kumica koje su se već

vraćale kući, praznih košara. One koje su prodavale na zagrebačkim

trţnicama vraćat će se u Samobor onim popodnevnim vlakom. A ove

koje idu ranijim, već su odnijele naručenu robu svojim stalnim

mušterijama po njihovim kućama. Tako se svjeţim samoborskim,

suhomesnatim i mliječnim proizvodima snabdijevao velik dio Zagreba.

Srećom je okolica plodna, a seljaci marljivi pa ima svega, što se inače

ne moţe nabaviti u trgovinama mješovitom robom. Te trgovine još su

uvijek oskudno opskrbljene.

Prišavši Ivanki, zagrlio ju je i pokušao poljubiti. Izmaknula se i

okrenula obraz na poljubac. Vidi Milan da je ova djevojka tvrd orah.

Tim više ga je privlačila. Bit će velika radost kad popusti. Pred njima je

čitav dan. A dan je počeo sunčanim i lijepim vremenom. Ugodno je

toplo za ovo doba godine, »bablje ljeto«. Primio je Ivanku ispod ruke i

probijajući se medu putnicima pronašao dva mjesta za sjedenje. Klupe

u vagonima bile su uske i male, za svega dva-tri putnika. A uz one silne

košare mjesta je bilo još i manje. Oni posve mladi stajali su u hodniku

vagona, a neki su se vozili i u otvorenim vagonima. Nije im smetao

jesenski vjetar. Začula se harmonika i pjesma veselih izletnika. Mali

broj putnika je bio u uniformi, poput Milana. Učinilo mu se da nije

vidio ni jednog časnika. Bilo je tu nekoliko vojnika koji su išli svojima

u posjet na selo i koji su ga po propisu pozdravili salutirajući.

Vlak je polako krenuo na znak zviţduka. Para je obavijala

lokomotivu i prve vagone. Kroz gradsku četvrt vlak se kretao

polagano. Moglo se iskočiti iz njega i ponovno uskočiti. Ubrzo su izašli

iz grada i prolazili okolnim poljima i livadama. Put ih je vodio prema

obliţnjem Samoborskom gorju koje se isticalo na nebeskom plavetnilu.

Ubrzo su prošli podno Svete Nedelje, mjestašca s poznatom crkvom na

obroncima brda. Stigli su u Samobor za manje od jednog sata. Ponovno

guţva pri iskrcavanju. Kao da bi svi ţeljeli istodobno izaći iz uskih

vagona na peron. Milan je pruţio Ivanki ruku kad je izlazila iz vagona,

a ona se veselo smješkala. Uputili su se prema staroj gradskoj jezgri.

Većina putnika ionako je išla tamo. IzmeĎu niskih kuća virili su

tornjevi dviju crkava. Znala je Ivanka da je prva uz samostan

franjevačka, a druga ţupna crkva sv. Anastazije. 0 crkvama nije ţeljela

Milanu ništa govoriti. Vjerojatno je on komunist pa mu ta tema ne bi

bila ugodna. Ona se sjeća kad je s roditeljima dolazila ovamo,

obavezno su obišli ţupnu crkvu i malo groblje u njenom dvorištu gdje

su pokopani neki znameniti domaći ljudi. Ako bi došli u vrijeme mise,

pridruţili su se molitvi. Sada će taj dio posjeta Samoboru sigurno

preskočiti. Druga su vremena, sjetila se one latinske izreke 0 tempora o

mores (o vremena o običaji).

Laganom šetnjom po ugodnom jesenskom zraku stigli su do samog

središta grada. Prešavši most preko potoka Gradna stigli su na prostran

trg. Bio je to lijep srednjovjekovni trg, omeĎen starinskim katnicama.

U prizemlju tih kuća nalazili su se restorani, slastičarnice pa i ljekarna.

»Predlaţem da sjednemo prvo na čaj. Moţda kod »Livadica« imaju i

pravu kavu«, predloţio je Milan. Prošetali su lijepim trgom i ušli u

obiteljski restoran koji je odisao toplinom. Kolače su sada zaobišli jer

će na kremšnite nakon ručka. Sada će samo nešto za osvjeţenje prije

šetnje po brdima. Konobar im je donio crnu kavu, doduše prireĎenu od

cikorje. Nadomjestak za crnu kavu od cikorije proizvodila je poznata

zagrebačka tvornica Franck! Prije rata pakirala je i pravu crnu kavu, ali

uvoz još nije bio dopušten pa su zalihe davno ispraţnjene. Nijemci su

za vrijeme rata donijeli nešto crne kave, ali samo za svoje potrebe. I to

je potkraj rata presahnulo. Mladima nije bilo bitno od čega je kava.

Glavno da miriši, da je gorka i vruća. Tako su Milan i Ivanka s

veseljem ispijali svoju kavu, a Milan joj je pričao neke dogodovštine

oko priprema skorašnje proslave. Veselo su se smijali, glasnije nego

neki dan u zagrebačkom hotelu. Popivši kavu uputili su se preko

drvenog mosta na drugu stranu potoka, pa uz hotel i muzej krenuli

prema uzbrdici. Kroz gustu šumu s gotovo otpalim lišćem vodio je

puteljak prema ostacima starog dvorca Samobor. Od dvorca su ostali

razrušeni zidovi koji su stršali u nebo. Teško bi čovjek mogao zamisliti

kako je taj dvorac nekada izgledao moćno. U njemu su u 14. stoljeću

stolovali bogati vlastelini i gospodari kmetova ovoga kraja. A danas

prijeti opasnost od urušavanja.

Kad su ušli u šumu, Milan je Ivanku primio za ruku. Nije se opirala

niti je ruku izvukla iz njegove. Hodali su i kroz krošnje promatrali mali

gradić koji je leţao u podnoţju brda, a u daljini se nazirala Medvednica

i zapadni dijelovi Zagreba. Ubrzo su stigli do ruševina i popeli se do

gornjih katova. Gledali su kroz prozor, kroz koji su nekada dična

vlastela i njihove heroine promatrali okolicu Samobora i nizinu prema

rijeci Savi. Tu ju je Milan prvi puta zagrlio i njeţno poljubio u obraz a

potom u usta, jer se okrenula prema njemu da bi mu uzvratila s

njeţnošću. Brzo su se spustili na šumski put i nastavili šetnju prema

kapeli sv. Ane. Bila je to kapela poznata po svetkovini i sajmu koji se

nekada svakog ljeta odrţavao na dan sv. Ane. Čak je i pjesma spjevana

čije riječi je Ivanka dobro znala, a Milan tek prve stihove. Tiho je

zapjevala refren:

»Kraj kapele svete Ane

U samoborskom divnom kraju tom«.

Pjesma i Ivankin lijepi glas učinili su svoje. Očaran njome, Milan ju

je zaljubljeno promatrao. Osjetila je to u njegovu pogledu i stisku ruke.

Vrata kapele bila su zatvorena pa su odlučili prošetati do crkvice sv.

Jurja, na obliţnje brdo. Imali su vremena, nikamo im se nije ţurilo. A

oko njih nije bilo previše radoznalih pogleda. Tu i tamo pored njih bi

prošao neki par ili skupina izletnika pozdravljajući ih veselo. A kad

nikoga nije bilo, Milan bi iskoristio priliku da poljubi svoju novu

dragu. Kratko su se zadrţali kod crkvice na vrhu brda i ponovno lagano

spustili, ovaj puta cestom prema središtu grada. Ušli su u poznati

restoran »Kod Gabreka« i naručili domaće kobasice, poznatije kao

češnjovke. Konobar je pred njih donio veliki pladanj s kobasicama,

kuhanim dimljenim buncekom, kiselim dinstanim zeljem i restanim

krumpirom. Uz to je odlično prijalo domaće bijelo vino sa soda vodom

iz sifon boce. Ivanka je imala dojam da se prejela, dok je Milan polako

uţivao u jelu. Na kraju su popili po čašicu ukusnog biljnog pića,

poznatog samoborskog bermeta. Bio je odličan digestiv nakon obilnog

obroka.

Poslije ručka odšetali su do glavnog trga i sjeli u slastičarnicu s

poznatim samoborskim kremšnitama. Premda su bili siti, svaki mora

pojesti barem jednu. Ne moţe se otići iz Samobora, a ne kušati

specijalitet toga kraja. Milan nije skidao pogled s Ivanke. Ona je hinila

ravnodušnost, a zapravo joj je to jako godilo. SviĎao joj se Milan

premda ne treba ni s čim ţuriti. Ima vremena. U kasnim popodnevnim

satima, gotovo u sumrak stigli su na vlak za Zagreb. Ponovno guţva,

ponovno potraga za mjestima u vagonu, ista harmonika i pjesma

veselih izletnika. Dan su proveli sjajno. Puni dojmova, dobrih jela i

kolača ali i njeţnih osjećaja koji su nagovještali ljubav. Otpratio je

Ivanku do kuće. Nije bio nasrtljiv. Ima vremena da ju pozove u svoj

stan. Ionako će dolaziti pred nju na probe. Pred kućom ju je uspio

poljubiti. Ovaj put nije se opirala. Dogovorili su susret nakon probe.

Majci je ispričala kako joj je bilo lijepo u društvu prijateljica. Gdje

su sve bile i što su vidjele, te što su sve jele. Donijela joj je i dvije

kremšnite da je obraduje i da majka vidi kako je mislila na nju. A Milan

je otišao prema svom stanu, navrativši prije spavanja na čašicu dobre

ţestice u omiljenu gostionicu. Bio je ispunjen zadovoljstvom što se ovo

s Ivankom tako lijepo razvija.

Ljubav

Nakon prvog susreta i izleta u Samobor počeli su se redovito viĎati.

Milan je barem jednom tjedno dolazio na probe njenog zbora. Potom su

izlazili u grad, šetali, razgovarali, druţili se. Nakon kratkog vremena

počeli su odlaziti u njegov stan i nesputano vodili ljubav. Oboje su bili

sretni. Proslava Dana Republike je uspjela kako su očekivali drugovi iz

komiteta, oni iz zapovjedništva, republički i gradski funkcioneri, ali i

voditelji brojnih kulturno-umjetničkih društava koja su sudjelovala u

toj proslavi. Drug Tito nije došao, kao što je bilo najavljeno. Milan je

pomislio da su drugovi na vrhu odavno znali da drug Tito ne će doći ali

su sve njih drţali u napetosti kako bi se potrudili i što bolje organizirali

proslavu. Tako je i bilo. Svi su bili zadovoljni, a izvoĎači ponosni.

Koncert se prenosio preko radija, tako da su ga mogli čuti radnici

diljem zemlje. A govori visokih funkcionera bili su osobito slušani i

praćeni planiranim pljeskom slušatelja. Znalo se da u publici uvijek

ima netko zaduţen zapljeskati ili uzvikivati parole u odreĎenom

trenutku, a masa bi prihvatila i pljeskom prekidala govor u najvaţnijem

trenutku.

Vrijeme je gotovo letjelo. Ubrzo je stiglo ljeto 1947. Odlazilo se na

obalu Save na kupanje. Tamo je bilo lijepo ureĎeno kupalište s drvenim

kabinama za garderobu. Ţene su jedva dočekale da se napokon izvuku

iz hlača i dugih suknji koje su im prekrivale koljena, da se malo

oslobode i pokaţu pred muškarcima u kupaćim kostimima.

Ţivot je u gradu sve više nalikovao na onaj predratni. U dućanima se

moglo nabaviti ono najnuţnije, a oni spretniji mogli su svašta nabaviti

na crnom trţištu koje je procvalo. Uglednici novog društvenog poretka

snabdijevali su se u posebnim »diplomatskim« dućanima koji nisu bili

dostupni običnim smrtnicima. A tamo je bilo svega, pa čak i strane

robe. Milan je bio vrlo snalaţljiv pa je uspijevao nabaviti sve što mu je

trebalo, a jednako tako i Ivanki. Čak je njenoj majci povremeno slao i

poneki bolji komad mesa.

Ivanka je otkrila majci da izlazi s Milanom koji je časnik i koji se

razumije u umjetnost, a to mu je i posao. Premda je u početku majka

bila pomalo skeptična prestala se brinuti kad je jednom ugostila Milana

i s njim porazgovarala. Svidio joj se taj mladi čovjek, pun iskustva i

vrlo snalaţljiv. Nakon tog upoznavanja Ivanka je mogla češće izlaziti i

povremeno izbivati iz kuće. Bila je sigurna u društvu s Milanom.

Kako ga je bolje upoznavala počela je primjećivati da nije sve baš

idealno kako je to izgledalo u samom početku. Čak i u njezinu društvu

znao mu je pogled odlutati prema kojoj drugoj djevojci i nije mogao

sakriti da mu se sviĎaju i druge ţene. Premda ju je to smetalo nije

mogla učiniti ništa. Najvaţnije joj je bilo da se Milan ne sastaje s

nekom drugom. Često je bio s njom, osobito u svoje slobodno vrijeme,

kojeg i nije bilo baš previše. Bio je prezaposlen da bi mogao naći

vremena za izlaske s drugim ţenama. Nadala se da će tu lošu naviku s

vremenom napustiti.

Bez obzira na to što je njihova veza trajala već neko vrijeme, nije joj

nikada ponudio da se preseli u njegov stan. U tom stanu su se samo

sastajali i vodili ljubav. Nikada nije u njemu duţe boravila da spremi

nešto za jelo ili opere rublje. Uvijek bi pronašao načina da to izbjegne.

Jeo je uglavnom u vojarni ili negdje vani, a svoje rublje je prao sam.

Nije joj to dopuštao. Nije joj bilo jasno zbog čega, a ponudila se u više

navrata. Da li zato što je voli i ne ţeli ju s tim opterećivati ili moţda ne

ţeli da se ona udomaći u njegovu stanu? Nakon svake večeri provedene

u tom stanu nije mu bilo mrsko obući se i otpratiti ju kući. Uvijek je

isticao kako to ne bi bilo zgodno zbog njene majke i kako bi mu ona

zamjerila da je iskorištava. To je neko vrijeme prihvaćala kao razumno

objašnjenje. Nije se htjela opterećivati sumnjama i kojekakvim

nagaĎanjima zašto joj nijednom nije spomenuo brak, a već su godinu

dana zajedno.

U jesen su proslavili godinu dana svoje veze. Predloţio je da odu

ujedan od njegovih omiljenih restorana na svečanu večeru uz svijeće.

Donio joj je buket prekrasnih crvenih ruţa. Bila je presretna što se

sjetio njihove godišnjice. A ona je uspjela na crnom trţištu kupiti lijepi

ručni sat. Kad su večerali i nazdravljali, stavila je pred Milana malu

kutijicu. Bio je zadovoljan lijepim darom i slatkorječivo istaknuo da će

ga svaki pogled na sat podsjetiti da joj treba poţuriti u zagrljaj. Svidjelo

joj se to. Znao je u pravi čas naći prave riječi. Doduše, očekivala je da

će ju zaprositi. Ne smije ga poţurivati. Muškarci su takvi da pod

pritiskom mogu ostaviti ţenu, ako nisu spremni na brak. Pustit će da

sam donese takvu odluku. Nadala se da ipak na to neće dugo čekati.

Nemiran duh

Premda se Milan osjećao u vezi s Ivankom ugodno, udvarao se

drugim djevojkama kad god mu se za to ukazala prilika.

U jednoj od svojih omiljenih gostionica u suterenu zgrade, nasuprot

Hrvatskom narodnom kazalištu, radila je lijepa konobarica. Sitnije ali

skladne grade. Dugu kosu skupljala je u malu pundu. Kretala se spretno

i brzo medu stolovima, a gostima se obraćala sa smiješkom. Milan je

odmah uočio tu malu ljepoticu koju je nazvao Venera. Tako je on

zamišljao skladno graĎenu i lijepu boţicu. Venera je bila vesela kad bi

Milan ušao i sjeo za svoj uobičajeni stol. Brzo bi mu prišla i upitala?

»Milane, da donesem kao i obično?«

»Moţe, ljepotice moja. Sve iz tvoje ruke«, odgovorio je s osmjehom

na licu.

Venera bi odjurila do šanka, natočila njegovo omiljeno piće i vratila

se do njegovog stola. Znala je da u tom opasno šarmantnom muškarcu

izaziva poţudu. I on se njoj sviĎao od prvog dana kad je navratio

ovamo. A od tada često dolazi. Zna ona da dolazi upravo zbog nje.

Jedne večeri ponudio se da ju otprati kući. Znao je da ona radi do kasno

u noć. Pristala je sa smiješkom. Bilo je proljeće 1947. godine. Od

završetka rata prošle su gotovo dvije godine. Ljudi su nastojali

zaboraviti strahote proteklih godina vjerujući da će im u novoj drţavi

biti bolje. Stalno se govori o uspjesima naših radnih kolektiva, ali i o

vanjskim i unutarnjim neprijateljima. Kad ne bi bilo tih neprijatelja

brţe bismo se razvijali. Bez obzira na probleme koje je imala tek

uspostavljena drţava, osobito one sa Staljinom, vladalo je optimističko

ozračje. Mladi su se intenzivno druţili, vodili ljubav, ţenili i raĎali

djecu. I Venera je o tome sanjala, a Milan joj se sviĎao. Pozvao ju je u

stan. Sad kad su već u središtu grada, pristala je bez puno oklijevanja.

Moţda to nije bilo dovoljno mudro i taktično s njene strane, ali on joj se

sviĎao. Uplašila se da Milan ne bi pomislio kako je ona neka »laka

ţenska«. Ne izlazi ona samo tako s muškarcima. Imala je momka,

nekog zagrebačkog fakina, koji ju je ostavio zbog njene prijateljice.

Sada će mu ona vratiti milo za drago. Bilo je u njoj ţelje za osvetom, ali

i čeţnje za muškim zagrljajem.

Od te večeri Milan je češće dolazio pred nju na kraju njenog radnog

vremena i redovito su odlazili u njegov stan. Ponekad je prespavala kod

njega, ako bi kasno došli. Inače je odlazila u iznajmljenu sobicu na

Trešnjevci. Nije joj bilo daleko jer je tramvaj vozio do remize, a od

tamo je imala desetak minuta hoda. Nije znala bi li mogla reći da su oni

neki momak i djevojka jer nikamo nisu izlazili zajedno. Uvijek je to

bilo samo od posla do njegova stana, pa do tramvaja. On se izvlačio

kako ima puno posla i da nema vremena za šetnje i zabave. 0 tome

kakav mu je posao nije joj puno govorio. Mislila je da radi u nekoj

vojnoj obavještajnoj sluţbi kad je tako tajnovit. Onda je bolje da ništa

ne pita i da ništa ne zna. Ona u Milanovom stanu nije uočila tragove

koji bi upućivali da ovdje s njim ţivi neka druga ţena. Nije bilo ţenskih

stvari, onih sitnica koje jasno govore da je ovdje udomaćena neka

druga. To ju je ohrabrivalo u vezi s tim čovjekom. Premda joj nije

previše govorio o svojoj ljubavi prema njoj, bila je svjesna da mu se

sviĎa. I to je bilo dovoljno da i dalje dolazi u njegov stan. Nadala se da

će ju jednog dana pozvati da ostane ovdje i ţivi s njim, a to je samo

korak do braka.

Sredinom jeseni izostala joj je mjesečnica. To se nikada nije

dogodilo tako da je bila gotovo sigurna da je trudna s Milanom.

Prošlo je mjesec dana, a mjesečnica je opet izostala. Sad je bila sigurna

i stoga je odlučila jedne večeri, nakon voĎenja ljubavi, priopćiti Milanu

novost.

»Milane, imam za nas jako vaţnu vijest. Nadam se da će te

obradovati«, rekla mu je pokrivši se plahtom preko golog boţanskog

tijela.

»Što je to tako vaţno što ja još ne znam?«, upitao je Milan, gotovo

bez nekog osobitog zanimanja za ono što mu ţeli priopćiti ta djevojka.

»Izostala mi je menstruacija već dva puta tako da sam sigurna da

sam trudna. Imat ćemo dijete«, rekla je gotovo oduševljeno.

Milanu kao da je dah zastao. Nije odmah rekao ništa. Birao je riječi

da ju ne povrijedi, ali i da joj ne ulijeva previše nade u brak. Nije kanio

ţeniti ovu malu ljepoticu. Draţa mu je bila Ivanka, ali još nije mislio na

brak.

»Venero moja. Moram priznati da sam pomalo iznenaĎen

trudnoćom. Nisam to očekivao, osobito ne tako brzo. Moje obveze mi

ne dopuštaju da ulazim u brak. Ne ţelim da se moja ţena i dijete pate

sami dok sam ja stalno negdje vani. Zato moramo dobro promisliti što

ćemo učiniti«. Njegove riječi pogodile su je teško, kao da ju je udario

maljem.

Bilo je jasno da se ţeli izvući iz neugodne situacije i da ţeli izbjeći

bilo kakve obveze prema njoj i djetetu koje je na putu. Snuţdila se i

stisnula pod pokrivačem, najradije bi da je nema.

»Pa što ti misliš, što nam je činiti?«, upitala ga je.

»Moramo dobro razmisliti. Vidiš da nam je ovako lijepo. Dijete će

samo zakomplicirati naš odnos. Nikada više neće biti ovako kako nam

je sada. A ja zbog posla ne mogu preuzeti odgovornost za ţenu i dijete.

Mislim da bi bilo najbolje da pobaciš još dok je vrijeme«, izrekao je

ono čega se djevojka najviše bojala.

Ako pobaci njihova veza će biti završena, osjećala je to. Ako ostane

trudnom moţda je ostavi pa će se sama morati brinuti za to dijete. U

glavi joj je nastao košmar. Mora dobro razmisliti, a konačnu odluku

mora donijeti čini se sama.

»Dobro, vidjet ću. Moram još razmisliti«, odgovorila je i počela se

oblačiti za odlazak kući.

»Nemoj ići, ostani noćas kod mene«, predloţio je kako bi umanjio

njenu tugu i razočaranje koje je bilo očito.

»Ne, svejedno idem. Moram biti sama. Vidim da ti nije baš stalo do

mene kad ne ţeliš da rodim naše dijete«, rekla je i obukavši se izjurila

iz stana, zalupivši vratima.

Milanu je bilo drago što je otišla jer je ionako kasno večeras mislio

otići pred Ivanku koja je sada profesionalno pjevala u drţavnom zboru.

Više mu je stalo do veze s Ivankom negoli s ovom malom Venerom. A

ona će dobro promisliti, pobaciti i preţaliti. U to je bio siguran. Ne

smije ju neko vrijeme viĎati kako joj ne bi davao laţnu nadu da će

ostati s njom i djetetom. Ponovo si je zakomplicirao ţivot. Prošle

godine jedva se riješio Zdravke i djeteta, a sad i ova mala konobarica

dolazi s pričom da je trudna. A tu je i Ivanka do koje mu je stalo.

Vrijeme će pokazati svoje. S tim mislima Milan je otišao na počinak, a

ne pred Ivanku.

Fijaker i violina

Ivankina i Milanova veza činila se ozbiljnom. Kad bi duţe izostao,

vješto se znao izvući. Osvanuo bi pred njihovim stanom, ili bi je čekao

na izlazu iz dvorane u kojoj su pjevali. Ponekad bi je pratio na njihovim

nastupima. Sve njene kolegice poznavale su njenog dragog, a neke joj

pomalo i zavidjele na tako lijepom i stasitom muškarcu.

Ljeto su proveli u Zagrebu uobičajeno, često se kupajući na Savi.

Obilazili su i okolicu, premda je Milan nikada nije poveo u svoju rodnu

Moslavinu. Tvrdio je da tamo nema više nikoga i da nema kamo otići.

Krajem ljeta Milanove obveze nekako su postale veće, a izostanci s

dogovorenih susreta sve učestaliji. Uvijek ista opravdanja. Voljela ga

je i vjerovala mu. Jedne večeri nakon uobičajene probe čula je u

garderobi jednu od svojih kolegica iz zbora kako drugoj govori da

Milana vida kasno navečer u društvu neke druge djevojke. Djevojke su

razgovarale tiho i smijuljile se ne znajući da je još uvijek Ivanka tu, iza

reda metalnih garderobnih ormara. Ivanka je jasno čula njihov

razgovor.

»ViĎam ga da izlazi iz gostionice kad se već sve zatvara. Uz njega je

ta mala. Čak mislim da je ona tamo konobarica. Kad sam ih prvi puta

vidjela, pomislila sam da idu zajedno samo do tramvaja. Iznenadila

sam se kad sam vidjela da su nastavili zajedno prema gradu. Koliko

znam on ima stan u centru. Moguće su otišli k njemu«, rekla je jedna od

njih, smijuljeći se.

»Bolje da to ne sazna Ivanka. Poludjet će«, komentirala je druga i

pridodala:

»Tko zna idu li oni u njegov stan?«

»To ne mogu tvrditi, nisam ih pratila. Ali što bi muško i ţensko

radili zajedno noću nego otišli u taj stan«.

Ivanka je ostala paralizirana. Sjedeći na uskoj drvenoj klupi uza zid

nije se ni pomaknula. Djevojke su veselo čavrljajući izišle iz

garderobe, a ona je još neko vrijeme ostala unutra kako je ne bi

primijetile. Nisu ni slutile kakvu je dramu izazvao njihov razgovor.

Bila je zaprepaštena. Nije mogla vjerovati da ju Milan vara. Djevojke

su moţda ljubomorne na njenu vezu pa ju samo ogovaraju. Moţda je

njena kolegica to izmislila da joj se u zboru podsmjehuju. Ali ipak to

mora provjeriti. Izišavši iz zgrade pogledala je prema drvetu kraj kojeg

ju je obično čekao Milan. Nije ga bilo.

Doduše, rekao je da moţda neće biti u Zagrebu i neka se ne brine.

Svejedno će ona otići do kazališta i proviriti u gostionicu da li je on

tamo. Bude li tamo, napravit će skandal. Morat će objasniti svoje

izostanke i redoviti boravak u toj gostionici. I odmah će prekinuti

svaku vezu s tim šarlatanom.

Svejedno je sa zebnjom već iste večeri poţurila do kazališta. Bilo je

već kasno, kako to obično biva kada završe s probom. Nadala se da ga

neće zateći tamo i da su sve ono bila samo pusta naklapanja i laţi.

Moguće je ta kolegica vidjela nekog sličnog u vojnoj odori pa joj se u

polumraku učinilo da je to njen Milan. Pri toj pomisli lakše se spustila

niz stube prema ulaznim vratima gostionice. Odškrinula je vrata i iz

mraka pogledala u osvijetljenu gostionicu. Umalo se srušila od

uzbuĎenja. Za stolom uz šank sjedio je njen Milan i nešto sa smiješkom

dobacivao maloj konobarici koja je upravo prolazila pored njega.

Hrabro je ušla u gostionicu i uputila se prema stolu za kojim je sam

sjedio njen dragi. Ugledao ju je čim je ušla u prostoriju i brzo se digao

od stola te joj se uputio ususret.

»Što ti radiš ovdje ovako kasno?«, upitao je Milan.

»A mene zanima, što ti radiš ovdje? Obećao si doći pred mene budeš

li u Zagrebu. A vidim da si ovdje u gostionici«, odgovorila je Ivanka

uzrujano.

Milan ju je primio pod ruku te se uputio prema izlazu. Nije ţelio

doţivjeti ljubomornu scenu ovdje pred ljudima, a još više ne pred

malom konobaricom.

»IzaĎimo van. Nema smisla da se ovdje prepiremo pred ljudima.

Sve ću ti objasniti. Nemaš razloga za zabrinutost«, govorio je kad su

već prolazili vratima prema izlazu.

Ivanka se otimala iz njegovog stiska ne bi li vidjela da li ih promatra

ta mala konobarica, navodna Milanova ljubavnica. Nije uspijevala

ništa vidjeti jer ju je Milan gotovo izgurao iz prostorije

zakirilivši svojim tijelom pogled unutra. Trg pred Hrvatskim narodnim

kazalištem bio je osvijetljen i Milan je jasno mogao vidjeti bijes na

Ivankinu licu.

»Što ti je? Zašto si došla ovamo? Samo se sramotimo na javnom

mjestu. Jesi li vidjela kako su nas ljudi gledali? Mislio sam večeras doći

pred tebe. Vrijeme me je prevarilo«, pokušao je primiriti situaciju i

objasniti svoj nedolazak pred nju.

»Laţeš, ovdje si zbog one male konobarice. Vidjela sam kako joj

dobacuješ i kako ona njiše dupetom tebi ispred nosa. Obična

konobarska kurvetina. Tko zna koliko vas ona vrti oko malog prsta?«,

nastavila je paljbu Ivanka.

»Molim te smiri se. Nemam ništa s tom djevojkom. Ovdje

povremeno dolazim prije spavanja da se malo opustim nakon napornog

dana. I danas je bilo tako. Uspio sam se vratiti s puta prije nego sam se

nadao. Vjeruj mi. S tom malom nemam ništa«, pokušavao je Milan

smiriti situaciju i vratiti povjerenje.

»Ne ţelim te više vidjeti. Makni mi se s očiju. Ti si običan laţljivac i

kurviš. Loviš okolo konobarice i tko zna koga sve ne. Vidjele su te

moje kolegice kako s tom malom izlaziš i pratiš je. Moţda je i u stan

dovodiš. Gadiš mi se. Ostavi me na miru. Idem kući sama. Ne ţelim

više biti s tobom. Medu nama je gotovo. Vrati se onoj svojoj kurvici«,

ljutito ga je odgurivala od sebe i izvukla svoju ruku iz njegovog stiska.

»Molim te Ivanka, griješiš. Kako moţeš vjerovati onim svojim

ljubomornim kolegicama. One ti zavide pa su sve to izmislile. Znaš da

volim samo tebe i da mi je stalo samo do tebe«, govorio je Milan

nastojeći zadrţati djevojku.

Premda su joj njegove riječi godile i ulijevale nadu da je sve to

moţda samo velika zabuna i pogreška, ipak nije odustala. Večeras ne

ţeli biti s njim. Činilo joj se da je medu njima gotovo. Ubrzala je korak

ne osvrćući se. Još je neko vrijeme išao za njom a onda je odustao, kad

je prestala odgovarati na njegova pitanja. A Milan je neko vrijeme

stajao razmišljajući što da učini. Moţda je najbolje da je ostavi samu da

se smiri. Za koji dan će moći s njom mirno porazgovarati i uvjeriti je da

voli samo nju. To je doista i bila istina.

Milana je kopala spoznaja da je ipak razotkriven. Proklete ţenske iz

Ivankinog zbora. Kako je samo mogao biti tako neoprezan i dopustiti

da ga vide s konobaricom? Doduše, nikada ju nije javno zagrlio. Uvijek

je išao uz nju više kao poznanik negoli kao ljubavnik. To će mu

posluţiti kao argument za Ivanku, ali pustit će ju koji dan da se sve

slegne. Bio je samouvjeren i siguran u uspjeh kad se ponovno nadu.

A Ivanka je teško zaspala te noći. Gotovo da je sigurna da su

kolegice govorile istinu i da je njen Milan vara s tom malom

konobaricom, a tako se obradovala kad je neki dan saznala da je trudna.

Nije mu stigla ni reći tu veliku novost, a sad ovo.

Prošlo je nekoliko dana, a Milan se nije javljao. Niti je dolazio pred

njenu kuću, niti ju je čekao pred dvoranom u kojoj su pjevali. Postajala

je sve nervoznija, a to su uočile i njene kolegice. Na njihova pitanja nije

odgovarala kako se ne bi naslaĎivale njenom mukom. Ne bude li Milan

uskoro došao morat će ga potraţiti, reći mu istinu o trudnoći i vidjeti

što on misli. Iduće subote popodne sjedila je s majkom i čitala knjigu:

Nije se mogla usredotočiti na tekst koji je čitala. Misli joj je zaokupljao

Milan. Ţeljela ga je vidjeti i s njim ponovo porazgovarati.

Vani je bilo ugodno, lijepa rana jesen. Majka je rastvorila prozore

kako bi mirisni jesenji zrak ušao u njihov dom. Odjednom je tišinu

poslijepodneva prekinula neka glazba. Ivanka nije odmah razaznala da

ti zvuči dolaze s ulice i da se polako pribliţavaju i time postaju sve

jasniji. Odjednom shvati da se glazba primiče njenoj kući. Razaznala je

zvuke violine i harmonike. Podigla se iz fotelje i uputila do otvorenog

sobnog prozora kako bi pogledala što se dogaĎa na ulici. Prema njenoj

kući polako je išao fijaker s dva upregnuta konja, a u fijakeru je sjedio

njen Milan okruţen Ciganima koji su svirali. Jedan je svirao violinu

nastojeći odrţati ravnoteţu u kolima koja su se kretala polako. Dvojica

cigana su sjedila i svirala harmoniku i bas. A Milan je sjedio pored

onog s harmonikom i glasno pjevao poznatu ljubavnu pjesmu. Kad su

bili pod njenim prozorom kočijaš je zaustavio konje, Milan je ustao, a

svirači su još glasnije nastavili s pjesmom pjevajući zajedno s gazdom

koji ih je unajmio. Ivanka nije znala što bi od uzbuĎenja. Uz kočijaša na

prednjem sjedalu nalazio se ogroman buket prekrasnih ruţa. Takav

buket Ivanka nikada nije vidjela. Znala je da je namijenjen upravo njoj.

Kao i ova muzika pod prozorom, kao i Milanovi izrazi ljubavi upućeni

kroz riječi koje su pjevali pod njenim prozorom. I drugi stanovnici

okolnih kuća virili su kroz svoje prozore kako bi vidjeli kome su

upućene ove ljubavne pjesme. U jednom času Milan je rukom dao znak

da muzika prestane. Cigani su u času stali da gazda kaţe što ima. A

Milan je uzeo golem buket u ruke i pogledavši prema prozoru s kojeg je

Ivanka promatrala čitav prizor glasno rekao:

»Maestro, tuš!«, na te riječi Cigani glasno i kratko zasviraše

najavljujući tako da slijedi nešto značajno.

»Ivanka, volim te najviše na svijetu i molim te da mi oprostiš«.

Na te riječi Ivanka se osmjehnula, davši dragom do znanja da mu je

oprostila.

»Idemo momci, pjesma za moju dragu!«, uzviknuo je Milan traţeći

od Cigana da nastave sa svirkom i pjesmom.

A oni kao da su samo to čekali. Na znak violinista primaša muzika

se nastavila. A Ivanka je na svom prozoru ostala bez teksta. Nije mogla

vjerovati da je njen dragi priredio cijelu predstavu da joj na tako

romantičan način izjavi ljubav. Znala je da od Milana moţe svašta

očekivati, ali da ovako javno pred ljudima iz njene ulice izjavi ljubav

nije mogla niti pretpostaviti. Ipak je on časnik u odori. Nakon nekoliko

pjesama Milan je iskočio iz fijakera s velikim buketom u ruci te se

uputio u hodnik njene kuće. Cigani su ga pratili gotovo do vrata njezina

stana svirajući gazdi koji ih je obilno nagradio. Dao im je znak rukom

da mogu otići. Vratili su se u fijaker, a niz ulicu se još neko vrijeme

čula njihova glazba.

Nakon svega ovoga, Ivanki nije preostalo ništa drugo već da ga

primi u stan i da u miru o svemu popričaju. A napokon, mora mu otkriti

i činjenicu da je trudna. Pred njima je bila duga noć i ozbiljni razgovori.

Majka se diskretno povukla u drugu sobu i nije više izlazila kako bi

mladi nesmetano o svemu porazgovarali i donijeli najbolju odluku.

Vjerovala je u razboritost svoje kćeri i Milanovo poštenje.

Porodi

Milan je bio zaprepašten činjenicom da su obje djevojke s kojima je

vodio ljubav gotovo istodobno zatrudnjele. Prema maloj konobarici

Veneri bio je pomalo neugodan i usprotivio se tome da rodi dijete. Na

svoju ţalost, saznao je da ga Venera nije poslušala i nije pobacila. Kad

je trudnoća prošla četiri mjeseca više joj nije ništa govorio, jer je za

pobačaj bilo prekasno. Imao je on poznate doktore iz partizana i mogao

ih je zamoliti za uslugu. Ali Venera je tu mogućnost odlučno otklonila,

i tako se njena trudnoća primicala očekivanom porodu. Istovremeno je

i Ivanka uţivala u svojoj trudnoći. Njoj se Milan ne bi usudio ni

spomenuti pobačaj, a zapravo ga i nije ţelio. Njegov cilj bio je zadrţati

ovu lijepu ţenu uz sebe zauvijek. A imat će i svoje dijete. I njena

trudnoća primicala se očekivanom kraju. Često je bio s Ivankom, a s

Venerom se viĎao povremeno. Čak joj je dao do znanja da roĎenje

djeteta ne znači i zajednički ţivot, ali se ona na njegove izjave nije

previše obazirala. Dijete je njihovo, a ona ga ţeli. Na koncu će Milan

ipak biti njen, bila je gotovo sigurna u to. Obje trudnice maštale su o

istim stvarima, o zajedničkom ţivotu s Milanom.

Pred ljeto 1948. godine očekivao je porod obiju ţena. Ivankina

majka nazvala ga je telefonom na posao iz obliţnje pošte. UzbuĎeno

mu je javila da je Ivanka dobila jake trudove, da su je odvezli u rodilište

u Petrovu bolnicu, a i ona sada ţuri tamo. Odmah je ostavio dosadan

administrativni posao u uredu i uputio se taksijem u Petrovu. U

čekaonici je bila Ivankina majka koja mu je uzbuĎeno pohitala ususret.

»Za sada je sve u redu. Doktor je rekao da je došla na vrijeme. Sada

rada«, rekla je u dahu uzbuĎeno Ivankina majka.

»Došao sam čim ste mi javili. Je li sve u redu s Ivankom?«, upitao je

uplašeno iskusnu ţenu.

»Budi Milane bez brige. Sve je to normalno i sve će biti u redu.

Samo da se rodi zdravo dijete i da mu ništa ne fali. Jedva čekam da

primim u naručje svoje unuče«, govorila je uzbuĎeno buduća baka.

Milan je nervozno hodao izmeĎu bijelih klupa na kojima su sjedili i

drugi muškarci čekajući roĎenje svoje djece. Svi su na neki način bili

vidno uzbuĎeni, samo što su to neki od njih uspješno prikrivali. Milan

nije uspijevao mirno sjediti. U idućem trenu iziĎe kroz pokretna bijela

vrata primalja i glasno upita:

»Tko je od vas Ivankin muţ? Ţena Vam je rodila sina. Ţiv je i zdrav.

Pričekajte ovdje još neko vrijeme pa kad je prebacimo u sobu moţete ju

obići, a potom vidjeti kroz staklo svoga sina«, rekla je babica Milanu

koji joj je uzbuĎeno prišao čim je izgovorila

Ivankino ime. A i njena majka je stajala uz njega radosna što je dobila

unuka.

»A kako je moja kći? Je li s njom sve u redu?«, zapitala je sestru.

»Bez brige sve je u najboljem redu. Samo da iziĎe posteljica, da je

zašijemo. Dijete moramo samo oprati i zamotati u jastuk. Moţete ga

vidjeti kroz staklo tamo na kraju ovog hodnika«, rekla je pokazujući u

pravcu gdje je bila soba s novoroĎenima.

Ubrzo su se uputili niz hodnik prvom susretu s djetetom. Kroz staklo

Milan je ugledao puno djece umotane u bijele jastučiće. Svi su mu

izgledali jednako. Male crvene glavice koje su virile iz bijelih jastuka.

Tada je Milan po prvi puta vidio svog tek roĎenog sina. Izgledao je kao

štruca kruha umotan u taj jastuk. Imao je tamnu kosu i kao da je usnama

u snu nešto pokušavao uhvatiti. A razdragana baka mu je nešto

nerazumljivo tepala.

»Posjet djetetu je završen. Mora se odmoriti«, rekla je sestra i dijete

vratila na njegovo mjesto na dugačkom krevetu, bolje bi bilo reći

radnom stolu, meĎu ostalu tek roĎenu djecu.

Milan i baka vratili su se u čekaonicu i potraţili sobu na odjelu u

kojoj je bila smještena Ivanka. Upravo su je unijeli u sobu na pokretnim

nosilima i prebacili u njen krevet. Milanu je izgledala malo podbuhlom

i ispaćenom od poroda, a vlaţna kosa visjela je preko lica. Prišao joj je

i njeţno poljubio u obraz.

»Tako sam sretan. Vidio sam našeg sinčića. Pravi momak. Ima čak i

tamnu kosu«, govorio je Milan uzbuĎeno mladoj majci.

A njezina majka je s ponosom stajala iza njega i zadivljeno gledala

svoju kćer koja je tako hrabro izdrţala porod.

»Sada je dosta. DoĎite sutra. Mladoj majci potreban je odmor kako

bi imala dovoljno mlijeka za svoje dijete«, upozorila ih je sestra koja je

prolazila hodnikom.

Vidio je Milan da ovdje drugi zapovijedaju, premda je on časnik, pa

se uputio prema izlazu, nakon što je još jednom njeţno poljubio mladu

majku. Pratila ga je šutke Ivankina majka.

»Ovo moramo proslaviti«, rekao je Ivankinoj majci. »Častim Vas

pićem«, govorio je Milan još uvijek pod dubokim dojmom dolaska na

svijet svoga sina.

Na uglu preko puta glavnog ulaza u zgradu bolnice bila je poznata

gostionica »Kod rode«. Zbilja bolji naziv vlasnik nije mogao izmisliti.

Tu su se redovito slavila roĎenja djece. Naručio je rakiju za sebe i uspio

nagovoriti Ivankinu majku na jednu čašicu. Pa ne raĎa se sin i unuk

svaki dan. Nakon što je Ivankina majka otišla po neke stvari koje bi

Ivanki mogle zatrebati u bolnici te prirediti sve za dijete kada će ga

donositi kući, Milanu nije preostalo drugo već pozvati prijatelje i

drugove s posla i proslaviti roĎenje sina. Slavlje se otegnulo dugo u

noć.

Kad se kasno noću vraćao kući, navratio je u svoju omiljenu

gostionicu pokraj kazališta na još jednu čašicu. Premda je njegova

Venera bila u visokom stupnju trudnoće, porod se nije očekivao još

koji dan. U zadnje vrijeme nije radila kao konobarica jer je to bilo

prenaporno za trudnicu. Radila je za šankom i gostima točila piće, a iza

šanka se veći trbuh gotovo i nije vidio. Dugo se nije niti primjećivalo

da je trudna. Tek zadnjih mjesec ili dva nazirao se trbuščić. Ušao je

očekujući da će ju vidjeti za šankom. Nije je bilo. Za šankom je stajao

neki momak, a konobarica je raznosila zadnju narudţbu pića gostima,

prije zatvaranja lokala.

»Gdje je moja Venera?«, upitao je konobaricu u prolazu.

»Pa zar ti Milane ne znaš? Večeras je odvezena u rodilište. Pukao joj

je vodenjak ovdje za šankom i dobila je trudove. Moţda je već rodila.

Idi u Petrovu i provjeri je li sve u redu«, rekla mu je konobarica.

Milanu kao da su se noge odsjekle. Bilo je to previše za jedan dan.

Pa kome se to još u jednom danu rodi dvoje djece? Odlučio

je odmah otići do rodilišta. Moţda je već i rodila. Zanima ga što je

rodila, sina ili kćer. Već je danas proveo neko vrijeme u istoj čekaonici,

ali je sada radila noćna smjena medicinskog osoblja. Obratio se nekoj

sestri koja je prolazila hodnikom i zapitao za Veneru. Sestra ga je

uputila u sobu u kojoj su sjedili deţurni. Neka tamo pita. Saznao je da

je rodila prije jedan sat zdravog dječaka. Sada je u sobi, a dijete moţe

vidjeti kroz onaj stakleni prozor, što mu je već bilo poznato. Otišao je

do prozora, a deţurna sestra podigla je jastučić s djetetom. Nije mogao

uočiti neku razliku izmeĎu djeteta kojeg je rodila Ivanka jutros i ovog

malog kojeg je maloprije rodila Venera. Uputio se niz hodnik i potraţio

sobu u kojoj je leţala. Bila je budna, premda umorna. Veselo mu je

mahnula iz kreveta.

»Nisam te očekivala. Mislila sam da nećeš doći. Kako si saznao da

sam ovdje? Jako mi je drago da si došao. Jesi li vidio naše dijete? Pravi

momak«, rekla mu je u jednom dahu vidno obradovana njegovim

neočekivanim dolaskom u tako kasne noćne sate.

»Čim sam saznao da si hitno odvezena u rodilište došao sam vidjeti

tebe i dijete«. Bila je uzbuĎena njegovim dolaskom. Pomislila je da je

ipak voli. Pa koji bi muškarac došao u posjet a da mu nije stalo? S tim

mislima Venera se tješila i radovala.

»A sada se odmori. Moram i ja na spavanje. Imao sam strašno

naporan dan. A i popilo se danas dosta toga s drugovima. Doći ću sutra

i vidjeti treba li vam što donijeti. Ipak tvoji nisu ovdje i tko zna kad će

moći doći iz sela«, s tim riječima Milan se oprostio od mlade majke i

sav zbunjen otišao na spavanje.

Sada su na istom odjelu dvije ţene koje su mu rodile sinove. Da li da

se veseli ili da se boji što će donijeti bliska budućnost? Nije ţelio o

tome razmišljati. Ima vremena. Jutro je pametnije od večeri.

Raskid

Idućeg dana Milan je odlučio majkama svojih sinova odnijeti

cvijeće. Prvo će k Ivanki, a potom k Veneri. Srećom nisu u istoj sobi,

kad su već u istoj bolnici! Sobe su im bile u odvojenim hodnicima

bolnice. Nadao se da će moći obilaziti obje, a da ne bude otkriven.

Kasnije kad odu svojim kućama bit će mu lakše povremeno ih obilaziti,

a da jedna za drugu ne saznaju, barem ne odmah. Ionako razmišlja o

zajedničkom ţivotu s Ivankom, a sada i njihovim sinom. Obukao je

novu časničku odoru i uputio se u bolnicu. Na Kvaternikovom trgu

kupio je veliki buket cvijeća. Ţurio je s buketom jer ne priliči časniku u

odori nositi cvijeće. Nije to uobičajeno, ali se moţe razumjeti s

obzirom na okolnosti. Oko podneva je ušetao na odjel i uputio se prema

sobi u kojoj je leţala Ivanka. Bila je u svom krevetu, upravo dojeći

njihovog sina. Biblijski prizor, pomislio je. Ţena zaštitnički u naručju

drţi čedo i hrani ga svojim mlijekom. Veličanstveno, a njemu kao ocu

djeteta je dopušteno biti uz njih. Veselo im je prišao i poljubio Ivanku

stavivši buket cvijeća na noćni ormarić. Ivanka je bila presretna. Rodila

je zdravo dijete i to sina, a njen Milan je tako njeţan i donosi cvijeće.

Veću sreću nije mogla ni zamisliti. Iz Milanovog osmjeha zrcalila se

sreća, vidjela je to posve jasno.

»Kako lijep dječak!«, utvrdio je Milan sada kad je bolje pogledao

dijete u majčinom naručju i zapitao: »Imaš li dovoljno mlijeka?«

»Bit će ga dovoljno kad dijete dobro siše. Tako mi je rekao doktor u

viziti. Vaţno je da ga dojim i sve će biti u redu. Najede se i zaspi na

prsima. Jako je lijep. Gledam ga i prepoznajem tvoje crte lica. Osobito

oči i nos. Isti ti«, zaključila je ponosna majka.

»Kada izlazite iz bolnice? Da doĎem ja ili će ti pomoći majka?«,

upitao je kako bi se znao organizirati.

»Ako imaš obveza pomoći će mi majka. Ona će ionako dva puta

dnevno dolaziti ovamo. Bila je već rano jutros i donijela neke sitnice

koje sam u ţurbi zaboravila ponijeti. A donijet će i sve što treba za

dijete. Bilo bi mi drago da doĎeš ako stigneš, premda još ne znam kada

ćemo kući. Doktor kaţe za pet dana, ako sve bude u redu. Bojim se da

dijete ne dobije jaku ţuticu. Tada treba ostati duţe«, odgovorila je

Ivanka.

Još neko vrijeme Milan je ostao uz Ivanku i sina. Čim je sestra

donijela drugo dijete na dojenje, morao je otići. Poljubio je Ivanku, a sa

strahom pogladio dječakovu glavicu. Bio je to njihov prvi dodir. Dijete

je imalo bujnu kosu, neobično za novoroĎenče. S vrata je još jednom

pogledao prema njima i izišao. Sada treba ponoviti postupak: kupiti

cvijeće i otići do druge mlade majke i drugog sina. Najbolje da to učini

odmah, mislio je Milan. Vratio se do kioska s cvijećem i kupio drugi

buket, gotovo identičan onom koji je maloprije odnio Ivanki. Istim

putem vratio se prema rodilištu i ušao na glavni ulaz. Na katu je

skrenuo u drugi hodnik u kojem je bila Venera. Pronašao je sobu i

mladu majku. Leţala je čekajući da joj donesu dijete na dojenje. Prišao

joj je i poljubio te dao buket cvijeća.

»Jesi li vidio našeg sina? Meni je jako lijep«, rekla je.

»Vidio sam ga noćas. A kako si ti? Imaš li dovoljno mlijeka za

dijete? Treba li ti što?«, pitao je Milan.

»Ja sam za sada dobro. Dijete su donosili radi dojenja. Nemam dosta

mlijeka pa traţi još i plače. Kaţu mi da je to normalno i da će sve biti u

redu«, rekla je Venera.

Milan se još kratko zadrţao u toj sobi, a potom napustio rodilište i

otišao na posao. Ono što on nije znao, a niti uočio je činjenica da ga je

pri ulasku u rodilište ugledala Ivankina majka koja je dolazila iz drugog

smjera. Vidjela ga je upravo u času kad je s buketom cvijeća ulazio u

zgradu bolnice. Bilo joj je drago da

Milan s cvijećem dolazi njenoj kćeri u posjet. Sigurno će ga naći u sobi

s Ivankom. Barem će porazgovarati o njihovom izlasku iz bolnice i

dogovoriti se. Voljela bi da i on moţe doći i pomoći oko stvari i djeteta.

Kad je stigla u sobu u kojoj je bila Ivanka začudila se da i Milan nije

ovdje. Buket cvijeća je vidjela na noćnom ormariću. Upravo ga je

sestra stavljala u vazu.

»Gdje je Milan?«, upitala je kćer čim je sestra izišla iz sobe.

»Bio je ovdje prije jedan sat. Donio mije prekrasan buket cvijeća.

Pogledaj ga. Bio je ovdje kad sam dojila pa je vidio i sina. Bio je jako

sretan«, odgovorila je Ivanka zabezeknutoj majci.

Ţena je šutjela zabrinuto. Razmišljala je gdje bi to Milan mogao biti.

Pa tek je ušao u zgradu sada, pred njom. Nije moguće da je s buketom

cvijeća otišao negdje drugdje. Mora to provjeriti.

»Ivanka, doći ću malo kasnije. Sada moram brzo još nešto otići

kupiti«, rekla je majka nastojeći da Ivanka ne uoči njenu zbunjenost.

Moţda nije ništa vaţno. Ne treba uznemiravati Ivanku sada kada

doji. Ali svakako treba vidjeti što se dogaĎa? Kamo to Milan odlazi i

kome nosi cvijeće? Obići će odjel i kroz staklo u gornjem dijelu vrata

pogledati u svaku sobu. Mora biti tu negdje. U prvom hodniku nije ga

vidjela. Uputila se u drugi, koji je bio odvojen od onog prvog. Prolazila

je hodnikom vireći kroz staklo u sobe. Odjednom šok. U jednoj sobi,

ugledala je Milana uz krevet jedne mlade ţene. Sjedio je na krevetu uz

nju i drţao je za ruku. A buket cvijeća stajao je na noćnom ormariću

pored njenog uzglavlja. Gotovo da je prestala disati od uzbuĎenja.

Časak je ostala skamenjena uz ta vrata. Srećom se pomaknula, jer bi je

inače mogao Milan vidjeti. Polako se vraćala niz hodnik, posve

slomljena. Što učiniti? Da li reći kćeri o ovome što je vidjela ili

prešutjeti? A moţda to Milanu nije nitko vaţan. Moţda mu je to neka

roĎakinja, netko u rodu. Misli su se rojile u njenoj glavi dok je prolazila

hodnikom. Ne smije se vratiti u Ivankinu sobu jer će ona odmah

primijetiti da se dogodilo nešto strašno. Najbolje da sad izaĎe van i iz

prikrajka vreba kad će Milan izaći iz bolnice.

Kada je izašao, vratila se i uputila u sobu u kojoj ga je vidjela.

Namjeravala je saznati u kakvoj je vezi sa ţenom kod koje je bio.

Prišla je krevetu u kojem je leţala mlada ţena, a uz njeno uzglavlje

bio je jednak buket cvijeća koji je Milan netom donio, kao i u njene

Ivanke

»Oprostite gospodo što vam smetam, ali me zanima tko je onaj

časnik koji je maloprije bio kod vas. Nekako mi je poznat«, jedva je

smogla snage upitati, vjerujući da mlada ţena neće uočiti njenu

uznemirenost, koju je jedva prikrivala.

Da ju je mlada ţena poznavala sve bi to primijetila u njenom

drhtavom i nesigurnom glasu, ali ovako jednostavno je odgovorila:

»To je moj Milan. Jučer sam mu rodila sina. Jako se veseli tome, a

bio je kod nas i noćas i evo sada. Donio mi je i ovaj lijepi buket«,

rekavši to mlada ţena pokaţe na ormarić s cvijećem, upitavši:

»Poznajete li mog Milana?«

»Da, poznajem ga, ali očito ne dobro. Ta on ima dijete i s mojom

kćerkom koja upravo leţi ovdje u rodilištu, a rodila je jučer kao i vi. Pa

to je neviĎeno«, vikala je ne mogavši suspregnuti svoj bijes. Mora

raskrinkati tog nemoralnog čovjeka koji je izigrao ove dvije mlade

ţene.

Venera je ostala bez riječi gledajući širom otvorenih očiju ţenu

pored svoga kreveta.

»Ma o čemu vi to govorite? Kakva druga ţena i kakvo dijete? Milan

je otac mome sinu i dolazi nas posjećivati. Gdje je vaša kćerka? Ţelim

je vidjeti i razgovarati s njom! Ovo se mora razjasniti!«, bila je odlučna

mlada ţena.

»Molim vas nemojte odmah ići. Prvo ću razgovarati ja s njom i sve

joj objasniti pa onda moţete odlučiti što vam je činiti. Obje

ste nasamarene i prevarene od istog muškarca«, s nevjericom je rekla

Ivankina majka.

Uputila se k Ivanki. Što joj reći? Kako to izvesti sa što manje

posljedica? Samo da se ne uzruja pa da ne izgubi mlijeko. 0 svemu

tome razmišljala je otvarajući vrata sobe. Na njoj je bio veliki teret.

Nikad joj nije bilo teţe. Čak ni kad joj je umro muţ, a ona ostala sama s

djetetom. Nikada nije niti pomislila da će je snaći ovako teška i

neugodna zadaća. Ali sada kada zna, mora nešto poduzeti pa kako

bude. Ušla je u sobu hrabreći se da je to nuţno i jedino ispravno. Izišle

su u hodnik kako ih druge ţene u sobi ne bi slušale. Pokušala je što

bezbolnije objasniti što je upravo otkrila. Ivanka je stajala uz prozor

bez riječi, slušajući svoju majku. Bila je preneraţena onim što je čula.

Nakon neizmjerne sreće, koju je maloprije, kad je Milan bio ovdje uz

nju osjećala, uslijedilo je najveće ţivotno razočaranje koje je mogla

zamisliti. Njen Milan nije samo njen. Otac njenog sina nije samo

njegov otac. Nije ona jedina ţena kojoj Milan govori da je voli.

Nezamislivo je da i druga koja leţi ovdje u istom rodilištu i jednako kao

i ona s veseljem iščekuje njegov dolazak. To je nepodnošljivo.

Najbolje bi bilo da je nema. Ne rekavši ništa zabrinutoj majci, neko

vrijeme je samo zbunjeno gledala u prazno. Napokon je izustila:

»Majko, pomozi mi. Što da učinim? Ovo je strašno. Ja ću se ubiti.

Osramotio me je. Pokvarenjak. Ne zasluţuje ni mene niti moga sina.

Izbacit ću ga zauvijek iz naših ţivota.«

Majka je bila zabrinuta za zdravlje svoje kćeri. Trebale bi dvije

mlade ţene porazgovarati i vidjeti što im je Milan obećavao. Kako

dalje?

»Predlaţem da odemo do sobe u kojoj je ta druga njegova.

Porazgovarajte vas dvije. Ja mislim da ga ti jednostavno trebaš otjerati.

To što je učinio, neoprostivo je.«

U razgovoru i Ivanka i Venera su odlučile odbaciti ga zbog

nevjerstva i tolike količine laţi. Ivanka je imala majčinu podršku, a

Venera je ionako uglavnom bila sama, bez njega. I ona se nadala

pomoći svojih roditelja na selu. Sama neće moći odgajati sina i raditi

do kasno u noć u gostionici.

Idućeg dana Milan je bezbriţno ušetao u rodilište. Prvo će obići

Ivanku, a potom i Veneru. U sobi je uz Ivanku bila njena majka. Čim se

pojavio na vratima obje su se digle i naprosto ga izgurale na hodnik.

»Što je, što se dogaĎa? Kako to izgledaš?«, rekao je Milan sluteći da

je nešto krenulo po zlu.

Prvo je pomislio da se moţda nešto dogodilo njihovu djetetu, kad su

obje tako unezvjerene. Ivanka je ostala s njim a majka se uputila

hodnikom u drugom smjeru, kao da ih ostavlja same.

»Reci mi napokon koji je to vrag. Što se dogaĎa? Da nije nešto

našem sinu? Reci mi odmah što je!«, inzistirao je Milan.

Prije negoli mu je odgovorila, čekajući na majčin povratak, suze su

joj samo navirale, počela je plakati ridajući. Milana je tek to

uznemirilo. Nešto nije normalno kada tako plače, bez riječi. U tom času

niz hodnik se vraćala Ivankina majka u pratnji Venere. Tek tada mu je

postalo jasno da je njegova tajna otkrivena. U ţustroj i kratkoj raspravi

mlade ţene su mu dale jasno do znanja da je obični gad i da ga ne ţele

više nikad vidjeti. Premda vješt na riječima, Milan je ovog puta ostao

bez teksta. Iskreno mu je bilo stalo do Ivanke i sina i ţelio je s njima

ţivjeti, premda joj to nikada nije otvoreno rekao. A Venera, to s njom je

samo posljedica njegove nesmotrenosti. U hodniku su se uskomešale

sestre i doktori. Napokon je prišao i doktor i zamolio Milana da napusti

bolnicu, a ţene neka se vrate u svoje sobe. Ubrzo je došla sestra i

svakoj dala injekciju od koje su zaspale.

Ţenidba

Nakon što je razotkriven Milanov dvostruki ţivot prezrele su ga i

odbacile obje ţene. Venera ga doduše nije poslušala pa neka se sada

sama snalazi. Njemu je stalo do Ivanke i s njom bi se rado pomirio.

Pokušavao je u nekoliko navrata doći do nje. Kad bi dolazio Ivankina

bi ga majka s vratiju vraćala. Nije dopuštala da se pribliţi njezinoj

kćeri, da ude u stan i vidi Ivanku i dijete. Znao je da Ivanka čuje njihov

razgovor na vratima, ali se nije pojavljivala.

»Besramnik, eno mu je pa neka ode k njoj«, govorila bi majci.

Nikad više Ivanka nije dopustila da Milan vidi njihova sina i nikada

ga više nije dotaknuo. Milan nije ni slutio da se onaj dodir djetetove

glavice u rodilištu više neće ponoviti. Sva njegova nastojanja da se

susretnu nisu urodila plodom. Jednom joj je prišao kad je s djetetom

bila u šetnji, a bilo je to u osmom mjesecu djetetova ţivota. Ivanka se

nije zaustavljala niti mu dopustila da se pribliţi sinu. Iz onih nekoliko

riječi koje su izmijenili shvatio je da ga sada mrzi. Kako je zapravo

tanka crta izmeĎu ljubavi i mrţnje, razmišljao je. Nakon nekog

vremena i njegova ljubav prema Ivanki je splasnula. Doduše, on

istinski nije ni znao nekoga voljeti. Sve svoje veze on je prekidao, i to

olako. Ovoga puta učinila je to ţena do koje mu je bilo stalo vjerojatno

više nego do ijedne druge. Htio ne htio morao se pomiriti s činjenicom

da ga ova ţena više ne ţeli. Čak nije traţila da prizna njihovog sina, pa

je u podacima o roĎenju rubrika s imenom oca ostala prazna, a u drugoj

je upisano da je dijete izvanbračno. Više ju nije viĎao. Nije odlazio na

mjesta gdje bi je mogao sresti i pomalo je posve zaboravio na nju i sina.

S druge strane, Venera je iz rodilišta otišla svojima na selo i tamo

ostala neko vrijeme. Vratila se u grad i počela raditi u istoj gostionici, a

dijete je ostavila na selu. Nedjeljom i kad je bila slobodna odlazila ga je

obići. Nakon nekog vremena zaboravila je na

neugodnost iz rodilišta, ţeleći se pomiriti s Milanom. Ali on više nije

odlazio u gostionicu u kojoj je radila. Izbjegavao ju je. U nekoliko

navrata čekala ga je pred ulaznim vratima stana, ali ga nije dočekala.

Kao da je znao da je ona tamo pa se kući vraćao jako kasno ili uopće

nije dolazio u stan na spavanje. Napokon je i ona shvatila da ju

izbjegava i ne ţeli niti nju niti njihovog sina. Bila je utučena ali je

odustala od njega. Osjećaji su posve splasnuli. I sama se čudila tomu

kako je uopće mogla voljeti takvog čovjeka. U selu u kojem su ţivjeli

njeni roditelji zadruga je otvarala gostionicu. Venera je prihvatila

posao kako bi bila uz sina. Nikada se više nisu sreli.

Ostavši posve sam, Milan nije mogao dugo gubiti vrijeme. Ulazio je

u zrele tridesete i bilo je vrijeme skrasiti se. Traţio je djevojku koju će

zavoljeti, barem koliko i Ivanku. Početkom 1950. godine dobio je

zadatak povezati se s upravom Zagrebačkog velesajma na kojem bi za

vrijeme otvorenja meĎunarodnog sajma nastupio vojni orkestar. Valja

svijetu pokazati da smo uljuĎena vojska i da razvijamo glazbenu

umjetnost. Otišao je na najavljeni sastanak kod pomoćnika direktora.

