povijesni razvoj monitora
DESCRIPTION
povijesni razvoj monitoraTRANSCRIPT
RAZVOJ MONITORA
1
2
SADRŽAJ
1. UVOD..................................................................................................................................1
2. RAČUNALNI MONITOR................................................................................................2
2.1. Vrste monitora...............................................................................................................2
2.2. Veličina zaslona............................................................................................................3
2.3. Rezolucija zaslona.........................................................................................................3
2.4. Frekvencija osvježavanja slike, brzina odaziva, svjetlost, kontrast i kut gledanja.......5
2.5. Boje...............................................................................................................................6
2.6. Najpoznatiji proizvođači..............................................................................................7
3. VRSTE MONITORA........................................................................................................8
3.1. CRT monitori................................................................................................................9
3.2. LCD monitori..............................................................................................................10
3.3.Plazma zasloni..............................................................................................................13
3.4. OLED..........................................................................................................................14
3.5. Zasloni osjetljivi na dodir...........................................................................................15
3.6. Tehnologija prikazivanja u 3D formatu......................................................................15
3.6.1. Način rada CRT monitora....................................................................................16
3.6.2. Način rada LCD monitora...................................................................................19
4. STANDARDNE I WIDE SCREEN REZOLUCIJE.....................................................24
5. ZAKLJUČAK..................................................................................................................29
LITERATURA.....................................................................................................................30
POPIS SLIKA......................................................................................................................30
POPIS TABLICA..................................................................................................................30
3
1. UVOD
Kod računala uobičajeni izlazni uređaj je monitor. Iako monitor služi za ulaz podataka on se
najćešće upotrebljava kao izlazna jedinica. Optički zaslon pretvara digitalne podatke, koje
prima iz centralne jedinice, u vidljive uobičajene znakove ili crteže. Izlaz podataka preko
optičkog zaslona brži je i jeftiniji od od izlaza na papirne nositelje. Iz tog razloga monitor
koristimo u slučajevima kad je potrebno da se podaci brzo dobiju radi donošenja odluke tj.
kad valja uspostaviti neposrednu komunikaciju između čovjeka i računala.
U automatiziranim informacijskim sustavima se najviše koriste izbori putem zaslona
(prikazi). Razvojem tehnologije monitori su postajali sve manji obujmom i razvijali su sve
veće performanse, koje se odnose na veće rezolucije, brže osvježavanje slike, više boja te
bolji kontrast.
Kao što je rečeno, računalu posebne ili opće namijene izlazni uređaj je nekakav pokazivač
rezultata ili stanja i jedan od najpoznatijih je monitor. Sam pojam odnosi se na kontrolu i
nadgledanje nekog procesa, odnosno najčešće daje slikovni uvid stanja prepoznatljiv oku. No,
ovaj naziv najčešće se primjenjuje uz računala opće namijene za uređaj za prikaz slike koja se
nekom od tehnika iscrtava na njegovom zaslonu.
Dakle, na odgovarajuće sučelje monitora dovodi se analogni ili digitalni signal slike iz
grafičkog sustava računala, koji se odgovarajućom logičkom i upravljačkom elektronikom
pretvara u vidljivu sliku na zaslonu. Nadalje su opisane najzatupljenije tehnologije
primjenjivane za ovu svrhu. Sve one zasnovane su na aditivnom postupku miješanja boja,
miješanju triju zraka svjetlosti osnovnih boja; Red, Green, Blue (crvena, zelena, plava) -
RGB.
Od svog početka, tehnologija se značajno razvila, tako da današnji proizvodi više ne liče na
stare, nespretne, bučne i velike uređaje. Monitori su danas vrlo praktični pogotovo razvojem
LCD monitora gdje je ušteda prostora velika, prijenosna računala također imaju LCD zaslone
što ih čini izrazito mobilnim i lakšim. Na monitoru se prikazuju sve poruke sustava koje
računalo upućuje korisniku i rezultati rada programske potpore. U ovom završnom radu
prikazati će se razvoj tehnologije monitora kao i naćin rada CRT i LCD monitora.
1
2. RAČUNALNI MONITOR
Računalni monitor je uređaj koji služi za prikaz slike stvorene računalom. Na monitoru se
prikazuju sve poruke sustava koje računalo upućuje korisniku i rezultati rada programske
potpore. Glavni dio monitora je zaslon ("ekran"), pa se u svakodnevnom govoru ti nazivi
često koriste i za cijeli uređaj. Slova, te pokretne i nepokretne slike koje se prikazuje obično
se tvore u grafičkoj kartici, dijelu računala kojemu je funkcija stvaranje i obnavljanje slike.
Prikazivanje se može obaviti na dva načina.
Pomoću tekst mod-poruke s alfanumeričkim znakovima prema jednoj od kodnih tablica koju
korisnik odabere. Najčešće su to prikazi u matrici znakova veličine 40 stupaca *25 redaka, 80
stupaca *25 redaka ili 132 stupca * 43 redaka. Kako je riječ o matrici(polju) znakova
proizilazi da svi znakovi imaju istu širinu i visinu.
Pomću grafičkog moda kada se poruke na ekranu prikazuju kao slikovni sadržaji različite
gustoće. Uobičajene gustoće (broj piksela po visini i širini prikaza) za slokovne prikaze su :
CGA, VGA, SVGA, XGA, XGA, UXGA, SVGA, ArrayXGA.
Prvi monitori su bili crno-bijeli i većinom su se spajali preko DB9 priključka. Današnji
monitori se spajaju preko analognog VGA (Video Graphics Array) ili preko digitalnog DVI
(Digital Visual Interface) priključka na grafičku karticu.
2.1. Vrste monitora
Danas se računalo uglavnom spaja na starije CRT (Cathode Ray Thube) ili novije LCD
(Liquid Crystal Display) monitore. Za prikaz slike računalo možemo spojiti i na TV, Video
projektor, Plazma Display itd. Na malim računalima se još koristi i monitor osjetljiv na dodir
(TouchScreen).
Detaljnije o vrstama monitora, razvoju i principu rada njihovih tehnologija govoriti ćemo u
sljedećem poglavlju.
2
2.2. Veličina zaslona
Veličinom ekrana podrazumijevamo duljinu dijagonale zaslona izraženu u inčima ili
centimetrima. Kod CRT zaslona, veličinu ograničava velika težina debelog stakla katodne
cijevi, stoga je nagli porast veličine zaslona krenuo osobito iza pada cijena LCD i plazma
zaslona.
Veličina ekrana mjeri se u inch-ima. Standardne veličine su '14, '15, '17, '19, '21 i '22. Ovdje
treba napomenuti da je kod CRT monitora npr. '17 stvarna veličina ekrana ustvari '16 tj. jedan
inch manja dok je kod LCD monitora '17 stvarno '17.
