POVIJESNO ZEMLJIPISNI POLOŽAJ OPĆINE RAVNO

Položaj Općina Ravno je smještena na krajnjem jugoistoku Bosne i Hercegovine ukupne

površine 321,7 km2. Proteže se duž neumskog i dubrovačkog zaleđa, od Hutova na sjeverozapadu do Konavala na jugoistoku, dužine oko 80 km. Omeđena je državnom granicom Republike Hrvatske sa zapadne strane i entitetskom granicom Republike Srpske sa istoka. Premda jedna od najmalobrojnijih općina, prostorom koji pokriva spada u veće općine u Federaciji Bosne i Hercegovine. Obuhvaća 7,3 % površine Hercegovačko-Neretvanske županije na kojem živi tek 0,22 % ukupnog stanovništva županije. Na području općine nalaze se 54 naseljena mjesta od kojih su najpoznatija samo sjedište općine, mjesto Ravno i turističko naselje Ivanica.

PovijestProstor koji danas pokriva općina Ravno zahvaljujući pogodnom prirodnom položaju i

dobroj klimi bio je naseljen već u prapovijesti. U spilji vjetrenici nalazi se crtež iz kamenog doba, star oko 20. 000 godina. Počevši s povijesnim vremenom ovaj prostor naseljavaju Ilirska plemena. U I. stoljeću prije Krista pokoravaju ih Rimljani uvodeći „Pax Romana“ gdje starosjedilačko stanovništvo zajedno s rimskim doseljenicima živi u sklopu rimske države: peregrinarne državice ilirskog plemena Daorsa i epidaruskog agera.

Rimsko vrijeme završava sredinom 7. stoljeća dolaskom slavenski plemena koji skupa s najutjecajnim među njima Hrvatima, nakon što su na poziv cara Hereklija, protjerali Avare naseljavaju ove prostore. Ovdje se formiraju dvije „sklavinije“ – kneževine kako ih nazivaju ondašnji izvori: Humska zemlja i Tribunija. Kroz cijelo vrijeme Srednjeg vijeka novopridošlo stanovništvo zajedno s onim starijim iz rimskog vremena stapajući se u jedno autohtono stanovništvo živjelo je mirno na ovom području otvoreno i s dobrom suradnjom s dubrovačkom komunom kasnije Republikom. Ova suradnja se posebno očitovala u bliskosti međuljudskih odnosa, migracijama stanovništva i dobroj gospodarstvenoj suradnji.

U 15. stoljeću velik dio stanovništva, u strahu od Turaka koji tada provaljuju na ove prostore i konačno ih krajem stoljeća osvajaju, bježi na području Dubrovačke Republike koja ih rado prima i pruža im mogućnosti napredovanja u raznim službama, osobito crkvenim i trgovačkim. Onaj manji dio koji je ostao, nastavio je živjeti pod Turcima prilagođavajući se novoj prilikama. Živeći od zemljoradnje i stočarstva, plaćajući Turcima velike poreze a u teškim vremenima utočište nalazeći na području Dubrovačke Republike. O njihovom vjerskom stanju brinuli su se svećenici trebinjsko-mrkanske biskupije koja je osnovana krajem 10. stoljeća. Svećenici nisu bili samo navjestitelji evanđelja nego i zaštitnici „svoga stada“ pred turskim vlastima posredujući često preko Dubrovnika za zaštitu svojih vjernika.

Turska vlast trajala je više od pet stoljeća. Nešto je domaćeg stanovništva prihvatilo islam a nešto više je prešlo na pravoslavlje. Srpsko-pravoslavni episkopi i svećenici, budući da su na neki način bili dio turske državne vlasti, mogli su slobodnije djelovati u granicama carstva. Katolički su često bili progonjeni tako da ih nikada nije bilo dovoljno. Zbog nedostatka katoličkih svećenika stanovništvo se, osobito u trebinjskom kraju, obraćalo pravoslavnim svećenicima u svojim vjerskim potrebama i tako prelazilo na pravoslavlje.