Stigao je prije zakazanog termina. Bio je to njegov običaj. Neka

sugovornici vide da su časnici točni i pouzdani. Pred vratima

direktorovog kabineta sjedila je mlada tajnica. Zamolila ga je da se

raskomoti i pričeka završetak sastanka koji je upravo pri kraju.

Direktor ga očekuje sa svojim najbliţim suradnikom zaduţenim za

protokol otvaranja sajma. Kad je sjeo u fotelju za niski stol, tajnica mu

je sa smiješkom ponudila kavu. Prihvatio je kavu sa zahvalnošću jer se

još uvijek prava kava nije lako mogla dobiti na domaćem trţištu. A

direktor sigurno ima pravu kavu koju su donijeli poslovni partneri iz

svijeta. Imao je pravo. Miris kave bio je intenzivan, osobito stoga što je

tajnici nekoliko zrnaca mljevene smjese palo na uţarenu ploču rešoa i

izgorjelo. Donijevši mu šalicu s kavom na stolić, nagnula se nad

pridošlim šarmantnim, čak lijepim, mladim čovjekom u odori. S

osmjehom na licu stavila je kavu na stolić, a on je osjetio ugodan miris

parfema s njezina vrata. Primijetio je da se ispod raskopčane svilene

bluze naziru njezine bijele grudi. Lijepa ţena, nema što, pomislio je

Milan i s jednakim osmjehom zahvalio na njenoj ljubaznosti.

Nakon desetak minuta vrata direktorove sobe su se otvorila i izašla

je nekolicina ljudi i to odmah na posao kako je upravo dogovoreno.

Pribliţavao se dan otvorenja meĎunarodnog velesajma i svi imaju puno

posla. Ove godine se očekuje velik broj sudionika, osobito iz drugih

zemalja. Zbog sukoba sa Staljinom i SSSR-om na ovogodišnji sajam

doći će još više onih sa zapada. Svi su zainteresirani pokazati svoje

proizvode i osigurati si novo trţište u zemlji koja je u razvoju. A i naša

zemlja se ima čime pohvaliti. Tvornice su počele proizvoditi prema

petoljetnom planu razvoja. Sve mora ispasti dobro. Očekuje se dolazak

visokih drţavnih duţnosnika, čak moţda doĎe osobno i drug Tito.

Tome se direktor uvijek nadao, a svoje suradnike time je drţao u stalnoj

napetosti i odgovornom izvršavanju svih planova.

Tajnica je s osmjehom uvela Milana u direktorov kabinet i najavila

njegov dolazak, kako bi direktora podsjetila s kim ima sastanak.

Direktor se digao iz svoje fotelje za velikim stolom od punog drveta i

rukovao se s Milanom. Predstavio je i svoga suradnika koji će takoĎer

nazočiti ovom sastanku. Ponovno je Milan dobio šalicu kave, ali i

čašicu najfinijeg francuskog konjaka, kakvog se nigdje u gradu nije

moglo dobiti. Ponudio mu je i originalnu kubansku cigaru. Razgovor je

tekao ugodno i glatko. Vidjelo se da je direktor odličan organizator, a

takav je bio i Milan. Brzi i konkretni dogovori i stvar je završena.

Nakon sastanka direktor ga je ispratio do vrata svoga kabineta rekavši

tajnici da drugu kapetanu dade nekoliko kutija stranih cigareta. Tajnica

ga je pozvala da poĎe s njom do manje prostorije gdje pod ključem drţi

stvari koje je direktor poklanjao poslovnim partnerima. Idući

hodnikom iza ove mlade ţene, osjećajući miris njenog parfema i

promatrajući kako se lagano njiše u bokovima, pomislio je da bi to

mogla biti ona prava, ako je slobodna. Nije oklijevao niti časka.

»Moram vam reći da ste jako zgodna ţena. Nadam se da se ne ljutite

što sam tako izravan. Rijetko se sreću ţene koje imaju tako istančan

ukus za odijevanje i parfeme«, rekao je Milan.

Ona se vedro sa smiješkom okrenula prema njemu i zahvalila na

komplimentu. Otključala je vrata prostorije pa su oboje ušli kako bi ona

našla cigarete koje je direktor namijenio ovom posjetitelju. Kad se

mlada ţena okrenula s kutijama stranih cigareta prema Milanu, on nije

mogao odoljeti da je ne primi za ramena i poljubi. Nije se opirala

premda je glavu okrenula u stranu tako da je poljubio njen obraz.

»Shvatit ću ovo kao izraz simpatija, druţe kapetane«, rekla je s

malom nelagodom zbog naglog i neočekivanog razvoja dogaĎaja.

»Milan, moje ime je Milan«, rekao je pustivši mladu ţenu iz

zagrljaja.

»Molim vas da se ne ljutite, ali nisam mogao odoljeti. Tako ste

privlačni i svakako bih se ţelio naći s vama u slobodno vrijeme.

Naravno, ako vi pristajete na to«, nastavio je ne ţeleći otići bez

dogovora o susretu.

»I molim da me krivo ne shvatite, obično sam puno suzdrţaniji. Ali

Vama nisam odolio. Molim da mi oprostite ako sam vas uvrijedio«,

nastavio je Milan ţeleći pridobiti ovu ţenu za novi susret.

»Dobro, sve je u redu. Ne ljutim se. Moţemo se vidjeti ako ţelite

sutra iza posla. Predlaţem da se naĎemo u Esplanadi, ako vam to

odgovara«, rekla je mlada ţena i time otvorila novu stranicu u

Milanovu ţivotu.

Sutradan su se našli kako su dogovorili. Bila je točna, kao i Milan.

Nakon ugodnog razgovora uz čašicu odabranog pića prošetali su

Zrinjevcem, a onda ju je otpratio do tramvaja. Dogovorili su se za

ponovni susret u nedjelju kada budu imali više vremena. Milan je

shvatio da se sviĎa toj ţeni i da bi se iz toga mogla izroditi lijepa i

trajnija veza. U razgovoru je saznao da nije udata. Bili su dvoje zrelih,

slobodnih ljudi ţeljnih kvalitetne intimne veze. Oboje su jedva

dočekali nedjeljni susret. Našli su se na Trgu Republike s kojeg je već

odavno uklonjen spomenik banu Josipu Jelačiću. Predloţio je da

prošeću Gornjim gradom. Laganim korakom stigli su do Kamenitih

vrata, a Veronika, kako se zvala Milanova nova prijateljica, prisjetila se

poznatih romana Marije Jurić Zagorke u kojima je opisivala ovaj dio

grada. Poneku od upamćenih zgoda ispričala je Milanu. Prošli su

Markovim trgom pa se spustili do kule Lotrščak s koje svakoga dana

pucanj topa označava podne. S terase ispred kule gledali su na Zagreb

koji se prostirao pred njima prema Savi. Divan pogled za zaljubljene.

Pokazivao joj je poznate graĎevine. U jednom času poloţio je svoju

ruku na njezino rame. Veronika se nije izmaknula već je mirno

nastavila pokazivati rukom u smjeru Hrvatskog narodnog kazališta.

Šetnju su nastavili zagrljeni ispod zidina Gornjeg grada. Napokon su se

spustili na glavni gradski trg i zaputili prema Gradskoj kavani. Tamo je

atmosfera uvijek ugodna i intimna, što je paru bilo osobito vaţno. Uz

topli čaj Milan je nastavio s udvaranjem, a Veronika je upijala njegove

riječi. Smiješak na njezinu licu, usredotočenost na ono što govori, bili

su mu dovoljan znak da joj se sviĎa. Očito su oboje uţivali u novom

prijateljstvu.

Kasno popodne Milan je poveo Veroniku u svoj stan. Dogodilo se

ono što su oboje priţeljkivali od prvog susreta. Vodili su ljubav,

strasno. Prve večeri Veronika nije prespavala kod Milana jer je drugog

jutra morala rano biti na poslu, a nije si pripremila što joj za sutra treba.

Stoga ju je Milan otpratio do njenog malog stančića. Nije ga pozivala k

sebi, jer bilo je već kasno, a oboje ujutro moraju biti na poslu. Idućih

tjedana nastavili su se sastajati, a Veronika je sve više vremena

provodila s Milanom u njegovu stanu. Kad je bila sigurna da se Milan

zaljubio u nju i da ga u toj ljubavi ništa ne moţe pokolebati, priznala

mu je da ima dvogodišnjeg sina iz jedne nesretne veze. Dijete je bilo

kod njenih roditelja u Vrbovcu. Ţeljela je napokon ţivjeti sa sinom i to

je rekla Milanu. Bio je zaljubljen i nije dugo razmišljao. S druge strane,

prešutio je Veroniki da ima troje izvanbračne djece s tri različite ţene.

Čak je, prihvaćajući Veronikinog sina u svoj dom, ţelio time

nadoknaditi propušteno prema svojoj djeci. Nadao se da će netko drugi

jednako tako i njegovoj djeci pruţiti dom. Naposljetku su se dogovorili

da će ona sa sinom preseliti k njemu da ne mora plaćati podstanarski

stančić.

Potkraj te iste 1950. godine vjenčali su se. Svadba je bila u Vrbovcu

gdje su Veronikini roditelji osigurali dvoranu u društvenom domu.

Pozvani su svi prijatelji i rodbina. Milan nije od svoje rodbine pozvao

nikoga, ali je zato Veronika to nadoknadila svojom. Iz Vrbovca su se

vratili u Zagreb, njih troje. Nakon kratkog vremena saznala je Veronika

od zajedničkih prijatelja sve o Milanovim ljubavima, avanturama i o

njegovoj izvanbračnoj djeci. Postala je ljubomorna na te nekadašnje

ljubavi, a na spomen njegove djece pokazivala je otvorenu

netrpeljivost. Strogo mu je zabranila da se vida sa ţenama i s tom

djecom. Govorila mu je da bi ostao s nekom od njih da su nešto valjale.

Ţeljela mu je jasno dati do znanja da je on sada s njom i da mu je ona

jedina. Premda se nije u svemu slagao s onim što je govorila njegova

ţena, nije ţelio proturječiti kako bi izbjegao moguću svaĎu. A

Veronika tada sigurno danima ne bi s njim razgovarala. Bila je kadra i

ne kuhati mu nekoliko dana, kada bi on slučajno rekao nešto pozitivno

za bilo koju od bivših ţena. A na spominjanje njegove djece bila je

sposobna razbiti neku čašu o pod. Kad ju je bolje upoznao nastojao je

izbjeći svaku moguću svaĎu. I tako je nakon nekoliko godina preuzela

komandu. Sve je bilo po njenom. Na njega se ljutila i kad bi dogovorio

sastanak sa svojim ratnim drugovima na večer. Ţeljela je prekinuti sve

njegove veze s prošlošću.

Milan je napredovao do čina majora. Kad je u vojsci odlučeno

otpustiti ratni kadar i zaposliti mlade ljude, koji su završili

odgovarajuće vojne škole, došao je red i na Milana. Iz kadrovske

sluţbe priopćeno mu je da će krajem 1955. godine, za Dan Armije, biti

razriješen duţnosti i umirovljen. Imao je puno staţa, osobito onog

beneficiranog, ratnog. I tako je s 35 godina starosti otišao u mirovinu.

Zadnjih pet godina u mirovinu je otišlo puno bivših partizanskih

boraca, kasnije časnika vojske nove drţave. Krajem četrdesetih i

početkom pedesetih odlazilo se ili u mirovinu ili na Goli otok. Imao je

sreću pa se nije previše petljao u politiku, a kad je trebalo izjasniti se,

odlučio je podrţati odgovor druga Tita na Rezoluciju Informbiroa iz

1948. godine. I tako je pukim slučajem ostao u vojsci sve do zasluţene

mirovine. Da je kojim slučajem bio na školovanju u SSSR-u vjerojatno

bi bio za »nepogrešivu« Staljinovu politiku, za koju su se opredjeljivali

mahom oni kadrovi koji su tamo završili vojnu ili partijsku naobrazbu.

Kasnije su završili na višegodišnjoj robiji.

Šesto poglavlje

Teta Juliška

Kad je Zdravka pred ljeto 1946. godine otišla od kuće i napustila dijete

o maloj Marini brigu je u potpunosti preuzela njena teta Juliška. Nije

imao tko drugi jer su u kući bila još trojica muškaraca i njena stara

majka. Zapravo sada samo dvojica jer je stariji sin Franc otišao na

odsluţenje vojnog roka. Zabrinuta je bila za njega jer su se tih ranih

poslijeratnih godina često kućama vraćali mladi momci iz vojske kao

invalidi ili rekonvalescenti nakon neke teške bolesti. Uz te majčine

strahove svakodnevno se brinula o suprugu, koji je bio zaposlen u

obliţnjoj pilani, i mlaĎem sinu, koji je završavao zanat. Sada je imala i

malu djevojčicu koja još nije ni prohodala. Posebno se valjalo potruditi

za kvalitetnu prehranu jer dijete raste, razvija se, a treba steći i

otpornost prema raznim boleštinama od kojih su mala djeca nerijetko

umirala. To je bilo najteţe u općoj poslijeratnoj oskudici. Vodila je

Marinu na redovite preglede. Srećom, bila je zdrava djevojčica, uvijek

nahranjena, čista i na toplom. Mladi sin bio je zaduţen da u kući uvijek

bude dovoljno drva za loţenje peći u kuhinji, ali i kamina u sobi. Uz taj

kamin grijala se cijela obitelj spavajući zimi u istoj sobi. Za financijske

potrebe u domaćinstvu brinuo se Juliškin muţ. Radio je u je pilani kao

poslovoĎa. Bio je zaduţen za skladište gotove robe, kao i nekolicinu

radnika koji su robu istovarivali, slagali i utovarivali

pri prodaji. Plaća nije bila bogzna kakva, ali uz Juliškinu štedljivost,

umješnost u kuhanju i snalaţljivost u nabavci namirnica, i to je bilo

dostatno za skroman ali siguran ţivot.

Teta Juliška je mislila kako će se Zdravka ubrzo javiti. Otišla je u

Zagreb, naći će posao, smjestiti se u neki stančić ili podstanarsku

sobicu i javiti se. Moţda doĎe i po svoju djevojčicu. Bilo bi normalno

da dijete ţivi uz majku, bez obzira na to što joj je bolje ovdje u malom

mjestu gdje joj se posvećuje puno više vremena, nego u gradu. Zdravka

ipak radi pa će dijete morati ostavljati negdje u jaslicama ili kod nekoga

na čuvanju. Ovdje Marina već prepoznaje sve ukućane. Uţiva kad je

muškima u naručju, a Juliškin suprug je jako voli, igra se s njom, baca

je u zrak, a ona od veselja cikće i guguče. Uţiva kad je u centru paţnje.

Pruţa ručice prema svima traţeći da je dignu u naručje. Uţitak je gle-

dati veselo dijete okruţeno paţnjom i ljubavlju. Bez obzira na sve to,

ono treba majčinu ljubav. Stoga se nadala brzom Zdravkinu dolasku s

dobrim vijestima da je spremna sama preuzeti brigu o svom djetetu.

Prolazili su mjeseci, a Zdravka nije dolazila, a nije se ni javljala. Na

jesen Marina je već napravila svoje prve korake i počelo dozivati

ukućane, a njene majke niotkuda. Nije znala koga bi pitala za Zdravku.

Nitko odavde o njoj ništa ne zna. Rekla je da ide u Zagreb radi posla, ali

se više nije javila. Tko zna je li ona doista u Zagrebu ili je morala otići

nekamo drugamo i tamo se skrasiti? Ali, bez obzira na to gdje bila,

trebala se već javiti na bilo koji način. Kako je vrijeme odmicalo i došla

zima Juliška je bila sve zabrinutija za svoju nećakinju. Čak je pomislila

da se moţda nije razboljela, ili ne daj Boţe umrla. Na svašta čovjek

pomisli kad se tako dugo ne javlja. Crne misli mučile su tetu Julišku

prvih godinu dana od njena odlaska. Kasnije se navikla i nekako

pomirila s tim da se Zdravka ne ţeli ili ne moţe javiti i o tome nije više

htjela puno razmišljati. Zgrozila bi se ponekad pri pomisli kako majka

moţe napustiti dijete. Pomirila se s činjenicom da je dijete njezina

briga. Nije joj bilo teško. Imala je veliko srce i voljela je djevojčicu

koja je rasla u njenom okrilju, obasuta paţnjom i brigom, kao da je

najroĎenija.

U kući je s njima ţivjela i stara baka koju su svi u mjestu zvali baka

MaĎarica. Nije bilo čudno da je tako zovu s obzirom na to da je starica

slabo govorila hrvatski. S kćerkom Juliškom razgovarala je na

maĎarskom, a s drugima na nekoj čudnoj mješavini maĎarskog i

hrvatskog. Bila je uvijek mrzovoljna i ljuta. Neprekidno je nešto

prigovarala svojoj kćeri i unucima. Zetu se nije usudila prigovarati jer

je znala da on jedini u kuću donosi novac od kojeg svi oni ţive. Juliški

je prigovarala da loše kuha, da je juha uvijek hladna, da nema mesa i

slično. Ta je neprekidno zvocala bez obzira na to ima li razloga ili ne. A

tek kad je Zdravka nestala iz kuće, a ostavila dijete njima na brizi,

gunĎanja su postala svakodnevica. Jako je to Zdravki zamjerala i

neprestano ju kritizirala, i nju i dijete.

»To partizansko fačuk«, rekla bi Juliški pokazujući na dijete.

»Majko, nemojte tako govoriti za dijete. Nije ono krivo što se rodilo.

Ona je vaša praunuka. Ako je itko kriv onda je to njena majka, ali dijete

nikako«, bila je odlučna u obrani djeteta teta Juliška.

»To kiš fačuk van naš hazul«, nastavila je starica mrmljajući sebi u

bradu da dijete treba izbaciti iz njihove kuće.

Mala Marina je osjećala neku odbojnost pa nikada nije pruţala

ručice prema staroj MaĎarici niti joj se ikada nasmiješila. Juliški je

sporo protjecalo vrijeme u iščekivanju da se pojavi djetetova majka i da

se iz vojske vrati njen Franc.

Nesreće

U jesen 1947. baka MaĎarica legla je u krevet i nije se više dizala. Za

Julišku to je bila još jedna velika obveza. Uz dijete koje je trčkaralo po

sobama i na koje je trebalo paziti sada još i ovo. Treba joj donijeti

gusku za vršenje nuţde. Treba ju oprati i povremeno okretati. Treba ju

hraniti i nagovarati da nešto pojede. Doktor nije znao od čega starica

boluje. Stari bi rekli: »dotrajala«, ili »zdošla«. Prestala je jesti, ostala

bez svijesti i kao u nekom snu nije dugo poţivjela. Pokopana je na

mjesnom groblju uz malu povorku ukućana i susjeda. Juliška se

rastuţila, premda je starica bila uvijek mrzovoljna i zločesta, bila joj je

ipak majka. A mala Marina, ne shvaćajući što se dogaĎa, skakutala je

veselo po kući i bacala se ukućanima u naručje. Djevojčica je unijela

novu radost u Juliškin ţivot kao što se uvukla pod koţu i ostalim

ukućanima. Sada bi se teško odvojila od nje, pa taman da se njena

majka i pojavi. Preokupirana oko Marine i ostalih vrijeme je učinilo

svoje i ona je uskoro gotovo zaboravila na svoju mrzovoljnu majku

koju su nedavno pokopali. Bez bake MaĎarice u kući je bilo nekako

mirnije, bez napetosti i vječitog prigovaranja. Gotovo da je bilo lakše i

ljepše.

Ali smrt njene majke nije jedina nesreća koja je zadesila ovu obitelj

krajem godine. Očekivala je da se iz vojske vrati njen stariji sin Franc.

Redovito joj je pisao i veselio se skorom odsluţenju vojnog roka od

dvije godine. Bio je vrijedan i skroman momak. Uvijek nasmijan, vedar

i spreman pomoći. Bio je majčin ponos, a i mezimac. Nekako joj je taj

sin bio privrţeniji, bliskiji, otvoreniji i neposredniji. Otvoreno je

pokazivao svoju ljubav prema njoj jednako kao i ona prema njemu.

Čim se vrati, počet će raditi kao majstor u svojoj struci. Bio je krojač.

Posla ima dosta, jer bi danas svatko ţelio imati barem jedno po mjeri

šivano odijelo. A ima

gdje i raditi. U mjestu je stari krojač koji jedva čeka pripomoć u svojoj

dobro uhodanoj radionici. A govori se da će nova drţava izgraditi i

brojne tekstilne tvornice i da će se odijela, hlače i kaputi šivati u svim

veličinama i da će svatko moći kupiti u trgovini što mu odgovara. Tako

je zacrtano u prvom petoljetnom planu koji je otpočeo 1946. godine. Za

pet godina svašta će se učiniti u industrijalizaciji zemlje. Stoga se Franc

nije bojao za svoju egzistenciju. Posla će imati uvijek ili kod starog

majstora ili kasnije u nekoj tekstilnoj tvornici. Smiješi mu se lijepa

budućnost, a Juliški lagodniji ţivot uz još jednu plaću u kući. U

zadnjem pismu koje je primila od sina, Juliška je pročitala kako se

Franc veseli brzom dolasku kući. Veseli se vidjeti malu Marinu koja ga

niti ne poznaje. Ali već će se on s njom brzo sprijateljiti jer voli djecu.

Kako mu je u vojsci, što radi, ima li dovoljno hrane, kakav je odnos

izmeĎu vojnika i časnika nikada nije pisao. Znao je da se pisma čitaju i

da bi se takva obavijest u pismu cenzurira Ja. J dalje je sve pod

nadzorom drţala nekadašnja OZNA, a danas UDBA. Stoga je u

pismima bio oprezan i nikada nije napisao ništa što bi moralo biti

zacrnjeno tintom i tako nečitljivo za primatelja. Znao je da bi ga odmah

»uzeli na zub« kad bi napisao nešto nepoćudno za novi poredak. A

svoje vojničke obveze izvršavao je bez pogovora i komentara.

Jednog dana, mjesec dana prije negoli se Franc trebao vratiti kući,

stigao je sluţbeni telegram iz vojne pošte u kojoj je Franc sluţio vojni

rok. Kad je poštar donio telegram i rekao da je iz vojske, Juliška je

predosjetila da se dogodilo neko strašno zlo. Da nisu njenog Franca

zatvorili zbog nečega, da nije teško bolestan, da nije povrijeĎen ili

ranjen, da nije, ne daj Boţe... nije dovršila rečenicu. Sa strahom je

otvorila telegram, a poštar je znatiţeljno čekao da čuje što to vojska

javlja, ispijajući čašicu šljivovice kojom je bio ponuĎen. Kad je

pročitala kratki telegram Juliška je kriknula, srušila se na pod i izgubila

svijest. U kući je bio i mladi sin pa je s poštarom priskočio pomoći

majci. Kad su je pridigli na otoman uzeo je telegram i poluglasno

pročitao njegov sadrţaj.

»Obaveštavamo vas da je vaš sin nesretnim slučajem poginuo.

Njegovo telo biti će dovezeno za dva dana, nakon obdukcije.

Izraţavamo saučešće. Komandant pešadijskog puka, peš. potpukovnik

Stevan Simović«.

Nije mogao vjerovati onome što čita pa je još jednom pročitao

telegram i dobro pogledao adresu. Zabune očito nije bilo. Radi se o

njegovom bratu Francu. Ostavio je telegram na stolu i prišao majci koja

je polako dolazila k svijesti. Zagrlio ju je i tako su zagrljeni ostali dugo,

jako dugo. Nije ga ţeljela ispustiti. Sada je on jedini njen sin. Starijeg

voljenog je izgubila. Nije mogla obuzdati svoje suze i jecaje, a tijelo se

treslo kao u nekom transu. Bilo joj je zlo, povraćala je. Mučnina je bila

neizdrţiva. Ponovno je na čas izgubila svijest. U krevetu je dočekala

muţa po kojeg je otišao neki dječak iz susjedstva. U kući su se skupili

brojni susjedi izraţavajući sućut oţalošćenoj obitelji. Svi su znali za

veliku ljubav susjede Juliške prema svojoj uzdanici, sinu Francu. A

sada ga nema. Zauvijek. Zbog nasilne smrti. Tko ga je ubio? Zašto su

ga ubili? Pa on je bio tako miran, poslušan i tako dobar. On mrava ne bi

zgazio, govorile su susjede komentirajući tragediju koja je zadesila ovu

obitelj.

Za dva dana u zakovanom metalnom lijesu stiglo je tijelo ubijenog

mladića. Vojne vlasti nisu dopustile da se lijes otvara na majčin

zahtjev. Juliška je ţeljela po posljednji puta vidjeti svoga mrtvog sina,

ali joj nije bilo dopušteno. Tko zna što to vojska krije? To joj je bila

jedina misao. Mora to otkriti! Pokopali su ga tiho uz grob nedavno

pokopane bake MaĎarice. Juliška nije mogla ni sanjati da će tako brzo

ponovno pokapati nekog od svojih najmilijih, i to sina Franca. A toliko

se veselila njegovu povratku

i uzdala u njegov ţivotni uspjeh. Nesretnije ţene na svijetu toga časa

nije bilo.

Nakon mjesec dana u mjesto se iz vojske vratio mladić koji je vojsku

sluţio u istoj postrojbi s Francom. Čim je došao, a to Juliška saznala,

poslala je sina i zamolila momka da doĎe do njih. I došao je. Gorila je

od ţelje saznati istinu o pogibiji svoga sina.

»Molim te ispričaj nam što se dogodilo našem Francu. Kako je

poginuo? Nama su napisali da se radi o nesretnom slučaju. Znaš li išta o

tome?«, bila je nestrpljiva Juliška da sazna što više.

»Nisam bio tamo kad se to dogodilo, ali sam čuo pa mogu reći ono

što znam i ono što mi je Franc govorio prije nego je pucano u njega«,

odgovorio je mladić.

»Znači ubili su ga«, ustvrdila je Juliška nadodavši: »Znala sam to.

Nije to nikakav nesretni slučaj već ubojstvo neduţnog«.

»Znam da se Franc suprotstavio nekom vojniku Srbinu kad je on

veličao ulogu Srba u oslobaĎanju Jugoslavije. Ne bi Franc reagirao da

ovaj nije spomenuo kako Jugoslavije ne bi ni bilo bez partizanskog

pokreta u Srbiji, a što se tiče Hrvata da bi još uvijek bili ustaše na vlasti.

Osobito je oštro reagirao kad je taj nastavio sa svojim napadom na

Hrvate, tvrdeći da su svi oni protiv nove vlasti, da mrze Srbe i da su

odgovorni za tisuće ubijenih u Jasenovcu. Franc mu je rekao da ne

govori istinu, da to samo pokazuje mrţnju prema Hrvatima, a da je

partizanski pokret započeo u Hrvatskoj dok je većina Srba u to vrijeme

bila za kralja te uz četnike i Draţu Mihajlovića«, detaljno je

objašnjavao mladić ono što je znao.

»Govorio sam Francu da pusti tog vojnika neka govori što hoće i da

se ne suprotstavlja jer bi mogao imati neugodnosti. Umjesto da tog

vojnika optuţe za nacionalnu netrpeljivost ispast će da je Franc

proustaški element. Franc mi je odgovorio da je rekao samo

općepoznatu činjenicu. Nadodao je kako ne moţe trpjeti da netko

tako ruţno govori i laţe o Hrvatima i doprinosu njegova naroda slobodi

i izgradnji zemlje«, nastavio je mladić.

»Ništa nije pomoglo da se tragedija spriječi. Kad smo jednog dana

imali izlaz u grad i prije povečerja se vraćali u vojarnu, na straţi je bio

taj vojnik, koji se zakačio s Francom. Vratio sam se nešto prije Franea.

On se sam vraćao. Kad je prošao rampu i ušao u krug vojarne, onaj na

straţi ispalio mu je metak u leda. Franc je na mjestu preminuo. Čim

sam čuo pucanj istrčao sam iz zgrade i ugledao vojnike koji su se

okupili oko njegova tijela. Iz daljine sam čuo onog koji je ispalio metak

kako govori da je to Franc i zasluţio i da se s neprijateljem novog

poretka mora oštro razračunavati. Neka to bude primjer onima koji

misle drugačije. Kad sam prišao, on je zašutio. Ubrzo nas je deţurni

časnik vratio u naše sobe. Organizirao je odnošenje mrtvog tijela u

ambulantu, a kasnije je odvezen u vojnu bolnicu radi obdukcije. Nama

u vojarni su drugog dana rekli da se radi o nesretnom slučaju i da je

straţar pucao misleći da je netko neovlašten ušao u krug vojarne.

Tvrdili su čak da je tri puta vikao da stane ili će pucati pa kako Franc

nije stao, on je pucao i ubio ga. Navodno nije znao da se radi o vojniku.

A ja znam da je to laţ i da ga je namjerno ubio. Evo gospodo, to je ono

što ja znam o smrti našeg Franca«, završio je svoju strašnu priču

mladić.

Nakon toga Juliški je malo laknulo jer je saznala da je njen sin

ubijen braneći istinu. A ubojica će biti kaţnjen, ako ne od vlasti u što je

sumnjala, onda od Boga koji sve vidi i koji je pravedan. Tako je

započelo istinsko ţalovanje za izgubljenim sinom. Nikada se od toga

nije oporavila, premda je gubitak sina rijetko spominjala. Svaki

spomen na Franca ponovno je otvarao nikad zaliječenu duševnu ranu.

Zato se u kući nikada više nije govorilo o Francu, a njegova slika uvijek

je bila na zidu iznad njenog uzglavlja. Kao da je ţeljela da njegov dobri

duh uvijek lebdi negdje iznad nje i u njenoj blizini.

Ţivot mora dalje. Vrijeme ublaţava bol i nastavlja se sve

uobičajenom kolotečinom. Uskoro je Juliškin mladi sin trebao završiti

zanat za tokara pa će početi zaraĎivati i pomagati obitelji. A moţda se i

oţeni pa će njegova djeca nadomjestiti prazninu u njenoj duši, nakon

gubitka sina. Briga oko male Marine ublaţavala je njezinu tugu.

Djevojčica nije znala što se dogaĎa i kako se ona osjeća pa je veselo

skakutala i smiješila se te je umilnim glasićem dozivala »teta Juliška«.

Još nije znala reći slovo »š« pa je ukućane nasmijavala. I oni su se

meĎusobno počeli nazivati onako kako im je tepala Marina. Unosila je

u kuću radost, sada ne bi ni Juliški odgovaralo da se pojavi Zdravka i

odvede Marinu.

Novi dogaĎaji, nove sreće i nesreće, potisnuli su tragediju koja je

zadesila tetu Julišku i njenu obitelj. Započela je i 1950. godina, a od

njene nećakinje Zdravke ni glasa, kao da je u zemlju propala. Marinu

su odgajali i voljeli. Juliškin suprug se volio igrati s djevojčicom nakon

povratka s posla. Čak joj je izradio ljuljačku u dvorištu njihove kuće.

Bio je talentiran stolarski majstor. Od drveta je sve bio sposoban

izraditi. Tako je djevojčici izradio mali namještaj za njene lutkice,

potom drvene lutke raznih veličina. A Juliška je na svom stroju za

šivanje sašila male haljinice i košuljice za te lutke. Druga djeca su se

rado dolazila igrati Marini jer je ona jedina imala tako lijepe igračke.

Tih godina igračke se nisu mogle kupiti u trgovinama. U početku

razvoja nova drţava nije mogla voditi brigu o tako banalnim stvarima

kao što su dječje igračke. Ipak je bilo puno vaţnijih i potrebnijih

proizvoda. Stoga su igračke mahom izraĎivane u kućnoj radinosti.

Marina je imala sreću jer je njen tetak bio majstor svoga zanata, a usto

njoj jako privrţen. Ponekad je satima trčkarala oko njega, gledajući

kako u njegovim rukama nastaje nova drvena igračka. Nekad nova

lutka, nekad nova kolica, a nekad mali ormarić za njenu drvenu kućicu,

koju je takoĎer izradio njen tetak.

Jednog dana tetak se nije vratio iz pilane u uobičajeno vrijeme.

Juliška se zabrinula za svoga muţa, da mu se nije štogod dogodilo. Bile

su joj poznate priče s pilane kada bi poneki od radnika smrtno stradao

ili ostao invalid bez prstiju ili šake. Kad su se počeli kući vraćati susjedi

koji su s njenim muţem radili na pilani, bila je još zabrinutija. Pitala ih

je što se dogodilo.

»Zar ti nitko nije javio?«, upita njen susjed i nastavi: »Muţa su ti

jutros odveli u milicijskom automobilu. Došao je neki inspektor s

dvojicom milicionara, javili se direktoru, a potom pozvali tvoga muţa

na razgovor. Pola sata nakon toga izveli su ga s lisicama na rukama i

odvezli prema Kutini«.

»Pa zašto su ga odveli? Što je napravio? Vrijedan je majstor i pošten

čovjek? Ne bi on nikome učinio ništa naţao, a sigurna sam niti ukrao«,

počela je jadikovati Juliška, pokušavajući odgonetnuti koji je razlog

njegovu hapšenju.

»Kad su ga odveli počelo se govoriti po pilani da u skladištu

nedostaje puno gotove robe. Nedavno je završila inventura i komisija je

izvijestila direktora da su otkrili manjak robe. A on je to javio

inspektorima koji su odlučili uhapsiti tvoga muţa«, objasnio je susjed o

čemu se govorilo u pilani, nakon što su uhapsili nesretnika.

»Boţe moj, Boţe moj! Što sam to Bogu skrivila da me stalno

kaţnjava? Tko je to podvalio mome muţu? Da je nešto ukrao i prodao

pa valjda bismo nešto imali. A mi ţivimo od one njegove crkavice i

spajamo jedva kraj s krajem. Nadam se da će istina doći na vidjelo i da

će ga uskoro pustiti kući. Ako je nešto ukradeno neka odgovaraju oni

koji su to učinili, a ne on«, nastavila je jadikovati zbog nepravde.

Njenoj nesreći nikad kraja, lako je već bilo kasno, odlučila je otići u

Kutinu i vidjeti gdje joj je muţ. Treba mu odnijeti i najnuţnije stvari.

Kako će bez ičega biti u zatvoru. U putnu torbu spremila je sve što bi

mu moglo zatrebati u slučaju da ga neko vrijeme zadrţe u istraţnom

zatvoru. Kasno uvečer stigla je u Kutinu i pronašla zgradu milicije.

Kod deţurnog na ulazu raspitala se o svom muţu. Uputio ju je kod

deţurnog inspektora. On joj je objasnio da je njen muţ privremeno

uhapšen kako bi ga se ispitalo i kako bi se razjasnile sve okolnosti oko

velike krade drveta u pilani. Dopustili su joj da ostavi torbu sa stvarima

koju su prije toga detaljno pregledali i vratili joj ţilete koje je stavila

unutra kako bi se imao čime obrijati. Nisu joj dopustili da ga vidi. To će

biti moguće kad ga prebace u istraţni zatvor. Otpremili su je kući s

preporukom da se javi za nekoliko dana.

Razočarana što nije vidjela muţa, a još više zabrinuta za sudbinu,

ako njen muţ, jedini hranitelj obitelji bude osuĎen, vratila se s crnim

mislima kući. Čekali su je uznemireni sin i djevojčica koja sa svojih pet

godina nije najbolje razumjela što se dogaĎa s njenim dragim tetkom i

zašto je teta Juliška tako ţalosna. Osjetilo je dijete da se u obitelji

dogaĎa nešto veliko i nešto loše pa se umirila i utihnula. Sjela je u kut i

zagrlila svoju veliku drvenu lutku nadajući se da će ova ţalost brzo

proći, a tetak se vratiti kući i pred spavanje joj ispričati zanimljivu

priču, kako je to činio svake večeri. Ove večeri nije ga bilo. Teta

Juliška joj je rekla neka sama ode u krevet i te večeri zaspala je bez

priče. Tuga i zabrinutost uvukli su se u kuću.

Idućih dana Juliška je često odlazila do istraţnog zatvora noseći

svome muţu sve što mu je bilo potrebno. Nakon nekog vremena

dopustili su joj da ga vidi. Čekala je u jednoj većoj sobi u kojoj je bio

veliki stol i po jedna stolica sa svake strane. Uveli su ga u sobu.

Izgledao joj je oronuo, mršaviji, ispaćen, nesretan i uplašen. Nisu

dopustili da se zagrle već su mogli razgovarati samo preko tog širokog

stola. U sobi je bio jedan od straţara i pazio da sve bude po propisu.

»Kako si? Nedostaje li ti štogod? Što se to dogaĎa? Za što te

optuţuju?«, upitala je Juliška svoga umornog muţa.

»Dobro sam. Ne brini. Optuţili su me za kraĎu drveta iz našeg

skladišta. Nedostaje puno toga pa je šteta velika. Kaţu da sam to ja

učinio, moguće s još nekima koji su radili kod mene u tom skladištu«,

odgovorio je.

»Kako bi to mogao učiniti? Pa mi kod kuće nemamo ništa više od

onoga što smo mogli kupiti od tvoje mizerne plaće«, rekla je Juliška,

nastojeći biti razloţna.

»Što ćemo mi sada ako te osude? Valjda će se objasniti kako je

nestala ta roba i tko je za to odgovoran. A moţda je samo nekakva

zabuna u voĎenju tih papira? Tko zna? Imaju li dokaze da si kriv?«,

upitala je zabrinuto.

»Pokazali su mi dokumentaciju o izlazu gotove robe iz skladišta.

Istina je da sam svaku otpremnicu potpisao, premda ima i nekih za koje

mi se čini da nije moj potpis već da ga je netko krivotvorio«, odgovorio

je, nastavivši: »Nadam se da će se sve to razjasniti. Ja nisam ukrao

ništa. Mislim da su mi mnoge izdatnice podmetnuli na potpis, a robu

prodali za sebe. Znam ja tko je to radio. To su ona dvojica pomoćnika

koji rade sa mnom u skladištu. Rekao sam to istraţiteljima. I njih će

ispitati. A rekao sam im i za krivotvorenje moga potpisa. Kaţu da će

sve papire poslati na vještačenje rukopisa. Vjerujem da će se otkriti da

to nisam ja potpisao«.

»Nema više razgovora. Posjet je gotov. Druţe idemo«, rekao je

straţar, koji je pogledavši na sat, utvrdio da je njihovih deset minuta

upravo isteklo.

Ţalosno je pogledala svoga muţa, a on je gotovo pogrbljen izišao iz

sobe. Ostala je sama prepuštena svojim strahovima za budućnost.

Vratila se kući. Sin joj je završavao praksu, nakon poloţenih ispita za

majstora. Morat će odmah početi raditi. Ali i on

mora ubrzo u vojsku. Ostat će sama s djetetom o kojem se mora brinuti.

Kako će se sama snaći? Koliko li će muţ ostati u zatvoru, ako se ne

dokaţe nevinost? Bila su to pitanja koja su sve više mučila Julišku.

Nakon mjesec dana muţa su osudili na tri godine zatvora. Nije uspio

dokazati da su mu dokumenti podmetnuti, niti da su neki bili

krivotvoreni. Odmah je prebačen u zatvor u Gradišku i počeo s

odsluţenjem zatvorske kazne.

Sedmo poglavlje

Selidba

Juliška je ostala sama i valjalo je odlučiti kako će i gdje dalje ţivjeti. U

Popovači nema gdje raditi, a i za sina nema posla za rad u svojoj struci.

Na nagovor nekih MaĎara, s kojima je njena majka nekada odrţavala

kontakte, odlučila je prodati kuću i preseliti se u Osijek. Ubrzo su joj

prijatelji MaĎari javili da su pronašli za nju malu kuću na periferiji

Osijeka, u Retfali, po povoljnoj cijeni. Otputovala je pogledati kuću i

prije svega potraţiti posao kako bi mogli preţivjeti. Kuća joj se

svidjela, premda je bila manja od dosadašnje. Ne smeta, ionako ih je

zasad samo troje, ona, sin i djevojčica. Posve mala obitelj koja je

navikla na skromnost tako da im neće biti teško ţivjeti i u manjoj kući.

Sin je uspio naći privremeni posao u ljevaonici, a ona u »vešeraju« tj. u

praonici rublja u osječkoj bolnici. Oba posla su teška, ali nema druge

moraju raditi i zaraditi. Nije se plašila posla pralje. Naviknula je na rad,

osobito kad ih je bilo puno u kući. Rublje je prala na ruke barem dva

puta tjedno. Sada će prati bolničko rublje u velikim kotlovima, a potom

ga glačati. To je ionako svakodnevni ţenski posao za koji ne trebaju

škole već vrijedne ruke.

Svakog jutra dizala se jako rano. Priredila bi doručak sinu koji je

ţurio na posao u ljevaonicu. To je vrlo teţak posao, ali momak je

snaţan i mlad pa će izdrţati sve te napore. Osim toga za neko

liko mjeseci mora u vojsku tako da će ostati sama s djevojčicom, a uz to

će morati raditi. Marina je porasla, navršila je pet godina. Njoj bi

ostavljala ono što će obući kada se probudi i na stolu u kuhinji nešto za

doručak. Dijete se moralo samo snalaziti, a ona bi često još za mrklog

mraka odlazila na posao.

Bilo je teško. Stoga je zbog Marine pokušala potraţiti svoju

nećakinju Zdravku. Svi njeni pokušaji da sazna gdje Zdravka ţivi, radi

li, ţivi li s nekim, ima li još djece i slično, ostali su bez odgovora. Nitko

koga je Juliška pitala za Zdravku nije znao ništa o njoj. Kako bi je

pronašla, obratila se i Crvenom kriţu. Oni su imali veliko iskustvo u

traţenju nestalih ljudi nakon rata. Brojni se ljudi nisu vratili svojim

domovima pa je Crveni kriţ, ponekad u suradnji s meĎunarodnim

organizacijama i drugim drţavama, pronalazio nestale ili saznavao što

im se dogodilo. Juliška se nadala da će Crveni kriţ najbrţe pronaći

Zdravku. Prolazili su mjeseci, a ona nije primila nikakvu obavijest o

nestaloj nećakinji. Čak je pomislila da je moţda i otputovala iz drţave.

Kako je počela raditi, a sin napokon otišao u vojsku na dvije godine,

djevojčicu je ostavljala kod susjeda koje nisu radile, a imale su svoju

djecu. Bile su to većinom pripadnice maĎarske nacionalne manjine čija

su djeca meĎusobno govorila maĎarskim jezikom. Tako je Marina kroz

igru učila neki novi, čudan jezik. Čula je doduše da teta Juliška

ponekad razgovara na nerazumljivom jeziku sa svojim susjedama.

Istim tim jezikom govorila su i njihova djeca koju mala Marina nije

razumjela. Ali u dječjoj igri jezične prepreke ne postoje. Nepoznavanje

drugog jezika veći problem je za odrasle, nego za djecu. Bilo joj je teţe

govoriti na tom njihovom jeziku, premda je po potrebi znala reći

poneku rečenicu ili riječ. Što se više s djecom igrala i druţila to je kroz

igru sve bolje razumjela njihov maĎarski jezik.

Nepoznata ţena

Kada bi Marina ostajala kod kuće sama, teta Juliška ju je uvijek

upozoravala da nikog nepoznatog ne pušta u kuću, jer gradom hodaju

Cigani i kradu djecu. Ako nekog nepoznatog pusti u kuću taj bi ih

mogao pokrasti, a nju odvesti zauvijek sa sobom. To je Marinu uplašilo

i strogo se drţala tetinih uputa. Jednog kasnog kišnog prijepodneva,

kad se Marina sama igrala sa svojim drvenim lutkama u kući, začula je

lupanje na stakleno okno ulaznih vrata. Uplašila se i pritajila. Taj netko

tko lupa na vrata sigurno će otići. Srce je djetetu kucalo tako snaţno

kao da će joj iskočiti iz grudi. Lupanje na vratima nije prestajalo. Očito

lupa netko tko zna da je ona kod kuće. Mora otići do vrata i pogledati

tko je to i što hoće. Polako je izišla iz sobe u hodnik i prišla zaključanim

ulaznim vratima. Kroz zamućeno staklo i male zavjese ugledala je pred

vratima neku nepoznatu ţenu. A i ţena je primijetila da se netko u

hodniku miče i prepoznala kretanje djevojčice.

»Marina, jesi li to ti?«, upitala je nepoznata ţena.

Nije odmah odgovorila jer se uplašila kako ta strana ţena zna njeno

ime. Bila je posve sigurna da je nikada do sada nije vidjela. Poznavala

je sve njihove susjede, a sjećala se i onih iz mjesta u kojem su nekada

ţivjeli. Nije se javila nepoznatoj već je i dalje nijemo stajala s unutarnje

strane ulaznih vratiju, sigurna na toj udaljenosti i s ključem u bravi.

»Marina, čuješ li ti mene? Otvori mi vrata da ne stojim vani na kiši«,

traţila je strankinja od djeteta.

»Ne smijem otvoriti vrata. Rekla je teta Juliška da nepoznatim

ljudima ne otvaram vrata«, odgovorila je uplašena djevojčica.

Ţena pred vratima osjetila je strah u dječjem glasu pa je pokušala

objasniti tko je ona i zašto je došla.

»Ne boj se Marina. To sam ja, tvoja majka. Došla sam te vidjeti i

povesti sa sobom«.

Kad je to čula, tek se tada još više uplašila i odlučila nikako ne

otvoriti vrata. Kad je tetu Julišku pitala za svoju majku rekla joj je da

ona nema majke. Njena majka je umrla i zato ona sada ţivi sa svojom

tetom koju voli najviše na svijetu.

»Ja nemam mame. Moja mama je umrla kad sam se ja rodila. Ti nisi

moja mama. Ti sigurno laţeš. Ne ću ti otvoriti vrata. Kada doĎe teta

onda ću otvoriti«, odgovorila je Marina, ostavši tvrdoglavo pri tome da

nikome ne otvara vrata, pa ni ţeni koja tvrdi da joj je mama.

Rekavši to, vratila se u sobu igrati s lutkicama ostavivši nepoznatu

ţenu, koja tvrdi da je njena mama, pred vratima na kiši. Čula je da je ta

ţena doziva, stalno ponavljajući kako joj mora vjerovati da je ona njena

prava mama. Nakon nekog vremena ţenu više nije čula, kao da je

otišla. Marina je bila sretna što nepoznatoj ţeni nije otvorila vrata.

Sigurno će ju teta Juliška pohvaliti što je bila tako dobra i poslušna.

Kasno popodne s posla se vratila teta. Dozvala je Marinu da joj otvori

vrata. Kad je otvorila, ugledala je da pred vratima stoji teta s tom

nepoznatom ţenom koja je tvrdila da joj je mama. Obje su ušle u kuću.

Nepoznata ţena sagnula se i pokušala ju poljubiti. Marina se izmaknula

i potrčala teti u naručje gdje se osjećala zaštićenom. Sa sigurne

udaljenosti pogledavala je nepoznatu ţenu.

»Marina, ovo je tvoja mama«, rekla je teta ono što djevojčica nije

mogla povjerovati.

»Ja nemam mamu. Teta, ti si rekla da je moja mama mrtva. Ja

nemam mamu«, bila je i dalje tvrdoglava u odbijanju ove posve nove

činjenice.

»Dijete moje drago. Mislila sam da ti je majka mrtva. Traţila sam je

posvuda i nisam je uspjela naći. Mislila sam da je mrtva. Ali

ona je sada ovdje. Došla te je vidjeti. Hajde, zagrli svoju mamu!«,

traţila je teta od djevojčice, uvjeravajući ju da je to doista njezina

majka.

U dječjoj glavici stalno je odzvanjalo da je ona ostala bez mame i da

joj je teta jedina osoba koju ona ima na ovom svijetu. Kako da sada

zagrli ovu nepoznatu ţenu koju nikad nije vidjela? Da je to njena prava

mama već bi ona prije bila s njima. Sigurno je ta ţena prevarila i njenu

najdraţu tetu, kako bi je uzela i odvela sa sobom. A ona ne ţeli ići

nikamo od svoje tete. A i tetak bi se brzo trebao vratiti pa će svi

ponovno biti zajedno, tako je rekla teta. Te riječi nikada nije zaboravila

i stalno je očekivala da se to dogodi. Teta ju je posjela u svoje krilo,

pogledala u oči i rekla vrlo ozbiljno:

»Ovo je zbilja tvoja mama Zdravka. Vjeruj mi da nije umrla. A sada

idi k njoj i dopusti da te poljubi. Sigurno se zaţeljela zagrliti svoju

dobru djevojčicu«.

Ohrabrena ovim tetinim riječima nevoljko je prišla nepoznatoj ţeni

koja ju je nespretno zagrlila i poljubila u obraz. Skamenjena, osjećala je

strah i mrţnju prema toj ţeni koja se tek sada pojavila i tvrdi da je njena

mama. Ne treba ju! Što će joj? Neka ide tamo odakle je došla. Njoj je

bilo ljepše ovdje kod tete Juliške bez te ţene, za koju i teta kaţe da joj je

mama. Teta je s nećakinjom otišla u kuhinju razgovarati, a nju su

ostavile igrati se u sobi.

»Zdravka, Zdravka, pa gdje si ti ovih pet punih godina? Niti si

dolazila niti pisala. Pomislila sam da si otišla iz zemlje ili pod zemlju.

Koga god da sam pitala nitko mi nije znao reći o tebi ni riječi. Izgubila

sam svaku nadu da ćemo te pronaći. Kao da si u zemlju propala. Čak

sam se obratila Crvenom kriţu. Obećali su mi pomoći. Morala sam te

pronaći jer mi je jako teško. Pa, gdje si ti sada i što radiš?«, govorila je

teta Juliška, istovremeno ispitivajući i optuţujući ju.

»Nisam se javljala jer mi nije bilo dobro. Otišla sam u Zagreb.

Razočarala sam se ponovno i na nagovor nekih ratnih drugova otišla

ţivjeti u Veliki GrĎevac. Tamo su otvorili zadruţni dućan i gostionicu

gdje radim. Nisam imala uvjete za dijete. Ţivjela sam u maloj

podstanarskoj sobici. Tko bi pazio na nju dok je bila manja? Morala

sam na posao. Često puta moram ostati i do ponoći. Kako bi dijete bilo

samo u kući? Javili su mi iz Crvenog kriţa da me traţite i dali mi ovu

novu adresu u Osijeku. Sada kad Marina ima gotovo šest godina mogla

bi ţivjeti sa mnom. Ionako sam sama«, objašnjavala je Zdravka svoje

razloge zbog kojih se nije javljala.

»Hoćeš mi reći da si sada došla po Marinu i da je vodiš sa sobom u

taj Veliki GrĎevac. A jesi li sigurna da ćeš moći sama s malom. Ona

nije zahtjevno dijete, ali sve ovo jako je za nju uznemirujuće, pogotovo

što smo joj morali reći da su joj roditelji umrli. Moram s njom

razgovarati i objasniti joj novu situaciju. Ne znam kako će to prihvatiti.

Moramo biti jako obazrive da je ne povrijedimo. Ona je navikla na

mene i ukućane. Ja najradije ne bih pristala da je odvedeš. Ali s druge

strane meni je jako teško. Sama sam s djetetom, a svakog dana rano

odlazim na posao i kasno se vraćam. Uskoro će u školu pa se bojim

kako će se sama snaći. Ne mogu joj puno pomoći, a i nemam kada.

Tetak je u zatvoru i treba tamo ostati još dvije godine. Tko zna kada će

dobiti novi posao? Sin mi je u vojsci i strahujem i za njega. Samo da mi

se ţiv vrati. Da mu se ne dogodi ono što i Francu. Rekla sam mu da

nikome ništa ne govori. Neka šuti i sve zadrţi za sebe. Srećom on je

drugačiji«, objašnjavala je Juliška.

»Tko pita dijete hoće li ili neće ići s majkom. Ja sam je rodila i valjda

ja odlučujem o tome. Ići će milom ili silom. Naviknut će se na novu

sredinu i nove ljude. A napokon, mora se naviknuti i na mene. Nema joj

druge!«, govorila je grubo Zdravka.

Zbog njene nesmiljenosti, Juliški se steglo srce. Znala je da je

Marina osjetljiva djevojčica i da je uz nju sretna i sigurna. A sada

uz majku neće više biti tako. Kako će reagirati na tu promjenu? Samo

da se ne povuče u sebe i ne zatvori. To bi moglo ostaviti trajne

posljedice. Morat će joj obećati da će ju posjećivati. Nakon razgovora i

dogovora do dugo u noć, legle su na počinak, koji Juliški nije donio

potreban mir i odmor. Bila je zabrinuta za djevojčicu, ali ju nije mogla

zadrţati uz sebe. Iduća dva dana Zdravka se malo bolje upoznala sa

svojom kćerkom, koje se gotovo više nije ni sjećala. Ostavila ju je u

pelenama, a sada je djevojčica već zrela za školu. Nastojala joj se

pribliţiti. Čak je otišla do obliţnjeg dućana kupiti joj neke bombone ne

bi li je pridobila. A dijete se drţalo po strani i izbjegavalo svaki njen

pokušaj da je primi u krilo. Na kraju je to učinila na silu, kad je Juliška

bila na poslu. Naprosto je natjerala dijete da doĎe do nje, sjedne joj u

krilo i kaţe da će ići s njom. Marina je u strahu od nepoznate i ljute

ţene, za koju je njena draga teta rekla da joj je prava mama, obećala da

će ići s njom. A duboko u sebi se nadala da će njena teta potjerati tu

nesimpatičnu ţenu. Ipak se tako nije dogodilo. Za dva dana njene stvari

su bile spakirane u veliki kartonski kovčeg. Ponijela je svoju najdraţu

lutku, a ostale igračke, koje joj je napravio njen tetak, morala je

ostaviti. Na odlasku se sva u suzama oprostila od tete. Čvrsto ju je

zagrlila i nije se htjela odvojiti od nje. Bojala se ove nepoznate ţene

koju nije voljela, a osjećala je da ni ona ne voli nju. Zdravka je morala

dijete silom odvojiti od tete jer su trebale krenuti na kolodvor. Teta

Juliška je imala loš predosjećaj.

Teţak ţivot

Zdravka je s Marinom stigla vlakom u Veliki GrĎevac. Od

ţeljezničke postaje nije bilo daleko do njene kuće. U jednoj ruci nosila

je kovčeg s kćerkinim stvarima, a u drugoj svoju manju torbu. Marina

je trčkarala uz nju čvrsto drţeći svoju drvenu lutku kao da joj ona

ulijeva sigurnost. A sa strahom je hodala iza ţene koja je trebala biti

njena mama. Teta ju je u to uvjeravala pa je to na koncu prihvatila. Tatu

joj nikada nitko nije spominjao. I za njega su rekli da je umro. Moţda je

ipak ţiv kao i njena mama. Ubrzo su stigle do glavne ulice koja je u

velikom luku zavijala kroz ovo mjesto. Ušle su u prizemnicu u kojoj je

Zdravka imala iznajmljenu sobu i manju kuhinju. Nuţnik je bio

zajednički na kraju hodnika.

»Ovdje ćemo sloţiti tvoje stvari. A ovo je krevet u kojem ćemo nas

dvije spavati zajedno. Bit će nam toplije. Imamo i drva vani u šupi.

Pokazat ću ti pa ćeš svakog dana donositi koliko nam bude trebalo.

Vodu donosimo s bunara u dvorištu. To ću ja donositi kako ti ne bi

upala u bunar ili da te vitlo s kantom ne bi udarilo. Za to si još premala.

U drugom dijelu kuće ţivi obitelj s jednom djevojčicom. Moţete se

igrati zajedno, tvojih je godina. Kasnije ćemo otići k njima da se

upoznate. A sada ću nam pripremiti nešto za jelo. Sjedni tamo na

otoman i igraj se sa svojom lutkom«, sve joj je objasnila Zdravka.

Marina je bez riječi skinula svoj kaputić, kapu i šal te sjela na

otoman. S nepovjerenjem je promatrala majku kako potpaljuje vatru u

kuhinjskoj peći i pristavlja lonac s vodom za juhu. Iz kante s masti

izvadila je komadić prepečenog mesa i podgrijavala u tavi. U kuhinji je

za čas bilo toplo, a iz lonca s juhom pušila se para. Miris hrane omamio

je djevojčicu koja je od uzbuĎenja i umora nakon putovanja zaspala s

lutkom u zagrljaju. Kad je ručak bio gotov, Zdravka ju je probudila.

Postavile su tanjure za jelo i sjele za stol. Marina je malo jela, kao i

obično.

»Večeras moram na posao. Vratit ću se kasno. Ti ostaješ kod kuće, a

ja ću zaključati vrata. Moţeš leći i spavati. A sada idemo do susjede da

se upoznaš s njihovom kćeri«, rekla je Zdravka.

Upoznala je mršavu, blijedu djevojčicu. Dok su njihove majke

razgovarale, Marini je djevojčica pokazala svoje igračke. Niti ona nije

imala puno igračaka. Marini se učinilo da su njene bile ljepše, ali ih je

naţalost morala ostaviti u Osijeku. Predvečer se njena majka spremila

za posao u obliţnjoj gostionici. Gostionica je bila u središtu mjesta, a u

njoj su se u večernjim satima okupljali brojni mještani, uglavnom

muški. Rijetko bi koji momak navratio tamo sa svojom djevojkom.

Muškarci su ţene uglavnom ostavljali kod kuće. One vode brigu o kući

i djeci. A oni bi odlazili u gostionicu gdje se druţilo, pilo, razgovaralo o

aktualnim problemima, poslovima itd. Najveće polemike izazvala je

tema udruţivanja u seljačku zadrugu. Protiv su bili oni s dosta zemlje i

bili su poznati kao bolji gazde, dok su za ulazak bili bezemljaši ili

doseljenici. Zdravka je za šankom slušala njihove razgovore, ali u

njima nije sudjelovala niti se opredjeljivala za neku od strana. Znala je

da to moţe biti opasno, jer su one glasnije koji su bili protiv zadruge

hapsili, optuţivali kao kulake i zatvarali. A svima su ionako oduzimali

imanja, zemlju i šume. Bogatiji su već odavno ostali bez graĎanskih

prava i bili su sretni da su ostali ţivi i na slobodi. A Zdravka je svakom

tko je naručio piće natočila i donijela te uredno naplatila. Neki su bili

dareţljivi pa su joj ostavljali napojnicu, nadajući se da će se tako

dopasti toj slobodnoj, neudatoj ţeni. Medu muškarcima se pričalo da su

ju neki uspjeli zavesti i s njom provesti čitavu noć. Drugi su pak

govorili da se hvale, da su to njihove puste ţelje. Zdravka je bila

predmet razgovora, poţude muškaraca i ogovaranja ţena po mjestu.

Nije se na to obazirala. Samo bi odmahnula rukom i ponosno digla

glavu. A onog tko bi joj se svidio odvodila je u svoju spavaću sobu, bio

on oţenjen ili slobodan. Od muškaraca nije ništa traţila niti očekivala.

Ljudi su slutili da joj se nešto dogodilo, primjećivali su da je

nezadovoljna i svašta su nagaĎali, a mnogi su joj se udvarali. Nije se

obazirala na mnogobrojna udvaranja. Neki od tih udvarača bili su čak

dobre prilike, primjećivala je samo one koji su je podsjećali na njenog

Milana, muškarce koji nisu za njom lomili noge već one bahate i

nadmoćne koji bi ju drsko i s poţudom promatrali sjedeći za svojim

stolom u gostionici. Takvima kao da se osvećivala. Nakon što bi ih

odvela u svoj krevet, odbacivala ih je kao stare krpe, bez ikakva

objašnjenja, čekajući nove ţrtve.

Ţivjela je teško. Plaća je mala, onakva kakva uopće moţe biti u

maloj lokalnoj gostionici u vlasništvu Seljačke zadruge. Neko vrijeme

je radila u zadruţnom dućanu. Nije joj bilo teško svladati trgovački

posao. Bila je pametna i spretna. Traţenu robu brzo je donosila iz

skladišta ili uzimala s polica uz zid i slagala pred kupca. Kupci su bili

zadovoljni njezinom usluţnošću. Prema djeci je bila ljubazna, pa je

poneko dobilo i pokoji bombon ili lizalicu. S njenim radom, ali i

izgledom osobito je bio zadovoljan poslovoĎa trgovine. Bio je to

muškarac desetak godina stariji od Zdravke. I on je neko kratko

vrijeme bio u ratu, ali ne toliko dugo kao Zdravka. Ali, za razliku od

nje, ušao je nakon rata u partiju. Kao viĎeniji mjesni partijac dobio je

mjesto poslovoĎe dućana, premda je po zanimanju bio postolar. Ali tko

je vidio da bivši partizan, a sada komunist, uzima običnim ljudima

mjeru za cipele. Zato si je odabrao mjesto u dućanu. Tako je uvijek

mogao nešto zaraditi mimo svoje plaće, bilo da je skuplje prodavao

neku robu, bilo da je kupce potajno zakidao na vagi. A svakog dana je

bio kod kuće s obitelji. Nije morao raditi noću niti se mučiti na zemlji.

Ipak je on bio poslovoĎa. I ţenu je zaposlio u zadruzi kao spremačicu. I

to je dobro za nekog tko nema nikakve završene škole. Gotovo da je

nepismena, ali prima uredno plaću. Kako se broj stanovnika u mjestu

povećavao tako je i posao napredovao. Bilo ga je sve više i više pa su

drugovi u komitetu odlučili zaposliti jednog pomoćnika. Najavili su

mu da dolazi provjerena drugarica koja je bila aktivna sudionica rata.

Moraju joj pomoći jer je drugarica bez posla, a i neki drugovi s visokih

poloţaja u Zagrebu su nazivali zbog nje. Kad »oni« zovu tada nema

šale. 0 tome se ne raspravlja već se pronalazi traţeno rješenje. I tako je

drugarica Zdravka dobila svoj prvi posao u zadruţnom dućanu, uz

poslovoĎu Slaveka.

Čim se pojavila u dućanu mlada i zgodna ţena, Slavek se raspitao je

li udata, ima li koga, s kim ţivi. Kad je čuo da ţivi sama i da nije udata

počeo je gladiti svoje brčiće »a la Erol Flynn«, ne sumnjajući u svoj

uspjeh da ju osvoji. Pa ipak će oni biti zajedno svakog dana po osam do

deset sati. Radit će i u skladištu gdje treba zaprimati i slagati robu. Pa

zatvoreni u dućanu po nekoliko dana za inventuru. Probudio se njegov

muţjački nagon i već se unaprijed veselio svom uspjehu. Imao je on

iskustva sa ţenama koje su dolazile u dućan kad je bio sam. Svaka je

podlegla njegovim čarima i slatkim riječima. Pa zašto ne bi i ova, za

koju mu je javljeno da dolazi po preporuci »onih« iz Zagreba. Moţda

će biti malo tvrdi orah, ali ima on i za to dobre zube. I tako je Zdravka

počela raditi uz druga Slaveka, ili »gospona Slaveka«, kako su ga

oslovljavale stare ţene koje nisu navikle na oslovljavanje s »druţe« i

»drugarice«. U početku Slavek je nastupao ozbiljno, kao poslovoĎa

koji izdaje zadatke i kontrolira rad svojih radnika. Nenametljivo se

počeo pribliţavati Zdravki s pokojim komplimentom. Svakog dana bio

je sve ljubazniji i dopuštao joj da ponekad i zakasni ili ako ima neke

ţenske tegobe, ode ranije kući. Trudio se oko nje i često joj je davao iz

dućana šećera, brašna, soli pa ponekad i crne kave, svega pomalo.