2.3. Rezolucija zaslona
Razlučivost' ili rezolucija' je broj točkica (piksela) od kojih je načinjena slika na zaslonu, a
iskazuje se u brojevima piksela po horizontali i vertikali zaslona
Tablica 1. Računalni video standardi
Širina x visina Asp.Ratio Dijagonala Naziv razlučivosti
320 x 200 8:5 CGA
320 x 240 4:3 QVGA
640 x 480 4:3 VGA
720 x 480 3:2 NTSC
800 x 480 5:3 WVGA
768 x 576 4:3 PAL
800 x 600 4:3 14" SVGA
1024 x 768 4:3 XGA
3
1152 x 864 4:3
1280 x 768 5:3 15" WXGA
1280 x 720 16:9 HD 720
1280x800 8:5 WXGA
1280 x 960 4:3
1280 x 1024 5:4 17" SXGA
1360 x 768 16:9
1400x1050 4:3 SXGA+
1440 x 900 8:5 19"
1580x1050 8:5 WSXGA+
1600 x 1200 4:3 UGA
1792 x 1344 4:3 21"
1800x1440 5:4
1856x1392 4:3 24"
1920x1080 16:9 HD 1080
2048x1080 17:9 2K
1920x1200 8:5 WUXGA
1920x1440 4:3
2048x1536 4:3 QXGA
2560x1600 8:5 WQXGA
2560x2048 5:4 QSXGA
4
Omjer širine prema visini zaslona (Aspect Ratio) različit je za različite vrste zaslona i
uobičajeno iznosi:
4:3 za računalne i televizijske CRT zaslone
5:4 za LCD zaslone
16:9 ili 14:9 za LCD računalne i televizijske "široke zaslone" (Widescreen)
U tim se omjerima odnose i brojevi piksela po širini i visini računalnih zaslona pri odabranoj
razlučivosti. Veća razlučivost daje preciznije razlaganje sitnih detalja slike, širi obuhvat
objekata većih od prostora zaslona, ali i manju veličinu elemenata slike. Za oštrinu crtanja,
važna je veličina piksela, odnosno razmaka dijagonalno susjednih podpiksela iste boje, iako
na dojam oštrine utječu i drugi čimbenici (Anti - aliasing , tehnologija proizvodnje i dr.). Taj
razmak se kreće oko 0.25 mm (manje je bolje).
Optimalnu i maksimalnu razlučivost monitora definira proizvođač, dok izbor standardnih
razlučivosti u rasponu od 640 x 480 (VGA) do maksimalne, zavisi od grafi č ke kartice . Tabela
daje standardne razlučivosti naprednije grafičke kartice. Bolja grafička kartica dati će još veći
izbor standardnih razlučivosti. U tabelu su uneseni i odnosi širine prema visini zaslona
(Aspect Ratio) te približne veličine dijagonale zaslona koje pripadaju pojedinim
razlučivostima ako se one definiraju kao maksimalne, u inčima.
Najčešće korištena rezolucija kod monitora je 1024x768 piksela i to je uobičajena rezolucija
za '17 monitore.Za '15 monitore uobičajeno se koristi rezolucija 800x600 a za '19 1280x1024
(prvi broj pokazuje broj točaka (piksela) u vodoravnoj liniji monitora a drugi u okomitoj.
2.4. Frekvencija osvježavanja slike, brzina odaziva, svjetlost, kontrast i kut gledanja
Frekvencija kazuje koliko puta u sekundi se slika na zaslonu ponovo ispisuje s novim
podacima. Većom frekvencijom osvježavanja izbjegavaju se skokovita micanja kod bržih
pokreta i smanjuje titranje slike koje uzrokuje umaranje očiju, osobito na CRT zaslonima.
Brzina osvježavanja slike monitora mjeri se u hercima. Minimalna preporučena koja ne
zamara oko je 75 Hz.
5
Ovo se odnosi na okomitu brzinu osvježavanja. LCD zasloni su tromiji ("gašenje" ili
promjena boje piksela duže traje), pa podnose niže frekvencije osvježavanja bez primjetnog
titranja slike. Frekvencija osvježavanja kreće se od 60 - 85 Hz kod LCD zaslona, a kod CRT
zaslona i više, no s jakim grafičkim karticama kod svih prelazi i 100 Hz.
Brzina odaziva (Responce Rate) se mjeri u milisekundama (ms) i označava brzinu kojom
piksel može mijenjati boju na LCD monitorima.
Svjetlost kod LCD monitora se mjeri u kandelama po metru kvadratnom (cd/m2) npr 350
cd/m2 ili 500 cd/m2.
Kontrast mjeri kako LCD prikazuje bijele i tamne tonove npr. 800:1 ili 900:1 s tim što je
omjer veći kontrast je bolji.
Kut gledanja je smjer gledanja koji omogućava normalni pogled na sliku bez iskrivljenja
slike. Ovo vrijedi samo za LCD monitore.
2.5. Boje
crno - bijela
monokromna
boja (color)
Piksel na color monitoru sadrži podpiksele osnovnih komponenti boja: crvenu, zelenu i plavu
točkicu. Dojam o rezultirajućoj nijansi zavisi od intenziteta osvijetljenosti pojedinih
podpiksela. Dubina boja je sinonim za brojnost nijansi. Standardizirani su slijedeći stupnjevi
dubine boja:
4 nijanse ("crno-bijeli" zasloni uključuju crnu, sivu, bijelu i intenzivno bijelu)
16 (monokromni zaslon, boje prevodi u nijanse sivoga))
16 nijansi, color
256 nijansi, color
16 bitna boja (sadrži tisuće nijansi), color
24 bitna boja (sadrži 16 miliona nijansi), color
6
Siromašnija paleta boja daje stepeničaste prelaze pri pretapanju nijansi i suviše jake kontraste
boje.
2.6. Najpoznatiji proizvođači
Kad govorimo o najpoznatijim proizvođaćima monitora, to su Apple, Toshiba, Sony,
Samsung, Dell, Philips, Benq, NEC, LG Electronics itd.
Apple ili Apple Computer je američka računalna kompanija sa sjedištem u Silicijskoj dolini u
gradu Cupertino, savezna država Kalifornija.
Apple je jedna od kompanija koja je pomogla pokretanju revolucije u osobnim računalima u
kasnim 70. godinama 20. stoljeća, najprije računalima Apple I i Apple II, te kasnije
sa Macintosh računalima.
Zadnjih godina veliku borbu na tržištu računalnih monitora vode proizvođači kao što su:
Philips, LG Electronics i Samsung koji su se ujedno pokazali i najkvalitetnijima.
Prema podacima International Data Corporation (IDC), u drugom kvartalu ove godine
Samsung je držao 17,2 posto svjetskog tržišta u smislu vrijednosti te 14,7 posto u smislu broja
prodanih jedinica. Time je Samsung zadržao vodeću poziciju na svjetskom tržištu monitora
još od trećeg kvartala 2006, odnosno 20. kvartal za redom
Samsung je jedina kompanija koja je prodala više od 5 milijuna primjeraka kako u prvom,
tako i u drugom kvartalu 2011., što ga trenutno stavlja na prvo mjesto proizvođača računalnih
monitora.