Dolaskom Austro-Ugarske Monarhije ovom narodu i ovom kraju sviću bolji dani. Nestalo je turskih progonstva i zlostavljanja, kršćani su postali ravnopravni s muslimanima a i Monarhija, kao društveno razvijena europska država, nastojala je i ove krajeve uključiti u svoju zajednicu ne samo politički nego također kulturno i ekonomski. Najveći gospodarski poduhvat u ovom kraju bila je izgradnja uskotračne željezničke pruge od Gabele do Dubrovnika i Zelenike u Crnoj Gori čija je gradnja započeta u proljeće 1898. a dovršena u ljeto 1901. godine. Simbolički je to značilo da ja stanovnik Ivance i Ravnog i ostalih sela u zaleđu Dubrovnika na željezničkoj stanici svoga sela mogao kupiti kartu i otputovati u Beč, vidjeti dvorac austrijskog cara za kojim je ovaj narod stoljećima uzdizao. Izgradnja pruge, osim putovanja, otvorila je mogućnosti za raznovrsni gospodarski napredak. Iz starog dijela Monarhije dolaze razni državni službenici koji potiču gospodarski razvoj osobito u poljoprivredi i skupljanju i uzgajanju ljekovitog bilja. Do dolaska Austro-Ugarske rijetko je tko, ako je itko, osim svećenika znao čitati i pisati. Nova europska država već u prvom desetljeću svoje vladavine ovim krajevima na području Ravnog osniva nekolike osnovne škole. Dio je radnog sposobnog stanovništva osobito prije izgradnje pruge svoju sreću otišao potražiti u Americi. Prema nekim podatcima na početku 20. stoljeća godišnja suma doznaka iz Amerike u Ravno bila je do 20 000 forinti. Poboljšanjem političkog, ekonomskog i društvenog stanja neki su se od njih vraćali te su svojim novcem i iskustvom potpomagali razvoju rodnog kraja.

Poslije I. svjetskog rata i propasti Austro-Ugarske Monarhije ovi krajevi ulaze u novu državu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca kasnije prozvanu kraljevinom Jugoslavije u kojoj prevlast imaju Srbi. Razvoj ovog kraja, zbog hrvatske većine, ponovo je u zastoju. Najviše investicija u kraljevini išlo je u Srbiju ili srpska nerazvijena područja. Tako se nastavilo u novoj komunističkoj Jugoslaviji. Općina Ravno s većinskim hrvatskim stanovništvom koja je bila zasebna administrativna jedinca još iz vremena Kraljevine, 1963. je dokinuta a njezin prostor je pripojen većinskoj srpskoj općini Trebinje. Nastupio je ponovno val velikog iseljavanja hrvatskog stanovništva s ovog područja u grad Dubrovnik i njegovu okolicu što zbog velikog turističkog razvoja Dubrovnika kao svjetske destinacije što zbog komunističke politike zapostavljanja sela i trebinjske politike zapostavljanja područja naseljenih hrvatskim stanovništvom. Rat devedesetih godina donio je još veću tragediju ovom prostoru. U svojim velikosrpskim planovima našao se i Dubrovnik, Dubrovačko primorje i Ravno. Želeći odvojiti Dubrovnik od ostalog dijela Hrvatske srpska vojska je u listopadu 1991. zauzela čitavo dubrovačko zaleđe i obalu skoro do samog grada. Ova okupacija koja je bila rušilačka i pljačkaška nije dugo trajala. Već krajem svibnja 1992. hrvatska vojska je ponovno oslobodila ova područja. Dio koji je pripadao R. Hrvatskoj ušao je u sustav Dubrovačko-neretvanske županije a dio u Bosni i Hercegovini je pripao općini Ravno, koja je početkom ovog rata ponovno obnovljena, i Deytonskim mirovnim sporazumom poslala dio županije Hercgovačko-Neretvanske i Federacije Bosne i Hercegovine. Danas na području općine živi od 500 do 600 stalnih stanovnika (s povremenim stanovnicima oko 1 500) u 54 naseljena mjesta.

Povijesno kulturna baštinaKao što je već rečeno naseljenost ovog prostora seže u daleku prapovijest. S obzirom

na toliku vremensku naseljenost bilo bi za očekivati i veliki broj povijesno kulturnih spomenika. Međutim, zbog čestih ratova koji su vođeni na ovim područjima kroz povijest te

osobito zbog petstoljetne turske vladavine koja nije ostavila skoro nikakva kulturnog traga u ovim krajevima, današnje stanje je upravo suprotno. Vjerojatno više povijesno-kulturnih lokaliteta ima pod zemljom nego nad zemljom. Od onoga što je preostalo svakako je vrijedno istaknuti: a) srednjovjekovna crkva i benediktinski samostan (10.-11. st.) u Zavali; b) srednjovjekovna crkva sv. Dimitrija na Oblatu u Ravnom; c) Crkva rođenja Blažene Djevice Marije u Ravno – ponovno blagoslovljena krajem 16. stoljeća; d) crkva sv. Roka na Trebinji, obnovljena početkom 17.stoljeća; e) pravoslavni manastir u Zavali, početak 16. stoljeća. Tu su još mnoge crkve, crkvine, srednjovjekovna groblja – stećci, i raznorazni drugi arheološki lokaliteti. Pored materijalnih ostataka važno vrijedno je istaknuti da se na ovom prostoru u mjestu Orahov dol može vidjeti i obići rodna kuća humanističkog znanstvenika svjetskog glasa i svećenika-isusovca Josipa Ruđera Boškovića kao i rodna kuća oca Henry-a Zucala jednog od graditelja američkog visokoškolskog sustava, rektora Sveučilišta Washington u Seattleu, savjetnika američkog predsjednika Woodrow-a Wilsona u vrijeme I. svjetskog rata, znanstvenika čije ime nosi jedna od najvećih američkih sveučilišnih knjižnica ona Sveučilišta Washington.