Vodio je Slavek računa o tome da Zdravki ništa ne nedostaje. Tako je,

po potrebi, otpisivao robu kao »pokvarenu« ili rasutu u transportu i na

druge načine opravdavao manjak. Jer nije on davao samo Zdravki,

morao je donositi i kući kao i prije. Ţena nije smjela primijetiti da čega

nedostaje. Dapače, donosio je i više, kako ne bi posumnjala u Zdravku.

Uz darove Slavek se i udvarao. Premda se Slavek nije sviĎao Zdravki,

djelovao joj je nekako ljigavo i servilno, malo-pomalo ona se počela

osjećati njegovim duţnikom. A i komplimenti su joj godili, jer već

dugo nije ni od koga čula takve riječi. Pa čak prije ni od Milana, o

kojem je još uvijek potajno maštala. I tako je jednog popodneva, kada

su na pola sata zatvorili dućan, pristala s njim voditi ljubav. Obavili su

»to« na vrećama brašna u skladištu. I tako se to ponavljalo gotovo

svakoga dana, sve dok jednom na zaključana vrata nije počela lupati

Slavekova ţena. Čula je da se nešto čudno dogaĎa u dućanu. A i drugi

su pričali da se njen Slavek zaključava s novom trgovkinjom i da bi tu

moglo biti svašta. Ţena je provjerila i doista zatekla njih dvoje

zaključane, zajapurene i bijele od brašna. Leda na Zdravkinom plavom

kaputu kao i Slavekova koljena bili su bijeli od brašna. Ţena je odmah

shvatila o čemu je riječ. Pobjesnila je i prijetila da će otići i odvesti

djecu. Slaveku nije preostalo ništa drugo već da od nadleţnih zatraţi da

drugaricu Zdravku premjeste nekamo drugdje. A preostalo je jedino još

mjesto konobarice u zadruţnoj gostionici. I tako je Zdravkin rad u

dućanu neslavno i naprasno prekinut, a ona se našla u raljama

svakodnevnog ţivota jedne obične gostionice u koju ljudi dolaze

uglavnom kako bi se druţili, napili i eventualno tako polupijani

udvarali konobarici.

U gostionici joj je bilo teţe nego u dućanu. Radilo se u večernjim i

noćnim satima. Morala je slušati dosadne priče pijanih gostiju. Morala

je podnositi dobacivanja svakojakih tipova. A uz sve to, nije više bilo

potrebnih namirnica a i plaća je bila manja. Jedino su je spašavale

napojnice koje bi joj pijani gosti ostavljali. Kad bi došla kući boljele su

je noge, a nije se uspijevala dići iz kreveta nekada i do podneva drugog

dana. Počela je jesti neredovito i nedovoljno a o kvaliteti da se i ne

govori. Smršavjela je, dobila je poneku boru i podočnjake i počela

pobolijevati. S vremenom je postala nekako blijeda. Sad je povremeno

u svoj stan dovodila muškarce. Seksualni odnos bi s njima

»odraĎivala« rutinski, bez ikakvih emocija kao da se osvećuje i

kaţnjava cijeli muški rod. Ujutro bi ih izbacivala iz sobe i gotovo

nikada nije bila s istim duţe vrijeme.

Tako su joj se, kao magla u ravnici, jednolično i dosadno vukli dani,

sve dok jednog dana nije dobila obavijest od Crvenog kriţa da im se

javi. Traţi ju teta Juliška zbog Marine. Dobila je adresu u Osijeku na

koju bi se trebala javiti.

I sada je djevojčica bila ovdje uz nju. Sada se mora brinuti i

o njoj, a nema dovoljno ni za sebe. Ipak, mala će joj pomagati u kući.

Moţda joj bude lakše. Odmah je odredila obveze koje dijete mora

obavljati svakodnevno. Ne moţe dopustiti da dijete ništa ne radi, a da

se ona pretrgne od rada u gostionici pa zatim i kod kuće. Tako je

Marina bila zaduţena da nosi drva i loţi vatru. Morala je i pod pomesti,

a i hodnik oribati. Išla je u dućan a radila je i neprimjerene poslove za

šestogodišnje dijete. Ako bi se poţalila ili posao nije obavila kako treba

dobila bi batine. Kada bi majci ponestalo cigareta, a to bi bilo vrlo često

jer je pušila i po dvije kutije na dan, morala je otići ili u dućan ili noću u

gostionicu, kada majka nije radila. Majka bi je istjerala iz kuće usred

zime u običnoj haljinici i niskim poderanim cipelama. Hodala bi

gotovo bosa po snijegu i plačući ţurila majci po cigarete. Promrzla se

vraćala s kutijama cigareta i potom bi se jedva ugrijala uz peć. Majčina

mrţnja ju je plašila. Nije bila svjesna da majka nju optuţuje za teško

stanje u ovoj selendri. Nije imala kamo. Bila je zarobljenica vlastite

majke koja se nad njom povremeno iţivljavala.

Znala je majka kasno noću, nakon zatvaranja gostionice dovesti

nekog muškarca u njihovu spavaću sobu. Marina bi tada čula stenjanje

majke i nepoznatog muškarca te njihove uzdisaje. Znala je o čemu se

radi, da to njena majka s nekim nepoznatim vodi ljubav. Nije smjela

dati majci do znanja da je budna i da zbog njihovog stenjanja ne moţe

spavati. Nakon takvih noći Marina gotovo da nije progovarala. Majka

bi samo pušila, ispijala kavu, a na ručak bi i zaboravila.

Tuberkuloza

Duboko u sebi je bila očajna neuspjelom vezom s Milanom i

neţeljenim djetetom. Iscrpljivala se i uništavala neurednim ţivotom

koji je uzimao danak. Pobolijevala je sve češće, od kroničnog pušačkog

bronhitisa do teške upale pluća. S Marinom je bilo sve teţe. Nije se

mogla pridrţavati liječnikovih uputa, jer je pritiskalo siromaštvo.

Kad je Marina bila u sedmoj godini i upravo pred polaskom u školu,

Zdravka se ozbiljno razboljela. Premda je bilo ljeto, počela je kašljati

nekako drugačije, dublje. Preko noći se znojila, a temperatura je uvijek

bila blago povišena. Jednog dana, nakon teškog kašlja, uočila je u

iskašljanoj sluzi tragove svjeţe krvi. Bez apetita, jako je smršavjela.

Osjećala je slabost i stalni umor. Liječnik je odlučio uputiti je na

rendgensko snimanje pluća i na pregled kod specijalista za plućne

bolesti. Izrazio je sumnju u moguću tuberkulozu pluća, a to bi bilo

opasno za nju, a i dijete koje bi bilo izloţeno pogibeljnoj zarazi.

Zdravka je ostavila Marinu kod

susjede i krenula u Bjelovar. Odjel za plućne bolesti i tuberkulozu

nalazio se u bolnici u posebnoj zgradi koju su svi zvali Villa Maria.

Tako je pisalo na pročelju te jednokatnice. Tu je bio odjel i sobe za

bolesnike. Stari iskusni doktor pregledao je Zdravku pomoću

rendgenskog aparata. Primio je Zdravku rukama u hladnim rukavicama

i počeo je okretati lijevo-desno. Potom je podizao i spuštao pokretnu

ploču na kojoj je promatrao njena pluća.

»Udahnite duboko i zadrţite dah. Tako, da. Ne disati. Ne još

disati«, govorio je stari doktor pomičući njen grudni koš.

Zabrinuto je kimao glavom i konstatirao tuberkulozu pluća. I to

najteţi oblik. »Vidim kaverne iz kojih iskašljavate. Ovo je jako opasno

stanje i za vas ali i za one oko vas«.

»Imate li djece?«, upitao je.

»Da, imam sedmogodišnju djevojčicu. Ali ona je zdrava. Doduše

mršava je jer slabo jede. Nema apetit, ali je inače zdrava«, odgovorila

je Zdravka zabrinutom doktoru.

»Nema odlaganja. Stanje je jako ozbiljno. Morate odmah ostati u

bolnici. Srećom dobili smo dobre lijekove protiv tuberkuloze pa se

danas ta bolest moţe liječiti. Dakle, ostajete ovdje na liječenju«,

zaključio je doktor.

»Ali doktore kod kuće sam ostavila dijete samo. Moram otići i

dogovoriti tko će se brinuti o maloj. Moţete li mi reći koliko će po

prilici dugo trajati liječenje?«, upitala je uplašena Zdravka.

»Liječenje će potrajati mjesecima. Moţda ćete nakon toga morati

više mjeseci provesti u sanatoriju u planini kako biste se do kraja

oporavili. Morate računati na barem godinu dana liječenja i boravka po

zdravstvenim ustanovama«, pojasnio je doktor postupak i trajanje

liječenja ove inače smrtonosne bolesti, pa dodao: »U redu. OtiĎite kući.

Riješite smještaj djeteta na duţe vrijeme pa se vidimo za nekoliko dana

na odjelu. Krevet vas čeka. Opasno je da se krećete meĎu ljudima jer ih

moţete zaraziti. A opasno je i za vaše zdravlje. Ovo je zadnji čas da

počnemo s liječenjem«.

Zdravka je izišla iz Ville Marie sva ošamućena onim što je čula. Nije

ni slutila koliko je ozbiljna njena zdravstvena situacija i koliko je blizu

smrti. Osjetila je ona da joj je jako loše i da je sve slabija i nemoćnija,

ali da je tako ozbiljno nije mogla ni sanjati. Vlakom se vratila u Veliki

GrĎevac i odmah započela s pripremama za put u Osijek. Objasnila je

Marini da će neko vrijeme morati ostati kod tete Juliške i da će tamo

poći u školu. Tamo će vjerojatno završiti prvi razred, a ona će doći po

nju čim ozdravi. Marina je slutila da

je majka zabrinuta za svoje zdravlje i shvatila da se mora dugo liječiti.

Zbog putovanja u Osijek bila je sretna. Ponovno će vidjeti svoju tetu

Julišku, a moţda i druge ukućane. Čekaju je i njene igračke koje nije

mogla ponijeti sa sobom. Zbog ovog naglog preokreta, bila je radosna.

Igrat će se ponovo s djevojčicama iz susjedstva. Znala je da će joj kod

tebe biti ljepše nego s mamom.

Idućeg jutra već su bile u vlaku za Osijek. Stigle su popodne u

gradsko predgraĎe i lako pronašle kuću u kojoj je ţivjela teta Juliška.

Nisu se stigle javiti. Pismo bi dugo putovalo, a drugog načina da se javi

gotovo da i nije bilo. Da je poslala telegram moţda bi on izazvao

nepotreban strah i zabrinutost, pa se Zdravka nije ni javila. Znala je da

je teta kod kuće. Kako su se primicale njihovoj ulici u Retfali tako je

djevojčica prepoznavala kuće, drveće, dućan i sva ona mjesta na

kojima se nekada bezbriţno igrala. Sada je bila potištena i ozbiljnija.

Pred kućom je potrčala, otvorila dvorišna vrata i uletjela u kuću.

Ulazna vrata bila su otvorena što je bio znak da je netko u kući. Bez

daha je utrčala u kuhinju. Za stolom je sjedilo njih troje. Njena najdraţa

teta Juliška, tetak i njihov sin. Kad su ugledali Marinu koju nisu

očekivali, ostali su bez daha. Prva se snašla Juliška i sagnula se kako bi

joj djevojčica utrčala u naručje. Snaţno ju je zagrlila i pridigla, ljubeći

je po obrazima.

»Draga moja Marina. Draga moja djevojčice. Kako si samo narasla.

A gdje je tvoja mama?«, upitala je teta Juliška.

»Vani je. Ja sam dotrčala, a ona ide za mnom. Evo je«, rekla je

djevojčica pokazujući na vrata na kojima se toga časa pojavila njena

mama.

»Boţe, Zdravka kako si blijeda. Što ti je? Da nisi bolesna?«, upitala

je zabrinuto teta, ugledavši Zdravku ispijenu s velikim podočnjacima

oko umornih očiju.

»UĎi u kuću. Sjedni i odmori se. Evo upravo jedemo pa nam se

pridruţite«, pozvala je Juliška svoje gošće za stol.

I drugi ukućani izljubili su djevojčicu. Marina je tetka gotovo

zaboravila. Nije ga vidjela tri godine koje je proveo u zatvoru. Sjele su

i Zdravka je rekla teti da ima tuberkulozu i da mora na duţe liječenje.

PrinuĎena je dijete ostaviti kod njih. Nema gdje drugdje. Napokon, s

njima je odrasla i provela prvih pet godina svoga ţivota. »Evo kako

vam se svima veseli«, primijetila je Zdravka. Teta nije imala što reći.

Nećakinja je ozbiljno bolesna. Naravno da će pomoći djevojčici, koja

im je svima prirasla srcu. Kad ju je s tugom otpratila iz svog doma,

dugo je i često razmišljala je li dobro postupila što je uopće traţila

Zdravku.

»Budi bez brige. Marina će ostati kod nas. Sada mi je lako. Tetak se

vratio i uskoro počinje raditi kao radnik u drvnoj industriji. A ovdje je i

moj sin. On već radi u ljevaonici i dobro zaraĎuje. Sada nam je lako s

tri plaće u kući. I ja sam ostala na svom poslu. Nekako sam se ovih

godina naviknula na moje pralje u vešeraju. Čak su mi dali i malo lakši

posao. Sada na stroju glačam bolničke plahte i jastučnice. To nije

teško. Eto, ne brini za malu. Idi na liječenje i ozdravi što prije.

Dobro je da Marina ima tetu koja ju tako voli, pomislila je Zdravka.

Marina se već igrala s djevojčicama i svojim vršnjakinjama iz

susjedstva. Prisjetila se i tih čudnih riječi i jezika kojim su one govorile.

Ipak gotovo sve je razumjela. Ponovno je imala svoje igračke koje su je

čekale na istom mjestu gdje ih je i ostavila kada je prije dvije godine

otišla s majkom u nepoznato. 0 majci više nije razmišljala. Kao da je i

nije bilo. Ponovno je bila u svom pravom i jedinom domu. Majka je

ostala s ukućanima razgovarati i o liječenju, ali i o tetku koji se

nedavno vratio iz zatvora. Tetak je vidno propao. Mršav, upalih obraza,

prerano ostario, frfljajući pri govoru zbog izgubljenih prednjih zuba.

Sutradan rano ujutro Zdravka se oprostila ovlaš zagrlivši svoju kćer,

više radi ukućana.

»Budi dobra teti. Slušaj sve i dobro uči«, rekla je te se uputila iz kuće

prema makadamskoj cesti.

Kad je doputovala, javila se u bolnicu, kako joj je rekao doktor

Kern. Obukla je bolesničku spavaćicu, dobila bolnički svjetloplavi

ogrtač i počelo je njeno dugotrajno liječenje. Istog dana uzeli su joj krv

i mokraću. A danima je svakog jutra morala iskašljavati u staklenu

plitku posudu. To su odmah odnosili na bakteriološki pregled da utvrde

uzročnike tuberkuloze. Ako otkriju bacile u sputumu, kako su govorili

za njenu iskašljanu sluz, tada je njeno stanje teţe i zahtijeva duţe

liječenje. Ubrzo je puno saznala o toj teškoj i opasnoj bolesti. U tih

nekoliko dana vidjela je da ljudi s tuberkulozom umiru. Umirali su i

mladi ljudi, oni njenih godina, a stari pogotovo. Srećom ima lijeka,

kako je nedavno rekao doktor. Nakon nekoliko dana, u vrijeme vizite,

rečeno joj je da je naţalost »BK pozitivna«, što je značilo da izlučuje te

vraţje klice iz pluća. Bolest je jako ozbiljna i toliko uznapredovala da

joj je oštetila dio pluća i tamo napravila prave rupe. Na to je doktor i

mislio kad je rekao da ima kaverne. Ponovno su je dijaskopirali, kako

joj je objasnila sestra koja ju je vodila na rendgenski pregled. Nakon

pristiglih nalaza svih pretraga započeli su s liječenjem. Svakodnevno je

dobivala pojačanu i kvalitetnu hranu. Bilo je tu obavezno i pola litre

mlijeka. A uz svu tu hranu dobivala je ogromnu količinu lijekova. Tri

puta dnevno morala je progutati po nekoliko desetaka tableta. Od njih

je imala mučninu i ţelučane tegobe. Ali to su bili ti čudotvorni i

moderni lijekovi kojima se liječi i tako teški oblik tuberkuloze pluća,

kakav je imala Zdravka.

U bolnici je ostala pet mjeseci. Potom su svi nalazi ponovljeni.

Osobito su pratili prisutnost bacila, uzročnika bolesti. Napokon su joj

priopćili da su zadnja tri rezultata na uzročnika bolesti ostala negativna,

što znači da su se kaverne zatvorile, tako da će biti otpuštena iz bolnice.

Treba mjesta za nove bolesnike jer je ova bolest jako proširena u

pučanstvu. Njena dokumentacija poslana je na neku komisiju koja će

odlučiti o tome je li potrebno nastaviti s liječenjem u nekom od

planinskih sanatorija. Nakon tjedan dana rekli su joj da je komisija

odobrila nastavak liječenja u Brestovcu na Medvednici, iznad Zagreba.

Vozilom hitne pomoći odvest će je u Brestovac, čim jave da ima

slobodno mjesto.

Za tjedan dana bila je u već Brestovcu. Ponovno je nakon dugog

vremena vidjela Zagreb. Doduše, samo se provezla njegovim ulicama

na putu prema Medvednici. Ipak joj je srce zaigralo kad je vidjela

poznate ulice i vizuru grada koja se isticala s Medvednice. U

Brestovcu, na gotovo tisuću metara nadmorske visine, uvjeti su takvi

da je povoljna klima za oporavak oboljelih od tuberkuloze. Saznala je

da je ovaj sanatorij izgradio doktor Deţman za svoju najveću ljubav,

poznatu zagrebačku glumicu i ljepoticu Ljerku Šram. Ta mlada ţena je

takoĎer oboljela od tuberkuloze i pred više desetljeća umrla na rukama

svoga oboţavatelja, upravo ovdje.

Ponovno je prošla čitav niz pretraga uključujući dijaskopiju. Hrana

je ovdje bila još bolja i kvalitetnija i obilnija negoli u bjelovarskoj

bolnici. Tuberkulozni rekonvalescenti šetali su se po okolnim

breţuljcima, sjedili i kartali za okruglim stolovima na verandi lječilišta,

izleţavali se u leţaljkama na terasi ispod borova, popodne dugo

odmarali u svojim sobama, a navečer slušali muziku s radija ili

gramofona. Srećom, imali su puno ploča s kojih se razlijegala glazba

po čitavom lječilištu. A donosili su im svakodnevno novine. Bila je tu

Borba i Vjesnik i poneki tjednik za ţene s prilogom o modi. Zdravka se

potpuno uklopila u ovaj usporeni ritam ţivljenja i oporavka. Nikome se

nigdje nije ţurilo. Valja čekati na potpuni oporavak od teške bolesti.

Ponekad bi nekog od rekonvalescenata ponovno prebacili u bolnicu u

Rockefellerovu ulicu ili na Jordanovac. Neki su se vraćali, neki

umirali. Zdravka se osjećala sve bolje i bolje. Vratila joj se zdrava boja

u obraze. Izgubila je one ruţne podočnjake, a i bore su nestale. Dobila

je na teţini i naučila je dobro kartati belu.

Zbog dugog boravka, u lječilištu su se raĎale ljubavi. Bilo je čak i

sklopljenih brakova. U tih bolesnika znalo se da je pojačan libido zbog

stalno blago povišene tjelesne temperature. Bio je to poznat i dobro

opisani fenomen za koji se smatralo da nastaje zbog utjecaja

temperature na funkciju mozga, a doktori su govorili o poznatom

utjecaju na libido pacijenata. I stoga ljubav nije bila rijetkost u tijeku

oporavka. To nitko nije zamjerao. Bili su to uglavnom mladi ljudi

ţeljni paţnje i ljubavi, a izbačeni iz svoje svakodnevice. I Zdravka se

na kratko zainteresirala za jednog mladog profesora povijesti i s njim

provela nekoliko ugodnih mjeseci. Uglavnom te su ljubavi trajale

koliko i boravak i oporavak u lječilištu.

Nakon osam mjeseci boravka u Brestovcu, Zdravki su priopćili da je

potpuno ozdravila. Na rendgenskim snimkama vidjeli su se samo

plućni oţiljci, poput nekih sjena. Rečeno joj je da s uzimanjem lijekova

mora nastaviti još neko vrijeme i da se redovito svaki mjesec mora

javljati na kontrolu u Bjelovaru. S otpusnim pismom i kovčegom sa

stvarima, napokon obučena kao svaka druga ţena, krenula je natrag u

svoj Veliki GrĎevac. Za svoga boravka u Brestovcu, premda nedaleko

Zagreba, nikada nije potraţila Milana. Sada ga je gotovo zaboravila.

Moţda ne baš sasvim, ali svakako je promijenila svoje stavove prema

njemu i nije mu više zamjerala kao nekada. Ţivot joj je poprimio novi

smisao. Shvatila je kako se ţivot samo u času moţe pretvoriti u

ništavilo. Upravo je iz jednog takvog izašla oporavljena.

Povratak u ţivot

Zdravka se odmorila u svom stančiću nekoliko dana. Ionako nije još

spremna za posao. Dobila je duţe bolovanje. Spremila se i otputovala k

teti u Osijek. Obići će tetu i svoje dijete i dogovoriti što dalje. Marina je

krenula u drugi razred osnovne škole. Bilo bi dobro da taj razred završi

u istoj školi, a potom će je prebaciti k sebi u Veliki GrĎevac. Teta se

obradovala dobrom izgledu svoje nećakinje. Bilo je očito da je

ozdravila. Vratila joj se boja u lice, a i nekadašnja vedrina. Ono čega se

Zdravka nije nikada odrekla bile su cigarete. Doduše, malo je smanjila

pušenje. Kad je Marina ugledala svoju majku nije joj veselo potrčala

ususret već se stisnula uz svoju tetu. Ovakva Marinina reakcija

iskusnoj ţeni nije promakla. Ipak je ohrabrila dijete riječima:

»Marina, daj mami poljubac. Došla nas je posjetiti. A vidim da ti je

donijela i vrećicu bombona. Daj, nemoj biti srameţljiva«.

Rekla je to znajući da se ne radi o srameţljivosti već o strahu da će ju

majka ponovno odvesti sa sobom. Na tetino nagovaranje, nesigurnim

korakom, otišla je u zagrljaj majci. Majka ju je poljubila u obraz i dala

vrećicu s bombonima. Marina se zahvalila i otišla u drugu sobu

nastaviti s pisanjem domaće zadaće. Bila je marljiva učenica. Teta je s

ponosom odlazila na roditeljske sastanke i tamo slušala o Marini samo

pohvale. Bila je to nagrada za njen trud. Doduše, nije joj ona ništa

pokazivala oko zadaća ni pomagala pri učenju. To je povremeno činio

njen sin, kad djetetu nešto nije bilo jasno. A Juliška je osigurala topli

dom u kojem je Marina uţivala i nije više htjela odavde otići.

Teta i njezina nećakinja ostale su u kuhinji razgovarati. Zdravka je

pričala kako je ozdravila, kako joj je bilo u bolnici i kasnije u lječilištu.

Najvaţnije je da je ona sada zdrava. Razgovarale su i o Marininoj

budućnosti. Zdravka se sloţila s Juliškinim prijedlogom

da dijete završi drugi razred ovdje, a potom neka prijeĎe u novu školu.

Znala je teta da česte promjene sredine i škole nisu dobre za dijete. Bila

bi šteta da ne nastavi s dosadašnjim uspjesima. Dogovorile su da se

Marina tek krajem ljeta vrača majci u Veliki GrĎevac. I tamo ima dobra

osnovna škola pa to ne bi trebao biti nikakav problem. Moţda bi

Zdravka mogla dobiti i neki bolji posao. Rekla je teti kako je rad u

gostionici jedan od uzroka njene bolesti. Svoje drugove će zamoliti za

neki bolji, mirniji posao. Ima medicinsku dokumentaciju o svom

ozbiljnom zdravstvenom stanju, gdje je istaknuto da je nuţna promjena

radnog mjesta. Vjeruje da će drugovi pronaći najbolje rješenje. A i

samohrana je majka i to se mora uzeti u obzir. I sve tako redom

Zdravka je slagala argumente koji bi trebali pridonijeti pronalaţenju

boljeg radnog mjesta. Samim tim će i Marini biti bolje. Imat će više

vremena za nju. Teti Juliški sve je ovo zvučalo uvjerljivo i dobro. Često

je ovih godina pred odlazak na počinak molila Boga da pomogne ovom

djetetu i njenoj majci. Čini se da su njene molbe uslišane. Mala dobro

uči, majka joj je ozdravila, dobit će bolji posao i tako bi sve trebalo

krenuti nabolje.

Zdravka je kod tete ostala tjedan dana. Uţivala je u tetinoj

maĎarskoj kuhinji. Oprostila se od ukućana, izljubila Marinu, obećavši

da će u ljeto doći po nju kako bi se prilagodila na novu sredinu.

Predstoji joj potraga za boljim radnim mjestom. Kako je bila u

partizanima, a njeni drugovi su na vaţnim poloţajima, njezin problem

mogu riješiti jednim telefonskim razgovorom. Stoga se za nekoliko

dana uputila u Zagreb. Otići će do direktora drţavne pošte. On bi joj

mogao pomoći. Srećom je ostala u vezi s prijateljicom Marijom, koja je

u nekoliko navrata dolazila k njoj u lječilište. Marija se udala, rodila

dječaka i sada ţive u svom stanu na Kustošiji. Ima njenu adresu, pisat

će joj i najaviti svoj dolazak. Treba joj nekoliko dana da obavi sve što je

nakanila u Zagrebu. Vjeruje da će kod prijateljice naći privremeni

smještaj. Na svoje pismo dobila je ubrzo odgovor. Marija se veselila

njezinu dolasku.

U Zagreb je stigla za lijepa proljetnog dana 1954. godine. Od

Črnomerca do Kustošije odvezla se autobusom. Nije bilo teško pronaći

prijateljičinu kuću. Bilo je popodne pa je u kući zatekla samo Mariju s

djetetom. Bio je to momčić koji je veselo trčkarao zatvorenim

dvorištem. Marija joj se jako obradovala. Nakon što je Zdravka

ostavila svoje stvari u gostinskoj sobi, prijateljice su sjele na terasu

kuće uz čaj, gledajući u zelenilo dvorišta.

»Drago mi je da te vidim zdravu«, rekla je Marija.

»Znaš, kad sam prvi put bila kod tebe u Brestovcu nisi dobro

izgledala. Uplašila sam se za tebe. A sada, ponovno si ona ista Zdravka.

Baš mi je drago zbog toga«, nastavila je radosna da u svom domu moţe

ugostiti prijateljicu iz rata.

»Kad se Ivan vrati s posla moţemo svi zajedno otići u grad«,

predloţila je.

»I ja se jako radujem ovom susretu. Znaš da ti ne bih smetala da se

ne radi o vaţnoj stvari. Morala sam doći u Zagreb. Otići ću do nekih

naših drugova i porazgovarati. Moram ih opet zamoliti za neki lakši i

bolje plaćen posao, ipak bila sam ozbiljno bolesna, a tu je i Marina. I

ona će biti ponovno sa mnom od jeseni, čim završi ovaj razred. Jako je

dobra učenica«, govorila je Zdravka prijateljici.

Uz čaj i čavrljanje o svemu i svačemu vrijeme je brzo prolazilo.

Stigao je i Ivan s posla. Upoznali su se. Ivan nije bio s njima u

partizanima. Za vrijeme rata bio je u jednoj od dalmatinskih brigada.

Sada radi u jednom graĎevinskom poduzeću, kao inţenjer. Ivan je

nešto na brzinu pojeo. Spremili su se i uputili u grad, kako je Marija

predloţila. Autobusom, a potom tramvajem, stigli su na Trg Republike.

Prošetat će Zrinjevcem, a zatim sjesti u neki restoran. Ovom

nenadanom odlasku u središte Zagreba najviše se veselio njihov sinčić.

Skakutao je izmeĎu majke i oca koji su ga drţali za ručice i povremeno

dizali u zrak kako bi »preletio« tramvajske tračnice. Proveli su ugodnu

večer u prisjećanju na ratne dane i razgovarajući o svojim daljnjim

planovima. Ivan je predloţio Zdravki da ostane kod njih i preko

nedjelje pa da svi odu na izlet u Maksimir. Nije kanila ostati tako dugo

kod njih da ne smeta. Mislila je obaviti razgovore zbog kojih je došla i

vratiti se svojoj kući, ako onaj iznajmljeni stančić moţe uopće nazivati

svojim domom. Zapravo, pravog doma nije imala više od deset godina.

Zbog nesreĎenog samačkog ţivota stalno je lunjala uokolo. Pristala je

ostati još koji dan. Razloga za slavlje bit će osobito ako uspije riješiti

svoj problem. A to će znati za koji dan samo da naĎe drugove na

poloţaju. Kasno uvečer vratili su se u Kustošiju. Zdravka je pomalo

zavidjela svojoj prijateljici na sreĎenom obiteljskom ţivotu. Bilo je

očito kako se Marija i Ivan vole i poštuju. To je njoj nedostajalo. Stalna

i stabilna veza s muškarcem koji bije poštovao i volio, kao i ona njega.

Prije nego je zaspala razmišljala je o svom ţivotu i o tome hoće li joj se

ikada sreća osmjehnuti.

Idućeg jutra ponovno se uputila u središte grada, pa prema upravi

pošte. Javila se portiru i objasnila s kim ţeli razgovarati.

»Drugarice, imate li dogovoren s drugom direktorom sastanak?«,

upitao je stariji čovjek koji je sjedio u odori poštara na ulazu u glavnu

zgradu.

»Nemam dogovoreno. Ali, molim vas da me najavite kod direktora.

Sigurno će me primiti«, odgovorila je Zdravka.

Stari portir okrenuo je broj na telefonu, pričekao čas i rekao:

»Ovdje je jedna drugarica koja ţeli k direktoru zbog nekog

razgovora. Kaţe da nema najavljeno ali da će je direktor sigurno

primiti«, rekao je u slušalicu.

Malo je slušao a potom rekao:

»Kaţe tajnica da vas danas direktor ne moţe primiti na razgovor jer

čitav dan ima vaţne sastanke. A mora otići i na komitet.

Trebate kod nje ostaviti podatke i razlog dolaska pa će vam ona

zakazati vrijeme za sastanak.«

»Ali ja moram do direktora čim prije. Ne mogu čekati danima. Ja ne

ţivim u Zagrebu. Što da radim?«, zavapila je Zdravka.

»Najbolje da odete na treći kat, treća vrata desno. Tamo je tajnica pa

se dogovorite«, uputio ju je vidjevši da je u nekoj nevolji.

Na velikim drvenim, bijelim vratima isticala se sjajna mjedena

pločica s titulom direktora i njegovim imenom. Bio je to njoj poznati

čovjek koji joj je svojevremeno obećao dobar posao ovdje na pošti u

Zagrebu. Valjda će joj i sada moći pomoći. Ušla je ohrabrena u veliku

prostoriju u kojoj je za svojim uredskim stolom sjedila tajnica. Bila je

to mlaĎa osoba, obučena u svijetli kostim pripijen uz tijelo. Na nogama

je imala lagane cipele s visokom petom. Zdravka se predstavila i

objasnila zašto je došla. Rekla je i da je već svojevremeno bila na

razgovoru kod direktora koji joj je obećao posao, ali da su je ţivotne

okolnosti odvele na drugu stranu. Objasnila je i to da je za nju

intervenirao nitko drugi već taj i taj drug. Spomenuto ime omekšalo je

stroge crte tajničina lica. Odmah se počela drugačije ophoditi prema

Zdravki. Zapisala je njeno ime i ugovorila sastanak za sutra. Zdravka se

zahvalila i krenula prema vratima. U tom času u sobu uĎe direktor.

Pogledao je ovlaš prema Zdravki i upitao tajnicu:

»Što treba ova drugarica?«

»Ţeli razgovarati s vama. Kaţe da ste već jednom razgovarali,

doduše odmah iza rata. Zakazala sam sastanak za sutra, druţe

direktore«, odgovorila je mlada ţena.

Direktor tek sada bolje pogleda ţenu koja je ţeljela s njim

razgovarati. Prepoznao ju je. Za nju je svojevremeno intervenirao

njegov prijatelj iz UDBE.

»Pa gdje si ti ţeno boţja? Nestala si sve ove godine. Jesmo li se

dogovorili da ćeš doći raditi k nama? Što je bilo s tobom? Hajde

ulazi u moj ured«, rekao je Zdravki i primivši je pod ruku naprosto

ugurao u svoj veliki ured.

Prije nego je zatvorio vrata za sobom rekao je tajnici neka mu sada

nitko ne smeta i neka im donese čaj. Razgovarali su gotovo pola sata.

Direktor je saslušao Zdravku, pokazao je razumijevanja za njezine

nevolje i molbu za bolji posao u Velikom GrĎevcu. Odmah je dao

nalog tajnici da sazna koga od zaposlenika imaju u poštanskom uredu u

Velikom GrĎevcu. I dok su oni razgovarali uz čaj tajnica je javila

traţene podatke. Lakše bi mu bilo zaposliti je ovdje u Zagrebu. Ovdje

je puno zaposlenih i svaki čas je netko na bolovanju ili odlazi u

mirovinu. A tamo je njih troje, šef pošte, poštar i sluţbenica na šalteru.

Malo je razmislio i odlučio:

»Evo, ovako ćemo Zdravka. Ti kod tajnice ostavi molbu za posao sa

svojim podacima. Istakni da si za vrijeme rata bila vezistica i da imaš

veliko iskustvo. A ja ću razmisliti kako riješiti tvoj problem i naći

najbolje rješenje za tebe. Nisi ti bilo tko i nisi godinama bila u šumi da

bi te sada tvoji drugovi zaboravili. Budi malo strpljiva i dobit ćeš

obavijest na kućnu adresu. Eto, dogovorili smo se. Da, još nešto. Jesi li

srela nekog od svojih drugova iz brigade? Koliko čujem redovito se

sastaju u »Vinodolu«. Ako ţeliš otiĎi tamo i podsjeti se na ratne dane.

Siguran sam da će im biti drago da te ponovno vide«, rekavši to

direktor je ustao iz velike fotelje, srdačno se rukovao sa Zdravkom i

uputio je svojoj tajnici da kod nje ostavi molbu.

Iz uprave pošta Zdravka je izišla kao na krilima. Još uvijek se

drugovi meĎusobno poštuju. Još uvijek se drţi do toga tko je bio u ratu,

a ne do onoga tko je ovdje po zagrebačkim stanovima i grijao svoje

dupe, dok se ona smrzavala po slavonskim i moslavačkim planinama.

Odšetala je do središnjeg trga i odlučila produţiti do restorana

»Vinodol«, u obliţnjoj ulici. Moţda tamo zatekne koga od poznatih

drugova iz brigade. Moći će se onako indirektno raspitati i o Milanu.

Voljela bi znati što je s njim i kako izgleda. Ušla je u restoran kroz

veliko dvorište. Ovdje su već bili postavljeni stolovi sa suncobranima,

jer je vrijeme bilo lijepo. Za šankom je ugledala nekolicinu ljudi. Nije u

prvi mah nikoga prepoznala jer je sa jarkog sunca ušla u nešto mračniju

prostoriju. Odjednom netko od prisutnih zaviče:

»Zdravka, pa jesi li to ti? DoĎi ovamo da te bolje vidimo. Ljudi pa

ovo je naša Zdravka. Tko bi te očekivao ovdje?«, rekao je glas iz sjene

i prišao Zdravki raširenih ruku.

Prepoznala je druga iz brigade. Izljubio ju je i zagrlivši doveo medu

ostale koji su stajali uz šank. Tek tada je Zdravka počela prepoznavati

ostale koji su se okupili oko nje i počeli se s njom rukovati i ljubiti.

Doista su to bili njeni drugovi iz rata. Pokušala je meĎu njima

prepoznati jedno njoj osobito vaţno lice, ali Milana ovdje nije bilo.

»Što ćeš popiti? Mala daj našoj ratnoj drugarici pelinkovac, kao i

nama još jednu rundu. Moramo nazdraviti našoj Zdravki. Pa nismo te

vidjeli od kraja rata. Pričaj, gdje si, što radiš, jesi li se udala?«, pitali su

je okupljeni.

Bila je to nenadana navala već zaboravljenih emocija zajedništva i

sigurnosti meĎu provjerenim ratnim drugovima. Obradovala se i

ponešto im rekla o sebi. Ono loše nije spominjala, kao niti svoju tešku

bolest, ali je rekla da je došla ovamo traţiti pomoć za bolji posao i da će

sve biti u redu.

»Sigurno te zanima što je s Milanom«, rekao je jedan od drugova.

»Dolazi i on ovamo, doduše ne redovito. Oţenio se pa ga je ţena

dobro stisnula i nikamo ga ne pušta. Znaš da se on oţenio, zar ne?

Moţda još i doĎe. Već ga dugo nije bilo. Lijep je dan pa moţda i

navrati. Mi ćemo ionako ovdje biti još barem jedan sat. Ostani s nama u

društvu. Evo naručit ćemo i prţene lignje. Ovdje

su odlične«, nastavio je i konobaru dao znak da donese nekoliko

porcija, a uz to i vina.

Zdravka ničim nije odala koliko joj je stalo do toga da ponovno vidi

Milana. Nije ţeljela da se o tome priča kad ode. Ali ostat će s njima

dokraja, pa ako Milan doĎe dobro, a ako ne opet dobro. Sjeli su za stol

i nastavili s razgovorima. Drugove je zanimalo sve što se dogaĎalo u

posljednjih desetak godina. Kako vrijeme leti. Pa već je toliko vremena

prošlo od završetka rata. Svaki je ponešto rekao o sebi, kako se snašao,

što radi. Većina je bila u mirovini. Milan još radi. Kad ima vremena

navrati ovamo na čašicu vina i girice. I dok su oni tako čavrljali,

nabadajući čačkalicama iz ovala komadiće prţenih lignji, te zalijevali

dobrim dalmatinskim vinom, na ulaznim vratima restorana pojavi se

Milan u odori. Nije odmah uočio da za stolom uz drugove sjedi

Zdravka. Ušao je brzim korakom glasno pozdravljajući sve prisutne,

traţeći od konobara da mu donese čašicu šljivovice. Tek kad je bio

gotovo uz sam stol prepoznao je Zdravku koja je tiho ustala.

»Boţe, Zdravka. Pa tko bi rekao da ću te danas ovdje zateći? Koliko

se dugo nismo vidjeli«, rekao je prišavši joj da ju zagrli.

Ponašao se kao da se ništa meĎu njima nije dogodilo, i kao da su se

slučajno razišli i ponovno sreli. Nazdravio je svima i sjeo meĎu

drugove, uz Zdravku. Ukratko je ispričao nekoliko novosti i potom

predloţio Zdravki da na čas sjednu sami za drugi stol. Imali su oni o

čemu razgovarati. Drugovi su razumjeli tu njihovu ţelju. Sjeli su za

susjedni stol. Tek tada je Zdravka uočila da Milan ima prve sijede vlasi

i bore oko očiju. Bio je mršav i nekako ozbiljniji. Ali i dalje vrlo

šarmantan i naočit muškarac. U Zdravki su se odmah pobudili

nekadašnji osjećaji. Kao da je zaboravila kako je olako ostavio nju i

njihovu djevojčicu. Bila bi mu spremna oprostiti, ali sada je kasno.

Milan je već neko vrijeme oţenjen. Doduše, s tom ţenom nema svoje

dijete.

»Pričaj mi kako ţiviš. Gdje si sada? Kako je dijete? Je li moţda mala

ovdje s tobom u Zagrebu? Rado bih je vidio«, ispitivao je Milan.

Sve mu je ispričala, o svojoj bolesti, o Marini, kako je dobra učenica

i da će od ove jeseni biti ponovno zajedno u Velikom GrĎevcu. Ako

ţeli moţe ih posjetiti. Ostali su u razgovoru još jedan sat, dok su

drugovi već napuštali restoran i odlazili svojim kućama. Pozdravljali su

se sa Zdravkom pozivajući je da ponovno navrati ovamo. Njih dvoje

ostali su još neko vrijeme u tihom razgovoru da bi se rastali kao stari

drugovi, rukujući se na izlazu iz restorana. Milan je otišao na svoju

stranu, a Zdravka, jedva prikrivajući svoje uzbuĎenje, na drugu, prema

Kustošiji. Vozeći se tramvajem, prebirala je po sjećanju i vagala svaku

riječ koju je čula od Milana. Ţeljela je u njima prepoznati ţaljenje što

nije ostao uz nju. Nije uspjela pronaći pravu riječ koja bi joj potvrdila

njene ţelje. Milan je bio odmjeren u razgovoru i jako se trudio pazeći

da ne pobudi stare osjećaje, iako je obećao da će ih jednom posjetiti i

upoznati svoju kćer. Poznajući Milanovu nepouzdanost nije tome baš

povjerovala. Ako doĎe dobro, a ako ne opet dobro. Shvatila je da

povratka na staro više nema. Svatko od njih ţivi svoj ţivot i u njemu

nema mjesta za onog drugog. Davno se već pomirila s tom činjenicom.

Ovaj nenadani susret samo ju je nepotrebno uznemirio i probudio njene

stare osjećaje.

U nedjelju su krenuli na izlet u Maksimir. Marija je u košaru sloţila

pečeno pile. Ispekla je i kolače. Ivan je u naprtnjači nosio nešto za

okrjepu i deku na kojoj će sjediti. Tramvajem su prošli s jednog na

drugi kraj grada i izišli na stanici kod nogometnog stadiona. Uz ulaz u

park Maksimir stajali su prodavači s licitarskim srcima i drugim

medičarskim proizvodima. Iz jednog kotla pušio se dim iz kuhanog

graha s kobasicama, a za drugim štandom ljudi su se naguravali oko tek

ispečene kotlovine. Ispred restorana sjedili su brojni šetači ispijajući

krigle piva. A mala djeca skakutala su uokolo promatrajući ljude u

čamcima kako veslaju obliţnjim jezerom. Mala druţina s Kustošije

prošetala je pored vidikovca i uputila se prema livadama uz spomenik

na tisuću godina hrvatskog kraljevstva. Srećom nova vlast nije mogla

uništiti spomenik jer je to zapravo bilo brdo načinjeno od zemlje iz

različitih dijelova Hrvatske. Sjeli su u sjenu velikog hrasta. Ivan je

raširio deku, a Marija je izvadila pribor za jelo i prireĎenu hranu.

Proveli su ovdje gotovo čitavo popodne. Predvečer vratili su se do

restorana »Švicarska kuća«. Ivan je popio čašu dobrog vina, a dječak i

ţene sok u boci s kuglom na vrhu. Sretni su se vratili kasno kući.

Idućeg dana Zdravka se zahvalila na gostoprimstvu i otputovala. Bila je

zadovoljna svojim dolaskom u Zagreb. Nadala se da će njen problem s

poslom biti uskoro riješen. Vidjela je svoju prijateljicu i upoznala

njenog muţa i dijete. Srela je i Milana. A izlet i šetnje ovim velikim

gradom bili su joj vrlo ugodni. Na sve to je gotovo zaboravila proteklih

godina.

Novi posao

Po završetku školske godine stigla je Zdravka u Osijek po svoju

kćer. Prisjetila se teta Juliška kako je Marina bila tuţna djevojčica

nakon što je provela nekoliko godina uz svoju majku. Ovdje, kod nje,

ponovno je ţivnula i ni po čemu se nije razlikovala od druge djece iz

susjedstva. Imala je brojne prijateljice s kojima se veselo igrala kad nije

imala školskih obveza, a osobito sada kad su počeli školski praznici.

Sigurno joj se neće svidjeti majčina ideja da ponovno ide ţivjeti s njom

u ono malo mjesto. Od tamo je nosila u sebi puno ruţnih uspomena i

bilo je to za nju traumatično iskustvo. Kad se ponovno pojavila njena

majka, znala je da je

došlo vrijeme da napusti tetinu kuću. Tako joj je teta Juliška rekla.

Moći će se vratiti na školske praznike, ali u školu mora ići tamo kod

mame. Zdravka je ostala nekoliko dana. Teta je inzistirala na tome da

se malo zbliţe. Predugo je nije bilo i dijete se odviklo od nje. Uz sve to,

Juliškinom oku nije promaklo da u Zdravke nema nikakvih majčinskih

osjećaja, a Marina majku izbjegava. Kod tete je Marina imala sretno

djetinjstvo. Puno se igrala svojim lutkama. Tetak joj je pravio igračke

tako da su Marinine bile najljepše igračke u naselju.

U trenutku rastanka Juliški se stegnulo srce od tuge, i zbog sebe i

zbog Marine. Odlazak nije mogla spriječiti. Ovog puta ponijele su dva

velika kovčega s Marininim stvarima i brojnim igračkama. Marina ih

nije ţeljela ostaviti. Dugo su se opraštali. Ni tetak nije mogao

suspregnuti suze koje su tekle niz ogrubjele obraze, premda ga je teta

pogledavala oštrim pogledom. Marina mu je, da ga utješi, rekla:

»Nemoj plakati, vratit ću se brzo«.

Nije mu preostalo drugo nego se osmjehnuti. Teta Juliška dugo ju je

grlila i stiskala uz sebe ne bi li joj prenijela dio ljubavi koju je namjerno

prikrivala. I tako je Marina ponovno otišla iz njihovih ţivota, a oni su u

njenom ostavili neizbrisiv trag, nadomjestivši joj majčinu ljubav. Kad

je stigla u Veliki GrĎevac, Marina se brzo prisjetila svih susjeda,

dućana, gostionice, glavne ulice i djevojčice u susjedstvu, koja je

narasla jednako kao i ona. Postepeno se vratila u nekadašnji ţivotni

ritam. Ponovo su je čekale obveze koje je pred nju postavljala majka.

Krajem ljeta dogodila se velika promjena. Marina je krenula u treći

razred s djecom koju nije poznavala, a nije poznavala niti novu

učiteljicu. Trebat će joj vremena da se navikne na novu sredinu.

Govorila je nekako drugačije od druge djece u ovoj školi, oteţući neke

glasove onako kako se govori u Osijeku. Djeca

su joj se rugala. Učiteljica ih je ponekad morala opominjati kad su

govorili oponašajući njeno otezanje u govoru. Marina se kući vraćala

uplakana i povrijeĎena. Govori drugačije od druge djece, a kad je bila

kod tebe u Osijeku svi su govorili jednako. Zašto je to tako i zašto joj se

djeca rugaju? Mogla bi se i ona rugati njima. I njoj se činilo da i oni

neke riječi izgovaraju drugačije, gotovo smiješno. Ali nije. To je

potrajalo gotovo do kraja polugodišta. Postepeno je prestalo jer je

Marina počela poprimati govor ovoga kraja. A djeca su našla neku

drugu ţrtvu. Uvijek je bilo zlostavljača, ali Marina se nikada nije

pridruţila onima koji su se izrugivali drugima.

Zdravki je stiglo sluţbeno pismo iz uprave drţavnih pošta. Bilo je to

u ranu jesen te godine. Sa zebnjom je otvorila kovertu kako bi pročitala

sadrţaj. Još uvijek je bila na bolovanju, ali je doktor Kern ocijenio da se

dobro oporavila i da mora na posao. A nije joj bilo svejedno na koji

posao. U gostionicu se ne ţeli vratiti. U dućanu još je uvijek Slavek koji

bi je rado primio natrag, ali je protiv toga njegova ţena. A ona je jača

od svih drugova iz partije. Ostala je pošta, ali tamo su mjesta

popunjena. Što li piše u ovom pismu iz uprave pošta? Brzo je pogledom

preletjela dokument na kojem je pisalo velikim slovima »rješenje«, a

ispod toga je pisalo njeno ime, da se prima u stalni radni odnos na

mjesto sluţbenice na šalteru u poštanskom uredu u Velikom GrĎevcu.

U obrazloţenju se navodi da je analiza rada ureda pokazala kako za

ured postoji potreba rada u dvije smjene tako da se zbog povećanja

obima posla otvara novo radno mjesto. Dakle, primljena je u poštu za

sluţbenicu na šalteru. Dalje je stajalo da radni odnos počinje prvog

listopada, a da se drugarica Zdravka prije toga mora javiti voditelju

poštanskog ureda. Na kraju je bilo naznačeno da je to isto rješenje

dostavljeno i onima u Bjelovar i ovdje u Veliki GrĎevac.

Odmah se spremila i s rješenjem uputila u poštanski ured. Tamo ju

je dočekala mrkog pogleda sluţbenica koja je do sada sama radila

prijepodne.

»Gdje mogu naći voditelja ureda?«, zapitala je Zdravka namrgoĎenu

sluţbenicu.

»Šef je u svojoj sobi. Ima posla«, odgovorila je drsko sluţbenica.

Ne mareći za njen drzak ton, jednostavno je pokucala na njegova

vrata i ušla. U sobi je sjedio čovjek kojeg je poznavala i s kojim se u

prolazu pozdravljala. Napokon, GrĎevac je malo mjesto u kojem je

svatko znao svakoga, barem po viĎenju. Šef se digao od stola i čvrsto

rukovao sa Zdravkom. Znao je da je ranije radila u dućanu, a potom u

gostionici. Čuo je ogovaranja o njenoj vezi sa Slavekom i o

muškarcima koje je odvodila u svoju sobu. Ali za njega su to bila

seoska naklapanja i ogovaranja zavidnih ţena, a još više uvrijeĎenih

muškaraca čije udvaranje je odbila. Pokazao joj je rukom da sjedne, a

on je sjeo nasuprot njoj.

»Dobila sam rješenje o prijemu na posao. Nadam se da ste i vi to

dobili«, rekla je.

»Dobili smo rješenje. Sve je u redu. Potpisao je to naš generalni

direktor. Ja ću organizirati rad šaltera u dvije smjene, a radit ćete i

svake druge subote ujutro. Pretpostavljam da vam voĎenje

dokumentacije i svega drugoga na šalteru nije poznato. Stoga ćete

prvih mjesec dana raditi u istoj smjeni s našom Dragicom. Ona će vam

sve pokazati. Nije to nikakav problem i ne trebate se ustručavati. Ako

nešto zapne obratite se meni pa ćemo to riješiti«, bio je ljubazan u

nastojanju da na lijep način prihvati novu sluţbenicu.

Znao je on da Zdravka nije dobila taj posao na lijepe oči, već da se

radi o debeloj vezi. U rješenju se spominje analiza rada šaltera i

povećan obim poslova. Doduše, on je uvijek u svojim izvještajima

napuhavao rad u ovom uredu, kako bi opravdao svoje radno mjesto. A

sada je to netko iskoristio i otvorio još jedno. Nije mogao protusloviti

jer bi radio sam protiv sebe. Osim toga dobro je znao da je Zdravka bila

u ratu i da je sigurno poznavala drugove na visokim poloţajima. Očito

se njoj ne treba zamjerati. Bio bi dovoljan jedan poziv nekoga iz vrha i

da ga maknu, a nju postave na njegovo mjesto. Danas nitko ne pita za

naobrazbu. Najvaţnije je da li si bio u ratu ili nisi. A on je čitavo

vrijeme bio ovdje u svom poštanskom uredu. Doduše, znaju drugovi da

je pomagao partizanima i koristio poštanske veze za prenošenje

obavijesti. Ali sve je to bilo konspirativno i moţda su to drugovi

zaboravili. Mora biti oprezan. A to što Dragica pomalo puše na dolazak

nove sluţbenice, to će on već riješiti. Neka bude sretna da radi, jer i

njena obitelj ima »putra« na glavi. Tko zna gdje je njen stric završio?

Bio je u zapovjedništvu zdruga u Bjelovaru i povlačio se prema Austriji

kad su partizani oslobodili Bjelovar. Bolje neka se pokrije ušima po

glavi i šuti. Vremena su još uvijek opasna i teška, a posao sluţbenice je

dobar i siguran. Radi u toplom uredu i redovito prima plaću, pa je svaka

drskost vrlo opasna. Osobito prema drugarici Zdravki. Rekao je da mu

dostavi potrebne dokumente kako bi popunio podatke za novu

sluţbenicu i kako bi na vrijeme primila plaću. Plaća se dobiva

unaprijed, za svaki mjesec. Znači da već sada mora raskinuti radni

odnos u zadruzi i dostaviti mu traţenu dokumentaciju kako bi s

dolaskom na posao primila prvu plaću. Ljubazno su se pozdravili a on

ju je ispratio otvorivši joj vrata svoga ureda. To nije promaklo budnom

oku Dragice koja je upravo preuzimala neki paket. Zdravka je prošla

pored ljudi koji su stajali u redu pred šalterom, pozdravljajući se s

poznatima. Napokon, njen problem je riješen. Drţavna sluţba, mirniji

posao, lakši posao, bolje plaćen posao, normalno radno vrijeme. Bila je

zadovoljna.

Proslava Dana pobjede

Zdavka je počela raditi. Brzo je naučila sve tajne šalterskog

»zanata«, premda je Dragica osjećala netrpeljivost prema novoj

sluţbenici to je vješto prikrivala. Ipak se bojala njenih veza tamo

»gore«, a na moguće posljedice upozorio ju je šef. Očito se ne treba

zamjeriti novoj sluţbenici, kad i šef pokazuje respekt. Stoga je svoje

mišljenje zadrţala za sebe i htjela ne htjela morala joj sve pokazati.

Uskoro je Zdravka radila posve samostalno u svojoj smjeni, jedan

tjedan ujutro, drugi popodne. Bila je zadovoljna uvjetima rada, a i

plaćicom koja je redovito prije prvog u mjesecu stizala u platnoj

vrećici. Napokon da i ona osjeti sigurnost drţavničke sluţbe. Marina je

uredno pohaĎala školu i brzo se uklopila u novu sredinu. Mjesto nije

bilo veliko i svi su se manje-više poznavali, pa tako i djeca. Kući je

donosila dobre ocjene i Zdravka je nije ni na što morala prisiljavati.

Marina je bila samostalna i na nastavu je uvijek išla spremna.

U proljeće 1955. godine stigao je Zdravki poziv na proslavu desete

obljetnice pada fašizma i pobjede revolucije. Odrţati će se u Podgariću

početkom svibnja. Veselila se ponovnom susretu s drugovima iz

moslavačkih brigada. Svakako će otići. Poziv su vidjeli i drugi u pošti i

već razglasili uokolo kako je pozvana na proslavu. A ona je to s

ponosom isticala. U Podgariću je okupljena prva partizanska skupina u

Moslavini. Šef pošte, kao stari planinar, ispričao joj je sve što je znao o

tom kraju. Vidno je ţalio što i on nije dobio pozivnicu, a kako bi kad

nije bio tamo kad je trebalo. Rekao joj je da se u neposrednoj blizini

nalazi više srednjovjekovnih utvrda: Garić grad, Košuta grad, Jelen

grad, Bršljanovac, i Marić grad. Posebno se ističe Garić grad, koji se

nalazi iznad Podgarića. Jednog dana donio je u ured i enciklopediju iz

koje je pročitao Zdravki da se Garić grad prvi put spominje u 12.

stoljeću

kao sjedište ţupe, a utvrdu da je sagradio ban Stjepan Šubić. Turci su

osvojili i zapalili Garić grad, samostan i crkvu 1544. Ostale su

ruševine. I tako je Zdravka, prije negoli je otišla u to malo mjesto, bila

dobro informirana o njegovoj prošlosti. 0 novijoj povijesti mogla je

govoriti Zdravka. Ionako se slavi pobjeda nad fašizmom, a ne nad

Turcima. Nije to komentirala naglas da ne raţalosti šefa.

Organiziranim prijevozom iz Garešnice stigla je podno Moslavačke

gore i desetak kilometara udaljenog Podgarića. Bivši borci su se počeli

prikupljati dolazeći iz čitave drţave. Ima ih posvuda. Neki su u

mirovini, a drugi su na vaţnim vojnim i drugim poloţajima. Prijavila se

kod organizatora koji je imao popise i raspored drugova po

postrojbama. Uputili su je kamo mora otići. Tamo će naći svoje iz

brigade. Otišla je do mjesta koje je bilo označeno za pripadnike njene

brigade. Odmah je počela prepoznavati drugove s kojima je provela

nekoliko godina u ratu. Srdačno su se pozdravljali spominjući neke

dogaĎaje i bitke kroz koje su prolazili. Prisjećali su se i poginulih

drugova. Nakon okupljanja i formiranja postrojbi počela je proslava.

Čitavo vrijeme iz snaţnog razglasa orile su se brojne partizanske i

borbene pjesme: »Ide Tito preko Romanije«, a potom »Budi se istok i

zapad«, pa sve do »Marjane, Marjane« i »Kolo druga Tita«. Uhvatili se

drugovi i drugarice ispod ruku i na velikoj, prostranoj livadi zaplesali

kolo. Kao nekada. Mnogi su se prisjetili slavnih dana. 0 tome je

govorio izaslanik druga Tita drug Đuro Pucar-Stari, prvoborac ovog

kraja. Prije njegova govora svirala je drţavna himna »Hej Slaveni«.

Nakon svakih nekoliko riječi druga Starog bivši partizani gromoslavno

su pljeskali. Povremeno se čuo glas iz mase:

»Ţivio drug Tito. Ţivjela Komunistička partija Jugoslavije«.

»Ţivjela«, odgovaraju okupljeni u jedan glas.

Govor su nastavili predstavnici društveno političkih organizacija,

poput Komunističke partije, Saveza sindikata, Saveza boraca

NOR-a, predstavnica AFŢ-a, predstavnik Sabora Hrvatske. Usred

govora čuo se ponovno onaj isti glas iz mase:

»Dolje narodni neprijatelji. Dolje izdajice svoga naroda«.

»Dolje!«, odgovaraju okupljeni u jedan glas.

Po završetku programa organizator je pozvao sve drugarice i

drugove na druţenje i ručak. Uz grah s kobasicom i slaninom čulo se

»Oj Mosore, Mosore« i »Konjuh planino« da drugovima podigne

borbeni duh kao u vrijeme rata.

Sjela je Zdravka medu svoje drugove. Ovdje su svi. Od

zapovjednika, političkog komesara do drugih iz zapovjedništva njene

postrojbe. Drug komesar je sjeo pored nje i uz grah zapodjenuo

razgovor.

»Drago mi je da te vidim. Dobro izgledaš. Kako je tvoje dijete?

Čujem da si dobila posao na pošti. Javio mi je direktor da je to riješeno.

Bila si kod njega. Što nisi navratila i k meni? Imali bismo o čemu

razgovarati«, govorio je komesar pregrizavši kuhanu kobasicu.

Zdravka mu je odgovarala na pitanja i zahvalila na pomoći oko

dobivanja posla u pošti. Znala je da je njegova riječ zadnja. Ta on je

član Republičkog komiteta KPJ i član predsjedništva CKKPJ.

Predloţio joj je da ude u redove partije. Zasluţila je. On će urediti da je

pozovu iz mjesnog komiteta na razgovor. Ovaj prijedlog Zdravka nije

mogla odbiti. To je doţivjela kao iskazanu joj čast. Potvrdila je da će se

pozivu odazvati. I dok su oni tako nastavili s razgovorom uz čašu vina

ugledala je kako im prilazi Milan u časničkoj odori s tek dobivenim

činom majora. Pozdravio se s drugovima i sjeo odmah do nje. Do sada

je bio medu predstavnicima 10. korpusa koji su pozvani na ovu

proslavu. Uostalom i on je u početku rata kao pravi Moslavac bio u

moslavačkoj postrojbi, a potom zbog izvanrednih rezultata u svom radu

prebačen u Korpus.

»Čestitam na činu majora. Zasluţio si to već puno ranije«, rekla mu

je.

»A meni je drago da te ponovno vidim. Nadam se da si dobro.

Nisam još dospio posjetiti tebe i Marinu. Da se upoznamo. Sigurno je

već velika curica«, odgovorio je veselim glasom.

»Ako ţeliš moţeš doći k nama i upoznati Marinu. Ona ni ne zna da

postojiš. Misli da si umro. Drugačije joj nismo mogli objasniti zašto

ona nema svoga tatu. A sada će teško razumjeti da se otac pojavio.

Morat ću je pripremiti za susret s tobom. Ako budeš doista dolazio

molim te javi mi se prije. Sada je to barem lako. Nazoveš poštanski

ured i dobit ćeš me«, nastavila je s prijekorom u glasu.

Bila je u pravu. Nazvat će ju. Milan se morao pridruţiti drugovima

iz Korpusa s kojima je došao na proslavu. Srdačno se pozdravio s njom

i bivšim komesarom te ostalim drugovima i otišao.

Na kraju proslave sudionici su se vratili svojim autobusima i krenuli

u gradove iz kojih su pristigli, obećavši da će se ponovno sresti za šest

godina, kada će se slaviti dvadeset godina od početka oruţane borbe

protiv fašizma i domaćih izdajnika. Zdravka se s pjesmom drugova u

autobusu vratila u Garešnicu i odmah produţila u Veliki GrĎevac. U

dvorištu kuće našla je Marinu kako se igra s drugom djecom. Javila se

susjedi da je stigla kući,

Susreti s ocem

0 ocu majka nikada nije govorila Marini. Ona je mislila da je njen

otac umro, i da ga zato nikada nije upoznala. Nema ga i kao da nikada i

nije postojao. Kad je Marini bilo 12 godina najavila joj je majka da će

ih posjetiti Milan, njen otac. Bila je zbunjena. »Kakav sad otac, kad ga

ona nema«, začuĎeno se pitala djevojčica. Majka joj je to pokušala

nekako objasniti, kao i to da nikada i nije sudskim putem zatraţila da ju

prizna kao svoju kćer, i tako je to ostalo neraščišćeno. U očekivanju tog

susreta Marina je bila nervozna. Nije znala kako bi se ponašala. Da li da

neznancu poleti ususret i zagrli ga? Da li da ga poljubi u obraz ili da mu

samo pruţi ruku i predstavi se? Koliko dvojbi oko toga susreta. Ipak je

s nestrpljenjem očekivala vidjeti svoga oca. Stigao je u njihovo malo

mjesto. U početku se osjećala nesigurnom u njegovoj blizini. Ubrzo je

predloţio da njih dvoje malo prošetaju pa da odu negdje sjesti kako bi

se bolje upoznali. Bila je jako uzbuĎena. Prošetati s roĎenim ocem

središtem ovog malog mjesta i sjediti s njim u gostionici. Takvu priliku

do sada nije imala. Ponosno je koračala sitnim dječjim koracima pored

naočitog muškarca s prvim sjedinama u lijepo začešljanoj kosi. Imao je

pravilne crte lica, čak lijepe. Na sebi je nosio svjetlosivo odijelo i

kravatu. Doimao se pravim gospodinom koji dolazi iz velikog grada. Ili

se to njoj samo činilo, jer napokon bio je to njen otac. Čak joj je i ruku

stavio preko ramena, pa su tako prošetali središnjom ulicom ovog

mjestašca. Osjećala se jako sretnom. Vjerojatno nitko nije bio sretniji

od nje. Znao je razgovarati i ponašati se kao pravi svjetski čovjek.