7
3. VRSTE MONITORA
Do prvih izuma monitora dolazi ranih 60-ih. CRT (katodni) monitori su označili početak
proizvodnje prvih monitora, zatim LCD, plazma, OLED, pa sve do današnjih koji imaju
sposobnost 3D prikaza slike i tehnologiju na dodir. Razvojem tehnologije monitori su
postajali sve manji obujmom i razvijali su sve veće performanse, koje se odnose na veće
rezolucije, brže osvježavanje slike, više boja te bolji kontrast.
Monitori su u svojem razvoju dospjeli daleko od ranih monitora u tekstualnom sistemu i svi
su se većinom razvijali paralelno s razvojem grafičke kartice. Na primjeru IBM-a može se
ukratko pokazati kako su se monitori razvijali kroz povijest.
1970. Počinje s proizvodnjom jednobojnih monitora, odnosno boja zaslona bila je crne boje,
uz korištenje MDA (Monochrome Display Adapters), ili jednobojni Display Adapters. Svrha
mu je bila da prikaže zeleni ili bijeli tekst na jednobojnom (monokromatskom) monitoru.
1981. IBM je uveo CGA (Color Graphic Adapter) koji je bio sposoban za prikaz 8 boja i imao
maksimalnu razlučivost od 320 piksela horizontalno te 200 piksela vertikalno, a razvijena je i
grafička kartica HGC (Hercules Graphic Card), koja je bila kompatibilna s IBM-ovim
računlima i bila je sposobna prikazati 4 boje.
1984. IBM uvodi EGA (Enhanced Graphics Adapter), koji je mogao prikazivati 16 boja te
imao maksimalnu razlučivost 600x350 megapiksela poboljšavajući čitkost teksta prikazanog
na monitoru.
1987. IBM je uveo VGA (Video Graphic Array) te se takvi monitori koriste još i danas, jer je
mogao prikazati 256 boja u rezoluciji 720x400 piksela.
8
1990. IBM nastavlja trend inovacija te uvodi XGA (Extanded Graphics Array) koji može
prikazivati rezolucije od 800x600 piksela u 16.8 milijuna boja tj. U 32 bitnoj boji. Kasnije
izlazi SVGA (Super Video Graphics Array) koji je u stanju prikazivati 16.8 milijuna boja i
rezoluciju 1280x1024 piksela.
3.1. CRT monitori
CRT (Cathode Ray Tube) monitori su monitori koji rade na principu katodne cijevi koju je
utemeljio Karl Ferdinand Braun.
Slika 1. Katodna cijev
Katodna cijev je prva poznata tehnologija, poznata još od crno-bijelih televizora, ali pomalo
nepraktična radi pomalo izobličene slike koju stvara zaobljena cijev. Frekvencija osvježavanja
iznosi 50-100 Hz. Korak naprijed je napravljen pojavom Trinitron ili Diamondtron katodnih
cijevi, koje su ravne po vertikali, pa je rad s takvim zaslonom ugodniji.Njihova proizvodnja
počinje sredinom 60-tih godina prošloga stoljeća.
Zbog povećane potrošnje (100-160W), težine i zagrijavanja ovi monitori polako odlaze u
zaborav. Na CRT monitorima možemo mijenjati rezoluciju.
Ovi monitori polako izlaze iz upotrebe a zamjenjuju ih LCD monitori. Jedina prednost CRT
monitora naprema LCD-ima je ta što se povećanjem kuta gledanja ne dolazi do gubitka
kvalitete slike. CRT monitori se danas gotovo ne mogu pronaći u dućanima.
9
Slika 2: CRT monitor
3.2. LCD monitori
LCD ( liquid crystal display) monitori su monitori koji rade na osnovi tekućih kristala. Za
razliku od CRT monitora, to su tanki monitori ravnog zaslona debljine svega 3-10 cm.
Tekuće kristale je krajem 19. stroljeća prvi pronašao austrijski botaničar Friedrich Reinitzer, a
sam termin "tekući kristal" smislio je malo kasnije njemački fizičar Otto Lehmann.Tekući
krstali su gotovo prozirne supstance, koje imaju oblik i cvrste i tekuće materije. Svijetlo koje
prolazi kroz tekuće kristale prati poredak molekula od kojih se oni sastoje - što je osobina
čvrste materije.
1960-ih godina otkriveno je da elektricitet tekućih kristala mijenja njihov molekularni
poredak i samim tim i način kojim svijetlo prolazi kroz njih - što je osobina tekućine. Od
10
njihove pojave kao osnove za zaslone 1971. godine, danas tekući kristali obuhvaćaju
televiziju, digitalne fotoaparate, video kamere i monitore, a danas mnogi vjeruju da je upravo
LCD tehnologija gotovo u potpunosti zamjenila monitor sa katodnom cijevi.
Prvi LCD monitor proizvela je tvrtka ILIXCO (današnja LDS Incorporated) 1971. godine, ali
tek 2004. godine dolazi do masovnog prelaska sa CRT-a na LCD.
Kao što je navedeno, LCD monitori rade pomoću tekućih kristala, a prednosti ovih monitora
pred CRT monitorima su što su tanki te zauzimaju vrlo malo mjesta i troše malo energije.
Rezolucija je prirodna i ne mijenja se te ovi monitori malo zamaraju oči.
Zaslon s tekućim kristalima - (engleska kratica LCD - liquid cristal display) - od 2004.
zamjenjuje CRT zaslone računala, a iza toga i televizora.
Slika 3. LCD monitor
Između ostalog, prednosti LCD monitora prema CRT-ima su manja potrošnja električne
energije (25-50 W), manje zagrijavanje, bolja kvaliteta slike te znatno smanjenje zauzetog
prostora. Prosječni kut gledanja LCD monitora iznosi 150-170°. Glavna mana LCD monitora
je gubitak kvalitete slike prema većem kutu gledanja tj. ako gledamo na monitor previše
iskosa nećemo vidjeti pravilno prikazanu sliku. Ako se kut gledanja poveća iznad 170°,
najčešće dolazi do zatamnjenja slike. LCD monitori su za sada najupotrebljiviji te im cijena
nikada nije bila niža nego danas.
3.2.1. LCD zasloni sa pasivnom matricom
11
Prvi tip LCD-a visoke gustoće koji je imao komercijalnu upotrebu bio je onaj zasnovan na
tehnologiji pasivne matrice. Naziv je dobila prema jednostavnoj konstrukciji koja je
omogućavala uključivanje i isključivanje pojedinih ćelija tekućeg kristala. Ćelije su
stiješnjene između dva niza elektroda (koje se nalaze u gornjem i u donjem sloju), koje su
bile smještene pod pravim kutom. Aktiviranjem elektroda u određenom redu i stupcu moguće
je propustiti struju kroz točno određenu ćeliju.
Pasivne matrice stvaraju sliku tako što aktiviraju red po red elektroda, a zatim, kad se nalaze u
odabranom redu, odabiru i stupac, tako da se aktiviraju (postanu neprozirni) samo određeni
pikseli u tom retku. Dizajn je jednostavan i ne podiže puno troškove proizvodnje zaslona.