KlimaKlima ovog kraja je sredozemna odnosno mediteranska s manjim odstupanjima

(submediteranska). Ljeta su obično vruća i sušna. Ostala godišnja doba imaju redovite padavine i umjerene temperature. Padavine (kiša) su obilnije u jesen i zimu nego u proljeće i ljeto. Najviše oborina imaju mjeseci studeni i prosinac. Srednja godišnja temperatura ovih područja je 14 C. Prostor obiluje velikim brojem sunčanih dana. Naoblaka je vrlo mala. Razlog male naoblake je dobra prozračnost odnosno vjetrovitost prostora.

Flora i fauna Što se tiče flore ona je vrlo bogata i raznovrsna. Većih šuma nema zbog čestih požara

koji su vladali ovim područjima. Od šumskih stabala najviše je zastupljen hrast crnika i crni jasen (Quercus ilex i Fraxinus ornus). Prostor veoma obiluje ljekovitim mediteranskim biljem među kojim posebno treba istaknuti kadulju (Salvia officinalis). Fauna je također raznovrsna od krupnih sisavaca do kukaca.

Prirodna bogatstvaNa području općine Ravno u mjestu Zavali nalazi se jedna od najpoznatijih prirodnih

fenomena čitave Hercegovine i južne Dalmacije – spilja Vjetrenica. Udaljena je 5, 5 km od središta općine Ravno i 25 km od Dubrovnika. Dužina spilje iznosi prema najnovijim laserskim mjerenjima 6 230 metara. Jedna je od najbogatijih spilja u svijetu po biološkoj raznovrsnosti. Nastanjuje je 87 životinjskih vrsta po čemu je prva u svijetu. Spilja je predložena kod UNESCO-a da bude uvrštena u popis Svjetske zaštićene baštine. Također je i velika turistička atrakcija. Razgledati se može oko 600 metara spilje uz pomoć stručnih vodiča.

Prirodni resursiPodručje općine se može podijeliti u tri dijela: kršoviti dio, Popovo polje i mjesto

Ivanica na granici s Republikom Hrvatskom. Kršoviti dio je pogodan za uzgoj stočarstva i

prikupljanje ljekovitog bilja. U ovom kraju nema industrije niti bilo kakvih zagađivača tako je ono što se tu proizvede, osobito ljekovito bilje, prirodno i ekološki čisto. Također ovo područje obiluje kamenom vapnencom vrlo pogodnim za građevinske radove. Popovo polje obuhvaća prostor 68 km2 i s obzirom na plodnost tla (veliki humus kojeg je rijeka Trebišnjica nanosila tisućama godina) i povoljnu klimu vrlo je vrijedan poljoprivredni potencijal. Naselje Ivanica koje se nalazi na granici s Republikom Hrvatskom i graniči s Brgatom i Župom Dubrovačkom vrlo je pogodno za razvoj turizma. Nalazi se na nadmorskoj visini 480 metara i tek nešto manje od kilometra zračne linije od mora s otvorenim pogledom na morsku pučinu, naselja Župe Dubrovačke, Cavtat i cavtatski arhipelag. Dubrovnik – „stari grad“ udaljen je od naselja Ivanica oko 8 kilometara a najatraktivnija kupališta dubrovačkog primorja su na dohvat ruke. Također, mjesto je vrlo pogodno za zdravstveni turizam. Zbog svoje nadmorske visine i blizine mora, izmjena mediteranske i kontinentalne klime osobito pogoduje liječenju bolesnika s respiratornim problemima.

Prometna povezanostProstor općine Ravno, osim naselja Ivanica, ne može se pohvaliti dobrom prometnom

povezanošću. Centar općine, samo mjesto Ravno nalazi se uz magistralnu prometnicu Mostar-Stolac-Trebinje. Bolja je povezanost s mjestom Slano u R. Hrvatskoj kojeg također za ove prostore veže, osim jednog malog prekida, novi magistralni put. Ostali putovi su uski i nisu pogodni na veće prometovanje. Željeznički promet ne postoji od sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad je po dekretu prošle države ukinut. Mjesto Ivanica ima bolju prometnu povezanost zahvaljujući naslonjenosti na R. Hrvatsku. Magistralnom cestom je povezana s Dubrovnikom, Konavlima i Dubrovačkim primorjem. Posebna prednost mjesta Ivanica je blizina dubrovačke zračne luke Čilipi koja je udaljena tek 20-tak kilometara od samog mjesta.