Riječi su mu bile melem za dječje srce. Premda joj nije na dar ništa

donio, nije bila razočarana. Ništa ionako nije od njega očekivala, samo

da ga vidi i s njim razgovara. Ni od koga nikada nije dobivala poklone,

osim od tete i tetka, pa to nije očekivala ni od stranca, makar to bio i

njen otac. Bilo joj je dovoljno što joj je posvetio svoje vrijeme i što je s

njom razgovarao kao s odraslom osobom, kao sa svojom kćeri. Ipak joj

je otac nedostajao. To je sada počela shvaćati, kad je bila uz njega. Bilo

joj je ugodno čavrljati s njim o svemu i svačemu, a ponajviše o školi i

njenim ţeljama i planovima. Čak štoviše, na koncu pozvao ju je da ga

posjeti u Zagrebu i da će joj on pokazati grad. Bila je opijena njegovom

slatkorječivošću i obećanjima. Svaku riječ je upila i upamtila te ih

nebrojeno puta ponavljala kad je on otišao. A otišao je prebrzo, kao što

je nenadano i došao.

Sada se osjećala napuštenom. Majci nije prepričavala o čemu su to

razgovarali, ali je sebi morala priznati da su je očeve riječi kao i njegov

odnos prema njoj oduševili. Osvojio ju je. U njenim dječjim očima bio

je velik, pravi otac koji ju je pozvao i k sebi u Zagreb. Nakon nekog

vremena shvatila je da se njen otac ne misli javiti ni kraćim pisamcem,

a ni običnom razglednicom. Kako je naglo i nenajavljeno ušao u njen

ţivot tako ga je naglo i bez razloga napustio. A ona se nadala i toliko

toga izmaštala. Čak je poţeljela da njen otac ţivi s njom i s majkom.

Primijetila je da je majka ljubazna prema ocu i da ga ne mrzi, bez

obzira na to što ih je davno napustio i nije se javljao, a kamoli brinuo o

njima. A zašto je sada došao nije joj bilo jasno. Nitko ga nije zvao. S

vremenom Marina je prestala svakodnevno razmišljati o svom ocu

kojeg je tek jedanput vidjela. Kako je vrijeme prolazilo, a od njega niti

glasa, počela se ljutiti na njega. Kako joj to moţe činiti? Prvo je došao,

premda ona to nije traţila, a sada se ne javlja kad ga ona treba. U

dječjoj glavi pravi košmar.

Kad Marina više nije bila djevojčica već pomalo buntovna

petnaestogodišnjakinja, majka joj je najavila da će putovati u Zagreb, u

posjet prijateljici. Ostat će tamo nekoliko dana. Ponovno su joj se

vratile u misli slike susreta s ocem. Htjela ga je posjetiti. Pa on ju je

pozvao. Rekao je da doputuje k njemu i da će joj pokazati Zagreb.

Obećao je. Dao joj je svoju adresu pa će ga potraţiti. Sigurna je da će

joj se veseliti, kao što se veseli i ona. Ponovno se sjetila jedinog njihova

susreta i sigurnosti koju je osjetila uz svog oca. Ţeljela je da se taj

osjećaj vrati i da nikada ne iščezne. Ubrzo su otputovale u Zagreb.

Smjestile su se kod majčine prijateljice iz ratnih dana. Imala je lijep

stan. Dovoljno mjesta za veliku obitelj,

a u njemu samo njih troje. Marina je poţeljela odmah potraţiti oca.

Majka se izvlačila govoreći kako ona ne moţe ići s njom jer ne ţeli

sresti Milanovu ţenu. I tako je djevojčica odlučila sama potraţiti oca u

tom velikom gradu. Majčina prijateljica joj je objasnila kako će doći do

adrese na kojoj je ţivio njezin otac. Bila je to 1960. godina kada je malo

tko imao telefon u kući. Tako se Marina nije mogla najaviti svome ocu

koji bi je dočekao i izveo u grad. Lako je našla ulicu i zgradu u kojoj je

ţivio. Premda malo uplašena, prišla je vratima na kojima je pisalo ime

njena oca i pozvonila. Čula je kako netko prilazi i vrata se naglo

otvoriše. Na njima je stajala nešto krupnija ţena začuĎena pogleda.

»Što trebaš?« upitala je Marinu ne znajući tko je djevojka pred

njenim vratima.

»Traţim svoga oca«, odgovori Marina. »Došla sam mu u posjet«.

»Kakvog oca? Nema ovdje tvog oca!«, odgovori odrješito ţena

pretpostavljajući tko je ta djevojka pred njenim vratima. Znala je

odmah da je to Milanova kći, koju ona nikada nije vidjela.

»Došla sam posjetiti svoga oca Milana koji ovdje ţivi«, odgovori

djevojka.

»Milana nema kod kuće«, uzvrati ţena i pred nosom joj zalupi vrata

svoga stana.

Marina je još neko vrijeme stajala pred vratima zbunjena i

uvrijeĎena. Ništa nije učinila toj ţeni, a ona joj pred nosom zatvara

vrata, i ne ţeli s njom razgovarati niti je pustiti u kuću. PovrijeĎena

postupkom ove ţene i ţalosna što nije našla oca krene niz ulicu prema

gradskom autobusu, kojim je malo prije stigla. Tek nekih stotinjak

metara od kuće naleti na oca. Odmah ga je prepoznala. Isto sivo

odijelo, ista kravata, isti osmjeh kad ju je ugledao, samo malo više

sjedina u kosi. Zagrlio je Marinu, kao da ju je očekivao i kao da susret

nije slučajan. Zagrlio je djevojčicu i

predloţio da sjednu u obliţnju gostionicu. Tamo će u miru

porazgovarati. Posjedili su sat-dva. Djevojčica je ponovno bila očarana

svojim ocem, njegovim šarmom i njegovim čvrstim obećanjima da je

sada više neće napustiti. Nakon ipak uspješnog susreta s ocem vratila

se majčinoj prijateljici sretna, gotovo zaboravivši na grub doček očeve

sadašnje ţene. Ona joj ionako nije bila vaţna. Vaţno je bilo da joj je

otac obećao ponovne susrete.

Posjet Zagrebu završio je prebrzo tako da se više nije vidjela s ocem,

a čeznula je za tim. Vratila se s majkom u njihovo malo mjesto i

nastavila ţivjeti kao i ranije. Otac se nije nikada javio. Znala je da iza

svega stoji ta opaka očeva ţena koja ga sprječava da je pozove k sebi.

Kako bi je inače otac zaboravio nakon onih obećanja koja joj je dao?

Marina je sebi u glavi stvorila idealnu sliku oca kojemu moţe vjerovati

i koji je nikada neće iznevjeriti. Ali, nakon nekog vremena otac se

samo javio majci pismom u kojem je poslao slike na kojima je on s

Marinom, a slikao ih je neki očev poznanik prigodom njihova zadnjeg

susreta. Te slike Marina je čuvala kao najveće blago.

Selidba

Pri kraju Marininog osmog razreda osnovne škole majka joj je

najavila da razmišlja o odlasku iz Velikog GrĎevca. Marina bi trebala

nastaviti sa školovanjem u nekoj srednjoj školi, a ovdje nema niti

jedne. To znači da bi svakog dana morala putovati u Bjelovar. To je

grad s više različitih srednjih škola i Marina moţe sama odabrati u koju

će se školu upisati. Zdravka se obratila zamolbom upravi PTT-a da joj

pronaĎu radno mjesto u nekom poštanskom uredu u gradu u kojem će

se njeno dijete moći upisati u srednju školu. Nije traţila odreĎeni grad,

već onaj u kojem će imati posao, a njeno dijete mogućnost školovanja.

Za dva mjeseca dobila je rješenje da je temeljem osobnog zahtjeva

premještena sa sluţbom u Varaţdin. U varaţdinskoj pošti počela je

raditi u rujnu 1960. godine. To joj je odgovaralo jer tada počinje i nova

školska godina. 0 Varaţdinu nije puno znala, ali dovoljno je bilo to da

je to veliki grad koji pruţa više mogućnosti nego ovaj u kojem su do

sada ţivjele. Ionako nemaju svoj stan pa joj je svejedno bile

podstanarke ovdje ili negdje drugdje.

Kad je rekla Marini da sele u veći grad, ona je prvo pomislila na

Zagreb ili Osijek. Zagreb je priţeljkivala kako bi imala prilike viĎati

oca, mada majci nije ništa govorila o tome. Na oca je često mislila. A

Osijek zbog tete Juliške uz koju joj je bilo najljepše. S Varaţdinom je

bila malo razočarana, premda protiv seljenja u veći grad nije imala

ništa. Dapače, ţeljela je odseliti u neki veći grad. Majci je pokazala

oduševljenje idejom o preseljenju. Bilo joj je dosta ovog malog stana,

ovog malog mjesta u kojem svi sve znaju pa i to da ima oca koji ne ţivi

s njima. Ovdje ogovaraju njenu majku, a nju saţalijevaju. Osnovnu

školu završila je s vrlo- dobrim uspjehom, što joj je osiguravalo lak

upis u srednju školu. Majka je ţeljela da završi neku školu s kojom će

se odmah moći zaposliti i tako zaraĎivati za kuću. Razgovarale su o

ekonomskoj ili medicinskoj školi. Gimnazija nije dolazila u obzir jer

oni koji završe tu školu moraju nastaviti studij, a to znači još četiri ili

pet godina trošenja novca, a ne zaraĎivanja. Majka ju je uvjerila da joj

dugo školovanje sa svojim malim primanjima ne moţe priuštiti. Počela

je razmišljati o srednjoj ekonomskoj školi. Nakon četiri godine moţe

dobiti posao u nekom od brojnih poduzeća ili u nekoj od drţavnih

ustanova. Majka će joj pomoći da brzo nade posao.

Zdravka je otputovala u Varaţdin kako bi potraţila neki mali

podstanarski stančić te se raspitala o ekonomskoj školi. U oglasniku

lokalnih novina pronašla je nekoliko adresa na kojima se

iznajmljuju mali stanovi. Obišla je neke i odlučila se za jedan posve

mali, jeftiniji, a koji je u blizini ekonomske škole. A ni do središnjeg

poštanskog ureda u gradu nije daleko. Svugdje se moţe pješke. Ţeni je

ostavila kaparu i dogovorila da će s kćerkom doći krajem kolovoza i

useliti. Istog dana javila se i u glavnu poštu kako bi najavila svoj

dolazak, premda su i oni dobili rješenje o premještaju i očekivali je

početkom rujna. U ekonomskoj školi podigla je obrasce koji se moraju

popuniti kod prijave za upis u prvi razred. Zadovoljna obavljenim

poslom vratila se kući i sve ispričala Marini. Obje su nestrpljivo

iščekivale dan odlaska u veliki grad. Bit će to prava promjena u

njihovim ţivotima.

Ljeto u Osijeku

Preko ljeta Marina je otputovala k teti Juliški u Osijek gdje je ostala

više od mjesec dana. Za tih mjesec dana bolje je upoznala Osijek. Sada

je smjela otići tramvajem u središte grada i šetati njegovim ulicama.

Ponekad je s njom išao netko od ukućana, a ponekad je išla s

prijateljicama iz susjedstva. One su se smatrale pravim Osječankama.

Tek sada je Marina uočavala razlike u izgovoru nekih riječi, pa čak i u

nekim izrazima koji su tako tipični za govor stanovnika ovog grada.

Govor i te riječi bile su joj bliske i drage, podsjećajući je na rano

djetinjstvo kod njene tete i igru s tim istim djevojčicama. To je bilo

nezaboravnih mjesec dana. Gotovo turistički obilazeći grad, dobro je

upoznala gradske znamenitosti. Išla bi na glavni gradski trg i crkvu sv.

Petra i Pavla u samom središtu, čiji toranj dominira gradom, a crvena

cigla stvara dojam topline. S trga se kratkom uličicom nerijetko

spuštala prema obali rijeke Drave uz kuću koja je na svom uglu imala

kip slona, nijemog svjedoka sve većeg gradskog prometa.

Na obali je bila zimska luka s velikim lukobranom zaštićena od

glavnog toka moćne rijeke. U dnu luke nalazio se stalno ukotvljen

veliki riječni brod u kojem je bio poznati restoran i noćni klub. To još

nije bilo mjesto za nju, ali je zadivljeno sve to gledala. Nadala se da je i

Varaţdin barem malo tako lijep kao njen Osijek. Na istoj je rijeci, ali

gore, uzvodno. U luci su pecaroši prireĎivali svoje uske drvene i nešto

šire plastične čamce za isplovljavanje na obale rijeke radi pecanja. Na

samoj obali isticao se stari restoran nazvan simbolično »Bijela laĎa«.

Bila je to graĎevina koja je oblikom podsjećala na riječnu laĎu, koja se,

eto, slučajno nasukala na desnu obalu rijeke. S druge strane rijeke je

zoološki vrt. Do tamo se moglo ili skelom koja je prolazila uzvodno od

grada, ili preko mosta za Baranju. Skelu su ljudi zvali neobičnim i

smiješnim imenom »kompa«. Jednog dana prevezla se kompom na

drugu obalu rijeke i s prijateljicama otišla u zoološki vrt. Do tada

nikada nije vidjela ţirafe, slonove, lavove, tigrove, medvjede i druge

egzotične ţivotinje iz Afrike ili Azije. A bilo je tu i pingvina s

Antarktika. Prelazak preko rijeke kompom fascinirao ju je. Nikako nije

mogla odgonetnuti kako to skela prelazi s jedne na drugu obalu, vezana

za debelu čeličnu sajlu, i to bez motora koji bi je pokretao. Čovjek koji

je njome upravljao drţao je veliko kormilo i njime usmjeravao plovilo.

Neki drugi put šetala bi s prijateljicama desnom obalom podno

visokih obrambenih zidina grada s kulom, koji su neko vrijeme

odolijevali opsadi Turaka. Tu kulu domaći zovu bastion i u njoj je

istoimeni restoran. Sve je promatrala s velikim zanimanjem. Na rijeci

je vidjela kako u uskim čamcima s dugačkim veslima momci sijeku

uzvodno široku rijeku. Bili su to članovi veslačkog kluba »Iktus«.

Čudila se s kakvom lakoćom podiţu svoje čamce iz vode i noseći ih

iznad glave spremaju u spremište na obali. Na terasi kluba nalazio se

restoran istog imena, a zainteresirani su gleda

li veslače ispijajući svoje pivo, sjedeći za stolovima ispod velikih

suncobrana. U nekoliko je navrata otišla u kino. U ovom gradu bilo je

više kinodvorana, a u Velikom GrĎevcu nije bilo niti jedne. Posebna

atrakcija za nju bio je crveni tramvaj koji ima dvije linije. Jedna vozi od

Retfale na zapadu grada do Donjeg grada na istoku, a druga ih povezuje

s autobusnim i ţeljezničkim kolodvorom, koji su jedan pored drugoga.

Jednom se tramvajem dovezla i do gradske bolnice i posjetila svoju

tetu u praonici. Tek tada je vidjela u kako teškim uvjetima radi. Bio je

to skučen prostor u suterenskim prostorijama stare bolničke zgrade.

Zbog rada strojeva za pranje i centrifugiranje bilo je bučno s visokom

vlaţnošću zraka, a njenoj teti uz veliko glačalo i jako vruće. Bilo joj je

ţao tete koja godinama ovako radi. Nakon ovoga što je vidjela, još ju je

više poštovala.

Osobito joj se svidjela glavna ulica u Osijeku koja počinje kod

malog parka ispred kinodvorane, a završava kod velikog parka sa

spomenikom palim borcima. Tu ulicu krase zgrade s lijepim

secesijskim pročeljima i Galerija likovnih umjetnosti. Marina je voljela

prošetati i prostranim parkom sve do Tvrde, stare gradske jezgre. A to i

je zapravo nekadašnji grad - utvrda opasana visokim bedemom, čiji

ostaci su vidljivi s riječne strane. Na glavnom gradskom trgu dominira

spomenik kugi, kojim su se srednjovjekovni stanovnici Tvrde

zahvaljivali što je grad pošteĎen od te opake, smrtonosne zarazne

bolesti. U dnu trga isticala se Generalska vojarna, ogromno zdanje na

više katova. Uokolo je bilo više obrtničkih radionica i malih restorana.

Prošetala bi kuginim trgom i uskim ulicama se spustila prema Dravi,

prošavši kroz Vodena vrata. Zovu ih »vodena« vjerojatno zato što vode

prema rijeci Dravi.

Marina je s prijateljicama samo šetala gradskim ulicama. Novca za

sok ili sendvič nisu imale i čeznutljivo su gledale na bogatu ponudu

usputnih restorana. Marinu je fasciniralo takvo obilje,

ljepota i raznolikost koju pruţa veliki grad. Jedino uvečer, zbog

nezamislivog broja komaraca koji su u rojevima letjeli posvuda, nije se

moglo bezbriţno šetati niti obalom rijeke, ni mirno sjediti na nekoj od

brojnih gradskih terasa. Samo zbog tih komaraca nije u potpunosti

uţivala u ovom inače prelijepom gradu, koji je na neki način drţala i

svojim. Ljetni praznici prebrzo su prošli. Došlo je vrijeme povratka.

Čekale su je pripreme za novu sredinu, novu školu i novi grad. Nadala

se da će joj se svidjeti. Dugo se opraštala s prijateljicama, tetom

Juliškom i ostalim ukućanima.

Osmo poglavlje

Invalidska mirovina

Marina je upisala srednju ekonomsku školu, a Zdravka je počela raditi

u poštanskom uredu. Za obje Varaţdin je bio nepoznati grad. No, ima

vremena. Marina će ga upoznavati svakodnevno lunjajući s novim

društvom njegovim ulicama i parkovima. Zalazit će svugdje gdje se

okupljaju mladi. Grad se Marini odmah svidio zbog njegova

starinskog, srednjovjekovnog izgleda. Nije ni čudo, pa do velikog

poţara upravo je Varaţdin bio glavni grad Hrvatske. Stančić koji je

njena majka iznajmila gotovo da nije bio stan nego soba s dva kreveta i

stolom u sredini, za kojim su jele, a ona učila. Kuhala je u uskom

predsoblju na običnom malom kuhalu koje se nalazilo na niskom

ormariću za cipele. Kako Zdravka nije voljela kuhati češće su jele suhu

hranu ili nešto spremljeno na brzinu. Marina je već navikla na takve

obroke i nije se bunila. Samo kod svoje tete jela je dobro pripremljenu,

ukusnu i toplu hranu. Zdravka se izvlačila opravdavajući se svojim

radnim obvezama, a zimi velikom hladnoćom u tom predsoblju. Zimi

ni u sobi nije bilo toplije. Peći nisu imale tako da su se povremeno

grijale električnom grijalicom, što je u konačnici bilo jako skupo, pa se

štedjelo. Više su se smrzavale nego grijale. To je bio razlog da je

Marina sve više vremena provodila u školskoj knjiţnici gdje je u toploj

prostoriji mogla učiti do mile volje.

Zimi, kad je Marina bila u drugom razredu, rekla joj je majka kako

se ne osjeća dobro. Oslabjela je i počela jače kašljati. Doduše, zbog

cigareta Zdravka je uvijek kašljala, ali ovo je bilo nekako drugačije.

Podsjetilo ju je na njenu tuberkulozu, dugotrajno liječenje i oporavak.

Otišla je u bolnicu gdje su joj snimili pluća. Osim starih oţiljaka,

doktor joj je rekao da vidi novu sjenu, koja bi mogla značiti da se

vratila stara bolest. Poslao ju je na daljnje pretrage. I tako je Zdravka

otišla u bolnicu, a Marina ostala prepuštena samoj sebi. Doduše, nije

više bila dijete i mogla se sama snaći. Znala je nešto skuhati i toga se

nije bojala. Vrlo brzo majci su otkrili aktivnu tuberkulozu, a to je

značilo da i Marina mora preventivno uzimati lijekove protiv te bolesti.

Srećom na snimci njenih pluća nije bilo nikakvih sumnjivih sjena.

Dobila je veliku količinu lijekova od kojih je jedan nosio neobičnu

kraticu PAS. Majku čeka duţe liječenje. Doktor je izrazio bojazan da

će je moţda morati operirati i ukloniti joj dio pluća. Da bi se na to

odlučili mora se obaviti i vrlo zahtjevna i neugodna pretraga,

bronhoskopija, Zdravki već poznata, pri kojoj pacijentu guraju u

dušnik usku cijev, do mjesta koje treba pregledati i uzeti uzorke tkiva

za histološku i mikrobiološku analizu. Iz toga razloga Zdravku su

odvezli u Zagreb u bolnicu za plućne bolesti na Jordanovcu. Znala je da

tamo primaju najteţe bolesnike i da se mnogi više i ne vrate. Konzilij je

donio odluku da joj se mora odstraniti gornji reţanj desnog plućnog

krila. Ostat će sa znatno umanjenim plućnim kapacitetom. Zdravka se

nakon operacije dobro oporavljala i doktori su prognozirali da će ubrzo

moći na kućni oporavak.

Nekoliko mjeseci nakon operacije Zdravka je upućena na invalidsku

komisiju. Rezultati testiranja plućnog kapaciteta pokazali su da je

znatno umanjen i da je gotovo nesposobna za bilo kakav tjelesni napor.

A to je značilo samo jedno, invalidsku mirovinu. Zdravka nije imala

puno radnog staţa i znala je da će ta mirovina biti mala, za njih dvije

nedostatna. A Marina mora još najmanje dvije godine ići u školu prije

negoli se negdje zaposli i počne zaraĎivati. Kad je dobila rješenje o

invalidskoj mirovini uputila se u Savez boraca potraţiti pomoć. U

mirovinskom su joj priznali samo dio njenog staţa u partizanima, tek

od rujna 1943., od kapitulacije Italije. U to vrijeme je partizanskom

pokretu prišlo najviše boraca, pa su tako po automatizmu svima

odreĎivali radni staţ. Mora se izboriti za priznavanje duţeg ratnog

staţa, što bi joj donijelo veću mirovinu, ali i za neki borački stan.

Zasluţila je to, a osobito sada kad je teški invalid s djetetom koje se još

školuje. U Savezu boraca obećali su da će razmotriti njenu molbu za

stan i pokrenuti utvrĎivanje ratnog staţa.

Varaţdin je veliki vojni garnizon. U njemu je puno vojske različitih

rodova. Smješteni su u brojnim vojarnama u gradu i na periferiji. U

samom gradu nalaze se brojni vojni objekti koje vojska više i ne koristi.

U nedostatku boljeg stambenog prostora Savez boraca dogovorio je s

vojnim vlastima da im se prepuste neke zgrade koje bi se preuredile iz

uredskih prostora u stambeni prostor. Tako bi i vojska i borci stambeno

zbrinuli dio svojih članova, kojima je stan potreban. Zgrada na ulazu u

Varaţdin ubrzano je adaptirana i Zdravka je, nakon dvije godine

čekanja, dobila rješenje o dvosobnom stanu. Bila je jako zadovoljna jer

će napokon imati svoj stan, a svaka od njih i svoju sobu. To joj ionako

zbog prirode bolesti i invalidnosti pripada. A i Marina je postala prava

djevojka, koja pohaĎa završni razred srednje škole, i ţeli imati svoj

prostor samo za sebe. Tako su u proljeće 1964. godine preselile ono

malo stvari u »novi« stan. Ionako nisu imale bogzna što. Tek poneka

polica, manji ormarić za cipele i stvari, stol, nekoliko stolica i dva

kreveta. Sve su to lako prevezle na običnim kolicima u novi stan. Čim

Marina završi školu i počne raditi morat će kupiti novi namještaj. To joj

je majka najavila kao prvu investiciju.

Koliko je problem stana bio relativno brzo riješen, toliko se oduţilo

s utvrĎivanjem ratnog staţa. Dok se to ne riješi nema bolje mirovine. I

tako su njih dvije nastavile ţivjeti krajnje skromno i u oskudici. A uz

sve to, Zdravka se pušenja nije odricala. Bilo je dana kad su gladovale.

Kako bi donekle ublaţile svoje siromaštvo zatraţila je Zdravka pomoć

Crvenog kriţa. Dakako, odobrili su odreĎenu količinu namirnica i

djevojci nešto odjeće. Marina se u to vrijeme počela viĎati s momkom

koji joj se jako svidio, a i ona njemu. Sramila se reći da se oblači u

Crvenom kriţu, kad bi on pohvalio njenu bijelu bluzu, pa kako joj

lijepo pristaje plava dolčevita ili crni uski šos. A sve je to bilo iz

Crvenog kriţa. Znao je on da ţivi s majkom i da je majka u mirovini

zbog narušena zdravlja. Čak joj je pomogao prebaciti stvari u novi stan

malim kolicima. Vidio je da nemaju namještaja, a niti puno stvari. Nije

mu trebalo posebno govoriti da su siromašni, ali ipak Crveni kriţ u

početku nije spominjala.

Ljubav

Varaţdinsko korzo je bilo glavno šetalište i sastajalište, osobito

mladih. Djevojke bi pomno dotjerane šetale korzom, a momci iz

prikrajka promatrali i komentirali. Krišom bi meĎusobno razmjenjivali

poglede i stvarale bi se simpatije.

Marina je često s kolegicama bila na korzu. Bilo je »bablje ljeto«. U

tankim majicama djevojkama su se nazirale tek propupale grudi.

Vršnjaci, momci iz obliţnje gimnazije jednom su ih dočekali znajući

kuda će proći. Počeli su im nešto dobacivati, a Marina je s

prijateljicama sjela u obliţnju slastičarnicu. Momci su smogli hrabrosti

i sjeli do njihovog stola. Od srameţljivih pogleda do uobičajenog

razgovora: što ste naručile, je li dobro, mi ćemo isto, moţemo li vas

počastiti, upoznali su se Dragutin i Marina.

Nakon što su pojeli kolače i popili sokove izišli su na korzo i

nastavili sa šetnjom, ali zajedno. Marina je primijetila kako je Dragutin

odmah stao uz nju i počeo razgovarati samo s njom. Bilo je očito da se

i ona njemu sviĎa. Tog dana otpratio ju je do blizine njenog stana.

Pozdravili su se i dogovorili da se i sutra naĎu. Molio je da doĎe sama,

bez prijateljica kako bi mogli sami razgovarati bez njihovih upadica i

primjedaba. Našli su se na korzu u ranim večernjim satima. Dragutin je

predloţio da poslije šetnje negdje sjednu. Pristala je. Primijetila je da se

uredno počešljao, da je obrijan i namirisan i da je obukao smeĎe hlače

od samta, koji je te godine bio modni hit. Doduše, na to je stavio majicu

dugih rukava i preko ramena laganu vestu, koja mu se nije slagala s

bojom hlača. To nije komentirala.

Razgovarali su o školi, o učenju, o prijateljima, o druţenjima,

o planovima za budućnost. Znala je da on ide u gimnaziju, a sada

i to da je odličan učenik i da planira nastaviti dalje studirati. Otac mu je

bio ugledni inţenjer pa je i Dragutin razmišljao o karijeri inţenjera

elektrotehnike. Matematika i fizika bili su mu omiljeni predmeti, što je

dobar preduvjet za tako zahtjevan studij. Šećući gradskim ulicama

jedno drugom su pričali o sebi, kako bi se bolje upoznali. Dragutin je

bio odličan šahist što je povezivao s »matematičkim« mozgom koji je

naslijedio od oca. S obitelji je ţivio u samom središtu grada, u

Kukuljevićevoj ulici. Imali su lijep trosoban stan koji je otac dobio od

grada kao vrstan i vaţan stručnjak za razvoj industrije. Marina je o sebi

govorila posve malo. Imala je dojam da i nema baš o čemu govoriti.

Ţivi s majkom koja je u invalidskoj mirovini s kojom jedva

preţivljavaju. Dugo nije znala za oca, a do sada ga je srela na kratko

svega dva puta. Njeno djetinjstvo bila je sušta suprotnost njegovom.

Ţivio je u finoj graĎanskoj obitelji, u sigurnosti i toplini doma sa

svojim roditeljima. A ona dugo i nije znala da ima roditelje,

prisjećajući se mučnih

scena iz ranog djetinjstva u Velikom GrĎevcu. Više mu je pričala o

svojoj teti i ţivotu u Osijeku. Rekla mu je kako će nakon završetka

srednje ekonomske morati naći posao, jer s majčinom mirovinom teško

ţive. A on će otići u Zagreb na studij elektrotehnike. I tu će vjerojatno

biti kraj njihovom druţenju, koje eto tek počinje.

Laganim korakom stigli su do starog grada s njegovim visokim

zidinama i brojnim šiljatim kulama. Kada bi je se obnovilo, bila bi to

prelijepa stara utvrda. Sada je u njoj gradski muzej s eksponatima iz

doba kad je dvorac u kojem je ţivjela vlastela bio središte ovog kraja.

Šetali su uokolo nasipom. Dragutin ju je primio za ruku. Nije je

povukla već je prihvatila njegovu. I tako su hodali do obliţnje klupe na

kojoj su se prvi puta poljubili. Oboje su bili do ušiju zaljubljeni. Bila je

to prva ljubav. Od tada su se viĎali svakoga dana i pred prijateljima

nisu krili svoju zaljubljenost. Kako su u školu odlazili ranije, a vraćali

se kasno, Dragutinovim roditeljima je postalo jasno da se nešto dogaĎa.

Shvatili su da je zaljubljen. Bili su pomalo zabrinuti jer ga odmah

nakon gimnazije čeka studij elektrotehnike u Zagrebu. A to je vrlo

teţak studij i ne dopušta gubljenje vremena na probleme koji bi mogli

iskrsnuti kad se njih dvoje razdvoje, kad Marina ostane zbog posla u

Varaţdinu, a Dragutin ode na studij u Zagreb.

Vrijeme im je naprosto letjelo i u času je došao kraj školske godine i

polaganje ispita zrelosti. Oboje su sve poloţili s lakoćom. Dragutin se

čitavog ljeta pripremao za prijemni ispit, a Marina je nakon kraćeg

odmora počela traţiti posao. U to se uključila i njezina majka

iskoristivši svoja poznanstva iz ratnih dana. Njeni ratni drugovi su još

uvijek mogli pomoći. Tako je Marina ubrzo dobila posao u

računovodstvu u Varteksu. A Dragutin je otputovao u Zagreb. Otac se

pobrinuo i našao mu prikladan stančić u kojem je bio s još nekim

svojim prijateljima. Tako im je bilo jeftinije, a gazdarice nisu imali.

Počeo je intenzivno učiti i pripremati teške

ispite. U početku nije zbog toga dolazio kući po dva do tri tjedna. To je

Marini teško padalo koja ga je s nestrpljenjem očekivala. Ona je

odlazila na posao, vraćala se kući, sastajala povremeno s prijateljicama,

ali bez Dragutina nije sama nikamo izlazila.

Na drugoj godini studija Dragutin je kući dolazio nešto češće. Bio je

odličan student. Svojom sustavnošću savladavao je s lakoćom gradivo i

polagao na vrijeme ispite. A polagao ih je mahom s odličnim

uspjehom. Marina je bila presretna kada bi Dragutin došao kući.

Provodili su svo vrijeme zajedno. Dragutinovi roditelji mislili su da je

za njihovog sina malo prerano da se već sada veţe za jednu djevojku.

Daleko je završetak studija a moţda su priţeljkivali da tamo u Zagrebu

nade neku bolju. Ali on o toj mogućnosti nije razmišljao. Imao je

djevojku koju voli. Marina je pomislila kako bi i ona mogla upisati i

završiti barem višu ekonomsku školu. Za studij novaca nije imala, a

ovako bi uz rad mogla lako steći višu naobrazbu. Nije ţeljela puno

zaostajati za Dragutinom, a i da joj njegovi roditelji kasnije za to ne

prigovaraju. Iste godine kad je Dragutin upisao treću godinu studija,

ona je upisala višu ekonomsku školu. Tako će oboje završiti školovanje

gotovo istodobno.

Zajedno

Dragutin je i dalje bio vrijedan student. Ispite je polagao u ljetnom

ispitnom roku, krajem svake godine. Ljeti je bio slobodan. Ni Marina

nije zaostajala u marljivosti. I njoj je studij na višoj ekonomskoj išao

sasvim dobro, uz svakodnevni posao. Kako je Dragutin bio u Zagrebu

imala je dosta vremena za učenje i nakon posla. Učila je do duboko u

noć, pa ni rezultat nije izostao. Dragutin je bio ponosan na njen uspjeh,

jednako koliko ona na njegov.

Preko ljeta su imali dovoljno vremena samo za sebe. Uštedjeli su nešto

novca i dva tjedna zajedno proveli na moru. Prvo su bili na Hvaru, a

potom u Dubrovniku. Bili su to nezaboravni trenuci. Preostali dio ljeta

provodili su na dravskom kupalištu. Navečer bi satima šetali gradskim

ulicama, sjedili u gradskim parkovima, išli u kino i kazalište. Srećom,

Varaţdin ima odlično gradsko kazalište, a grad je poznat i po

glazbenim dogaĎanjima. Biciklima su se vozili do obliţnjih izletišta u

gradskoj okolici. Uvijek zajedno.

Posljednje godine studija počeli su razgovarati o braku nakon

završetka školovanja. Godinama su već zajedno. Vole se. Dok su se

brojne druge veze njihovih znanaca raspadale i zbog banalnih razloga

njihova je ostala stabilna i trajna. Dogovorili su se da će se vjenčati

prije nego Dragutin ode na odsluţenje vojnog roka. Kad su bili sigurni

da se ide po planu, ţeljeli su imati dijete. Marina je zatrudnjela za

prvosvibanjske praznike 1969. godine, kad je došla Dragutinu u posjet

u Zagreb. Ubrzo nakon toga Dragutin je diplomirao.

S malim neprimjetnim trbuščićem vjenčali su se u gradskoj

vijećnici, pred matičarom. Marina je nosila bijelu kratku vjenčanicu,

kakva je bila u modi, a Dragutin šivano svijetlo odijelo. Na vjenčanju je

bila sva njihova rodbina i prijatelji. Ono što je Marinu osobito veselilo

bio je dolazak njene tete Juliške iz Osijeka. Kakva je bila, odmah se

prihvatila posla kako bi za goste u kući bilo svega u izobilju. Jer dok se

udaje njena Marina sve mora biti kako dolikuje u kući koja ispraća

mladenku. Znala je da Zdravka za to nema niti ţivaca, a niti snage, pa je

uz pomoć susjeda prionula pripremi različitih jela i brojnih kolača. A i

Dragutinova majka bila je poznata po dobrim kolačima koje joj je sin

jako volio. Dragutin je za kuma uzeo svog najboljeg prijatelja koji je

već radio i bio oţenjen. Marini je kuma bila kolegica s posla. Svatovi su

prošli u najboljem redu, veselo i s brojnim poklonima mladencima.

Do jeseni Dragutin je bio slobodan. Čekao je poziv za vojsku.

Unovačili su ga za školu rezervnih časnika tehničke struke. To znači da

će vojsku sluţiti u Zagrebu pri Tehničkoj vojnoj akademiji - TVA.

Tamo su bili brojni stručnjaci njegova profila obrazovanja, pa se nadao

da će osim vojnih vještina ponešto naučiti i iz svoje struke. A Marini ga

neće biti daleko posjećivati, sad kad je u visokom stupnju trudnoće.

Početkom rujna otišao je u vojsku. Četiri mjeseca trajala je vojna

izobrazba, kako ona pješačka tako i specijalistička iz područja tehničke

struke. To mu je bilo blisko područje samo što je ovdje sve to bilo

usmjereno vojnim i ratnim potrebama. Pojedine stručne predmete

predavali su mu vrsni stručnjaci, znanstvenici i nastavnici koji su svoje

doktorate stekli u području vojnih tehničkih znanosti. Upoznao se s

nekima od tih ljudi te je na njihovim katedrama saznao da se bave

znanstvenim istraţivanjima. Drţava je izdvajala veliki novac u tu svrhu

tako da su znanstvena istraţivanja bila na visokom nivou. Dragutin je s

nekim tehničkim rješenjima bio fasciniran. Zaključio je da bi volio

raditi u takvoj instituciji u kojoj se ljudi bave primijenjenim

znanstvenim istraţivanjima. Čak je počeo maštati o tome da se nakon

odsluţenja vojnog roka prijavi na natječaj za prijem u vojnu sluţbu.

Spomenuo je to Marini koja ga je u svemu podrţavala. Ne bi joj bilo

mrsko preseliti se u Zagreb. Ovdje su mogućnosti za njih i njihovu

buduću djecu daleko veće negoli u Varaţdinu. Nakon četiri mjeseca

vojnog školovanja dobio je premještaj u Karlovac, u tehničku sluţbu.

Niti to nije bilo daleko od Varaţdina.

Marina je zadnjih mjeseci čuvala trudnoću. Ginekolog joj je rekao

da je ušće maternice otvoreno i da postoji bojazan za prijevremeni

porod. Mirovala je i uz sve lijekove na ponovnom pregledu ipak je

doktor još preporučio da jednim šavom učvrste otvor maternice, da do

kraja sačuva trudnoću. Osim toga, rekao joj je da za dijete postoji još

jedan rizik. Naime, ona je imala Rh negativ

nu krvnu grupu, a Dragutin pozitivnu. Postojala je i opasnost da dijete

bude Rh pozitivno. Uplašila se za djetetovo zdravlje. I dalje je mirovala

kod kuće, a Dragutina je rijetko viĎala, jer ga iz vojske nisu puštali

kući. Nije pomagalo niti to što je već oţenjen i što mu je supruga

trudna. Primicao se termin poroda.

Sredinom siječnja 1970. godine odlučio je ginekolog poroditi

Marinu. Trudove nije imala i ginekolog joj je objasnio da će morati

izazvati trudove jer se dijete treba roditi što prije. Što duţe ostaje u

utrobi to su veće šanse da se zbog Rh-faktora kod idućeg djeteta razvije

hemoliza. Bila je uplašena. Prije je postojala bojazan da rodi prerano, a

sada da ne rodi prekasno. Tijekom noći rodila je zdravog dječaka.

Nakon poroda pri šivanju doktor se malo našalio, ali njoj nije bilo do

šale jer je iscrpljena i sretna što je rodila zdravo dijete, htjela samo

spavati. Ubrzo su joj donijeli dijete na prsa. Gledala ga je i pokušavala

raspoznati komu sliči. Ali lice mu je bilo još otečeno od poroda i nije

bio nalik ni na koga od njih. Ţeljela je da sliči ocu. Drugog dana leţala

je uz svoje dijete i proučavala svaki njegov pokret usnama i očima.

Ţalila je što ih Dragutin nije došao posjetiti kao što drugi očevi dolaze

vidjeti svoje novoroĎenče. Molila je majku da mu pošalje u vojsku

telegram da je dobio sina. Sigurno će ga veseliti. Poslala mu je i novac

kako bi mogao počastiti prijatelje. Nakon pet dana otpuštena je iz

rodilišta i s djetetom otišla majci u njihov stan gdje su nakon vjenčanja

privremeno boravili. Hemoliza se nije razvila, dijete nije dobilo jaku

ţuticu. Sve je dobro prošlo, samo da im Dragutin što prije doĎe. Trebao

joj je sada njegov zagrljaj. Idućeg dana Dragutin se pojavio na vratima.

Prvo je primio u naručje svoga sina, a potom ga s neskrivenom radošću

podigao visoko u zrak. Ostat će kod kuće pet dana. Toliko je dobio u

vojsci za roĎenje djeteta, kojem su dali ime Martin, po Dragutinovom

djedu.

Prijam u vojnu sluţbu

Pet dana brzo je prošlo i Dragutin se morao vratiti u vojarnu u

Karlovac. Dogovorili su da u vojsci neće uzimati redovito odsustvo te

će tako doći kući već početkom kolovoza. Marini je vrijeme uz dijete

brzo prolazilo. Na porodnom dopustu bila je uobičajena tri mjeseca.

Počela je raditi prije nego se Dragutin vratio iz vojske. U početku je

radila samo četiri sata, a njena majka pristala je za to vrijeme pričuvati

dijete. Ubrzo se Dragutin vratio iz vojske. Napokon su mogli planirati

zajednički ţivot.

Dragutin se savjetovao s iskusnim ocem oko budućeg posla.

Ispričao mu je kako mu se svidjelo u Tehničkoj vojnoj akademiji.

Oduševio se s uvjetima rada, osobito onima eksperimentalnima u dobro

opremljenim laboratorijima i kabinetima, pričao mu o kvalitetnim

stručnjacima koje je upoznao te o mogućnosti stručnog i znanstvenog

napredovanja. Ako bi dobio posao u vojsci to je podrazumijevalo i

dobivanje stana. A sigurno bi mogao i Marini pomoći da dobije posao u

tom sustavu. Otac mu nije proturječio već ga upozorio da rad u vojsci

znači i odreĎena ograničenja. Jedno je stručni i znanstveni rad, a drugo

je nošenje odore koje povlači za sobom i odreĎene obveze. A on mu

moţe u Varaţdinu naći posao bez problema ili u svojem poduzeću ili

bilo gdje drugdje, gdje trebaju inţenjera elektrotehnike, a kojih je u

gradu bilo dosta. Grad se zadnjih godina naglo počeo razvijati.

Procvala je industrija a uz nju i istraţivački instituti povezani s tom

industrijom. Ako ode u vojsku to znači da se mora aktivirati kao časnik.

U tom slučaju će imati neka ograničenja, neće moći putovati iz zemlje

kad se sjeti, jer će njegova putovnica biti negdje pod ključem kod

nekog iz KOS-a. Kao časnik neće moći dići ni jedan kredit za kupnju

automobila ili opremanja stana. Bez suglasnosti nadreĎenog neće moći

otići iz Zagreba nikamo. I sve tako, otac je redao loše strane

njegove odluke, premda je bilo i brojnih dobrih strana. Najbolje je bile

što će dobiti stan i i posao za suprugu. Napokon, neka još razmisli, neka

ode u Zagreb i porazgovara s ljudima TVA, te nakon toga donese

odluku.

Dragutin ga je poslušao i otišao u Akademiju porazgovarati s nekim

bivšim nastavnicima koji su mu predavali dok je polazio Školu

rezervnih časnika u toj ustanovi. Osobito ga je zanimalo područje

elektrotehnike i informacijske tehnologije tako da se najduţe zadrţao

upravo na toj katedri. Vodio ju je iskusan znanstvenik i izvrstan

predavač. Uočio je Dragutinovo zanimanje za to područje još za

vrijeme vojnog školovanja. Radosno ga je dočekao i primio u svom

uredu.

»Vi biste, dakle, ţeljeli raditi kod nas. Jesam li vas dobro razumio

Dragutine«, upitao je pukovnik mladog čovjeka koji mu je sjedio

sučelice.

Dragutin je već kao vojnik bio u ovoj sobi i razgovarao s istim

čovjekom o nekim tehnološkim rješenjima problema koji su im na

vjeţbama bili postavljeni, a od interesa su za vojnotehničku struku.

Nakon toga razgovora pukovnik ga je dobro upamtio priţeljkujući

takvog mladog stručnjaka, punog entuzijazma i ideja, na svojoj

Katedri. I eto, dogodilo se da je upravo on došao k njemu na razgovor o

mogućem poslu. Podrţat će u kadrovskoj sluţbi zahtjev ovog mladog

čovjeka, jer u njemu prepoznaje budućeg znanstvenika, a moguće i

svog nasljednika na mjestu načelnika Katedre.

»Da, profesore. Ţelio bih raditi ovdje kod vas. Područje s kojim se vi

bavite, ali i drugi na ovoj Katedri, osobito me zanima. Vjerujem da bih

se uklopio u vaš istraţivački tim, osobito ako pristanete biti mojim

mentorom u znanstvenom napredovanju. Rado bih upisao

poslijediplomski studij«, odgovorio je Dragutin istinski zadivljen

činjenicom da bi mogao raditi s ovim čovjekom i učiti od njega.

»Ako je tako Dragutine, meni ne preostaje ništa drugo već da

porazgovaram sa zapovjednikom škole, našim generalom koji je

takoĎer vrstan znanstvenik, i zamolim ga da zatraţi vaš prijem u

aktivnu vojnu sluţbu. Nadam se da neće biti problema od strane

kadrovske sluţbe i da ćete proći sistematski zdravstveni pregled. Da

niste zdravi ne biste odsluţili vojni rok. A mene jako raduje da ćete

raditi na našoj Katedri. Pretpostavljam da ćete prvih godinu dana

obilaziti druge katedre i organizacijske dijelove Akademije, kako biste

stekli uvid u cjelokupni rad svih njenih segmenata, i kako biste

upoznali kolege s kojima ćete kasnije nuţno suraĎivati na

multidisciplinarnim projektima«, zaključio je njihov razgovor iskusni

profesor i voditelj istraţivačkog tima.

Dragutin je otišao do kadrovske sluţbe kamo ga je uputio pukovnik,

kako bi ostavio svoje podatke. Nakon toga vratio se u Varaţdin pun

dojmova i s čvrstom odlukom da se zaposli u vojsci. Po završetku

vojnog roka dobio je čin pričuvnog potporučnika, a kad ude u sluţbu

bit će poručnik. 0 svojim razgovorima obavijestio je Marinu, koja ga je

podrţavala u njegovoj ideji da stručno i znanstveno napreduje. Bilo bi

za njegov istraţivački duh šteta da ostane negdje u privredi i bavi se

rješavanjem tehničkih, banalnih problema u nekoj tvornici. S

vremenom bi mu mogao splasnuti interes za znanost. I otac se napokon

sloţio da rad u takvoj instituciji nesumnjivo ima odreĎene prednosti i

pruţa znatno veće mogućnosti. Ubrzo je dobio poziv iz vojnog odsjeka

da se javi na sistematski pregled u Vojnu bolnicu u Zagreb. Obavio je

brojne preglede kod raznovrsnih specijalista. Osobito su detaljno

obavljeni pregledi kod neuropsihijatra i psihologa. Ispitali su mu sluh i

vid, i još druge pomalo neugodne ali vjerojatno propisane preglede.

Dva dana je proveo u Zagrebu na tim pregledima, a potom je stupio

pred povjerenstvo koje je trebalo donijeti mišljenje o njegovoj

zdravstvenoj sposobnosti za aktivnu vojnu sluţbu. Bili

su jednoglasni da je kandidat posve zdrav i da zadovoljava sve

zdravstvene kriterije za prijem u sluţbu. Ono što Dragutin toga časa

nije znao bile su provjere drugih elemenata koje kandidat mora

zadovoljiti. Časnik zaduţen za sigurnosni sustav u oruţanim snagama

raspitivao se o njemu i njegovoj obitelji, te o Marini i njenima. Kada

nije pronaĎena nikakva politička ili društvena mrlja dobio je pozitivno

mišljenje i te sluţbe. Dokumente o odsluţenom vojnom roku, o

završenoj školi pričuvnih časnika tehničke struke, diplomu o

završenom studiju elektrotehnike i potvrdu s vrlo visokim prosjekom

ocjena za vrijeme studija predao je u kadrovsku sluţbu, kako su ga

traţili.

U ranu jesen 1970. godine dobio je rješenje o prijemu u vojnu sluţbu

i ukaz o činu poručnika s mjestom sluţbe u Tehničkoj vojnoj akademiji

u Zagrebu.

Prvo radno mjesto

Kako bi mala obitelj bila na okupu odlučili su da Marina prekine s

radom u »Varteksu« i preseli se s djetetom u Zagreb Dragutinu.

Potraţili su prikladan stan u čemu im je pomogla Dragutinova teta,

koja ţivi godinama u Zagrebu i radi kao učiteljica u jednoj zagrebačkoj

osnovnoj školi. I tako su Dragutin, Marina i mali Martin doselili u

Zagreb u kasnu jesen. Uselili su u iznajmljeni stan i odlučili su da

Marina neko vrijeme bude uz dijete i diplomira na višoj ekonomskoj

školi, a nakon toga će potraţiti posao.

Dragutin je dao sašiti svoju prvu časničku odoru. Lijepo mu je

pristajala. Bio je vitak, a u odori posebno markantan. Marini se svidjelo

kako izgleda. Odoru je morao nositi od odlaska na posao do povratka.

Vojska je već ranije ukinula obvezu da njeni pripadnici čitavog dana

nose odoru, čak i u vrijeme kad su slobodni i

odlaze primjerice u kino, kazalište ili na izlet. Dragutin je započeo sa

svojim jednogodišnjim obveznim pripravničkim staţom. Za mentora

mu je odreĎen načelnik Katedre s kojim je razgovarao o svom radu u

toj ustanovi. Dobio je raspored po kojem će obilaziti sastavnice

Akademije i tako se upoznati s različitim segmentima stručnog i

znanstvenog rada u toj ustanovi. Obići će i dio znanstvenih institucija i

privrednih subjekata na nivou grada, osobito one koji suraĎuju s

oruţanim snagama na zajedničkim projektima ili proizvode tehničku

opremu za potrebe vojske. Po završetku jednogodišnjeg staţa mora

poloţiti stručni ispit koji mu omogućava samostalan rad diplomiranog

inţenjera elektrotehnike. Obilaske u okviru pripravničkog staţa

iskoristio je za svladavanje nekih praktičnih znanja, za upoznavanje s

projektima na kojima rade pojedine skupine istraţivača, i za

upoznavanje sa stručnjacima i znanstvenicima koji to rade. Ţelio je

naučiti što više, svladati što više praktičnih vještina i prezentirati se

drugima kao budući suradnik na nekom od projekata. To je najviše

priţeljkivao. Upisati poslijediplomski studij, odmah po završetku

staţa, i početi s radom na svom magisteriju. Tijekom staţa osobito je

bio fasciniran onim što je vidio u Institutu Rudera Boškovića.Tu su se

znanstvenici bavili i bazičnim, ali i primijenjenim istraţivanjima.

Shvatio je da znanja stečena tijekom studija iz udţbenika nisu dovoljna

za shvaćanje onoga s čim se bave ovi ljudi. Uputili su ga na

proučavanje temeljnih principa i rezultata istraţivanja koja su

objavljena u svjetskoj znanstvenoj literaturi. Institut i Akademija imale

su odlično opskrbljenu knjiţnicu brojnim svjetskim znanstvenim

časopisima. Velik dio vremena Dragutin je proveo u knjiţnici

proučavajući odreĎeni problem s kojim se bave ovdašnji istraţivači.

Dakako, sve je bilo na engleskom jeziku. To mu je u početku

pričinjavalo odreĎene poteškoće u brzom čitanju i lakom

razumijevanju. Ali kako je čitao sve više to je bolje razumijevao

stručnu terminologiju. Konverzacijski engleski bio mu je bliţi, a sada

mora svladati i stručni, ako se ţeli ikada baviti znanošću. Uostalom, za

upis na poslijediplomski studij mora donijeti dokaz da se dobro sluţi

tim jezikom. Stoga je odlučio krenuti na tečaj engleskog jezika koji se u

večernjim satima organizirao u TVA za zaposlenike ove ustanove. Nije

bio problem organizirati tečajeve kad je u toj ustanovi bilo zaposleno

nekoliko nastavnika engleskog i njemačkog jezika. Tečaj je usto bio

besplatan. Tako je Dragutin bio angaţiran po čitave dane, a večeri bi

završavao s učenjem engleskog i rješavanjem zadanih testova.

Istovremeno Marina se brinula o njihovom sinu Martinu. Dijete je

dobro napredovalo. Pri kraju prve godine ţivota prohodao je

nesigurnim koracima pridrţavajući se za namještaj. Progovorio je i

svoje prve riječi, a majka je s njim razradila čitav sustav verbalne i

neverbalne komunikacije. Sve što bi mu rekla dijete je razumjelo.

Moţda bi se poneki put oglušio na izrečene zabrane, kao da ih nije

razumio. Nastavljajući neku nepodopštinu, pogledom prema majci,

provjeravao je granice do kojih moţe ići nekaţnjeno. Uz Martina imala

je dovoljno vremena za učenje. S uspjehom je poloţila preostalih

nekoliko ispita i prihvatila se izrade diplomskog rada. Prikupila je

potrebnu literaturu, obavila konzultacije s mentorom i prionula pisanju.

Za dva mjeseca prva verzija rada bila je gotova. Mentor je dao neke

formalne primjedbe koje je Marina ispravila, nakon čega je pristupila

obrani diplomskog rada. Diplomirala je početkom 1971. godine. Sin je

bio dovoljno velik za jaslice, a ona je bila spremna za povratak na

posao. Pomalo joj je dojadilo po čitave dane biti u kući i brinuti se o

djetetu, dok je Dragutin angaţiran do kasnih večernjih sati. Razumjela

je takav angaţman koji je bio opravdan njegovim ambicijama.

Podrţavala ga je u usavršavanju znajući da će mu uspjeh u karijeri

pruţiti veće zadovoljstvo i omogućiti obitelji

bolji ţivot. Dogovorili su da se Dragutin raspita o mogućnosti

dobivanja radnog mjesta za nju u TVA. I oni trebaju ekonomiste, a

dvije plaće bile bi bolje od jedne. Još više od same plaće ţeljela je i ona

raditi da si promijeni monotonu svakodnevicu. Dragutin je zamolio

načelnika Katedre, s kojim je dogovorio svoj prijem u vojnu sluţbu, da

mu pomogne oko Marininog radnog mjesta. Ona bi mogla raditi kao

civilna osoba u vojsci, njoj čin nije potreban. Ponovno jedan telefonski

poziv profesora kadrovskoj sluţbi sve je riješio. Ugled načelnika

Katedre elektrotehnike i informacijske tehnologije bio je velik, a

osobito ga je, zbog brojnih istraţivanja i dobivenih rezultata, cijenio

zapovjednik čitave ustanove. U kuloarima se govorilo da će on postati

zapovjednik TVA kada sadašnji ode u mirovinu, što znači da će i on

jednog dana biti general tehničke struke. Ubrzo je Marina dobila

rješenje o prijemu u radni odnos na mjesto ekonomistice u

računovodstvu Akademije. Ispunila joj se ţelja. Na posao će

istovremeno s Dragutinom njihovim automobilom. Nedavno je

Dragutin poloţio vozački ispit pa su kupili popularni automobil »fićo«.

Bio je to najmanji i najjeftiniji proizvod tvornice Crvena zastava iz

Kragujevca, po licenci talijanske automobilske industrije Fiat. Za malu

obitelj »fićo« je bio posve dovoljan.

Usavršavanje

Po završetku staţa Dragutin je poloţio s lakoćom stručni ispit pred

drţavnom komisijom. Intervencijom svoga načelnika dobio je stalno

radno mjesto na priţeljkivanoj Katedri. Profesor ga je odmah uključio

u jedan od projekata. Uz to mu je dao neke stručne teme o kojima će

drţati predavanja pitomcima TVA, kao i onima u školi za pričuvne

časnike. Pitomci su četverogodišnje vojno školovanje završavali kao

diplomirani inţenjeri tehničke struke i s činom poručnika odlazili u

brojne vojne postrojbe diljem drţave. Pripreme za predavanja Dragutin

je shvatio vrlo ozbiljno. Onim što je prezentirao slušateljima postao je

omiljen predavač o čemu se ubrzo pročulo po čitavoj ustanovi. Sjedne

strane to je povećalo naklonost njegovog nadreĎenog, ali i zavist onih

koji su duţe u tom poslu, a nisu se uspjeli nametnuti niti istaknuti

briljantnim predavanjima. Najednom od predavanja svojom

nazočnošću počastili su ga zapovjednik škole i načelnik njegove

Katedre. Nije ih očekivao tako da su pripreme za predavanje bile

uobičajene. Prije početka predavanja u učionicu je ušao deţurni i

viknuo: »Mir-no!« Svi pitomci su ustali očekujući tko će ući u

prostoriju. A ušli su general i pukovnik. »Sjedi!«, proderao se ponovo,

a pitomci su sjeli na svoja mjesta. Gosti su sjeli u prvu klupu čekajući

da Dragutin odrţi predavanje. Nakon odrţanog nastavnog sata prišla su

mu obojica i iskreno čestitali na vrlo stručnom i vrlo zanimljivom

izlaganju.

»Čestitam, druţe poručniče«, rekao je general, pruţivši mu ruku i

nastavio: »Izvrsno ste odrţali svoj nastavni sat. Doista je istina što se

govori o vama, da su vam predavanja vrlo zanimljiva i da vas pitomci

ističu za primjer drugima. Drago mi je da sam se osobno uvjerio u to.

Vrata moga ureda uvijek su vam otvorena, dakako s vašim

načelnikom.«

Rekavši to brzo je izišao s pukovnikom iz predavaonice, dok su

pitomci stajali izraţavajući im na taj način poštovanje. Dragutin je

ostao ispred ploče na kojoj su bili njegovi crteţi, dok su mu pitomci

zapljeskali čestitajući mu tako na izvrsnom predavanju. Ubrzo mu je

general odobrio upis poslijediplomskog studija na Sveučilištu u

Zagrebu, uvjerivši se osobno u perspektivnost mladog inţenjera. I tako

je Dragutin upisao poslijediplomski studij elektronike i računarstva.

Odabrao je predmete koji su imali veze

s područjem s kojim se bavila njegova Katedra i koji bi mogli imati

značaja za vojne potrebe. Osobito se zainteresirao za područja poput

elektroničkih sustava za praćenje cilja, lasera, elektromagnetskog

zračenja, detektora u fizici čestica, elektromotornih pogona posebne

namjene, geoinformacijskih sustava, navigacijskih sustava, rješavanja

elektromagnetskih problema te interakcije čovjeka i računala. Ovaj

odabir njegov mentor je smatrao vrlo dobrim i zanimljivim kao

mogućim područjem njegovog kasnijeg znanstvenog rata, magistarske

teme i doktorske disertacije. Dragutin je prionuo učenju i izvoĎenju

brojnih vjeţbi na modernoj opremi. Nakon prve godine studija

dogovorio je s načelnikom Katedre temu magistarskog rada koja je bila

iz područja elektroničkih sustava za praćenje cilja. To je osobito

značajno područje za vojnu industriju i modernu tehnologiju ratovanja.

Amerikanci su u tom pogledu otišli najdalje, a rezultati njihovih

istraţivanja nisu bili lako dostupni u literaturi. Stoga je morao sam

obaviti brojne eksperimente i mjerenja te doći do vlastitih rješenja.

Mentor ga je poticao i usmjeravao, te ukazivao na moguća rješenja kad

bi u svom ograničenom znanju zapeo u nekoj »slijepoj ulici« i kad bi

pomislio da je na posve pogrešnom putu. Rješenja i izlaza je ipak bilo,

trebalo je samo logički razmišljati i dobro tumačiti dobivene rezultate

eksperimentalnih mjerenja. Nakon poloţenih ispita na

poslijediplomskom studiju, Dragutin je imao gotovo završen

magistarski rad.

Mentor je dao pozitivnu ocjenu što je značilo da gotov rad moţe

predati i pripremiti obranu. Fakultet je odredio povjerenstvo u kojem su

uz mentora bila i dvojica eminentnih profesora s njegova fakulteta.

Obrana je odrţana pred punom dvoranom zainteresiranih kolega koji

su slušali izlaganje mladog istraţivača. Nakon uvodnog izlaganja o

problemu koji je istraţio te temeljima svoje hipoteze, prikazao je

metodologiju kojom se koristio te

dobivene rezultate. Iz tih rezultata izveo je briljantne zaključke koji su

bacili novo svjetlo i otvorili nove mogućnosti u praćenju odreĎenih

ciljeva pomoću elektroničkih sustava. Mentor je bio siguran da će ovi

rezultati naći svoju praktičku primjenu u vojnoj industriji, ali i u

drugim granama znanosti. To je istaknuo predsjednik povjerenstva u

svojoj završnoj riječi kada je obrazlagao visoku ocjenu koju je dobilo

ovo istraţivanje, a čijom obranom je kandidat stekao znanstveno

zvanje magistra elektrotehničkih znanosti za područje elektroničkih

sustava.

Medu slušateljima bila je Marina, ponosna na svog Dragutina. Puno

vremena je proveo uz knjigu, u knjiţnicama, u svom eksperimentalnom

laboratoriju te napokon pišući svoj rad. Ipak se trud višestruko isplatio.

Dragutinu su otvorena vrata brţem napredovanju u struci i vojnoj

hijerarhiji. Obećali su im stan koji bi mogao biti i nešto veći za

nesmetan rad na daljnjim istraţivanjima njezina supruga. Znala je da

Dragutin neće stati na tome. Njegov cilj je doktorat i nastavnička

karijera.

Istovremeno, Dragutin se prijavio za polaganje majorskog ispita.

Sada ga moţe poloţiti po kraćem programu, uz manji broj predmeta.

Navikao je učiti i brzo je pamtio gradivo. Tako je bilo i s tim ispitom.

Već u proljeće bio je pozvan pred povjerenstvo za majorski ispit. Bez

osobitog problema poloţio je sve ispite s visokom ocjenom. Sada je

imao sve uvjete za dobivanje tog čina. Uobičajeno je bilo da dodjela

bude na Dan armije, krajem godine. Predloţen je na listu za dodjelu

čina majora. Kako sada stoje stvari ne bi trebalo biti nikakvog

problema te bi krajem godine trebao postati jednim od najmlaĎih

majora u TVA.

Dio Marininih očekivanja brzo se ostvario. Dobili su dvoiposoban

stan, a Dragutin je unaprijeĎen u čin majora. Nitko ponosniji od

Marine. Kolegice na poslu pomalo su joj zavidjele na zgodnom,

pametnom i perspektivnom suprugu. Omogućila je Dragutinu da

se moţe posvetiti istraţivanjima, učenju i pisanju, tako da je ona drţala

sva četiri ugla u njihovu domu. A njihov sin Martin bio je već u petoj

godini. Na drugo dijete nisu se odlučili zbog velikih Dragutinovih

obveza te njene bojazni bi li mogla drugo dijete iznijeti do kraja.