Ako želimo ponovno aktivirati piksel u nekom retku, moramo proći sve retke i čekati dok
ponovno ne naiđemo na taj redak. Na taj način bi većinu vremena piksel bio proziran i dobili
bi jako slabi kontrast. Da bi se to izbjeglo koriste se LC elementi sa povećanom
perzistencijom, koji ostaju uključeni još neko vrijeme nakon što isključimo struju. Na taj
način je poboljšan kontrast, ali je istovremeno usporen prikaz, pa takvi ekrani nisu pogodni za
prikaz pokretnih multimedijalnih sadržaja.
Daljnje poboljšanje tehnologije zaslona sa pasivnom matricom su tzv. ”dual scan” zasloni,
kod kojih je ekran vertikalno podijeljen na dva dijela koji se nezavisno osvježavaju. Na taj
način dobivno je dodatno povećanje kontrasta i brzine prikaza, uz zanemarivo povećavanje
broja tranzistora za upravljanje.
3.2.2. LCD zasloni a aktivnom matricom
Ovi zasloni rade na sličnom principu kao i oni sa pasivnom matricom. Glavna razlika je
utome što je svakom LC elementu dodan jedan dodatni tranzistor koji drži taj element
neprozirnim kada je to potrebno. S obzirom da se sada svaki element može držati po volji
dugo neprozirnim, više nije potrebno upotrebljavati LC elemente sa viskom perzistencijom.
Na ovaj način je dobiven vrlo veliki kontrast, a pritom nije žrtvovana brzina prikaza.
Nedostatak ove tehnologije je veća potrošnja energije i puno skuplja izrada zbog vrlo velikog
broja tranzistora. Dodatni tranzistori su izvedeni u tehnologiji tankog filma, pa se samim time
ovi zasloni nazivaju jos i TFT zasloni.
12
Slika 4. Pojednostavljeni prikaz LCD zaslona sa aktivnom i pasivnom matricom
3.3.Plazma zasloni
Plazma zasloni su zasloni ravnog zaslona koji koriste provodnu plazmu za proizvodnju
obojene svjetlosti. Plin u plazmi reagira s fosforom u svakom podpikselu te proizvodi žive
boje i iznimno jasnu sliku.
Plazma monitor koristi načelo bombardiranja i pobude fosfornih elemenata zaslona s
ultraljubičastim zračenjem (UV) iz ioniziranog 'mjehura' plina. Svjetlost koja se pri tome
stvara proporcionalna je jačini UV zračenja koje je proporcionalno razlici potencijala između
pobudnih elektroda. Primjer kako se navedeni proces odvija u okolišu elektroda pokazuje
naredna slika.
Svakoj boji elementa slike pripada jedan mjehur, postavljen vrlo blizu staklenom zaslonu tako
da u odnosu na CRT otpada otklon snopa elektrona, velika debljina monitora i veliki radni
naponi. U prostoru između dvije staklene podloge nalazi se plin ksenon ili neon pod niskim
tlakom. U normalnim okolnostima, taj plin je sačinjen od skupa nenabijenih čestica tj. atoma
koji imaju isti broj protona (pozitivno nabijenih čestica) i elektrona - plazma. Električni
potencijal između pobudnih elektroda uzrokuje ionizaciju plina u bližem okolišu oko
elektroda u vidu 'mjehura'. Kada su pobuđene, čestice se međusobno sudaraju. Ti sudari
pobuđuju atome plina u plazmi i pri tome se oslobađa svjetlost.
Plazma zasloni proizvode vlastito svjetlo kako bi osigurali nevjerojatan omjer kontrasta u
glađi, jasniji video zapis s puno pokreta. Ovo je jedan od razloga zašto korisnici više vole
plazma zaslone od LCD zaslona za gledanje sportskih događaja i akcijskih filmova.
13
Plazma zasloni poznati su i po svojim dubokim, bogatim crnim tonovima i nevjerojatno
preciznim bojama, što ih čini idealnima za gledanje filmova - gdje su tamne scene više
uobičajene.
Više je razloga zbog kojih stručnjaci plazma zaslone smatraju boljim izborom za kućna kina.
Prvo, plazma zasloni imaju bolje performanse u okruženjima s kontroliranim osvjetljenjem,
kao što su prostorije za kućna kina. Drugo, plazma zasloni imaju nešto širi kut gledanja od
LCD zaslona pa nije važno gdje sjedite u prostoriji jer i dalje možete uživati u preciznoj, živoj
slici.
3.4. OLED
OLED - Ultra tanki monitori! Nakon LCD monitora dolazi do još bolje, kvalitetnije, ali
nažalost dosta skuplje i najčešće zbog toga manje korištene OLED tehnologije.
Organic Light Emitting Diode je puni naziv kratice OLED tehnologije koja ne zahtijeva
pozadinsko osvjetljenje kao LCD. OLED monitori su monitori koji su znatno tanji od LCD
monitora, te im debljina iznosi svega nekoliko milimetara (čak do 3 mm). Ekran im
je načinjen od 1-3 sloja anorganskih materijala.
Organic LED zasniva se na tome da se u kontroliranom matričnom polju elektroda, pobuđuju
LED elementi - organski slojevi koje emitiraju svjetlo, koji su složeni u TRIODE po sličnim
načelima kao kod CRT i LED uređaja. Dakle, u pitanju je tehnologija koja ne traži pozadinsko
svijetlo. Potrošnja energije je mala, a intenzitet generiranog svjetla sve je bliži osobitostima
koje imaju LCD i PLAZMA i u potpunosti zadovoljavaju za ugradnju u mobitele ili prenosive
MP3 svirače i slične male elektroničke uređaje.
Izrada za njih je poprilično jednostavna, ali za monitore ova tehnologija je još uvijek
preskupa. Na staklenu ili plastičnu prozirnu podlogu postavljaju se anodne elektrode u HIL
(Hole Injection Layer) sloju, na kojeg se postavlja organski sloj koji ovisno o sastavu emitira
svijetlost različite boje (RGB u ovom slučaju). Na organski sloj nanosi se ETL (Electron
Transporting Layer) na kojem je katoda. Kada se između anode i katode priključi naponski
izvor i regulirano propusti struja kroz diodu, rezultat je emitiranje svijetla.
14
Razlog njihovoj ultra „elegantnosti“ je taj što nemaju jednog sloja rasvjete kao u LCD-a, što
dovodi do znatno manje potrošnje energije i minimalnog zagrijavanja, što je izrazito potrebno
kod prijenosnih računala. Naime, standardna potrošnja OLED zaslona iznosi tek neznatnih 2-
10 W. Također, velika prednost OLED monitora prema LCD-ima je vrlo veliki kut gledanja
(koji iznosi čak preko 170°), veći postotak boja te bolji kontrast koji može iznositi
nevjerojatnih 2 000 000 : 1. Velika otpornost na temperaturne i fizičke uvjete je još jedna
glavna karakteristika zašto odabrati OLED.