Zatrudnjela je neplanirano i imala spontani pobačaj. To ju je upozorilo

da bi s drugim djetetom mogli imati probleme pa se naprosto pomirila s

činjenicom da više neće raĎati. Posvetila se odgoju malog Martina.

Dječak je bio vrlo inteligentan i brzo učio sve što bi mu pokazali.

Povremeno su za vikend odlazili u Varaţdin. Spavali bi kod bake

Zdravke, a ručali kod Dragutinovih roditelja. Martina su oboţavale

obje bake i svaki put ga darivale raznim poklonima. Osobito ga je

voljela Dragutinova mlada sestra koja se još nije udala ni imala svoje

djece. Ţivjela je s roditeljima. Dječak je znao kod njih često i

prespavati, a pri povratku u Zagreb automobil je bio pun raznih

poklona.

Doktorat

Dragutin je nastavio sa svojim istraţivanjima, dopunjujući ih novim

rezultatima. Pripremao se za doktorat. Bez toga nema mu napredovanja

u nastavničkim zvanjima. A ţeli postati docentom, pa napokon i

profesorom. Imao je dosta dugoročne planove i točno je znao što ţeli

postići. Tezu doktorske disertacije prijavio je u jesen 1976. godine. Do

kraja godine dobio je suglasnost na temu doktorata i projekt

istraţivanja. Mentor mu je ponovno bio načelnik Katedre na kojoj je

radio i gdje je imao dobre uvjete za nastavak istraţivanja. Očekivao je

da se nabavi još neka specifična laboratorijska oprema koja bi

omogućila precizna mjerenja. Dok se to ne nabavi neće moći obaviti

eksperimentalni dio istraţivanja. Početkom iduće godine načelnik

odjela postavljen je

na upraţnjeno generalsko mjesto zapovjednika čitave TVA. Bilo je to

veliko promaknuće i čast iskusnom znanstveniku koji je puno pridonio

primjeni elektrotehničkih istraţivanja u oruţanim snagama. Dragutin

se radovao tome jer će sada sigurno potrebna oprema za njegov rad biti

prije nabavljena.

Za novog načelnika Katedre postavljen je pukovnik koji do sada nije

doktorirao, a čin je već imao te nije pokazivao osobit interes za

istraţivanja. To je bio veliki hendikep za Katedru, ali iskusnog

znanstvenika visokog čina nisu imali. Ostali članovi Katedre bili su

mlaĎi po činu i bez doktorata tako da je izbor novog načelnika bio jako

suţen. Dragutin je znao da mu novi načelnik nije osobito naklonjen.

Već prije je na sastancima Katedre pokazivao netrpeljivost i

nerazumijevanje za Dragutinove ideje i ambicije. Smatrao je da

Dragutin prebrzo napreduje i da ga treba malo usporiti, te da ima i

drugih na Katedri koji bi ţeljeli znanstveno napredovati. MeĎutim,

osim ţelje nuţna je upornost, a prije svega sposobnost. Te osobine

imao je Dragutin, za razliku od drugih na Katedri koji su rutinski

odraĎivali nastavne obveze prema pitomcima. Za Dragutina su počele

ozbiljne poteškoće za završavanje doktorata. Oprema nije stizala, a kad

je napokon stigla nedostajao je potrošni materijal za njen rad. Načelnik

nije odobravao nabavku nekog materijala procijenjujući da im to nije

potrebno. Znao je da Dragutin bez toga neće realizirati istraţivanje.

Zbog svih tih namjerno izazvanih poteškoća Dragutin nije završio s

eksperimentalnim radom iduće tri godine. Kad je procijenio da na ovaj

način neće nikada to završiti zatraţio je razgovor kod svoga mentora,

koji je u meĎuvremenu napredovao u čin generala. Znao je da general

sada mora voditi brigu o potrebama i funkcioniranju čitave VTA, a da

je njegovo istraţivanje samo beznačajan dio cjelokupnog rada

Akademije. Ipak morao je iznijeti poteškoće s kojima se susreće i

upozoriti na opstrukciju kojoj je podvrgnut njegov rad. General ga je

primio na razgovor.

»Što je moj Dragutine. Kakvi su to ozbiljni problemi kad si došao

čak do mene? Daj sjedni i da te čujem. Računaj s tim da nemam puno

vremena. Moram na sastanak s ljudima iz 'RuĎera'. Radi se o

projektima koje ćemo sufinancirati. To je jako vaţno. Ali, da te

čujem!«, rekao mu je general rukujući se s njim i pokazujući mu rukom

da sjedne.

»Zahvaljujem da ste našli malo vremena za mene. Ţelim vas kratko

izvijestiti o ozbiljnim poteškoćama s kojima se susrećem u realizaciji

doktorata. Vrijeme prolazi, a ja nisam napravio sve što je bilo

planirano. Nemam ključne rezultate«, izloţio je svoje poteškoće

Dragutin.

»Zašto? 0 čemu se radi?«, pitao je general.

»Moţda će ovo što ću reći zvučati netočno i paranoično, ali vaš

nasljednik na Katedri opstruira moj rad. Ne nabavlja materijal bez

kojeg sve ovo što sam do sada učinio ne znači puno. To su rezultati

jedva za obični stručni rad, a nikako za ozbiljno znanstveno

istraţivanje i doktorat. Stoga sam došao do vas sa zamolbom da mi

pomognete da se nabavi ono što je potrebno za nastavak istraţivanja.

Ako vi ne intervenirate kod načelnika ništa od toga. Imam dojam da to

čini namjerno kako bi usporio moje napredovanje. Čitava situacija

pomalo me deprimira i gubim volju. Molim vas da mi pomognete kao

zapovjednik ove institucije, ali i kao moj mentor«, završio je s molbom

Dragutin.

»Moram reći da nisam iznenaĎen s ovim što čujem. Čuo sam već od

drugih da pravi probleme na Katedri. Naţalost nismo imali drugoga za

mjesto načelnika. Ipak on ima čin pukovnika, a vi drugi ste mlaĎi. On

savjesno odraĎuje tehnički dio obveza Katedre, ali za znanost nema

osobitog interesa, premda je najavio da će i on prijaviti doktorat.

Moramo vidjeti ima li za to uopće preduvjete. Što se tiče vašeg

problema Dragutine, ja ću to s njim riješiti da se planirano istraţivanje

iz vašeg doktorata privede čim prije kraju. Ti nam rezultati trebaju.

Učinit će što mu kaţem. A vi budite diskretni da ga ne iritirate svojim

uspjesima i sve će doći na svoje. Samo malo strpljenja. 0 našem

razgovoru nikome ni riječi. Jesmo li se razumjeli?«, završio je tako da

nitko ne bude povrijeĎen.

»Potpuno sam vas razumio, druţe generale. Neću govoriti nikome o

našem razgovoru, a očekujem da ću ubrzo nastaviti s istraţivanjima«,

zadovoljan je bio Dragutin i digavši se istovremeno s generalom

rukovali su se, nakon čega je izišao iz njegovog kabineta.

Kao što je general obećao, na sastanku Katedre načelnik je najavio

kako se neka istraţivanja moraju intenzivirati jer su ti rezultati potrebni

za sklapanje ugovora s nekim tvrtkama koje rade za vojsku. Prema

tome na Dragutinu i njegovom malom timu je da izvrše planirana

mjerenja i čim prije dostave rezultate. Odjednom je Dragutinov interes

u istraţivanju postao njegova prioritetna obveza. Shvatio je kako je

general diplomatski riješio problem i kako se gubitnika moţe pretvoriti

u dobitnika. S dodatnim elanom pomno je prionuo izvoĎenju

istraţivanja, radeći i do desetak sati dnevno. Uz istraţivanje imao je

uobičajene obveze na Katedri, poput predavanja pitomcima i

polaznicima različitih tečajeva stručnog usavršavanja, proučavanja

društvenopolitičkih tema koje im je slala Politička uprava iz Beograda,

te partijskih sastanaka. Savjetovano mu je da se partijski aktivira jer to

moţe biti ključno za njegovo daljnje vojno napredovanje. U Partiju je

primljen prije godinu dana. I sam je uočio da oni časnici koji nisu u

Partiji ne napreduju do najviših činova. I najsposobniji završavaju

najviše s činom potpukovnika. Naprosto ih se ne postavlja na

rukovodeća ili zapovjedna mjesta koja donose viši čin. Sve je po

propisima, a članstvo u Partiji nigdje se ne spominje kao bitan kriterij

za napredovanje. Tako nitko ne moţe tvrditi da je zbog toga

diskriminiran, a istina je prikrivena i posve drugačija. Dragutin je imao

ambicije napredovati u svakom smislu, pa i u vojnom kad je već ušao u

taj sustav. Nije mu preostalo drugo nego prihvatiti ponuĎeno članstvo u

Savezu komunista.

Eksperimentalni dio istraţivanja uspješno je priveo kraju. Imao je

sve što mu je bilo potrebno za taj rad. A suradnici na projektu bili su

marljivi i vrsni stručnjaci. Rezultate je prikazao na sastanku Katedre,

izradio završni elaborat za potrebe Akademije i suradnje s drugim

privrednim subjektima u zemlji, a onda je prionuo pisanju rasprave u

svom doktoratu. Prvi dio doktorata davno je već bio prireĎen, a sada je

imao i rezultate. Mora u raspravi dobro obraditi sve rezultate i dokazati

njihovu primjenjivost u praksi za civilne i vojne potrebe. U nekoliko

navrata raspravljao je s generalom, svojim mentorom, o dobivenim

rezultatima, o njihovom značaju i mogućnosti primjene. Mentor je

znao puno više o mogućnosti praktične primjene i koristi u vojnoj

industriji. Radi se o sustavima za praćenje ciljeva koji se baziraju na

primjeni inteligentnih sustava u elektroenergetici, procesima u

računalnim sustavima, analizi informacijskih procesa, navigacijskim

sustavima, elementima geoinformacijskih sustava, detektorima u fizici

čestica i laserskoj tehnologiji. Povezana su mnoga područja

elektrotehnike i računarstva. U zaključku doktorata Dragutin je

istaknuo rezultate koji su bitni za praktičnu primjenu, moguće načine

primjene u industriji, telekomunikaciji i vojnoj tehnologiji. Završen

doktorat predao je na ocjenu mentoru koji je uz manje korekcije

prihvatio njegove rezultate i zaključke. Time je mentor dao zeleno

svjetlo za njegovu obranu. Obrana je odrţana u dvorani za posebne

svečanosti, poput obrane doktorata ili za habilitacijska predavanja

prigodom inauguracije u zvanje docenta.

Dvorana je bila popunjena do posljednjeg mjesta. Dragutin nije

umišljao da je to zbog njega, znajući da su slušatelji došli više zbog

njegova mentora. Bolje biti nazočan obrani disertacije nego da general

pomisli kako je netko nezainteresiran za znanost i prezentaciju

rezultata mladog kolege, pred kojim je vjerojatno lijepa karijera. To su

mu prognozirali članovi njegovog istraţivačkog tima, a i drugi kolege s

kojima se poznavao. Prezentacija doktorata je završila s nekoliko

pitanja uvaţenih članova povjerenstva. Dragutin je bio uvjerljiv u

svojim odgovorima pokazujući široko poznavanje problematike o

kojoj je bilo riječi. Nakon kratkog, više formalnog vijećanja,

povjerenstvo se vratilo u dvoranu i proglasilo kapetana Dragutina

doktorom elektrotehničkih znanosti. General je u završnoj riječi na

obrani istaknuo značaj timskog rada i stvorenu pozitivnu klimu na toj

Katedri što je i dovelo do ovakvog uspjeha jednog od njenih članova.

Očekuje slične uspjehe i na drugim katedrama. Prišli su mu i čestitali, a

potom i brojni kolege iz slušateljstva. Čestitao mu je i načelnik Katedre

na kojoj Dragutin radi. MeĎu prvima bila je jako uzbuĎena Marina koja

je donijela i prigodni buket cvijeća slavljeniku. Izljubila ga je, a potom

je ostala uz njega, pa su mnogi čestitari pozdravljali i nju. I ona je

pridonijela uspjehu supruga tako što mu je omogućila nesmetan rad na

istraţivanju, proučavanju literature i učenju. Nije ga gnjavila sa

svakodnevnim kućanskim obvezama niti s brigom oko školskih obveza

njihovog Martina, koji je krenuo u drugi razred. Napokon, Dragutin će

se moći više posvetiti obitelji, tako je razmišljala Marina, stojeći

ponosno uz muţa slavljenika. Nakon obrane doktorata svi su bili

pozvani na prigodni domjenak gdje su nastavili razgovarati o

koječemu, a ponajviše o uspješnoj prezentaciji vrlo kompleksnih

rezultata doktorata.

Obiteljski susreti

Nakon obrane doktorata nastupilo je nešto mirnije razdoblje.

Dragutin je više vremena provodio kod kuće. Više se posvetio Martinu.

Čak je kontrolirao njegov školski rad i pomagao mu pri učenju.

Vikendima su češće odlazili na izlete ili k roditeljima u Varaţdin.

Marina je uţivala u obiteljskoj sreći. Napokon je postigla ono što nije

imala u svom djetinjstvu. Voljela je svoga supruga i dijete i stvorila je

topli obiteljski dom. Sve ono što je njoj nedostajalo u njenom teškom

djetinjstvu pruţala je malom Martinu. A dječak je oboţavao svoju

majku. Njoj je bio privrţeniji negoli ocu, što i nije čudno kad je uz

njega bila svo vrijeme, dok je otac imao obveze na poslu. A u

Varaţdinu je baka Zdravka jedinom unuku Martinu posvećivala veliku

paţnju, čak bi se moglo reći da ga je jako voljela, kao da ţeli

nadomjestiti ono što nije pruţila Marini. Marina je čak procijenila da

njena majka i nije sposobna voljeti. Svoj hladni odnos prema majci nije

pokazivala pred djetetom, ne ţeleći na njega prenijeti svoje osjećaje

prema ţeni koja ju je zanemarivala.

Početkom 1979. godine Zdravka je dobila napokon rješenje po

kojem joj se priznaje ratni staţ u dvostrukom iznosu, čime se znatno

uvećava iznos mirovine. Sada će primati boračku mirovinu, kao

sudionica rata od početka 1942. godine. Suborci i prijatelji su potvrdili

pred nekim povjerenstvom, koje je odlučivalo o njenom zahtjevu, da je

pristupila moslavačkim partizanima u to doba. Primit će i zaostatke od

trenutka podnošenja zahtjeva. Očekivala je priličan iznos novca.

Najavila je da će doći unuku u posjet u Zagreb, ostati nekoliko dana i

sastati se s prijateljima i suborcima. Mora im se oduţiti na angaţmanu i

pomoći pri ostvarivanju svojih prava.

Baka Zdravka došla je u rano proljeće k njima u posjet. Martinu je

donijela darove koje je poţelio. Dogovorila se za susret

sa svojim prijateljima, bračnim parom Agnezom i Franjom Svi-

benom. Oni su odmah nakon rata preselili u Zagreb i imaju lijep veliki

stan u blizini Kvaternikovog trga. Dogovorili su se za susret u

restoranu »Vinodol« u Teslinoj ulici. Zdravka je pozvala na ručak

Marinu i Dragutina. Svibeni su im priredili iznenaĎenje pozvavši u

restoran i Marininog oca Milana. Dragutin je tada prvi puta vidio

njenog oca o kojem mu je Marina pričala u nekoliko navrata. Pokazala

mu je samo slike iz djetinjstva. Sada je to bio stariji čovjek sijede kose

ali vrlo šarmantan. Nije im se pridruţio na ručku. Morao je kući.

Marina se dogovorila s ocem da će se čuti i dogovoriti susret na koji će

dovesti i njegovog unuka Martina. Neka Martin upozna i drugog djeda.

Nakon dva tjedna, umjesto planiranog susreta, obavijestili su ih

Svibeni da je Milan naglo preminuo u obliţnjem samoposluţivanju.

Vjerojatno infarkt! Pogreb je za dva dana. Baka Zdravka odbila je doći

na pogreb zbog Milanove ţene. Dragutin je podrţao Marininu ţelju da

odu na pogreb i da ocu na grob odnesu vijenac s njihovim natpisom. Na

pogrebu su se okupili brojni Milanovi suborci i prijatelji. Ispraćen je na

način koji je uobičajen za partizanskog borca, bez svećenika, uz

govorancije zaduţenih drugova. Marini je bilo nelagodno stajati iza

očevog lijesa, uz ţenu koja joj je svojevremeno zatvorila vrata kad je

traţila oca. Nakon pogreba pozvali su ih Svibenovi od kojih je Marina

saznala mnoge, gotovo nevjerojatne pojedinosti iz bonvivanskog

ţivota svoga oca.

Deveto poglavlje

Na Katedri

Katedra na kojoj radi Dragutin kadrovski je strukturirana jednako kao i

ostale koje zajedno čine TVA. Unutar Katedre nalaze se raznovrsni

odsjeci. Jedan od njih je eksperimentalni laboratorij za bazična

istraţivanja u području elektrotehnike. Voditelj tog odsjeka je

Dragutin. Zadnjih nekoliko godina laboratorij je posebno usmjeren na

područje istraţivanja elektroničkih sustava za praćenje ciljeva.

Praćenje ciljeva od neobičnog je značaja za oruţane snage pa time i za

vojnu industriju. To su sustavi koji omogućavaju neometano praćenje

potencijalnih neprijateljskih ciljeva, njihovo kretanje, raspored u

nekom prostoru, navoĎenje projektila radi njihova uništavanja, ili

presretanja ispaljenih projektila na naš teritorij, traganje za specifičnim

ciljevima na kopnu, moru i u zraku. Područje je od osobitog strateškog

značaja za razvoj oruţanih snaga. Iz tog razloga nabavljena je

sofisticirana oprema, mahom sa zapada, koja omogućava istraţivanje i

unapreĎenje postojećih sustava. Cijena opreme bila je izuzetno visoka,

ali obrazloţenja koja je uz zahtjev za nabavku poslao njihov general

uklapala su se u strateške planove dugoročnog razvoja oruţanih snaga.

Stoga je prijedlog naišao na odobravanje i dobio suglasnost nadleţnih

sluţbi u Beogradu. Zbog izuzetno visoke cijene, nabava je bila

centraliziranog tipa i obavila se preko Beograda. Uz takvu opremu bilo

je moguće kvalitetno istraţivanje, a dobiveni rezultati bili su relevantni

i na svjetskoj razini. Rezultati su našli svoju praktičnu primjenu u

sofisticiranim segmentima vojne industrije koja je u Jugoslaviji bila

vrlo razvijena, i činila je značajnu izvoznu privrednu granu. Brojne

zemlje trećeg svijeta, tzv. nerazvijeni, kupovali su vojnu opremu što je

značilo veliku dobit za drţavu, a time je rastao njezin značaj i ugled u

svijetu. Bila je jedna od rijetkih drţava koja je proizvodila sustave za

inteligentno navoĎenje raketa na odabrane ciljeve. A u tom sustavu bili

su ugraĎeni rezultati Dragutinova istraţivanja. Iz tog razloga njegov

ugled u vojsci neprekidno je rastao. Kad bi na razgovore u Akademiju

stigla neka strana delegacija, ili bi se vodili razgovori s predstavnicima

znanstvenih institucija koje suraĎuju s oruţanim snagama, ili bi došli

predstavnici firmi koje proizvode za vojne potrebe, general bi redovito

u to uključio i Dragutina, kao najmlaĎeg meĎu onima koji bi

sudjelovali u raspravi.

Uz takvu opremu na Katedri su morali biti i kvalitetni kadrovi, jer je

rješavanje bilo kojeg problema uvijek multidisciplinarno. Malo ovisi o

jednom čovjeku. Pojedinac moţe biti pokretač ideje ali je realizacija

uvijek timska. Stoga je oko Dragutina bila okupljena vrlo kvalitetna

skupina stručnjaka. MeĎu njima Dragutin je najčešće suraĎivao s

kapetanom Ignacom, koji je školovanje završio upravo ovdje u TVA.

Osim toga proveo je na usavršavanju u SSSR-u godinu dana radeći u

njihovim istraţivačkim laboratorijima. Bio je vrlo iskusan i

Dragutinova desna ruka. Sve što je Dragutin zamislio Ignac je vrlo

spretno realizirao. Nakon više godina zajedničkog rada postali su

prijatelji. Tehnički dio posla u ekipi je obavljao Stjepan, po zanimanju

električar. Toliko je ušao u problematiku laboratorijskog rada da je uz

Ignaca bio nezamjenjiv član ekipe. Radio je u vojsci kao civil već dugi

niz godina i s nekoliko šefova laboratorija. U razgovorima s

prijateljima iskreno bi priznao da nikada nije radio s ovako sposobnim

šefom kakav je Dragutin. Govorio bi da Dragutin iznosi svoje ideje i

ono što očekuje od suradnika na tako jednostavan način da je svakom

jasno što mu je činiti. I najstručnije probleme izlaţe na posve

jednostavan način. Zato ga svi slušaju i slijede u njegovu radu. U

laboratoriju je bio i zastavnik tehničke struke. Svojim poznanstvima u

logistici Akademije i okretnošću lako je i brzo nabavljao sve što bi

zatre- balo u svakodnevnoj logističkoj potpori u radu laboratorija. Ovoj

maloj ekipi povremeno bi se pridruţio i drugi član Katedre koji je radio

na nekom drugom tehničkom problemu pa su mu trebale usluge

istraţivačkog laboratorija. Na taj način se istodobno radilo na nekoliko

projekata što je unosilo nezamislivu svakodnevnu ţivost i dinamiku u

radu. A Dragutin je u svemu tome »plivao kao riba u vodi«. Bio je

roĎen za istraţivača.

Jedan od značajnih odsjeka Katedre bio je onaj koji je organizirao i

planirao nastavnu aktivnost za potrebe Akademije. Predavači Katedre

drţali su nastavu iz više stručnih predmeta pitomcima budućim

časnicima, časnicima na kraćem ili duţem usavršavanju, te pitomcima

škole za pričuvne časnike. General je najavio da se priprema

poslijediplomski studij za vojne potrebe. Sve Katedre su imale obvezu

izraditi svoje nastavne programe za taj studij. Bit će to mjesto na kojem

će se stjecati vojni magisteriji i doktorati, a predavači će moći

napredovati u nastavnim zvanjima sve do zvanja sveučilišnih

profesora. Time su se otvarale nove mogućnosti za sposobne kadrove u

vojsci. Dragutin je predloţio dva predmeta za taj studij. Izradio je

sadrţaj tih predmeta ali i pojedine nastavne teme i njihovu satnicu.

Računao je s tim da će kao predavač biti uključen u poslijediplomsku

nastavu. Ispunjava sve kriterije. Doktor je znanosti, a uz to ima

znanstveno i nastavno iskustvo. U realizaciji nastave računao je s

iskusnim Ignacom, svojim prijateljem.

Sistematski pregled

Časnici su obvezno odlazili na sistematske preglede u Vojnu

bolnicu. Oni do 45. godine ţivota svake druge, a oni stariji svake

godine. U jesen 1974. godine Dragutin i Ignac dobili su uputnicu iz

kadrovske sluţbe da se jave u polikliniku Vojne bolnice u Vlaškoj ulici

radi redovitog sistematskog pregleda. Krenuli su zajedno od jednog do

drugog specijalista, ili kako se to u Vojnoj bolnici zove od jednog do

drugog kabineta. Prvo su išli na vaĎenje krvi, pa na rendgen gdje su im

snimili pluća, a potom krenuli nekim redom na sve detaljne preglede. U

dva dana trebali bi sve to obaviti, po potrebi dobiti upute i vratiti se na

posao. Zadnji pregled sa završnim mišljenjem obično je obavio

internist. Pred sobom bi imao sve relefantne laboratorijske nalaze i

mišljenja drugih specijalista. Dragutin je ušao u ordinaciju. Po nalogu

doktora svukao se do struka. Arterijski tlak u redu, puls u redu, EKG u

redu, laboratorijski nalazi krvi i mokraće u redu, snimka pluća u redu,

sluh i vid u redu, neuropsihijatrijski nalaz u redu.

»Druţe majore vi ste posve zdrav čovjek«, zaključio je iskusni

internist i pridodao: »Vidimo se za dvije godine!«

Dragutin se obukao i u čekaonici internističkog kabineta pričekao

Ignaca da i on obavi tu formalnost. Čekanje se nešto oduţilo. Nije ga

bilo pola sata. Dragutin se malo uznemirio razmišljajući o tome što bi

to moglo biti s njegovim prijateljem i suradnikom. Napokon na vratima

se pojavio Ignac nekako preplašen, klonuo duhom.

»Što je bilo? Gdje si do sada? Što ti je rekao doktor?«, upitao je

Dragutin.

»Kaţe mi doktor da se moram javiti na odjel jer na plućima imam

neku sjenu. Moram ići na dodatne pretrage. Odredio mi je termin

prijema u Vojnu bolnicu na Šalati. Malo me je uplašio

svojim zabrinutim izrazom lica. Kaţe da i nalazi krvi nisu najbolji.

Zbilja moram to otići raščistiti«, objasnio je zabrinut Ignac.

Dragutin ga je tješio da se tu radi o banalnoj sjeni. Pa što i ako je

tuberkuloza. I njegova punica je imala kaverne na plućima. Operirana

je i još je ţiva. Čak štoviše i dalje puši kao Turčin. A Ignac uz sve to i

ne puši. Ma to mora biti nešto benigno. Tako je Dragutin tješio svoga

prijatelja na putu iz bolnice. Idućeg tjedna Ignac je primljen na Interni

odjel radi detaljnih pretraga. Ubrzo mu je u posjet stigao Dragutin.

General mu je odobrio sluţbeno vozilo pa ga je vozač dovezao i

parkirao u krugu bolnice i sjemeništa. Naime, Vojna bolnica na Šalati

bila je smještena u zgradi koja je pripadala Katoličkoj crkvi. Zgrade na

tri kata su zatvarale veliki krug. Desna zgrada bila je bolnica, a lijeva

sjemenište. Ušavši u predvorje bolničke zgrade Dragutin se gotovo

sudario sa skupinom sjemeništaraca koja je svakodnevno prolazila

ovuda na putu u crkvu, koja se svojim straţnjim dijelom oslanjala na

bolnicu. Pomislio je kako je ovdje na djelu neobična simbioza crkve i

vojske, koji meĎusobno moraju biti tolerantni zbog obostranog

interesa. Popeo se stubama u lijevo krilo zgrade na prvi kat. Tamo je u

jednoj od bolesničkih soba leţao njegov prijatelj. Naišao je na veliku

sobu u kojoj je vidio nekoliko medicinskih sestara u sluţbenim

sestrinskim odorama i liječnika koji im je davao upute. Sestre su na

pokretna kolica postavljale lijekove koji su bili propisani bolesnicima.

Ispričao se što ih prekida u poslu i upitao za sobu u kojoj leţi Ignac.

Najbliţa sestra pogledala je na oglasnu ploču i rekla mu broj. Dugi

hodnik prekriven linoleumom, kojim se uputio prema toj sobi, bio je

čist i sjajan. Mirisalo je na neko dezinfekcijsko sredstvo. Ušao je u

sobu i zatekao Ignaca s još dvojicom drugih kako razgovaraju. Ignac je

sjedio za stolom u sobi, za kojim pokretni bolesnici objeduju. Jedan od

njih leţao je pokriven do prsiju, s ispruţenom rukom uz tijelo a na

stalku uz krevet nalazila se boca s prozirnom tekućinom koja mu je

kapala kroz iglu u venu.

»Drago mi je da si došao. Ima li što novoga na poslu. Jeste li uspjeli

postaviti onu opremu za eksperiment? Nadam se da će momci to znati

bez mene. Vjerujem da ću brzo biti otpušten iz bolnice. Čim utvrde o

čemu se radi. Rekao mi je načelnik odjela u velikoj viziti da moraju

napraviti bronhoskopiju, uzeti uzorak tkiva za histološku pretragu i da

će tek tada biti sigurni o čemu se radi i što dalje. Sestra mi je rekla da je

pretraga već sutra«, rekao je Ignac. Izišli su na hodnik i uz prozor s

pogledom na okolne crkvene vinograde nastavili s razgovorom.

Ignac je potanko nastavio govoriti fasciniran onim kroz što je

upravo prolazio:

»Ovdje ti rade kao po traci. Svaki dan toliko pretraga i pregleda.

Nemaš niti časa slobodnog. Tek popodne se moţeš odmoriti, ili u

zajedničkoj prostoriji za bolesnike pogledati nešto na televizoru. U

devet uvečer je spavanje, kao u vojsci povečerje. Mora biti mir i tišina

da se bolesnici odmore. Tu i tamo probudi te sestra kada donosi nekom

u sobu lijek ili mijenja infuziju. Već u šest ujutro je mjerenje

temperature, a potom osobna higijena. Vizitu ne smiješ dočekati

neobrijan. Onom tko se ne moţe sam obrijati sestra pošalje sluţbenog

brijača. A u velikoj viziti prvi ide načelnik internog odjela, iza njega

načelnik plućnog odsjeka, potom drugi specijalisti, specijalizanti,

staţisti i brojne sestre. Ovo ti je moj Dragutine prava vojska«.

Nakon kraćeg zadrţavanja Dragutin se pozdravio s prijateljem

zaţeljevši mu dobro zdravlje i brz povratak na posao. Nakon tjedan

dana saznalo se da Ignac boluje od raka bronha i da je prebačen na

torakalnu kirurgiju. Operirat će ga ovih dana. Svakog dana su nazivali

doktore u bolnicu i raspitivali se o njegovu zdravlju. Nitko im nije

ulijevao veliku nadu u ozdravljenje. Nekoliko dana

nakon operacije najavio je general da će ići u posjet kapetanu Ignacu. U

pratnji će mu biti načelnik Katedre i Dragutin. Ovoga puta ušli su u

zgradu bolnice i popeli se desnim stubištem do kirurškog odjela. Prvo

su se najavili načelniku kirurgije koji je operirao Ignaca. Dočekao ih je

u svom uredu. I on je imao čin generala, baš kao i Dragutinov

zapovjednik Akademije. Šef kirurgije bio je nešto niţeg rasta, ali

odlučnih, ţustrih pokreta i koraka. Ukratko ih je upoznao sa

zdravstvenim stanjem bolesnika. Stanje nije baš najbolje. Našli su

metastaze tumorskog procesa. Bolesnik će nakon ovoga ići u Institut za

tumore radi zračenja, a moţda se odredi i citostatska terapija. Uza sve

to ne predviĎa mu dug ţivot. Prema kliničkim iskustvima o kojima im

je govorio doktor, ne prognozira mu više od godinu dana ţivota.

Potresna vijest za sve nazočne. Doktoru je to bilo nešto gotovo

svakodnevno jer se neprekidno susretao s neizlječivim bolesnicima

kojima ni najnovija dostignuća u medicini nisu mogla pomoći. Nakon

toga pošao je s njima obići bolesnika. Osoblje na odjelu ubrzalo je

svoje aktivnosti kad se svita s dvojicom generala pojavila u bolesničkoj

sobi. Ignac se pokušao pridići kad su ušli u njegovu sobu. Nije mogao

jer je prsni koš bio čvrsto umotan u zavoje. U venu je primao

transfuziju krvi a kisik iz boce preko plastične cjevčice. Pokušao se

nasmiješiti. Rukovao se s generalom onom slobodnom rukom, a

ostalima je mahnuo. S nekoliko ljubaznih riječi general je izrazio svoje

nade u brz oporavak i povratak na posao. Ali sada je najvaţnije da se

dobro odmori i oporavi. Pred njim je još liječenje, objasnio je šef

kirurgije. Nisu se dugo zadrţavali jer je bilo očito da je Ignac iscrpljen

teškim operativnim zahvatom, pri kojem mu je otklonjen tumor i dobar

dio okolnog plućnog tkiva.

Ignac se više nije vraćao na posao. Nastavio je s liječenjem.

Dragutin ga je posjećivao kod kuće i uočio da njegov prijatelj na

očigled kopni. Ignac je do kraja zadrţao vedar duh i nadu u

izlječenje, te povratak u laboratorij. Preminuo je pred ljeto 1986.

godine. Odrţan je pogreb uobičajen za vojne časnike. Od svih

suradnika najţalosniji je bio Dragutin. Ne samo da je izgubio suradnika

kakvog će biti teško naći, već i dragog prijatelja.

Zamjena

U meĎuvremenu Dragutin je unaprijeĎen u čin potpukovnika.

Nakon Ignacijeve smrti zatraţeno je da se odobri prijem novog časnika

na njegovo mjesto. Imali su oni u vidu neke ljude koji su radili na

drugim Katedrama Akademije. Rado bi nekoga od njih premjestili. Za

to nisu dobili odobrenje uprave kadrovske sluţbe iz Beograda. Oni su

odlučili riješiti molbu časnika koji je zatraţio premještaj u Zagreb,

zbog obiteljskih razloga. I tako je u jesen iste godine u laboratorij

postavljen kapetan Ţeljko, tek koju godinu mlaĎi od Dragutina. Došao

je iz Peći, s Kosova. Tamo je radio godinama kao časnik tehničke

struke u logistici. U razgovoru Dragutin je saznao da Ţeljko nema

nikakvog iskustva u institutskom i laboratorijskom radu. On je

godinama rješavao tehničke probleme u tamošnjim postrojbama. A to

nema nikakve veze s načinom rada u Akademiji, posebice ne na ovoj

Katedri. Dragutin je bio razočaran. Kao da netko ţeli opstruirati rad u

njegovu laboratoriju. Znao je da se novog čovjeka ne moţe naučiti

svemu onome što je znao i radio Ignac. Ignac je godinama, od samog

početka, radio uz Dragutina. Prošao je potrebno usavršavanje u

inozemstvu. Bio je maher u svom poslu i zaljubljenik u laboratorij. A

novi časnik nikada neće doseći njegovo znanje i iskustvo. To je

Dragutina obeshrabrivalo. Svoju ocjenu iznio je načelniku Katedre, a

potom i generalu. Obojica su ga uvjeravala da je potrebno strpljenje i

da će se sve srediti. Upozorili su ga da novog časnika ne usporeĎuje s

Ignacom. Oni nemaju jednaka znanja ni iskustvo. Moţda se ipak novi

časnik snaĎe u laboratoriju. Treba mu dati vremena i pomoći mu. Čak

su Dragutina obvezali da ustrajno radi s novim čovjekom i da mu

pomogne svladati osnovna znanja potrebna za rad na Katedri. Ţeljko je

pokazivao više zanimanja za organizaciju nastave koju provode

članovi Katedre. Kao da je izbjegavao Dragutinova nastojanja da ga

dublje uvede u laboratorijski rad. Uočio je to i načelnik Katedre i

napokon dao Dragutinu za pravo. Dogovoreno je da će kapetanu Ţeljku

dati planiranje, voĎenje i izvješćivanje o nastavi, a da će nekog

stručnijeg pronaći za Dragutinov tim. Napokon, obojica su bili

zadovoljni takvom odlukom.

Druţenje

Na novorasporeĎnim poslovima Ţeljko je brzo pokazao odlične

organizacijske sposobnosti. U zapovjedništvu Akademije uočili su

njegovu sposobnost koordinacije nastave, pa su ga sve više uključivali

u taj posao na nivou čitave institucije. Ţeljko je dobio radnu sobu

neposredno do Dragutinove. Kad bi Dragutin došao do njega priupitati

ga za nastavu našao bi ga u silnim papirima koje je dobivao s drugih

katedri. A na zidu se nalazio dugački komad bijelog papira s velikom

kriţaljkom na koji je slagao konačni plan cjelokupne nastave.

»U ovome se nikada ne bih snašao«, ustvrdio je s osmjehom

Dragutin, ušavši u sobu.

»Vjerojatno kao ni ja u vašem laboratoriju«, odgovorio je kapetan,

dodavši:

»Kad sam vidio kamo su me postavili ozbiljno sam se zabrinuo.

Mislim da to nikada ne bih savladao. Drago mi je da ste se sloţili

s tim da radim ovaj posao, jer tu sam kao riba u vodi. Čitav radni vijek

radim na planiranju, doduše ne u planiranju nastave, ali sve je to slično.

Kad radim drţim se poznatog zakona fizike koji kaţe da istodobno na

istom mjestu ne mogu biti dva tijela, kao i to da jedno tijelo istodobno

ne moţe biti na različitim mjestima. Tako planiram da se nikome ne

preklopi raspored nastave. I svi su zadovoljni«.

»Vidim da se u administraciji izvanredno snalazite. A meni je to

najmrskije. Svi smo mi različiti. Baš u toj različitosti je i ljepota

ţivljenja«, potvrdio je Dragutin, potraţivši u kriţaljci na velikom

bijelom papiru svoje ime i raspored za idući tjedan.

»Ne morate se mučiti. Dostavit ću vam izvod iz plana nastave, pa

ćete se lako snaći«, obećao je Ţeljko.

Tako su se nastavili druţiti neovisno o poslu. Ponekad bi Dragutin

došao k Ţeljku na razgovor, a drugi put bi Ţeljko navratio k njemu na

kavu. Razgovarali su o tome kako se ţivi na Kosovu, a kako ovdje u

Zagrebu. Dragutin je često govorio o svom rodnom Varaţdinu,

djetinjstvu, roditeljima, studiju i prijateljima. Ţeljko je opisivao običaje

i ţivot u Peći gdje je proveo u sluţbi brojne godine, od završetka

školovanja pa do nedavno kad su mu javili da je prihvaćena njegova

molba za premještajem u Zagreb. Ţeljko je po roĎenju bio

Zagrepčanin, ali je do sada svo vrijeme radio na Kosovu. Naučio je

dobro albanski. Tamo se oţenio lijepom Crnogorkom s kojom ima

kćer. Nešto je mlaĎa od Dragutinova sina. Srećom, supruga mu je brzo

dobila posao u jednoj banci. Zadovoljna je, a i plaća je ovdje bolja

negoli tamo na Kosovu. U Peći su, prigodom odlaska, vratili vojni stan

tako da su ovdje na listi prioriteta. Nadaju se da neće dugo biti

podstanari. Dragutin mu je pričao o sebi. Njegovu suprugu Marinu

Ţeljko je upoznao, jer i ona radi u TVA i svakodnevno dolazi na posao

s Dragutinom. Marina ponekad svrati i na Katedru.

Novu 1987. godinu dvije obitelji dočekale su u istom društvu.

Naime, kolege na Katedri su predloţile da svi zajedno dočekaju Novu

godinu u časničkom domu. Tako se okupilo veće društvo u domu na

Lenjinovom trgu, u dvorištu zapovjedništva Zagrebačke vojne oblasti.

Njih dvadesetak sjedilo je za dva susjedna stola. Glazbeni program

počeo je rano uvečer. Zabavni vojni orkestar, uz neke poznate pjevače,

izvodio je popularne pjesme. Ljudi su se zabavljali, veselili, plesali.

Jelovnik je bio uobičajen za ovu prigodu. Za predjelo pršut i kulen uz

francusku salatu, potom kokošja juha s tankim rezancima, pečena

purica s mlincima i hladna prasetina, ruska salata, a kasnije tijekom

noći gulaš. Uz jelo posluţe- no je dobro kutjevačko vino.

Novogodišnje druţenje je zamišljeno kako bi se obitelji bolje

upoznale. Neki su poveli svoju djecu. Tako je sa Ţeljkom i njegovom

suprugom na dočeku bila i njihova šesnaestogodišnja kći Iva. Martin

nije ţelio ići s roditeljima. Uskoro će navršiti sedamnaest godina pa će

sa svojim društvom proslaviti kod prijatelja, a obećao je da će iza

ponoći navratiti na njihovu zabavu i čestitati. Nakon uobičajenog

odbrojavanja do dolaska Nove godine, te »tuša« koji je odsvirao

orkestar, svi su si meĎusobno čestitali. Zrakom su letjele raznobojne

konfete zadrţavajući se u ţenskoj kosi. Te godine u modi je bila

tapirana, visoko uzdignuta kosa, sa šiškama iznad čela. I svakako dobro

lakirana, kako bi se odrţala prilikom skakanja i znojenja. Oko jedan iza

ponoći njihovom stolu je prišao Martin. Izljubio je majku i oca

poţeljevši im sve najbolje. Uz njegove roditelje sjedila je Ţeljkova

obitelj. Dragutin im je predstavio svoga sina koji ga je za glavu

nadvisio. Martin je bio visok i snaţan. Poţelio je sve najbolje i njima te

sjeo na slobodan stolac pokraj njihove kćeri Ive. Zadrţao se i jeo kolače

s jednog od velikih pladnjeva koji su bili postavljeni nasred stola.

Primijetio je da je Iva vrlo lijepa djevojka, tek nešto mlaĎa od njega.

»Drago mi je da smo se upoznali«, započeo je razgovor Martin.

»I meni takoĎer«, odgovorila je pristojno djevojka.

»U koji razred ideš?«, pitao je dalje, zainteresiran da o ovoj ljepotici

sazna nešto više.

»Idem u drugi jezične gimnazije, u Kriţanićevoj«, odgovorila je i

dodala: »A ti?«

»Ja sam u trećem razredu MI0C-a, znaš gdje je to, odmah ispod

Jordanovca«, odgovorio je.

»Kamo izlaziš s društvom?«, nastavio je Martin.

»Ne izlazim puno. Moram učiti. Ponekad s djevojkama iziĎem u

neki kafić u blizini škole, prije ili nakon nastave«, odgovorila je

zainteresirana za nastavak razgovora.

Toga časa za stol se vratio plesni par na čije mjesto je sjeo Martin.

Pristojno se digao, ispričao i pozdravio sa svima.

»Drago mi je da smo se upoznali. Nadam se da ćemo se negdje i

sresti«, rekao je Ivi prije negoli je izišao iz dvorane.

»I meni je drago«, odgovorila je djevojka sa smiješkom, pogledavši

bolje visokog, zgodnog momka.

Martin je otišao tramvajem kući, a Iva se nastavila pomalo

dosaĎivati u društvu starijih. Nije imala kamo. Roditelji joj nisu

dopustili da doček proslavi s društvom na tulumu kod nekih prijatelja.

Ocijenili su da je još premlada za takve proslave. Zavidjela je Martinu

koji je bio večeras sa svojim društvom i sada se sam vraćao kući. Kao

odrasla osoba. Taj status ona nije još imala u svojih roditelja. Moţda

dogodine?

Oko četiri ujutro društvo se počelo osipati. Pomalo umorni od plesa,

od previše raznovrsne hrane, a neki i s previše alkohola, srdačno su se

pozdravljali. Neki su uzeli dio godišnjeg odmora i spojili ga s ovim

praznicima pa će na skijanje na Pokljuku iznad Bledskog jezera. Drugi

su se odlučili za Jahorinu koja je imala izvrsno ureĎene skijaške terene

nakon Zimskih olimpijskih igara prije tri godine.

Na odmoru u Baškom Polju

U ljeto 1990. godine Dragutin je sa suprugom i sinom odlučio

godišnji odmor provesti u vojnom odmaralištu u Baskom Polju, pokraj

Makarske. Puno sunca, toplo more, ugodan smještaj, dobra hrana a više

im i ne treba. I Ţeljko je najavio da će sa svojima ići u isto odmaralište

ako dobije traţeni termin. Dogodilo se da im je obojici odobren

smještaj u isto vrijeme. Ţeljko je odabrao hotelsku sobu, a Dragutin

bungalov, intimnije je. Dragutin je sa svojom novom škodom

doputovao preko Like, a Ţeljko je stigao autobusom. Za doručkom su

se našli u restoranu i zajedno rezervirali veći stol. Do kraja odmora

sjedit će za istim stolom njihove dvije obitelji. Svakog dana unaprijed

su odabirali jelo koje ţele za objed. Bilo je tu svega, od dalmatinskih

specijaliteta do biranih jela iz različitih krajeva. Za svakoga po njegovu

ukusu, jer su ovdje na odmor dolazile obitelji iz čitave drţave.

Kroz borovu šumicu pošljunčani put je vodio do plaţe. I plaţa je bila

šljunčana s ravnim kamenim stijenama. A more čisto, bistro, beskrajno

plavo. U boriku su bili rasuti brojni bungalovi s terasom ispred. Tu je

bilo i kafića u kojima se u hladu borova moglo popiti dobro piće ili

popodnevna kava. Uz obalu smjestilo se nekoliko restorana iz kojih se

u večernjim satima širio zamaman miris prţene ribe ili mesa s roštilja.

Svaku večer na nekom od tih mjesta svirala je ţiva glazba. U glavnoj

dvorani moglo se i zaplesati. Sve je bilo prilagoĎeno ugodnom i

bezbriţnom boravku gostiju.

Već u jutarnjim satima obitelji bi zauzele svoja mjesta na plaţi

postavljajući leţaljke i zračne jastuke te suncobrane. Nešto kasnije, kad

bi plaţa bila prepuna, manjom brodicom domaći bi dovezli svjeţe voće

i prodavali ga ne silazeći s broda. Svakodnevno bi dolazio i stari ribar u

mornarskoj majici i lagano veslajući tik uz obalu uzvikivao:

»Barke faren! Barke faren!«, a potom: »Tko hoće moţe, tko neće ne

mora«.

Poneki gosti uskakivali bi u njegovu barku, a on bi potom lagano

veslao odmaknuvši se od obale, kako bi turisti vidjeli fascinantni

planinski masiv Biokova koji se uzdizao gotovo od same obale. S plaţe

je takav vidik zaklanjala borova šumica. Ovamo bi dolazila i neka ţena

sa svojim magarcem nudeći djeci da se za nešto novca slikaju sjedeći

na samaru koji se nalazio na leĎima mirne ţivotinje. Neki su provodili

aktivni odmor igrajući u šumskoj hladovini stolni tenis, odbojku ili

balotajući. A oni hrabriji i sposobniji odlazili bi planinariti, vraćajući se

u kasne sate umorni ali oduševljeni proţivljenim. Dragutin je uvijek na

put nosio šahovsku garnituru. Od djetinjstva je volio šah i uvijek meĎu

prisutnima traţio ţrtvu za igranje. Marinu nije uspio zainteresirati. Njoj

je šah bio dosadna igra. Dragutinu je često partner u šahu bio Ţeljko,

premda je igrao znatno slabije od Dragutina koji je gotovo redovito

pobjeĎivao. A ţene su se sunčale jer su kući ţeljele doći preplanule.

U večernjim satima druţili bi se u nekom od restorana uz obalu,

uţivajući u prţenoj ribi s gradela i crnom vinu iz Smokvice na Pelješcu.

A Martin i Iva kupali su se čitavog dana. Odlazili su zajedno na

plivanje do obliţnje usamljene uvale i tamo provodili sate. Martin je

završio drugu godinu studija medicine. Poloţio je sve ispite i sada je

bezbriţno uţivao. Priznao je Ivi da mu je najteţa bila anatomija. Sluša

se prve dvije godine i strašno je teška. Ispit je kod profesorice Krmpotić

poloţio s odličnim uspjehom, na čemu su mu mnogi zavidjeli, jer je to

bila prava rijetkost. Objašnjavao je Ivi kako je morao znati barem deset

tisuća različitih anatomskih naziva i pokazati ih na ljudskom lešu ili na

nekom od brojnih anatomskih preparata. Osim toga morao je poznavati

odnos izmeĎu pojedinih anatomskih struktura, kao i njihovu funkciju.

Osobito je bio fasciniran funkcijom i strukturom središnjeg ţivčanog

sustava. Čak se uplašio da je Ivi dosadan sa svojim pričama iz

anatomije. Ivi se činilo da to nikada ne bi mogla naučiti. Ona je s

odličnim uspjehom završila prvu godinu studija povijesti umjetnosti.

Nije mogla Martinu govoriti o tako teškim ispitima kakvi su bili

njegovi, ali mu je zanimljivo pričala o umjetnosti nastojeći mu

pribliţiti svoj studij i ono što u njemu najviše voli. Navečer su šetali

stazicom uz obalu, a onda bi zagrljeni i zaljubljeni sjedili na klupi do

kasnih noćnih sati.

Ivi su se prije neki momci udvarali, ali ni jedan je nije očarao kao

Martin. Uz njega joj je uvijek bilo zabavno. Sve što je govorio bilo joj

je zanimljivo ili duhovito. A Martin je tijekom ova dva tjedna posve

zaboravio djevojku s kojom je počeo izlaziti pri kraju druge godine

studija, kad su zajedno u anatomskom muzeju učili za ispit. Bilo je to

tek nešto usputno, više druţenje nego ozbiljna emocionalna veza. Nije

mu bilo teško uz Ivu posve zaboraviti kolegicu sa studija. Tko zna,

vjerojatno se i ona sada s nekim provodi i više ne razmišlja o Martinu i

njihovoj prolaznoj i kratkoj avanturi. Tako je Martin bez oklijevanja,

na Ivino pitanje ima li djevojku, odgovorio da je slobodan. Sada je bio s

Ivom, a Ivi je Martin bio prva prava ozbiljna ljubav.

Roditelji su to uočili i nisu ih sputavali niti im prigovarali. Dapače,

bilo im je drago da se njihova djeca viĎaju. Oboje su bili odlični

studenti i dobro je da su zajedno. Tako će oni biti bezbriţniji kada

izlaze van, pogotovo navečer. Njihova ljubav još je više zbliţila te

dvije obitelji. Majke su već počele maštati o zajedničkoj unučadi. Sada

im je ipak najvaţnije da djeca prvo završe studije i naĎu dobar posao.

Za ostalo ima vremena. Martinov studij traje pet godina. Potom mora

završiti godinu dana staţa. Nada se kasnije i nekoj dobroj

specijalizaciji. Već sada razmišlja o nekoj operativnoj grani medicine.

Ivin studij traje godinu dana kraće pa

će oboje završiti istodobno. Iva bi voljela najviše raditi u galeriji

moderne umjetnosti. Razmišljala je o poslijediplomskom studiju iz

restauratorstva srednjovjekovne umjetnosti. To bi mogao biti čak vrlo

unosan posao, nešto poput Martinove ginekologije.

Jesen je došla suviše brzo, a time i kraj njihovu ljenčarenju. Upisali

su više godine studija i posvetili se novim obvezama. To ih nije

sprječavalo da se i dalje viĎaju, i u tjednu, a osobito vikendom.

Društvene promjene

Dragutin je mogao biti vrlo zadovoljan uspjehom u protekloj godini.

Promaknut je u zvanje docenta. Postavljen je na mjesto načelnika

Katedre, a potkraj godine dobio je čin pukovnika. U TVA se zavrtio još

jedan krug novih mladih intelektualnih snaga koje su došle na

zasluţene pozicije. Stariji su nuţno umirovljeni. Bitno je bilo da se

znanje i iskustvo neprekidno prenosi sa starije generacije na mlaĎu. To

je bila jedina garancija znanstvenog i nastavnog ugleda Akademije i

uspjeha njenih stručnjaka. Pa tako i Dragutina. A Ţeljko je unaprijeĎen

u čin majora. Bilo je razloga za veseli zajednički doček Nove 1991.

godine.

MeĎutim, u društvu su se počele dogaĎati ozbiljne promjene pa im

nije bilo do velike zabave. Neizvjesnost je bila sve prisutnija, a oni su

svojim profesionalnim ţivotima bili uklopljeni u krut vojni sustav.

Naslućivali su ozbiljnost situacije u društvu. U Hrvatskoj se sve češće

isticala ţelja za osamostaljenjem. Stoga su to bile glavne teme njihovih

razgovora. Premda obojica Hrvati, pripadali su sustavu koji se u narodu

počeo sve više doţivljavati kao sila koja odrţava i podrţava

Jugoslaviju. Kao da je ponovno, nakon dvadeset godina i ugušenih

ideja, uskrsnuo duh hrvatskih

proljećara koji ţeli promijeniti postojeću drţavu, vjerojatno je i

dokinuti. Hrvatski političari sve su češće isticali potrebu preureĎenja

postojeće federacije. Njima su se pridruţili i poneki iz Slovenije i oni s

Kosova. Političari albanske nacionalnosti na Kosovu bili su osobito

zainteresirani za promjene jer im je predsjednik Srbije Slobodan

Milošević 1989. (tek tri godine nakon dolaska na vlast) ukinuo ranijim

Ustavom zagarantiranu autonomiju, jednako kao i Vojvodini.

Utjecaj novih političkih strujanja bio je očit i u vojnim krugovima.

Nakon četrdeset pet godina ukinut je Savez komunista u vojsci.

Ortodoksni generali u Beogradu, zagovornici očuvanja postojećeg

stanja, osnovali su krajem 1990. godine novu političku stranku u

vojsci, Savez komunista - pokret za Jugoslaviju. Pozivani su svi

»svjesni« drugovi da se učlane u nju. MeĎutim, doţivjeli su fijasko. U

tu novu partiju u TVA učlanilo se manje od jedan posto bivših

pripadnika Komunističke partije. To je bio dobar pokazatelj mišljenja

većine i najava potrebnih promjena.

Zadnjih godinu dana Dragutin i Ţeljko nisu na posao morali odlaziti

u časničkim odorama, kako je to ranije bilo propisano. Gradom su

hodali obučeni u civilna odijela, a tek na poslu odjenuli bi odore,

odnosno zaštitne kute u laboratoriju. Svakodnevno su povjerljivo

razgovarali. Nisu imali povjerenja u časnike koji su se isticali svojim

jugoslavenstvom, u zagovornike očuvanja poretka pod svaku cijenu, u

kolebljivce i nesigurne, u preplašene i nepovjerljive koji su se zatvorili

u sebe. Stoga bi često odlazili u duge šetnje velikim dvorištem, stazama

koje su opasavale brojne zgrade Akademije. Tako su bili sigurni da ih

nitko neće čuti niti prisluškivati. U sluţbenim prostorijama, pa čak ni u

svojim uredima, nisu mogli biti sigurni. Čak što više, vjerovali su da

takve poput njih svemoguća vojna obavještajna sluţba - KOS na neki

način prati i prisluškuje. U ovim nesigurnim vremenima valja

lo je biti vrlo oprezan. A s druge strane trebalo je izgraditi svoj vlastiti

stav prema nadolazećim promjenama. 0 tome će ovisiti njihova

budućnost. Prisjetili su se svog povratka s godišnjeg odmora. U

Baškom Polju proveli su dva tjedna, do sredine kolovoza. U Zagreb su

se vratili ličkom magistralom, preko Titove Koreniee i Plitvica,

nesmetano. Svega nekoliko dana nakon toga nezadovoljni stanovnici

srpske nacionalnosti pregradili su cestu srušenim stablima. U hrvatskoj

javnosti taj je dogaĎaj označen kao »balvan revolucija«. Nezadovoljni

Srbi su bili protiv društvenih promjena u Hrvatskoj, koje su započele

višestranačkim izborima na kojima je tek osnovana stranka pod

nazivom Hrvatska demokratska zajednica - HDZ pobijedila s velikom

većinom glasova. Doduše, višestranačje je omogućio Savez komunista

Hrvatske 1989. godine, koji je shvatio nuţnost promjena i teţnju

hrvatskog naroda za većom samostalnošću.

Nezaobilazna tema njihovih razgovora u intimnom krugu obitelji

bili su nedavni uznemiravajući dogaĎaji u Hrvatskoj. Da je vrag odnio

šalu postalo je jasno na Uskrs 1991. godine, kasnije u novinama nazvan

krvavi Uskrs. Tome je prethodio nemili dogaĎaj u kojem je fingiran

atentat na predsjednika HDZ-a dr. Franju TuĎmana. On je sredinom

oţujka 1990. godine odrţao predizborni skup u Benkovcu na kojem se

okupio veći broj graĎana. Većina je pljeskala njegovim riječima koje

su naglašavale potrebu hrvatske slobode i samostalnosti, te nuţnost

glasovanja za novu demokratsku političku opciju u Hrvatskoj na prvim

slobodnim demokratskim izborima. U jednom času jedan od sudionika

skupa prišao je govorniku i u njega uperio pištolj. Osiguranje je

svladalo napadača. Doduše, ispostavilo se, u sluţbenoj istrazi, da je to

bio običan redikul koji je pucao iz plastičnog pištolja kojim nikako nije

mogao nikome nauditi. U hrvatskom tisku taj je dogaĎaj prikazan kao

napad na demokraciju i nositelja nadolazećih demokratskih procesa.

Dragutin i Ţeljko čitali su dnevni tisak, ali i sluţbene dopise koje su

dobivali iz Političke uprave JNA iz Beograda. Na isti dogaĎaj ti izvori

su gledali oprečno. Morali su sami stvarati svoj sud o svakom dogaĎaju

koji je uznemirivao javnost. Bilo im je jasno da u vojsci postoje snaţne

struje koje se protive raspadu Jugoslavije i koje su vjerojatno spremne

upotrijebiti oruţje kako bi zadrţali postojeće stanje. Toga su se

ozbiljno pribojavali. Njima, koji su bili unutar vojne strukture, ta

činjenica je bila jasnija nego onima manje obaviještenima, koji su se

nadali da vojska neće intervenirati i da će ostati neutralna te prihvatiti

svaku političku odluku naroda.

Prvi ratni sukob dogodio se na Plitvicama 1991. godine. Pobunjeni

krajinski Srbi ponovno su zauzeli ličku magistralu i zatvorili je za sav

promet kod Plitvica. Upućene su specijalne policijske snage da

osiguraju nesmetan prolaz. Došlo je do oruţanog sukoba s dobro

naoruţanim Srbima pri čemu je poginula po jedna osoba sa svake

strane. Neki pobunjenici su uhapšeni i sprovedeni na saslušanje.

Odmah se umiješala JNA koja je već bila u stanju pripravnosti kako bi

razdvojila sukobljene strane »osiguravajući red i mir«.

Premda se drţavni vrh zadnjih pola stoljeća zavaravao da je

meĎunacionalno pitanje u Jugoslaviji uspješno riješeno, to u praksi i

svakodnevnom ţivotu nije bilo točno. Uočili su to njih dvojica i u JNA,

premda je Dragutin napredovao gotovo nesmetano do najvišeg

poloţaja u vojnoj hijerarhiji, struci i znanosti. Napokon, bio je to

rezultat njegova učenja, rada i postignutih rezultata u znanosti i nastavi.

To je bilo tako očito da ga napredovanja nisu mogla mimoići, da to

vojne strukture nisu mogle ignorirati, iako je i takvih pokušaja bilo.

Napredovali su i manje sposobni. Vojska se koristila njegovim

rezultatima u vojnoj industriji, a kompromitirali bi se i u privredi koja

je takoĎer primjenjivala njegova istraţivanja.

U takvim okolnostima i nadolazećoj neizvjesnosti Dragutin i Ţeljko

dočekali su, zajedno kod kuće sa svojim suprugama, Novu 1991.

godinu. Ponovno je glavna tema njihovih razgovora bilo stanje u

Jugoslaviji, te posebno ono u vojsci i u Hrvatskoj. Svojim suprugama

su već dojadili vječitim raspravama o mogućem ishodu nastale

situacije. Ţeljele su se opustiti barem na staru godinu, pogledati

televizijski novogodišnji program i večerati. A njihovi muţevi

»tamburaju« stalno po istoj temi. Dojadili su im i na neki način unosili

nesigurnost i strah. Što će biti s njima koji su u vojnim odorama doĎe li

do promjene drţavnog ustroja. Što će biti s njihovom djecom i

nastavkom studija? Što ako zarati na ovim prostorima? Svaki rat na

Balkanu uvijek je krvav i redovito traje više godina. Nisu ţeljele

pokazati svoj strah, ali dojadili su im i muţevi, vječito u istim

raspravama. Natjerale su ih da se opuste i prestanu razgovarati o

politici. Čak se tu večer i zaplesalo. A njihova djeca su na doček otišla

nekamo sa svojim društvom. Zadovoljne majke hvalile su svoju djecu

kao odlične studente, kao dobru i poslušnu. To im je bila glavna tema

razgovora. I njih dvije su bile sretne poput njihove zaljubljene djece.

Samo neka je djeci dobro, govorile bi.

Dolaskom 1991. godine nastavljeno je s društvenim promjenama

koje su očito bile neizbjeţne. Da je i vojni vrh shvatio da je raspad

postojeće drţave nuţnost, postalo im je jasno kad su iz Političke uprave

dobili dopis u kojem se pojašnjava pojam »sukcesija«. Dragutin je

priznao da za taj pojam do sada nikada nije čuo. Do sada se nikada nije

rabio, a označavao je postupak razdvajanja i raskida postojeće

drţavnopravne zajednice. Postalo je jasno da se raskol posve pribliţio.

Pitanje je samo dana i načina na koji će se dogoditi. Nadali su se

mirnom dogovoru političkih elita udruţenih republika. Čak su

postojale najave moguće labave konfederacije u kojoj bi samo neke

funkcije bile zajedničke, poput obrane drţavnog teritorija. To je za

većinu zaposlenih u vojsci bila prihvatljiva opcija. Ostali bi na svojim

radnim mjestima i zadrţali primanja. Vojnici bi vojni rok sluţili na

području svoje republike. A policija bi bila republička. Čak su takvi

prijedlozi dolazili od rukovodstva Hrvatske, a to je ulijevalo nadu u

mirni ishod raspada postojećeg drţavnopravnog ustroja Jugoslavije.

Da se stvari ipak neće tako razvijati uvjerili su se svi nakon krvavog

dogaĎaja u Borovom Selu, pokraj Vukovara. 0 tome su Dragutin i

Ţeljko mogli detaljno čitati u lokalnom tisku. Ponovno su uočili razliku

u tumačenju dogaĎaja i uloge JNA izmeĎu onoga što su ovdje pročitali

i onoga u što su ih uvjeravali sluţbeni izvještaji u JNA. A stvari su se

dogaĎale munjevitom i opasnom brzinom. Prvog svibnja 1991.

policijska patrola namjeravala je skinuti srpsku zastavu koja je

izvješena na ulazu u Borovo Selo. Pri obavljanju duţnosti, dvojica

policajaca su ubijena, a dvojica zarobljena od strane srpskih

pobunjenika. Sljedećeg dana upućeni su hrvatski policajci kako bi

oslobodili one zarobljene. Autobus je neometano propušten u selo gdje

su ih spremni čekali naoruţani pobunjeni Srbi i paravojne skupine iz

Srbije. Pripadnici MUP-a Republike Hrvatske uspjeli su doći do zgrade

mjesne zajednice i ambulante. Tada se na njih zapucalo. Prvi je

poginuo zapovjednik, a potom još njih jedanaestoro. Ostali su se našli u

okruţenju brojnijih i odlično naoruţanih pobunjenih Srba. Umiješala

se JNA i svojim oklopnim borbenim vozilima i transporterima ušla

izmeĎu zaraćenih. Potom su pomogli pripadnicima policije da se s

tijelima poginulih izvuku iz okruţenja u kojem su se našli. Taj isti

dogaĎaj JNA je prikazivala u posve drugačijem svjetlu. Vojni

analitičari i obavještajni izvori su se potrudili uvjeriti pripadnike JNA

diljem postojeće drţave da je JNA u ovom sukobu odigrala ključnu

ulogu u obrani napadnutih golorukih Srba od strane specijalnih

postrojbi hrvatskog MUP-a i da su svojom intervencijom spriječili

mogući pokolj naroda. Samo politički neupućeni mogao je povjerovati

vojnoj interpretaciji. Svakom laiku, bez osobitog vojnog iskustva, bilo

je posve jasno da je iz zasjede ubijeno dvanaestoro policajaca i da je to

učinila dobro naoruţana i vojno potpomognuta skupina pobunjenih

Srba. U nekim hrvatskim novinama pobunjenici su nazivani

»četnicima«. To je bilo osobito opasno jer se s druge strane stvarala

slika o Hrvatima kao »ustašama«. A to je vodilo prema jedinom

mogućem rješenju, borbenom sukobu unutar drţave. Rat se osjećao u

zraku. A da Hrvati misle ozbiljno, kada najavljuju potrebu

društvenopolitičkog preureĎenja drţave, pokazalo se to na prvim

demokratskim višestranačkim izborima. Na referendumu, nakon

godinu dana, gotovo plebiscitarno donijeta je odluka graĎana o

razdvajanju Hrvatske od Jugoslavije i njenom osamostaljivanju, i

proglašena je neovisnost Republike Hrvatske, a za njenog prvog

predsjednika izabran je predsjednik HDZ-a dr. Franjo TuĎman.

Deseto poglavlje

Strašna spoznaja

Za Martina i Ivu društvene promjene i bojazni njihovih roditelja nisu

značile puno. Oni su uspješno studirali i dalje zaljubljeni jedno u drugo.

Opet je u ljetnom ispitnom roku Martin poloţio sve ispite s treće

godine studija, a medu njima patofiziologiju, farmakologiju, biokemiju

i osobito tešku patologiju. Za patologiju se pripremao mjesecima. Ispit

je bio teţak, a sastojao se od nekoliko dijelova. Student je morao

zadovoljiti praktičan rad na obdukciji leša. Potom je na ispitu dobio

nekoliko patoloških preparata tzv. kompota. Bili su to dijelovi ljudskog

tijela ili organa s nekom patološkom promjenom, poput karcinoma ili

nekog drugog tumora, u staklenoj posudi ispunjenoj formalinom koji je

čuvao da se tkivo ne raspadne. Trebao je opisati preparat i reći o čemu

se tu radi. Osim toga dobio je i desetak histoloških preparata. Njih je

pogledao pod mikroskopom i nakon detaljnog opisa viĎenog morao

postaviti patohistološku dijagnozu bolesti. Napokon, morao je riješiti

vrlo teţak test s velikim brojem pitanja, kojim se detaljno provjeravalo

znanje studenta. Ţalio se Ivi kako je test bio izuzetno teţak jer ga je

sastavio prof. Hirtzler, poznat kao vrlo strog ispitivač. On je

priţeljkivao da test sastavi prof. Anka Bunarević, koju su studenti

oboţavali. Ali nije imao sreće. Ipak, ispit je poloţio s dobrom ocjenom.

Iva je poloţila sve

predmete na drugoj godini studija. Nije se ţalila da je neki od njih bio

osobito teţak. Ali što bi njoj bilo teško, kad je bila odlična studentica.

Doduše, Martin je s blagim podsmjehom gledao na njene ispite. Niti

jedan od njenih udţbenika nema tisuću stranica, poput primjerice

njegove patologije. A na višim godinama studija imat će velike

predmete s udţbenicima od preko tisuću stranica, poput interne

medicine, kirurgije, pedijatrije i sličnih kliničkih disciplina. Ona takvih

predmeta nema, ali na Ivinom studiju se od studenata traţi više

kreativnosti. Prepirali su se tako čiji je fakultet teţi. Martin će raditi

vrlo odgovoran posao s ljudima, a Iva s predmetima, doduše,

umjetničkim čija vrijednost ponekad moţe biti neprocjenjivo

nacionalno blago. U čestim raspravama su pomirbeno zaključili da se

njihovi studiji ne mogu usporeĎivati i da to neće više niti činiti.

Najavili su roditeljima da će i ovog ljeta zajedno otići nekamo na

more. Odluka njihovih roditelja je bila da bi to bilo nerazumno

izazivanje sudbine. Prošle godine su pri povratku slučajno dobro prošli,

a ove godine moţe se svašta dogoditi. Njima u vojsci najavljuju da od

odlaska na godišnji odmor do daljnjega nema ništa. Svi zaposlenici u

vojsci moraju ostati na svojim radnim mjestima. Čak naprotiv, borbena

pripremljenost postrojbi i ustanova diţe se na višu razinu. A to

podrazumijeva stalni boravak u vojarnama, bez mogućnosti odlaska

kući. Dragutin i Ţeljko su morali danima boraviti u VTA, spavajući u

svojim radnim sobama. Martin i Iva su morali ostati u Zagrebu i ljetne

praznike provoditi na nekom od gradskih bazena, a noću po klubovima

i kafićima. Osjećalo se i meĎu mladima da im nije samo do zabave. Sve

više su razgovarali o stanju u Hrvatskoj.

Dragutin i Ţeljko sada su se druţili još intenzivnije. Bili su gotovo

zatvoreni u krugu Akademije i danima nisu odlazili kućama. A zapravo

se ništa nije radilo. Pitomci Akademije završili su nastavnu godinu i

upućeni su kućama. Učenici vojne Gimnazije, koja je bila u krugu

Akademije, završili su s nastavom i otišli kućama. U laboratoriju se

ništa nije radilo. Zadnjih godinu dana dobivali su sve manje potrošnog

materijala, tako da je rad gotovo zamro. Obojica prijatelja osjećala su

se beskorisnima. Razgovori su im bili sve tajnovitiji. DoĎe li do

raspada drţave odlučili su napustiti JNA i staviti se na raspolaganje

Hrvatskoj. Imaju znanja i vjerojatno će trebati u osnivanju novih

oruţanih snaga, dakako, doĎe li do toga. 0 tome su razgovarali samo

njih dvojica ne usuĎujući se svoje mišljenje iznijeti javno. Bilo je to

preopasno. Po krugu Akademije počeli su se kretati naoruţani ljudi. To

svakako nije slutilo na dobro. Nisu to bili osobni pištolji, koje je svatko

od njih imao. Bilo je to automatsko oruţje, očito podijeljeno samo

nekima, podobnima. Oni nisu bili u toj skupini. Shvatili su da je

svemoćni KOS procijenio da su njihove nakane prijeći na drugu stranu,

čim se za to ukaţe prigoda. Ili je u njihovoj prosudbi bila dovoljna

činjenica da su obojica Hrvati, pa time odmah nepodobni i nepouzdani.

Osjetili su to kao nepravdu koja ulijeva nepovjerenje i nesigurnost.

Stoga je svakim danom njihova odluka bila sve čvršća. Čekali su samo

pogodnu prigodu da je ostvare. 0 tome nisu govorili niti pred svojom

djecom kako ne bi unosili dodatni nemir u obitelji.

Početkom kolovoza Ţeljko je bio deţurni časnik na Akademiji. To je

značilo boraviti dan i noć u posebnoj prostoriji za deţurne, naoruţan, s

čizmama na nogama. Predvečer do njega je došao stari vodoinstalater.

Bio je to čovjek u godinama za mirovinu.

»Mogu li s vama pogledati dnevnik na televiziji, druţe majore?«,

upitao je Ţeljka.

»Kako da ne. Samo uĎite. Pogledat ćemo zajedno što to danas ima

novoga kod nas i u svijetu«, odgovorio je Ţeljko, pokazavši mu rukom

da zauzme mjesto u niskoj fotelji ispred televizora.

U svom plavom radnom kombinezonu, sjeo je u nisku rasklimanu

fotelju, čije opruge su ţuljale i sjedenje činile neudobnim. A Ţeljko je

sjeo na kauč. Uključio je televizor koji je prikazivao neki zabavni

program prije dnevnika. U iščekivanju novosti zapodjenuli su

razgovor. Često su se susretali na dvorištu Akademije, a majstor je

ponekad dolazio i na njihovu Katedru radi popravaka slavina ili

vodokotlića u nuţnicima. Poznavali su se, ali nisu imali prigode često

razgovarati.

»Danas mi je zadnji radni dan. Od sutra sam u mirovini. Navršavam

šezdeset i petu godinu ţivota i odlazim u punu mirovinu. Mogao sam

otići i ranije jer imam dosta ratnog staţa koji mi se računa dvostruko.

Nisam to htio ranije iskoristiti. Bilo mi je bolje raditi, primanja su mi

bila veća, a školovao sam djecu«, počeo je sa svojom pričom majstor.

»Dobro je. Odlazite u zadnji tren. Mi koji ostajemo nismo sigurni u

svoje mirovine. Vidite što se dogaĎa kod nas. Sve je moguće. S

odlaskom u mirovinu dobro ste prošli«, kazao je Ţeljko.

»Pretpostavljam da je većina vaših suboraca već davno u mirovini.

Moţda nekih više i nema medu ţivima«, ustvrdio je Ţeljko.

»Imate pravo, druţe majore. Neki su već pomrli, a ja sam jedan od

rijetkih koji je ostao raditi do kraja. Morao sam. Sada, kad su djeca

svoji ljudi, mogu mirno u zasluţenu mirovinu. Koliko god da dobijem,

meni i supruzi bit će dovoljno«, odgovorio je majstor dodajući:

»Slaţem se s vama da oni koji ostaju ne mogu biti sigurni u ono što ih

čeka«.

»A gdje ste bili za vrijeme rata?«, upita ga Ţeljko bez osobite

radoznalosti, tek da nastavi razgovor do početka dnevnika.

»Ja sam vam Moslavac, pa sam za vrijeme rata bio u moslavačkoj

brigadi. Sve do kraja rata i demobilizacije. A tada sam ostao raditi u

vojsci kao majstor, evo sve do sada«, odgovori majstor.

Spominjanje moslavačke brigade prisjetilo je Ţeljka na riječi

njegove majke da je i njegov otac, kojega nikada nije vidio u ţivotu,

takoĎer bio pripadnik te brigade.

»Zanimljivo«, nastavio je Ţeljko: »Pa i moj otac je bio neko vrijeme

pripadnik moslavačke brigade. Moguće ste se i poznavali«.

»A kako se zove vaš otac, druţe majore?«, upitao je majstor vidno

zainteresiran za mogućeg poznanika iz partizana.

»Zvao se Milan i kasnije je premješten u agitprop Zagrebačkog

korpusa. Ne nosim njegovo prezime jer se nije oţenio s mojom

majkom. Umro je prije desetak godina. Nikada ga nisam upoznao, a

nisam to niti ţelio«, odgovori Ţeljko ne vjerujući da se njih dvojica

poznaju.

»Ovo nije moguće. Pa druga Milana poznajem odlično. Bili smo si

jako dobri i u istom partizanskom odredu, sve do njegova odlaska s

našeg terena. Nakon toga smo se rjeĎe viĎali, ali uvijek srdačno. Nakon

rata smo se povremeno sretali u Vinodolu'. Znate tamo smo se redovito

sakupljali mi partizani, Moslavci. Ali ja znam nešto što vi vjerojatno ne

znate, druţe majore«, rekao je zagonetno na kraju majstor s tajnovitim

osmjehom na licu.

Ţeljku je bilo drago da je upoznao nekoga tko je poznavao njegova

oca i s kim moţe o njemu porazgovarati. Ali zadnje riječi starog

majstora su ga uznemirile i zainteresirale. Što to zna stari majstor, što

on ne zna, a što bi ga moglo zanimati?

»Što je to što vi znadete, a ja ne?«, upitao je znatiţeljno Ţeljko.

»Znadete li da je vaš otac uz vas imao još djece?«, upitao je.

»Pričala mi je majka da je imao još dvoje djece s dvije različite ţene.

Pa i to da se ni s jednom od njih nije oţenio. Navodno je oţenio neku

posve novu treću ţenu s kojom čak nije ni imao dijete«, ispričao je

kratko ono bitno što je znao o svom nepoznatom ocu.

»To je točno. Ali vi vjerojatno ne znate da je njegova kći supruga

sadašnjeg vašeg načelnika Katedre, pukovnika Dragutina«, otkrio je

tajnu stari ratni drug pokojnog Ţeljkovog oca.

Ţeljko nije mogao povjerovati onome što čuje. Zar je moguće da je

tolike godine prijatelj s Dragutinom i Marinom a da niti jednom nije

spomenuo svoga oca i da nisu došli sami do te istine?

»Majstore, jeste li vi sigurni u ovo što mi sada govorite? To je vrlo

ozbiljna stvar i tu čovjek mora biti posve siguran. Kako vi znadete da je

pokojni Milan Marinin otac?«, traţio je objašnjenje i čvrstu potvrdu

ove priče.

»Da, siguran sam. Kad je Milan umro bio sam s drugovima iz

partizana na njegovom pogrebu. Tada sam uz njegov lijes vidio

pukovnika Dragutina i njegovu suprugu Marinu. Raspitao sam se meĎu

drugovima koji su stajali pokraj mene. Rekli su mi da je to njegova kći

koju je imao s našom Zdravkom, koja je bila s nama u partizanima.

Nekoliko dana nakon pogreba susreo sam pukovnika Dragutina i

upitao ga za vezu s pokojnim Milanom. Potvrdio mi je da je njegova

supruga Marina kći pokojnog Milana i Zdravke. Zato sam posve

siguran u ovo što sam vam rekao«, detaljno je objasnio majstor kako je

sve to saznao. Sad nije bilo sumnje.

»Ja ovo ne mogu vjerovati, majstore. Pa mi se druţimo godinama i

na poslu i privatno. Bezbroj puta smo bili jedni drugima u kući.

Doduše, Marina i ja nikada nismo razgovarali o našim očevima tako da

nisam spominjao oca Milana, Moslavinu, partizane, izvanbračnu djecu

našeg oca i sve drugo što bi nas moglo povezati i razotkriti našu

rodbinsku bliskost. Pa mi smo polubrat i polusestra. Imamo istog oca.

Sam Bog vas je poslao. Što bi se dogodilo da danas niste navratili

ovamo, da se nismo sreli. Vi biste otišli u mirovinu, a tko zna kada

bismo mi otkrili istinu. Moguće još godinama ne bismo to otkrili«,

razglabao je Ţeljko, razmišljajući o posve drugom problemu koji ga je

naglo počeo mučiti, a o čemu nije mogao govoriti majstoru.

Bila je to ljubav izmeĎu njegove kćeri Ive i Marininog sina Martina.

Pa oni su unučad istog djeda, njihova oca Milana. Ljubav izmeĎu njih

moţe biti samo roĎačka, a nikako ljubav izmeĎu muškarca i ţene.

Srećom saznao je istinu posve slučajno, moguće u zadnji čas. Mogli su

se i oţeniti!? RaĎati djecu koja bi mogla biti deformirana ili bolesna!

Nitko ne bi niti pomislio da su roĎena u braku dvoje bliskih roĎaka. 0

svojim tjeskobnim mislima nije majstoru ništa govorio. Jedva je

dočekao da ostane sam i da dobro razmisli što mu je činiti s ovom

nevjerojatnom spoznajom, koja bi ga u drugim okolnostima jako

veselila. Otkrio je svoju polusestru. Ali to otkriće nanijet će

nevjerojatnu bol njihovoj djeci. To ga je plašilo. Odlučio je tajnu neko

vrijeme zadrţati za sebe. Noć je proveo nemirno. Gotovo da oka nije

sklopio, prebirući po mislima i zamišljajući razne scenarije. Bojao se

za psihičko stanje svoje kćeri Ive, za uspješnost nastavka studija, za

njenu budućnost. Napokon, na njemu je da otkrije istinu jer se sam

nikako ne bi mogao nositi s mogućim teškim posljedicama. Znao je da

što god učini neće biti dobro. Ne moţe istinu zadrţati za sebe. Kaţe li

svima što je otkrio, posljedice će biti teške za Ivu i Martina. Kako se u

istom času velika sreća što je otkrio polusestru moţe pretvoriti u još

veću nesreću!

Nekoliko idućih dana Ţeljko se mučio s tom spoznajom. Što da

učini? Kako da to izvede da bude najmanje bolno za njegovu jedinicu

Ivu? Napokon je odlučio o tome prvo porazgovarati i posavjetovati se

sa suprugom. Dvoje će lakše donijeti dobru odluku. Njegova supruga

bila je izbezumljena kad je to čula. Često je razgovarala sa svojom

Ivom. Imale su izgraĎen otvoren i prisan odnos. Znala je da joj je

Martin prvi ozbiljan momak u kojeg se iskreno zaljubila. Priznala joj je

da je s Martinom već neko vrijeme

intimna. Čak su razgovarale i o zaštiti od neţeljene trudnoće koja bi

mogla poremetiti njene planove za svršetak studija.

»Mislim, Ţeljko, da o ovome moramo otvoreno porazgovarati s

Dragutinom i Marinom. Ovo je naš zajednički problem. Uostalom

moraš reći Marini da si joj polubrat. To će ionako, kad-tad, doći na

vidjelo. Pa bolje prije nego kad bude prekasno«, predloţila mu je

supruga i nastavila: »Hajde, nazovi Dragutina i dogovori s njima jednu

večeru kod nas, što prije«.

»Sutra sam ponovno na poslu. Znaš da nas ne puštaju kućama i po

tjedan dana. Imam dovoljno vremena porazgovarati s Marinom i

Dragutinom. Zajedničku večeru priredit ćemo čim nas dvojicu puste

prve nedjelje kući. Tada ćemo dogovoriti kako djeci priopćiti ovu

vijest. Bit će teško. Bit će nesretni. Tko zna kako će to prihvatiti i kako

će sve to završiti?«, rekao je Ţeljko ostavivši suprugu s njenim crnim

slutnjama.

Idućeg dana navratila je Marina na Katedru jer je donijela Dragutinu

neke stvari koje su mu bile nuţne nakon duţeg izbivanja iz kuće.

Ţeljko ju je spazio kad je ušla u zgradu, pričekao je neko vrijeme kako

ih ne bi odmah zaskočio s ovom novošću, pa kad je procijenio da bi

Marina mogla krenuti natrag na svoj posao, zamolio je tajnicu, koja je

sjedila ispred Dragutinovog ureda, da ga najavi načelniku Katedre.

»Bojim se da sada to nije moguće. Kod načelnika je njegova

supruga. Ne bih im ţeljela smetati. Obavijestit ću vas kada ona ode i

tada vas najaviti načelniku«, usprotivila se diskretna tajnica.

»Molim vas, najavite me odmah jer ţelim razgovarati s oboje. Vrlo

je vaţno i posve privatno«, inzistirao je Ţeljko.

Nakon kraćeg vremena nazvala ga je tajnica i javila mu je da ga

načelnik i njegova supruga čekaju u uredu. Izišao je iz svog ureda

uzevši sa sobom kovertu. U sobi je zatekao prijatelje kako sjede i

razgovaraju.

»Hajde, Ţeljko, pridruţi nam se. Naručio sam ti kavu. Evo Marina je

upravo pri odlasku. Donijela mi je čistu odjeću i neke kolače od

nedjelje. Moţemo ih kasnije zajedno pojesti«, rekao je Dragutin

prijatelju s osmjehom.

Marina se Ţeljku osmjehnula, pozdravivši ga. U zadnje vrijeme

njihovi zajednički susreti bili su znatno rjeĎi. Društvene promjene i

okolnosti učinile su da njih dvojica ne dolaze danima kući, a kad doĎu

svaki od njih ţeli biti sa svojom obitelji nasamo. Ţeljko je sjeo u fotelju

pored Marine drţeći u ruci kovertu. Činilo se kao da oklijeva nešto reći.

Pričekao je da tajnica donese kavu za njega pa kad je Marina najavila

da bi se morala vratiti na svoj posao započeo je s okolišanjem.

»Marina, reci mi molim te prepoznaješ li čovjeka na ovim

fotografijama?«, upitao je Ţeljko pruţivši joj kovertu u kojoj je bilo

nekoliko poţutjelih slika čovjeka u partizanskoj odori.

»Boţe moj. Pa to je moj otac. Odakle ti ove slike?«, upitala je

Marina iskreno iznenaĎena.

»A reci mi, molim te, komu ti sliči taj čovjek na slici za koga kaţeš

da ti je otac«, nastavio je Ţeljko ne otkrivajući odmah čitavu istinu.

Tog časa Marina je bolje pogledala Ţeljka i na licu mu prepoznala

iste crte kao u svog pokojnog oca. Istog trena prostrujala joj je pomisao

da je to njen polubrat koji se nije pojavio na pogrebu, jer je bio negdje u

vojsci na Kosovu. Tek sada je počela povezivati sitne detalje u veliki

mozaik.

»Ma je li to moguće? Ti si sličan mome ocu na ovim slikama iz

mlaĎih dana. Znači li to da si ti moj brat?«, uzviknula je Marina jedva

skrivajući svoje uzbuĎenje.

Ne čekajući njegov odgovor, koji je mogao samo potvrditi njenu

prvu pomisao, ustala je istodobno kad i Ţeljko pa su se bratski zagrlili i

izljubili. U njenim očima pojavile su se i suze.

»Točno Marina. Ja sam Milanov sin, a to znači tvoj brat, barem pola

brat«, odgovorio je Ţeljko kad se izvukao iz njenog zagrljaja.

I Dragutin je bio uzbuĎen prateći nevjerojatnost situacije. Nakon

prvotnog uzbuĎenja i veselja uslijedio je onaj mučni dio. Prostrujilo im

je kroz glavu da su njihova djeca iskreno zaljubljena. Da, na to sam

prvo pomislio kad sam od majstora saznao da je bio u partizanima i

poznavao Milana i Marininu majku.«

»Sad je problem kako djeci priopćiti ovu novost koja će ih sigurno

pokositi. Moja supruga predlaţe da u nedjelju doĎete k nama na večeru

i da smislimo što nam je činiti i kako sve to izvesti«, predloţio je

Ţeljko.

»Svakako ćemo se naći. I to čim prije. Do tada nemojmo djeci ništa

govoriti«, sloţio se Dragutin.

Zbunjena i vidno uzbuĎena, Marina je izašla iz ureda ostavivši

dvojicu prijatelja da nastave razgovor i donesu najbolje i najbezbolnije

rješenje. Bilo im je jasno da niti jedno neće biti bezbolno.

Bila je sredina kolovoza. Jako toplo i lijepo vrijeme je već danima

bilo u Zagrebu. Bilo je to jedno od onih suhih i toplih ljeta koja na

gradskom asfaltu mogu biti jako neugodna. Stoga su Martin i Iva dane

provodili na kupanju na bazenu ili u obliţnjim toplicama, kojih u

Zagorju ima na pretek. Predvečer bi šetali gradskim parkovima,

središtem grada ili odlazili u kino. Vrijeme im je polako prolazilo u

zasluţenom ljenčarenju do nove akademske godine. Pomalo su bili

zabrinuti i za sudbinu svojih očeva koji rade u vojsci, postajalo im je

jasno da će se sve to vrlo brzo raspasti. Nadali su se razboritosti svojih

roditelja i vjerovali u njihovu sposobnost da se snaĎu u novim

okolnostima. Jedne večeri za vrijeme šetnje Gornjim gradom, drţeći se

za ruke, Marina je objavila vaţnu novost.

»Kakvu novost? 0 čemu se radi?«, upitao je Martin.

»Imat ćemo malu bebicu«, odgovorila je Marina nenadano otkrivši

svoje stanje.

»Ma zbilja Marina? Ne šališ se?«, nastavio je ispitivati Martin s

nevjericom i nastavio: »Kako znaš da si trudna?«

»Izostala mi je i druga mjesečnica tako da sam sada posve sigurna da

sam zatrudnjela. Nakon izostanka prve nisam ti ništa ţeljela govoriti

kako te ne bih nepotrebno uznemirila. A sada sam sigurna u to.

Napravit ću i test na trudnoću da to potvrdim«, rekla je Iva veselo.

»Nismo planirali tvoju trudnoću prije svršetka studija. Imamo još

dvije godine do kraja. Mislio sam da ćemo pričekati do tada. Ako rodiš

moţda će nam dijete onemogućiti da završimo studije na vrijeme«,

dvojio je Martin u ispravnost bilo koje od odluka.

»Ja mislim da bih trebala zadrţati trudnoću i roditi. Pa što ako

izgubim godinu dana od studija. Završit ću ga kad-tad. Ţelim to dijete.

Bit će roĎeno iz ljubavi. Ili si se ti moţda uplašio djeteta i pokolebao?

Moţda me ne voliš dovoljno da bi sa mnom imao dijete?«, uplašeno je

izrazila nenadane sumnje Iva.

»Iva ne pričaj gluposti. Znaš da te volim. Ali to nema veze s ovim

što trebamo odlučiti. Uostalom što će reći na sve ovo naši roditelji.

Tvojima to sigurno neće biti drago, mogu samo zamisliti«, objasnio je

Martin razloge svoje nesigurnosti.

Iva je pomalo potišteno hodala pored njega pokolebana riječima

koje je čula. Doista, morat će reći roditeljima o trudnoći. Osim toga,

imati dijete znači i vjenčanje. Otac neće dopustiti da rodi, a da se prije

toga ne vjenčaju. Doista, moraju još o svemu dobro razmisliti. Bojala

se pobačaja koji bi mogao ostaviti trajne posljedice tj. da kasnije ne

moţe zatrudnjeti. Bila bi to Boţja kazna zbog pobačaja. Znala je da im

nije ostalo puno vremena za donošenje konačne odluke. Pobačaj je bilo

moguće obaviti bez osobitih komplikacija do dvanaestog tjedna

trudnoće. Iza toga bilo bi to riskantno. Znajući da se Iva bori s teškim

mislima Martin ju je snaţno prigrlio obećavši da će oboje još dobro

razmisliti i donijeti zajedničku odluku. A to ne znači da je on manje

voli i da nije na njenoj strani. Tim riječima utjehe, zagrljajem i

poljupcima odagnao je njenu nesigurnost i nastalu sumnju. Zajedno je

puno lakše, ma što god se dogodilo. Nastavili su svoju šetnju toplim

gornjogradskim trgovima i ulicama duboko u noć, ne ţeleći se

razdvojiti.

Iduće nedjelje sastali su se Ivini i Martinovi roditelji, a oni su otišli u

šetnju i u kino. Nikome nije bilo do jela ne zbog vrućine koja se uvukla

u stan već zbog sjena prošlosti koje su ih pohodile.

»Kako je nekada bilo lijepo bezbriţno se druţiti i sastajati. Ta su

vremena očito iza nas. Ne samo da nas muči opća društvena

neizvjesnost i što će biti sa svima nama, već sada imamo i ovaj

problem. To je zla kob, niti za jedno a niti za drugo nismo ni na koji

način krivi, a ponajmanje naša djeca. I umjesto da se veselimo što su se

napokon upoznali brat i sestra, eto nakon četrdeset i pet godina, mi smo

zbog toga u nevjerojatnom problemu«, lamentirao je Dragutin koji već

danima neprekidno razmišlja što i kako učiniti.

»Prijatelji, veselili smo se da ćemo biti rodbina, a sada kad smo

nenadano doista blisko rodbinski povezani nesretni smo. Kako su

neumoljivi ti tragovi prošlosti«, nastavila je Marina, jednako jadi-

kovati kao i njen suprug.

»Ljudi. Što nam je činiti?«, upitao je Ţeljko.

»Ovo ne smije dugo potrajati. Izludjet ćemo od bezizlaznosti

situacije. Jedino čega se strašno bojim je kako će to podnijeti naša

djeca, osobito moja Iva koja je tako senzibilna«, jadikovala je Ţeljkova

supruga.

»Ja se jako bojim za svoga Martina. Moţda on djeluje onako grublje

zbog korpulentnosti, ali vjerujte mi, jako je osjetljiv. Ovo bi se i na

njega moglo vrlo loše odraziti«, izustila je Marina.

»Vidite, ja sam razgovarao s poznanikom genetičarom u Institutu

RuĎera Boškovića o vjerojatnosti nastanka genetskih

malformacija kod djece roĎene iz brakova bliskih roĎaka. Rekao mi je i

o nekim primjerima iz prošlosti, osobito kraljevskih obitelji u kojima

su se ţenili meĎusobno roĎaci bliski poput naše djece. Izrodili su

degenerike. Osim toga u takve djece javljaju se znatno češće raznovrsni

maligni tumori. Jednom riječju, ne preostaje nam drugo nego o svemu

porazgovarati sa svojom djecom i objasniti im zašto njihova veza nije

moguća. Nismo mi tome krivi. Ako se koga moţe optuţiti onda su to

naši preci koji su se na nevjerojatan način, nehotično poigrali sa

sudbinama i nas i naše djece«, proustio je Dragutin.

Kao znanstvenik bio je precizan i jasan. Za njega, sve se moglo

izmjeriti i izraziti nekom numeričkom vrijednošću, nekim rizikom.

Tako je pristupao svakom problemu, samo ovog puta se radilo o

sudbinama njihove djece i suhoparni brojevi o riziku nastanka neke

patološke promjene kod buduće unučadi nije značilo samo puku

brojku. To ga je mučilo i činilo nekako više ljudskim.

»Predlaţem da svako od nas pozove svoje dijete na ozbiljan

razgovor i da mu objasni situaciju u koju su upali. Naše zakonodavstvo

ne dopušta vjenčanje osobama koje su u rodu do petog koljena. A naša

djeca su roĎaci u trećem koljenu. Nose zajedničku četvrtinu nasljednih

osobina koje su naslijedili od istog djeda. Previše istovrsne genetičke

mase da bi to moglo ispasti dobro, čak da i zanemarimo zakonodavca

koji je posve jasan«, nastavio je Dragutin secirati problem i razotkrivati

moguće posljedice takve veze.

I Ţeljko se naravno sloţio da nema druge nego da prekinu vezu. A

njegova supruga je tupo, blijeda u licu, zurila u stol ispred sebe,

odsutno prebirući vilicom po komadićima paškog sira koji je posluţila.

Samo bi povremeno duboko, gotovo bolno, uzdahnula znajući da će na

nju pasti najveći dio tereta koji moraju svladati. Zna ona da njen Ţeljko

voli njihovu Ivu. Ali drugačije je to kada majka razgovara s kćeri o tako

delikatnim stvarima negoli kada to

čini otac. Kako bi njih dvoje uopće mogli razgovarati o intimnim

odnosima dvoje mladih, kad je njen suprug u tim stvarima tako

konzervativan zbog njihova dugogodišnjeg ţivota na Kosovu. Tamo i

za manje stvari frcaju glave. Sjeća se priča iz svog djetinjstva o

nesretnim ljubavima i odlasku u zajedničku smrt zaljubljenih. Bojala se

posljedica ove dramatične situacije.

Razgovor o tome kako to najbolje izvesti nastavio se dugo u noć.

Treba ih navesti da oni sami zaključe što je jedino ispravno. To bi bilo

najbolje. I dalje bi mogli ostati prijatelji, ali od planiranog braka i djece

ne moţe biti ništa.

Tragičan ishod

Kad su roditelji Martinu rekli kako se sudbina s njima poigrala, što

su otkrili te kako to mijenja njegov odnos s Ivom ostao je skamenjen.

Nije mogao vjerovati onome što mu govore roditelji. Kao da je to

nekakav ruţan san. Kako je to moguće? Kako da ostavi ljubav svog

ţivota? Pa još jučer su se drţali za ruke. Ljubili se. Čak su i ljubav

vodili. Pa, Iva je trudna već gotovo dva mjeseca. Razmišljali su tu

novost uskoro objaviti roditeljima i dogovoriti datum vjenčanja. A sada

potpuni kaos, radi tamo nekog zajedničkog djeda za kojega nisu čuli

niti ga vidjeli. Bojao se kako će reagirati Iva. Njoj će biti još teţe. Samo

da ne učini nešto nepromišljeno. A pobačaj je sada postao posve

izvjestan, čak imperativan. Proletjela su mu kroz glavu predavanja iz

genetike i iz patologije. Bilo mu je jasno da tako bliski roĎaci ne bi

trebali imati djece. Kao primjer navodili su im stanje na otoku Susku.

Na tom malom otoku stanovnici su se ţenili unutar obitelji kako bi

zadrţali svoje male, ali vrijedne, posjede. Rezultat toga je visok udio

mentalno retardirane djece, koji sada kao odrasli ljudi ţive na otoku. S

medicinske točke gledišta znao je da je odrţavanje takve veze biološki

neodrţivo. Ali nije sve u genetici i biologiji. Medu njima postoji

iskrena ljubav. Nju nije moguće jednim potezom pera dokinuti. To je

ono s čim će njih dvoje morati izići na kraj, svaki sam za sebe. Da li će

mu to uspjeti? Da li će to uspjeti njegovoj dragoj i emotivnoj Ivi?

Svašta se moţe dogoditi. Još uvijek zaprepašten, svoju bojazan iznio je

roditeljima. Uvjeravali su ga da će Ivini roditelji znati najbolje pomoći

svojoj jedinici. Na kraju, morao im je priznati da je Iva trudna. To, je

dakako, znatno oteţavalo čitavu situaciju. Nadali su se da će Iva to isto

reći svojim roditeljima.

Istodobno u Ivinoj obitelji odvijala se prava drama. Kad je čula što

su joj tako vaţno i neodgodivo imali reći roditelji, gotovo da je

poludjela. Počela je vriskati i lupati stisnutim dlanovima o stol.

Majčine utješne riječi i roditeljski zagrljaj nikako je nisu mogli smiriti.

Nedostajao joj je Martinov zagrljaj, njegov topao pogled i blagi

osmijeh koji joj je ulijevao snagu i sigurnost. Bila je posve izgubljena,

neutješna, ţalosna. Suze nije mogla zaustaviti. Jecala je jedva hvatajući

zrak. Gušila se u suzama. Bolje da je nema. Njen ţivot bez Martina

posve je besmislen. U jednom trenutku osjeti ţestoku bol u trbuhu.

Snaţan grč stisnuo je njenu utrobu. Bol je postala neizdrţivom i kad je

vrisnula osjetila je toplinu medu bedrima. Kao da se iz nje nešto

nezaustavljivo izlilo. U prvi čas nije shvatila o čemu se radi. Odjednom

joj kroz svijest prostruji misao da će pobaciti.

»Majko, krvarim. Pomozi mi«, bilo je zadnje što je rekla prije nego

je izgubila svijest i sručila se majci u naručje.

Tek tada majka je uočila krvavu mrlju na njenoj haljini. Nije joj bilo

jasno što se dogaĎa, ali je znala da joj je ţivot kćeri u opasnosti. Ţeljko

je brzo pozvao hitnu pomoć. Ivu su odvezli na ginekologiju u Petrovu

bolnicu. U pratnji je bila majka, a Ţeljko je odmah krenuo za njima

svojim automobilom. Vozio je brzo i gotovo neoprezno. Jedva je

izbjegao sudar na putu do bolnice. Bilo mu je posve svejedno, samo da

njegovoj Ivi bude dobro. Nije mogao razumjeti zašto je prokrvarila. Da

li je moguće da se to dogodilo zbog šoka? Ili je moţda u pitanju nešto

drugo, što on ne zna? Nadao se da će saznati uskoro o čemu se radi. U

bolnici je brzo našao suprugu kako zbunjena sjedi u čekaonici i čeka.

Rekli su joj da će Ivi odmah dati infuziju sa sredstvima protiv krvarenja

i nešto za smirenje, kako bi se oporavila. Potom su je odvezli na

ultrazvuk i ginekološki pregled. Nakon neizdrţivih sat vremena

pojavio se doktor i prišao im.

»Nemojte se brinuti. Bit će sve u redu. Kod vaše kćeri se radi o

spontanom pobačaju. Bila je trudna gotovo dva mjeseca. Nastupio je

spontani pobačaj. Nema šanse da zadrţimo trudnoću. Morat ćemo

obaviti kiretaţu. Moţete ovdje pričekati. Za pola sata sve će biti

obavljeno, pa potom moţete do nje u bolesničku sobu«, rekao je doktor

i brzo se udaljio u smjeru ordinacije, gdje se pripremao zahvat.

»Jesam li ja to dobro čuo da se radi o spontanom pobačaju?«, upitao

je Ţeljko zabezeknuto suprugu.

»I ja sam tako shvatila. Nisam znala da nam je kći trudna. Ništa mi o

tome nije govorila. Bile smo bliske. 0 svemu smo razgovarale. Znala

sam da je intimna s Martinom. Čak sam joj savjetovala da se dobro

paze da ne zatrudni, ali očito me nije poslušala«, odgovorila je zdvojno

ţena.

»Pa ti nisi normalna. Jesi li ti poludjela? Podrţavala si kćerkine

intimne odnose s njenim dečkom. Ti si je u tome podrţavala, zato se to

i dogodilo«, Ijutito je uzvratio zastrašeni otac, prebacujući dio krivnje

na nju.

Supruga je počela tiho jecati zbog straha od ishoda pobačaja, ali i

zbog reakcije svoga supruga. Najlakše je sada krivnju prebaciti na nju.

Pa nije ona spavala s Martinom već njihova kći. Što je ona trebala

učiniti? Drţati im svijeću svake večeri. Ţeljko očito nije bio normalan

u ovoj situaciji koja ga je toliko uznemirila i uplašila da nije svjestan

što govori. Kako bi ona mogla biti kriva za kćerkinu trudnoću? Jednako

je onda kriv i on. Moţda i više jer mu je čak bilo drago da ima tako

dobrog momka, a uz to sina njegovog šefa i prijatelja. Nije ni

razmišljao o njihovu intimnom ţivotu. Gotovo da su se posvaĎali u

bolničkoj čekaonici. Moţda bi se to i dogodilo da u tom času nije došao

doktor.

»Da, kao što smo i mislili. Radilo se o ranoj trudnoći i spontanom

pobačaju. Ne znam zašto je do toga došlo. Unutarnji spolni organi

izgledaju posve normalno. Moguće je doţivjela snaţan psihički šok, ili

se jednostavno radi o nekoj genetskoj inkopatibilnosti. Naime, morate

znati da se priroda pobrine da se ne rode sva začeta djeca, osobito kad

se radi o genetskim malformacija- ma. Provest ćemo analizu. Moţda

nešto otkrijemo. Sada to ionako više nije vaţno. Ovo neće utjecati na

njenu sposobnost da ponovno zatrudni i normalno rodi. Moţda je ovaj

put i bolje tako. Nikad se ne zna«, objašnjavao je doktor moguće

razloge pobačaja, nastojeći utješiti zabrinute i gotovo uplakane

roditelje.

Zahvalili su mu na brizi i pomoći. Ivu su izvezli na krevetu s

infuzijom u ruci. Prateći ju do sobe majka je njeţno milovala njeno

blijedo lice. Ostali su uz njenu postelju još neko vrijeme. Otac je otišao

kući po nuţne stvari za bolnicu. Doktor im je rekao da će Iva ostati

ovdje nekoliko dana. Dok se ne oporavi i dok krvarenje posve ne

prestane. Navečer su se vratili kući. Nikada im dom koji su voljeli i u

kojem su uţivali nije djelovao tako pusto kao sada. Donedavno su bili

sretna obitelj, a Iva uspješna, zaljubljena i sretna djevojka. A danas su

nesretni kao nikada u ţivotu. Šokantna vijest koju su morali priopćiti

svojoj kćeri, izazvala je pobačaj, a oni nisu ni znali da im je kći trudna.

Mogla je iskrvariti i umrijeti. Grozne misli vrtjele su im se glavom.

Ţeljko je javio Dragutinu što se dogodilo s Ivom, a kad je to čuo

Martin, odjurio je iz stana kao bez glave. Tramvajem se dovezao blizu

bolnice i trčeći dojurio do ulaza. Onako uspuhan popeo se stubištem do

odjela na kojem je leţala njegova Iva. Pronašao je njenu sobu i ubrzo

ugledao svoju dragu kako blijeda leţi na krevetu odsutna, polusnena,

blijeda, a iz boce tekućina lagano teče u njenu venu. Učinilo mu se da

ga je vidjela, ali to ničim nije pokazala. Prišao je sa strahom njenom

krevetu.

»Što ti se to dogodilo Iva?«, zapitao je tiho.

Sjeo je na rub njenog kreveta i njeţno je primio za ruku. Prignuo se i

poljubio je u obraz, jer je ona okrenula glavu kad je htio poljubiti njene

usne. Šutjela je, gledajući kroz njega. Na njezinu licu nije bilo izraza

nikakvih emocija. Gledala je u prazno. Gotovo ju nije mogao

prepoznati. Postala je odjednom daleka, strana. Samo je fizički

nalikovala na Ivu, a bila je netko drugi. Tako mu se činilo.

»Ljubavi, kako se osjećaš? Uţasno mi je ţao što se ovo dogodilo.

Znaš da mi je jednako teško kao i tebi. Mogu li ti kako pomoći?«,

zavapio je očajan.

»Ne zovi me više 'ljubavi'. Znaš da je to nemoguće. Čuo si od svojih

da smo bliski rod. Sve je ovo kao noćna mora, a spontani pobačaj

vjerojatno je dar s neba. Tako je razriješena naša zamršena situacija.

Mislim Martine da bi bilo najbolje da se više ne viĎamo. To ionako

nema više nikakvog smisla. Prije ćemo sve zaboraviti ako se ne

viĎamo. A meni će biti dobro, nemoj se više brinuti«, rekla je tihim

umornim glasom, okrenuvši glavu prema prozoru.

Za nju je ovaj razgovor i njegov posjet bio završen. Oboje su bili

svjesni činjenice da je nastavak veze nemoguć i besmislen. Ljubav

neće nestati preko noći ali će se ipak dogoditi. Još neko vrijeme Martin

je nepomično sjedio uz Ivu, bez riječi. Kako više nije pokazivala ţelju

za razgovorom ustao je, nagnuo se nad njeno uzglavlje i šapnuo:

»Molim te oprosti mi. Ţelim ti sve najbolje u ţivotu«, premda nije

znao za što se točno opravdava.

Izišao je iz bolesničke sobe ne osvrnuvši se. Nije primijetio kako se

njenim obrazima nezaustavljivo kotrljaju krupne suze. Dugo je lutao

gradom ne ţeleći se suočiti s roditeljima. Nije imao što reći. Bio je

posve dotučen i neizmjerno nesretan. Kad je oko ponoći otvorio vrata

stana dočekala ga je majka, zabrinuto sjedeći u polumraku sobe. Lice

joj je bilo podbuhlo od plača. Bore, kojih ranije nije bilo, duboko su se

utisnule na njeno lice. A otac je bio u spavaćoj sobi, leţeći budan i

zamišljen u bračnom krevetu. Svatko je na svoj način proţivljavao

nesreću koja ih je zadesila.

Prelazak u ZNG

U drugoj polovici kolovoza sve više su se mogli čuti javni pozivi iz

novog hrvatskog rukovodstva upućeni pripadnicima JNA. Pozivali su

sve koji ţele prijeći na hrvatsku stranu obećavajući da će zadrţati sva

stečena prava, poput plaće, statusa, stana i sve drugo što je to

podrazumijevalo. A JNA se ţeljela riješiti iz svojih redova svih

kolebljivaca koji bi im mogli smetati u završnoj borbi za Jugoslaviju.

Vrh vojske dobro je znao da će nuţno doći do oruţanog sukoba u

drţavi i to posebice u Hrvatskoj. U tom slučaju za bespogovorno

izvršavanje svih zapovijedi najbolje je da u svojim redovima nemaju

časnika hrvatske nacionalnosti koji bi mogli u ključnom trenutku odbiti

izvršenje neke zapovijedi i ugroziti čitavu operaciju za očuvanje

Jugoslavije. Stoga su šutke podrţavali nastojanja hrvatskih vlasti i dr.

Franje TuĎmana da što više hrvatskih časnika napusti njihove redove.

Omogućili su to svakome tko izrazi ţelju napustiti vrlo brzo njihove

redove. Bilo je dovoljno ispuniti zahtjev, koji se tih dana pojavio u

svim vojnim postrojbama, i demobilizacija bi bila odobrena najkasnije

do dva mjeseca. Oni koji nisu mogli tako dugo čekati na demobilizaciju

preko noći bi napuštali svoje postrojbe i odlazili na drugu stranu.

Dragutin je odlučio podnijeti sluţbeni zahtjev za demobilizaciju ali ne

čekati njegovo rješenje već prvom prigodom napustiti TVA. 0 tome je

porazgovarao s Marinom. Znao je da njegovim odlaskom ona ostaje u

radnom odnosu u vojsci i da bi mogla imati neugodnih posljedica.

Dogovorili su da prvo ona ode na bolovanje. Ionako su u zadnje

vrijeme bili izloţeni velikim stresovima i to se odrazilo na njeno

zdravlje. Tih dana liječnici su olako odobravali duţa bolovanja svima

koji su radili u vojsci. Tek kad je Marina ostala kod kuće odlučio je

Dragutin napustiti vojsku. Pod izlikom da mora otići do kuće vidjeti što

mu je sa suprugom i da se još istog dana vraća. Dragutin je napustio

TVA ponijevši sa sobom samo najnuţnije osobne stvari, kako njegov

izlazak ne bi izazvao sumnju kosovaca, koji su posebno pratili kretanje

časnika Hrvata. Rezultate svojih zadnjih istraţivanja spremio je u

ormar i zaključao. Jednako je učinio s vrednijom opremom iz

laboratorija. Bojao se da bi to moglo biti devastirano u slučaju borbi ili

povlačenja JNA iz Hrvatske.

Prije odlaska upitao je Ţeljka što on kani učiniti. Nakon nesreće koja

je zadesila njegovu Ivu slomio se i kao da mu je postalo svejedno. Nije

više pokazivao ţelju da napusti vojsku, kako je prije govorio. Dragutin

ga je pokušao nagovoriti da krenu zajedno, ali bez uspjeha. Ţeljko se

povukao u sebe i kao da se za vanjski svijet nije više osobito zanimao.

Kao da mu je svejedno što će biti s njim. Odlučio je ostati u TVA i

čekati rasplet dogaĎaja. Vremena za nagovaranje nije bilo. Dragutin je

procijenio da je sada pravi trenutak za konačni odlazak. Nije više ţelio

ostati u vojsci koja podrţava pobunu i naoruţava manje skupine Srba

da se suprotstave novoj legitimnoj i demokratski izabranoj vlasti

u Hrvatskoj. Došavši kući rekao je Marini da nikomu ne otvara vrata.

Moraju biti krajnje oprezni. Mogli bi doći oni iz KOS-a po njega.

Idućeg dana uputio se na Tuškanac. Tamo su se trebali javiti svi oni

koji su napustili dosadašnji vojni sustav, a ţeljeli su se staviti na

raspolaganje novoj vlasti. U kompleksu zgrada na Tuškancu nalazile su

se sluţbe buduće vojske u samom začetku. Na čelu privremenog

sustava bio je Imre Agotić, koji je kao pukovnik takoĎer prebjegao na

hrvatsku stranu. Dragutin se prijavio na porti vojniku u maskirnoj

odori. Znajući zbog čega je došao, jer u to vrijeme su ljudi ovamo

dolazili svi istim poslom, uputio ga je u obliţnju zgradu. Tamo se treba

javiti kadrovskoj sluţbi. Popeo se stubištem na prvi kat i pokucao na

vrata na kojima je pisalo da se ovdje mogu dobiti potrebni kadrovski

obrasci. Ljubazna mlaĎa ţena pruţila mu je nekoliko dokumenata

uputivši ga da sjedne u susjednu prostoriju i tamo u miru detaljno i

točno ispuni sve dokumente i vrati se ponovno do nje. Sjeo je za stol i

počeo ispunjavati prazne rubrike brojnih upitnika. Traţeni su svi

podaci o vojnoj karijeri, osobni podaci, ali i oni o stručnosti. Na neka

pitanja nije znao što bi odgovorio. To će morati upitati sluţbenicu. Kad

je sve bilo popunjeno sluţbenica mu je priopćila da sada moţe otići do

skladišta i preuzeti svoju maskirnu odoru. Sutra moţe doći potpisati

ugovor o novom radnom odnosu kojim se definiraju meĎusobna prava i

obveze.

Za sada Hrvatska nema vojsku pa su svi djelatnici MUP-a, odnosno

pripadnici vojnih snaga unutar tog Ministarstva nazvani Zborom

narodne garde - ZNG. U skladištu je preuzeo maskirne hlače, majicu,

košulju, bezrukavnik, jaknu, kapu i poluvisoke adidas cipele. Oprema

je sličila onoj kakvu nose američki vojnici, ali znatno slabije kvalitete.

Vidjelo se da je proizvedena u ţurbi zbog naglo nastale potrebe za

uniformiranjem novih vojnih snaga. Na košulji, bluzi i kapi bile su

našivene oznake ZNG-a. Mogao je preuzeti i bonove za ručak u

obliţnjem restoranu, ali za to nije bio zainteresiran. Kad je stigao kući i

Marini pokazao novu odoru bio je ponosan na činjenicu da je donio

ţivotnu odluku i na vrijeme se stavio na raspolaganje Hrvatskoj.

Ispričao je Marini kako je Ţeljko rezigniran zbog Ive, koja je upravo

otpuštena iz bolnice, i kako je odlučio ostati u vojsci i čekati rasplet

dogaĎaja. Ivi je srećom dobro, premda je psihički dotučena, kako je

kazala Marina. Svakodnevno se čula s Ivinom mamom. Martinu je bilo

drago što mu je otac napustio JNA. Ovako mu neće biti neugodno pred

prijateljima koji svi od reda govore kako bi JNA trebalo protjerati iz

Hrvatske i osnovati vlastitu vojsku. Bio je ponosan što će očevo znanje

sada posluţiti pri osnivanju hrvatske vojske. Zadnjih je dana najviše

vremena provodio u svojoj sobi. Bio je pogoĎen nuţnim i

neočekivanim raskidom veze s Ivom i s onim što im se dogodilo. 0

drugim problemima nije mogao razmišljati, niti su ga zanimali. Tek

očev odlazak iz JNA pobudio je njegovu paţnju.

Idućeg jutra Dragutin je obukao svoju novu maskirnu odoru i uputio

se na Tuškanac radi potpisivanja ugovora o novom radnom odnosu.

Dokument je bio pripremljen. Nakon potpisa sluţbenica mu je

priopćila da ga načelnik kadrovske sluţbe moli neka navrati u njegov

ured. Odvela ga je do načelnika. Kad je ušao načelnik se podigao od

svog radnog stola i predstavivši se, ljubazno mu ponudio da sjedne.

»Vidite, gospodine Dragutine, proučili smo vaše osobne podatke.

Malo smo se i informirali preko naših sluţbi. Vi za nas niste samo

običan broj, niti bilo koji časnik koji nam je pristupio. Osobito

zanimanje za vas pokazao je gospodin Agotić. Stoga mi je zapovijedio

da vas zamolim da navratite do njega, još danas«, govorio je načelnik

prelistavajući neke dokumente koji su se očito odnosili na Dragutina.

Ubrzo Dragutin je već bio pred uredom Agotića. Tajnica je očito već

bila obaviještena o njegovu dolasku, čim ga je ljubazno pozdravila i

oslovila prezimenom. Zamolila ga je da na čas pričeka dok ne završi

sastanak koji je upravo bio u tijeku. Ponudila mu je čaj. Na stolu tajnica

je drţala radiostanicu. Bila je to jedna od onih modernih, ne veća od

cigle s dugačkom antenom. Okrenula je prekidač i počela slušati

meĎusobne razgovore pripadnika naših snaga i onih drugih. Tada je

Dragutin po prvi puta čuo da jedni drugima psuju majku ustašku i

majku četničku, prijeteći jedni drugima kako će ih pobiti. Glasovi su

bili posve jasni, kao da su akteri u nekoj od susjednih prostorija.

Učinilo mu se kao da je to zvučna kulisa neke kazališne predstave u

kojoj glumci nastoje biti što opasniji i što prostiji, kako bi jedni

drugima ulili strah u kosti. Nije mu bilo ugodno slušati njihove

prostakluke i prijetnje. Gotovo da se čovjek uplaši, a to je i bila svrha

tih prijetnji. Uplašiti drugu stranu.

»Što to slušate? Gdje su ti ljudi?«, upitao je Dragutin.

»Nisu daleko. Sve je ovo gotovo nadomak Zagrebu«, odgovorila je

ţena.

Tek toga časa opasnost je za Dragutina postala stvarnost. Do tada je

samo slušao vijesti i čitao novinske izvještaje i komentare. Ali tamo se

ne moţe čuti glas, prijetnje, napetost, strah. Ovo je bilo stvarno. Bio je

to ţivot negdje na terenu na kojem su dvije suprotstavljene strane već

zauzele svoje poloţaje. Jeza mu je prostrujala tijelom upravo u času

kada su se širom otvorila vrata kabineta. Ljudi su izlazili iz sobe još

komentirajući ono o čemu su upravo razgovarali. Jednog meĎu njima je

prepoznao, kao i on njega. Znao je da je radio u obavještajnoj sluţbi

TVA. Tek sad je shvatio da tog čovjeka već neko vrijeme nije viĎao u

krugu Akademije. To je značilo da je on već ranije napustio redove

JNA. 0 tome se nije javno govorilo jer je svaki odlazak časnika s

visokog poloţaja urušavao postojeći sustav i borbenu spremnost JNA.

Prišao mu je i rukovali su se. Uskoro je tajnica pokazala Dragutinu da

moţe ući u kabinet kod »šefa«, kako je rekla. U zadimljenoj prostoriji

sjedio je Imre Agotić. Nisu se imali prigode osobno upoznati, ali ga je u

zadnje vrijeme češće viĎao u nekim televizijskim emisijama.

»Drago mi je što ste došli. Izvolite, sjednite«, rekao je Agotić i

ponovno sjeo za svoj radni stol.

Kako je bilo toplo na sebi je imao maskirne ljetne hlače i majicu

kratkih rukava. Nakon rukovanja, Dragutin je sjeo sučelice.

»Vidite. U našim redovima trebamo što više stručnjaka. Samo tako

moţemo se suprotstaviti u slučaju potrebe. A iskusni i obrazovani će

nam trebati i u osnivanju naših oruţanih snaga. Od onih koji poznaju

vaš dosadašnji rad čuo sam same pohvale na vaš račun. Kaţu mi da ste

poznati stručnjak u sustavima praćenja i navoĎenja vojnih ciljeva. Čak

jedan od najboljih koje je JNA imala«, nastavio je.

Dragutinu je godilo čuti tako dobre ocjene o svom radu od prvog

čovjeka nove vojne operative.

»Drago mi je da cijenite moj rad. Siguran sam da se moje znanje i

iskustvo moţe dobro iskoristiti u osnivanju naših oruţanih snaga, ali i u

slučaju borbenih sukoba. Točno je da sam se cijeli radni vijek bavio

sustavima za praćenje i navoĎenje«, odgovorio je Dragutin na pohvale.

»Kao što znadete mi za sada od vojne opreme nemamo gotovo ništa,

ali imamo ljude. Novac će se naći za najnuţnije. Ono čega se bojimo je

mogući embargo meĎunarodne zajednice na kupovinu oruţja, municije

i borbenih sustava. Stoga moramo doći do potrebnoga tamo gdje toga

ima u izobilju. A znamo da ga ima u JNA. Čim se donese politička

odluka o općoj blokadi vojarni, a kao što znadete već smo s tim počeli

na neuralgičnim točkama, mi ćemo preoteti najpotrebnije za obranu.

Bez naoruţanja teritorijalne obrane ostali smo zadnjih godina kad je

vojni vrh u Beogradu donio odluku o povlačenju naoruţanja iz

skladišta TO. U tom naoruţanju ionako nije bilo ozbiljnijih borbenih

sustava, ali bi to dobro došlo za naoruţavanje postrojbi koje su u

osnivanju. Ja sada mislim na nešto ozbiljnije od pješačkog naoruţanja.

Radi se o borbenim sustavima za praćenje ciljeva i daljinsko navoĎenje

raketa s bojevim glavama. Predlaţem da se pozabavite onim što bi nam

moglo uskoro trebati. Vi najbolje znate što to JNA ima na raspolaganju

u svojim vojarnama i vojnim skladištima na području Hrvatske. Molim

vas da izradite detaljan popis tih sustava, njihovu operativnu namjenu i

spremnost, ali i njihov trenutačni raspored na terenu kako bismo na

vrijeme blokirali njihovo od- voţenje u Srbiju ili Bosnu. Ako bude

nekih nejasnoća, suraĎujte s našim obavještajcima. Oni će na terenu

odraditi posao i saznati sve što nas moţe zanimati. U vojarnama

posvuda imamo svoje ljude. A svakodnevno nam prelaze novi časnici.

I od njih moţemo saznati sve što nas zanima. Javite se mom zamjeniku

pa će vam on dati na raspolaganje ured i sve što vam je nuţno za rad«,

rekao je Agotić i time završio svoj prvi razgovor s novim suradnikom,

kojeg je očito smatrao vrlo značajnim vojnim stručnjakom.

Dragutin se ispunjen zadovoljstvom javio zamjeniku, dobio ured i

počeo s radom.

Odluka o odlasku u Vukovar

Martin danima nije izlazio u grad. Povukao se u svoju sobu i po

čitave dane slušao glazbu koja mu je umirivala dušu. Nije mogao

odagnati misli na Ivu, njihovu ljubav i dane koji su sada nepovratno iza

njih. Nije mogao odagnati slike zajedničkih trenutaka, izlazaka, šetnji,

izleta, ljetovanja... Kako će se ponašati jedno prema drugom kad se

ponovno sretnu, premda to neće biti tako brzo, nije mogao niti

zamisliti. Mora ostaviti i sebi i Ivi dovoljno vremena da prebole tugu. U

nekoliko navrata pokušao ju je nazvati, ali se ona nije javljala. Njena

majka je molila za razumijevanje potrebe njene kćeri da ju se ne

uznemirava. Samo je rekla da se Iva ne osjeća dobro i da je depresivna

nakon povratka iz bolnice. Njihove su se majke čule gotovo

svakodnevno razmjenjujući misli i nadajući se da će im se djeca

oporaviti od meĎusobnog gubitka. Tako je Marina saznala da se Iva

sprema otputovati u Austriju radi nastavka studija. Nije ţeljela ostati

ovdje i susretati Martina. Nije mu o tome ništa govorila da ga još više

ne uznemiri. Iskustvo joj je govorilo da će vrijeme učiniti svoje. Ionako

su to bile samo Ivine ţelje. Pitanje hoće li tamo uspjeti upisati studij

povijesti umjetnosti, hoće li moći uredno pratiti nastavu na njemačkom

jeziku i napokon hoće li njeni roditelji naći dovoljno novca da joj

osiguraju boravak u stranoj zemlji. Previše nepoznanica da bi se odmah

o tome govorilo kao da je stvar gotova. Ako Iva doista ode, Martin će to

ionako saznati od zajedničkih prijatelja.

Sredinom rujna Martin je saznao da je Iva odlučila nastaviti studij u

Grazu. Zbog sve neizvjesnijeg stanja u Hrvatskoj, austrijske vlasti

prihvatile su je kao izbjeglicu i ponudile joj stipendiju. Čak su joj

odobrili i godinu dana za savladavanje njemačkog jezika, premda je

ona taj jezik govorila posve dobro. Istovremeno, iz različitih krajeva

Hrvatske stizale su uznemiravajuće vijesti o nadiranju snaga JNA i

dobro naoruţanih lokalnih Srba koji su preuzimali vlast na osvojenom

području. Tako se dogodilo u Slavoniji, Lici, zaleĎu Zadra, Posavini,

Pokupskom i na jugu u Konavlima. Nekako najdramatičniji bili su

izvještaji iz Slavonije. Redom su okupirana sela poput Tovarnika,

Lovaša, Šarengrada. Okupiran je bio i naš najistočniji grad Ilok. S

druge strane naše snage blokirale su vojarne zahtijevajući da se ostavi

sve naoruţanje a da oni koji ţele mogu nesmetano napustiti područje

Hrvatske. Ponegdje su se vodili uspješni pregovori pa i nije bilo borbi,

dok drugdje to nije išlo bez oruţanog sukoba s poginulima na obje

strane. Martin je pozorno pratio što se dogaĎa u Hrvatskoj. U njemu je

sve više dozrijevala ideja o odlasku na ratište. U početku o tome nije

nikome ništa govorio kako ne bi majku nepotrebno i prije vremena

uznemirio. A otac je ionako po čitave dane bio angaţiran u stoţeru

vojnih snaga Hrvatske. Medu mladim ljudima u Zagrebu saznao je da

ima još takvih poput njega koji bi ţeljeli otići na ratište i pomoći u

obrani domovine. Potajno su počele pripreme. Otišao je u tajništvo

Medicinskog fakulteta i redovito upisao četvrtu godinu studija. Potom

je porazgovarao s tajnikom fakulteta i na njegov prijedlog podnio

zahtjev o mirovanju svoga statusa redovitog studenta, s obrazloţenjem

da je to zbog »odlaska u obranu suvereniteta Hrvatske«. Takav razlog

nitko nije mogao ignorirati i osigurat će mu nesmetan nastavak studija

kad se vrati u Zagreb. Tako je riješio formalno svoj status na fakultetu.

Kad se primakao dan odlaska iz Zagreba najavio je majci što je

nakanio. Marina se gotovo onesvijestila od uzbuĎenja i straha koji ju je

preplavio. Bojala se za sinov ţivot.

»Zašto to radiš Martine? Zar nije dovoljno da se otac uključio u

obranu, a sada još i ti? Ne daj Boţe da ostanem bez jednog od vas.

Kuda ćeš? Molim te prvo razgovaraj s ocem i pitaj ga za mišljenje pa

onda odluči. Nemoj donositi tako ozbiljne odluke na prečac. Osobito

ne ako je tome razlog Ivin odlazak za Graz. Sudbina je htjela da se

razdvojite. Ali to ne znači da zbog toga trebaš izgubiti ţivot.

Preklinjem te da ne ideš nikamo. Uostalom što će biti s tvojim

studijem?«, jadikovala je Marina nadajući se da će Martin ipak odustati

od spomenute nakane.

»Na fakultetu sam sve dogovorio. Upisao sam četvrtu godinu, a

status redovitog studenta stavio u stanje mirovanja, sve dok se ne

vratim s ratišta. Nemoj se ti ništa brinuti za mene. Znam se ja snaći.

Kako bude drugima bit će i meni. Ovog časa je obrana domovine

vaţnija od mog studija. Moja odluka nema veze s Ivinim odlaskom u

Graz«, odgovorio je ţeleći samo umiriti zabrinutu majku.