Naravno, svaka „nova“ tehnologija ima i svoje nepravilnosti i mane. Najveća mana OLED
monitora je kratak životni vijek (za sada samo 14 000 radnih sati) i prevelika cijena za
prosječnog kupca, na što ukazuje npr. Sony-ev XEL-1 sa dijagonalom od 11“ kojemu je
cijena vrlo visokih 12 000 kn,. Prvi OLED monitor razvila je američka tvrtka Kodak davnih
80-ih godina sa sjedištem u New Yorku. Naravno, tada „proizvedeni“ OLED-i nisu ni
približni današnjim.
Za sve koji su dubljega džepa i koji misle kupiti OLED slijedi informacija da je tvrtka
Samsung najavila ubrzi izlazak 23'' OLED monitora s kontrastom od 2 000 000 :1 i dubini
zaslona od 1.6 cm te 40%- tnoj manjoj potrošnji od LCD monitora. Pa, ako mislite kupiti
savjetujemo vam da se još malo strpite i, naravno, da ostanete zdrave pameti kada saznate
cijenu.
3.5. Zasloni osjetljivi na dodir
Davnih 1960-ih godina, znanstvenici su prvi puta složili mrežu senzora, što su ujedno bili i
temelji otkrića tehnologije zaslona osjetljivih na dodir. 15 godina kasnije tehnologija se
pokušala primijeniti u sklopu nazvan kao PLATO projekt. Početkom 90-ih i otkrićem ekrana
u boji, IBM-ova serija ThinkPad stvara prvi tablet s ekranom osjetljivim na dodir kojim se
upravljalo pomoću olovčice (stiulsma).
Nekoliko godina kasnije Apple proizvodi prve višedodirne zaslone, te zaslon „na dodir-bez
dodira“ koji je radio pomoću infracrvenih senzora. Do danas monitori osjetljivi na dodir
mnogo su pojeftinili, pa tako prosječna cijena jednog 17'' monitora iznosi oko 700-750 dolara.
15
3.6. Tehnologija prikazivanja u 3D formatu
Nakon otkrića i prve proizvodnje zaslona osjetljivih na dodir, dolazi vrijeme za monitore s 3D
tehnologijom. Prvi monitori s 3D tehnologijom započeli su se proizvoditi 2008. godine, a na
svjetsko tržište dolaze 2009. Nažalost, 3D slika se uspijeva postići samo koristeći se posebnim
naoćalama.
Naravno, osim naočala i 3D monitora potrebna je i kompatibilna grafička kartica. U
standardnom CRT ili LCD monitoru pikseli su sinkronizirani poslati samo jednu sliku za
razliku od monitora s 3D tehnologijom koji koriste pola piksela za stvaranje jedne slike, a
drugu polovicu koriste za stvaranje slične, ali ponešto i drugačije slike da bi se dobila 3D
slika.
Velika mana 3D monitora je vrlo uzak kut gledanja i prekomjerna cijena. U travnju 2010. na
tržište su došli prvi monitori kojima ne trebaju naočale za 3D sliku. Cijena jednog takvog
monitora iznosi oko 1000 dolara. Na hrvatsko tržište ih očekujemo tek 2012 godine gdje će
cijena jednog monitora iznositi nevjerojatnih 5000-6000 kn. Pad cijena do normalnosti
prosječnog hrvatskog kupca očekuje se tek 2015.
Uspoređivati ćemo navedene modele (CRT i LCD) te izložiti prednosti i nedostatke oba
modela.
3.6.1. Način rada CRT monitora
Slika 5. Ferdinand Braun
Slika 6. Katodne cijevi
16
Slika 6 predstavlja dvije katodne cijevi koje su imale važnu ulogu u razvoju CRT tehnologije,
a koje je konstruirao Ferdinand Braun (slika 5).
Gornja cijev ima izvor elektrona na lijevom kraju i dva para metalnih ploćica koje su odbijale
elektronsku zraku. Cijev ispod je prva cijev za televizor u boji napravljena je 1953. ona ima
tri izvora elektronske zrake za svaku od tri boje posebno, plavu, žutu i crvenu.
Slika 7. Crookeova katodna cijev
Slika 7. Predstavlja Crookeovu katodnu cijev koju je konstrirao Sir William Crookes 1870-
ih. Pomoću nje istraživao je značajke katodnih zraka, a koje su preteča modernim
televizijskim slikama.
Značajne razlike između CRT cijevi i Crookeove cijevi ogledaju se usljedećem: CRT se
grije kako bi povećala razinu elektrona, dok Crookeova to ne radi i CRT cijev ima dodatne
elektrode za usmjeravanje elektrona i odbijanje zrake dok putuje do ekrana.
17
Slika 8. Unutrašnjost Katodne cijevi
Slika prikazuje unutrašnji izgled katodne cijevi, a koja se sastoji od:
1.Elektronski top
2. Elektronski snop
3. Maska za razdvajanje snopa za crvene, zelene i plave dijelove slike
4. Fosforni sloj sa crvenim, zelenim i plavim zonama
5. Uvećani prikaz unutrašnjosti ekrana koji je prekriven fosforom
Način iscrtavanja slike na CRT monitoru temelji se na otklanjanju elektronskog mlaza iz
elektronskih topova pomoću elektromagnetskog sustava, na način da se slika iscrtava crtu po
crtu od vrha do dna monitora. Što je više crta po visini (vertikalna rezolucija) i što više
elemenata slike u jednoj crti (horizontala rezolucija) prikazana slika je kvalitetnija. Kada
elektronski mlaz iscrta jednu sliku vraća se na početak i postupak se ponavlja (raster scan).
Otklanjanje mlaza vrše elektronički sklopovi monitora na osnovu sadržaja analognog signala
dobivenog od grafičkog sustava računala. Analogni signal upravlja količinom elektrona u
mlazu prilikom 'gađanja' triode, za svaki boju posebno, te je intezitet svijetljenja triode veći
ako je količina elektrona u mlazu veća. Naziva se još RGBY signal. Pri povratku na početak
crtanja novog reda ili slike mlaz elektrona privremeno se 'gasi' (povratni mlaz).
18
Da ljudsko oko ne bi primijetilo razliku prilikom promjene slike, slika se iscrtava 50-150 puta
u sekundi (frekvencija osvježavanja slike - vertikalna frekvencija), na temelji čega se može
izračunati i koliko se piksela u sekundi može prikazati u jednoj crti (horizontalna frekvencija,
30-100kHz).
Slika 9. Elektronski top
Slika 9. Prikazuje elektronski top koji stvara tok elektrona, nalazi se u zadnjem dijelu
monitora.
Ako monitor može raditi na višim frekvencijama, znači da mu je perzistencija (vrijeme
prikaza jedne slike) mala i da se u jednoj sekundi može prikazati više slika što je dobro zbog
manjeg umaranja oka, a moguće je kvalitetnije reproducirati brze promijene između pojedinih
'kadrova', što je važno strastvenim igračima. Tako se za 19" CRT monitor SyncMaster
997MB daje podatak da je veličina triode 0.20mm, maksimalna rezolucija slike i pripadna joj
frekvencija osvježavanja - 1920x1440@64Hz, te preporučena rezolucija i frekvencija
osvježavanja slike - 1280x1024@85Hz.