Istog dana Martin je imao poduţi razgovor s ocem. Iznio mu je svoje

argumente za odlazak u rat. Dragutinu i nije djelovao osobito

uvjerljivo. Znao je da je sve ovo i te kako povezano s raskinutom

vezom i Ivinim odlaskom iz Hrvatske.

»Ali ti o ratu nemaš pojma. Jedva da znaš pucati iz puške. A tamo se

vodi pravi rat u kojem ljudi stradavaju, budu ranjeni, zarobljeni,

mučeni, ubijeni. Jesi li ti svjestan toga, Martine?«, pokušao je otac

objektivnim argumentima odgovoriti sina od nakane.

»Dobro ja to sve znam. Naučit ću pucati koliko bude potrebno. Ali ja

znam i mogu pomoći povrijeĎenima, ranjenima, osakaćenima.

Medicinu sam i upisao kako bih mogao pomagati ljudima u nevolji.

Sada je prava prilika za to«, odgovorio je nepokolebljivo.

Razgovor izmeĎu oca i sina nastavio se dugo u noć. Dragutin se nije

mirio s činjenicom da je njegov sin odlučio otići na ratište i to ni manje

ni više nego u Vukovar. A on je svakodnevno slušao o teškim borbama

koje se vode u Slavoniji i o nastojanju neprijatelja da zauzme taj

prelijepi grad na desnoj obali Dunava. Djelomično je već uspostavio

sustav za praćenje vojnih ciljeva i kretanje vojnih borbenih potencijala.

Točno je znao s kojim snagama su pripadnici JNA ušli na područje

Hrvatske, tamo kod Tovarnika. Veći dio tih snaga upućen je na

Vukovar, osobito oklopnomehanizirane brigade. Na poslu je čitao

izvješća o sveopćem napadu na Vukovar sredinom rujna. Napad je

počeo zračnim udarom i bacanjem kazetnih bombi po gradu i

obrambenim poloţajima pripadnika ZNG-a. U izvještajima je javljano

da su tenkovi i pješaštvo krenuli sa svojih poloţaja izmeĎu

Negoslavaca i Petrovaca prema Sajmištu. Prošli su kroz minsko polje,

koje vjerojatno nije bilo dobro postavljeno, i uspjeli su prodrijeti do

vojarne i spojiti se sa srpskim paravojnim formacijama u gradskom

naselju Petrova Gora. Drugi napad je išao na Borovo Naselje. Stizala su

izvješća o uspješnoj protuoklopnoj borbi naših snaga na Trpinjskoj

cesti. U trodnevnim borbama uništeno je trideset tenkova i oklopnih

vozila, jedan avion, poginulo je i oko petsto neprijateljskih vojnika.

Trpinjsku cestu novinari i televizijski izvjestitelji odmah su prozvali

»grobljem tenkova«. U izvještajima se isticalo ime zapovjednika Blage

Zadre koji je uspješno organizirao taj dio obrane. Neprijatelj je zauzeo

komunikaciju izmeĎu Vukovara i Vinkovaca, tako da se snabdijevanje

branitelja odvijalo jako oteţano, preko Bogdanovaca. Dragutin je jedva

mogao zamisliti što će se tamo dogaĎati kada JNA upotrijebi sav

borbeni potencijal. Bit će to pakao i teško da će ga tko preţivjeti. A

njegov nerazumni sin, zbog ljubavnih jada, odlazi upravo u ralje ratnoj

nemani. Razmišljao je o tome da mora poduzeti sve kako bi ga zadrţao

u Zagrebu i nagovorio na nastavak studija.

»Lijepo od tebe da se ţeliš angaţirati u obrani domovine. Ali ti o

ratu ne znaš gotovo ništa. Nisi svjestan u kakvu se opasnost upuštaš. A

uz sve to nitko od tebe i ne traţi da ideš u rat. Redoviti si student, a oni

se za sada ne mobiliziraju. Svakodnevno čujem kako se netko ţeli

izvući od mobilizacije, osobito djeca imućnih, a ti se guraš sam. Osim

toga naše postrojbe na terenu imaju svoje doktore. Ne trebaju oni

nekog nezavršenog studenta medicine da im pomaţe. Mogao bi im više

smetati negoli koristiti. Zbog nepotpunog znanja iz hitne i ratne

medicine mogao bi nekome i nauditi. Trebamo biti razumni i realni.

Osim toga ti si naš sin jedinac. Majka će se teško nositi sa strahovima

ako odeš. Jedva je shvatila da si odrasla osoba, a sada bi trebala shvatiti

da ţeliš poginuti. Bojim se da od nje traţiš previše. Molim te još

jednom dobro razmisli. A ja ću poštovati svaku tvoju odluku, pa ako

ostaneš kod kuće svi ćemo biti puno mirniji. Ja sam aktivno u tome, pa

ću ja otići tamo bude li trebalo, a ne ti. Dobro?«, završio je dugi

razgovor sa Martinom i otišao na spavanje.

Dakako, od spavanja ništa jer ga je Marina detaljno o svemu

ispitivala. Ţeljela je znati sve. Propitivala je da li mu je on sve vaţno

rekao, je li mu dovoljno jasno obrazloţio sve argumente zašto ne bi

trebao otići na ratište, lako je znala da je Dragutin učinio sve da odvrati

Martina od njegove nakane, nije bila sigurna da je uspio u tome. Idućih

dana sve će biti jasno. Martin je bio nepokolebljiv. Nastavio je s

pripremama i samo jednog dana najavio da sutra ujutro s nekolicinom

prijatelja odlazi u Vukovar. Idu automobilom preko Podravine, jer je

autoput prema Beogradu bio zatvoren za sav promet. Te noći nitko nije

spavao. Tiho su razgovarali. Dragutin je sinu davao posljednje savjete.

Upoznao ga je sa borbenom situacijom na terenu i rasporedom snaga.

Donio mu je i vojnu kartu u omjeru 1 : 25.000 na kojoj je sve bilo

detaljno prikazano. Upozorio ga je na jedini mogući ulaz u grad, preko

Bogdanovaca. Do tamo mogu doći automobilom, a dalje moraju

pješice. Poklonio mu je svoj pištolj neka mu se nade za prvu ruku, a

moţe im i putem zatrebati. Ipak se moraju probiti do Vukovara. Bit će

tu provlačenja kroz neprijateljske straţe, zaobilaţenja miniranog

područja i svega drugoga o čemu ovi mladi ljudi nisu niti sanjali.

Dragutinu se činilo da je svaki detalj i svaka obavijest koju daje sinu od

ključne vaţnosti za njihov uspješan dolazak na odredište. A Marina je

povremeno samo tiho uzdisala, bez riječi. Već ranije priredila je sinu

topliju odjeću i obuću. Za sada je još toplo, ali ubrzo dolaze jesenske

kiše i prvi mrazevi. Nema tamo centralnog grijanja, kao ovdje u

njihovu stanu. Sve je to uredno Martin sloţio u poveću naprtnjaču.

Obećao je majci da će joj se javljati kad god to bude moguće, na čemu

je ona bila zahvalna. Rano ujutro pred ulazom se zaustavio crveni

automobil s trojicom mladića koji su Martinu mahali da poţuri. A

majka se teška srca opraštala od svog jedinca ne znajući kada će ga

idući puta vidjeti. Nije plakala kako mu ne bi oteţavala odlazak. A čim

je zatvorio vrata i ţurno krenuo niz stubište suze nije mogla zaustaviti.

Kasnije, kad je Dragutin otišao na posao, nazvala je Ivinu majku i rekla

da se ipak dogodilo ono čega se najviše bojala. Martin je toga

rujanskog jutra otišao u rat.

Na putu u Vukovar

Starim crvenim stojadinom četvorica mladića krenuli su u ne-

izvjesnost toga petka, potkraj rujna. Bez poteškoća su se vozili preko

Bjelovara, prema Virovitici, potom kroz Podravsku Slatinu do Donjeg

Miholjca. Od tamo, nakon kraćeg odmora nastavili su preko Valpova

za Osijek. Putem su pojeli sendviče koje su ponijeli od kuće. Bilo je to

zadnje što ih je povezivalo sa Zagrebom, osim uspomena. U Josipovcu,

pred ulazom u Osijek, u ranim popodnevnim satima naišli su na

kontrolnu točku ZNG-a. Zaustavili su ih momci u maskirnim odorama

s automatima preko ramena, a prstom na obaraču.

»Kamo ste se uputili momci«, zapitao je jedan od njih prišavši

automobilu.

»Idemo u Vukovar. Mi smo dragovoljci«, odgovori vozač stojadina,

pruţajući osobne dokumente.

»Vidi, vidi. Hrabri momci. Svaka čast. Ali svejedno iziĎite malo da

pregledamo vozilo. Ovih dana se svašta dogaĎa«, rekao je uniformirani

i malo se odmaknuo od vozila, i nadalje oprezan s prstom na obaraču.

»Pa što vam je momci. Mi idemo u rat. Nismo mi diverzanti, niti

teroristi. Mi smo dragovoljci«, rekao je Martin izvlačeći se iz

automobila.

Kad su sva četvorica izašla jedan od onih, kontroli pregledao je

vozilo i dao znak vodi da je sve u redu.

»Momci mi vam se ispričavamo. Ali i sami znate kakva su vremena.

Ne moţe se nikome vjerovati. Manje sumnjamo u vas koji ulazite u

ratnu zonu, a više kontroliramo one koji ţele iz nje izići. Ovdje imamo

svakodnevno svega i svačega. Dolaze ljudi s nekim laţnim potvrdama

da su osloboĎeni vojne obveze, da su bolesni i da idu u Zagreb radi

liječenja. Imali smo i momke preobučene u ţenske. Svašta, velim vam,

svašta vidimo. A i vi odsada budite oprezni. Otvorite i oči na potiljku.

Jeste me razumjeli, i na potiljku. I sretno vam bilo«, raspričao se

uniformirani kako bi opravdao svoj postupak pojačane kontrole

dragovoljaca.

Momci su nastavili do središta Osijeka. Vozili su cestama koje su

bile oštećene od eksplozija brojnih granata. Okolne kuće bivale su sve

oštećenije kako su se primicali središtu grada. Nekih krovova i nije

bilo, jer su izgorjeli. Stali su u blizini crkve i glavnog gradskog trga, uz

zgradu ureda za obranu. Martinov otac je dogovorio sa zapovjednikom

Operativne zone (OZ) Osijek da se momci jave kod njegovog

logističara koji će im iz skladišta dati najnuţniju ratnu opremu. Za

oruţje ne garantira, ali uniforme, pancirke, kacigu i čizme će svakako

dobiti. Bez toga je glupo ići na ratište i u borbu. A oruţje će dobiti u

Vukovaru. Toga tamo ima u izobilju, zarobljeno je od neprijatelja. Veći

problem je municija, nje nikada dovoljno. Lako su pronašli sluţbenika

koji je pozvao skladištara da momcima uz revers izda što je potrebno.

Zapovjednik je rekao da im se dadu barem dvije poluautomatske puške

tzv. papovke, s dosta municije. Zlu ne trebalo, ako putem ulete u neku

nevolju. Prije odlaska pozvao ih je sluţbenik operativnog centra i

predao Martinu veliku kovertu.

»Momci, ovo ćete predati gospodinu Mili Dedakoviću-Jastrebu,

zapovjedniku obrane Vukovara. On će vas rasporediti gdje je

najpotrebnije. Nosite neke zapovjedi i odluke zapovjednika OZ Osijek.

Ti dokumenti ni za ţivu glavu ne smiju pasti u ruke neprijatelju. To

vam je barem jasno. Prenesite naše pozdrave braniteljima Vukovara i

poručite da ćemo učiniti sve da blokadu prekinemo. Samo da nam

stigne pojačanje u teškom naoruţanju iz Zagreba i evo nas k vama na

kavu«, rekavši to sluţbenik se rukovao sa svakim ponaosob koji su se

ovako obučeni u maskirne odore doimali kao iskusni vojnici.

»Još nešto vrlo vaţno. Ovdje je propusnica za nesmetano kretanje po

Operativnoj zoni. A vi autom moţete do Bogdanovaca. Znači, sada se

vozite do Vinkovaca, potom skrenete za Nuštar i od tamo u

Bogdanovce. Evo, pogledajte na ovoj karti koji je vaš put«, rekao je

sredovječni čovjek pokazujući po karti raširenoj preko velikog radnog

stola za kojim obično rade operativci za razmatranje stanja na terenu i

donošenje odluka.

Martin je prije nego su napustili prostoriju zamolio sluţbenika da

njegovom ocu u Glavni stoţer javi da su preuzeli dokumentaciju i da

odlaze u Vukovar, te da je do sada sve prošlo u najboljem redu. Nije

htio još nadodati neka se majka ne brine, jer će sve dobro završiti. Bilo

bi mu neugodno pred drugovima. Da je bio sam čak bi i zamolio da

nazove telefonom Zagreb i javi svojima da je za sada sve u redu i da se

ne brinu. Na čas se prisjetio mirnoće i sigurnosti svoga doma, ali natrag

se više nije moglo. Momci su za vrijeme voţnje pohvalili Martinovog

oca koji se angaţirao da im se sve ovo osigura. Znali su oni da je njegov

otac neka faca u vojsci, i prije u JNA, a i sada u ZNG-ama. Martin o

tome nikada nije htio puno govoriti, osobito o vremenu kada časnik

JNA nije bio baš omiljen u hrvatskom društvu.

Vozili su se od Čepina prema Đakovu. Kad su već ugledali zvonike

tamošnje katedrale skrenuli su lijevo prema Semeljcima. Za

čas su bili u Starim Mikanovcima. Putem su nailazili na vojna vozila

koja su se kretala u oba smjera. Vidjeli su i oznake za sanitet

rasporeĎen po okolnim selima, kao i oznaku za ratnu bolnicu u Starim

Mikanovcima, koja je ureĎena u zgradi nove škole u kojoj već

mjesecima nema nastave. Nakon pola sata voţnje stigli su u Vinkovce.

Po gradu su se kretali ljudi u odorama i brojna vojna vozila. Uputili su

se prema Vukovaru do kojega ovim putem neće moći stići. Naši zadnji

poloţaji su u obliţnjem Nuštru. Od tamo nije dalek put do

Bogdanovaca. A dalje kako im Bog da. Neće više biti u sigurnosti

područja koje nadziru naše snage. U središtu Vinkovaca su zgrade bile

znatno oštećene od brojnih granata ispaljenih na grad. Na izlasku iz

grada zaustavila ih je kontrola. Pokazali su nove dokumente i odmah

bili propušteni s upozorenjem da ovim putem mogu samo do Nuštra. S

lijeve strane vidjeli su silose poljoprivrednog kombinata koji su bili

znatno oštećeni granatama s one strane koja je bila okrenuta prema

Srbiji. Za desetak minuta bili su nadomak Nuštru. U jednom času kao

da ih je nešto podiglo s ceste i odbacilo u stranu. Zaglušujuća

eksplozija odjeknula je u blizini. Nekoliko šrapnela rasparalo je

karoseriju automobila, a vjetrobransko staklo se sasulo u tisuću sitnih

komadića koji su uletjeli u automobil zasipajući putnike. Nisu se niti

snašli a već su leţali u obliţnjem jarku. Automobil je bio u jarku

okrenut na bok s njihovim stvarima i opremom. U daljini su čuli

štektanje teške strojnice i pogotke teških ubojitih zrna po cesti, odmah

iznad njihovih glava. Ponovno su dopuzali do automobila i polako

izvukli svoje stvari i puške. Martin je u ruci drţao očev pištolj nabijene

cijevi usmjeren prema nebu. Preko ceste nisu smjeli proviriti jer bi ih

teški mitraljez svojim mecima pokosio. Shvatili su daje u njihovoj

blizini eksplodirala ispaljena granata. Netko ih je gaĎao iz smjera

istoka, a kako je ovdje ravnica vidi se i desetak kilometara daleko. Kao

na morskoj pučini. Dobro su prošli, osim vozača koji se ţalio na

posjekotinu na licu i otečeni skočni zglob koji je iskrivio kad je iskakao

iz automobila. Ali moći će dalje.

»Mislim da na cestu više ne smijemo. Oni koji pucaju na nas misle

da smo pogoĎeni i mrtvi. Predlaţem da se provučemo po ovom kanalu

uz cestu i tako uĎemo u Nuštar. Nema do njega više od dva kilometra.

Eno vide se prve kuće, zar ne?«, predloţio je najprisebniji Martin.

Pokazalo se da mu u ovakvim situacijama mozak radi besprijekorno.

Naslijedio je to od oca. Strogom logikom brzo razmatra činjenice i

donosi najbolja rješenja. Kao u šahu. Momci su se sloţili s odlukom

novog vode. Na pleća su stavili sve stvari, a u rukama su drţali oruţje,

za svaki slučaj. Polako su se provlačili kroz kanal koji je sluţio za

odvod vode s okolnih oranica, koje ove godine nisu bile obraĎene

poljoprivrednim strojevima već mjestimice izrovane eksplodiranim

granatama. Nakon pola sata prignutog hoda stigli su do prvih kuća u

selu. Ugledali su osma- tračnicu iz koje se vidio dvogled. Usmjeren je

prema cesti kojom su trebali stići i prema njima u jarku. Ugledali su

ruku kako im maše da mogu prići.

»Hajde, momci, uspravite se. Ne vide vas oni tamo preko. Ne bojte

se. Ovo nam se često dogaĎa«, povikao je čovjek iz obliţnjeg zaklona.

Prišli su i pokazali dokumentaciju. Momak ih je uputio do

zapovjednika satnije koja je zaposjela selo. Našli su ga u podrumu

kuće, kako ih je uputio onaj na straţi. Mladi muškarac, odlučna

pogleda saslušao je što su mu rekli pridošlice.

»Vi biste momci, dakle, u Bogdanovce pa u Vukovar, zar ne? E,

vidite, lakše je to reći nego učiniti. Dobro ste sada prošli. Mogli ste svi

poginuti. Mi ovim putem idemo samo noću i to bez upaljenih svjetala,

tako da nas četnici ne vide. Inače uvijek pucaju na tom dijelu ceste po

nama. Trebali su vas na to upozoriti momci na

kontrolnom punktu u Vinkovcima. K nama se dolazi i od nas odlazi

samo noću. Oni pucaju na sve što se danju kreće ovom cestom. A mi

odbijamo njihove napade koji su sve češći. Ţele zauzeti ovo selo. Tad

bi im Vinkovci bili kao na dlanu. E neće, Boga mi«, objašnjavao je

Martinovoj skupini zapovjednik i nastavio: »Predlaţem da pričekate do

sumraka pa ćete onda s našim izviĎačem doći do Bogdanovaca. To je

najsigurnije. On je momak iz tog sela i zna sve putove i puteljke.

Provlači se kanalima i kukuruzištima kao zec. A sada sjednite i malo

odmorite. Poslat ću po bolničara da vas pregleda«.

»Zahvaljujemo na pomoći. Ja sam student medicine pa ću ja

pogledati ovaj zglob, previti ga i očistiti lice prijatelju. Nije to ništa

ozbiljno, samo je dosta krvi iz tih posjekotina razmazano po licu pa

izgleda grozno. Kao da je ozbiljno ranjen. Sve će biti u redu«,

odgovorio je Martin i počeo otvarati torbicu s najnuţnijim sanitetskim

materijalom.

Potom su sjeli i pojeli ono što su im ponudili. Ostalo im je od ručka.

A konzervi ima koliko čovjek poţeli, samo što su iskusni borci toga već

zasićeni. Nakon objeda su se malo odmorili razgovarajući sa

zapovjednikom o Zagrebu i kako se tamo doţivljava njihova borba za

svako selo u Slavoniji. Naţalost, nisu bili baš uspješni. Neprijatelj je

svojim snagama savladavao selo po selo i tako postepeno osvajao

teritorij.

»Je li našima u Zagrebu jasno da nećemo uspjeti ako nam ne pošalju

ozbiljniju pomoć u teškom naoruţanju i municiji za naše topove. Pa mi

gotovo da ništa nemamo. Oni po nama tuku čitavog dana, a mi ne

moţemo uzvratiti jer naprosto nemamo čime. Pucamo tek kada četnici

preĎu u napad. Tada raspalimo svim raspoloţivim. A oni se boje pa

bjeţe. Nećemo dugo tako bez ičega«, govorio je rezignirano iskusni

zapovjednik razvlačeći pojedine riječi, onako po slavonski.

Nisu mu mogli odgovoriti jer ni sami nisu znali odgovor. Sve više su

shvaćali da rat iz Zagreba izgleda posve drugačije nego ovdje na

terenu. Od tamo sve izgleda nekako idilično, kao viteška borba za

djevojku ili partija šaha. Ljudi se zabavljaju, a o ratu se gotovo i ne

govori. Kao da se rat ne dogaĎa nama, već tamo daleko nekom drugom,

do koga nam i nije osobito stalo. Kakvu bi odluku donio da je znao

kako to izgleda u stvarnosti, a za sada gotovo da ništa i nije okusio,

razmišljao je Martin. Ne smije se već sada pokolebati, a još do cilja i

nije stigao. Vukovar je njegov cilj. Ako preţivi dobro, a ako ne...

Ionako je u zadnje vrijeme izgubio razlog za ţivot. Ostao je bez svoje

ljubavi, Ive, i sve je nakon toga izgubilo svoj smisao. Shvati da se tek

sada sjetio Ive, koja negdje u Grazu sjedi u knjiţnici i studira. A on je

svojevoljno ovdje gdje mu je ţivot svakoga trenutka u opasnosti.

S prvim sumrakom krenuli su prema Bogdanovcima, praćeni

lokalnim vodičem. Bio je to viţljast momak s puškom preko ramena.

Svojim kretanjem po terenu ulijevao je povjerenje. Zahtijevao je da

mala kolona bude posve tiha i da nitko ni za ţivu glavu ne pripali

cigaretu. Pušit će tek kad stignu u susjedno selo i dokopaju se naših

prednjih obrambenih poloţaja. U nekoliko navrata su na njegov znak

zalegli i osluškivali što se dogaĎa ispred njih. Nitko nije znao tko se sve

noću moţe ovuda šuljati. Mogu biti naši, ali i neprijateljske izvidnice.

Kad su prošli pokraj Marinaca vodič je na čas zastao.

»Na ovom mjestu smo preksinoć presreli i zarobili trojicu četnika.

Bili su u izviĎanju našeg rasporeda. Nije nam bilo suviše teško jer su

bili pijani pa su hrabreći jedan drugoga galamili i išli kao u svatove, a

ne u rat. Predali smo ih našima u zapovjedništvo Operativne grupe u

Vinkovcima«, šapnuo im je vodič kad su sjeli iza ograde napuštenog

salaša.

Ubrzo su stigli do naših prvih poloţaja u Bogdanovcima. Momak je

tiho doviknuo lozinku i svi su bili propušteni u selo. Odveo

ih je do kuće u kojoj je bio zapovjednik voda koji je drţao poloţaje u

ovom selu. Sjedio je za stolom s još nekolicinom ljudi. Lica su im bila

osvijetljena treperavom svjetlošću petrolejke.

»Doveo sam još četvoricu. I oni idu u Vukovar«, rekao je vodič kad

su ušli u prostoriju i za sobom zatvorili vrata.

Ljudi za stolom podigli su pogled prema četvorici pridošlih, a potom

je jedan od njih pokazao da sjednu na obliţnji kauč.

»Upravo razraĎujemo večerašnji odlazak u Vukovar. Došli ste u

pravi čas. Bit će vas više i bit ćete nesigurniji u kretanju. Moţda

oformimo dvije manje skupine pa da krenete jedni za drugima, s pola

sata razmaka. To bi bilo najbolje. Veća je vjerojatnost da ćete se

neopaţeno probiti kroz kukuruze do Vukovara«, rekao je zapovjednik

voda.

Sjeli su i slušali što taj čovjek govori. Svaka njegova riječ bila je

značajna za siguran dolazak na cilj. Imao je veliko iskustvo. On je

osobno preveo brojne skupine u Vukovar i natrag, a ima i druge svoje

ljude koji su dobri u tome.

»Svi se bespogovorno morate pridrţavati ovoga što vam govorim.

Za vrijeme kretanja kroz polja i kukuruzišta nema nikakvog razgovora.

Nema cigareta. Nema kašljanja i kihanja. Svaki zvuk mora biti

prigušen. Sve što nosite na sebi mora biti pričvršćeno i ne smije

kloparati niti zveckati. Oruţje morate nositi u rukama, nabijenih cijevi,

ali zakočeno da pri slučajnom padu ne opalite metak i tako ne

upropastite čitavu operaciju. Kacige morate učvrstiti ispod brade, a ne

kao u američkim filmovima. Ovo je rat i o tome vam moţe ovisiti ţivot.

Nemojte glumiti junake. Mislite na ostale koji idu s vama. Morate znati

da na tom dijelu četnici stalno izviĎaju. Ponekada pucaju nasumce i

dovikuju se kao da su vas otkrili. Ali ne reagirajte. Vjerojatno vas nisu

otkrili, a i oni se boje za svoje ţivote. To je barem jednostavno. Cilj

nam je da svi ţivi stignete na odredište još noćas i da se naš vodič

vrati s onima koji izlaze nekim poslom. Svaki od vas će na pleća dobiti

još jedan ranac pun hrane i municije. U svakom rancu ima oko dvadeset

kilograma robe. Pripremite se na taj napor i ne stenjite. Putem ćete

odmarati kako vam kaţe naš vodič. To bi bilo za sada sve. A sada se

malo okrijepite domaćom slavonskom šljivovicom pa za pola sata

krećete na ţivotno putovanje«, detaljno im je sve objasnio zapovjednik

voda i potom na stol izvadio bocu s rakijom.

Boca je krenula iz ruke u ruku od usta do usta, sve dok je njih

desetak nije ispilo. Premda Martin nije navikao na ţestoka pića, ovaj

put nije odbio ponuĎeno. Pao je potpuni mrak. Srećom zbog naoblake

nije bilo mjesečine. Izišli su iz sigurnosti bijedno osvijetljenog

podruma, koji im se sada učinio nevjerojatno sigurnim u odnosu na

mrak ispred njih. Prvo je krenula mala skupina onih koji su u selo stigli

prije njih. Martinova skupina će pričekati ovdje u mraku pola sata i

navikavati se na uočavanje predmeta i pod tim okolnostima. Lakše će

se kretati. Nakon pola sata zapovjednik je dao znak vodiču i

Martinovoj skupini da krenu. Rukovao se sa svakim poţeljevši im

sreću. Kad su podosta odmakli od sela i ušli u prvo neobrano

kukuruzište začuli su ispred sebe pucnjavu. Nekoliko svjetlećih raketa

osvijetlilo je teren. Vodič je dao znak da čučnu i prstom preko usta da

ne govore. Neko vrijeme su bili prikovani za zemlju, sve dok im vodič

nije dao znak da nastave s kretanjem. Natovarili su svoje teške rance na

leĎa i šutke krenuli. Martin je razmišljao što se to dogodilo prvoj

skupini boraca. Da li su ih četnici otkrili. Tek sad je uočio da

neprijatelje naziva četnicima, kako su govorili i drugi. Shvatio je to kao

pogrdan naziv za sve one koji napadaju našu domovinu. Put ih je vodio

kroz kukuruze. Staza je bila gotovo utabana od velikog broja prijelaza

u oba smjera. Nakon jednog sata stigli su nadomak Vukovara. U njemu

se puškaralo, a povremeno je snaţno eksplodirala i poneka granata

velikog kalibra. To neprijatelj nasumce puca na grad. Ubrzo je Martin

uočio obrise prvih kuća u zapadnom dijelu gradskog predgraĎa kojem

su se upravo primaknuli. U gradu nije bilo osvjetljenja. Potpuni mrak

bio je povremeno prekinut svjetlima eksplozija. Na nekim mjestima u

gradu gorjele su kuće i osvjetljavale obliţnju okolinu. Vodič je

razmijenio lozinku pa su nesmetano došli do nadzorne točke obrane

grada. Od vojnika na straţi doznali su da je prethodna skupina takoĎer

stigla bez gubitaka, premda je neprijatelj po njima nasumce pucao.

Vodič je predao svoju skupinu pridošlica jednom od vojnika s

napomenom da ih odvede do zapovjednika obrane, jer iz

zapovjedništva OZ donose neke zapovijedi.

»Momci, budite oprezni. Drţite se zidova kuća i ograda te jarka uz

cestu. Nemojte izlaziti na otvoreni prostor jer tamo s druge strane

sokaka gledaju kroz noćne ciljnike svojih snajpera. Puno naših tako je

stradalo. Ako čujete zvuk granate da se primiče našem poloţaju bacajte

se u prvi zaklon, najbolje pod neki čvrsti zid. I začepite uha da vam od

eksplozije ne puknu bubnjići. I bez glasa. Hajde, idemo!«, rekao je

vojnik koji će ih odvesti u zapovjedništvo.

Teret koji su donijeli ostavili su na nadzornoj točki. Sada su se lako

kretali, noseći samo osobne stvari. Provlačili su se kroz vrtove i

dvorišta razrušenih kuća. Kad su bili na pola puta do zapovjedništva

počelo je snaţno granatiranje grada. Zastrašujući zvuk granata parao je

kroz mrak, a potom su se vidjela svjetla nakon eksplozija. Vojnik koji

ih je vodio nije reagirao na svaku ispaljenu granatu. Njegovo uho bilo

je uvjeţbano do te mjere da je mogao precizno odrediti u kojem smjeru

granata leti i gdje će eksplodirati. Tek kad je procijenio da bi eksplozija

mogla biti u blizini bacio se na zemlju i kacigu čvršće nabio na glavu.

Oni u pratnji slijedili bi brzo njegov primjer. 0 tome im je mogao ovisiti

ţivot. Potom bi se brzo dizali i još brţe krenuli prema cilju.

Martin i njegovi drugovi pratili su ga u stopu kako ga u mraku

nepoznatih i razorenih ulica ne bi izgubili. Sad bi se teško snašli.

Martin je u jednom času pomislio kako se više ne bi znao vratiti na

mjesto odakle su krenuli, a naprijed se sami ne bi niti usudili.

Neprijatelj je od njih udaljen svega nekoliko blokova kuća, a ponegdje

je u istoj ulici. Postao je svjestan posvemašne nemoći bez dobrog

poznavatelja razrušenog gradskog područja kojim se moraju kretati,

kako bi bili donekle sigurni. Nikada nisi siguran od nasumce ispaljene

granate, ali niti od ubačenih diverzantskih skupina ili snajperista koji u

zaklonu čitavog dana podmuklo vrebaju na svoju ţrtvu. Vojnik pred

njima kretao se brzo i spretno preskačući prepreke. Stigli su do veće

graĎevine uništenog krova i spaljenih soba. Iza kuće čulo se tiho

brektanje malog agregata. Na ulazu je stajao straţar. Propustio ih je u

veći podrum osvijetljen s nekoliko električnih ţarulja. Oko stola sjedila

je nekolicina ljudi u prljavim maskirnim odorama. Martin je meĎu

njima prepoznao lik zapovjednika obrane grada koji se u zadnje

vrijeme u nekoliko navrata obraćao hrvatskoj javnosti za pomoć. Često

je na televizijskom ekranu mogao vidjeti lik krupnog muškarca s

brkovima i čuti njegov glas preko telefonskih linija gdje upozorava na

mogućnost gubitka grada ako se nešto ozbiljno ne poduzme i ne

pritekne u pomoć s jakim vojnim snagama. Postojala je i opcija

meĎunarodne intervencije kojom bi se natjeralo agresora da prekine

opsadu grada. Do sada niti od jednoga, a niti od drugoga baš ništa. Grad

je i dalje bio prepušten obrani sve slabijim vlastitim snagama uz pokoji

pokušaj vanjske vojne deblokade, uglavnom bezuspješan.

»Dobra večer. Mi smo dragovoljci iz Zagreba. Upravo dolazimo iz

Osijeka i donosimo neku dokumentaciju za zapovjednika iz Operativne

zone«, rekao je Martin kad su se primaknuli stolu te im tako lica postala

osvijetljena.

»Dobra večer, momci. Drago mi je da imamo i dragovoljaca iz

Zagreba. Da nam je barem više takvih kao vi, bili bismo jači. Sjednite

da prvo pogledam što ste nam donijeli. Dajte momcima nešto za

pojesti. Imate na peći i čaja, posluţite se«, rekao je autoritativno

zapovjednik preuzimajući od Martina veliku kovertu obiljeţenu

ţigovima zapovjedništva OZ-e Osijek.

Sjeli su uz stol na kojem su se punile brojne baterije za mobilne

radioureĎaje, tipa Mottorole. Manja radiostanica bila je uključena pa se

moglo čuti što branitelji jedni drugima poručuju. Bilo je ovdje i vaţnih

poruka za zapovjedništvo obrane grada. Na svaki vaţniji poziv javljao

se vojnik koji je sjedio za stolom i u veliku biljeţnicu upisivao značajne

obavijesti ili zahtjeve s terena. Dok su pridošlice srkali vreli zaslaĎeni

čaj, bez limuna, zapovjednik je otvorio kovertu i počeo vaditi

pojedinačne dokumente, očito neke zapovijedi. Kratko bi pogledao

svaki dokument i predao ga svome operativcu da ga uvede u ratni

protokol. Nad jednim dokumentom malo se zamislio pa nadodao,

pruţajući ga svome pomoćniku:

»Napokon, stigla je zapovijed o osnivanju vukovarske brigade. Do

sada smo se borili kao skupina dragovoljaca, kao da je ovo naš privatni

rat. Sada, kad je osnovana brigada postali smo dio oruţanih snaga

Republike Hrvatske. Čestitam momci svima na unapreĎenju u sluţbene

branitelje Vukovara. Imenovan sam zapovjednikom brigade. Kasnije

ćemo o tome. A sada da vidimo što ćemo s ovim našim dragovoljcima.

Kao što vidim vatreno krštenje već ste imali. Vi kao da dolazite iz rata,

a ne da u rat idete. Da čujem što znate od vojnih vještina kako bih vas

najbolje rasporedio«, pitao je zapovjednik okrenuvši se prema

Martinovoj skupini.

Uspostavilo se da su svi, osim Martina, odsluţili vojni rok. Jedan od

njih bio je izviĎač, drugi artiljerac, a treći inţenjerac. Jedino Martin

nije imao vojne vještine. Rekao je da je student četvrte

godine medicine i da nešto od toga zna. A zna pucati iz pištolja i puške.

Kad je zapovjednik saslušao sugovornike donio je odluku kamo će ih

rasporediti.

»Odlično momci. Vaše vještine doći će ovdje do punog izraţaja. Sve

vas trebamo, a ti Dok, ćeš naučiti još ponešto osim svoje medicine.

Takva su vremena, vremena preţivljavanja«, rekao je zapovjednik,

dajući Martinu novi nadimak i nadodao onako kroz brkove: »Večeras

ćete prespavati u jednoj od obliţnjih kuća, u podrumu dakako. Rano

ujutro prebacit ćemo vas do Mitnice. Tamo ćete se javiti zapovjedniku

Pilipu. Čini mi se da ste tamo najpotrebniji. A sada krenite na zasluţeni

odmor«.

U susjednom podrumu pronašli su slobodna mjesta. Legli su na

postavljena nosila za ranjenike gotovo potpuno odjeveni. Tako su to

radili i drugi u prostoriji spremni svakog časa krenuti u odbijanje

napada. Srećom neprijatelj se manje kretao noću. Pješački napadi,

potpomognuti oklopnjacima, odvijali su se uglavnom danju. Prije nego

je utonuo u san prisjetio se roditelja, Ive, sigurnosti svoga doma u

Zagrebu. Ţivot mu se u jednom jedinom danu u potpunosti promijenio.

S tim mislima je usnuo, a san mu je povremeno bio prekidan

nedalekom eksplozijom granata.

Prvi humanitarni konvoj

Nakon Martinovog odlaska u Vukovar u Marinin i Dragutinov dom

uvukao se nemir. Ništa više nije bilo kao prije. Marina je neprekidno

govorila o Martinu, pozorno osluškujući novosti sa istočnoslavonskog

ratišta. Njena uznemirenost rasla je kako su snage JNA i paravojnih

formacija napredovale i zauzimale tamošnja sela. Svima je bilo jasno

da se neprijateljski obruč steţe oko Vukovara i da su šanse za

opstankom grada u našim rukama iz dana u dan sve manje. Neprijatelj

je na to područje dovlačio velike borbene potencijale u nakani da čim

prije skrši otpor branitelja. U JNA se na to gledalo kao na pitanje

profesionalne vojničke časti. Kako je moguće da šačica slabo

naoruţanih branitelja, amatera, uspijeva zadrţati vojnu silu kakva je

upućena na njih? Dragutin je mogao pretpostaviti kako na to gledaju

oni u Generalštabu u Beogradu. Nakon prvog većeg neuspjeha sigurno

će smijeniti zapovjednu garnituru onima koji su odlučniji provesti

njihove planove. A zauzimanje Vukovara samo je mali dio njihovih

planova. Znao je da političko vodstvo Srbije, na čelu s Miloševićem,

ţeli zauzeti hrvatska područja u kojima ţivi velik dio onih koji se

deklariraju kao Srbi, a »gde je i jedan srpski grob tamo je i srpska

zemlja«. Oni u Generalštabu imali su opseţnije planove. Cilj im je bio

rušenje novoizabrane vlasti u Hrvatskoj i uspostava vojne diktature.

Sredstvo za ostvarenje ovih ciljeva bilo je oruţano pokoravanje

hrvatskog naroda i zauzimanje većeg dijela teritorija. Sve to jako dobro

znao je Dragutin. Ali svoje mišljenje nije htio iznositi pred suprugom

kako je ne bi još više uznemirio. Prenio joj je Martinovu poruku iz

zapovjedništva u Osijeku. To ju je malo umirilo. A sada već danima

očekuje da joj se javi iz Vukovara. Dragutinova uvjeravanja da će sve

biti u redu, da se Martin nema odakle javiti, jer su telefonske linije,

osim onih vojnih, posve prekinute, bila su posve beskorisna. Strah za

ţivot sina jedinca bio je jači od razuma. Priznao je da je Marini teţe jer

po čitave dane ostaje sama kod kuće osluškujući vijesti i čekajući da

zazvoni telefon. Dragutin je ipak svakodnevno odlazio na posao, a kući

se vraćao u kasne večernje sate, umoran.

Marini nije ţelio govoriti o svojim nastojanjima da sazna nešto o

Martinu. Koristio je i vojne linije kako bi se raspitao o svom sinu.

Jednom prigodom Jastreb mu je telefonski samo kratko odgovorio da

se ne brine, da je Dok u redu. Počeo se baviti mišlju kako bi bilo da i on

ode u Vukovar i sazna nešto više o sinu, ili mu čak i pomogne. Vojni

analitičari i iskusni stratezi sve više su uviĎali da je Vukovar gotovo

izgubljen. Bilo je pitanje vremena kada će ga snage JNA posve zauzeti.

Ţelio je sina izvući iz pakla na vrijeme. Ali kako to ostvariti? General

Tus, kao novi načelnik Glavnog stoţera Oruţanih snaga Hrvatske

sigurno ga neće samo tako pustiti. Nije on običan časnik niti ima

realnog borbenog iskustva. Da je tako već bi bio zapovjednik jedne od

novoosnovanih brigada koje odlaze na ratište u Slavoniju. Osim toga

potreban je u Stoţeru. Stoga je Dragutin počeo razmišljati o tome kako

da izvede da ga pošalju u Vukovar zbog njegovog posla, zbog onoga u

čemu je on najbolji. A to je područje praćenja i navoĎenja. Uspio je

nabaviti nekoliko snaţnih digitalnih antenskih odašiljača s trajnim

baterijskim napajanjem. Prema njegovim nacrtima izradili su ih

domaći elektroničari u najvećoj tajnosti. Bilo bi idealno kada bi se ti

odašiljači rasporedili na odreĎene lokacije u Vukovaru kako bi naše

topništvo moglo precizno odrediti koordinate za svoje granate, a

zrakoplovstvo za desantiranje najnuţnije vojne opreme i lijekova

našim snagama u okruţenju. Ideja je svakim danom sve više

dozrijevala, sve dok je jednog dana nije iznio kao prijedlog generalu

Tusu. Slušao ga je pozorno. Ideja je bila dobra samo kako postaviti

antenske sustave u grad u okruţenju? Predloţio je da on to učini.

Krenuo bi poznatim putom kroz kukuruzišta, kao i mnogi do sada.

Načelnik Stoţera odbio je ideju da na taj način uĎe u Vukovar. Taj put

je postao posve nesigurnim. Niti jedna skupina ne uspije ući, a da se ne

sukobi s neprijateljem koji nastoji staviti pod nadzor i taj put. Napadi

na Marince i Bogdanovce su svakodnevni i čini se da je samo pitanje

dana kada će i ta sela biti u njihovim rukama.

Nakon nekoliko dana Dragutin je pozvan na sastanak kod načelnika

Stoţera.

»Gospodo pozvao sam vas da vas obavijestim o najnovijim

dogaĎajima na području Vukovara i da dobijete odreĎene zadaće, svaki

u svom resoru. Dana dvadeset devetog rujna u Vukovar smo poslali

četiri haubice i četiri kamiona streljiva, zadnje ozbiljne količine

dovezenog oruţja u grad. Radi se o sredstvima iz osvojene vojarne u

Varaţdinu. U prvom danu listopada, brigada JNA zauzela je selo

Petrovce koji se nisu ni branili jer nisu imali čime. Potom je napadnuta

prometnica Marinci - Bogdanovei - Vukovar i selo Marinci. Padom

Marinaca, JNA je uspostavila crtu pravcem Mirkovci - Marinci -

Bršadin blokiravši tako »kukuruzni put«, pa je i selo Bogdanovei

okruţeno. Isti dan napadnuto je i selo Cerić s trideset tenkova i otprilike

toliko oklopnih transportera. Nakon uništenja tri oklopnjaka, JNA se

povukla«.

Govoreći to, general je dugačim štapom pokazivao po karti koja je

visjela na velikom bijelom zidu njegova ureda. Vidjelo se da je

zabrinut. Objašnjavao je nazočnima kako su idućeg dana napadnuti

Bogdanovei. Nakon kišne noći u jutarnjim satima JNA je krenula s

deset tenkova i isto toliko oklopnih transportera. Naši su uništili jedan

tenk i dva transportera, dok je drugi tenk nagazio na minu. U

popodnevnim satima JNA je opet napala selo Cerić i to iz smjera Male

Bosne, predgraĎa Vinkovaca. Branitelji su uspjeli uništiti još četiri

oklopnjaka, a nakon toga su se povukli u Nuštar i Vinkovce. Naţalost

JNA je osvojila Cerić. Bile su to krajnje uznemiravajuće vijesti s

ratišta. Ali lošim vijestima nije bilo kraja. Imao je probleme i na

drugim bojišnicama, ali ovoga časa istočnu Slavoniju drţao je

ključnom za obranu Hrvatske. General je nastavio s objašnjavanjem

trenutačne situacije na tom dijelu bojišnice.

»Dana trećeg listopada vodile su se teške borbe na prilazima

Vinkovcima. JNA osvaja selo Karadţićevo. Mi tamo imamo velike

probleme s vojnom tehnikom. Oklopnomehanizirana četa od sedam

tenkova T-55 i jedanaest BVP M80 iskrcana je bez mu-

ničije za protutenkovske i protupješadijske mitraljeze, bez raketa za

VBR-e s neobučenom posadom. Isti dan napadnut je Nuštar, koji je u

tom trenutku bio okruţen iz tri smjera; istočno je zauzeti Cerić,

sjeverno poljoprivredno dobro Henrikovci i zauzeti Marinci,

sjeverozapadno četničko uporište Bršadin i Pačetin, a zapadno zauzeto

Ostrovo. U popodnevnim satima nakon topničke pripreme, u napad je

krenula 252. oklopna brigada JNA iz smjera Marinaca, poduprta

tenkovima iz Bršadina i dobra Henrikovci. U obrani nalazili su se

malobrojni domaći branitelji, dio pripadnika 2. bojne 3. brigade HV-a,

pripadnici policije iz Vinkovaca i Varaţdina i manji broj pripadnika

HOS-a. Odvijala se borba na svim prilazima Nuštru, no teţište napada

je iz smjera Marinaca i dobra Henrikovci. Neprijatelj je glavnom

ulicom došao do centra sela s jednim tenkom i dva transportera. Nakon

što je tenk pogoĎen, povukli su se i transporteri. Naši su uništili dva

tenka i dva transportera, a JNA se povukla. Zapovijedio sam

pregrupiranje naših snaga s ojačavanjem odreĎenih pravaca

tenkovsko-pješačkih protuudara, osobito prema Marincima. Naši su

zaustavljeni snaţnim topničkim protuudarom s područja Oriolika,

Negoslavaca i Mirkovaca. Pokušaj proboja nastavljen je i s 4. na 5.

listopada, dakle preksinoć. Nismo uspjeli pomaknuti crtu obrane. Stoga

sam zapovijedio da se u borbu svim snagama uključi i 109. brigada

koja je tijekom jučerašnjeg dana vodila ţestoku borbu da bi noćas u

potpunosti ponovno stavili pod kontrolu Nuštar. Očekujem daljnji

prodor prema Marincima. U pričuvi je jedna bojna 3. gardijske brigade.

Nadam se deblokadi Vukovara. Svakom od vas priredio sam posebne

zapovijedi po segmentima s terminima izvršenja. Krenite smjesta u

njihovu realizaciju, a o poteškoćama me odmah izvijestite. Slobodni

ste, moţete ići. Molim vas Dragutine da ostanete još časak kod mene«,

završio je s brifingom načelnik Stoţera pokazujući Dragutinu da sjedne

blizu njega.

»Razmišljao sam o vašem prijedlogu o postavljanju sustava za

navoĎenje. Sigurno bi nam pomogao u desantiranju materijala iz

zrakoplova. Čini se da će to uskoro ostati jedini način minimalnog

snabdijevanja naših u okruţenju. Bilo bi dobro da imamo taj sustav

postavljen na terenu. Pozvao sam vas da vam predloţim da odete u

Vukovar s humanitarnim konvojem koji se priprema ovih dana u

Osijeku. Tada biste imali prigodu postaviti i aktivirati taj sustav na

nekoliko mjesta, a osobito u Bolnicu. Jeste li i dalje voljni riskirati i

otići osobno tamo?«, upitao ga je general.

»Dakako da sam spreman. Kada bi to bilo?«, pristao je bez

razmišljanja Dragutin.

»Zapovjednik iz Osijeka mi je javio da se konvoj planira za petak

11. listopada. To je za nekoliko dana. Ako ste spremni morate odmah

krenuti za Osijek i tamo se javiti zapovjedniku Karlu Gorinšeku. Sa

sobom ponesite civilnu odjeću jer je konvoj humanitarnog karaktera pa

neće pustiti s njim one u odorama. A i taj vaš sustav morate dobro

sakriti kako ne biste zbog toga kompromitirali čitavu akciju izvlačenja

ranjenika. To je barem jasno. Da, još nešto. Ni u kom slučaju ne smijete

ostati u Vukovaru. Potrebni ste mi ovdje i eventualni ostanak smatrat

ću neposluhom«, rekavši to rukovali su se, a time je za generala to bila

završena stvar.

Dragutin je odjurio u svoj ured i dogovorio prijevoz sluţbenim

vozilom za Osijek. Samo da iz skladišta ponese dva odašiljača i ode se

kući spremiti za put. Mora o tome obavijestiti i Marinu, premda joj

neće reći da ide u Vukovar. Bilo bi to za nju previše. Već istog

popodneva bio je na putu za Osijek. Vozio ga je mladi vozač, koji je

inače vozio generale na njihovim obilascima bojišnice. Premda mlad

bio je vrlo spretan i iskusan. Dragutin nije sumnjao u to da je i odličan

strijelac, spreman svakog časa obraniti i sebe i onoga koga vozi. Nije

bez razloga na zadnjem sjedalu imao automat napunjen municijom, a o

pojasu pištolj. Uočio je još jedan u polici automobila gdje se obično

drţe dokumenti. Bez osobitog problema stigli su u Osijek. Dogovoreno

je da će ga vozač ostaviti ovdje i doći po njega za nekoliko dana, kada

ga pozove. Vozač nije znao za razloge njegova dolaska u Osijek, a

uostalom to će znati samo dvoje ljudi, načelnik Stoţera, a saznat će

uskoro i zapovjednik u Osijeku. Javio se kod sluţbenika u

zapovjedništvo OZ-a. Rečeno mu je da će zapovjednik stići s terena tek

navečer. Do tada neka se smjesti u obliţnjem hotelu Central, na

glavnom gradskom trgu. Već mračnim, neosvijetljenim ulicama uputio

se do hotela. Smjestio se na drugom katu. Za čudo na tom katu bilo je

još slobodnih soba. U daljini je čuo snaţne eksplozije granata

ispaljenih iz topova velikog kalibra. Uskoro je zapucalo s druge obale

Drave, iz Baranje. Granate su nasumce pogaĎale grad i razarale objekte

na koje bi pale. Na fasadama kuća i na cesti uočio je duboke oţiljke od

eksplozija granata i rasutih šrapnela. Iz središta eksplozije oţiljci su se

širili podjednako na sve strane, u početku gušći a dalje sve rjeĎi.

Gradom su prolazila vojna vozila s ratnim zamračenjem svjetala, često

i bez ikakvog osvjetljenja. Odjednom se i on našao usred ratnih

zbivanja. Znao je da je to ništa u odnosu na ono što prolazi njegov sin.

Stalno je mislio na njega i kako mu pomoći. Da barem nije otišao u

Vukovar. Sve bi bilo jednostavnije, a sada ţive u brizi i strahu.

Kasno navečer, nakon redovitog sastanka sa svojim časnicima,

primio ga je zapovjednik Operativne zone. Poznavao je toga časnika od

ranije iz TVA-e, premda nisu do sada suraĎivali. Znao je o njemu da je

vrlo sposoban zapovjednik s velikim vojnim znanjem. Tako se i sada

govorilo o Karlu Gorinšeku u Glavnom stoţeru. Drugi časnici,

uključujući i generale Tusa i Špegelja, uvaţavali su njegovo mišljenje i

odluke. Znao je i to da mu nisu udovoljili zahtjevima za većom

količinom teškog naoruţanja i municije. Razvučena bojišnica, od

istoka do juga Hrvatske učinila je svoje. I ono malo zarobljenog ratnog

materijala iz vojarni JNA nedostatno je rasporeĎeno, po principu

svakom malo, a nekima u odreĎenom trenutku svakako premalo. A

upravo je sada bio takav trenutak u istočnoj Slavoniji, Baranji u

zapadnom Srijemu. Premalo svega, osim hrane i borbenog morala.

»Drago mi je da vas ponovno vidim. Dajte, sjednite ovamo. Da

čujem kakav je plani«, rekao je kratko očito preumorni zapovjednik.

»Uputio me načelnik Stoţera da se priključim humanitarnom

konvoju i da u Vukovaru aktiviram odreĎeni sustav za navoĎenje.

Ocijenio je da bi to bilo dobro za naše topništvo i zrakoplovstvo.

Omogućilo bi lakše navoĎenje, a ima i neke druge značajne funkcije

koje bismo prema potrebi aktivirali. Moj je zadatak da to obavim i da se

vratim u Stoţer«, pojasnio je Dragutin zapovjedniku.

Ovaj ga je slušao, činilo se polusneno, jer je oči drţao povremeno

zatvorenima, kao da drijema. Ali tako se samo doimalo. Zapovjednik je

paţljivo slušao i razmišljao kako realizirati ovaj zadatak a da nitko ne

strada. Znao je za opasnost po čitav konvoj ako se otkrije neki vojni

materijal.

»Upoznati ste s tim da u kamionima i drugim vozilima smije biti

samo humanitarna pomoć Crvenog kriţa. U njima ne smije biti

nikakvog naoruţanja, municije niti druge vojne opreme. Vjerujem da

će svako vozilo detaljno pregledati prije nego ga propuste preko

nadzornog punkta. Danas smo uspostavili vezu s onima u JNA. Rekli

su nam da će oni osiguravati konvoj kad prijeĎe crtu razgraničenja, ali

da mora biti »čist«. Zna se na što misle. Ne smijemo ugroziti čitavu

operaciju zbog sustava za navoĎenje. Moţete li sakriti te ureĎaje da ih

prigodom pretrage ne pronaĎu?«, upitao je na kraju umorni

zapovjednik.

»Znam za humanitarni karakter konvoja i siguran sam da svoju

opremu mogu sakriti u kamion a da je nitko ne naĎe. Pripremit

ću se za to, samo unaprijed moram znati kojim vozilom idem u

Vukovar«, odgovorio je Dragutin.

»Dobro, to ćemo na vrijeme urediti. Javite se mom logističaru i

poveţite se s onima u auto prijevozu. Neka sve bude spremno za dva

dana jer se u petak rano ujutro ide na put. Nadam se da imate civilnu

odjeću i da vas tamo nitko od naših bivših »drugova« neće prepoznati. I

to bi moglo ugroziti čitavu akciju. Imate li kakvih vijesti od sina iz

Vukovara?«, upitao je na kraju zapovjednik.

»Za sada ništa. Supruga je jako zabrinuta, a ja se nadam da ću nešto

saznati od onih u bolnici ili ranjenika«, odgovorio je.

»Nadajmo se da je za sada sve u redu. Ţelim vam laku noć, premda

noćas očekujemo topnički napad iz Baranje i iz pravca Tenje«, najavio

je zapovjednik pruţivši mu ruku na pozdrav.

Idućih dana Dragutin je obavio nuţne pripreme za siguran dolazak u

Vukovar. Na kamionu s kojim je trebao stići u Vukovar izvršio je

potrebne preinake. Kod motora je učvrstio metalnu kutiju u koju su

stali njegovi ureĎaji. Kutija nije bila lako vidljiva kad bi se otvorio

poklopac motora. Premazao ju je starim dogorjelim uljem i prašinom

kako se ne bi razlikovala od ostalih dijelova starog motora. U vojnoj

garaţi na kamionu radio je posve sam kako se ne bi saznalo za njegovu

nakanu. Moguće bi se vozač kamiona uplašio pa odustao ili u kritičnom

trenutku podlegao strahu i neizvjesnosti. Tada bi čitava operacija došla

u pitanje a i njihovi ţivoti. Zamislio se malo nad primjedbom

zapovjednika da bi ga netko iz JNA mogao prepoznati. Za to je bila

velika mogućnost jer su ga svi pitomci TVA-e dobro poznavali.

Predavao im je na Akademiji. A bilo je tu i onih koji su završili za

pričuvne časnike tehničke sluţbe, a sada su bili mobilizirani u

postrojbama JNA. Najmanje što moţe učiniti za promjenu svog izgleda

je da obrije brkove. Osim toga mogao bi promijeniti boju kose.

Smršavio je zadnjih mjeseci što je bilo dobro. Na glavu će staviti

vunenu kapu i nabiti je preko ušiju, gotovo na oči. Neće ga lako

prepoznati, ne barem na prvi pogled. Niti će s kim razgovarati da mu ne

prepoznaju glas. Valja mu biti krajnje oprezan jer je u velikoj

opasnosti. Bio je svjestan toga da bi ga odmah uhapsili i moguće na licu

mjesta strijeljali, kad bi ga otkrili. U vezi sa svojim izgledom učinio je

što je zamislio kako ga vozač ne bi vidio drugačijeg prije puta. Mogao

bi posumnjati u razloge njegova putovanja. Ovako će on biti samo

jedan od predstavnika Crvenog kriţa Hrvatske. Imao je prireĎene

dokumente koji to potvrĎuju. On je humanitarac i ništa više.

U petak rano ujutro sjedio je u kamionu uz mlaĎeg vozača. Momak

je bio pripadnik 3. gardijske brigade, preobučen u civilno odijelo.

Kamion je bio natovaren kartonskim kutijama punim raznovrsnog

sanitetskog materijala. Na svakom od njih bio je znak crvenog kriţa i

papir s deklaracijom što se u kutiji nalazi. Tako su to traţili oni s druge

strane, kako bi lakše mogli prekontrolirati nasumce odabrane kutije i

usporediti s deklaracijom. Ionako sve kutije ne mogu provjeriti jer bi u

tom slučaju konvoj stajao danima na mjestu. U konvoju je bilo

dvadesetak raznovrsnih vozila u kojima se prevozio sanitetski

materijal, kirurški materijal, infuzijske otopine i lijekovi za potrebe

bolnice. Tim istim vozilima trebalo je prevesti veći broj ranjenika iz

vukovarske bolnice u druge zdravstvene ustanove diljem Hrvatske.

Prije polaska voĎa konvoja i predstavnici Crvenog kriţa, koji su bili na

čelu u jednom terenskom vozilu s oznakom crvenog kriţa i takvom

zastavom na haubi, upozorili su sve sudionike konvoja da ni u kom

slučaju ne smiju imati nikakvo naoruţanje, minsko eksplozivna

sredstva ili drugu vojnu opremu. U protivnom čitava akcija dopreme

materijala bolnici i izvlačenje teških ranjenika bila bi dovedena u

pitanje. Dragutin nikome nije govorio o svojoj specijalnoj vojnoj

opremi sakrivenoj u kamionu. Nadao se da to neće biti otkriveno

prigodom rutinske kontrole. Mogli bi to otkriti jedino kad bi za to znali,

ali za to nije bilo nikakve šanse. Stoga je bio posve miran. Krenuli su

po mraku, prije svitanja, znajući da će ih srpske kontrole beskonačno

dugo zadrţavati na kontrolnim mjestima. Ponijeli su i obroke suhe

hrane, a u plastičnim bocama sokove i vodu, kako bi bez osobitih

problema mogli na putu provesti dva do tri dana, koliko se predviĎalo

trajanje čitave akcije. Brzo su stigli do sela Ivankova, a potom do

Nuštra. JNA je zaustavila konvoj u ovom selu tvrdeći da sada nije

siguran ulazak u Vukovar zbog borbi koje se vode, a za što su krivi

branitelji koji ne poštuju dogovoreni prekid vatre za vrijeme prolaska

humanitarnog konvoja. Nakon više sati čekanja u koloni nasred sela

javljeno im je da mogu krenuti, da je put osiguran. Tek što su izišli iz

Nuštra stigla je zapovijed iz JNA da se ulazak konvoja u Vukovar

odgaĎa za idući dan, jer stanje ponovno nije sigurno. Ljudi su noć

proveli u kamionima i drugim vozilima sa zebnjom gledajući u pravcu

nedalekog Vukovara u kojem su sijevale bezbrojne granate, a nebo bilo

osvijetljeno zapaljenim kućama u gradu. Preko radioaparata u

automobilima čuli su kako major JNA Veselin Šljivančanin objašnjava

pripadnicima misije Europske zajednice kako se u Vukovaru bore

meĎusobno dvije paravojne hrvatske postrojbe MUP-a i ZNG-a, a JNA

ih nastoji razdvojiti. Niti idućeg dana konvoj se nije pomaknuo s te

ceste. Napokon su idućeg jutra, u nedjelju, krenuli. Na ulazu u Marince

zaustavila ih je kontrola. Uz stoţerno vozilo, na kojem se isticala velika

radioantena za vezu s onima u zapovjedništvu snaga JNA, na

kontrolnoj točki nalazilo se i jedno oklopno vozilo naoruţano teškim

mitraljezom s desetak vojnika u njemu. Bio je ovdje veći broj

rezervista JNA i pričuvnih snaga lokalne milicije, te manji broj onih u

paravojnim odorama s različitim oznakama na kapama. Oni iz

pričuvnog sastava bili su ljudi koji su ranije ţivjeli u Vukovaru ili

okolnim selima i dobro su poznavali svoje »komšije«. Ovdje su bili da

bi eventualno prokazali nekog poznatog kao pripadnika »ustaških«

snaga i zabranili mu ulazak u Vukovar. Nakon duţeg razgovora

članova Crvenog kriţa iz prvog vozila, uslijedila je mučna kontrola

osobnih dokumenata svakoga u konvoju te detaljan pregled svakog

vozila. Dragutin je vidio kako iz jednog vozila pred njim izvlače nekog

čovjeka i psujući ga naguravaju. Neki su ga počeli udarati šakama i

čizmama. Brzo je prišao voda konvoja kako bi spriječio najgore.

Počela je galama, nadvikivanje, psovanje, vrijeĎanje najpogrdnijim

uvredama. Napokon je voda konvoja uspio izvući nesretnika i ugurati

ga, uz pomoć časnika JNA koji je nadzirao rad kontrolne točke, u svoje

terensko vozilo. Tek kad je onaj iz JNA oštrije reagirao na postupke

uniformiranih pripadnika paravojnih snaga ovi su se smirili i nastavili s

kontrolom idućeg vozila. Navodno su prepoznali onog čovjeka kao

pripadnika »ustaša«. Da nije bilo pravovremene intervencije i hrabrog

izlaganja vode konvoja vjerojatno bi ga ubili na licu mjesta. Došao je

red i na njihov kamion.

»Izlazite iz kamiona, obojica! Pokaţite dokumente! Odakle ste? Ti

stariji šta si po zanimanju?«, upitao je Dragutina kad je ovaj pokazao

dokumente.

»Ja radim za Crveni kriţ u Zagrebu. Dovozim humanitarnu pomoć

ranjenicima u bolnicu«, odgovorio je Dragutin.

Postupio je onako kako su im rekli. Odgovarati kratko, smireno,

uvjerljivo i bez nepotrebnih provokacija. Na provokacije nikako ne

reagirati. Na napad ne uzvraćati istom mjerom. Sve učiniti kako bi

konvoj prošao. To je bila politička i vojna zapovijed.

»Vraţju mater ti dovoziš. Ne treba nama nikakva humanitarna

pomoć. Imamo mi svega u izobilju. Šta ti misliš, da smo mi sirotinja

kao vi? A jok, bre. Gradno se varaš. Deder da mi vidimo što vi to imate

u kamionu. Otvaraj ceradu, a vas dvojica gore i otvaraj kutije«, rekao je

provokativno jedan u odori pripadnika pričuvnog sastava JNA,

pokazujući na dvojicu svojih koji su bili spremni uskočiti u kamion i

prevrnuti kutije.

Ovi su uskočili u kamion i noţevima počeli otvarati kutije. Robu u

njima istresali su na druge kutije ne pazeći hoće li se što oštetiti ili

razbiti.

»Bre Milojko, nema ovde ništa sem tih sranja od lekova. Propuštaj

bandu«, javio je, nakon nekog vremena, jedan od njih iskačući s

kamiona.

I tako su prošli čekajući da slična kontrola završi u svim vozilima.