Radi opće kulture; PAL TV signal iscrtava 576 crta 50 puta u sekundi na način da se jedna
slika ponavlja dva puta (prikazuje se 25 slika) i to tako da joj se u prvom otkloni prikažu
'neparne' crte slike a u drugom 'parne' i tako redom. Svaka crta sadrži podatke od približno
720 elemenata slike. To je isprepleteni (interlace) mod rada kojeg računalni monitori više ne
koriste. Takav signal eventualno daje grafička kartica na posebnom konektoru (S-video) radi
prikaza slike na TV uređaju.
Iako CRT monitori zrače X-zrake one su uglavnom bezopasne jer gotovo sve zrake zaustavlja
debeli ekran, a one što prođu uglavnom ne mogu nanijeti nikakvu štetu. Također i brzina
osvježavanja monitora je zamorna za ljudsko oko, iako je to u današnje vrijeme skoro i riješen
19
problem (preko 75Hz skoro da se oči i ne zamaraju). Starost monitora je također bitna, ako je
monitor suviše star njegova slika postaje mutna.
3.6.2. Način rada LCD monitora
Po načelu miješanja boja rade LCD (Liquid Crystal Display) i Plazma monitori. LCD za
nadzor boje koriste upravljanje propuštanja pozadinskog svijetla s filtrima za svaku osnovnu
boju u svakom elementu slike. Potrošnja ovih monitora vrlo je mala.
Plazma monitor koristi načelo bombardiranja elemenata zaslona s ultraljubičastim zračenjem
iz ioniziranog 'mjehura' plina. Svakoj boji elementa slike pripada jedan mjehur, postavljen
vrlo blizu staklenom zaslonu tako da u odnosu na CRT otpada otklon snopa elektrona, velika
debljina monitora i veliki radni naponi.
Kako se u oba slučaja radi o matrici trioda koje se nadziru elektroničkim sklopovima
zaduženim za nadzor vertikalne i horizontalne pozicije triode koja mora 'zasvijetliti' pojam
otklanjanja mlaza ne postoji. Kompletan raster može se postaviti na zaslon 'odjednom'.
Uz frekvenciju osvježavanja slike kod ove vrste monitora definira se i vrijeme odziva; vrijeme
potrebno da se stanje prikaza triode promijeni s 'crnog' na 'bijelo' i obratno. Prihvatljiva
vrijednost je oko 12ms što odgovara frekvenciji osvježavanja od 75Hz.
LCD monitor se sastoji od dva polarizirajuća filtra čije su linije pod pravim kutom. Između
filtra su molekule kristala koje imaju osobinu da se zakreću ako postoji potencijal između
filtara. Filtri propuštaju samo zrake svjetlosti koje su paralelne s njegovim linijama.
Izvor svjetlosti nalazi se iza prvog filtra, plinska 'cijev' koja daje nepolarizirano svijetlo. Kroz
prvi filtar prolaze samo zrake koje su 'paralelne' s rešetkom filtra i sve propuštene zrake su
iste plarizacije. Tekući sloj kristala između filtra ima tako postavljene molekule da bez
prisustva razlike potencijala između ploča filtra dolazi do zakreta polarizacije zraka svijetla za
90° i zrake svijetla nesmetano prolaze kroz drugi filtar.
Uz prisustvo razlike potencijala između ploča filtra preslože se molekule kristala tako da
nema zakreta zraka svjetlosti za 90° te zrake svijetla ne mogu proći kroz drugi polarizirajući
filtar. Promjenom veličine upravljačkog napona, mijenja se kut zakret molekula te se u
20
ovisnosti o iznosu upravljačkog napona mijenja količina svjetlosti koja može proći kroz drugi
filtar.
Na ovaj način kontrolira se razina osvijetljenosti slike na ekranu. LCD je uvijek izrađen tako
da bude prilagođen radu u određenoj razlučivosti sukladnoj primjenjenom broju tekućih
kristala, na primjer 15" LCD zaslon bit će prilagođen razlučivosti od 1024x768 piksela, i to je
nativna-radna rezolucija LCD monitora; jedna trioda - jedan piksel.
Nadzor razlike potencijala između pojedinačnih polja filtra obavlja se tranzistorima, TFT
(Thin Film Transistor) tehnologijom naparuju se slojevi vodova i tranzistora na staklo, i tvore
dvodimenzionalnu matricu na sličan način kao kod RAM-a. Na jednu os matrice dolazi
skupina vodiča preko kojih se dovodi analogni signal slike (data input) koji upravlja kutom
zakreta molekula, a na drugu os matrice su vodiči za upravljački signal (gate scan) koji
određuje kojem se tranzistoru u redku matrice dozvoljava upravljanje.
Svaki element slike (trioda) ima svoje tranzistore koji nadziru svoju skupinu tekućih kristala,
tako da ih je za jedan piksel potrebno tri. Uz svaki tranzistor ugrađen je kondezator da održi
potencijal neko vrijeme kako slika nebi treperila; prije navedenih 12ms.
Pikseli su organizirani kao niz pruga plava, potom crvena pa zelene te opet plava (u redovima
slično trinitron CRT-u), a boja se dobije tako da propušteno svijetlo prolazi kroz plavi, crveni
ili zeleni filtar. Filtri boje nisu ništa drugo do još jedna folija u bojicama preko filtra za
polarizaciju. Kako svijetlo prolazi kroz dvije rešetke, prilično je usmjereno te ovakvi monitori
imaju ograničen vidni kut gledanja. Ovisno u kutu gledanja u većoj ili manjoj mjeri mijenja
boja prikaza o čemu također treba voditi računa pri nabavi monitora.
Tablica 2. Usporedba LCD monitora i CRT monitora
VRSTA MONITORA
KUT GLEDANJA
ODNOS KONTRASTA
OSVJETLJENJEPOTROŠNJA ENERGIJE
ŽIVOTNI VIJEK
LCD sa pasivnom matricom
49 -100 stupnjeva
40:1 70 - 90 45 W 60 000 h
21
LCD sa aktivnom matricom
Više od 140 stupnjeva
140:1 70 -90 50W 60 000h
CRT monitor
Više od 190 stupnjeva
300:1 220 - 270 180WViše
godina
PRIKAZ SLIKE CRT I LCD MONITORA
22
Slika 10. Iscrtavanje slike na CRT i LCD zaslonu monitora
Razmak između točaka jedne boje na zaslonu CRT monitora za uobičajene monitore
dijagonale veličine 14"-19" iznosi 0.20mm-0.30mm. Što je više točaka po jedinici površine
monitor je kvalitetniji. Element slike - piksel (pixel,1 točka odnosno najmanja jedinica
grafičke informacije na ekranu računala. Rezolucija tj. dimenzije ekrana mjere se brojem
piksela ili točaka.) koji se na monitoru prikazuje ne bi smio biti manji od elementarne RGB-
triode na zaslonu monitora.
Danas je uobičajen rad s rezoloucijama slike na zaslonu monitora od 800x600 i 1024x768
elemenata slike, što znači da u jednom pikselu slike sudjeluje više trioda zaslona monitora, što
daje dosta kvalitetne prikaze. Ako se koriste razlučivosti slike takve da je pixel manji ili
jednak po veličini od fizičke veličine RGB-triode prikaz na monitoru biti će nekvalitetan. Tek
monitori dijagonale 17" i veličine RGB-triode 0.22mm mogu kvalitetno reproducirati sliku
rezolucije 1600x1200 pixela.
Signal za nadzor snopa elektrona je analogan, a monitori najčešće imaju VGA 15 pin-ski
konektor (naziv nema povezanosti s XGA, VGA i SVGA modom prikaza slike).
1 Bug specijalno izdanje P&Q 04 – Marijo Baksa
23
Opisani prikaz slike utemeljen na nadzoru pojedinih piksela naziva se rasterski (bitmap)
prikaz. Drugi način je vektorski prikaz slike sastavljene od iscrtanih geometrijskih oblika,
odnosno slika je definirana matematičkim formulama što omogućava njezinu
dvodimenzionalnu (2D) i trodimenzionalnu (3D) vizualizaciju, ali se objekti slike glede
prikaza na zaslonu monitora pretvaraju u rasterski. No vektorska slika nacrtana na primjer u
'Corel' programskoj potpori omogućava njeno vrlo kvalitetno uvećavanje ili smanjivanje bez
'nazubljivanja'. Prema potrebi slika se lako prebaci u neki drugi format.
Današnje igre koriste vektorske sadržaje koji grafička kartica iz scene u scenu pretvara u
rasterski prikaz i 'šalje' monitoru. Izravni vektorski prikaz na monitoru nadzorom kretanja
elektronskog mlaza po zaslonu radi iscrtavanja objekata koristio se je do sredine 80' godina, te
o tome samo toliko.
Slika 11. Samsung LCD 931BW
24
Slika 12. Dva Apple Computer LCD monitora korištena kao dvojni zaslon
4. STANDARDNE I WIDE SCREEN REZOLUCIJE
Razlučivost predstavlja ukupni broj piksela koji se može prikazati na ekranu. Odnosno kada
se koristi za opisivanje tiska, broj točkica koje se mogu otisnuti na jednom inču.
Osim navedenih razlučivosti (modova rada) postoji još čitav niz sličnih, kao:
SXGA (1280x1024),
SXGA+ (1400x1050),
QXGA (2048x1536) ili
WXGA (1366x768) itd.,
Ipak, preporuka je koristiti navedene modove rada jer je većini odnos širine i visine slike 4:3.
Alfanumerički i grafički VGA standardi nisu samo navedene rezolucije već tu spada i broj
boja po znaku ili po pikselu za svaku od navedenih razlučivosti (gustoća) i kreće se od dvije
boje do preko deset miliona boja. Naravno nisu sve skale boja linearno zastupljene već se
određuju temeljem broja bit-a za opis boje pojedinog znaka ili piksela te iznose 2, 4, 8, 16,
256, high color (16 bit-a / 65356 / 64K boja), true color (24 bit-a / oko 16 milona boja) boja i
nadalje.
Za prikaz slike razvijene su različite tehnologije monitora, ali je najčešće u uporabi
tehnologija slična TV uređaju u boji (slika) koje se zasniva na miješanju triju osnovnih boja
Crvene (Red), Zelene (Green) i Plave (Blue) – RGB je model kojim se opisuju boje na
računalnom zaslonu. Svaka se boja može predstaviti kao zbroj tri različite boje Crvene (Red),
Zelene (Green) i Plave (Blue) –RGB.
U tekst modu znakovi za alfanumerički prikaz zadaju se kao binarni zapisi svakog redka
matrice pojedinog znaka, na primjer za znakove '5' i 'Q' u matrici od 5 X 7 elemenata.
25
Slika 13: Matrični prikaz alfanumeričkih znakova
Grupa znakova neke od kodnih tablica izrađena na ovaj način naziva se BIT-MAP font.
Različitim razlučivostima tekstualnog prikaza pripadaju i različite veličine matrice
alfanumeričkog znaka.
Ovakvo rješenje je gotovo napušteno (DOS). Radije se oponaša (Emulation) tekstualni mod u
jednom od grafičkih modova (WINDOWS). To dodatno daje mogućnost da se mogu uporabiti
nejednako široki znakovi za grafeme kao 'i' ili 'l', ali je najveća prednost što se mogu uporabiti
fontovi koji se iscrtavaju temeljem matematičkih obrazaca za svakog od njih te se mogu
dobiti vrlo fini zaobljeni oblici a znakovi se mogu po volju povećati promjenom parametra.
Takvi fontovi nazivaju se VEKTORSKI. Kvalitetan prikaz manjih vektorskih fontova stoga je
moguć samo kod monitora velike razlučivosti koji su u stanju prikazati fine obline malih
fontova.
Da bi se mikroprocesor oslobodio poslova oko prikazivanja slike, o tome se brini u tu svrhu
dizajnirani grafički procesori ili ubrzivači kao ATI, MATROX, nVIDIA i drugi. U PC
sustavima u pravilu su kao zasebna elektronička kartica umetnuta u jedan od slot-ova, s
vlastitom grafičkom memorijom DRAM ili VRAM tipa.
VRAM memorija (VideoRAM) je protočna, radi po načelu sličnom SRAM te je brža ali i
skuplja. Moguće rješenje je da grafički procesor koristi resurse radne memorije. Općenito,
26
zadaća kartice je da osigura Grafičko korisničko sučelje GUI (Graphic User Interface)
primjereno programskoj potpori koja se koristi.
Programska potpora za obradu slika i multimediju zahtijevati će brze i moćne grafičke
procesore s memorijskim resursima reda 100MB.
Kod CRT-a za prikazivanje slike na TV uređajima, fizički odnos stranica zaslona je 4:3, a za
prikaz slike koristi se isprepleteni mod rada s 625 linija slike po vertikali za Europski PAL
sustav i 525 linija slike po vertikali za Američki NTSC sustav.
Kako se ne može uporabiti cjelokupna predviđena rezolucija slike zbog sklopovski osobitosti
uređaja, pripadne rezolucije vidljive slike su 768x576 (odnos 5:4) za PAL sustav i 720x480
(odnos 3:2) za NTSC sustav.
Nadolazeći HDTv pak nudi dva standarda rezolucije, HD720 rezolucije 1280x720 (odnos
16:9) i HD1080 rezolucije 1920x1080 (odnos 16:9), što se uklapa u koncepciju ponude
širokih i užih monitora. Dakle broj piksela, njihov oblik i veličina nisu isti, kao ni način rada
elektroničkih sklopova za istu fizičku veličinu zaslona monitora. Jasno je da to stvara
poteškoće prilikom pretvorbe video-sadržaja iz jednog sustava u drugi, ali je dobro rješenje za
zaštitu tržišta.