Nakon pet sati stajanja na istom mjestu kolona je krenula prema

Vukovaru, predvoĎena oklopnim transporterom JNA, dok je na začelju

bilo nekoliko vozila s onima iz pričuvnog sastava JNA. Nakon ulaska u

grad, nadali su se da će produţiti do mjesta koje kontroliraju naše snage

te ubrzo stići do bolnice koja ţeljno očekuje ovu pomoć. Znali su da je

ravnateljica bolnice dr. Vesna Bosanac izvršila odabir ranjenika i

njihovu pripremu za dugotrajni i teţak transport do neke druge bolnice

u Hrvatskoj. Iznenadili su se kad je vozilo koje je predvodilo konvoj

skrenulo prema vojarni koju su zauzele snage JNA. Iz okolnih ulica

konvoju su se pridruţile veće vojne snage JNA i s njima produţile

prema vojarni u Petrovoj Gori, kako se zove obliţnji dio Vukovara.

Dragutin je shvatio da je konvoj posluţio kao paravan za prekid borbe

kako bi JNA kriomice u Vukovar ubacila svjeţe vojne snage. U

vojarnu su ušli u popodnevnim satima. Vodstvo konvoja iz Crvenog

kriţa traţilo je objašnjenje za promjenu smjera kretanja. Grubo su im

odgovorili da za sada zbog borbene situacije nema mogućnosti stići do

bolnice. Noćas konvoj ostaje ovdje. Vozila su ostavili u krugu vojarne,

a sve iz konvoja su sproveli u veliki prazni hangar. Bilo je to

ispraţnjeno nekadašnje skladište vojne opreme JNA. Pred ulazom u

prazno skladište svakog su pregledali istresajući njegove osobne stvari

iz naprtnjači ili torbi na pod. Oduzimali bi cigarete, upaljače i šibice.

Potom bi ga grubo gurnuli u mračno skladište. U velikoj prostoriji nije

bilo ničega, tek grubi betonski pod i visoki montaţni strop. Nije se

imalo na što sjesti, niti leći, osim na pod. Nije bilo nikakvog svjetla a

niti grijanja. Već pred noć ponovno su otvorena vrata skladišta i

uneseno nekoliko kanti s vodom te dvije plitko odrezane bačve, za

vršenje nuţde. Bez riječi ponovno su zatvorili i zaključali ulaz. Ljudi su

počeli meĎusobno razgovarati o nastaloj situaciji. Svima je bilo jasno

da ih ne kane odvesti do bolnice. Neki su sa strahom pitali što će uopće

biti s njima. Noć je bila hladna i svima je bilo zima. Stisnuli su se jedan

pored drugoga u veliku masu tijela koja je leţala ili sjedila na

betonskom podu. Dizao se samo onaj koji je morao radi nuţde otići do

bačve. Ispred skladišta prolazili su vojnici, a ovi unutra mogli su jasno

čuti:

»Jebali vam mi mater ustašku. Nećete odavde ţivi. Poklat ćemo vas

ko zečeve«.

A ubrzo nakon toga netko drugi bi rekao straţaru pred zaključanim

vratima:

»Makni se bre. Šta ih čuvaš? Ionako ćemo ih pobiti. Daj makni se da

ubacim bombe«.

Čitavu noć gradom su odjekivale granate. Od buke i stalnih prijetnji

gotovo da nisu oka sklopili. Tako su, gotovo, dočekali jutro. Vodstvo

konvoja lupanjem i povicima zatraţilo je da ih primi predstavnik JNA.

Tek nakon jednog sata otvorili su vrata. Svjetlost je naglo osvijetlila

bijedni prizor izmorenih i prljavih ljudi. Trojicu su poveli sa sobom na

pregovore, a ostale ponovno zatvorili. Nakon jednog sata ljudi su se

vratili.

»Razgovarali smo s onima iz JNA. Kaţu nam da put do bolnice nije

siguran. Cesta je minirana, a da nas naši ne ţele propustiti. Objasnili su

nam da su nemoćni i da ništa više ne ovisi o njima. Sve je u rukama

naših zapovjednika na terenu. Ako nas oni propuste moţemo doći do

bolnice, ako ne, moţemo se vratiti u Osijek. Rekli su nam da će

uspostaviti radiovezu tijekom dana s našima pa neka se mi sami

meĎusobno dogovorimo oko ulaska u bolnicu i preuzimanja ranjenika.

Još će nas pozvati radi toga«, rekao je voda konvoja.

Ostali sudionici pregovora pokunjeno su stajali, zbunjeni

činjenicom da naši ne dopuštaju prolazak do bolnice kroz njihovo

područje.

»Ljudi, mi ne znamo uvjete pod kojima bi JNA ţeljela postići

prolazak kroz područje grada koje drţe naše snage. Moţe to biti varka.

Vidite da je JNA već do sada iskoristila ovaj konvoj da ubaci svjeţe

borbene snage i ojača ključne poloţaje u gradu«, pokušao je Dragutin,

kao profesionalni časnik, rezigniranim ljudima objasniti najvjerojatnije

razloge za odgodu prolaska konvoja i nastavio: »Nemojmo se

iznenaditi ako konvoj uopće ne doĎe do bolnice. Ako se naši ne

dogovore s JNA ništa od našeg prolaska. Sada moramo čekati rasplet

dogaĎaja. Ništa više nije u našim rukama. Mi smo ovdje posve

bespomoćni«.

Nešto kasnije tijekom jutra vrata hangara ponovno su se otvorila.

Donijeli su im kante s vodom, a u plastičnim vrećama dobili su

narezani kruh i nešto konzervi. Rano popodne pozvali su ljude iz

Crvenog kriţa i voĎu konvoja da doĎu radi pregovora s našim snagama

oko prolaska do bolnice.

»Uspostavili smo radiovezu s vašima. Sada vi razgovarajte s njima i

dogovorite prolaz konvoja. Nas su ponovno odbili«, rekao je

predstavnik JNA kad su ih uveli u sobu zapovjednika vojarne.

»Halo, ovdje predstavnik meĎunarodnog Crvenog kriţa iz Zagreba.

Stigli smo još jučer u Vukovar s dvadeset vozila u kojima je sanitetski i

drugi materijal za potrebe bolnice. Trebamo preuzeti ranjenike. Sve je

ranije dogovoreno s ravnateljicom bolnice. Ranjenici su spremni za

transport. Trebate nas propustiti do bolnice.

Ovi iz JNA tvrde da nas vi ne ţelite propustiti«, gotovo da je vikao u

slušalicu radioureĎaja najodgovorniji iz Crvenog kriţa.

»Čujem vas dobro gospodine. Ovdje Borković, zapovjednik obrane

grada. Da biste prošli preko Sajmišta mi bismo morali razminirati cestu

i čekati da se vi nakon nekoliko sati vratite istim putom s ranjenicima.

To je nemoguće jer bi iza vas ušle jake neprijateljske snage koje mi ne

bismo mogli više zaustaviti. Mi smo predloţili drugi put, ali ovi iz JNA

ne ţele ići tim putom jer time ne bi postigli nikakvu prednost. Zato me

poslušajte dobro. Krenete li ovim putom ja sam spreman spriječiti vas u

prolasku upotrebom vatrenog oruţja. Jeste li me razumjeli. Pucat ću na

vas bude li potrebno«, rekao je mladi zapovjednik i prekinuo daljnji

razgovor.

Ljudi u prostoriji ostali su zaprepašteni onim što su čuli. Nisu mogli

povjerovati da ih naši borci ne ţele propustiti. Prisutni časnici JNA

naslaĎivali su se nastalom situacijom. Pred meĎunarodnom zajednicom

i Crvenim kriţem bili su čisti. Nisu oni krivi što se prevoţenje

ranjenika neće realizirati. Krivi su naši.

»Eto, drugovi. Šta sam vam rekao. Vaši vas neće. Predlaţem da

noćas ostanete još ovde, pa ako uspemo do sutra nešto da dogovorimo

ili da se mi probijemo s našim snagama moţda i doĎete do bolnice. Ako

ne, vratit ćete se odakle ste i došli«, rekao je major Šljivančanin

prisutnima.

»Moţete li nam, molim vas, osigurati malo humanije uvjete za noć.

Ono u hangaru je ispod svakog ljudskog dostojanstva, kao da smo

zarobljenici«, pokušao je osigurati bolji smještaj voĎa konvoja.

»Šta biste vi braćo, pobogu? Nemamo niti mi bolje uslove. Pa rat je

bogamu. Strpite se do sutra«, odgovorio je major i završio s

razgovorom.

Ponovno su ih zatvorili s ostalima. Nakon što su objasnili što se

upravo dogodilo i što im je rekao zapovjednik naše obrane,

razvio se ţivi razgovor. Neki su branili odluku naših snaga, a drugi to

nisu razumjeli.

»Zar nije prioritet izvući ranjenike? Izvući ih po svaku cijenu.

Nikako ne razumijem onog Borkovića. Pa on je spreman pucati po

nama. Zar je on poludio od tog rata? Mi smo prema meĎunarodnim

konvencijama zaštićeni. Ispada da smo bolje tretirani i da nas više

uvaţavaju ovi iz JNA negoli naši ljudi«, komentirao je stariji gospodin

iz Crvenog kriţa.

»Ne razumijete ozbiljnost vojne odluke o obrani grada po svaku

cijenu. Nikakav konvoj s ranjenicima ne smije ugroziti obranu grada i

ţivote branitelja. Da sam ja na njegovom mjestu jednako bih

postupio«, stao je u obranu Dragutin.»Ma, što vi to pričate? Što vi

znadete o ratu i kriznim područjima? Nije ovo meni prvo ratište na koje

me poslao meĎunarodni Crveni kriţ. Svugdje smo bili bolje tretirani

negoli ovdje«, nije se dao čovjek.

»Vidim kako nas tretiraju ovdje u hangaru. Budimo sretni ako

izvučemo ţive glave«, završio je s raspravom Dragutin, ne ţeleći

razotkriti svoje vojno znanje i poloţaj.

Noć su proveli u istom hangaru, pod istim nemogućim uvjetima.

Noću hladno na betonskom podu, a pred ulazom stalne prijetnje

polupijanih naoruţanih vojnika, ako su to uopće i bili vojnici. Rano

ujutro izveli su ih iz hangara i zapovijedili da uĎu u svoja vozila.

Povjerovali su da idu u bolnicu. MeĎutim, konvoj je proveden istim

putom prema izlazu iz Vukovara i usmjeren prema nadzornoj točki

JNA, a potom propušten za Đakovo. Kad su stigli u Đakovo stali su

radi odmora. Tada su utvrdili da je neprijatelj uzeo svu humanitarnu

pomoć koju su dovezli sa sobom za bolnicu. Tako su ostali bez vrijedne

i tako potrebne pomoći za bolnicu, a ranjenike nisu izveli iz okruţenja.

Njihova humanitarna akcija nije uspjela. Razočaran je bio i Dragutin.

Bio je u Vukovaru, vjerojatno vrlo blizu svoga sina. Tek moţda koji

blok zgrada dalje od njega. Imao je u pripremi i antenski sustav tako

značajan za navoĎenje. Ništa nije uspio učiniti. I njegov odlazak u

Vukovar bio je potpun promašaj. Po povratku izvjestio je zapovjednika

u Osijeku, a napisao je detaljno izvješće i za načelnika Glavnog

stoţera. Šifrirano depešom traţio je daljnje upute. Napokon se mogao

odmoriti u normalnom krevetu. Tuširajući se shvatio je što znače vrlo

jednostavne stvari koje su nama posve uobičajene poput tople tekuće

vode, struje, centralnog grijanja i kreveta. Prespavao je čitavu noć, a

povremene eksplozije granata u gradu nisu mu omele san.

Obrana grada

Ujutro Martina i njegove prijatelje proveli su razrušenim gradskim

ulicama do Mitnice. Tek sada, po danu, uočio je svu ozbiljnost

razaranja koju je doţivio grad zadnjih mjesec dana. Nigdje nije bilo niti

jedne jedine cijele kuće. Eksplozije granata i rasuti šrapneli oštetili su

fasade kuća i porazbijali prozore, a one koje su eksplodirale na krovu

posve su ga uništile. Često je, nakon eksplozije, izbio poţar u

pogoĎenoj kući tako da su mnoge izgorjele do temelja. Očito su

najsigurniji bili podrumi jer su bili ukopani u zemlju. Samo gornji dio s

malim prozorima virio je iznad zemlje. Stoga su Vukovarčani nastavili

ţivjeti u podrumima svojih kuća. Gotovo u svakom od njih bilo je

nekoliko ljudi. Osim branitelja u odorama ovdje je bilo i civilnog

stanovništva. Uglavnom stariji ljudi koji su odlučili ostati u svojim

domovima i na svojoj zemlji. Najčešće bi ostajali zbog svojih sinova

koji su se borili za ovaj grad. Za vrijeme borbenog zatišja ljudi bi

izlazili iz svojih skloništa, obavili ponešto u dvorištu pa se ponovno

vraćali u sigurnost podruma. Straţari i osmatrači bili su stalno na

svojim izbačenim poloţajima s kojih su mogli na vrijeme uočiti

pokrete neprijatelja, bilo one oklopnih ili one pješačkih snaga. Ostali

borci su se odmarali u sigurnosti svojih podrumskih skrovišta. Momak

koji ih je vodio prema Mitnici putem im je objašnjavao gdje se nalaze

naše snage, a gdje je trenutačno neprijatelj. Sada, danju, bilo se znatno

lakše orijentirati negoli noću. Barem je znao gdje je koja strana svijeta,

a što je još vaţnije, na kojoj strani je neprijatelj. Kako su se primicali

Mitnici tako su se morali kretati sve opreznije jer su se istovremeno

primicali i prvim neprijateljskim linijama. Ovdje su mogli biti izloţeni

neposrednoj neprijateljskoj vatri pa su se kretali opreznije, pognuto i

hvatajući čvrste zaklone. Izašavši iz jedne od razorenih uskih gradskih

ulica, Martin je ugledao poznati simbol Vukovara, vodotoranj. Bio je

pogoĎen bezbrojnim granatama. Za čudo, i dalje je stajao prkoseći

napadaču. Sada je znao da im je Dunav s lijeve strane, a neprijatelj

ispred njih prema Vučedolu i desno prema vojarni. Brzo su uletjeli u

podrum u kojem se nalazio veći broj branitelja.

»Pilipe, doveo sam ti dragovoljce iz Zagreba, Jastreb je rekao da ih

rasporediš. Ovaj ovdje je Dok, zapravo skoro doktor«, rekao je momak

visokom muškarcu, pokazujući na Martina.

Zapovjednik im je kratko objasnio trenutačnu situaciju i odnos

snaga te poloţaj naših i neprijatelja koji svakodnevno nastoje prodrijeti

kroz obrambene linije. Mjestimično im to i uspijeva, ali uz velike ţrtve

u ratnoj tehnici i ljudstvu. Dao im je da si odaberu prikladno pješačko

naoruţanje. U obliţnjoj prostoriji bio je popriličan arsenal naoruţanja

zarobljenog od neprijatelja. Uputio ih je na jednog momka koji ih treba

na brzinu naučiti kako se koriste protuoklopna sredstva te kako se

aktiviraju protutenkovske mine. To će im biti najpotrebnije, uz

svakodnevnu primjenu osobnog naoruţanja. Rasporedio ih je po

okolnim podrumima i obrambenim poloţajima na Mitnici. Martin se po

prvi puta u ţivotu sreo s minama, zoljama i osama. Brzo je učio i ubrzo

je mogao to provjeriti u praksi.

Sljedećeg dana napadnuto je Sajmište. Iz vojarne u Vukovaru izišlo

je tridesetak tenkova i oklopnih vozila i oko šesto pješaka. Nekoliko

tenkova skrenulo je u obliţnje ulice. Cijelo jutro vodile su se ţestoke

borbe, uništena su tri tenka i jedno oklopno vozilo, te oko sto pješaka.

Neprijatelj je u napad uveo i specijalce iz Niša. Nakon što su branitelji

uništili tenkove, preostali neprijateljski vojnici posakrivali su se po

okolnim kućama. Stoga su branitelji vodili neposrednu borbu kako bi

oslobodili sve kuće. Oni lakše ranjeni izvukli su se na vrijeme dok su

najteţe ranjenike i poginule ostavljali. U protjerivanje neprijatelja

uključio se i Martin. Krenuo je oprezno prema obliţnjim kućama iz

kojih se još pucalo. Bio je krajnje napet i spreman zapucati ili baciti

ručnu bombu na svaki vidljivi cilj. Uskočio je u zaklon srušenog zida i

u podrumu obliţnje kuće začuo stenjanje i zapomaganje. Znao je da se

radi o teško ranjenom neprijateljskom vojniku koji je do maloprije

pucao po njemu.

»Odbaci oruţje i polagano iziĎi iz podruma s rukama na glavi! Jesi li

me čuo?«, uzviknuo je Martin.

Iz podruma i dalje se čulo samo zapomaganje. Očito je tamo netko

teţe ranjen, ili se pretvara kako bi ga namamio u klopku i ubio. Stoga

Martin nije ţelio ući nesmotreno u taj podrum, ali su ga krici i

zapomaganje tjerali da nešto učini i pomogne teško ranjenom čovjeku.

»Moţeš li ispuzati iz podruma? IziĎi bez oruţja pa ću ti pomoći«,

viknuo je Martin i napeto pratio što će se dogoditi, promijenivši svoj

poloţaj kako onaj iz podruma ne bi nasumce na njega bacio bombu ili

zapucao.

Nakon nekoliko minuta Martin je uočio vojnika u odori pričuvnog

sastava JNA. Puzao je polako se izvlačeći iz podruma. Dr

ţao je ruku na trbuhu i stenjao. Iz jedne noge tekla mu je krv. Bilo je

očito da je sasječen mecima iz automata. Tek kad se uvjerio da ne drţi u

rukama oruţje, Martin mu je priskočio. Vidio je da se radi o mlaĎem

muškarcu koji je od boli iskrivio lice i uplašeno ga gledao moleći za

pomoć. Okrenuo ga je na leda i pregledao da uz sebe nema pištolj ili

bombu. Tek kad se uvjerio da ranjenik nije naoruţan raskopčao mu je

bluzu i na trbuhu ugledao veliku crvenu mrlju koja se širila

sivomaslinastom košuljom.

»Budi miran. Gadno si ranjen. Pomoći ću ti. Ne boj se. Pridrţi se

meni za ramena«, rekao je Martin umirujući ranjenog neprijateljskog

vojnika i uhvativši ga za široki vojnički remen, uspravio ga.

Vojnik je bolno zastenjao, ali je uz Martinovu pomoć polako krenuo

u obliţnji zaklon, vukući za sobom ranjenu nogu. Martin ga je

raskopčao i postavio mu široki sterilni povoj na trbuh te prvi zavoj

preko rane na nozi. Potom je pozvao jednog od svojih suboraca da mu

pomogne odnijeti ranjenika do mjesta gdje su se nalazili drugi

ranjenici. Prebacit će ih do bolnice gdje će im se pruţiti potrebna

kirurška pomoć. Martin se pobrinuo da ranjenog vojnika nitko ne dira.

Za njega to je bio čovjek kojem je potrebna hitna kirurška pomoć bez

koje će sigurno umrijeti. Ovoga časa u njemu nije vidio neprijatelja

koji napada grad i koji je do maloprije pucao na branitelje. Zbog toga je

vrlo odlučno odgovorio jednom od onih koji su mu zamjerili što

spašava neprijateljskog vojnika:

»Pipne li netko ovog vojnika imat će sa mnom posla. Jeste li me svi

dobro razumjeli. Nismo mi ubojice već branitelji domovine«.

Taj dan je neprijatelj u Vukovaru izgubio trideset tenkova i oklopnih

transportera, poginulo je dvjesto vojnika, a na grad je palo 11.000

granata. Ovakav uţas Martin nije mogao niti zamisliti. Nije bilo

vremena za dugo učenje o obrani. Morao je brzo

savladati primjenu svih raspoloţivih sredstava i koristiti ih. Premda su

ga svi i dalje nazivali Dok, njegova uloga budućeg liječnika ovdje je

bila najmanje potrebna. Svaki od njih bio je ovdje zbog obrane grada, a

pomoć ranjenima podrazumijevala se sama po sebi. Tako je Martin

nosio i borbeni komplet municije i torbicu sa sanitetskim materijalom.

U rijetkim trenucima odmora Martin je leţao na svom leţaju i s

malog tranzistora slušao program koji je emitirao Hrvatski radio

Vukovar. Bilo je tu brojnih domoljubnih pjesama koje su dizale moral

braniteljima. Neke od njih bile su jako dojmljive i ulijevale veliku

snagu. Osobito omiljene bile su mu emisije u kojima je govorio Siniša

Glavašević. Uvijek je bio kritičan, otvoren i jasan u prikazivanju stanja

i zanemarivanja grada od strane drţavnog rukovodstva. Ukazivao je na

to da je Vukovar samo simbolički i deklarativno, ali ne i suštinski, u

mislima i djelima onih koji donose strateške odluke. Vodstvu kao da je

odgovaralo da se »dogodi« Vukovar kako bi svijetu ukazali na

agresivnu politiku JNA i Srbije, te nisu poduzeli dovoljno da pomognu

gradu. Grad zapravo brani njegovo stanovništvo s malim brojem

pridošlih dragovoljaca i nešto pripadnika snaga MUP-a iz Vukovara i

Varaţdina te HOS-a. Ukupno u obrani grada sudjeluje oko dvije tisuće

ljudi pod oruţjem. Uz njih u podrumima porušenih i oštećenih kuća

nalazi se još barem četiri tisuće civila. 0 patnjama civilnog

stanovništva, medu kojima su djeca, trudnice, dojilje i starci otvoreno

je govorio Glavašević u svojim emisijama. Branitelji su se slagali s

njegovim tvrdnjama jer su na svojoj koţi osjećali nedostatak gotovo

svega što im je bilo potrebno. S uţitkom je slušao priče koje je

Glavašević pisao u okruţenom Vukovaru. Bile su to tople i iskrene

priče o pravim ljudskim vrijednostima. Koliko god je riječ Siniše

hrabrila branitelje toliko je bila opasna za moral agresora. JNA nije

dopuštala svojim vojnicima da slušaju što on govori. Bilo je to

preopasno. Leţeći u svom podrumu, Martin je često razmišljao o brizi i

patnji svoje majke. Nije joj se mogao javiti. Telefonske linije bile su u

prekidu, osim onih rijetkih iz bolnice i iz zapovjedništva. A te linije su

sluţile za puno ozbiljnije razgovore i dogovore nego što je tješenje

jedne uplašene i zabrinute majke. Znao je da je otac čvršći i da će on

tješiti majku. Tko zna čuje li Iva, tamo negdje u Austriji, išta od ovih

patnji Vukovara? Zna li uopće da je on otišao iz Zagreba i da se sada

hrabro bori za slobodu Hrvatske? Kako bi je poštedjela moţda joj njena

majka nije ništa rekla o njemu i tim novostima. Ionako je sada za sve

prekasno. Razmišljanja o domu i Ivi činila su mu se dalekima. Sve što

se dogodilo bilo je davno u nekom posve drugom ţivotu. A u stvarnosti

su prošla svega dva mjeseca od kobne spoznaje. Nije imao vremena

prepuštati se sjeti jer je stvarnost bila okrutna. Neprekidno ga je tjerala

na akciju, kao i njegove drugove.

Preko Radio Vukovara čuo je o borbama u drugim dijelovima grada.

Početkom listopada javljeno je da neprijatelj napada Borovo Naselje,

jednim od najjačih napada do tada. 0 uspješnosti obrane govorile su

činjenice. JNA je krenula s dvadeset šest tenkova, devetnaest

transportera i oko sedamsto pedeset vojnika. Na kraju dana branitelji su

uništili sedamnaest tenkova, devet transportera i pobili većinu pješaka.

Istovremeno su napadnuti i Bogdanovci. JNA je krenula s jednom

oklopnom ijednom pješačkom bojnom iz pravca Marinaca i Petrovaca.

Razvila se ţestoka borba. Uništeno je desetak tenkova i oklopnih

transportera, a stradalo je oko sto neprijateljskih vojnika. Takve vijesti

hrabrile su ostale branitelje. Svima je bilo jasno da osobna hrabrost

svakog od njih moţe biti presudna za odbijanje napada i zadrţavanje

poloţaja. Sve ove vijesti govorile su Martinu o velikoj dinamici na

vukovarskom ratištu i ozbiljnoj nakani neprijatelja da slomi otpor u

gradu. Ne bude li velike i odlučne pomoći ostatka Hrvatske Vukovar će

biti uništen. A što će biti s njima braniteljima nije smio niti pomisliti.

Neka im Bog pomogne. Medu braniteljima se govori kako se krajem

tjedna očekuje humanitarni konvoj koji bi trebao dovesti hranu i

lijekove za bolnicu i odvesti veći broj teških ranjenika. Dan prije

dolaska konvoja počeo je najjači napad na Vukovar s juga. Obrambeni

punkt na kriţanju ulica Ognjena Price i Otokara Keršovanija je

probijen i tenkovi su ušli duboko u Preradovićevu ulicu, a s njima i

grupa niških specijalaca i četnika koji su se tijekom noći probili skoro

do našeg zapovjedništva. Naši su ih otkrili u dvorištu Vupikovog

restorana »Kapljica« i uništili. Gubici na obje strane bili su veliki, ali je

napad ipak odbačen i vraćeni su izgubljeni poloţaji. Sve se to

odigravalo u blizini Martinovog poloţaja. Bio je spreman za obranu.

Osmatrač je javio da se prema njihovim poloţajima kreću tenkovi i

pješadija. Uočio je desetak tenkova i više stotina pješaka koji su se

sakrivali iza oklopnih vozila. Svi branitelji istrčali su i zauzeli svoje

poloţaje. Polijegali su u jarak uz cestu, iza ograde, uz zid, iza niskog

zemljanog ili šljunčanog grudobrana. Cijevi nabijenog oruţja usmjerili

su prema nadirućem neprijatelju. U jednom času iznad glava im je

nadletio zrakoplov JNA i ispalio nekoliko raketa koje su pogodile

obliţnju zgradu. Detonacija je bila zastrašujuća i zaglušujuća. Oblak

prašine na čas je prekrio poloţaje branitelja tako da gotovo ništa nisu

vidjeli. Ispod gomile srušenog materijala ostala je nekolicina

nepomičnih tijela u maskirnim odorama. Prava borba još nije niti

počela, a oni su već poginuli. Uz Martina u jarku je leţao vojnik sa

zoljom kojom je kanio zaustaviti prvi tenk. Taktika branitelja bila je

jednostavna. Uništiti prvi tenk koji će oštećen zapriječiti prodor ostalih

oklopnih vozila i usporiti napredovanje pješadije. Kad se prvi tenk

primaknuo na udaljenost od dvjesto metara vojnik se podigao iz jarka

kako bi nanišanio. Čas nakon toga srušio se u jarak uz bolni krik.

Martin je uočio kako se krvava mrlja na njegovim prsima velikom

brzinom širi po uniformi. Nije se micao, leţeći otvorenih očiju koje

ništa više nisu vidjele. PogoĎen je snajperskim hicem. Martin je

makinalno zgrabio izvučenu cijev zolje, prislonio je ramenu i nanišanio

kroz mali otvor na nišanskoj spravi. Kad je na nišanu odredio

udaljenost od pribliţno sto pedeset metara i pred sobom ugledao siluetu

tenka stisnuo je okidač. U tom času začuo je eksploziju uz svoje uho,

lagani trzaj u ramenu i ugledao je raketu kako se primiče tenku. Časak

nakon toga eksplozija, i tenk je zaustavljen u plamenu. Iz njega je netko

pokušavao izaći, bez uspjeha jer je paljba iz vatrenog oruţja bila

ubitačna. Drugi tenk pokušao je odgurati u stranu onaj oštećeni, ali to

nije bilo jednostavno. Dok je manevrirao, Martin je pokraj sebe čuo već

poznati zvuk zolje. Pogodak je bio precizan i tenk je stao, nakon što je

od eksplozije bio lagano podignut s tla, ili se to Martinu samo tako

učinilo. Pješadija se uskomešala i stala. Nitko nije htio ići ispred

zaustavljenih tenkova već su se rasporedili po jarku i s obje strane

ulice. Počela je ulična borba. Momci su ispalili i nekoliko

minobacačkih granata malog kalibra. Obrana je bila snaţna i uspješno

ubrzo eliminirala još nekoliko tenkova tako da su se vojnici panično

povukli, ostavljajući iza sebe ranjene i poginule. Kad se sve smirilo

Martin je potraţio naše ranjene borce kako bi im pomogao. Većina ih je

već bila unijeta u jedan od podruma. Kompresivnim zavojem

privremeno je zaustavio krvarenje. Neke je trebalo brzo prebaciti u

bolnicu radi kirurškog zahvata. Unijeli su ih u vozilo i jureći krenuli

prema bolnici udaljenoj nešto više od dva kilometra. Srećom prolaz do

bolnice još je bio slobodan.

»Dok, bio si dobar. Svaka čast. Dobro si se snašao«, rekao mu je

zapovjednik i pridodao: »Bit će od tebe odličan borac«.

Martin se borbe prisjećao kao kroz maglu. Kao da nije on u njoj

sudjelovao. Neka nevidljiva ruka vodila je njegove postupke.

Ispalio je zolju i uništio tenk. Potom je pucao iz papovke po vojnicima.

Nije to bilo besciljno pucanje u ništa već precizno gaĎanje odreĎenih

ciljeva. Dobro je znao da im je municija ograničena i da treba biti

siguran i precizan kad se puca. I sam se čudio kako se nije uplašio i da

njegovi postupci nisu bili panični već racionalni i promišljeni. Njegova

prednost je bila u načinu razmišljanja u novim situacijama. Ponovno se

potvrdilo da je od oca naslijedio britak um, da u kriznim situacijama

brzo eliminira emocije i postupa racionalno.

Od sredine listopada grad je bio u potpunom okruţenju. Potpora

hrvatske strane opkoljenom gradu od toga dana uglavnom se svela na

povremene topničke udare iz daljine. Nastavljeni su energični napadi

JNA na Vukovar i Borovo Naselje. JNA je uspjela probiti crtu obrane

na području Mitnice, juţnom dijelu naselja Luţac, ulici Sajmište i

Trpinjskoj cesti. Probijanjem tih obrambenih poloţaja napadačima je

preostalo svega nekoliko stotina metara da s pješadijom uĎu u sam

centar grada i Borovo Naselje te su se stoga vodile ţestoke ulične

borbe. Poloţaj na Mitnici, na kojem se nalazio Martin i dalje je

odolijevao napadima. Sljedeći dan, počeo je opći napad na grad. Svi

poloţaji, Mitnica, Sajmište, Luţac, Budţak, Borovo Naselje s

Trpinjskom cestom tučeni su artiljerijski, tenkovski, minobacački i

raketirani iz zrakoplova. Neprijatelj je najjači napad usmjerio na Luţac

i Budţak. Postavili su pontonski most preko Bobotskog kanala i prešli s

većim brojem tenkova i transportera i s oko tisuću vojnika iz smjera

silosa Đergaj prema gradu. Na obrambenim poloţajima nije bilo

dovoljno protutenkovskog oruţja te je pozvana skupina s Trpinjske

ceste, koju je predvodio Blago Zadro. U trenutku kad je ţelio pretrčati

prugu, pokosio ga je rafal. Njegov vod je počeo uništavati tenkove na

početku Vinogradske ulice te su oni skrenuli u vrtove kraj Bobotskog

kanala i pokušali tuda proći. Branitelji su ispucali preostale

granate iz malog broja haubica i minobacača. Predvečer napad je

odbijen, a vojnici i tenkovi su se povukli natrag prema Đergaju.

Branitelji su uništili najmanje dva tenka i oklopni transporter.

Uslijedilo je »čišćenje« svake kuće u Vinogradskoj ulici. Tom pri-

godom branitelji su našli nekoliko ubijenih i masakriranih civila koji su

se skrivali po podrumima. Izgleda da su masakr počinili Arkanovci.

Uvečer branitelji su pronašli i dva upotrebljiva tenka te manje skladište

oruţja s većom količinom zolja, nekoliko snajpera i streljivom. Od

pronaĎenih tenkova T-55 odmah je osnovana »samostalna oklopna

postrojba«. Jedan tenk je bio sposoban za borbeno djelovanje, dok je

drugi čuvan kako bi posluţio za rezervne dijelove. Ovo naoruţanje

dobro će im doći u narednim borbama. Vijest o pogibiji Blage Zadre

odjeknula je Vukovarom, a i čitavom Hrvatskom. Branitelji, osobito

oni koji su ga poznavali, bili su konsternirani. Tako blage naravi, kako

mu i ime govori, a tako hrabar i odlučan. Otišao je još jedan vukovarski

heroj u legendu, u povijest.

Drugi humanitarni konvoj

Idućeg dana Dragutin je dobio dopis iz Zagreba. Predloţeno mu je

da ostane u Osijeku jer se priprema novi humanitarni konvoj u

organizaciji Ministarstva zdravstva i meĎunarodne udruge Liječnici

bez granica. Neka ponovno pokuša realizirati zamisao. U

zapovjedništvu OZ-a saznao je da se planira novi konvoj već krajem

tjedna. Dogovoreno je da se dio kamiona pridruţi konvoju u

Vinkovcima. Ovaj puta JNA ne dopušta da se dovozi hrana i sanitetski

materijal. Vozila moraju biti prazna i pripremljena za prijevoz

ranjenika. Uvjeti za konvoj jednaki su kao i prvi puta. Sudjelovanje je

dopušteno samo civilima. Dragutinu je ostalo nekoliko dana da se

pripremi za novi pokušaj. Manje-više, bio je spreman

za putovanje. Jedne noći otišao je u hotel na počinak. Počelo je

uobičajeno granatiranje grada. Eksplozije granata primicale su se od

Donjeg grada prema središtu Osijeka. Gotovo daje navikao na tu

zvučnu kulisu. Pokušao je zaspati. U jednom trenutku odjeknula je

snaţna eksplozija i protresla čitavu zgradu hotela. Granata, ispaljena iz

Baranje preletjela je rijeku Dravu i udarila u drugi kat hotela. Posve

slučajno, granata je udarila nekoliko metara dalje od njegovog prozora.

Srećom ostao je nepovrijeĎen. Izjurio je iz sobe i brzo se spustio u

predvorje hotela u kojem se već nalazilo nekoliko ljudi. Ţivo su

raspravljali o oštećenju hotela i opasnosti od boravka na drugom katu.

Taj dio zgrade izloţen je neposrednim pogocima iz Baranje. Tek sada

je shvatio kako to da je dobio sam svoju sobu na tom katu. Dragutinu

nije preostalo drugo već se privremeno smjestiti na jednu od fotelja u

prizemlju. Doduše neudobno, ali sigurno.

Veći dio konvoja stigao je u Vinkovce iz Zagreba. U vodstvu su bili

članovi udruge Liječnici bez granica, i predstavnici Ministarstva

zdravstva. Preostali dio vozila i ljudi pridruţio im se u Vinkovcima. Još

po mrklom mraku u rano jutro konvoj je krenuo dogovorenim putom

prema Nuštru. Tu su bile zadnje naše snage. Nakon toga prešli su na

područje pod nadzorom neprijatelja i ubrzo stigli u Marince. Ponovno

detaljna kontrola koja je bila brţa jer u vozilima nije bilo paketa s

humanitarnom pomoći Vukovaru. Produţili su preko Bogdanovaca do

Vukovara. Ovaj put konvoj je bio propušten do bolnice od obje

zaraćene strane. Sa vozilima su ušli u krug bolnice. Dragutin je tek sada

vidio do koje mjere je i bolnica bila metom neprijateljskog topništva i

zrakoplovstva. Gornji katovi bolničke zgrade bili su posve uništeni.

Medicinsko osoblje i bolesnici bili su smješteni u podrumskim

prostorijama i podrumskim hodnicima. Čim su stali Dragutin je

podigao haubu i iz skloništa izvadio dragocjeni teret. Uputio se u

podrum bolnice kako bi potraţio ravnateljicu bolnice i dogovorio da se

ureĎaj za navoĎenje postavi na adekvatno mjesto. U bolnici je vladala

uţurbanost. Ljudi iz konvoja već su iznosili neke ranjenike, a pri tome

su im pomagali oni iz bolnice. Šef kirurškog odjela dr. Juraj Njavro

upoznavao je medicinsko osoblje konvoja sa stanjem pojedinog

ranjenika i s poduzetim kirurškim zahvatom te onim što se putem moţe

očekivati. Za svakog je predao medicinsku dokumentaciju s upisanom

terapijom i kada im treba dati odreĎeni lijek. Svi su znali da će

putovanje s teškim ranjenicima po oštećenim putovima i kroz

neminovne kontrole potrajati duţe negoli je to poţeljno zbog teškog

stanja pojedinaca. Voda konvoja pratio je što mu kolega kirurg govori

diveći se kako je u ovakvim uvjetima uopće moguće raditi ozbiljnu

kirurgiju. A ozbiljnost ranjavanja ukazivala je na teţinu zahvata koje su

vukovarski liječnici uspješno obavili u nemogućim uvjetima. Bilo je to

vrijedno divljenja. Dragutin je prišao dr. Vesni Bosanac i zamolio je da

se na čas odvoji od ostalih. Kratko joj je objasnio tko je i zašto je ovdje

te kakav je plan za navoĎenje zrakoplova koji će dopremati pomoć za

bolnicu i u uvjetima potpunog okruţenja. Osim toga spomenuo je

svoga sina koji se kao dragovoljac bori u Vukovaru. Ţelio bi pogledati

popis svih ranjenih i evidencije poginulih u zadnjih mjesec dana.

Nadao se da Martinovo ime nije meĎu njima. Niska mršava ţena, vidno

iscrpljena od danonoćne borbe za ranjenike i za njihovo izvlačenje iz

blokade, reagirala je brzo.

»U redu gospodine. PoĎite u prizemlje bolnice pa razmislite gdje

biste mogli postaviti taj vaš sustav da funkcionira a da ga prva granata

ne uništi. Bolje da nitko za njega ne zna, pa niti ja. Tako je najsigurnije.

Kada to obavite doĎite k meni i dat ću vam popise«, rekla je promuklim

odlučnim glasom i vratila se u prostoriju gdje se vršila primopredaja

dokumentacije onih koji su odreĎeni za transport.

»Mi smo pripremili za prijevoz gotovo sve ranjenike. Sada smo u

nezavidnoj situaciji jer moramo odlučiti tko od njih ide s vama, a tko

ostaje. Bit će to teško. Idu svakako oni najteţi koji imaju šanse

preţivjeti takvo putovanje. Mislim da nema smisla slati one koji bi

putem umrli. Zauzeli bi mjesto nekome tko će sigurno preţivjeti

transport. Ostat će ovdje još najmanje sto sedamdeset ranjenika.

Naţalost, nema mjesta za trudnice i majke s tek roĎenom djecom.

Imamo još oko sedamdeset onih koji nisu ranjeni, a liječe se kod nas.

Morat će ostati i dijeliti sudbinu s nama. Zatraţit ću da intervenira

meĎunarodna zajednica i inzistirati na tome da se JNA povuče i otvori

stalni koridor za prijevoz ranjenika«, rekla je ravnateljica.

»Na ţalost JNA nam je ograničila broj ranjenika na stotinu. Mislim

da ćemo uspjeti nekako ugurati nešto više«, rekao je voĎa konvoja,

iskusni kirurg iz Zagreba.

Uz njega je stajao stari anesteziolog, sijede guste kose i pomno

pratio što se o svakom ranjeniku govori. On će biti zaduţen da putem

intervenira i odrţi sve njih na ţivotu. A znao je da će to biti krajnje

teško, osobito ako se putovanje nepotrebno oduţi. Sa sobom je ponio

ono najnuţnije, ali nikako dostatno za toliki broj najteţih ranjenika.

Bez obzira na veliko iskustvo, nitko od njih do sada nije se susretao na

jednom mjestu s toliko teških ranjenika s operiranom glavom, prsnim

košem ili trbuhom. A o amputacijama da se i ne govori. Takvih

ranjenika u transportu stari anesteziolog se nije bojao. Oni nisu

zahtjevni. Dio će njih putem sjediti kako bi oni najteţi imali mjesta za

leţanje. To nikako neće biti ugodan transport.

Dragutin se neprimjetno izdvojio i krenuo hodnikom u prizemlje.

Vidio je da su prostorije uništene brojnim eksplozijama granata koje su

pogodile bolnicu. Sve je bilo uništeno, osim pregradnih zidova. Na

jednom zaklonjenom nosivom zidu ugledao je otvor za dovoĎenje

energenata u prostoriju. Djelomično je bio zatvoren savinutim limenim

vratašcima. Odmaknuo je vratašca i pogledao u otvor na zidu. Bez

problema je smjestio svoj ureĎaj na dno tog otvora uključivši sustav za

slanje signala. Kad ga je uključio, sustav je tiho zazujao i ubrzo se

utišao. Na njega namjerno nije ugradio kontrolnu lampicu koja

pokazuje njegov rad, kako ga svjetlost u mraku ne bi otkrila. Preko

ureĎaja je nagurao komad krpe koju je našao na podu prostorije, te

pritvorio vratašca. Njegov dio posla bio je završen. Nadao se da je već

ovog časa moguće uhvatiti signal pomoću posebnog prijemnika kojeg

je ostavio u Osijeku. Bio je zadovoljan. Potraţio je ravnateljicu

bolnice. Dala mu je popis ranjenih i poginulih čija imena su upisana u

bolničke protokole. Radilo se o stotinama, čak tisućama imena. Srećom

popis je bio prireĎen abecednim redom pa ga je brzo pregledao. Ni na

jednom nije bilo Martinovog imena. Doduše, bio je svjestan toga da

nisu svi ranjeni i poginuli evidentirani u bolnici. Lakše ranjeni niti ne

dolaze u bolnicu, a smrtno stradale na terenu pokapaju bez odvoţenja u

bolnicu. Mogao se pridruţiti onima koji su na nosilima prenosili

ranjenike iz podruma u vozila konvoja. Išao je od jednog do drugog i

propitivao se za Martina. Podrumski hodnik bio je dugačak i pretrpan

krevetima i ranjenicima. Neki nisu bili pri svijesti. A oni s kojima je

razgovarao, Martina nisu poznavali. Tek jedan momak, koji je dovezen

jučer s Mitnice, rekao mu je da poznaje momke koji su kao dragovoljci

stigli iz Zagreba potkraj prošlog mjeseca. Jedan meĎu njima je student

medicine, zovu ga Dok. Taj novi nadimak Dragutin je nedavno čuo od

Jastreba pa je bio siguran da se radi o njegovu Martinu.

»Dok je odličan momak. Vrlo je hrabar i od velike je pomoći.

Nedavno je pri napadu četnika uništio prvi tenk. Time je zaustavio

napad i mi smo ih odbili. Pomogao je i meni nakon što sam

ranjen. Zaustavio je krvarenje i spasio me. Kaţem vam gospodine, Dok

je 'strašan' momak«, rekao je ranjeni borac.

Napokon, neka vijest o Martinu. Dobro je, ţiv je. Nakon nekoliko

sati sto dvanaest ranjenika bilo je smješteno u vozila i spremno za

polazak. Pred njima je teţak i posve neizvjestan put. Konvoj je krenuo

iz Vukovara. Kad su prošli naše zadnje obrambene linije vidjeli su

kako naši vraćaju protuoklopne mine na cestu. U blizini su ih čekali oni

iz JNA.

Prema dogovoru konvoj se trebao vratiti istim, najbliţim putom.

PredvoĎen vozilima JNA, konvoj je krenuo drugim putom, prema

Srbiji. Navodno zbog sigurnosti konvoja i ranjenika. Prošli su kroz selo

Petrovce, potom kroz Negoslavce do Oriolika, koji je bio na pola puta

izmeĎu Vinkovaca i Šida. Nadali su se da će u tom selu skrenuti desno,

prema Vinkovcima. MeĎutim, vojna pratnja inzistirala je da krenu

lijevo prema Šidu. Prošavši kroz Šidske Banovce, llaču i Tovarnik,

stigli su do Šida. Tamo je konvoj zaustavljen. U središtu grada dočekali

su ih predstavnici Crvenog kriţa Srbije, lokalnih zdravstvenih ustanova

i brojni ljudi u odorama s paravojnim oznakama. Zaustavljeni su,

navodno, kako bi se ranjenicima pruţila potrebna pomoć i pripremilo

ih se za dugi put. Čim su stali, prema vozilima su prišli naoruţani ljudi

galameći, psujući »ustaše i ustašku vlast«, a čuli su se i povici da ih sve

treba odmah pobiti ili poklati. Vidno bijesni počeli su šakama udarati

po vozilima. Neki su imali i toljage i njima udarali vozila. Nitko se nije

usudio izići iz vozila jer je znao što ga čeka. Voda konvoja morao je

krenuti prema vozilima JNA u pratnji kako bi inzistirao da se odmah

krene dalje i da ovakva »pomoć ranjenicima« nije potrebna. Čim je

izišao iz vozila, okupila se gomila ljudi i počela ga udarati šakama,

toljagama, čizmama. Jedan udarac ga je oborio na cestu, a drugi su

odmah navalili kako bi ga dotukli. Snaţan i snalaţljiv kirurg uspio se

izvući i dotrčati do obliţnjeg vojnog vozila. Tek na njegovo

zapomaganje izišao je zaduţeni pripadnik JNA i rastjerao razjarenu

gomilu. VoĎa konvoja vidio je kako su napali i starog anesteziologa

koji je otišao pruţiti potrebnu pomoć nekom od teških ranjenika.

Navalili su na starog doktora kojem nije preostalo drugo već se dati u

bijeg. U jednom skoku doktor je preskočio haubu automobila koji mu

se ispriječio i utrčao u svoje vozilo. Pored vozila s ranjenicima pojavila

se i jedna krupna ţena u bijelom mantilu s oznakom Crvenog kriţa

Srbije. Ponadali su se da će ih ţena zaštititi. Grdno su se prevarili jer je

počela huškati one oko sebe da izvuku ranjenike i da im ovdje na »licu

mesta pruţe pomoć«, pokazujući rukom ispod vrata na kakvu »pomoć«

misli. Voda konvoja uspio je dogovoriti da se krene dalje jer je ovdje

opasno za sve njih. Nevoljko je onaj iz JNA pristao da krenu bez

»pruţene pomoći ranjenicima« komentirajući:

»Ne ţelim, bre, da docnije pišete u vašim novinama kako smo mi

varvari i kako vam nismo hteli pomoći. Krenimo dalje«.

Konvoj je krenuo polako se izvlačeći iz obruča pobješnjele gomile

koja je na ranjenim ljudima ţeljela iskaliti svoj bijes, pokazati svoju

»hrabrost« i svoje »rodoljublje«. Dragutin je prepoznao psihologiju

mase koja se ovdje iskazala na najprimitivniji način. Ubrzo su prošli

Adaševce i izbili na put Ţupanja - Sremska Mitrovica. Srećom ovaj put

su skrenuli desno, prema Zagrebu. Prošavši kroz selo Lipovac,

napokon su napustili područje koje kontrolira JNA i stigli do Starih

Mikanovaca. Premda je udaljenost mala, putovanje se oduţilo sve do

iza deset uvečer. Dio ranjenih ostao je u tamošnjoj ratnoj bolnici, dok je

konvoj nastavio prema Đakovu, kamo je stigao iza ponoći. Ovdje su se

odmorili da bi preostali dio ranjenika tijekom dana bio odvezen u druge

zdravstvene ustanove središnje Hrvatske.

Dragutin je u ranim jutarnjim satima stigao do predvorja hotela u

kojem je prespavao do jutra. Bio je zadovoljan učinjenim. Aktivi

rao je svoj sustav i saznao da mu je sin za sada dobro. Čak i to da se

pokazao dobrim borcem. Istodobno je bio jako zabrinut zbog krajnje

teškog stanja u kojem su se našli branitelji. Dvojio je u sretan

završetak. S tim mislima utonuo je u kratak san ispunjen nemirom i

teškim snovima. Tijekom dana, pozdravivši se sa zapovjednikom OZ

Osijek, vozilom koje je došlo po njega vratio se u Zagreb.

Završetak

Martin je znao za dolazak humanitarnog konvoja. Prekinute su sve

ratne operacije. Za njih je nastupilo kratkotrajno zatišje. Većina

branitelja mogla se odmoriti, a promatrači su paţljivo nadzirali crtu

razdvajanja kako neprijatelj ne bi iskoristio primirje i ubacio svoje

snage. Da je konvoj napustio Vukovar postalo je jasno kad je

nastavljen snaţan topnički napad na poloţaje branitelja. Pucalo se iz

Bačke i obliţnjih Negoslavaca. Idućeg dana neprijatelj je pokušao

prodor u Vukovar preko Mitnice pješačkotenkovskim snagama.

Započela je oštra borba. Martin je ponovno zauzeo poloţaj iz kojeg je

branio prilaze prema središtu grada. Uz sebe je imao po nekoliko zolja.

Nakon što se dokazao kao dobar strijelac, zapovjednik je odredio da

bude u skupini za protuoklopnu borbu. A borba s pješadijom se

podrazumijevala. Nakon ispaljene protuoklopne rakete uzimao je u

ruke automat i nastavio pucati po vojnicima koji su se kretali iza

oklopnih vozila i nastojali se prikriti i što više primaknuti njihovim

poloţajima. Često je neprijatelju gledao gotovo u oči, toliko su bili

jedni blizu drugih. Nekoliko manjih šrapnela zaustavilo se u njegovoj

pancirki razderavši je. Očito mu je spasila ţivot. Premda je navodno

potpisano primirje, za branitelje nije bilo odmora. Grad je bio pod

neprekidnom vatrom. Javljeno je da je čak i bolnica pogoĎena s

četrdesetak projektila koji su izazvali veliki poţar i zaprijetili

sigurnosti ranjenika u podrumima. Čuo je od zapovjednika da je

samostalni zrakoplovni vod iz Osijeka noću uspješno desantirao

najnuţniji materijal u Vukovar. Svi su bili zadivljeni hrabrošću naših

zrakoplovaca i njihovom preciznošću u ispuštanju korisnog tereta u

krug bolnice. A znali su da oni lete na sporim prastarim dvokrilcima

nisko iznad neprijateljskih poloţaja i da su lak cilj njihovoj

protuzračnoj obrani. Svima je bilo jasno da minobacačkih granata više

nemaju. A i streljiva za pješačko naoruţanje bilo je sve manje.

Početkom studenoga obrana grada zatraţila je da se topnički djeluje po

neprijateljskim poloţajima u naselju Petrova Gora, Sajmištu, kriţanju

Trpinjske ceste i Lipovačkog puta, kao i po Vučedolu. To je više

hrabrilo branitelje negoli je naštetilo neprijatelju. I Martinu je bilo

ugodno kad je čuo eksplozije »naših« granata po neprijateljskim

poloţajima. Sredinom studenoga neprijatelj je zauzeo komunikaciju

izmeĎu Vukovara i Borovog Naselja čime je skorašnji pad grada

postao izvjestan. Borbe za svaku ulicu i kuću su se nastavile odvojeno u

dijelovima grada koje su drţali branitelji. Gdje god je bilo moguće,

skupine branitelja krenule su u proboj prema Vinkovcima. Neki su

uspjeli u nakani, poput skupine iz zapovjedništva obrane grada, dok su

drugi, nakon teških borbi s neprijateljem, pobijeni, predali se ili se

desetkovani vratili u zaštitu obliţnjih podruma. Martinova skupina

ostala je na svojim poloţajima, povlačeći se kako je neprijatelj nadirao

i zauzimao teren. Shvatio je da nemaju kuda. Preostalo im je boriti se

do kraja.

Zapovjednik je predloţio da pokušaju proboj tijekom noći. Pokušat

će provući se kroz neprijateljske poloţaje i domoći se slobodnog

područja. Sa sobom su ponijeli samo osobno naoruţanje s preostalom

municijom, ručne bombe i poneku zolju. Moraju biti što tiši i što lakši

za uličnu borbu i brzo kretanje. Spretnost i brzina im mogu spasiti

ţivot. Martin je postao iskusan borac sposoban

upotrijebiti svako dostupno oruţje. Čula su mu bila izoštrena i mogao

je s lakoćom noću razlikovati kretanje vojnika od kretanja psa lutalice

ili neke ţivotinje. Mogao je precizno odrediti kojeg je kalibra ispaljena

granata i gdje će pasti. Znao je iskoristiti i najmanji zaklon. Upoznao je

ulice kojima se mogao kretati, sve tamo do bolnice. Sve to trebat će mu

kada krenu u proboj. Uz sve to najviše će mu trebati sreće. Odredili su

manje skupine branitelja koje će se lakše kretati terenom, pa ako jedna

naleti na neprijatelja i zapuca bit će to upozorenje drugima koji ih

slijede. S prvim mrakom krenuli su u proboj. Zapovjednik im je prije

odlaska rekao da pucaju u krajnjoj nuţdi kako ne bi otkrili svoje

kretanje. Poţelio im je sreću i sa svakim se rukovao.

»Dok, ti si izvrstan momak. Roditelji mogu biti ponosni na tebe.

Ţelim ti uspjeh u proboju i dao Bog da se vidimo s druge strane, na

slobodi«, rekao mu je Pilip očinski ga potapšavši po ramenu.

Martinova mala skupina krenula je u nepoznato. Izišli su u mračnu

noć. Posvuda se pucalo. Pucnjevi i eksplozije više i nisu prestajali.

Obruč oko branitelja vidno se suzio. Neprijatelji su bili svuda oko njih.

Trebalo je imati sreću i provući se izmeĎu gusto rasporeĎenih

neprijateljskih snaga. Znao je da je široki Dunav na sjeveru i po ovoj

hladnoći nije ga moguće preplivati. Ta mogućnost otpada. Ispred njih

je Vučedol s kojeg neprijatelj nadire. Preostaje im jedino da se provuku

izmeĎu njihovih linija prema jugu uz naselje Petrova Gora i vojarnu.

Potom u širokom luku zaobiĎu Vukovar i probiju se do Vinkovaca ili

Osijeka. Uz rub nekoliko kuća, prignuti i uvučenih glava u ramena,

stigli su na ugao ulice. U trenutačnom svjetlu obliţnje eksplozije

ugledali su pred sobom tenkove. A gdje su tenkovi tu su i vojnici. Jedno

bez drugoga ne ide. Pričekali su trenutak i zašli iza prve kuće kako bi

prošli kroz dvorišta i vrtove. Martin je išao odmah iza momka koji je

bio roĎen u ovom gradu i dobro ga poznavao, čak i ovako razrušenog.

Kad su bili u drugom vrtu na čas je ugledao vojnika naslonjenog na

gredu izgorjelog objekta kako je podigao pušku i nišanio prema

momku ispred njega. Djelovao je munjevito. Ispalio je kratki rafal iz

automata i čuo kako se onaj uz krkljanje ruši. Leţao je nepomično.

Tiho su prošli vrtom, krećući se još opreznije. U obliţnjem podrumu

čuli su pjesmu kojom se neprijatelj hrabrio. Kroz buku eksplozija čuli

su riječi pjesme:

»Slobo brate, šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate«.

Znali su da su pred njima najozloglašenije paravojne postrojbe koje

su bez razmišljanja klale zarobljene branitelje kao i civile koje su

izvlačili iz njihovih skloništa. Nikako ne bi bilo dobro da ovima

dopadnu šaka. Nastavili su polako probijati se kroz vrtove i dvorišta.

Odjednom ih je sasula kiša metaka. Pucali su po njima skriveni vojnici

iza zida srušene kuće. Bacili su se na zemlju i uzvratili u smjeru odakle

se pucalo. Obje strane pucale su nasumce u mrak ispred sebe. Začuo je

zapomaganje jednog iz svoje skupine:

»Dok, hej Dok! Molim te pomozi. PogoĎen sam. Krvarim«.

Martin je nasumce otpuzao u smjeru iz kojeg je dopiralo

zapomaganje. Momak je leţao na leĎima, a iz rane na trbuhu lagano je

tekla krv. Martinu je bilo jasno da mu ovdje nikako ne moţe pomoći.

Mogla bi ga spasiti hitna operacija i zaustavljanje krvarenja.

»Dok, ne ostavljaj me. Ovi će me zaklati ako me uhvate ţivog. Bolje

da se ubijem. Postalo mi je hladno«, stenjao je ranjenik.

Došli su i ostali iz skupine. Očito da dalje ne mogu. Otkriveni su i

puca se po njima sa svih strana. Preostaje im ostati ovdje na otvorenom

i boriti se, što znači sigurnu smrt, ili se vratiti u zaklon iz kojeg su izašli

nadajući se uspješnom proboju. I to će sada biti teško izvesti. Momka

su uhvatili za ovratnik kaputa i puţući počeli izvlačiti prema jarku uz

cestu. Na čas su se odmorili i dogovorili o povlačenju do sigurnijeg

skloništa. Nekoliko kuća dalje od njihovog skloništa snaţno je

zapucalo. Shvatili su da je i druga skupina njihovih suboraca naletjela

na neprijatelja i ušla u borbu. Iskoristili su taj trenutak usmjerenosti

neprijatelja na novi cilj i počeli se brţe izvlačiti prema obliţnjem

podrumu. Tamo su prikriveni ostali do jutra. Preko noći ranjenik je

izdahnuo. Martin je shvatio da je iskrvario u trbušnu šupljinu. Nije si

predbacivao, jer je znao da mu u ovakvim okolnostima nije bilo spasa.

Kad se razdanilo pokušali su procijeniti situaciju. Organizirane obrane

ovdje više nije bilo. Na pojedinim poloţajima bile su samo manje

skupine branitelja spremnih braniti svoje ţivote. Obrana grada bila je

slomljena. Ubrzo su ugledali velik broj vojnika JNA i drugih u

odorama kako idu od kuće do kuće i izvlače branitelje, ranjenike i

civile koji su ostali u svojim kućama do zadnjeg časa. Pred svakom

kućom su uzvikivali i traţili predaju svih u podrumu. U slučaju da se ne

ţele predati ispaljivali bi granatu i ubacivali ručne bombe u podrum, a

potom ga sasuli ţestokom paljbom iz automatskog oruţja. Nakon toga

nitko nije mogao preţivjeti. Martin je shvatio da iz klopke nemaju

kamo. Ili će bezrazloţno poginuti ili će se predati i moţda preţivjeti.

One koji su se predali, vojnici su odmah odvodili na mjesto gdje su ih

drţali pod budnim okom straţara spremnih zapucati na najmanji znak

otpora ili pokušaja bijega. Brojni vojnici stigli su i do njihovog

podruma. Vidjeli su samo čizme i noge vojnika te čuli povike i pozive

na predaju. Martinova skupina odloţila je oruţje i izašla pred

naoruţane vojnike.

»Hajde, hajde ustaše. Što ste se stisnuli ko pičkice? Sakrivate se po

podrumima ko pacovi. Izlazite kukavice da vas mi vidimo. Hajde, vodi

bandu tamo na gomilu«, dovikivao je jedan od njih s uperenim

automatom i prstom na obaraču, i pokazivao kamo moraju krenuti.

Odvojila se nekolicina neobrijanih vojnika, obučenih u neuredne

uniforme, i s uperenim oruţjem povela ih prema sabirnom

mjestu na obliţnjem igralištu. Pritom su ih udarali kundacima, a cijevi

pušaka gurali im pod rebra. Prvi udarac u glavu srušio je Martina, a krv

koja je počela liptati iz raspuknute arkade slijevala se niz obraz.

Prijatelji su mu pomogli da se pridigne i nastavi hodati. Znali su da je

svaki, koji izostane iz kolone, osuĎen na smrt. U gradu je bilo nekako

tiho. Nisu se više čule eksplozije granata, već ponegdje kratko rafalno

puškaranje. Martin je shvatio da je otpor uglavnom slomljen i da su ovo

samo pojedinačni okršaji ili čak strijeljanja ljudi po gradu. Na igralištu

je bio sakupljen veći broj ljudi, kako branitelja tako i stanovnika

Vukovara. Ovako na svjetlu dana izgledali su kao gomila neuhranjenih,

neobrijanih, poderanih i prljavih ljudi. Martin je promislio i zaključio

da je 19. studenoga. Mora zapamtiti dan kad je umro Grad. Ubrzo su ih

utrpali u kamione i odvezli izvan Vukovara. Voţnja je trajala oko pola

sata. Nisu znali kamo ih vode. Napokon je netko u kamionu rekao da ih

voze na poljoprivredno dobro na Ovčari. Iskrcali su ih i ugurali u

ispraţnjeni hangar.

Čitavog dana kamioni su dovozili zarobljene branitelje i civile.

Punili su hangare redom, sve dok nisu bili prepuni ljudima. Prespavali

su na betonskom podu hangara. Martin je navikao spavati sjedeći,

naslonjen na zid. Tako je to radio kad su morali biti spremni za obranu

poloţaja. Sjeo bi obučen, s oruţjem pored sebe, i naslonivši se na zid

brzo bi zaspao. Nikada to nije bio osobito čvrst san. Tek toliko da se

malo odmori i da je istodobno spreman odmah istrčati i zapucati. Istog

dana pored hangara su prošli bageri i rovokopači. Jasno su razaznali

njihovo kretanje. Idućeg dana veći je broj kamiona nekoliko sati

prolazio ispred hangara i produţavao prema poljima, na rubu

poljoprivrednog dobra. Nakon toga su se čuli pucnjevi iz automata, a

potom i pištolja. Shvatili su da je u toku likvidacija ljudi. Čekali su svoj

red. Idućeg jutra vrata hangara širom su bila otvorena.

»Marš napolje, bagro ustaška. Penji se u kamione. Brţe, brţe. Idemo

bando«, podvikivali su naoruţani i uniformirani ljudi.

Martinu je bilo jasno da ovi nisu iz redovitog sastava JNA. To

svakako nije slutilo na dobro. Udarajući one sporije kundacima pušaka

i batinama ubrzavali su ukrcaj ljudi. Kad su kamioni bili napunjeni, a

hangar ispraţnjen netko je doviknuo vozaču:

»Vozi ustaše na likvidaciju. Saće, bre, da vide čija majka crnu vunu

prede. Ha, ha, ha, ha...«.

Kolona kamiona pretrpana ljudima, koji su sjedili po podovima,

polagano je krenula prema istoku. U tim trenucima Martin je mislio na

svoje roditelje, na ivu. Najteţe je onima koji ostaju. Majčina tuga zbog

gubitka sina jedinca je neutješna. Ţalio je što će mu majka patiti, ali

smrti se nije bojao. Ionako je već zadnja dva mjeseca bio u smrtnom

zagrljaju. Nije ţalio zbog svoje odluke da brani Vukovar. U ova dva

mjeseca kao da je proţivio još jedan ţivot ispunjen iskrenim

prijateljstvom, hrabrošću i domoljubljem. Za to je vrijedilo ţivjeti i

umrijeti.

KRAJ