Računalni sustavi opće namijene za monitore koriste CRT s fizičkim odnosom stranica
zaslona 4:3, ali je fizički broj piksela CRT-a monitora veći od broja piksela za TV standard
kako bi se mogle prikazati slike veće rezolucije. Za CRT monitor računala bolje je da je
fizički broj piksela što veći (gustoća) jer kvalitetnije može prikazati prikaze s velikim
rezolucijama.
Za ispravan prikaz slike na zaslonu odnos stranica prikazane slike (rezolucija slike) mora biti
usklađen s fizičkim odnosom stranica zaslona. Od VGA standarda pa nadalje koristile su se
rezolucije slike s odnosom stranica 4:3. Do pojave LCD monitora odnos stranice prikazane
slike na zaslonu bio je gotovo uvijek 4:3.
27
Slika 14: Standardne i široke rezolucije
U početku LCD zasloni prijenosnika i monitora do uglavnom su podržavali odnos prikaza
slike 4:3, ali preko rezolucije 1024x768(XGA) piksela često se koristi rezolucija prikaza od
1280x1024 (SXGA) s odnosom stranica prikazane slike od 5:4. Ovaj odnos stranica je vrlo
blizu XGA rezoluciji (4:3=1.33; 5:4=1.25) te većina korisnika eventualnu anomaliju u prikazu
slike ne primjećuje.
Ako se ne instaliraju dobri upravljački programi grafičke kartice koji će znati prepoznati
osobitosti monitora ukomponirane u operativni sustav prikazana slika je malo jajolika. Ovo
malo izobličenje neće se dogoditi ako je fizički odnos stranica zaslona monitora 5:4, odnosno
ako je izrađen upravo za prikaz sadržaja u SXGA rezoluciji.
Osobitosti monitora operativni sustav prepoznaje po instalaciji .inf, .cat, .icm i ostale
pripadnih datoteka s priloženog mu instalacijskog medija. Grafička kartica mora moći
opslužiti monitor s rezulucijama prikaza slike koje odgovaraju njegovim fizičkim odnosima
stranica.
Kad je postala popularna uporaba računala za prikaz filmskih sadržaja, počeli su se koristiti
široki monitori kojima je fizički odnos stranica bliži filmskom platnu (slika), što je osobitost i
novijih TV prijamnika. Tada je nastala cijela zbrka oko prikaza slike na zaslonu te se koriste
prikazi kojima odnos stranica 16:9 ili 16:10 pa čak i davno korišteni odnos 3:2. Ako se
navedenom pridruže foto aparati i video kamere zbrka je potpuna.
28
Bez dobrih upravljačkih programa grafičke kartice i monitora može se vrlo lako dogoditi da
se prikaz slike na zaslonu ne može uskladiti s fizičkim dimenzijama zaslona. Bez obzira
kakva se rezolucija koristila za prikaz slike na zaslonu mora se prilagoditi fizičkom odnosu
stranica zaslona da bi se krug sa slike 7 prikazao ispravno.
Ovaj problem posebno može biti značajan kod igara. Ako grafički mehanizam kreiranja slike
u igri nije predviđen za monitor koji se koristi, nema pomoći. Stoga ne čudi da većina
korisnika još uvijek preferira monitore kojima je fizički odnos stranica zaslona 4:3 i koriste
rezolucije prikaza s tim odnosom. U prethodnim slikama nijanse zelene boje prikazuju koje se
rezolucije prikaza najviše koriste prilikom gledanja stranica 'Informatičke abecede' (svjetlija
nijansa znači veći broj korisnika).
SXGA prikazi zauzimaju drugo mjesto. Pravci na slici 7 prikazuju najčešće korištene fizičke
odnose stranica zaslona, odnosno međusobni položaj dijagonala zaslona za različite odnose
stranica, analogno čemu treba izabrati rezoluciju prikaza slike na zaslonu monitora.
29
5. ZAKLJUČAK
Kada se prati razvoj monitora može se uočiti uzlazna putanja razvoja te konstatirati sljedeće:
- u početku razvoja monitori su imali veliku masu te su bili nezgrapni i glomazni, tijekom
vremena njihova je masa bivala sve manja te je sada dosegnula izrazito ekonomičnu
veličinu.
- po pogledu razlučlivosti prikaza napravljen je veliki korak, također brzina osvježavanja
bilježi rast( 50-120Hz)
- kontrast i raznolikost boja također su mnogo napredovali
- razvoj tehnologije neće zasigurno stati na ovom nivou, te će se razvijati još brže a taj
razvoj će ići u smjeru:
- 2D sučelje zamjeniti će 3D sučelje
- materijalna osnova biti će svedena na izuzetno male dimenzije
- rad na takvim monitorima omogućavao bi obavljanje složenijih operacija i veću
preglednost i udobnost rada
S obzirom na velik broj dobrih osobina, dok je nedostatke pravilnom upotrebom moguć
svesti na zanemarivu mjeru, LCD zasloni imaju vrlo široku primjenu. Dosta se ulaže u
usavršavanje i razvoj novih tehnologija, te se stalno pojavljuju sve kvalitetniji zasloni. Zbog
velikog porasta potražnje, povećani su proizvodni kapaciteti i cijene zaslona su u stalnom
padu, što opet dovodi do sve šire primjene.
Kada bi gledali daleko u budućnost, pretpostavljam da bi postojala sućelja koja projiciraju
sliku u oko, a upravljanje bi se vodilo putem mentalne kontrole što možda danas izgleda
nemoguće, ali tako su razmišljali i ljudi prije nas koji su unosili promjene razmišljali su
vjerojatno na sličan način.
30
LITERATURA
1. Majdandžić, N., Primjena računala, Strojarski fakultet, Slavonski Brod, 1996.
2. Baksa, M., BUG specijalno izdanje, SysPrint, Zagreb, 2003.
3. Kokotović, M., Rukljač, I., RAČUNALA ništa strašno, Naklada Haid, Zagreb, 2003.
POPIS SLIKA
Slika 1. Katodna cijev.................................................................................................................9
Slika 2. CRT monitor................................................................................................................10
Slika 3. LCD monitor................................................................................................................11
Slika 4. Pojednostavljeni prikaz LCD zaslona sa aktivnom i pasivnom matricom..................12
Slika 5. Ferdinand Braun..........................................................................................................16
Slika 6.Katodne cijevi...............................................................................................................16
Slika 7. Crookeova katodna cijev.............................................................................................17
Slika 8. Unutrašnjost katodne cijevi.........................................................................................17
Slika 9. Elektronski top.............................................................................................................18
Slika 10. Iscrtavanje slike na CRT i LCD zaslonu monitora....................................................12
Slika 11. Samsung LCD 931BW...............................................................................................23
Slika 12. Dva Apple Computer LCD monitora korištena kao dvojni zaslon............................23
Slika 13. Matrični prikaz alfanumeričkih znakova...................................................................25
Slika 14. Standardne i široke rezolucije....................................................................................27
POPIS TABLICA
Tablica 1. Računalni video standardi..........................................................................................3
Tablica 2. Usporedba LCD monitora i CRT monitora..............................................................21
31